(1)

Mikroplastika je sveprisutna, postojana i prekogranična. Štetna je za okoliš i potencijalno je štetna za zdravlje ljudi. , posebno zbog prisutnosti štetnih kemijskih aditiva i drugih zabrinjavajućih tvari dodanih tijekom proizvodnje i prenamjene, kao što su ftalati, bisfenol A ili usporivači gorenja (3) Lako se prenosi zrakom, kopnenim površinskim vodama i oceanskim strujama, a njezina pokretljivost otežavajući je čimbenik. Nalazi se u tlu (uključujući poljoprivredna zemljišta), jezerima, rijekama, estuarijima, na plažama, u lagunama, morima, oceanima i u udaljenim, nekoć netaknutim regijama, a njezina prisutnost u tlu može utjecati na svojstva tla i izazvati promjene u tlu koje negativno utječu na rast nekih biljaka. Učinci mikroplastike na morski okoliš opsežno su dokumentirani. Kad mikroplastika dospije u morski okoliš, gotovo je nemoguće skupiti je, a poznato je da je jedu razni organizmi i životinje i da je štetna za bioraznolikost i ekosustave. Plastični peleti desetljećima su, i dulje, postojani u vodenom okolišu, a morske divlje životinje, osobito morske ptice i morske kornjače, mogu, ako ih progutaju, pretrpjeti tjelesne ozljede ili umrijeti. Mikroplastika pogoršava i klimatske promjene kao dodatni izvor emisija stakleničkih plinova i pritisaka na ekosustave. Potencijal mikroplastike da djeluje kao prijenosnik adsorbiranih otrovnih tvari ili patogenih mikroorganizama sastavni je dio problema. Ljudi su izloženi mikroplastici udisanjem zraka i konzumacijom hrane. Zbog sve veće svijesti o prisutnosti mikroplastike u prehrambenom lancu može doći do narušavanja povjerenja potrošača, što može imati gospodarske posljedice. Mogući su negativni gospodarski učinci na aktivnosti kao što su gospodarski ribolov i poljoprivreda te rekreacija i turizam na područjima zahvaćenima ispuštanjem. [Am. 1]

(2)

U svojem mišljenju naslovljenom „Okolišni i zdravstveni rizici onečišćenja mikroplastikom” Skupina glavnih znanstvenih savjetnika Komisije navela je da postoje mnogi razlozi za zabrinutost i da je potrebno poduzeti mjere predostrožnosti (4).

(3)

Gubici plastičnih peleta treći su najveći izvor mikroplastike koja se nenamjerno ispušta u okoliš u Uniji, a nastaju zbog neodgovarajućih praksi rukovanja u svim dijelovima lanca opskrbe, uključujući proizvodnju, preradu, distribuciju, prijevoz, uključujući prijevoz morem, i druge logističke aktivnosti. Stoga je pristup na razini lanca opskrbe ključan za osiguravanje predanosti svih gospodarskih subjekata koji rukuju plastičnim peletima cilju sprečavanja gubitaka. Od 2015. europska industrija proizvodnje plastike postupno prihvaća međunarodni program Operation Clean Sweep® (OCS) kao dobrovoljnu obvezu. U okviru tog programa svako poduzeće koje proizvodi pelete ili rukuje njima potvrđuje važnost postizanja nulte stope gubitaka peleta i obvezuje se na provedbu najboljih praksi. Iako potpisnici OCS-a općenito dobro razumiju takve prakse, one se ne provode u potpunosti. Stopa prihvaćanja tog programa u industriji plastike i dalje je niska.

(4)

Učinci onečišćenja mikroplastikom na okoliš, a možda i na zdravlje ljudi, izazivaju zabrinutost u većem dijelu svijeta. Neke države članice donijele su ili predložile posebne mjere. Međutim, raznolikost nacionalnih ograničenja mogla bi ugroziti funkcioniranje unutarnjeg tržišta. [Am. 2]

(5)

Kako bi pokušala riješiti problem onečišćenja plastikom, Komisija je u siječnju 2018. donijela Komunikaciju naslovljenu „Europska strategija za plastiku” (5), u kojoj je prepoznala rizike mikroplastike i pozvala na provedbu inovativnih rješenja usmjerenih na različite izvore mikroplastike. Taj je cilj uključen i u europski zeleni plan, donesen u prosincu 2019., novi akcijski plan za kružno gospodarstvo (6), donesen u ožujku 2020., i akcijski plan za postizanje nulte stope onečišćenja (7), donesen u svibnju 2021. Jedan od ciljeva za 2030. utvrđenih u akcijskom planu za postizanje nulte stope onečišćenja jest smanjenje količine mikroplastike koja se ispušta u okoliš za 30 %.

