Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 52023PC0063

    Prijedlog DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o izmjeni Direktive 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (OEEO)

    COM/2023/63 final

    Bruxelles, 7.2.2023.

    COM(2023) 63 final

    2023/0025(COD)

    Prijedlog

    DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

    o izmjeni Direktive 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (OEEO)

    (Tekst značajan za EGP)


    OBRAZLOŽENJE

    1.KONTEKST PRIJEDLOGA

    Razlozi i ciljevi prijedloga

    Sud Europske unije je 25. siječnja 2022. u svojoj presudi u predmetu C-181/20 1 proglasio djelomično nevaljanim članak 13. stavak 1. Direktive 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi („Direktiva o OEEO-u”) zbog neopravdanog retroaktivnog učinka jer se njime predviđa da proizvođači moraju preuzeti financiranje prikupljanja, obrade, oporabe i za okoliš prihvatljivog zbrinjavanja otpada od fotonaponskih ploča stavljenih na tržište između 13. kolovoza 2005. i 13. kolovoza 2012. Dana 13. kolovoza 2012. stupila je na snagu tada nova Direktiva o OEEO-u, kojom je zamijenjena Direktiva 2002/96/EZ. Nakon njezina stupanja na snagu fotonaponske ploče dodane su u područje primjene Direktive o OEEO-u. Nadalje, Direktivom iz 2012. u širem je smislu provedeno „otvoreno područje primjene” od 15. kolovoza 2018., što je promjena u odnosu na područje primjene ranije Direktive 2002/96/EZ.

    Sud tvrdi da su prije donošenja Direktive 2012/19/EU države članice, u skladu s člankom 14. Direktive 2008/98/EZ o otpadu 2 , mogle odlučiti hoće li troškove gospodarenja otpadom od fotonaponskih ploča snositi trenutačni ili prethodni posjednici otpada ili proizvođač ili distributer fotonaponskih ploča. Prema mišljenju Suda, treba smatrati da se pravilo koje je naknadno utvrđeno u članku 13. stavku 1. Direktive 2012/19/EU, prema kojem troškove povezane s obradom fotonaponskih ploča na kraju životnog vijeka, osim za privatna kućanstva, u svim državama članicama moraju snositi proizvođači, među ostalim u slučajevima kad su proizvodi već bili stavljeni na tržište u trenutku kad je prethodno zakonodavstvo bilo na snazi, primjenjuje retroaktivno. Stoga se njime može prekršiti načelo pravne sigurnosti.

    U presudi se zahtjeva daljnje postupanje ciljanom izmjenom Direktive o OEEO-u i njezina članka 13. stavka 1. u vezi s financiranjem prikupljanja i obrade OEEO-a od korisnika koji nisu privatna kućanstva.

    Osim toga, procijenjeno je da bi se i članak 12. stavak 1. Direktive o OEEO-u trebao izmijeniti jer sadržava paralelnu odredbu za električnu i elektroničku opremu (EEO) za privatna kućanstva. Iako u presudi Suda nije stavljen poseban naglasak na taj članak jer se na njega ne odnosi temeljni predmet, i on se može smatrati retroaktivnim s obzirom na obrazloženje Suda te je stoga potrebna slična izmjena.

    U ciljanom prijedlogu Komisije razmatra se i utjecaj presude Suda na druge proizvode koji su od 15. kolovoza 2018. obuhvaćeni „otvorenim područjem primjene” iz članka 2. stavka 1. točke (b) Direktive o OEEO-u, za koje je situacija slična situaciji fotonaponskih ploča, koje su izričito obuhvaćene presudom Suda. Konkretno, „otvoreno područje primjene” može uključivati i EEO za privatna kućanstva i EEO za korisnike koji nisu privatna kućanstva 3 . U oba je slučaja, nakon presude Suda, potrebno pojasniti da su proizvođači obvezni financirati gospodarenje otpadom od EEO-a iz „otvorenog područja primjene” tek od 15. kolovoza 2018.

    Stoga prijedlog Komisije obuhvaća i izmjenu članka 12. stavka 1. Izmjena članka 12. stavaka 3. i 4. predložena je kako bi se pojasnilo od kojeg se trenutka primjenjuje obveza financiranja za proizvođače.

    Isto tako, kako bi se ispravio inače retroaktivan učinak na temelju obrazloženja Suda, prijedlogom Komisije želi se izmijeniti i članak 15. stavak 2., koji se odnosi na označivanje EEO-a.

    Osim toga, na temelju ovog prijedloga u članku 14. stavku 4. i članku 15. stavku 2. Direktive o OEEO-u ažuriraju se upućivanja na europsku normu EN 50419 o označivanju EEO-a s obzirom na odvojeno prikupljanje OEEO-a na način da se upućivanje na verziju te norme iz 2006. zamijeni upućivanjem na verziju iz 2022.

