Indonezija je 2025. bila trideseti najveći globalni partner EU-a u trgovini robom i peti najveći trgovinski partner EU-a u Udruženju država jugoistočne Azije (ASEAN), a EU je četvrti najveći trgovinski partner Indonezije, s udjelom od 6 % u ukupnoj trgovini te zemlje. Bilateralna trgovina između ta dva partnera iznosila je 28,9 milijardi EUR u 2025., pri čemu je izvoz iz EU-a iznosio 10,2 milijarde EUR, a uvoz u EU 18,7 milijardi EUR. Indonezija u EU uglavnom izvozi poljoprivredne proizvode, obične kovine, kemikalije, strojeve i uređaje, masti i ulja te obuću. Izvoz EU-a u Indoneziju uglavnom se odnosi na industrijske proizvode, uključujući strojeve i uređaje, prijevoznu opremu i kemijske proizvode. Bilateralna trgovina između EU-a i Indonezije iznosila je 9,3 milijardi EUR u 2024., pri čemu je izvoz iz EU-a iznosio 5,8 milijardi EUR, a uvoz u EU 3,5 milijardi EUR. Izravna strana ulaganja EU-a u Indoneziju iznosila su 24,7 milijardi EUR u 2024., a izravna strana ulaganja Indonezije u EU 1,3 milijarde EUR.

Indonezija, koja je članica Svjetske trgovinske organizacije (WTO) od 1995., trenutačno uživa trgovinske povlastice u okviru EU-ova općeg sustava povlastica („OSP”) i druga je najveća korisnica tog sustava. U 2024. je 44 % njezina izvoza u EU ispunjavalo kriterije za niže carine u okviru OSP-a. No Indonezija će 1. siječnja 2027. izaći iz OSP-a jer je zadnje tri godine imala status zemlje s višim srednjim dohotkom.

Vijeće je 23. travnja 2007. ovlastilo Komisiju da pregovara o sporazumu o slobodnoj trgovini sa zemljama ASEAN-a. Cilj je svojedobno bio pregovarati o međuregionalnom sporazumu o slobodnoj trgovini. Međutim, ovlaštenjem je bila predviđena mogućnost bilateralnih pregovora ako se ne postigne dogovor o zajedničkim pregovorima i ako bi takvi bilateralni pregovori bili politički prihvatljivi i gospodarski smisleni.

Komisija je 8. svibnja 2009. izvijestila odbor iz članka 133. (kako je tada nazivan) o poteškoćama u pregovorima između EU-a i ASEAN-a, koje su obje strane pristale odgoditi. Odbor iz članka 133. zatražio je od Komisije da istraži mogućnosti pojedinačnih bilateralnih pregovora s određenim zemljama ASEAN-a i Vijeće je u prosincu 2009. podržalo taj pristup.

Predsjednik Indonezije Susilo Bambang Yudhoyono i predsjednik Europske komisije José Manuel Barroso odlučili su krajem 2009. ispitati kako bi se trgovinski odnosi između EU-a i Indonezije mogli produbiti. Skupina za planiranje budućih odnosa, sastavljena od predstavnika Indonezije i EU-a, bila je zadužena izraditi preporuke o tome kako te odnose podići na višu razinu. Ta je skupina 4. svibnja 2011. preporučila „sklapanje sporazuma o sveobuhvatnom gospodarskom partnerstvu između EU-a i Indonezije koji bi se temeljio na području slobodne trgovine i poboljšanom pristupu tržištu, izgradnji kapaciteta te olakšavanju trgovine i ulaganja”. Znatna pozornost posvećena je velikom potencijalu Indonezije zbog njezine veličine, aktualne i očekivane stope rasta, prelasku njezina gospodarstva na izvoz proizvoda, novih usluga, sve veće otvorenosti i makroekonomske stabilnosti. Važnu je ulogu imala i komplementarnost gospodarstava EU-a i Indonezije jer se proizvodi koje EU izvozi u Indoneziju znatno razlikuju od onih koje Indonezija izvozi u Europu.

