EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 17.4.2024.

COM(2024) 177 final

Preporuka za

ODLUKU VIJEĆA

o ovlašćivanju Europske komisije za sudjelovanje, u ime Europske unije, u pregovorima o dodatnom protokolu uz Konvenciju Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom i o financiranju terorizma (CETS br. 198)

OBRAZLOŽENJE

1. KONTEKST PREPORUKE

Ova se Preporuka podnosi Vijeću kako bi Komisija dobila odobrenje za sudjelovanje u pregovorima u ime Europske unije o dodatnom protokolu („protokol”) u području povrata imovine stečene kaznenim djelima uz Konvenciju o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom i o financiranju terorizma (CETS br. 198).

Razlozi i ciljevi preporuke

Teški i organizirani kriminal velika je prijetnja sigurnosti unutar i izvan EU-a, kao i funkcioniranju našeg gospodarstva. Glavna je značajka organiziranog kriminala želja za profitom. Prihod ostvaren nezakonitim aktivnostima upotrebljava se za druge kriminalne aktivnosti ili se ulaže u svrhu infiltracije u zakonito gospodarstvo. To ima dalekosežne i destabilizirajuće posljedice za društvo, vladavinu prava i povjerenje u javna tijela.

U državama članicama EU-a 2020. i 2021. u prosjeku je godišnje zamrznuta oko 4,1 milijarda EUR imovine stečene kaznenim djelima. To je povećanje u odnosu na prethodne godine, ali i dalje je manje od 2 % procijenjenih godišnjih prihoda od organiziranog kriminala 1 . 

Oduzimanje nezakonito stečene koristi kriminalcima od presudne je važnosti za učinkovitu borbu protiv organiziranog kriminala. Uspješan povrat imovine odvraća od kriminalnih aktivnosti jer se uklanja njihov glavni pokretač, a ujedno se štiti integritet financijskog sustava i šireg gospodarstva jer se smanjuje kretanje imovine nezakonitog podrijetla. Nadalje, povrat imovine omogućuje isplatu naknade žrtvama kaznenih djela, čime se doprinosi socijalnoj koheziji i poštovanju pravde. Osim toga, pokazalo se da je učinkovita primjena mjera za povrat imovine, uključujući praćenje, zamrzavanje, oduzimanje, upravljanje i raspolaganje imovinom važan alat za otkrivanje i razbijanje kriminalnih mreža koje djeluju na međunarodnoj razini.

Europska unija potpisala je Konvenciju o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom i o financiranju terorizma (CETS br. 198) („Varšavska konvencija” ili „Konvencija”) 2 2. travnja 2009. Europska unija još nije ratificirala Konvenciju. Do 18. prosinca 2023. Konvenciju je potpisalo 25 država članica 3 , od kojih su je 23 4 ratificirale.

Varšavskom konvencijom, donesenom 16. svibnja 2005., obuhvaćeni su brojni aspekti sprečavanja i borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma. Varšavska konvencija temelji se na Konvenciji o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom (CETS br. 141) („Strasburška konvencija”) 5 .

Konvencijom se kriminalizira pranje novca (članak 9.), uključujući pranje novca iz nemara i samostalno kazneno djelo pranja novca. Nadalje, Konvencijom su obuhvaćena pitanja kao što su odgovornost pravnih osoba (članak 10.), financijsko obavještajne jedinice (članak 12.), istražne ovlasti i tehnike, uključujući ulaženje u trag, zamrzavanje i brzu zapljenu imovine (članak 4.), međunarodna suradnja, uključujući suradnju među financijsko obavještajnim jedinicama, razmjena informacija za bankovne podatke i uzajamna pravna pomoć u istražne svrhe (članci od 15. do 20.). Naposljetku, i najvažnije za dodatni protokol, Konvencijom su obuhvaćena nacionalna pravila o oduzimanju (članak 5.), uključujući oduzimanje vrijednosti, prošireno oduzimanje, upravljanje imovinom (članak 6.) i pravila o oduzetoj imovini (članak 25.), uključujući povrat imovine žrtvama i sporazume o podjeli imovine, kao i pravila o pravosudnoj suradnji u svrhu zamrzavanja i oduzimanja imovine (članci od 21. do 30.) te postupovna prava i zaštitne mjere za predmetne osobe (članci 31. i 32.).