(6)

Uredbom Komisije (EU) 2023/2055 (8) propisuju se mjere koje se odnose na onečišćenje mikroplastikom: uvodi se ograničenje stavljanja na tržište mikroplastike koja se namjerno dodaje proizvodima („ograničenje”) jer znatno onečišćenje mikroplastikom proizlazi iz upotrebe mikročestica sintetičkih polimera (samostalnih

(7)

Stranke Konvencije o zaštiti morskog okoliša sjeveroistočnog Atlantika (OSPAR) donijele su 2021. neobvezujuću Preporuku 2021/06 (9) za smanjenje gubitka plastičnih peleta u morskom okolišu poticanjem pravodobnog razvoja i provedbe učinkovitih i dosljednih normi za sprečavanje gubitka peleta i programa certificiranja za cijeli lanac opskrbe plastikom. Međunarodna pomorska organizacija (IMO) trenutačno razmatra mjere za smanjenje rizika povezanog s pomorskim prijevozom plastičnih peleta s obzirom na znatan rizik od katastrofalnog onečišćenja povezanog s pomorskim prijevozom plastičnih peleta . U tom kontekstu Unija bi trebala pomno pratiti razvoj događaja u IMO-u i imati vodeću ulogu u osiguravanju visoke razine zaštite okoliša u vezi s tim pitanjem. [Am. 3]

(7a)

U Uniji je zabilježeno nekoliko nesreća koje su dovele do istjecanja i gubitaka peleta s prekograničnim učincima, što je potvrdilo hitnu potrebu za ambicioznim, sveobuhvatnim mjerama za znatno smanjenje rizika od onečišćenja peletima uz istodobno jačanje sposobnosti reagiranja na istjecanje peleta diljem teritorija i voda Unije. [Am. 4]

(7b)

Gotovo 90 % svjetske robe prevozi se morem, uključujući plastične pelete. Međutim, loši postupci rukovanja ili nedostatak nadzora nad određenim rutinskim operacijama, kao što su čišćenje trupa ili spremnika, mogu dovesti do istjecanja peleta i izlijevanja u ocean. Nadalje, prijavljene su brojne pomorske katastrofe povezane s peletima, zbog čega je pomorski prijevoz visokorizična djelatnost kada je riječ o onečišćenju plastičnim peletima. Posljedice tih gubitaka peleta katastrofalne su za morske i obalne ekosustave, kao i za vrste koje ih sačinjavaju, a ekstremna mobilnost plastičnih peleta otežava učinkovite operacije sprečavanja širenja i uklanjanja. Rukovanje tim peletima na međunarodnoj je razini uređeno Konvencijom o sigurnim kontejnerima iz 1972. i dopunjeno okružnicom Pododbora za prijevoz tereta i kontejnera iz 2023. o obvezi prijave izgubljenih spremnika, ali one ne pružaju jamstva potrebna za sprečavanje onečišćenja plastičnim peletima. Stoga je uključivanje pomorskog prijevoza u područje primjene, kao i odredbe koje se odnose na postupanje s plastičnim peletima koje su specifične za tu vrstu prijevoza, ključno za postizanje ciljeva ove Uredbe. [Am. 5]

(8)

U podnesku Unije Programu Ujedinjenih naroda za zaštitu okoliša u kontekstu druge sjednice Međuvladina pregovaračkog odbora za međunarodni pravno obvezujući instrument o onečišćenju plastikom (INC-2) (10) Unija i njezine države članice naglasile su da bi budući instrument trebao uključivati mjere za smanjenje nenamjernog ispuštanja mikroplastike.

(9)

Iako postoji zakonodavstvo Unije koje se odnosi na sprečavanje nastanka otpada, onečišćenja, morskog smeća i onečišćenja kemikalijama, nema posebnih pravila Unije za sprečavanje gubitaka peleta kao izvora onečišćenja mikroplastikom u cijelom lancu opskrbe. Direktivom 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11) utvrđena su osnovna načela gospodarenja otpadom te su uvedene opće obveze prema kojima su države članice dužne poduzeti mjere za sprečavanje stvaranja otpada. Te opće obveze trebalo bi dopuniti utvrđivanjem posebnih aspekata i zahtjeva za oprezno rukovanje plastičnim peletima kako bi se spriječilo da postanu otpad njihovo ispuštanje u okoliš . [Am. 6]

(9a)