EU i Indonezija proveli su zajedničku ocjenu situacije kako bi utvrdili opseg i razinu ambicije budućeg trgovinskog sporazuma. Ta je ocjena dovršena u travnju 2016. i pokazala je da bi pregovori mogli rezultirati trgovinskim sporazumom u interesu obiju strana.

Vijeće je 13. srpnja 2016. ovlastilo Komisiju da započne bilateralne pregovore o sporazumu o slobodnoj trgovini s Indonezijom. Indonezijski ministar trgovine Thomas Lembong i veleposlanik EU-a u Indoneziji Vincent Guérend 19. srpnja 2016. službeno su započeli pregovore o Sporazumu o sveobuhvatnom gospodarskom partnerstvu („Sporazum”) između EU-a i Indonezije. Prvi krug pregovora održan je u Bruxellesu od 20. do 21. rujna 2016. Za potrebe pregovora provedena je procjena učinka na održivost trgovine. Nakon devetogodišnjeg pregovaračkog procesa i 19 krugova pregovora EU i Indonezija zaključili su 23. rujna 2025. pregovore o Sporazumu o sveobuhvatnom gospodarskom partnerstvu.

Priloženi Prijedlog odluke Vijeća čini pravni instrument kojim se odobrava potpisivanje Sporazuma o sveobuhvatnom gospodarskom partnerstvu između Europske unije i Indonezije.

Sporazum o sveobuhvatnom gospodarskom partnerstvu potpuno je u skladu s politikama Unije, koja zbog njega neće morati mijenjati pravila, propise ili norme ni u jednom reguliranom području. Nadalje, kao i u svim drugim trgovinskim sporazumima o kojima je Komisija pregovarala, Sporazumom o sveobuhvatnom gospodarskom partnerstvu potpuno se štite javne usluge te se osigurava potpuno očuvanje prava vlada na donošenje propisa u javnom interesu, koje čini jedno od temeljnih načela Sporazuma.

Prema Mišljenju 2/15 Suda od 16. svibnja 2017. o Sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Singapura sva područja obuhvaćena Sporazumom o sveobuhvatnom gospodarskom partnerstvu u isključivoj su nadležnosti EU-a, konkretnije obuhvaćena su područjem primjene članka 91., članka 100. stavka 2. i članka 207. UFEU-a. Sud je zaključak o isključivoj nadležnosti EU-a donio prema području primjene zajedničke trgovinske politike na temelju članka 207. stavka 1. UFEU-a i prema članku 3. stavku 2. UFEU-a (na temelju utjecaja na postojeća zajednička pravila u sekundarnom zakonodavstvu).

Sporazumom o sveobuhvatnom gospodarskom partnerstvu kako je predstavljen Vijeću nisu obuhvaćena pitanja izvan područja isključive nadležnosti EU-a.

Ovom se inicijativom izravno nastoji ostvariti cilj Unije u okviru vanjskog djelovanja i pridonijeti političkom prioritetu „EU-a kao snažnijeg globalnog dionika”. Inicijativa je u skladu s ambicijama Globalne strategije EU-a, a to su suradnja s drugima i odgovorno revidiranje njegovih vanjskih partnerstava radi ostvarenja vanjskih prioriteta EU-a. Time se pridonosi trgovinskim i razvojnim ciljevima EU-a.

Procjenu učinka na održivost za Sporazum o sveobuhvatnom gospodarskom partnerstvu proveo je konzorcij neovisnih konzultantskih društava pod vodstvom društva Development Solutions, a naručila ju je Komisijina Glavna uprava za trgovinu.