Kontekst pregovora o dodatnom protokolu uz Konvenciju

U području povrata imovine stečene kaznenim djelima kriminalitet se u razdoblju od donošenja Konvencije 2005. brzo razvijao. Budući da postoje novi izazovi i s obzirom na to da se imovinska korist ostvarena kaznenim djelima ne oduzima u dovoljnoj mjeri, hitno je potrebno ojačati pravni okvir i olakšati međunarodnu suradnju u pogledu povrata imovine.

Stoga su stručnjaci tijekom raznih inicijativa raspravljali o mogućoj potrebi da se poveća djelotvornost postojećeg pravnog okvira za povrat imovine. Konferencija stranaka Varšavske konvencije (C198-COP) složila se da bi mogao biti potreban novi instrument koji bi strankama omogućio da odgovore na izazove u područjima obuhvaćenima Konvencijom.

Odbor stručnjaka za funkcioniranje europskih konvencija o suradnji u kaznenim stvarima (PC-OC) dovršio je 2019. sveobuhvatnu studiju o mogućoj dodanoj vrijednosti i izvedivosti pripreme novog obvezujućeg instrumenta u Vijeću Europe o međunarodnoj suradnji u pogledu upravljanja, povrata i dijeljenja imovine stečene kaznenim djelima.

Nadovezujući se na rezultate te studije, C198-COP i odbor PC-OC održali su niz savjetodavnih sastanaka. Ti su sastanci rezultirali organizacijom zajedničke sjednice C198-COP-a i odbora PC-OC u studenom 2022. Na toj su se sjednici okupili predstavnici odbora i stručnjaci iz cijelog svijeta, uključujući relevantne međunarodne organizacije i specijalizirane institute, kako bi raspravljali i razmotrili pripremu dodatnog instrumenta u području povrata imovine. Tijekom rasprava stručnjaci su kao najvažnije utvrdili sljedeće teme: međunarodna suradnja u upravljanju oduzetom imovinom i njezinoj podjeli (uključujući poboljšanje dogovora o dijeljenju imovine među državama), primjena i izvršenje oduzimanja koje se ne temelji na osuđujućoj presudi te učinkovito upravljanje zaplijenjenom i oduzetom imovinom.

Vijeće Europe uzelo je u obzir da su neka od tih pitanja u to vrijeme razmotrena i u prijedlogu Europske komisije za novu direktivu o povratu i oduzimanju imovine 6 . Stoga je također bilo važno da Vijeće Europe pravodobno uključi te elemente u širi paneuropski okvir.

Na 15. sastanku 198-COP-a održanom 9. i 10. studenog 2023. 198-COP primio je na znanje planirano osnivanje Odbora stručnjaka za povrat imovine stečene kaznenim djelima, koji bi djelovao pod nadležnošću Odbora ministara i Europskog odbora za probleme povezane s kriminalom (CDPC) 7 . Na sastanku je pripremljen i predstavljen nacrt poslovnika Odbora stručnjaka za oduzimanje imovinske koristi stečene kaznenim djelima zaduženog za izradu dodatnog protokola uz Varšavsku konvenciju. U skladu s tim nacrtom poslovnika Odbor „osigurava da nacrt dodatnog protokola uključuje, među ostalim:

·odredbe za povećanje sigurnosti i dosljednosti u dijeljenju oduzete imovine između država stranaka u transnacionalnim slučajevima;

·odredbe za učinkovito i djelotvorno upravljanje privremeno oduzetom, oduzetom i repatriranom imovinom, uključujući izvršenje odluka o oduzimanju;

·odredbe za olakšavanje uvođenja postupaka oduzimanja koji se ne temelje na osuđujućoj presudi i proširenog oduzimanja u kaznenim stvarima, uključujući suradnju u pogledu zahtjeva i izvršavanja zahtjeva u transnacionalnim slučajevima;

·sva druga pitanja koja smatra važnima za jačanje suradnje među strankama u pogledu povrata imovine.”

Takva bi se pitanja u svakom slučaju odnosila na područja obuhvaćena Konvencijom.

Odbor ministara Vijeća Europe donio je 23. studenog 2023. poslovnik čime je osnovan Odbor stručnjaka za povrat imovine stečene kaznenim djelima. Odboru stručnjaka za oduzimanje imovinske koristi stečene kaznenim djelima povjerena je, pod nadležnošću Odbora ministara i Europskog odbora za probleme povezane s kaznenim djelima, izrada dodatnog protokola koji dopunjuje Konvenciju Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom i o financiranju terorizma, kao i nacrta izvješća s obrazloženjem. U skladu s raspravama održanima u okviru 198-COP-a, predloženo je da taj rad započne 29. svibnja 2024., a očekuje se da će biti dovršen do kraja 2025.

