This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52023PC0229
Proposal for a DIRECTIVE OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL amending Directive 2014/59/EU and Regulation (EU) No 806/2014 as regards certain aspects of the minimum requirement for own funds and eligible liabilities
Prijedlog DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o izmjeni Direktive 2014/59/EU i Uredbe (EU) br. 806/2014 u pogledu određenih aspekata minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze
Prijedlog DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o izmjeni Direktive 2014/59/EU i Uredbe (EU) br. 806/2014 u pogledu određenih aspekata minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze
COM/2023/229 final
EUROPSKA KOMISIJA
Strasbourg, 18.4.2023.
COM(2023) 229 final
2023/0113(COD)
Prijedlog
DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o izmjeni Direktive 2014/59/EU i Uredbe (EU) br. 806/2014 u pogledu određenih aspekata minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze
(Tekst značajan za EGP)
OBRAZLOŽENJE
1.KONTEKST PRIJEDLOGA
•Razlozi i ciljevi prijedloga
Predložene izmjene Direktive 2014/59/EU 1 (Direktiva o oporavku i sanaciji banaka ili BRRD) i Uredbe (EU) br. 806/2014 2 (Uredba o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu ili SRMR) dio su zakonodavnog paketa za upravljanje krizama i osiguranje depozita koji uključuje i dodatne izmjene tih akata i Direktive 2014/49/EU 3 (Direktiva o sustavima osiguranja depozita).
Okvir EU-a za upravljanje krizama pouzdan je, no nedavni slučajevi propasti banaka pokazali su da ga je potrebno poboljšati. Reforma upravljanja krizama i osiguranja depozita nadovezuje se na ciljeve okvira za upravljanje krizama i njome se nastoji uvesti dosljedniji pristup sanaciji kako bi svaka banka u krizi mogla uredno izići s tržišta, a da se pritom očuva financijska stabilnost, novac poreznih obveznika i povjerenje deponenata. Posebno je potrebno ojačati postojeći okvir za sanaciju manjih i srednjih banaka s obzirom na njegovu strukturu, provedbu i, što je najvažnije, poticaje za njegovu primjenu kako bi se povećala vjerojatnost njegove primjene na te banke.
EU je nakon globalne financijske krize i krize državnog duga u skladu s međunarodnim pozivima na reformu poduzeo odlučne mjere kako bi stvorio sigurniji financijski sektor za svoje jedinstveno tržište. Među ostalim, nadležna tijela dobila su alate i ovlasti koji im omogućuju uredno upravljanje propadanjem bilo koje banke, uz očuvanje financijske stabilnosti, javnih financija i zaštite deponenata.
Reforma okvira EU-a uglavnom se temeljila na globalnim standardima dogovorenima s međunarodnim partnerima EU-a. Okvir se sastoji od četiriju glavnih zakonodavnih tekstova EU-a donesenih 2013. i 2014., koji se primjenjuju zajedno s mjerodavnim nacionalnim zakonodavstvom: uredba i direktiva o bonitetnim zahtjevima za institucije i njihovu nadzoru (Uredba o kapitalnim zahtjevima (CRR 4 ) i Direktiva o kapitalnim zahtjevima (CRD 5 )), BRRD i SRMR.
Paketom mjera o bankarstvu iz 2019. zakonodavstvo je revidirano uključenjem mjera za ispunjavanje obveza EU-a preuzetih na međunarodnim forumima 6 u pogledu poduzimanja daljnjih koraka prema dovršetku bankovne unije donošenjem vjerodostojnih mjera za smanjenje rizika kako bi se ublažile prijetnje financijskoj stabilnosti. Glavne revizije odnosile su se i. na uvođenje u EU-u međunarodnog „standarda o ukupnom kapacitetu pokrivanja gubitaka” (Total Loss-Absorbing Capacity, TLAC), koji je 9. studenoga 2015. objavio Odbor za financijsku stabilnost („standard TLAC”) 7 , za globalne sistemski važne banke, koje se u zakonodavstvu EU-a nazivaju globalnim sistemski važnim institucijama; i ii. na izmjenu minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL) utvrđenog u BRRD-u i SRMR-u.
Tim se reformama nastojalo omogućiti da se pokrivanje gubitaka i dokapitalizacija banaka koje postanu financijski neodržive te se zbog toga pokrene njihova sanacija provode privatnim sredstvima. Revizijom je pojašnjena i primjena MREL-a na razini društava kćeri unutar bankovnih grupa uvođenjem pojma „interni MREL” u skladu sa sličnim pojmom iz standarda TLAC. Cilj je tih zahtjeva osigurati da subjekti grupe sklapaju interne dogovore o prijenosu gubitaka sa subjekata grupe na sanacijski subjekt, odnosno u pravilu matično društvo, bez pokretanja službene sanacije subjekata grupe, što bi moglo uzrokovati poremećaje na tržištu. Kako bi se taj mehanizam proveo, subjekti grupe dužni su na temelju odluke sanacijskih tijela izdati prihvatljive obveze koje bi izravno ili neizravno trebao upisati sanacijski subjekt.
Okvir EU-a za MREL dodatno je izmijenjen Uredbom (EU) 2022/2036 Europskog parlamenta i Vijeća 8 , kojom su utvrđene metode za neizravni upis instrumenata prihvatljivih za ispunjenje internog MREL-a. Na temelju tehničke procjene Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) u skladu s mandatom iz članka 45.f stavka 6. BRRD-a tom je uredbom uveden mehanizam odbitaka za neizravne upise internog MREL-a preko posrednika u lancu vlasništva (odnosno subjekata između krajnjeg društva kćeri i sanacijskog subjekta) kako bi se zajamčila djelotvorna primjena internog prijenosa gubitaka u okviru za MREL. U skladu s tim mehanizmom, koji se naziva pristupom odbicima koji se temelji na punom iznosu ulaganja, posrednici su dužni od vlastitog kapaciteta internog MREL-a odbiti ulaganja u instrumente prihvatljive za interni MREL koje su izdali drugi subjekti iz iste sanacijske grupe. U tekstu se navodi i da su posrednici koji ispunjavaju interni MREL na konsolidiranoj osnovi izuzeti od obveze odbitka svojih ulaganja u instrumente koje su izdali subjekti uključeni u konsolidaciju. Tom se pristupu davala prednost u odnosu na pristup odbicima koji se temelji na visini zahtjeva, u skladu s kojim se na iznos koji su posrednici dužni odbiti primjenjuje gornja granica koja odgovara razini internog MREL-a izdavatelja koji pripada istoj sanacijskoj grupi.
Uredbom (EU) 2022/2036 Komisiji je dana ovlast i da preispita provedbu pristupa odbicima za neizravni upis resursa prihvatljivih za interni MREL u različitim vrstama struktura bankovne grupe, da procijeni sve moguće neželjene posljedice novog mehanizma odbitaka te da osigura proporcionalan tretman i jednake uvjete, posebno s obzirom na lance vlasništva koji uključuju operativno društvo između matičnog holding društva i njegovih društava kćeri („strukture s holding društvom” nasuprot „strukturama s operativnim društvom”, u kojima matični subjekt nije holding društvo). Od Komisije je zatraženo da procijeni: i. mogućnost da se u dodatnim situacijama dopusti ispunjavanje internog MREL-a na konsolidiranoj osnovi; ii. tretman subjekata u čijem je planu sanacije predviđeno da se trebaju likvidirati u redovnom postupku u slučaju insolventnosti („subjekti planirani za likvidaciju”); i iii. primjerenost ograničavanja odbitaka na iznos jednak internom MREL-u izdavatelja.
Na temelju analize mehanizma odbitaka uvedenog Uredbom i kvantitativne procjene učinka provedene na temelju podataka koje je dostavio Jedinstveni sanacijski odbor (SRB) Komisija je utvrdila da su ciljane izmjene BRRD-a i SRMR-a koje se odnose na područje primjene zahtjeva za interni MREL i tretman subjekata planiranih za likvidaciju potrebne i primjerene.
Predložene izmjene pridonijet će provedivosti sanacije banaka jer će se poboljšati funkcioniranje i proporcionalnost mehanizma odbitaka, a spriječit će se da on dovede do nejednakih uvjeta među različitim strukturama bankovne grupe.
Budući da su odgovarajuće odredbe već na snazi i da će se početi primjenjivati u EU-u 1. siječnja 2024., predložene izmjene potrebno je pravodobno donijeti. Potreba za brzim donošenjem tim je veća zbog toga što bankovnim grupama treba biti jasan mehanizam odbitaka kako bi mogle odlučiti na koji način najbolje unaprijed rasporediti svoj kapacitet internog MREL-a s obzirom na to da i opći rok za ispunjenje MREL-a istječe 1. siječnja 2024.
•Dosljednost s postojećim odredbama politike u tom području
Predlažu se izmjene postojećeg zakonodavstva na temelju mandata Komisije za procjenu funkcioniranja mehanizma odbitaka utvrđenog u Uredbi (EU) 2022/2036 te se ono potpuno usklađuje s postojećim odredbama politike u području upravljanja kriznim situacijama banaka.
Ciljanim preispitivanjem SRMR-a nastoji se poboljšati funkcioniranje i proporcionalnost mehanizma odbitaka te spriječiti da on dovede do nejednakih uvjeta među različitim strukturama bankovne grupe.
•Dosljednost u odnosu na druge politike Unije
Prijedlog se nadovezuje na reforme provedene nakon financijske krize, koje su dovele do stvaranja bankovne unije i jedinstvenih pravila za sve banke u EU-u.
Prijedlogom se pridonosi jačanju financijskog zakonodavstva EU-a donesenog u posljednjem desetljeću radi povećanja otpornosti financijskog sektora i urednog upravljanja propadanjem banaka. Cilj je ojačati bankarski sustav i u konačnici promicati održivo financiranje gospodarske aktivnosti u EU-u. Prijedlog je potpuno u skladu s temeljnim ciljevima EU-a, a to su promicanje financijske stabilnosti, smanjenje korištenja novca poreznih obveznika u sanaciji banaka i očuvanje povjerenja deponenata. Ti ciljevi pridonose visokoj razini konkurentnosti i zaštite potrošača.
2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST
•Pravna osnova
Prijedlog se temelji na članku 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), odnosno na istoj pravnoj osnovi kao zakonodavni akti koji se mijenjaju.
•Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)
Cilj je Prijedloga dopuniti i izmijeniti postojeće zakonodavstvo EU-a (BRRD i SRMR), što se stoga najbolje može ostvariti na razini EU-a, a ne različitim nacionalnim inicijativama. Kapacitet država članica za donošenje nacionalnih mjera ograničen je jer su ta pitanja već uređena BRRD-om i SRMR-om i izmjene na nacionalnoj razini bile bi u suprotnosti s pravom Unije na snazi.