Na Sporazum o sveobuhvatnom gospodarskom partnerstvu ne primjenjuju se postupci Programa za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT). Međutim, on sadržava niz odredbi kojima će se pojednostavniti trgovina i s njom povezani postupci, smanjiti troškovi povezani s izvozom i tako većem broju MSP-ova pružiti mogućnost da posluju na obama tržištima. Posebno poglavlje o MSP-ovima bavi se osobito poboljšanom razmjenom informacija i suradnjom s Indonezijom na pitanjima povezanima s MSP-ovima. Ukidanjem carina, među ostalim na elektroničku komunikaciju, pojednostavnjenim i digitaliziranim carinskim postupcima te kompatibilnijim tehničkim zahtjevima smanjit će se troškovi povezani s izvozom te će se MSP-ovima s manjim obujmom trgovine omogućiti da se natječu s većim poduzećima. Time se jača i sposobnost MSP-ova da sudjeluju u lancima opskrbe, digitalnoj trgovini i javnoj nabavi te da pružaju usluge na tržištu Indonezije. Sporazumom o sveobuhvatnom gospodarskom partnerstvu usto se promiču transparentnost i primjena međunarodnih standarda kako bi se olakšao pristup tržištu i smanjili troškovi usklađivanja.

Prijedlog ne utječe na zaštitu temeljnih prava u Uniji.

Sporazumom o sveobuhvatnom gospodarskom partnerstvu osnivaju se i domaće savjetodavne skupine u kojima su uravnoteženo zastupljene neovisne organizacije civilnog društva, uključujući nevladine organizacije, poslovne organizacije i organizacije poslodavaca te sindikate, koje djeluju u području gospodarstva, socijalnih pitanja i pitanja okoliša. Domaće savjetodavne skupine mogu iznositi mišljenja i preporuke u vezi s funkcioniranjem i provedbom Sporazuma, a sastaju se barem jedanput godišnje.

Kako je naglašeno u komunikaciji „Trgovina za sve”, Komisija izdvaja sve više sredstava za djelotvornu provedbu i izvršavanje sporazumâ o trgovini i ulaganjima. Komisija je u studenom 2025. objavila peto godišnje izvješće o provedbi i izvršenju. Glavna je svrha tog izvješća dati objektivan prikaz provedbe sporazumâ EU-a o slobodnoj trgovini, s naglaskom na ostvareni napredak i na nedostatke koje treba ukloniti. To bi izvješće trebalo služiti kao temelj za otvorenu raspravu i suradnju s državama članicama, Europskim parlamentom i civilnim društvom u cjelini u pogledu funkcioniranja sporazuma o slobodnoj trgovini i njihove provedbe. Godišnjom objavom izvješća omogućit će se redovito praćenje razvoja događaja, a bilježit će se i kako su riješena utvrđena prioritetna pitanja. Izvješća će obuhvaćati i Sporazum o sveobuhvatnom gospodarskom partnerstvu između EU-a i Indonezije od njegova stupanja na snagu.

Nije primjenjivo.

Na temelju poglavlja 2. Sporazuma EU i Indonezija će ukinuti carine na više od 98 % tarifnih stavki, do gotovo 100 % vrijednosti. Sa stupanjem na snagu Sporazuma liberalizirat će se 80 % trgovine. Nakon petogodišnjeg postupnog ukidanja carina 96 % bilateralne trgovine bit će liberalizirano. Na primjer, Indonezija će ukinuti visoke carine na industrijske proizvode kao što su motorna vozila (trenutačne carine iznose do 50 %), strojeve i električnu opremu, farmaceutske proizvode i kemikalije te poljoprivredno-prehrambene proizvode. Sporazumom će se također ukinuti ili znatno smanjiti carine EU-a na većinu indonezijske robe koja se izvozi u EU.

Poglavlje 3. Sporazuma sadržava pravila o podrijetlu kojima se osigurava da se carinske povlastice iz Sporazuma primjenjuju samo na proizvode koji su znatno prerađeni u EU-u ili Indoneziji.

Poglavlje 4. Sporazuma omogućit će lakše i brže carinske provjere robe kojom trguju poduzeća iz EU-a i Indonezije. Pridonijet će učinkovitosti carinskih provjera kako bi uvezena roba bila u skladu sa svim pravilima zemlje uvoznice, uključujući sigurnosne zahtjeve i zahtjeve u pogledu prava intelektualnog vlasništva. Sporazum uključuje odredbe o carinskim postupcima koje treba poštovati na granici, obveze omogućavanja lakog pristupa informacijama o primijenjenim carinama te zajednička načela carinskih propisa.