    Dosljednost s postojećim odredbama politike u tom području

    Postojeća pravila Unije o gospodarenju OEEO-om utvrđena su u Direktivi 2012/19/EU.

    Cilj je ovog prijedloga izmijeniti članak 12. stavke 1., 3. i 4., članak 13. stavak 1. i članak 15. stavak 2. Direktive o OEEO-u na temelju presude Suda Europske unije u predmetu C-181/20. Te odredbe odnose se na načelo proširene odgovornosti proizvođača, ključno načelo Direktive o OEEO-u koje je već sadržano u prvoj Direktivi 2002/96/EZ i kojim se provodi načelo „onečišćivač plaća”, koje je sadržano u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije. Načelo proširene odgovornosti proizvođača detaljnije je navedeno u Direktivi 2008/98/EZ o otpadu (Okvirna direktiva o otpadu). Prijedlogom se zadržava puna učinkovitost odredbi o proširenoj odgovornosti proizvođača. Međutim, s obzirom na presudu Suda, načelo neretroaktivnosti i povezani interesi gospodarskih aktera trebaju se poštovati kad je riječ o trenutku u kojem se Direktiva o OEEO-u još nije primjenjivala na fotonaponske ploče i druge proizvode koji su kasnije obuhvaćeni njezinim područjem primjene.

    Cilj je prijedloga izmijeniti i članak 14. stavak 4. te članak 15. stavak 2. radi ažuriranja upućivanja na europsku normu EN 50419 na način da se upućivanje na tu normu, koju je donio CENELEC u ožujku 2006., zamijeni upućivanjem na njezinu revidiranu verziju donesenu 2022. i da se u normi ažurira upućivanje na Direktivu o OEEO-u (EN 50419:2022).

    Te predložene ciljane izmjene ne odnose se ni na jednu drugu odredbu politike u području OEEO-a.

    Dosljednost u odnosu na druge politike Unije

    Predloženim ciljanim izmjenama zadržava se usklađenost Direktive i njezinih odredbi o proširenoj odgovornosti proizvođača s drugim politikama Unije.

    2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

    Pravna osnova

    Prijedlog se temelji na članku 192. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, koji se odnosi na zaštitu okoliša, a koji je pravna osnova akta koji se njime izmjenjuje.

    Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)

    Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 36. Direktive 2012/19/EU, budući da države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti cilj Direktive i da se taj cilj radi opsega problema lakše može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji.

    Budući da se ciljanom izmjenom nastoje izmijeniti već postojeće odredbe Direktive u skladu s presudom Suda, može se zaključiti da se poštuju načelo supsidijarnosti i dodana vrijednost EU-a, kako je prvotno bilo predviđeno donošenjem Direktive 2012/19/EU. Osim toga, s obzirom na to da bi države članice mogle različito tumačiti pitanje od kojeg se trenutka proširena odgovornost proizvođača primjenjuje na fotonaponske ploče i proizvode koji se od novijeg datuma nalaze unutar područja primjene EEO-a, potrebna je izmjena.

    Proporcionalnost

    Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 36. Direktive 2012/19/EU, u skladu s načelom proporcionalnosti, utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji, Direktiva o OEEO-u ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje njezina cilja.

    Budući da se ciljanom izmjenom nastoje izmijeniti već postojeće odredbe Direktive u skladu s presudom Suda, može se zaključiti da se poštuje načelo proporcionalnosti, kako je prvotno bilo predviđeno donošenjem Direktive 2012/19/EU.

    Odabir instrumenta

    Budući da se ciljanom izmjenom nastoje izmijeniti već postojeće odredbe Direktive o OEEO-u u skladu s presudom Suda, ovaj prijedlog ima oblik direktive kojom se izmjenjuje Direktiva 2012/19/EU.

    3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENA UČINKA

    Ex post evaluacije/provjere primjerenosti postojećeg zakonodavstva

    Nije primjenjivo.

    Savjetovanja s dionicima

    Stručnjaci država članica obaviješteni su o posljedicama presude Suda u predmetu C-181/20 tijekom sastanka stručne skupine za otpad 7. travnja 2022. o provedbi Direktive 2012/19/EU o OEEO-u 4 , na kojem je Komisija predstavila glavne elemente ciljane izmjene i zatražila povratne informacije. Na predloženo daljnje djelovanje nisu podneseni prigovori niti su izneseni posebni komentari.

    Budući da se u presudi Suda od Komisije zahtijeva da presudu provede bez nepotrebne odgode i uzimajući u obzir ograničenu prirodu prijedloga, nisu održana daljnja savjetovanja s dionicima.

    Prikupljanje i primjena stručnog znanja

    S obzirom na to da je područje primjene ovog prijedloga jasno definirano i ograničeno kako bi se odgovorilo na presudu Suda Europske unije, nije bilo potrebno osloniti se na vanjske stručnjake.

    Procjena učinka

    Procjena učinka nije provedena jer je Komisija morala izmijeniti određene članke Direktive o OEEO-u u skladu s presudom Suda Europske unije u predmetu C-181/20.