Predložene izmjene u skladu su s mandatom utvrđenim u Uredbi (EU) 2022/2036 kojim se od Komisije zahtijeva da preispita primjenu okvira. Izmjenama bi se dodatno promicala jedinstvena primjena bonitetnih zahtjeva i konvergencija praksi sanacijskih tijela te osigurali jednaki uvjeti na jedinstvenom tržištu bankarskih usluga. Navedene ciljeve države članice ne mogu dostatno ostvariti same. Kada bi Unija prestala uređivati te aspekte, na unutarnje tržište bankarskih usluga počela bi se primjenjivati različita pravila, što bi dovelo do fragmentacije i narušilo bi nedavno donesena jedinstvena pravila u tom području.
•Proporcionalnost
Djelovanje EU-a potrebno je kako bi se ostvario cilj poboljšanja primjene postojećih pravila EU-a kojima se omogućuje sanacija bankovnih grupa i rješavaju problemi nejednakosti uvjeta. Predložene izmjene odnose se samo na odabrane odredbe bonitetnog okvira EU-a za institucije usmjerene isključivo na mjere čiji je cilj omogućiti neometan prijenos gubitaka i kapitala unutar sanacijskih grupa u trenutku sanacije uvođenjem odgovarajućih pravila o instrumentima prihvatljivima za interni MREL u složenim slučajevima, kao što su strukture na koje se primjenjuje pristup neizravnog upisa. Osim toga, predložene su izmjene ograničene na pitanja koja se ne mogu riješiti u okviru diskrecijskog prava utvrđenog u postojećim pravilima.
•Odabir instrumenta
Mjere bi se provele direktivom o izmjeni BRRD-a i SRMR-a. Predložene mjere odnose se na već postojeće odredbe u tim instrumentima povezane s kapacitetom institucija i subjekata za pokrivanje gubitaka i dokapitalizaciju ili se te odredbe njima razrađuju.
Poseban prijedlog ciljanih izmjena okvira za MREL opravdan je s obzirom na hitnost usklađivanja pravila EU-a do 1. siječnja 2024., datuma početka primjene posebnog tretmana utvrđenog u CRR-u za neizravni upis resursa prihvatljivih za interni MREL.
S obzirom na ograničeni broj predloženih izmjena, kako bi se omogućila dosljedna rasprava u suzakonodavnom postupku i potpuno usklađivanje konačnih izmjena BRRD-a i SRMR-a, izmjene obaju akata uvrštene su u jedan prijedlog.
3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENA UČINKA
•Ex post evaluacije/provjere primjerenosti postojećeg zakonodavstva
Ova se inicijativa temelji na mandatu Komisije uvedenom Uredbom (EU) 2022/2036 za preispitivanje i procjenu funkcioniranja mehanizma odbitaka i, prema potrebi, za donošenje zakonodavnog prijedloga za otklanjanje svih utvrđenih nedostataka 9 .
Preispitivanje se temelji na analizi koja uključuje kvantitativnu procjenu učinka usredotočenu na jednakost uvjeta među različitim vrstama struktura bankovne grupe. Ispitani su učinci sadašnjih pravila i analizirane moguće izmjene koje se odnose na sljedeće: i. mogućnost da se subjektima koji nisu sanacijski subjekti omogući ispunjavanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na konsolidiranoj osnovi; ii. tretman koji se, u skladu s pravilima o minimalnom zahtjevu za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, primjenjuje na subjekte u čijem je planu sanacije predviđeno da se trebaju likvidirati u redovnom postupku u slučaju insolventnosti; te iii. primjerenost ograničavanja iznosa odbitaka propisanih sadašnjim pravilima.
•Savjetovanja s dionicima
Osoblje Komisije savjetovalo se s državama članicama o ishodu analize, kvantitativnoj procjeni učinka mehanizma odbitaka i predloženim izmjenama u okviru Stručne skupine Komisije za bankarstvo, plaćanja i osiguranja.
Rezultati tih savjetovanja uzeti su u obzir pri pripremi ovog Prijedloga. Jasno su pokazali da je potrebno ažurirati i dopuniti postojeća pravila kako bi se na najbolji način ostvarili ciljevi okvira, a ujedno osigurali proporcionalnost i jednaki uvjeti.
•Prikupljanje i primjena stručnog znanja
SRB je Komisiji dostavio podatke koji su dobrovoljno prikupljeni na ad hoc osnovi izravno od bankovnih grupa na koje se primjenjuju postojeća pravila. Podaci su proslijeđeni Komisiji u agregiranom i anonimiziranom obliku. Uzorak je obuhvaćao deset posrednika iz šest država članica na koje se u skladu s postojećim pravilima primjenjuje mehanizam odbitaka. Uzorak je uključivao jednak broj subjekata koji su dio struktura s holding društvom i subjekata koji su dio struktura s operativnim društvom te se u većini slučajeva temeljio na podacima o stanju na dan 31. prosinca 2021.
|
Država članica |
Broj posrednika koji su dio strukture s holding društvom |
Broj posrednika koji su dio strukture s operativnim društvom |
|
Austrija |
1 |
|
|
Belgija |
1 |
1 |
|
Hrvatska |
1 |
|
|
Francuska |
3 |
|
|
Irska |
2 |
|
|
Nizozemska |
1 |
|
|
Ukupno |
5 |
5 |
Izvor: osoblje Komisije, na temelju podataka SRB-a, stanje na dan 31. prosinca 2021.
Na temelju tih kvantitativnih dokaza procijenjeno je funkcionira li okvir za odbitke dobro u skladu s postojećim pravilima, utvrđeni su potencijalni nedostaci i problemi kad je riječ o jednakosti uvjetima u vezi s njegovom provedbom te su ispitane moguće izmjene kojima bi se oni otklonili.
•Procjena učinka
Analiza Prijedloga uključivala je kvantitativnu procjenu učinka, u kojoj su uzete u obzir povratne informacije dionika i razni elementi navedeni u mandatu dodijeljenom Komisiji u skladu s Uredbom (EU) 2022/2036.
Procjena mehanizma odbitaka za interni MREL
Komisija je procijenila postoje li u okviru sadašnjeg mehanizma odbitaka problemi nejednakosti uvjeta među različitim strukturama bankovne grupe.
Prema njezinoj analizi, izloženosti posrednika koje bi se prema pristupi odbicima koji se temelji na punom iznosu ulaganja odbilo čine ukupno 24,1 % ukupnog iznosa izloženosti riziku (engl. total risk exposure amount, TREA) i 4,3 % mjere ukupne izloženosti posrednika (engl. total exposure measure, TEM). Međutim, odbici su u pravilu ukupno veći za posrednike koji su dio struktura s holding društvom nego za posrednike koji su dio struktura s operativnim društvom: do 28,1 % u odnosu na 14,3 % TREA-e i do 5 % u odnosu na 2,7 % TEM-a. Te se razlike mogu objasniti većim iznosima unutargrupnih izloženosti na razini posrednika u slučaju holding društava, što znači veće relativne iznose odbitaka (tablica 1). To potvrđuju i prosječne vrijednosti na razini banaka. Iako u okviru pristupa odbicima koji se temelji na punom iznosu ulaganja odbici u prosjeku čine 12,3 % TREA-e svih posrednika, ta razina doseže 14,7 % TREA-e za posrednike koji su dio struktura s holding društvom u odnosu na 7,5 % TREA-e za one koji su dio struktura s operativnim društvom (tablica 2).
Međutim, ta strukturna razlika ne odražava se na solventnost posrednika jer je uvođenje mehanizma odbitaka dovelo do znatnog smanjenja viška MREL-a i posrednika koji su dio struktura s holding društvom i posrednika koji su dio struktura s operativnim društvom. Konkretno, jedan posrednik koji je dio strukture s holding društvom bilježi manjak TREA-e od 2,6 % u odnosu na svoj MREL i svoj zahtjev za kombinirani zaštitni sloj (engl. combined buffer requirement, CBR) u okviru pristupa odbicima koji se temelji na punom iznosu ulaganja, dok četiri druga posrednika i dalje bilježe prosječni višak MREL-a od 5,2 % TREA-e, a bez odbitaka svi su bilježili višak (u prosjeku 6,4 % TREA-e). Za posrednike koji su dio struktura s operativnim društvom prosječni višak MREL-a u odnosu na MREL i CBR smanjuje se s 5,3 % na 1,7 % TREA-e, dok se prosječni manjak za dva posrednika koji su i bez odbitaka bilježili manjak povećao s 2,4 % na 6,1 % TREA-e (tablica 3).
Odabirom pristupa odbicima (pristup koji se temelji na iznosu ulaganja ili pristup koji se temelji na visini zahtjeva) mijenja se opseg učinka, ali ne i relativno veći iznos odbitka u dvjema vrstama struktura.
Međutim, učinak tih promjena razlikovat će se za posrednike koji su dio struktura s holding društvom jer svaki manjak izravno utječe na kapacitet MREL-a matičnog sanacijskog subjekta (putem dodatnih podređenih izdanja na tržištu). Zapravo, strukture s holding društvom mogu financirati ta izdanja samo putem strukturno podređenog duga s obzirom na to da obično nemaju druge izvore financiranja. Tu specifičnost potvrđuje činjenica da operativna banka na razini ispod holding društva u pravilu centralizira izloženosti prema ostatku grupe. Suprotno tomu, u strukturama s operativnim društvom sanacijski subjekt može iskoristiti druge izvore za financiranje internog MREL-a svojih posrednika.
Komisija je u tom kontekstu smatrala da bi utjecaj na posrednike koji su dio struktura s holding društvom mogao biti drukčiji u odnosu na druge strukture zbog udjela unutargrupnih izloženosti (koji može varirati ovisno o banci) i posljedica manjka na razini posrednika. Na temelju toga smatralo se opravdanim razmotriti moguće načine da se sadašnji okvir učini proporcionalnijim.
Razmotrene su tri moguće opcije politike.
i.Omogućivanje posrednicima da ispune MREL na konsolidiranoj osnovi
Postojećim pravilima ne propisuje se odbitak na razini posrednika ako je on već ispunio interni MREL na konsolidiranoj osnovi u odnosu na svoja ulaganja u instrumente koje su izdali subjekti u opsegu konsolidacije. To je opravdano činjenicom da se konsolidacijom povećava razina zahtjeva kako bi se obuhvatile izloženosti (izvan podgrupe) svih subjekata u opsegu konsolidacije. Njome se od posrednika zahtijeva da imaju dostatan kapacitet internog MREL-a kako bi se njihovi gubici i gubici konsolidiranih subjekata mogli djelotvorno prenijeti na sanacijski subjekt.
U BRRD-u su predviđena samo dva posebna slučaja u kojima društvo koje nije sanacijski subjekt može ispuniti interni MREL na konsolidiranoj osnovi: u slučaju izuzeća od primjene internog MREL-a (članak 45.f stavak 4. BRRD-a) i u slučaju matičnih društava u Uniji koja pripadaju grupama iz trećih zemalja (članak 45.f stavak 1. drugi podstavak).