Poglavlje 5. Sporazuma uključuje bilateralni zaštitni mehanizam koji EU-u i Indoneziji omogućuje uvođenje privremenih mjera u slučaju da znatno povećanje povlaštenog uvoza uzrokuje ili prijeti da će uzrokovati ozbiljnu štetu njihovoj domaćoj industriji.

Poglavlje 6. Sporazuma posvećeno sanitarnim i fitosanitarnim pitanjima obuhvaća sigurnost hrane i zdravlje životinja i bilja. Njime se štiti način na koji EU donosi i provodi svoja pravila o sigurnosti hrane, i za domaće i za uvozne proizvode. Sporazumom se potvrđuju načela Sporazuma WTO-a o primjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera (SPS). EU i Indonezija intenzivnije će zajednički raditi na sanitarnim i fitosanitarnim pitanjima kako bi se moglo brzo intervenirati u hitnim situacijama povezanima s uvozom i izvozom poljoprivrednih proizvoda i proizvoda ribarstva.

Cilj je poglavlja 7. Sporazuma ukloniti tehničke prepreke trgovini robom između EU-a i Indonezije. U ključnim sektorima, kao što su elektronika, strojevi i energetski učinkoviti proizvodi, priznavat će se certifikati i izvješća o ispitivanju akreditiranih tijela iz EU-a, čime se uklanja potreba za skupim i dugotrajnim ponovnim ispitivanjima i certificiranjem u Indoneziji. Sporazum sadržava i pojednostavnjene postupke označivanja. Poboljšava transparentnost i predvidljivost propisa tako što dionicima i tijelima omogućuje da daju povratne informacije o nacrtima tehničkih propisa druge stranke i ostavlja dovoljno vremena za prilagodbu prije njihova stupanja na snagu. Njime se također propisuje da obje stranke usvoje i primjenjuju relevantne međunarodno priznate norme kao osnovu za svoje tehničke propise. Posebnim prilogom o automobilskoj industriji u Sporazumu osigurava se da vozila iz EU-a s certifikatima o UN homologaciji utvrđenima u Sporazumu ne moraju ispunjavati dodatne zahtjeve u pogledu ispitivanja ili označivanja u Indoneziji, čime se smanjuju troškovi i vrijeme potrebno za stavljanje na tržište.

Poglavljem 8. Sporazuma proširit će mogućnosti za pružatelje usluga i ulagače iz EU-a i Indonezije i osigurati predvidljivije trgovinsko okruženje. Njime će se konkretno zajamčiti da pružatelji usluga i ulagači iz EU-a u sektorima utvrđenima u Sporazumu ne budu diskriminirani u odnosu na indonezijske. Subjektima iz EU-a olakšat će dobivanje dozvola ili kvalifikacija koje su im potrebne za pružanje usluga, primjenom jasnih, pravednih i pravodobnih postupaka. Osigurat će da se od pružatelja usluga iz EU-a u određenim sektorima ne zahtijeva da imaju lokalnu prisutnost (npr. podružnicu), određeni broj subjekata ili određenu vrijednost transakcija u Indoneziji.

Sporazumom se promiču trgovinski i ulagački tokovi između EU-a i Indonezije, ali i izričito štiti pravo svake stranke na regulaciju radi postizanja legitimnih ciljeva politike. 

Poglavljem 9. Sporazuma osigurava se da se kapital potreban za transakcije liberalizirane na temelju Sporazuma, na primjer za osnivanje poduzeća u stranom vlasništvu, u praksi smije prenositi iz EU-a u Indoneziju i obrnuto. Istodobno, obje strane i dalje mogu prema potrebi primjenjivati svoje zakone i propise, na primjer u slučaju stečaja ili transakcija vrijednosnim papirima.