Ovom se Uredbom predviđaju mjere za prevenciju, sprečavanje širenja i uklanjanje onečišćenja plastičnim peletima do kojega dođe nakon stupanja na snagu ove Uredbe, ali se njome ne predviđaju mjere za rješavanje problema postojećeg onečišćenja. Čišćenje tla, rijeka i potoka te obnova degradiranih kopnenih, morskih, priobalnih i obalnih ekosustava ključni su za postizanje cilja smanjenja od 30 % do 2030. u skladu s ciljevima utvrđenima u Uredbi (EU) 2024/1991 Europskog parlamenta i Vijeća (12) te ciljevima europskog zelenog plana. Komisija bi trebala izraditi niz mjera za mapiranje i čišćenje tih već onečišćenih područja te ih provesti u okviru europske strategije za uklanjanje onečišćenja mikroplastikom ili s pomoću mjera potpore i popratnih mjera za države članice. U širem smislu, Unija bi trebala sudjelovati u promicanju rješenja duž cijelog vrijednosnog lanca te bi ta rješenja trebala uključiti u tekuće pregovore o izradi međunarodnog ugovora o onečišćenju plastikom, kao i u predstojeću 81. sjednicu Odbora za zaštitu morskog okoliša Međunarodne pomorske organizacije (IMO MEPC). [Am. 7]

(10)

Proizvodnja polimernih materijala u industrijskim razmjerima obuhvaćena je područjem primjene Direktive 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća (13), ali druge djelatnosti kao što su prerada, prijevoz i skladištenja peleta, koje obično obavljaju mala i srednja poduzeća, nisu obuhvaćene tom direktivom. Nadalje, Referentni dokument o najboljim raspoloživim tehnikama za proizvodnju polimera iz kolovoza 2007. (14), donesen u skladu s Direktivom Vijeća 96/61/EZ (15) o integriranom sprečavanju i kontroli onečišćenja, ne bavi se posebno gubitkom peleta.

(11)

Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (16) bavi se praćenjem i procjenom učinaka mikrootpada, uključujući mikroplastiku, u obalnim i morskim okolišima. U izradi je ažurirana verzija prvih smjernica o praćenju morskog smeća radi uključivanja usklađenih metodologija, među ostalim i metodologija za praćenje prisutnosti i rasprostranjenosti plastičnih peleta uz obalu. Međutim, Direktiva 2008/56/EZ ne sadržava posebne zahtjeve za sprečavanje ili smanjenje gubitaka peleta na izvoru.

(12)

Uredba Komisije (EU) 2023/2055 bavi se gubicima mikročestica sintetičkih polimera za upotrebu u industrijskim postrojenjima, tj. plastičnim peletima kao materijalom čije se ispuštanje može izbjeći. Za takva ispuštanja uvodi se obveza izvješćivanja o procijenjenoj količini mikroplastike koja se svake godine ispušta u okoliš. Premda Međutim, toj obvezi izvješćivanja nedostaje metodologija za procjenu gubitaka, taj će zahtjev i njome se pružaju samo godišnje procjene. Iako će se tim zahtjevom omogućiti povećanje količine informacija o gubicima peleta i poboljšanje kvalitete informacija prikupljenih za procjenu rizika koji proizlaze iz te mikroplastike u budućnosti , nije dovoljno imati pregled specifične prirode gubitaka i njihovih uzroka . [Am. 8]

(13)

Kako bi se omogućilo sigurno i odgovorno rukovanje plastičnim peletima u svim dijelovima lanca opskrbe radi sprečavanja gubitaka u okolišu, potrebno je utvrditi zahtjeve za rukovanje plastičnim peletima u cijelom lancu opskrbe: proizvodnji, postupku masterbatching i miješanju, preradi, gospodarenju otpadom, uključujući recikliranje, distribuciji, prepakiranju, prijevozu, skladištenju i čišćenju spremnika na stanicama za čišćenje.

(14)

Pri utvrđivanju takvih zahtjeva trebalo bi uzeti u obzir dobre prakse rukovanja koje se preporučuju na međunarodnoj razini i postojeće zahtjeve za rukovanje plastičnim peletima koje je utvrdila industrija u Uniji.

(15)

Gospodarski subjekti, prijevoznici iz EU-a i prijevoznici iz trećih zemalja trebali bi zahtjeve za rukovanje plastičnim peletima provoditi na temelju redoslijeda prioritetnih mjera, prema kojem je glavni cilj sprečavanja ispuštanja peleta u okolišu glavni prioritet. Stoga bi prvi korak trebalo biti sprečavanje istjecanja plastičnih peleta iz primarnog spremnika pri rutinskom rukovanju, čime se rizik od istjecanja smanjuje na najnižu moguću razinu, uključujući izbjegavanje bilo kakvog nepotrebnog rukovanja (npr. smanjenjem broja točaka prijenosa) i označivanje svih spremnika za skladištenje i prijevoz koji sadrže plastične pelete te upotrebu odgovarajuće ambalaže otporne na probijanje, nakon čega slijedi sprečavanje širenja isteklih peleta kako se ne bi izgubili u okolišu i u konačnici uklanjanje nakon istjecanja ili gubitka kao posljednji korak. [Am. 9]

(16)

Iako je cilj da obvezom sprečavanja postizanja nulte stope gubitaka plastičnih peleta u okolišu budu obuhvaćeni svi gospodarski subjekti, prijevoznici iz EU-a i prijevoznici iz trećih zemalja, obveze za mikropoduzeća te mala i srednja i poduzeća koja godišnje rukuju s manje od 1 000 tona plastičnih peleta trebalo bi prilagoditi kako bi se ublažilo njihovo opterećenje. [Am. 10]

(17)

Registracija postrojenja u kojima se rukuje plastičnim peletima i prijevoznika koji ih prevoze nužna je kako bi se omogućila sljedivost plastičnih peleta kojima se rukuje i koji se prevoze u svakoj državi članici te kako bi se nadležnim tijelima omogućila učinkovita provjera sukladnosti.