Međutim, konsolidirani zahtjev može se pokazati korisnim za uzimanje u obzir određenih specifičnosti bankovnih struktura, na primjer ako posrednik prirodno centralizira unutargrupne izloženosti i, u slučaju struktura s holding društvom, usmjerava resurse internog MREL-a koje je sanacijski subjekt unaprijed rasporedio. Određivanjem internog MREL-a na pojedinačnoj osnovi za određene posrednike, primjerice one koji su dio struktura s holding društvom ili određenih struktura s operativnim društvom (strukture s operativnim društvom za koje se bonitetni zahtjevi utvrđuju na konsolidiranoj osnovi), može se umjetno stvoriti jaz između zahtjeva koji se primjenjuju na sanacijski subjekt i zahtjeva koji se primjenjuju na posrednika, pri čemu posrednik podliježe odbicima. U tom bi se kontekstu određivanjem internog MREL-a na konsolidiranoj osnovi na razini posrednika uklonila obveza posrednika da odbije izloženosti povezane sa subjektima koji su dio njegove podgrupe jer bi konsolidacija imala sličan učinak kao odbici.
Na temelju analiziranih podataka konsolidacijom se znatno povećavaju iznosi izloženosti posrednika na temelju kojih se izračunava interni MREL (ukupno +23 % TREA-a i +52 % TEM-a, tablica 1).
Učinak na MREL i solventnost nije u cijelosti jasan te se čini da na njega utječu čimbenici specifični za banke zbog kojih bi konsolidacija mogla biti povoljnija ili nepovoljnija iz perspektive pristupa neizravnog upisa. Zapravo, u usporedbi sa statusom quo (stanje bez odbitaka) viškovi u odnosu na MREL posrednika koji su dio struktura s holding društvom konsolidacijom se smanjuju za 25 %–40 % (s 9,4 % na 7,3 % TREA-e), dok se čini da se viškovi posrednika koji su dio struktura s operativnim društvom smanjuju znatno više (sa 7,5 % na 2,7 % TREA-e).
Primjena konsolidacije na strukture s holding društvom u prosjeku manje utječe na viškove MREL-a nego odbici u okviru pristupa koji se temelji na punom iznosu ulaganja, ali je i dalje nepovoljnija od odbitaka u okviru pristupa koji se temelji na visini zahtjeva.
Podaci pokazuju i da pri razmatranju razlike između pristupa odbicima koji se temelji na punom iznosu ulaganja i konsolidacije jedan posrednik koji je dio strukture s holding društvom ima manjak u odnosu na svoj MREL i zahtjev za kombinirani zaštitni sloj (CBR), ali taj manjak konsolidacijom nestaje. Osim toga, manjak u odnosu na MREL posrednika koji su dio struktura s operativnim društvom i koji već bilježe manjak povećava se ili smanjuje ovisno o pojedinom slučaju (tablica 3).
Općenito, konsolidacija bi mogla biti korisna za posrednike koji su dio struktura s holding društvom. Činjenica da nisu primijećeni jasni učinci na strukture s operativnim društvom unatoč općem smanjenju viškova, ali bez dosljednog učinka na banke koje već bilježe manjak, može se objasniti organizacijom tih grupa zbog koje konsolidacija na razini posrednika ne mora nužno biti relevantna u svim slučajevima. Stoga, ako se konsolidacija primjenjuje bez razlike, može znatno negativnije utjecati na banke koje su dio struktura s operativnim društvom nego odbici u okviru pristupa koji se temelji na punom iznosu ulaganja. Međutim, konsolidacija može biti rješenje za situaciju struktura s holding društvom i struktura s operativnim društvom ako su bonitetni zahtjevi na konsolidiranoj osnovi na razini posrednika već određeni.
ii.Uklanjanje subjekata planiranih za likvidaciju iz područja primjene mehanizma odbitaka
U skladu sa sadašnjim okvirom na subjekte planirane za likvidaciju primjenjuje se zahtjev za interni MREL te su oni stoga obuhvaćeni i mehanizmom odbitaka ako su dio strukture na koju se primjenjuje pristup neizravnog upisa. To je možda pretjerano oprezno jer se u slučaju propasti (ako je strategija pravilno odabrana) ne očekuje otpis ni konverzija instrumenata subjekta planiranih za likvidaciju, kao ni prenošenje gubitaka na sanacijski subjekt preko posrednika. Nadalje, učinak uključivanja subjekata planiranih za likvidaciju u odbitke u okviru pristupa neizravnog upisa može biti bitan za posrednike u grupama s brojnim društvima kćerima predviđenima za likvidaciju, posebno s obzirom na pristup odbicima koji se temelji na iznosu ulaganja, u okviru kojeg se sav regulatorni kapital i prihvatljive obveze krajnjeg društva kćeri koje drži posrednik moraju odbiti.
Uklanjanje subjekata planiranih za likvidaciju iz područja primjene odbitaka u skladu s pristupom neizravnog upisa bilo bi proporcionalnije jer u slučaju propasti nije potrebno prenijeti resurse radi dokapitalizacije subjekta. Zbog toga se izloženosti posrednika prema subjektima planiranima za likvidaciju ne bi morale odbiti, nego ponderirati rizikom u skladu s primjenjivim pravilima, kojima se od posrednika zahtijeva da drži regulatorni kapital i prihvatljive obveze za pokrivanje potencijalnih gubitaka po tim izloženostima, ali u manjem iznosu nego u slučaju punog odbitka. Velike izloženosti prema subjektima planiranima za likvidaciju mogle bi utjecati na sposobnost posrednika da sve gubitke prenesu na sanacijski subjekt. Međutim, dostupni podaci pokazuju da je udio izloženosti prema subjektima planiranima za likvidaciju vrlo nizak, pogotovo u strukturama s operativnim društvom 10 (ukupno 0,3 % TREA-e, tablica 1, i u prosjeku 0,6 % TREA-e, tablica 2), čime se utvrđeni rizici svode na najmanju moguću mjeru.
Općenito, podaci upućuju na to da izloženosti posrednika prema subjektima planiranima za likvidaciju čine ukupno 2 % TREA-e i 0,3 % TEM-a posrednika. Međutim, ti su udjeli drukčiji kad se u obzir uzme vrsta strukture grupe: za strukture s holding društvom do 2,6 % TREA-e i 0,3 % TEM-a, a za strukture s operativnim društvom 0,3 % TREA-e i 0,1 % TEM-a (tablica 1).
Iznos izloženosti (TREA/TEM) u okviru pristupa odbicima koji se temelji na iznosu ulaganja bez subjekata planiranih za likvidaciju prirodno je veći nego u okviru pristupa koji se temelji na iznosu ulaganja koji uključuje odbitak izloženosti prema subjektima planiranima za likvidaciju, ali je i dalje ispod razina koje bi dosegnuo kad bi se odbici ograničili primjenom pristupa odbicima koji se temelji na visini zahtjeva.
Uklanjanje izloženosti prema subjektima planiranima za likvidaciju iz odbitaka ima pozitivan učinak na ukupan iznos odbitaka posrednika na svim razinama, ali taj učinak ne doseže istu razinu kao u slučaju odbitaka u okviru pristupa koji se temelji na visini zahtjeva. Kad je riječ o strukturama s holding društvom, odbici u okviru pristupa koji se temelji na punom iznosu ulaganja činili bi 14,7 % TREA-e, a smanjili bi se na 13,2 % TREA-e kad bi se isključile izloženosti prema subjektima planiranima za likvidaciju, ali bi i dalje bili iznad 11,1 % TREA-e, što je udio koji se dobiva odbicima u okviru pristupa koji se temelji na visini zahtjeva. Poredak i udjeli slični su za strukture s operativnim društvom (7,5 % odnosno 6,9 % i 6 %). Općenito, uklanjanjem izloženosti prema subjektima planiranima za likvidaciju razlika između tih dvaju pristupa smanjuje se za nešto manje od polovine.
Međutim, uklanjanje izloženosti prema subjektima planiranima za likvidaciju imalo bi različite učinke na vrstu instrumenata na koje utječu odbici i MREL te kapitalne pozicije nakon odbitaka.
Broj posrednika koji su dio struktura s holding društvom na koje se primjenjuje odbitak koji utječe na stavke koje nisu prihvatljive obveze (dopunski kapital (T2), dodatni osnovni kapital (AT1), redovni osnovni kapital (CET1)) smanjuje se ako se isključe subjekti planirani za likvidaciju, dok se čini da su ti učinci manje bitni za strukture s operativnim društvom jer bi za sve posrednike za koje su sada obvezni odbici od kategorije regulatornog kapitala i dalje bili obvezni odbici od tih istih kategorija (u relativno sličnim iznosima). To se može objasniti i ograničenim udjelom izloženosti prema subjektima planiranima za likvidaciju za tu vrstu posrednika (tablica 2).
Ako se uzmu u obzir učinci na MREL i stope kapitala, uklanjanjem izloženosti prema subjektima planiranima za likvidaciju poboljšava se situacija za niz posrednika koji su bilježili manjak u odnosu na razne zahtjeve zbog pristupa odbicima koji se temelji na punom iznosu ulaganja, odnosno ti se manjkovi uklanjaju ili smanjuju, posebno u jednoj strukturi s holding društvom i dvjema strukturama s operativnim društvom 11 . Osim toga, uklanjanje izloženosti prema subjektima planiranima za likvidaciju katkad dovodi do manjeg manjka u usporedbi s pristupom odbicima koji se temelji na visini zahtjeva 12 . Međutim, čini se da je taj učinak ograničen kad je riječ o viškovima: oni su u okviru pristupa odbicima koji se temelji na visini zahtjeva za približno 20–25 % veći nego u okviru pristupa odbicima koji se temelji na punom iznosu ulaganja sa subjektima planiranima za likvidaciju ili bez njih, ali samo u odnosu na ukupne zahtjeve za MREL, što pokazuje da odabir pristupa odbicima zapravo ne utječe na stope redovnog osnovnog kapitala, osnovnog kapitala ni ukupnog kapitala (tablica 3).
U tom bi se kontekstu uklanjanjem subjekata planiranih za likvidaciju iz područja primjene mehanizma odbitaka poboljšala proporcionalnost zahtjeva, odnosno primjerenije bi se uzimao u obzir učinak odbitaka, a pritom se ne bi utjecalo na bonitetnu ispravnost pristupa i ne bi se bitno izmijenila ravnoteža postignuta Uredbom. Ne čini se da su učinci povoljniji za određenu strukturu grupe, posebno ako se uzme u obzir različitost udjela tih izloženosti među strukturama s holding društvom i strukturama s operativnim društvom.