Posebni ciljevi preporuke

Ova se Preporuka podnosi Vijeću kako bi Komisija dobila odobrenje za pregovore, u ime Europske unije, o dodatnom protokolu uz Konvenciju, za donošenje pregovaračkih smjernica i imenovanje Komisije pregovaračem, u skladu s člankom 218. UFEU-a.

Europska unija potpisnica je Varšavske konvencije. Kad je riječ o pitanjima koja će se obuhvatiti predviđenim protokolom, odnosno području povrata imovine, EU je izvršio svoju nadležnost donošenjem zajedničkih pravila na temelju članka 82. stavka 1., članka 83. stavaka 1. i 2. i članka 87. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) utvrđenih u posebnoj Uredbi (EU) 2018/1805 Europskog parlamenta i Vijeća 8 i novoj Direktivi o povratu i oduzimanju imovine 9 . 

Cilj Unije u pregovorima trebao bi biti zajamčiti strankama Konvencije uspješan povrat imovine stečene kaznenim djelima i promicati prekograničnu suradnju u području povrata imovine kako bi se izbjegle bilo kakve razlike u odnosu na zakonodavstvo Unije i osiguralo da su pitanja uređena protokolom na razini Vijeća Europe usklađena s pravilima utvrđenima u pravnoj stečevini Unije o povratu imovine i novoj Direktivi o povratu i oduzimanju imovine.

Očekuje se da će uspješan ishod pregovora dovesti do jasnijih pravila o povratu imovine među državama članicama Vijeća Europe.

Dosljednost s postojećim odredbama politike u tom području

Pregovori o novom protokolu uz Varšavsku konvenciju izravno se odnose na zajednička pravila EU-a o povratu imovine.

Novom Direktivom o povratu imovine predviđeni su standardni oblici oduzimanja, uključujući pravila o proširenom oduzimanju. Nadalje, novom Direktivom u posebnim okolnostima predviđa se oduzimanje koje se ne temelji na osuđujućoj presudi. Predviđa se i oduzimanje bogatstva neobjašnjenog podrijetla ako osuđujuća presuda nije moguća, ali je sud uvjeren da imovina koju treba oduzeti potječe od kaznenih djela. Kad je riječ o upravljanju imovinom, u novoj Direktivi o povratu i oduzimanju imovine utvrđena su pravila o osnivanju ureda za upravljanje imovinom i mogućnosti prodaje zamrznute imovine prije oduzimanja. Zajednička akcija 98/699/PUP 10 , članak 1. točka (a) i članci 3. i 4. Okvirne odluke 2001/500/PUP 11 te prve četiri alineje članka 1. i članak 3. Okvirne odluke 2005/212/PUP 12 ostaju na snazi za Dansku.

Uredbom (EU) 2018/1805 utvrđuju se pravila o pravosudnoj suradnji među državama članicama u svrhu priznavanja i izvršenja naloga za zamrzavanje i oduzimanje. To uključuje, među ostalim, pravila o slanju, priznavanju i postupku izvršenja naloga za zamrzavanje i naloga za oduzimanje, upravljanju zamrznutom i oduzetom imovinom (uključujući preliminarnu prodaju), povratu imovine žrtvama te raspolaganju oduzetom imovinom ili novcem stečenim nakon prodaje imovine, među ostalim s ciljem naknade žrtvama i reguliranja dijeljenja imovine među državama članicama. Nadalje, Uredba sadržava pravila o snošenju i podjeli troškova povezanih s izvršenjem prekograničnih naloga za zamrzavanje i o postupovnim pravima osoba na koje se nalog odnosi, među ostalim u pogledu obveza obavješćivanja i pravnih lijekova. Uredbom (EU) 2018/1805 zamijenjene su okvirne odluke Vijeća 2003/577/PUP 13 i 2006/783/PUP 14 , koje ostaju na snazi u pogledu suradnje s Irskom i Danskom, koje ne sudjeluju u Uredbi (EU) 2018/1805.

Osim toga, Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) tijelo je Unije nadležno za istragu, kazneni progon i podizanje optužnica protiv počinitelja i supočinitelja kaznenih djela koja utječu na financijske interese Unije i koja su predviđena u Direktivi (EU) 2017/1371. 15 EPPO bi trebao biti ovlašten naložiti ili zatražiti zamrzavanje sredstava ili imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima, uključujući imovinu, za koje se očekuje da će ih sud pred kojim se vodi postupak oduzeti ako postoji razlog za sumnju da će vlasnik, imatelj ili upravitelj tih sredstava ili imovinske koristi pokušati onemogućiti presudu kojom se nalaže oduzimanje. Kako bi obavljao svoje zadaće, EPPO bi trebao moći surađivati, uključujući u području povrata imovine, s nadležnim tijelima država članica koje ne sudjeluju u EPPO-u i to na temelju, među ostalim, Uredbe (EU) 2018/1805, kao i s nadležnim tijelima trećih zemalja.