(18)

Kako bi se spriječili gubici plastičnih peleta i postigla nulta razina tih gubitaka , gospodarski subjekti trebali bi utvrditi, provoditi i redovito ažurirati plan procjene rizika u kojem se utvrđuje rizik od istjecanja i gubitaka te posebno dokumentiraju konkretna oprema i postupci za prevenciju, sprečavanje širenja i uklanjanje gubitaka peleta uzimajući u obzir veličinu postrojenja i opseg aktivnosti. [Am. 11]

(19)

Da bi se nadležnim tijelima omogućila provjera sukladnosti sa zahtjevima iz plana procjene rizika, gospodarski subjekti trebali bi nadležnom tijelu dostaviti plan procjene rizika koji su proveli, kao i vlastitu izjavu o sukladnosti.

(20)

Gospodarski subjekti trebali bi moći odabrati opremu koju će ugraditi ili postupak koji će provoditi. Međutim, nadležna tijela trebala bi pri provjeri sukladnosti moći zahtijevati od gospodarskih subjekata da izmijene plan procjene rizika, među ostalim i da u određenom roku poduzmu mjere navedene u ovoj Uredbi kako bi se zajamčila odgovarajuća provedba zahtjeva iz ove Uredbe. Gospodarski subjekti trebali bi moći biti izuzeti od ugradnje određenih vrsta opreme ili od donošenja određenih mjera ako nadležnim tijelima propisno opravdaju takva izuzeća, uzimajući u obzir prirodu i veličinu postrojenja te opseg njegova rada. Mikropoduzeća bi trebala razmotriti barem posebnu opremu koja će se ugraditi ili postupke koje treba provesti, uzimajući u obzir prirodu i veličinu postrojenja kao i opseg njegova rada. [Am. 12]

(21)

Za ocjenu primjerenosti plana procjene rizika koji se provodi za svako postrojenje gospodarski subjekti trebali bi voditi evidenciju o procijenjenoj količini peleta koji se svake godine ispuštaju u okoliš i evidenciju o ukupnoj količini kojom se rukuje. Kako bi se smanjilo opterećenje za gospodarske subjekte, informacije o procjenama ispuštenih količina mogu se koristiti u okviru zahtjeva za izvješćivanje na temelju Uredbe Komisije (EU) 2023/2055.

(22)

Zbog prirode svoje djelatnosti prijevoznici ne bi trebali podlijegati obvezi provedbe plana procjene rizika. Od njih bi se umjesto toga trebalo zahtijevati da poduzmu konkretne mjere za prevenciju, sprečavanje širenja i uklanjanje istjecanja i gubitaka. Te bi mjere trebale podlijegati provjeri koju provode nadležna tijela, prvenstveno za vrijeme prijevoza.

(23)

Za uspješnu provedbu mjera potrebnih za sprečavanje gubitaka plastičnih peleta i postizanje nulte razine tih gubitaka potrebna je potpuna suradnja i predanost zaposlenika gospodarskih subjekata, prijevoznika iz EU-a i prijevoznika iz trećih zemalja. Od gospodarskih subjekata i prijevoznika iz EU-a trebalo bi zahtijevati da svoje zaposlenike osposobe u skladu s njihovim konkretnim ulogama i odgovornostima kako bi se zajamčilo da su upoznati s opremom i da je znaju koristiti te da mogu obavljati postupke potrebne za osiguravanje sukladnosti sa zahtjevima iz ove Uredbe. Isto tako, gospodarski subjekti i prijevoznici iz EU-a trebali bi biti obvezni pratiti i evidentirati relevantne mjere za provedbu zahtjeva iz ove Uredbe, primjerice postavljanje novih uređaja za sakupljanje. Ako je primjenjivo, trebali bi donijeti korektivne mjere, uključujući, prema potrebi, mjere za poboljšanje opreme i postojećih postupaka. [Am. 13]

(24)