Takva bi se izmjena stoga mogla primijeniti na sve grupe, pri čemu treba imati na umu da bi prestala biti relevantna ako bi posrednik ispunio interni MREL na konsolidiranoj osnovi (jer u tom slučaju ne bi bilo odbitaka).
iii.Primjena gornje granice na razinu odbitaka (pristup odbicima koji se temelji na visini zahtjeva)
Zahvaljujući internom MREL-u gubici na razini društva kćeri u sanacijskoj grupi mogu se na odgovarajući način prenijeti na sanacijski subjekt bez pokretanja sanacije društva kćeri. Uvođenjem mehanizma odbitaka nastoji se ojačati tu internu sposobnost za pokrivanje gubitaka jer se jamči da se gubici neće zadržati na razini posrednika, što bi ugrozilo provedbu strategije grupe.
Pristup koji se temelji na visini zahtjeva mogao bi smanjiti provedivost sanacije grupe jer bi gornja granica odbitka koji odgovara zahtjevu za interni MREL (a ne kapacitetu) mogla spriječiti posrednike da na primjeren način prenesu sve gubitke na sanacijski subjekt, što bi moglo stvoriti uska grla na razini posrednika jer iznos kapitala i prihvatljivih obveza koje bi sanacijsko tijelo otpisalo ili konvertiralo u slučaju propasti društva kćeri ne bi bio ograničen na iznos odgovarajućeg zahtjeva za interni MREL. Stoga bi ishod bio manje bonitetno prihvatljiv.
Pristup odbicima koji se temelji na visini zahtjeva mogao bi utjecati i na usporedivost izravnih i neizravnih izdanja instrumenata društva kćeri sanacijskog subjekta, što bi moglo dovesti do nejednakih uvjeta među bankama ovisno o njihovoj organizacijskoj strukturi i bilo bi u suprotnosti s početnim ciljem suzakonodavaca da se ne daje prednost jednom obliku izdavanja u odnosu na drugi. Naposljetku, pristupom odbicima koji se temelji na visini zahtjeva ne može se potpuno spriječiti dvostruki obračun kapaciteta internog MREL-a na razini posrednika.
Najpoželjnija opcija
S obzirom na ishod različitih opcija politike u analizi se zaključuje da bi trebalo zadržati pristup odbicima koji se temelji na punom iznosu ulaganja donesen Uredbom (EU) 2022/2036. Izmjena pristupa kojom bi se iznos odbitaka ograničio na visinu zahtjeva za interni MREL društava kćeri izdavatelja dovela bi do manje bonitetno prihvatljivog mehanizma i smanjila djelotvornost i učinkovitost mehanizma odbitaka, što bi moglo dovesti do uskih grla pri prenošenju gubitaka na višu razinu unutar grupe. Smanjila bi se i dosljednost okvira jer bi takva izmjena bila znatno odstupanje od političkog dogovora suzakonodavaca iz 2019., na kojem se temelji mandat dodijeljen EBA-i člankom 45.f stavkom 6. BRRD-a, kojim se osigurava da izravni i neizravni upisi internog MREL-a ne dovode do drukčijeg ishoda.
Međutim, u procjeni se zaključuje i da je primjereno i potrebno marginalno prilagoditi mehanizam kako bi se otklonile bojazni povezane s učinkom pristupa odbicima koji se temelji na punom iznosu ulaganja na određene strukture grupe na način kojim bi se povećala proporcionalnost, a ne bi se ugrozio prijenos gubitaka i kapitala unutar sanacijske grupe. U skladu s opcijama procijenjenima u procjeni učinka izmjene kojima bi se na najbolji način ostvarili ti ciljevi i poboljšala usklađenost s okvirom za sanaciju uključivale bi: i. omogućivanje određenim posrednicima, tj. posrednicima koji su dio struktura s holding društvom i struktura s operativnim društvom, ako su bonitetni zahtjevi već određeni na konsolidiranoj osnovi, da ispune interni MREL na konsolidiranoj osnovi, ovisno o odluci sanacijskog tijela; i ii. uklanjanje izdanja subjekata planiranih za likvidaciju iz područja primjene mehanizma odbitaka.
Tablica 1: Iznosi izloženosti
Izvor: osoblje Komisije, na temelju podataka SRB-a, stanje na dan 31. prosinca 2021.
Tablica 2: Odbici
Izvor: osoblje Komisije, na temelju podataka SRB-a, stanje na dan 31. prosinca 2021.
Tablica 3: Učinak na MREL i solventnost
Izvor: osoblje Komisije, na temelju podataka SRB-a, stanje na dan 31. prosinca 2021.
Ostala razmatranja povezana sa subjektima planiranima za likvidaciju
Radi usklađivanja s ostatkom okvira uklanjanje subjekata planiranih za likvidaciju iz područja primjene mehanizma odbitaka za neizravni upis resursa prihvatljivih za interni MREL mora se razmotriti u širem kontekstu mjerodavnih odredaba BRRD-a i SRMR-a koje se primjenjuju na te subjekte.
U skladu s postojećim pravilima iz BRRD-a i SRMR-a sanacijska tijela dužna su donijeti odluke o MREL-u za sve institucije i subjekte iz područja primjene tih akata, uključujući subjekte planirane za likvidaciju. Kalibracija zahtjeva proporcionalna je kako bi se uzela u obzir činjenica da bi se ti subjekti likvidirali u redovnom postupku u slučaju insolventnosti, te je stoga zahtjev u većini slučajeva i ovisno o odluci sanacijskog tijela ograničen na kapitalne zahtjeve tog subjekta (iznos za pokrivanje gubitaka – članak 45.c stavak 2. drugi podstavak BRRD-a i članak 12.d stavak 2. drugi podstavak SRMR-a). Jedina iznimka od te situacije bili bi slučajevi u kojima sanacijsko tijelo utvrdi da bi MREL trebao premašiti iznos za pokrivanje gubitaka, posebno zbog mogućeg učinka na financijsku stabilnost i rizika od širenja štetnih učinaka na financijski sustav (članak 45.c stavak 2. treći podstavak BRRD-a i članak 12.d stavak 2. treći podstavak SRMR-a).
Sadašnji način određivanja MREL-a za subjekte planirane za likvidaciju stvara znatan pritisak na sanacijska tijela da redovito donose odluke o MREL-u zbog povezanosti s planiranjem sanacije te na banke da osiguraju praćenje i usklađenost s drugim povezanim zahtjevima, kao što je sustav prethodnih odobrenja za opciju kupnje, otkup, otplatu ili ponovnu kupnju prihvatljivih obveza iz članka 77. stavka 2. i članka 78.a CRR-a. Međutim, u praksi se tom odlukom vrlo malo mijenja u smislu strukture obveza za ispunjavanje MREL-a jer subjekt planiran za likvidaciju već mora ispuniti kapitalne zahtjeve korištenjem instrumenata regulatornog kapitala (sve dok se na njega primjenjuju bonitetni zahtjevi na pojedinačnoj osnovi). Čini se da je zbog nedostatne dodane vrijednosti tih odluka o MREL-u, kad odražavaju postojeće kapitalne zahtjeve, potrebna izmjena zakonodavstva kojom bi se u posebnim okolnostima uklonila obveza sanacijskih tijela da odrede MREL za subjekte planirane za likvidaciju.
Ako sanacijsko tijelo smatra da se subjekt koji je dio sanacijske grupe može klasificirati kao subjekt planiran za likvidaciju, isključivanje subjekata planiranog za likvidaciju iz područja primjene mehanizma odbitaka za interni MREL neizravno bi se ostvarilo ukidanjem zahtjeva za MREL na razini tog subjekta (jer on ne bi mogao biti dio sustava za neizravno izdavanje resursa koji se upotrebljavaju za ispunjavanje internog zahtjeva za MREL), čime bi se postigla usklađenost prijedlogâ.
Slično vrijedi za primjenu sustava prethodnih odobrenja za kupnju, otkup, otplatu ili ponovnu kupnju prihvatljivih obveza: zbog nepostojanja zahtjeva za MREL subjekti planirani za likvidaciju prirodno su isključeni iz područja primjene sustava prethodnih odobrenja (jer subjekt planiran za likvidaciju ne bi imao prihvatljive obveze u svojoj bilanci, čak i ako bi određene obveze bile usklađene sa zahtjevima prihvatljivosti).
Međutim, na subjekte planirane za likvidaciju čiji je MREL određen na razini koja premašuje iznos pokrivanja gubitaka (tj. kapitalne zahtjeve) i dalje bi se trebala primjenjivati postojeća pravila o donošenju odluke o MREL-u, prethodnom odobrenju za kupnju, otkup, otplatu ili ponovnu kupnju prihvatljivih obveza i o uključivanju u područje primjene pristupa neizravnog upisa.
•Primjerenost i pojednostavnjenje propisa
Preispitivanje je usmjereno na posebne odredbe povezane s operacionalizacijom okvira za interni MREL, pri čemu se posebna pozornost posvećuje problemima koji bi mogli ugroziti jednakost uvjeta među različitim strukturama bankovne grupe i smanjenju administrativnog opterećenja za određene subjekte za koje sanacijska tijela smatraju da bi se u slučaju propasti vjerojatno likvidirali u postupku u slučaju insolventnosti.
Očekuje se da će predložena reforma donijeti koristi u smislu djelotvornosti okvira, pravne jasnoće i veće proporcionalnosti zahtjeva.
Reforma je tehnološki neutralna i ne utječe na digitalnu spremnost.
•Temeljna prava
Unija se zalaže za visoke standarde zaštite temeljnih prava i potpisnica je brojnih konvencija o ljudskim pravima. U tom kontekstu prijedlog je u skladu s tim pravima, kako su navedena u glavnim konvencijama UN-a o ljudskim pravima, Povelji Europske unije o temeljnim pravima, koja je sastavni dio Ugovorâ EU-a, te Europskoj konvenciji o ljudskim pravima.
4.UTJECAJ NA PRORAČUN
Prijedlog ne utječe na proračun EU-a.
5.DRUGI ELEMENTI
•Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja
Prijedlogom se zahtijeva da države članice prenesu izmjene BRRD-a u nacionalno zakonodavstvo u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu Direktive o izmjeni. Izmjene SRMR-a trebale bi se početi primjenjivati u istom roku.
Izmjenama članka 45.i stavka 4. trebalo bi postrožiti obvezu izvješćivanja sanacijskih tijela koju imaju subjekti planirani za likvidaciju čiji MREL premašuje iznos potreban za pokrivanje gubitaka i koji će stoga i dalje podlijegati odluci o MREL-u, tako da izvješćivanje uključuje iznos i sastav njihova kapaciteta MREL-a.
6.DETALJNO OBRAZLOŽENJE POSEBNIH ODREDABA PRIJEDLOGA
MREL za subjekte planirane za likvidaciju
U članku 2. stavku 1. točki 83.aa BRRD-a i u članku 3. stavku 1. točki 24.aa SRMR-a dodaje se nova definicija u skladu s kojom bi se upućivanja na „subjekte planirane za likvidaciju” trebala tumačiti kao upućivanja na subjekte u čijem je planu sanacije u slučaju propasti predviđena odgovarajuća redovna likvidacija u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom.