S obzirom na pravnu stečevinu Unije koja obuhvaća predmet pregovora, Unija bi trebala nastojati osigurati usklađenost i, na odgovarajućoj razini, dosljednost između novih pravila o povratu imovine na razini Vijeća Europe i onih na temelju prava Unije.

2.PRAVNI ELEMENTI PREPORUKE

•Pravna osnova

Člankom 218. stavkom 3. UFEU-a propisano je da Komisija daje preporuke Vijeću, koje donosi odluku o odobravanju otvaranja pregovora i imenovanju pregovarača Unije. Komisija se imenuje pregovaračem. Prema članku 218. stavku 4. UFEU-a Vijeće može pregovaraču uputiti smjernice. Stoga je postupovna pravna osnova za Odluku Vijeća o ovlašćivanju Komisije da u ime Unije sudjeluje u pregovorima o dodatnom protokolu članak 218. stavci 3. i 4. UFEU-a.

Materijalna pravna osnova predviđenog protokola može se utvrditi samo ako je poznato njegovo točno područje primjene i sadržaj. U skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (j) UFEU-a Unija ima nadležnost u području slobode, sigurnosti i pravde, koja je u načelu podijeljena s državama članicama. Člankom 83. stavcima 1. i 2. UFEU-a Unija se ovlašćuje za utvrđivanje minimalnih pravila o definiranju kaznenih djela i sankcija za takva kaznena djela, uključujući zamrzavanje i oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima. Člankom 82. stavkom 1. UFEU-a Unija se ovlašćuje za donošenje mjera za olakšavanje suradnje među sudskim ili drugim odgovarajućim tijelima država članica u vezi s kaznenim postupcima i izvršenjem odluka. Člankom 82. stavkom 2. UFEU-a predviđa se usklađivanje zakona i drugih propisa država članica u pogledu određenih aspekata kaznenog postupka, uključujući prava pojedinaca u kaznenom postupku i prava žrtava kaznenih djela. Iako je područje primjene članka 83. stavaka 1. i 2. UFEU-a ograničeno u pogledu obuhvaćenih kaznenih djela, to nije slučaj s člankom 82. stavcima 1. i 2. UFEU-a. Mjere praćenja i identifikacije imovine ili suradnja između ureda za oduzimanje imovinske koristi i ureda za upravljanje imovinom obuhvaćene su člankom 87. stavkom 2. UFEU-a.

Člankom 3. stavkom 2. UFEU-a predviđa se da Unija ima isključivu nadležnost „za sklapanje međunarodnog sporazuma [...] u mjeri u kojoj bi njegovo sklapanje moglo utjecati na zajednička pravila ili izmijeniti njihov opseg”. Konkretno, Sud Europske unije pojasnio je da „utvrđenje postojanja takvog rizika [od utjecaja na pravila EU-a ili njihove izmjene međunarodnim obvezama] ne pretpostavlja potpuno podudaranje područja obuhvaćenog međunarodnim obvezama i područja obuhvaćenog pravnim pravilima Unije”, nego da „na opseg zajedničkih pravila Unije mogu utjecati ili ga mogu izmijeniti takve obveze također kada navedene ulaze u područje koje je već velikim dijelom obuhvaćeno takvim pravilima” 16 . Analiza naravi nadležnosti Unije mora uzeti u obzir područja obuhvaćena pravilima Unije i odredbama predviđenog sporazuma, njihov predvidivi budući razvoj te prirodu i sadržaj tih pravila i odredbi, kako bi se utvrdilo može li sporazum ugroziti ujednačenu i dosljednu primjenu pravila Unije i dobro funkcioniranje sustava koji se njima uspostavlja.