Mala, srednja i velika poduzeća koja upravljaju postrojenjima u kojima se rukuje plastičnim peletima u količinama većima od 1 000 tona mogu predstavljati veći rizik od gubitaka peleta u okolišu. Zbog toga bi od takvih poduzeća trebalo zahtijevati da za svako postrojenje provedu dodatne mjere, kao što su provedba godišnje interne procjene i uvođenje obveznog programa osposobljavanja usmjerenog na konkretne potrebe za osposobljavanjem i načine osposobljavanja konkretna pitanja u vezi sa sprečavanjem, praksama, zaštitom radnika, tehnologijama uklanjanja, upotrebom i održavanjem opreme, provedbom postupaka te praćenjem gubitaka plastičnih peleta i izvješćivanjem o njemu . Osim toga, takva bi poduzeća sukladnost sa zahtjevima iz ove Uredbe trebala dokazati ishođenjem i obnavljanjem potvrde koju izdaju certifikatori. Ti certifikatori mogu biti akreditirana tijela za ocjenjivanje sukladnosti ili okolišni procjenitelji ovlašteni za verifikaciju i validaciju u skladu s Uredbom (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (17) o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS). Potvrda bi trebala biti u skladu s jedinstvenim formatom kako bi se zajamčila homogenost informacija. Mala poduzeća koja upravljaju postrojenjima u kojima se rukuje plastičnim peletima u količinama većima od 1 000 tona obvezi certificiranja trebala bi podlijegati samo jednom. Takvo certificiranje trebalo bi biti valjano pet godina, nakon čega bi svakih pet godina ta poduzeća dostaviti ažurirani plan procjene rizika i vlastitu izjavu o sukladnosti. [Am. 14]

(25)

Mikropoduzeća i mala poduzeća te Mala, srednja i velika poduzeća koja upravljaju postrojenjima u kojima se rukuje plastičnim peletima u količinama većima od 1 000 tona te mikropoduzeća trebala bi podlijegati obvezi davanja vlastite izjave o sukladnosti. Usto, trebalo bi im dati dovoljno vremena za dokazivanje sukladnosti. [Am. 15]

(26)

Kako bi se nadležnim tijelima omogućila učinkovitija provjera sukladnosti prema ovoj Uredbi, certifikatori bi trebali obavijestiti nadležna tijela o ishodu svojih procjena. Potvrdom se ne bi smjela prejudicirati ocjena sukladnosti koju će dati nadležna tijela.

(27)

Da bi bili registrirani u sustavu EMAS, gospodarski subjekti moraju poštovati propise o okolišu, uključujući ovu Uredbu. Stoga bi se gospodarski subjekti koji su registrirani u sustavu EMAS trebali smatrati usklađenima sa zahtjevima iz ove Uredbe, pod uvjetom da je okolišni procjenitelj potvrdio da su zahtjevi iz ove Uredbe uključeni u sustav upravljanja okolišem gospodarskog subjekta i provedeni. Ti bi gospodarski subjekti stoga trebali biti izuzeti od obveze certificiranja i obavješćivanja nadležnih tijela pri obnavljanju vlastitih izjava i procjena rizika.

(28)

Nadležna tijela trebala bi provjeriti jesu li gospodarski subjekti, prijevoznici iz EU-a i prijevoznici iz trećih zemalja usklađeni s obvezama koje proizlaze iz ove Uredbe, i to s pomoću, ako je primjereno, nalaza dostavljenih u okviru certificiranja ili u vlastitoj izjavi, na temelju inspekcije zaštite okoliša ili druge mjere provjere koja se temelji na procjeni rizika. Inspekcije bi, kad je to moguće, trebale biti usklađene s inspekcijama propisanima drugim propisima Unije. Nadležna tijela trebala bi Komisiji dostaviti informacije o provedbi ove Uredbe.

(29)

Kako bi se učinci gubitaka sveli na najmanju moguću mjeru, gospodarski subjekti, prijevoznici iz EU-a i prijevoznici iz trećih zemalja trebali bi poduzeti mjere potrebne za ponovno postizanje sukladnosti. Potrebne korektivne mjere trebale bi biti razmjerne utvrđenoj povredi i njezinim očekivanim štetnim učincima na okoliš. Ako nadležna tijela utvrde povredu ove Uredbe, trebala bi o tome obavijestiti gospodarski subjekt, prijevoznika iz EU-a ili prijevoznika iz treće zemlje i tražiti od njih da poduzmu korektivne mjere za ponovno postizanje sukladnosti.

(30)

Nadležna tijela trebala bi imati minimalne inspekcijske i provedbene ovlasti za osiguravanje sukladnosti s ovom Uredbom, bržu i učinkovitiju međusobnu suradnju i odvraćanje gospodarskih subjekata, prijevoznika iz EU-a i prijevoznika iz trećih zemalja od povrede ove Uredbe. Te bi ovlasti trebale biti dostatne za suočavanje s izazovima u provedbi i za sprečavanje mogućih pokušaja nesukladnih gospodarskih subjekata da iskoriste nedostatke u sustavu provedbe premještanjem u države članice čija su nadležna tijela manje osposobljena za suzbijanje nezakonitih praksi.