Kako bi se smanjilo regulatorno opterećenje, a ujedno očuvala mogućnost da sanacijska tijela u određenim iznimnim slučajevima i dalje određuju MREL za subjekte planirane za likvidaciju, drugi i treći podstavak u članku 45.c stavku 2. zamjenjuju se novim stavkom 2.a, u kojem se utvrđuje novo opće pravilo da sanacijska tijela ne bi trebala određivati MREL za subjekte planirane za likvidaciju. Slične se izmjene unose u članak 12.d SRMR-a, a ujedno se brišu drugi i treći podstavak u stavku 2. te se umeće novi stavak 2.a.
Mogućnost da sanacijsko tijelo odredi MREL, odnosno da odredi zahtjev koji premašuje iznos za pokrivanje gubitaka, zadržava se ako je to potrebno za zaštitu financijske stabilnosti ili ograničavanje mogućeg širenja štetnih učinaka na financijski sustav, što se podudara s postojećim kriterijima u zakonodavstvu koje je trenutačno na snazi.
Ako sanacijsko tijelo smatra da se subjekt koji je dio sanacijske grupe može klasificirati kao subjekt planiran za likvidaciju, konsolidacija koja se provodi za potrebe vanjskog MREL-a primjenjivog na sanacijski subjekt koji je na čelu te sanacijske grupe trebala bi uključivati subjekt planiran za likvidaciju, kao što je dosad bila praksa.
Primjena sustava prethodnih odobrenja na subjekte planirane za likvidaciju
Subjekti planirani za likvidaciju trenutačno su obuhvaćeni područjem primjene sustava prethodnih odobrenja iz članka 78.a CRR-a na temelju unakrsnih upućivanja u članku 45.b stavku 1. i članku 45.f stavku 2. BRRD-a te u članku 12.c stavku 1. i članku 12.g stavku 1. SRMR-a na zajedničke kriterije prihvatljivosti definirane u člancima od 72.a do 72.c CRR-a. Međutim, postupovne obveze koje proizlaze iz te odredbe nerazmjerne su za većinu subjekata planiranih za likvidaciju jer se ne očekuje da će oni biti sposobni pokriti gubitke koji premašuju iznos njihovih kapitalnih zahtjeva. U tom scenariju nisu primjenjivi argumenti na kojima se temelje pravila o prethodnim odobrenjima, kojima se sanacijska tijela ovlašćuju za praćenje mjera koje dovode do smanjenja iznosa prihvatljivih obveza. Nadalje, već postoji zaseban sustav prethodnih odobrenja za prijevremeni otkup instrumenata regulatornog kapitala (članak 78. CRR-a), koji će se i dalje primjenjivati na sve institucije.
Kako bi se smanjilo regulatorno opterećenje za subjekte planirane za likvidaciju koji trebaju podnijeti zahtjev za prethodno odobrenje za smanjenje instrumenata prihvatljivih obveza i za tijela koja trebaju ocijeniti takve zahtjeve, u članku 45.c stavku 2.a BRRD-a i u članku 12.d stavku 2.a SRMR-a izričito se predviđa da se sustav prethodnih odobrenja iz članka 77. stavka 2. i članka 78.a CRR-a ne bi trebao primjenjivati na subjekte planirane za likvidaciju za koje sanacijsko tijelo nije odredilo MREL. To bi u svakom slučaju bila prirodna posljedica ukidanja odluka o MREL-u za te subjekte planirane za likvidaciju jer nepostojanje odluke o MREL-u znači da oni više nemaju prihvatljive obveze u svojoj bilanci jer više ne podliježu zahtjevu za MREL.
Na subjekte planirane za likvidaciju za koje je sanacijsko tijelo donijelo odluku o MREL-u koji premašuje iznos za pokrivanje gubitaka i dalje će se primjenjivati članak 77. stavak 2. i članak 78.a CRR-a.
Subjekti planirani za likvidaciju kao dio struktura na koje se primjenjuje pristup neizravnog upisa
U analizi provedenoj u okviru mandata za preispitivanje uvedenog člankom 129. BRRD-a zaključeno je da je primjereno isključiti subjekte planirane za likvidaciju iz područja primjene pravila o pristupu neizravnog upisa, točnije, više ne zahtijevati da posrednik odbija instrumente regulatornog kapitala i druge obveze koje izdaju subjekti planirani za likvidaciju za koje nije donesena odluka o MREL-u i koje drži posrednik. To bi se primjenjivalo ako bi sanacijsko tijelo u kontekstu planiranja sanacije smatralo da se subjekt koji je dio sanacijske grupe može klasificirati kao subjekt planiran za likvidaciju.
U takvom scenariju subjekt planiran za likvidaciju više nije dužan ispuniti MREL, te stoga nema neizravnog upisa resursa prihvatljivih za interni MREL u lancu koji čine sanacijski subjekt, posrednik i subjekt planiran za likvidaciju. U sanacijskoj strategiji nije predviđeno da u slučaju propasti sanacijski subjekt pomaže subjektu planiranom za likvidaciju, što znači da se ne bi očekivalo da se gubici subjekta planiranog za likvidaciju prenesu na sanacijski subjekt preko posrednika, kao ni da se kapital prenese u suprotnom smjeru.
Stoga se novim člankom 45.c stavkom 2.a BRRD-a i člankom 12.d stavkom 2.a SRMR-a izričito predviđa da u skladu s pravilima o odbicima prema pristupu neizravnog upisa matični posrednik ne bi trebao odbijati ulaganja u instrumente regulatornog kapitala ni obveze koje izdaju subjekti planirani za likvidaciju za koje se više neće donositi odluka o MREL-u. Slijedom toga, posrednici koji drže instrumente regulatornog kapitala i obveze koje izdaju subjekti planirani za likvidaciju morat će na te izloženosti primijeniti pondere rizika i uključiti ih u svoju mjeru ukupne izloženosti. Budući da će se te izloženosti uzeti u obzir pri izračunu ukupnog iznosa izloženosti riziku i mjere ukupne izloženosti posrednika, posrednik će zbog toga morati držati određeni iznos internog MREL-a koji će odražavati te izloženosti prema subjektima planiranima za likvidaciju.
Međutim, subjekti planirani za likvidaciju za koje sanacijska tijela primjenjuju svoje diskrecijsko pravo da odrede MREL u iznosu koji premašuje kapitalne zahtjeve i dalje bi bili obuhvaćeni područjem primjene pravila o odbicima u okviru pristupa neizravnog upisa.
Obveze izvješćivanja koje imaju subjekti planirani za likvidaciju
U skladu sa sadašnjim člankom 45.i stavkom 4. subjekti planirani za likvidaciju nisu dužni izvješćivati sanacijsko tijelo o svojem MREL-u niti ga javno objavljivati, neovisno o kalibraciji svojeg MREL-a.
To uzrokuje problem sanacijskim tijelima u slučajevima kad trebaju procijeniti bi li bilo primjereno promijeniti strategiju odnosno bi li kalibraciju MREL-a trebalo povećati tako da premašuje iznos za pokrivanje gubitaka. Kako bi riješila taj problem, sanacijska tijela trenutačno od takvih banaka zahtijevaju pojednostavnjeno izvješćivanje, manje složeno i detaljno nego što se zahtijeva u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2021/763 13 na temelju članka 45.i BRRD-a.
Stoga se članak 45.i mijenja kako bi se u pravni tekst uveo zakonski sustav izvješćivanja za subjekte planirane za likvidaciju za koje je donesena odluka o MREL-u (tj. ako MREL premašuje iznos za pokrivanje gubitaka).
Za subjekte planirane za likvidaciju za koje nije određen MREL zadržava se status quo i ne postoje posebne obveze izvješćivanja o MREL-u niti njegova objavljivanja. Budući da izvješćivanje za potrebe planiranja sanacije ostaje nepromijenjeno i stoga će se i dalje primjenjivati na sve subjekte planirane za likvidaciju, sanacijska tijela i dalje bi mogla dobiti relevantne informacije, npr. kako bi odlučila o tome hoće li promijeniti strategiju predviđenu za predmetni subjekt ili odgovarajuću kalibraciju MREL-a.
Konsolidirani interni MREL
U analizi koju je Komisija provela u skladu s odredbom o preispitivanju uvedenom Uredbom (EU) 2022/2036 zaključeno je da je primjereno dopustiti određenim posrednicima, koji su dio struktura s holding društvom ili struktura s operativnim društvom, da ispune interni MREL na konsolidiranoj osnovi.
Osim što donosi korist u vidu proporcionalnosti pravila o odbicima u okviru pristupa neizravnog upisa i smanjenja razlika u uvjetima među raznim vrstama struktura bankovne grupe, proširenje mogućnosti ispunjavanja internog MREL-a na konsolidiranoj osnovi smatra se korisnim i jer se time:
·olakšava kalibracija internog MREL-a za društva kćeri koja nisu sanacijski subjekti za koja su dodatni kapitalni zahtjevi (članak 104.a CRD-a) i zahtjev za kombinirani zaštitni sloj (članak 128. točka 6. CRD-a) određeni samo na konsolidiranoj osnovi,
·pojašnjava primjena ovlasti zabrane određenih raspodjela iznad najvećeg raspodjeljivog iznosa povezanog s MREL-om (M-MDA – članak 16.a BRRD-a i članak 10.a SRMR-a) u odnosu na društva kćeri za koje je zahtjev za kombinirani zaštitni sloj određen na konsolidiranoj razini,
·osigurava društvu kćeri dovoljne unaprijed raspoređene interne kapacitete da u slučaju propasti pokrije svoje gubitke i ponovno ispuni konsolidirane kapitalne zahtjeve.
Članak 45.f stavak 1. BRRD-a i članak 12.g stavak 1. SRMR-a stoga se mijenjaju kako bi se sanacijskom tijelu dala diskrecijska ovlast da za društvo kćer sanacijskog subjekta odredi interni MREL na konsolidiranoj osnovi. Ta je mogućnost dostupna bez obzira na vrstu strukture bankovne grupe kojoj taj posrednik pripada.
Na tu se mogućnost primjenjuju tri važne zaštitne mjere. Prvo, kad je riječ o strukturama s holding društvom, posrednik bi trebao biti institucija ili subjekt obuhvaćen područjem primjene BRRD-a ili SRMR-a, ovisno o slučaju, koji je jedino izravno društvo kći sanacijskog subjekta – matičnog financijskog holdinga u Uniji ili matičnog mješovitog financijskog holdinga u Uniji. Na taj način mogućnost je dostupna samo onim strukturama s holding društvom čiji posrednik centralizira unutargrupne izloženosti. S druge strane, za druge vrste struktura bankovne grupe nadležno tijelo mora na istoj osnovi konsolidacije odrediti dodatan kapitalni zahtjev i zahtjev za kombinirani zaštitni sloj koji se primjenjuju na društvo kćer koje nije sanacijski subjekt. Drugo, sanacijski subjekt i posrednik trebali bi imati poslovni nastan u istoj državi članici i biti dio iste sanacijske grupe. Treće, sanacijsko tijelo mora zaključiti da ispunjenje internog MREL-a na konsolidiranoj osnovi nema znatan negativan utjecaj na provedivost sanacije sanacijske grupe kojoj društvo kći pripada ni na primjenu ovlasti otpisa i konverzije na to društvo kćer ili druge subjekte u istoj sanacijskoj grupi. Potonjim bi se uvjetom, na primjer, sanacijskom tijelu omogućilo da ne odredi interni MREL na konsolidiranoj osnovi u situacijama u kojima bi pojedinačni zahtjevi primjenjivi na društvo kćer bili viši.