Unija je izvršila svoju nadležnost u području slobode, sigurnosti i pravde donošenjem brojnih instrumenata o izvršavanju zakonodavstva i pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima te uspostavom minimalnih pravila o mjerama koje se odnose na zamrzavanje i oduzimanje. Nadalje, Unija je donijela nekoliko direktiva kojima se jačaju postupovna prava osumnjičenih i optuženih osoba. Sljedeći instrumenti posebno su relevantni u pogledu elemenata koji se razmatraju za predviđeni protokol, a to su dijeljenje zamrznute i oduzete imovine i upravljanje njome, izvršenje odluka o oduzimanju, postupci za oduzimanje koje se ne temelji na osuđujućoj presudi i prošireno oduzimanje te suradnja u transnacionalnim slučajevima:

·nova Direktiva o povratu i oduzimanju imovine, kojom se zamjenjuju, među ostalim, Direktiva 2014/42 i okvirne odluke 2001/500 i 2005/212;

·Uredba 2018/1805 o uzajamnom priznavanju naloga za zamrzavanje i oduzimanje;

·Okvirne odluke 2003/577 i 2006/783, kojima se predviđa uzajamno priznavanje naloga za zamrzavanje odnosno naloga za oduzimanje, i dalje se primjenjuju na odnose između država članica koje Uredba 2018/1805 ne obvezuje te na odnose između tih država članica i država članica koje obvezuje Uredba 2018/1805 (vidjeti uvodnu izjavu 52. Uredbe 2018/1805).

S obzirom na navedeno, područje povrata imovine stečene kaznenim djelima mora se smatrati područjem koje je u velikoj mjeri obuhvaćeno pravom Unije.

Budući da bi predviđeni protokol mogao sadržavati pravila u području povrata imovine stečene kaznenim djelima, treba smatrati da može utjecati na područje primjene zajedničkih pravila u području povrata imovine stečene kaznenim djelima ili ga izmijeniti.

Stoga Unija ima isključivu vanjsku nadležnost na temelju članka 3. stavka 2. UFEU-a, kako ga tumači Sud Europske unije, u mjeri u kojoj sklapanje predviđenog protokola može utjecati na zajednička pravila EU-a ili izmijeniti njihovo područje primjene.

•Temeljna prava

•Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)

Nije primjenjivo.

•Proporcionalnost

Ova inicijativa ne prelazi ono što je potrebno za postizanje predmetnih ciljeva politike. Unija je u najboljem položaju da djeluje jer je već izvršavala unutarnju nadležnost u tom području i donosila različite pravne instrumente u području povrata imovine.

Stoga bi u pregovorima trebalo zauzeti zajednički pristup EU-a kako bi se izbjegle razlike između pravila o povratu imovine na razini Vijeća Europe i prava Unije.

Preporuka za

ODLUKU VIJEĆA

o ovlašćivanju Europske komisije za sudjelovanje, u ime Europske unije, u pregovorima o dodatnom protokolu uz Konvenciju Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom i o financiranju terorizma (CETS br. 198)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 218. stavke 3. i 4.,

uzimajući u obzir preporuku Europske komisije,

budući da:

(1)Unija je 2. travnja 2009. potpisala Konvenciju Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom i o financiranju terorizma (CETS br. 198). Do 18. prosinca 2023. Konvenciju je potpisalo 25 država članica 18 1., od kojih su je 23 19 2. ratificirale.

(2)Odbor ministara Vijeća Europe donio je 23. studenog 2023. poslovnik čime je osnovan Odbor stručnjaka za povrat imovine stečene kaznenim djelima. Odboru stručnjaka za oduzimanje imovinske koristi stečene kaznenim djelima povjerena je, pod nadležnošću Odbora ministara i Europskog odbora za probleme povezane s kaznenim djelima, izrada dodatnog protokola koji dopunjuje Konvenciju Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom i o financiranju terorizma. Predloženo je da taj rad započne 29. svibnja 2024. i da se dovrši do kraja 2025.

(3)U skladu s poslovnikom predviđeni dodatni protokol vjerojatno će sadržavati odredbe „za povećanje sigurnosti i dosljednosti u dijeljenju oduzete imovine između država stranaka u transnacionalnim predmetima, odredbe za osiguravanje učinkovitog i djelotvornog upravljanja privremeno oduzetom, oduzetom i repatriranom imovinom, uključujući izvršenje odluka o oduzimanju, odredbe za olakšavanje uvođenja postupaka oduzimanja koji se ne temelje na osuđujućoj presudi i proširenog oduzimanja u kaznenim stvarima, uključujući suradnju i izvršenje zahtjeva u transnacionalnim predmetima i sva druga pitanja za koja smatra da su važna za jačanj suradnje među strankama u pogledu povrata imovine”.