(31)

Nadležna bi tijela u svrhu inspekcije trebala moći kao dokaze uzeti u obzir sve činjenice i okolnosti slučaja.

(32)

Budući da mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) čine bitan udio u lancu opskrbe peletima , trebala bi poštovati relevantne obveze utvrđene ovom Uredbom, no mogla bi se suočiti s uzimajući pritom u obzir moguće različite izazove povezane s tom sukladnosti i moguće razmjerno većim troškovima i poteškoćama pri ispunjavanju nekih obveza veće troškove . Komisija i nadležna tijela trebali bi gospodarske subjekte i prijevoznike trebala informirati o potrebi za sprečavanjem gubitaka peleta. Osim toga, Komisija i nadležna tijela trebali bi trebala izraditi materijale za osposobljavanje , uz savjetovanje sa svim relevantnim dionicima, kako bi im pomogla gospodarskim subjektima i prijevoznicima pomogli u ispunjavanju obveza, posebno u pogledu zahtjeva za procjenu rizika . To bi trebalo učiniti uz vođenje računa o neobvezujućoj Preporuci koju su donijele stranke Konvencije o zaštiti morskog okoliša sjeveroistočnog Atlantika (OSPAR) . Države članice trebale bi omogućiti pristup informacijama i potpori za postizanje sukladnosti s obvezama i zahtjevima za procjenu rizika. Angažman država članica mogao bi uključivati tehničku i financijsku potporu te specijalizirano osposobljavanje za MSP-ove cjelokupno osoblje koje rukuje plastičnim peletima kao i financijsku potporu i pristup financiranju za mikropoduzeća i mala poduzeća te za postrojenja u kojima se rukuje plastičnim peletima u manjim količinama . Države članice trebale bi poduzeti mjere u skladu s primjenjivim pravilima o državnim potporama. [Am. 16]

(33)

Kako bi se olakšalo utvrđivanje zajedničke osnove za procjenu ispuštanja plastičnih peleta u okoliš, potrebna je standardizirana metodologija utvrđena na temelju usklađene norme donesene u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (18). Do donošenja standardizirane metodologije gospodarski subjekti trebali bi navesti metodologiju koja se primjenjuje pri izvješćivanju o gubicima plastičnih peleta. [Am. 17]

(34)

Uredbom (EU) br. 1025/2012 propisan je postupak podnošenja prigovora na usklađene norme ako te norme ne udovoljavaju u potpunosti zahtjevima iz ove Uredbe.

(35)

Kako bi se osiguralo postizanje ciljeva ove Uredbe i djelotvorno provođenje zahtjeva, države članice trebale bi odrediti vlastita nadležna tijela odgovorna za primjenu i provedbu ove Uredbe. Ako na njihovu državnom području postoji više određenih nadležnih tijela, države članice trebale bi osigurati blisku suradnju svih određenih nadležnih tijela kako bi djelotvorno obavljala svoje dužnosti.

(36)

Kako bi se zajamčila sukladnost, i nadležna bi tijela trebala poduzeti potrebne korake, uključujući inspekcije i saslušanja kad raspolažu relevantnim informacijama i na temelju tih informacija, uključujući potkrijepljene pritužbe koje podnesu treće strane. Treće strane koje podnesu pritužbu trebale bi moći dokazati dovoljan interes ili povredu prava.

(37)

Države članice trebale bi osigurati da sve mjere koje poduzimaju njihova nadležna tijela u skladu s ovom Uredbom podliježu učinkovitim pravnim lijekovima u skladu s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (19). U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda Europske unije sudovi država članica odgovorni su za sudsku zaštitu prava koja osoba ima na temelju prava Unije. Nadalje, člankom 19. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji od država članica zahtijeva se da osiguraju pravne lijekove dostatne za učinkovitu pravnu zaštitu u područjima obuhvaćenima pravom Unije. U tom bi se pogledu države članice trebale pobrinuti da javnost, uključujući fizičke i pravne osobe u skladu s ovom Uredbom, ima pristup pravosuđu u skladu s obvezama s kojima su se države članice složile kao stranke Konvencije Gospodarske komisije UN-a za Europu (UNECE) o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša od 25. lipnja 1998. („Aarhuška konvencija”) (20).