Ako sanacijsko je tijelo odredi interni MREL na konsolidiranoj osnovi, ne može za isti subjekt odrediti interni MREL na pojedinačnoj osnovi. To je u skladu s izmjenama okvira za MREL uvedenima BRRD-om II i SRMR-om II, u skladu s kojima više nije dopušteno određivanje MREL-a za isti subjekt na različitim osnovama. To se ne bi trebalo smatrati izuzećem u korist predmetnog subjekta jer će ispunjenje MREL-a i dalje biti obvezno, ali na drugoj osnovi.
Važno je napomenuti da mogućnost koja se sada uvodi člankom 45.f stavkom 1. BRRD-a i člankom 12.g stavkom 1. SRMR-a ne podrazumijeva odobravanje izuzeća od internog MREL-a društvima kćerima predmetnog subjekta. Izuzeća od internog MREL-a trebala bi biti moguća samo ako su ispunjeni postojeći uvjeti iz članka 45.f stavka 3. ili 4. BRRD-a i članka 12.h SRMR-a.
Na instrumente koje društvo kći koje nije sanacijski subjekt može upotrijebiti za ispunjavanje konsolidiranog internog MREL-a primjenjuju se opća pravila o ispunjavanju konsolidiranih zahtjeva i kriteriji prihvatljivosti iz članka 45.f BRRD-a i članka 12.g SRMR-a. Pritom se u članak 45.f BRRD-a i u članak 12.g SRMR-a umeće novi stavak 2.a, u kojem se pojašnjava da se, ako su društva kćeri uključena u opseg konsolidacije bilo kojeg subjekta koji je dužan ispuniti konsolidirani interni MREL izdala prihvatljive obveze drugim subjektima iste sanacijske grupe, ali izvan tog opsega konsolidacije, ili postojećem dioničaru koji ne pripada istoj sanacijskoj grupi, te obveze uključuju u iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza posrednika do određenih gornjih granica. Time će se omogućiti da se izravna izdanja resursa prihvatljivih za interni MREL između krajnjeg društva kćeri i sanacijskog subjekta uračunavaju za potrebe ispunjenja konsolidiranog internog MREL-a posrednika. To novo pravilo osigurava usklađenost s izračunom regulatornog kapitala na konsolidiranoj osnovi i slično je pravilu iz članka 45.b stavka 3. BRRD-a i iz članka 12.c stavka 3. SRMR-a koje se primjenjuje na vanjski MREL sanacijskih subjekata. Slično tomu, ograničenja propisana tim izmjenama sprečavaju da se višak kapaciteta društava kćeri tih posrednika iskorištava za ispunjenje odgovarajućeg konsolidiranog internog MREL-a.
2023/0113 (COD)
Prijedlog
DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o izmjeni Direktive 2014/59/EU i Uredbe (EU) br. 806/2014 u pogledu određenih aspekata minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke 14 ,
uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora 15 ,
u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,
budući da:
(1)Direktivom (EU) 2019/879 Europskog parlamenta i Vijeća 16 i Uredbom (EU) 2019/877 Europskog parlamenta i Vijeća 17 izmijenjen je minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze („MREL”) utvrđen Direktivom 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća 18 i Uredbom (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća 19 , koji se primjenjuje na kreditne institucije i investicijska društva (institucije) s poslovnim nastanom u Uniji te na sve druge subjekte obuhvaćene područjem primjene Direktive 2014/59/EU ili Uredbe (EU) br. 806/2014 (subjekti). Tim izmjenama predviđeno je da interni MREL, odnosno MREL koji se primjenjuje na institucije i subjekte koji su društva kćeri sanacijskih subjekata, ali sami po sebi nisu sanacijski subjekti, ti subjekti mogu ispuniti korištenjem instrumenata koji su izdani sanacijskom subjektu i koje je sanacijski subjekt kupio izravno ili neizravno preko drugih subjekata u istoj sanacijskoj grupi.
(2)Okvir Unije za MREL dodatno je izmijenjen Uredbom (EU) 2022/2036 Europskog parlamenta i Vijeća 20 , kojom su uvedena posebna pravila o odbicima u slučaju neizravnog upisa instrumenata prihvatljivih za ispunjenje internog MREL-a. Tom uredbom u Direktivu 2014/59/EU uveden je zahtjev da Komisija preispita učinak neizravnog upisa instrumenata prihvatljivih za ispunjavanje MREL-a na jednakost uvjeta među različitim vrstama struktura bankovne grupe, među ostalim ako bankovne grupe imaju operativno društvo između holding društva koje je utvrđeno kao sanacijski subjekt i njegovih društava kćeri. Od Komisije je zatraženo da procijeni bi li subjektima koji sami po sebi nisu sanacijski subjekti trebalo dopustiti da MREL ispune na konsolidiranoj osnovi. Nadalje, od Komisije je zatraženo da u skladu s pravilima o MREL-u ocijeni tretman subjekata u čijem je planu sanacije predviđeno da se trebaju likvidirati u redovnom postupku u slučaju insolventnosti („subjekti planirani za likvidaciju”). Naposljetku, od Komisije je zatraženo da ocijeni primjerenost ograničavanja iznosa odbitaka koji se zahtijevaju na temelju članka 72.e stavka 5. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća 21 .
(3)Komisija je preispitivanjem utvrdila da bi bilo primjereno i razmjerno ciljevima pravila o internom MREL-u omogućiti sanacijskim tijelima da interni MREL određuju na konsolidiranoj osnovi za širi skup subjekata od onoga koji proizlazi iz primjene Direktive 2014/59/EU i Uredbe (EU) br. 806/2014, pri čemu taj širi skup obuhvaća institucije i subjekte koji sami po sebi nisu sanacijski subjekti, ali su društva kćeri sanacijskih subjekata i imaju pod kontrolom društva kćeri koja su dužna ispuniti MREL („posrednici”). To bi osobito bio slučaj s bankovnim grupama kojima upravlja holding društvo. U takvim slučajevima posrednici prirodno centraliziraju unutargrupne izloženosti i usmjeravaju resurse prihvatljive za interni MREL koje je unaprijed rasporedio sanacijski subjekt. Zbog te strukture pravila o odbicima nerazmjerno bi utjecala na takve posrednike. Komisija je zaključila i da bi okvir za MREL bio proporcionalniji kad bi se iz opsega izloženosti koje je posrednik dužan odbiti u skladu s mehanizmom odbitaka za neizravni upis resursa prihvatljivih za interni MREL uklonila izdanja subjekata planiranih za likvidaciju. Sanacijski subjekt neće morati pomagati subjektu planiranom za likvidaciju u slučaju propasti, što znači da neće biti potrebno zadržati mehanizme za prijenos gubitaka i kapitala unutar sanacijskih grupa, što je bila svrha pravila o odbicima uvedenih Uredbom (EU) 2022/2036. Suprotno tomu, u slučaju poteškoća ili propasti sanacijski subjekt morat će pomagati preostalim subjektima sanacijske grupe. Potrebni resursi za MREL stoga bi trebali biti dostupni na svim razinama sanacijske grupe, a njihova dostupnost za pokrivanje gubitaka i dokapitalizaciju trebala bi se osigurati mehanizmom odbitaka. Stoga je Komisija nakon preispitivanja zaključila da bi posrednici trebali nastaviti odbijati puni iznos svojih ulaganja u resurse prihvatljive za interni MREL koje su izdali drugi subjekti u istoj sanacijskoj grupi za koje se ne planira likvidacija.
(4)U skladu s člankom 45.f Direktive 2014/59/EU i člankom 12.g Uredbe (EU) br. 806/2014 institucije i subjekti moraju ispuniti interni MREL na pojedinačnoj osnovi. Ispunjavanje internog MREL-a na konsolidiranoj osnovi dopušteno je samo u dvama posebnim slučajevima: za matična društva u Uniji koja nisu sanacijski subjekti i koja su društva kćeri subjekata iz trećih zemalja te za matična društva institucija ili subjekata izuzetih od primjene internog MREL-a. U skladu s člankom 72.e stavkom 5. Uredbe (EU) br. 575/2013, ako posrednik ispunjava interni MREL na konsolidiranoj osnovi, nije dužan odbiti ulaganja u resurse prihvatljive za interni MREL drugih subjekata koji pripadaju istoj sanacijskoj grupi i koji su uključeni u njezin opseg konsolidacije jer se sličan učinak postiže ispunjavanjem internog MREL-a na konsolidiranoj osnovi. Preispitivanje koje je provela Komisija pokazalo je da bi i posrednici u bankovnim grupama kojima upravlja holding društvo trebali moći ispuniti interni MREL na konsolidiranoj osnovi. Nadalje, preispitivanje je pokazalo da bi, ako posrednik podliježe kapitalnim zahtjevima ili zahtjevu za kombinirani zaštitni sloj na konsolidiranoj osnovi, ispunjenje internog MREL-a na pojedinačnoj osnovi moglo dovesti do rizika od toga da resursi prihvatljivi za interni MREL koji su unaprijed raspoređeni na razini posrednika ne budu dovoljni za ponovno ispunjavanje primjenjivog konsolidiranog kapitalnog zahtjeva nakon otpisa i konverzije tih resursa prihvatljivih za interni MREL. Osim toga, kad bi se dodatni kapitalni zahtjev ili zahtjev za kombinirani zaštitni sloj utvrdili na drukčijoj razini konsolidacije, nedostajali bi ključni ulazni podaci za izračun MREL-a za predmetnu instituciju ili subjekt, što bi otežalo izračun zahtjeva. Slično tomu, otežano je izvršavanje ovlasti sanacijskih tijela da u skladu s člankom 16.a Direktive 2014/59/EU i člankom 10.a Uredbe (EU) br. 806/2014 zabrane određene raspodjele iznad maksimalnog raspodjeljivog iznosa povezanog s MREL-om u pogledu pojedinačnog društva kćeri ako ključni parametar, zahtjev za kombinirani zaštitni sloj, nije utvrđen na istoj osnovi kao interni MREL. Zbog toga bi mogućnost ispunjavanja internog MREL-a na konsolidiranoj osnovi trebala biti dostupna i drugim vrstama struktura bankovne grupe svaki put kad posrednik podliježe kapitalnim zahtjevima ili zahtjevu za kombinirani zaštitni sloj na konsolidiranoj osnovi.