(4)Unija je već donijela zajednička pravila koja se u velikoj mjeri preklapaju s određenim elementima koji se razmatraju za uključivanje u sadržaj predviđenog dodatnog protokola. Ta zajednička pravila osobito uključuju Direktivu o povratu i oduzimanju imovine i Uredbu 2018/1805 20 3. o uzajamnom priznavanju naloga za zamrzavanje i naloga za oduzimanje. Nadalje, okvirne odluke 2003/577/PUP 21 4. i 2006/783/PUP 22 5. ostaju primjenjive u odnosima među određenim državama članicama. Stoga je područje povrata imovine stečene kaznenim djelima područje koje je već u velikoj mjeri obuhvaćeno pravilima Unije i za koje postoji rizik da bi na njega utjecali ili njegovo područje primjene izmijenili elementi koji se razmatraju za predviđeni dodatni protokol.

(5)Stoga bi Unija trebala sudjelovati u pregovorima o dodatnom protokolu koji dopunjuje Konvenciju Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom i o financiranju terorizma (CETS br. 198).

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Komisiju se ovlašćuje da, u ime Europske unije, sudjeluje u pregovorima o dodatnom protokolu uz Konvenciju Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom i o financiranju terorizma (CETS br. 198)

Članak 2.

Pregovaračke smjernice utvrđene su u Prilogu.

Članak 3.

Pregovori se vode uz savjetovanje s [ime posebnog odbora upisuje Vijeće].

Članak 4.

Ova je Odluka upućena Komisiji.

Sastavljeno u Bruxellesu,

(1)    Europol (2023), European Financial and Economic Crime Threat Assessment 2023 – The Other Side of the Coin: An Analysis of Financial and Economic Crime, Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg.

(2)    Konvencija Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom i o financiranju terorizma, CETS br. 198, donesena 16. svibnja 2005.

(3)    Sve države članice EU-a osim Češke i Irske potpisale su Konvenciju br. 198.

(4)    Sve države članice EU-a osim Češke, Finske, Irske i Luksemburga ratificirale su Konvenciju br. 198. Nekoliko država članica izrazilo je rezerve u pogledu pojedinačnih odredaba Konvencije.

(5)    Konvencija Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom, CETS br. 141, donesena 8. studenog 1990. Unija nije stranka te konvencije koja ne sadržava klauzulu kojom se Uniji omogućuje da postane njezina stranka.

(6)    Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 2022. o povratu i oduzimanju imovine (COM(2022) 245 final).

(7)    Izvješće o sastanku, 15. sastanak Konferencije stranaka Konvencije Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom i o financiranju terorizma (CETS br. 198) održan 9. i 10. studenog 2023., C198-COP(2023)10.

(8)    Uredba (EU) 2018/1805 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenog 2018. o uzajamnom priznavanju naloga za zamrzavanje i naloga za oduzimanje (SL L 303, 28.11.2018., str. 1.).

(9)    Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 2022. o povratu i oduzimanju imovine (COM(2022) 245 final).

(10)    Zajednička akcija 98/699/PUP od 3. prosinca 1998. o pranju novca, utvrđivanju, praćenju, zamrzavanju, pljenidbi i oduzimanju imovine ili imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, koju je Vijeće usvojilo na temelju članka K.3 Ugovora o Europskoj uniji (SL L 333, 9.12.1998., str. 1.).

(11)    Okvirna odluka Vijeća 2001/500/PUP od 26. lipnja 2001. o pranju novca, identifikaciji, praćenju, zamrzavanju, pljenidbi i oduzimanju imovine i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima (SL L 182, 5.7.2001., str. 1.)

(12)    Okvirna odluka Vijeća 2005/212/PUP od 24. veljače 2005. o oduzimanju imovinske koristi, sredstava i imovine pribavljene kaznenim djelima (SL L 68, 15.3.2005., str. 49.).

(13)    Okvirna odluka Vijeća 2003/577/PUP od 22. srpnja 2003. o izvršenju odluka o zamrzavanju imovine i osiguranju dokaza u Europskoj uniji (SL L 196, 2.8.2003., str. 45.).

(14)    Okvirna odluka Vijeća 2006/783/PUP od 6. listopada 2006. o primjeni načela međusobnog priznavanja naloga za oduzimanje (SL L 328, 24.11.2006., str. 59.).

(15)    Direktiva (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima (SL L 198, 28.7.2017., str. 29.).

(16)    Predmet C-114/12, Komisija protiv Vijeća, ECLI: ECLI:EU:C:2014:2151, točke 69.–70.

(17)    Povelja Europske unije o temeljnim pravima, SL C 202, 7.6.2016., str. 389.