Poglavljem 10. Sporazuma stvara se predvidljivo, sigurno i pravedno okruženje za digitalnu trgovinu. Konkretno, sprečavanjem neopravdanih zahtjeva u pogledu lokalizacije i zabranom carina na elektroničke prijenose osigurava se slobodan prekogranični protok podataka. Sadržava obvezujuća pravila kojima se jača povjerenje potrošača i poduzećima osigurava pravna sigurnost te podupiru inovacije.

U poglavlju 11. Sporazuma navode se pravila kojima se poduzećima iz EU-a jamči transparentnost, pravednost i nediskriminacija u postupcima dodjele ugovora o javnoj nabavi.

U poglavlju 12. EU i Indonezija sporazumjele su se o djelotvornoj zaštiti i provedbi prava intelektualnog vlasništva. Sporazum omogućuje izravnu zaštitu 221 EU-ove i 72 indonezijske oznake zemljopisnog podrijetla (OZP) za poljoprivredno-prehrambene proizvode kao što su meso i sirevi iz EU-a te začini i kava iz Indonezije. Ta visoka razina zaštite OZP-a povećava izvozni potencijal poljoprivredno-prehrambenih proizvoda visoke kvalitete jer omogućuje isključivu upotrebu oznake i proizvođačima pomaže da na tržište stavljaju vrhunske proizvode.

Poglavljem 13. Sporazuma osigurava se zadržavanje važećih propisa o tržišnom natjecanju u obje jurisdikcije, koje provode operativno neovisna tijela djelujući na transparentan i nediskriminirajući način i poštujući prava na obranu. Sporazumom je predviđena i suradnja među tijelima. Sadržava pravila o subvencijama, protumonopolska pravila i pravila o poduzećima u državnom vlasništvu.

Poglavlje 14. Sporazuma također predstavlja važan korak u otvaranju trgovine i ulaganja te osiguravanju lanaca opskrbe energijom i sirovinama između EU-a i Indonezije.

Poglavlje 15. pruža sveobuhvatan okvir za trgovinu i održivi rast i razvoj, s pravno obvezujućim obvezama izvršivima u okviru mehanizma za rješavanje sporova iz Sporazuma. Sporazumom se osigurava i platforma za dijalog i suradnju u pitanjima okoliša i klime povezanima s trgovinom, među ostalim u sektoru palmina ulja. Uključuje posebne odredbe o zaštiti i upravljanju prirodnim resursima kojima se utvrđuju obveze u pogledu očuvanja šuma, bioraznolikosti, borbe protiv nezakonite trgovine divljim vrstama te suzbijanja nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog (NNN) ribolova.

Poglavljem 16. Sporazuma stvara se okvir za suradnju EU-a i Indonezije na jačanju politika i definiranju programa kojima se doprinosi razvoju održivih, uključivih, zdravih i otpornih prehrambenih sustava.

U poglavlju 17. Sporazuma navode se osnovna načela i operativne smjernice za gospodarsku suradnju i izgradnju kapaciteta u obuhvaćenim područjima.

Poglavlje 18. posvećeno je malim i srednjim poduzećima (MSP) te sadržava razne druge odredbe koje koriste takvim poduzetnicima, npr. uspostava jedinstvene digitalne platforme s javno dostupnim informacijama o ulasku i poslovanju na tržištu EU-a odnosno Indonezije, uspostava kontaktnih točaka za MSP-ove, digitalizacija trgovinskog poslovanja itd.

Poglavljem 19. Sporazuma promiču se transparentni i koordinirani propisi utemeljeni na dokazima, koji su u skladu domaćim zakonima, podupiru ciljeve javne politike te uzimaju u obzir interese poduzeća i dionika. Stranke konkretno moraju objaviti godišnji popis glavnih propisa koje planiraju donijeti te navesti njihovu svrhu i vremenski raspored.

Poglavljem 20. Sporazuma unapređuje se predvidljivost, odgovornost i pravednost propisa koji se odnose na trgovinu. Osiguravanjem pravodobnog objavljivanja, otvorenog pristupa informacijama, pravednih administrativnih postupaka i neovisnih kanala za ulaganje žalbi povećava se povjerenje u regulatorne sustave i smanjuje nesigurnost za poduzeća koja posluju prekogranično.