(5)Kako bi mogućnost ispunjavanja MREL-a na konsolidiranoj osnovi bila dostupna samo u relevantnim slučajevima utvrđenima u preispitivanju Komisije i kako ne bi dovela do manjka resursa prihvatljivih za interni MREL u sanacijskoj grupi, ovlast za određivanje internog MREL-a na konsolidiranoj osnovi za posrednike trebala bi biti diskrecijska ovlast sanacijskog tijela i podlijegati određenim uvjetima. Posrednik bi trebao biti jedino izravno društvo kći, odnosno institucija ili subjekt, sanacijskog subjekta koji je matični financijski holding u Uniji ili matični mješoviti financijski holding u Uniji, ima poslovni nastan u istoj državi članici i dio je iste sanacijske grupe. Druga je mogućnost da predmetni posrednik treba ispuniti dodatni kapitalni zahtjev ili zahtjev za kombinirani zaštitni sloj na temelju svojeg konsolidiranog položaja. Međutim, ni u jednom slučaju ispunjenje internog MREL-a na konsolidiranoj osnovi prema procjeni sanacijskog tijela ne bi trebalo znatno negativno utjecati na provedivost sanacije predmetne sanacijske grupe ni na primjenu ovlasti sanacijskog tijela za otpis ili konverziju relevantnih instrumenata kapitala i prihvatljivih obveza predmetnog posrednika ili drugih subjekata u njegovoj sanacijskoj grupi.
(6)U skladu s člankom 45.f stavkom 2. Direktive 2014/59/EU i člankom 12.g stavkom 2. Uredbe (EU) br. 806/2014 posrednici mogu ispuniti konsolidirani interni MREL korištenjem regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza. Kako bi se mogućnost ispunjenja MREL-a na konsolidiranoj osnovi mogla u potpunosti iskoristiti, potrebno je osigurati da izračun prihvatljivih obveza posrednika bude sličan izračunu regulatornog kapitala. Stoga bi se kriteriji prihvatljivosti za prihvatljive obveze koje mogu koristiti za ispunjenje internog MREL-a na konsolidiranoj osnovi trebali uskladiti s pravilima o izračunu konsolidiranog regulatornog kapitala utvrđenima u Uredbi (EU) br. 575/2013. Kako bi se osigurala usklađenost s postojećim pravilima o vanjskom MREL-u, pri tom usklađivanju trebalo bi uzeti u obzir i postojeća pravila utvrđena u članku 45.b stavku 3. Direktive 2014/59/EU i članku 12.d stavku 3. Uredbe (EU) br. 806/2014 za izračun prihvatljivih obveza kojima se sanacijski subjekti mogu koristiti za ispunjenje konsolidiranog MREL-a. Posebno je potrebno osigurati da se prihvatljive obveze koje izdaju društva kćeri subjekta na koji se primjenjuje konsolidirani interni MREL i koje drže drugi subjekti iz iste sanacijske grupe, ali izvan opsega konsolidacije, uključujući sanacijski subjekt, ili postojeći dioničari koji ne pripadaju istoj sanacijskoj grupi, uračunavaju u regulatorni kapital i prihvatljive obveze subjekta na koji se primjenjuje konsolidirani interni MREL.
(7)Za subjekte planirane za likvidaciju MREL je u pravilu ograničen na iznos potreban za pokrivanje gubitaka, koji odgovara kapitalnim zahtjevima. U takvim slučajevima MREL za subjekt planiran za likvidaciju ne podrazumijeva nikakav dodatni zahtjev izravno povezan s okvirom za sanaciju. To znači da subjekt planiran za likvidaciju može potpuno ispuniti MREL ispunjavanjem kapitalnih zahtjeva i da posebna odluka sanacijskog tijela o određivanju MREL-a ne pridonosi smisleno provedivosti sanacije subjekata planiranih za likvidaciju. Takva odluka podrazumijeva brojne postupovne obveze za sanacijska tijela i subjekte planirane za likvidaciju, a ne donosi odgovarajuću korist u smislu poboljšane provedivosti sanacije. Zbog toga sanacijska tijela ne bi trebala određivati MREL za subjekte planirane za likvidaciju.
(8)Ako sanacijsko tijelo smatra da se subjekt koji je dio sanacijske grupe može klasificirati kao subjekt planiran za likvidaciju, od posrednika ne bi trebalo zahtijevati da od svojeg kapaciteta internog MREL-a odbiju svoja ulaganja u regulatorni kapital ili druge obveze koji bi ispunjavali uvjete za ispunjavanje internog MREL-a i koje izdaju subjekti planirani za likvidaciju. U tom slučaju subjekt planiran za likvidaciju više nije dužan ispuniti MREL, te stoga nema neizravnog upisa resursa prihvatljivih za interni MREL u lancu koji čine sanacijski subjekt, posrednik i subjekt planiran za likvidaciju. U sanacijskoj strategiji ne predviđa se da u slučaju propasti sanacijski subjekt pomaže subjektu planiranom za likvidaciju. To znači da se ne bi očekivalo da se gubici subjekta planiranog za likvidaciju prenesu na višu razinu sanacijskom subjektu preko posrednika, kao ni da se kapital prenese u suprotnom smjeru. Stoga ta prilagodba opsega ulaganja koja se odbijaju u kontekstu neizravnog upisa resursa prihvatljivih za interni MREL ne bi utjecala na bonitetnu ispravnost okvira.
(9)Glavni cilj sustava odobrenja za smanjenje instrumenata prihvatljivih obveza iz članka 77. stavka 2. i članka 78.a Uredbe (EU) br. 575/2013, koji se primjenjuje i na institucije i subjekte na koje se primjenjuje MREL i na obveze izdane radi ispunjavanja MREL-a, jest omogućiti sanacijskim tijelima da prate mjere koje dovode do smanjenja iznosa prihvatljivih obveza i da zabrane sve mjere kojima bi se on smanjio ispod razine koju sanacijska tijela smatraju primjerenom. Ako sanacijsko tijelo nije donijelo odluku o određivanju MREL-a za instituciju ili subjekt, taj cilj nije relevantan. Nadalje, institucije ili subjekti koji ne podliježu odluci o određivanju MREL-a nemaju prihvatljive obveze u svojoj bilanci. Stoga se od institucija ili subjekata za koje nisu donesene odluke o određivanju MREL-a ne bi trebalo zahtijevati da pribave prethodno odobrenje sanacijskog tijela za izvršenje opcije kupnje, otkupa, otplate ili ponovne kupnje obveza koje bi im omogućile ispunjenje zahtjeva prihvatljivosti za MREL.
(10)Kad je riječ o subjektima planiranima za likvidaciju za koje MREL premašuje iznos kapitalnih zahtjeva, sanacijska tijela trebala bi moći odrediti MREL. Taj bi MREL trebao premašivati iznos za pokrivanje gubitaka ako sanacijska tijela smatraju da je takav iznos potreban za zaštitu financijske stabilnosti ili otklanjanje rizika od širenja štetnih učinaka na financijski sustav. U tim situacijama subjekt planiran za likvidaciju trebao bi ispuniti MREL i ne bi trebao biti izuzet od pravila o prethodnom odobrenju utvrđenih u članku 77. stavku 2. i članku 78.a Uredbe (EU) br. 575/2013. Od svih posrednika koji pripadaju istoj sanacijskoj grupi kao predmetni subjekt planiran za likvidaciju trebalo bi i se dalje zahtijevati da od svojeg kapaciteta za interni MREL odbiju svoja ulaganja u resurse prihvatljive za interni MREL koje je izdao taj subjekt planiran za likvidaciju. Osim toga, s obzirom na to da se likvidacijski postupci odvijaju na razini pravnog subjekta, subjekti planirani za likvidaciju na koje se i dalje primjenjuje MREL trebali bi ispuniti zahtjev samo na pojedinačnoj osnovi. Naposljetku, određeni zahtjevi prihvatljivosti povezani s vlasništvom nad predmetnom obvezom nisu relevantni jer nije potrebno osigurati prijenos gubitaka i kapitala sa subjekta planiranog za likvidaciju na sanacijski subjekt, te se stoga ne bi trebali primjenjivati.
(11)U skladu s člankom 45.i Direktive 2014/59/EU institucije i subjekti dužni su izvješćivati nadležna i sanacijska tijela o razinama prihvatljivih obveza i obveza prihvatljivih za bail-in te o sastavu tih obveza i redovito objavljivati te informacije zajedno s razinom svojeg MREL-a. Za subjekte planirane za likvidaciju takvo izvješćivanje ili objavljivanje nije obvezno. Međutim, radi transparentne primjene MREL-a te obveze izvješćivanja i objavljivanja trebale bi se primjenjivati i na subjekte planirane za likvidaciju za koje sanacijsko tijelo utvrdi da bi im MREL trebao biti viši od iznosa koji je dostatan za pokrivanje gubitaka. U skladu s načelom proporcionalnosti sanacijsko tijelo trebalo bi se pobrinuti da te obveze ne prelaze ono što je potrebno za praćenje ispunjavanja MREL-a.
(12)Direktivu 2014/59/EU i Uredbu (EU) br. 806/2014 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.
(13)Radi dosljednosti nacionalne mjere za prenošenje izmjena Direktive 2014/59/EU i izmjena Uredbe (EU) br. 806/2014 trebale bi se primjenjivati od istog datuma.
(14)S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, to jest usklađivanje tretmana subjekata planiranih za likvidaciju utvrđenog okvirom za MREL i mogućnosti ispunjavanja internog MREL-a na konsolidiranoj osnovi, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije izmjenom već utvrđenih pravila Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.
DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:
Članak 1.
Izmjene Direktive 2014/59/EU
Direktiva 2014/59/EU mijenja se kako slijedi:
(1)u članku 2. stavku 1. umeće se sljedeća točka 83.aa:
„83.aa „subjekt planiran za likvidaciju” znači pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji za koju je planom sanacije grupe ili, za subjekte koji nisu dio grupe, planom sanacije predviđena redovna likvidacija u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom;”;
(2)članak 45.c mijenja se kako slijedi:
(a)u stavku 2. drugi i treći podstavak brišu se;
(b)umeće se sljedeći stavak 2.a:
„2.a Sanacijska tijela ne određuju zahtjev iz članka 45. stavka 1. za subjekte planirane za likvidaciju.
Odstupajući od prvog podstavka i ako je to potrebno radi ciljeva zaštite financijske stabilnosti ili ograničavanja mogućeg širenja štetnih učinaka na financijski sustav, sanacijska tijela mogu iznimno odrediti zahtjev iz članka 45. stavka 1. za subjekte planirane za likvidaciju na pojedinačnoj osnovi u iznosu dostatnom za pokrivanje gubitaka u skladu sa stavkom 2. točkom (a) ovog članka, uvećanom do iznosa potrebnog za ostvarenje tih ciljeva. U tim slučajevima subjekti planirani za likvidaciju dužni su ispuniti zahtjev iz članka 45. stavka 1. koristeći najmanje jedno od sljedećeg:
(a)regulatorni kapital;
(b)obveze koje ispunjavaju kriterije prihvatljivosti iz članka 72.a Uredbe (EU) br. 575/2013, uz iznimku onih iz članka 72.b stavka 2. točaka (b) i (d) te uredbe;
(c)obveze iz članka 45.b stavka 2.