(18) 1.    Sve države članice EU-a osim Češke i Irske potpisale su Konvenciju br. 198. bez rezervi ili uz rezerve.

(19) 2.    Sve države članice EU-a osim Češke, Finske, Irske i Luksemburga ratificirale su Konvenciju br. 198.

(20) 3.    Uredba (EU) 2018/1805 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenog 2018. o uzajamnom priznavanju naloga za zamrzavanje i naloga za oduzimanje (SL L 303, 28.11.2018., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2018/1805/oj).

(21) 4.    Okvirna odluka Vijeća 2003/577/PUP od 22. srpnja 2003. o izvršenju odluka o zamrzavanju imovine i osiguranju dokaza u Europskoj uniji (SL L 196, 2.8.2003., str. 45., http://data.europa.eu/eli/dec_framw/2003/577/oj).

(22) 5.    Okvirna odluka Vijeća 2006/783/PUP od 6. listopada 2006. o primjeni načela međusobnog priznavanja naloga za oduzimanje (SL L 328, 24.11.2006., str. 59., ELI: http://data.europa.eu/eli/dec_framw/2006/783/oj).

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 17.4.2024.

COM(2024) 177 final

PRILOG

Preporuci za ODLUKU VIJEĆA

o ovlašćivanju Europske komisije za sudjelovanje, u ime Europske unije, u pregovorima o dodatnom protokolu uz Konvenciju Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom i o financiranju terorizma (CETS br. 198)

PRILOG

Kad je riječ o procesu pregovora, Unija bi trebala nastojati postići sljedeće:

(1)Pregovarački proces mora biti otvoren, uključiv i transparentan te se temeljiti na suradnji u dobroj vjeri.

(2)Doprinosi svih država stranki Konvencije razmatraju se na ravnopravnoj osnovi kako bi se osigurao uključiv proces.

(3)Pregovarački proces temelji se na djelotvornom i realističnom programu rada.

Kad je riječ o općim ciljevima pregovora, Unija bi trebala nastojati postići sljedeće:

(4)Protokol je u skladu s postojećim pravom Unije i obvezama država članica na temelju prava Unije o povratu imovine. Pravna stečevina Unije o povratu imovine posebno uključuje Uredbu (EU) 2018/1805 o uzajamnom priznavanju naloga za zamrzavanje i naloga za oduzimanje te okvirne odluke 2003/577/PUP i 2006/783/PUP, koje se i dalje primjenjuju u prekograničnim slučajevima koji uključuju Irsku i Dansku. Relevantna pravna stečevina Unije za potrebe protokola uključuje i Uredbu (EU) 2017/1939 o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO).

(5)Protokol je u skladu s novom Direktivom o povratu i oduzimanju imovine.

(6)Protokolom se poštuje pravna stečevina Unije o postupovnim pravima u kaznenim postupcima, posebno Direktiva 2010/64/EU o pravu na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima 1 , Direktiva 2012/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o pravu na informiranje u kaznenom postupku 2 , Direktiva 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima 3 te Direktiva (EU) 2016/343 o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku 4 .

(7)Protokolom se osigurava poštovanje temeljnih prava i sloboda sadržanih u Ugovorima Europske unije i Povelji Europske unije o temeljnim pravima te se utvrđuju pravila za olakšavanje suradnje među strankama Konvencije na način koji je u skladu sa standardima EU-a o temeljnim pravima i postupovnim jamstvima, uključujući Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 7., 8., 17., 19., 47., 48., 50. i 52., kao i s pravnom stečevinom EU-a o postupovnim pravima i pravilima Unije o zaštiti podataka.

(8)Pravila u protokolu razmjerna su razini povjerenja koja postoji među državama članicama Vijeća Europe, kao i snazi popratnih postupovnih prava i zaštitnih mjera utvrđenih u protokolu.

Kad je riječ o sadržaju pregovora, Unija bi trebala nastojati postići sljedeće:

(9)Ostvareni su posebni ciljevi detaljno navedeni u nastavku, a istodobno se osiguralo da je ishod pregovora u skladu s internim pravilima Unije o povratu imovine. Ta interna pravila služe kao referentna točka za pregovaračko stajalište Unije.

(10)Protokol i pravna stečevina Unije o povratu imovine, kao i nova Direktiva o povratu i oduzimanju imovine, međusobno se dopunjuju u svojim ciljevima da se uvedu jasna pravila koja, među ostalim, olakšavaju suradnju među svim državama strankama Konvencije i tako poveća djelotvornost povrata imovine.