(38)

Kako bi se gospodarske subjekte djelotvorno odvratilo od nepoštovanja zahtjeva iz ove Uredbe, države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama primjenjivima na povrede ove Uredbe i pobrinuti se da se ta pravila provode. Predviđene sankcije trebale bi biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. Kako bi se olakšala dosljednija primjena sankcija, potrebno je utvrditi zajedničke kriterije za određivanje vrsta i razina sankcija koje se izriču u slučaju povrede. Ti bi kriteriji trebali uključivati, među ostalim, vrstu i težinu povrede te ekonomske koristi proizišle iz povrede kako bi se osiguralo da počinitelji povrede budu lišeni tih koristi. Države članice trebale bi nastojati osigurati da se prihodi ostvareni od sankcija ili njihova jednakovrijedna financijska vrijednost upotrebljavaju za potporu projektima usmjerenima na čišćenje područja onečišćenih plastikom i izbjegavanje onečišćenja plastičnim peletima. [Am. 18]

(39)

Pri utvrđivanju sankcija i mjera za povrede države članice trebale bi osigurati da s obzirom na težinu povrede iznos novčanih kazni djelotvorno liši gospodarske subjekte, prijevoznike iz EU-a i prijevoznike iz treće zemlje koji krše obveze ekonomske koristi proizišle iz nepoštovanja obveza utvrđenih ovom Uredbom, među ostalim i u slučajevima ponovljenih povreda. Težina povrede trebala bi biti glavni kriterij za mjere koje poduzimaju izvršna tijela. Ako je povredu počinila pravna osoba, najveći iznos novčanih kazni trebao bi iznositi najmanje 4 3 % ekonomskog godišnjeg prometa u predmetnoj državi članici Uniji . [Am. 19]

(40)

Ako je povredom ove Uredbe nanesena šteta zdravlju ljudi, države članice trebale bi se pobrinuti da oštećeni pojedinci mogu zatražiti i dobiti naknadu za tu štetu od relevantnih fizičkih ili pravnih osoba i, prema potrebi, od relevantnih nadležnih tijela odgovornih za povredu. Takva pravila o naknadi doprinose ostvarivanju ciljeva očuvanja, zaštite i poboljšanja kvalitete okoliša i zaštite zdravlja ljudi kako je utvrđeno u članku 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Njima se podupiru i pravo na život, integritet osobe i zdravstvenu zaštitu iz članaka 2., 3. i 35. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te pravo na djelotvoran pravni lijek kako je utvrđeno u članku 47. Povelje. Nadalje, Direktiva 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (21) ne daje privatnim stranama pravo na naknadu štete uzrokovane štetom u okolišu ili neposrednom prijetnjom takve štete.

(41)

Kako bi se osiguralo da pojedinci mogu braniti svoja prava u slučaju štete za zdravlje uzrokovane povredom ove Uredbe, čime bi se osigurala njezina učinkovitija provedba, nevladine organizacije koje promiču zaštitu zdravlja ljudi ili okoliša, uključujući one koje promiču zaštitu potrošača i ispunjavaju sve zahtjeve iz nacionalnog prava, kao pripadnici zainteresirane javnosti, trebale bi biti ovlaštene za sudjelovanje u postupcima, kako to odrede države članice, u ime žrtve ili kao potpora žrtvi, ne dovodeći u pitanje nacionalna postupovna pravila o zastupanju i obrani pred sudovima. Države članice obično uživaju postupovnu autonomiju kako bi osigurale djelotvoran pravni lijek protiv povrede prava Unije, podložno poštovanju načela istovjetnosti i djelotvornosti. Međutim, iskustvo pokazuje da, iako postoje znatni epidemiološki dokazi o negativnim učincima onečišćenja na zdravlje stanovništva, posebno u pogledu zraka, žrtve povrede u skladu s postupovnim pravilima o teretu dokazivanja koja su općenito primjenjiva u državama članicama teško dokazuju uzročno-posljedičnu vezu između pretrpljene štete i povrede. Stoga je potrebno prilagoditi teret dokazivanja koji se primjenjuje na takve situacije. Ako pojedinac može pružiti dovoljno čvrste dokaze na temelju kojih se može pretpostaviti da je povreda ove Uredbe uzrok štete za zdravlje pojedinca ili da joj je znatno pridonijela, tuženik bi trebao oboriti tu pretpostavku kako bi dokazao da nije odgovoran.

(42)

Kako bi se uzeli u obzir tehnički napredak i znanstveni razvoj, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi izmjene priloga. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada održi odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (22) Kako bi se zajamčilo ravnopravno sudjelovanje u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kad i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(43)

Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti povezane s izvješćivanjem o provedbi ove Uredbe.

(44)

Kako bi se gospodarskim subjektima, prijevoznicima iz EU-a i prijevoznicima iz trećih zemalja dalo dovoljno vremena za prilagodbu zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi, njezinu bi primjenu trebalo odgoditi,

(a)

„plastični pelet” znači mala masa prethodno oblikovanog materijala za oblikovanje koji sadržava polimer , bez obzira na njezin oblik, uključujući prah, cilindre, kuglice i ljuskice, kojoj su eventualno dodani aditivi i i ima relativno ujednačene dimenzije u određenoj seriji koja se koristi kao sirovina u postupcima proizvodnje plastičnih proizvoda i recikliranju plastike ; [Am. 21]

(aa)