Članak 77. stavak 2. i članak 78.a Uredbe (EU) br. 575/2013 ne primjenjuju se na subjekte planirane za likvidaciju za koje sanacijsko tijelo nije odredilo zahtjev iz članka 45. stavka 1. ove Direktive.
Ulaganja u instrumente regulatornog kapitala ili obveze koje su izdala društva kćeri koja su subjekti planirani za likvidaciju za koje sanacijsko tijelo nije odredilo zahtjev iz članka 45. stavka 1. ne odbijaju se na temelju članka 72.e stavka 5. Uredbe (EU) br. 575/2013.”;
(3)članak 45.f mijenja se kako slijedi:
(a)u stavku 1. dodaje se sljedeći četvrti podstavak:
„Odstupajući od prvog i drugog podstavka, sanacijska tijela mogu odrediti zahtjev iz članka 45.c na konsolidiranoj osnovi za društvo kćer iz ovog stavka ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
(a)društvo kći ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:
i.društvo kći u neposrednom je vlasništvu sanacijskog subjekta i:
—sanacijski subjekt je matični financijski holding u Uniji ili matični mješoviti financijski holding u Uniji,
—društvo kći i sanacijski subjekt imaju poslovni nastan u istoj državi članici i dio su iste sanacijske grupe,
—sanacijski subjekt nema u neposrednom vlasništvu drugo društvo kćer koje je institucija ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) ili (d), nego samo dotično društvo kćer,
ii.na društvo kćer se zahtjev iz članka 104.a Direktive 2013/36/EU ili zahtjev za kombinirani zaštitni sloj primjenjuju na konsolidiranoj osnovi;
(b)ispunjenje zahtjeva iz članka 45.c na konsolidiranoj osnovi nema znatan negativan utjecaj na mogućnost sanacije sanacijske grupe ni na otpis ili konverziju, u skladu s člankom 59., relevantnih instrumenata kapitala i prihvatljivih obveza dotičnog društva kćeri ili drugih subjekata u sanacijskoj grupi.”;
(b)umeće se sljedeći stavak 2.a:
„2.a Ako subjekt iz stavka 1. zahtjev iz članka 45. stavka 1. ispunjava na konsolidiranoj osnovi, iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza tog subjekta uključuje sljedeće obveze koje je u skladu sa stavkom 2. točkom (a) ovog članka izdalo društvo kći s poslovnim nastanom u Uniji uključeno u konsolidaciju tog subjekta:
(a)obveze koje su izdane sanacijskom subjektu i koje je sanacijski subjekt kupio izravno ili neizravno preko drugih subjekata u istoj sanacijskoj grupi koji nisu uključeni u konsolidaciju subjekta koji zahtjev iz članka 45. stavka 1. ispunjava na konsolidiranoj osnovi;
(b)obveze izdane postojećem dioničaru koji nije dio iste sanacijske grupe.
Obveze iz prvog podstavka točaka (a) i (b) ne premašuju iznos koji se određuje tako što se od iznosa zahtjeva iz članka 45. stavka 1. primjenjivog na društvo kćer uključeno u konsolidaciju oduzme zbroj svih sljedećih elemenata:
(a)obveza koje su izdane subjektu koji zahtjev iz članka 45. stavka 1. ispunjava na konsolidiranoj osnovi i koje je taj subjekt kupio izravno ili neizravno preko drugih subjekata u istoj sanacijskoj grupi koji su uključeni u konsolidaciju tog subjekta;
(b)iznosa regulatornog kapitala izdanog u skladu sa stavkom 2. točkom (b) ovog članka.”;
(4)u članku 45.i stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:
„4. Stavci 1. i 3. ne primjenjuju se na subjekte planirane za likvidaciju osim ako je sanacijsko tijelo za takav subjekt odredilo zahtjev iz članka 45. stavka 1. u skladu s člankom 45.c stavkom 2.a drugim podstavkom. U tom slučaju sanacijsko tijelo za taj subjekt određuje sadržaj i učestalost izvješćivanja i obveze objavljivanja informacija iz stavaka 5. i 6. ovog članka. Sanacijsko tijelo obavješćuje dotični subjekt planiran za likvidaciju o tim obvezama izvješćivanja i objavljivanja. Te obveze izvješćivanja i objavljivanja ne prelaze ono što je potrebno za praćenje usklađenosti sa zahtjevom određenim na temelju članka 45.c stavka 2.a drugog podstavka.”
Članak 2.
Izmjene Uredbe (EU) br. 806/2014
Uredba (EU) br. 806/2014 mijenja se kako slijedi:
(5)u članku 3. stavku 1. umeće se sljedeća točka (24.aa):
„(24.aa) „subjekt planiran za likvidaciju” znači pravna osoba s poslovnim nastanom u državi članici sudionici za koju je planom sanacije grupe ili, za subjekte koji nisu dio grupe, planom sanacije predviđena redovna likvidacija u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom;”;
(6)članak 12.d mijenja se kako slijedi:
(a)u stavku 2. drugi i treći podstavak brišu se;
(b)umeće se sljedeći stavak 2.a:
„2.a Odbor ne određuje zahtjev iz članka 12.a stavka 1. za subjekte planirane za likvidaciju.
Odstupajući od prvog podstavka i ako je to potrebno radi ciljeva zaštite financijske stabilnosti ili ograničavanja mogućeg širenja štetnih učinaka na financijski sustav, Odbor može iznimno odrediti zahtjev iz članka 12.a stavka 1. za subjekte planirane za likvidaciju na pojedinačnoj osnovi u iznosu dostatnom za pokrivanje gubitaka u skladu sa stavkom 2. točkom (a) ovog članka, uvećanom do iznosa potrebnog za ostvarenje tih ciljeva. U tim slučajevima subjekti planirani za likvidaciju dužni su ispuniti zahtjev iz članka 12.a stavka 1. koristeći najmanje jedno od sljedećeg:
(a)regulatorni kapital;
(b)obveze koje ispunjavaju kriterije prihvatljivosti iz članka 72.a Uredbe (EU) br. 575/2013, uz iznimku onih iz članka 72.b stavka 2. točaka (b) i (d) te uredbe;
(c)obveze iz članka 12.c stavka 2.
Članak 77. stavak 2. i članak 78.a Uredbe (EU) br. 575/2013 ne primjenjuju se na subjekte planirane za likvidaciju za koje sanacijsko tijelo nije odredilo zahtjev iz članka 12.a stavka 1. ove Uredbe.
Ulaganja u instrumente regulatornog kapitala ili obveze koje su izdala društva kćeri koja su subjekti planirani za likvidaciju za koje sanacijsko tijelo nije odredilo zahtjev iz članka 12.a stavka 1. ne odbijaju se na temelju članka 72.e stavka 5. Uredbe (EU) br. 575/2013.”;
(7)članak 12.g mijenja se kako slijedi:
(a)u stavku 1. dodaje se sljedeći četvrti podstavak:
„Odstupajući od prvog i drugog podstavka, Odbor može odrediti zahtjev iz članka 12.d na konsolidiranoj osnovi za društvo kćer iz ovog stavka ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
(a)društvo kći ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:
i.društvo kći u neposrednom je vlasništvu sanacijskog subjekta i:
—sanacijski subjekt je matični financijski holding iz Unije ili matični mješoviti financijski holding iz Unije,
—društvo kći i sanacijski subjekt imaju poslovni nastan u istoj državi članici sudionici i dio su iste sanacijske grupe,
—sanacijski subjekt nema u neposrednom vlasništvu drugo društvo kćer iz članka 2., nego samo dotično društvo kćer,
ii.na društvo kćer se zahtjev iz članka 104.a Direktive 2013/36/EU ili zahtjev za kombinirani zaštitni sloj primjenjuju na konsolidiranoj osnovi;
(b)ispunjenje zahtjeva iz članka 12.d na konsolidiranoj osnovi nema znatan negativan utjecaj na provedivost sanacije sanacijske grupe ni na otpis ili konverziju, u skladu s člankom 21., relevantnih instrumenata kapitala i prihvatljivih obveza dotične institucije ili dotičnog društva kćeri ili drugih subjekata u sanacijskoj grupi.”;
(b)umeće se sljedeći stavak 2.a:
„2.a Ako subjekt iz stavka 1. na konsolidiranoj osnovi ispunjava zahtjev iz članka 12.a stavka 1., iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza tog subjekta uključuje sljedeće obveze koje je u skladu sa stavkom 2. točkom (a) ovog članka izdalo društvo kći s poslovnim nastanom u Uniji uključeno u konsolidaciju tog subjekta:
(a)obveze koje su izdane sanacijskom subjektu i koje je sanacijski subjekt kupio izravno ili neizravno preko drugih subjekata u istoj sanacijskoj grupi koji nisu uključeni u konsolidaciju subjekta koji zahtjev iz članka 12.a stavka 1. ispunjava na konsolidiranoj osnovi;
(b)obveze izdane postojećem dioničaru koji nije dio iste sanacijske grupe.
Obveze iz prvog podstavka točaka (a) i (b) ne premašuju iznos koji se određuje tako što se od iznosa zahtjeva iz članka 45. stavka 1. primjenjivog na društvo kćer uključeno u konsolidaciju oduzme zbroj svih sljedećih elemenata:
(a)obveza koje su izdane subjektu koji zahtjev iz članka 12.a stavka 1. ispunjava na konsolidiranoj osnovi i koje je taj subjekt kupio izravno ili neizravno preko drugih subjekata u istoj sanacijskoj grupi koji su uključeni u konsolidaciju tog subjekta;
(b)iznosa regulatornog kapitala izdanog u skladu sa stavkom 2. točkom (b) ovog članka.”.
Članak 3.
Prenošenje
Države članice najkasnije do … [Ured za publikacije, unijeti datum: šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni] donose i objavljuju zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s člankom 1. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.
One te odredbe primjenjuju od … [Ured za publikacije, unijeti datum: jedan dan nakon datuma prenošenja ove Direktive o izmjeni].
Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Države članice određuju načine tog upućivanja.
Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi članak 1.
Članak 4.
Stupanje na snagu i primjena
Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Članak 2. primjenjuje se od … [Ured za publikacije, unijeti datum: jedan dan nakon datuma prenošenja ove Direktive o izmjeni].
Članak 2. u cijelosti je obvezujući i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Članak 5.
Adresati
Ova je Direktiva upućena državama članicama.
Sastavljeno u Strasbourgu,
Za Europski parlament Za Vijeće
Predsjednica Predsjednik