(11)Odredbe protokola o dijeljenju oduzete imovine među državama strankama u transnacionalnim slučajevima jasne su i u skladu s odredbama Uredbe (EU) 2018/1805, posebno s pravilima o snošenju i podjeli troškova povezanih s izvršenjem prekograničnih naloga za zamrzavanje i oduzimanje, naknadom žrtvama i povratom imovine žrtvama.

(12)Odredbe protokola o upravljanju imovinom omogućuju učinkovito i djelotvorno upravljanje zamrznutom i oduzetom imovinom i usklađene su s pravilima o upravljanju imovinom utvrđenima u novoj Direktivi o povratu i oduzimanju imovine, uključujući mogućnost prodaje zamrznute imovine prije oduzimanja.

(13)Odredbe protokola o upravljanju imovinom u prekograničnom kontekstu, posebno pravila o preliminarnoj prodaji i prijenosu imovine prije oduzimanja, olakšavaju prekograničnu suradnju i usklađene su s onima utvrđenima u Uredbi (EU) 2018/1805.

(14)Odredbe protokola olakšavaju naknadu žrtvama i povrat imovine žrtvama u prekograničnim slučajevima te su u skladu s pravilima utvrđenima u Uredbi (EU) 2018/1805. Pravila o privremenoj prodaji i raspolaganju oduzetom imovinom u prekograničnim slučajevima ne bi smjela ni na koji način dovoditi u pitanje prava žrtava.

(15)Odredbae protokola u odgovarajućoj mjeri olakšavaju uvođenje postupaka oduzimanja koji se ne temelje na osuđujućoj presudi i proširenog oduzimanja te su u skladu s pravilima utvrđenima u novoj Direktivi o povratu i oduzimanju imovine, uključujući u njoj utvrđene zaštitne mjere, i Povelji, uzimajući u obzir izjavu Komisije u pogledu tumačenja Direktive. Pravila protokola ne bi trebala ograničiti okolnosti u kojima se u EU-u primjenjuju proširene mjere oduzimanja koje se ne temelje na osuđujućoj presudi. Nadalje, pravila ne bi trebala ograničiti opseg kaznenih djela na koja se u EU-u primjenjuju prošireno oduzimanje i mjere oduzimanja koje se ne temelje na osuđujućoj presudi.

(16)Odredbe protokola o priznavanju i izvršenju odluka o zamrzavanju ili oduzimanju imovine u prekograničnim slučajevima olakšavaju međunarodnu suradnju i u skladu su s pravom Unije, posebno s Uredbom 2018/1805.

(17)Kad je riječ o svim drugim dodatnim temama o kojima bi se moglo raspravljati zbog važnosti za jačanje suradnje između stranaka, uključujući suradnju s Uredom europskog javnog tužitelja, predložena pravila u skladu su s pravnom stečevinom Unije o povratu imovine i drugom relevantnom pravnom stečevinom.

(18)Protokol sadržava odredbe za učinkovito praćenje i identifikaciju imovine, među ostalim sustavnijim pokretanjem istraga za praćenje imovine i osnivanjem specijaliziranih ureda za oduzimanje imovinske koristi koji mogu olakšati prekograničnu suradnju. U tu bi svrhu tim uredima trebalo, u odgovarajućoj mjeri, dati učinkovite ovlasti i pristup relevantnim informacijama, uzimajući u obzir razlike u standardima zaštite podataka stranaka Konvencije.

Kad je riječ o funkcioniranju Konvencije, Unija bi trebala nastojati postići sljedeće:

(19)Dodatnim protokolom zadržavaju se postojeći globalni i regionalni instrumenti kojih je Unija stranka.

(20)Dodatni protokol sadržava klauzulu o isključenju kojom se državama članicama u njihovim međusobnim odnosima omogućuje da nastave primjenjivati pravo Unije u pitanjima obuhvaćenima područjem primjene dodatnog protokola.

(21)Dodatni protokol sadržava opće i institucionalne klauzule, posebno o provedbenim mehanizmima, rješavanju sporova, ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju i pristupanju, stupanju na snagu, izmjenama, suspenziji i otkazu, koje Uniji omogućuju da u potpunosti izvršava svoju vanjsku nadležnost.

(1)    SL L 280, 26.10.2010., str. 1.

(2)    SL L 142, 1.6.2012., str. 1.

(3)    SL L 294, 6.11.2013., str. 1.

(4)    SL L 65, 11.3.2016., str. 1.