„prašina od plastičnih peleta” odnosi se na industrijski ostatak od rukovanja plastičnim peletima, njihova mljevenja ili prerade, a koji se ne upotrebljava kao sirovina u postupcima proizvodnje plastičnih proizvoda; [Am. 22]

(b)

„istjecanje” znači jednokratno ili dugotrajno nenamjerno ispuštanje plastičnih peleta iz primarnog spremnika; [Am. 23]

(c)

„gubitak” znači jednokratno ili dugotrajno nenamjerno ispuštanje plastičnih peleta u okoliš u bilo kojoj fazi lanca opskrbe, među ostalim iz omeđenog područja postrojenja ili iz cestovnih vozila, željezničkih vagona ili plovila na unutarnjim plovnim putovima koji prevoze plastične pelete prijevoza plastičnih peleta ; [Am. 24]

(d)

„postrojenje” znači svaki prostor, struktura, okruženje lokacija ili mjesto unutar kojih se obavlja jedna ili više gospodarskih aktivnosti koje uključuju rukovanje plastičnim peletima; [Am. 25]

(e)

„gospodarski subjekt” znači svaka fizička ili pravna osoba koja potpuno ili djelomično upravlja postrojenjem ili ga nadzire ili, ako je to predviđeno nacionalnim propisima, osoba kojoj je povjerena odlučujuća gospodarska ovlast nad tehničkim funkcioniranjem postrojenja;

(f)

„prijevoznik iz EU-a” znači svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u jednoj od država članica koja se u okviru svoje gospodarske djelatnosti bavi prijevozom plastičnih peleta cestovnim vozilima, željezničkim vagonima ili plovilima na unutarnjim plovnim putovima; [Am. 26]

(g)

„prijevoznik iz treće zemlje” znači svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koja se u okviru svoje gospodarske djelatnosti u Uniji bavi prijevozom plastičnih peleta cestovnim vozilima, željezničkim vagonima ili plovilima na unutarnjim plovnim putovima; [Am. 27]

(h)

„mikropoduzeće ili malo ili srednje poduzeće” znači mikropoduzeće, malo ili srednje poduzeće u smislu Priloga Preporuci Komisije 2003/361/EZ (23);

(i)

„veliko poduzeće” znači poduzeće koje nije mikropoduzeće ili malo ili srednje poduzeće;

(j)

„nadležno tijelo” znači tijelo ili subjekt koji je odredila država članica za ispunjavanje obveza iz ove Uredbe;

(k)

„certifikator” znači bilo koje od sljedećeg:

(l)

„ocjenjivanje sukladnosti” znači postupak kojim se utvrđuje ispunjava li postrojenje primjenjiva pravila iz ove Uredbe i delegiranih akata donesenih na temelju nje.

(a)

certifikator mora biti neovisan o gospodarskom subjektu;

(b)

certifikator, njegovo najviše rukovodstvo i osoblje odgovorno za ocjenjivanje sukladnosti ne smiju sudjelovati ni u jednoj aktivnosti koja bi mogla dovesti u pitanje njihovu neovisnost u prosudbi ni integritet u vezi s aktivnostima certificiranja;

(c)

certifikator i njegovo osoblje moraju obavljati aktivnosti s najvećim stupnjem profesionalnog integriteta i potrebnih tehničkih kompetencija te biti slobodni od svih pritisaka i poticaja, uključujući financijske, koji bi mogli utjecati na njihovu prosudbu ili rezultate njihovih aktivnosti certificiranja;

(d)

certifikator mora imati stručno znanje, opremu i infrastrukturu koji su potrebni za obavljanje ocjenjivanja sukladnosti za koje je akreditiran;

(e)

certifikator mora imati dovoljno primjereno kvalificiranog i iskusnog osoblja odgovornog za obavljanje zadaća ocjenjivanja sukladnosti;

(f)

osoblje certifikatora dužno je čuvati sve informacije koje dobije za vrijeme obavljanja zadaća ocjenjivanja sukladnosti kao poslovnu tajnu;

(g)

ako certifikator podugovara određene zadaće povezane s certificiranjem ili ih prenosi društvu kćeri, preuzima punu odgovornost za zadaće koje obavljaju podugovaratelji ili društva kćeri te ocjenjuje i prati kvalifikacije podugovaratelja ili društva kćeri i posao koji obavljaju.

(a)

iskustvo stečeno u provedbi obveza iz članaka 3., 4., 5., 8. i 9 4. i 5.; [Am. 72]

(b)

relevantne međunarodne standarde;

(c)

posebnosti predmetnog sektora djelatnosti;

(d)

posebne potrebe mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća.

(a)

tehnička izvedivost uvođenja jedinstvenog i prepoznatljivog kemijskog potpisa koji nije štetan za okoliš ili zdravlje ljudi;

(b)

uspostava baze podataka Unije o svim kemijskim potpisima.