    Primjerenost i pojednostavnjenje propisa

    Inicijativa je ograničena na izmjenu članka 12. stavaka 1., 3. i 4., članka 13. stavka 1. i članka 15. stavka 2. Direktive o OEEO-u na temelju presude Suda Europske unije u predmetu C-181/20 te na izmjenu članka 14. stavka 4. i članka 15.stavka 2. radi ažuriranja upućivanja na europsku normu EN 50419. Stoga prijedlog ima strogo definirano pravno područje primjene i oblik.

    Temeljna prava

    Prijedlog ne utječe na zaštitu temeljnih prava. Uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije u predmetu C-181/20, potrebno je poduzeti daljnje korake putem ovog ciljanog prijedloga Komisije za izmjenu Direktive o OEEO-u.

    4.UTJECAJ NA PRORAČUN

    Predviđena mjera nema proračunske posljedice za Europsku komisiju. Stoga nije priložen zakonodavni financijski izvještaj.

    5.DRUGI ELEMENTI

    Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja

    Mehanizmi izvješćivanja već su predviđeni člankom 16. Direktive o OEEO-u, na koji ovaj ciljani prijedlog Komisije ne utječe.

    Osim toga, pravila za izračun, provjeru i dostavu podataka za potrebe Direktive o OEEO-u navedena su u Provedbenoj odluci Komisije (EU) 2019/2193 od 17. prosinca 2019.

    U vezi s ovim prijedlogom nisu potrebne dodatne mjere ni mehanizmi.

    Dokumenti s objašnjenjima (za direktive)

    Komisija smatra da su dokumenti u kojima se objašnjavaju mjere država članica za prenošenje direktiva potrebni radi poboljšanja kvalitete informacija o prenošenju direktiva.

    Glavni je cilj predloženih odredbi osigurati usklađenost s presudom Suda Europske unije i tako pojasniti od kojeg trenutka proizvođači razne električne i elektroničke opreme za privatna kućanstva i korisnike koji nisu privatna kućanstva moraju osigurati financiranje gospodarenja otpadom koji nastaje od njihovih proizvoda. Stoga je potpuno i točno prenošenje novog zakonodavstva ključno kako bi se zajamčilo ostvarenje tog cilja i postojanje usklađenog pristupa u državama članicama.

    Zahtjev za dostavljanje dokumenata s objašnjenjima može predstavljati dodatno administrativno opterećenje za neke države članice. Međutim, dokumenti s objašnjenjima potrebni su kako bi se omogućila učinkovita provjera potpunog i točnog prenošenja, koje je nužno zbog navedenih razloga, a ne postoje manje opterećujuće mjere kojima bi se omogućila učinkovita provjera. Nadalje, dokumentima s objašnjenjima može se znatno pridonijeti smanjenju administrativnog opterećenja Komisije u praćenju usklađenosti; bez tih dokumenata, za praćenje načina prenošenja u svim državama članicama trebalo bi izdvojiti znatna sredstva i učestalo komunicirati s nadležnim tijelima pojedinih zemalja.

    S obzirom na navedeno, primjereno je od država članica zatražiti da uz obavijest o svojim mjerama prenošenja dostave jedan dokument ili više njih u kojima se objašnjavaju odnosi između odredaba direktive o izmjeni Direktive o OEEO-u i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata prenošenja.

    Detaljno obrazloženje posebnih odredaba prijedloga

    Člankom 1. predviđa se izmjena sljedećih članaka Direktive 2012/19/EU o OEEO-u:

    Članak 12. stavak 1.:

    Cilj je predložene izmjene pojasniti od kojeg trenutka proizvođači fotonaponskih ploča te električne i elektroničke opreme za privatna kućanstva koja je obuhvaćena područjem primjene Direktive o OEEO-u tek od 15. kolovoza 2018. (EEO iz „otvorenog područja primjene”) moraju osigurati financiranje prikupljanja, obrade, oporabe i za okoliš prihvatljivog zbrinjavanja OEEO-a iz privatnih kućanstava. Izmjenom se posebno pojašnjava da proizvođači fotonaponskih ploča za privatna kućanstva osiguravaju financiranje prikupljanja, obrade, oporabe i za okoliš prihvatljivog zbrinjavanja OEEO-a od fotonaponskih ploča u slučajevima kad su fotonaponske ploče stavljene na tržište od 13. kolovoza 2012.

    Izmjenom se utvrđuje i da proizvođači EEO-a za privatna kućanstva iz „otvorenog područja primjene” osiguravaju financiranje u vezi s navedenim troškovima za nastali OEEO ako je EEO stavljen na tržište od 15. kolovoza 2018.

    Članak 12. stavak 3.

    Cilj je ove odredbe iz teksta Direktive izbrisati prvi dio prve rečenice „Za proizvode stavljene na tržište nakon 13. kolovoza 2005.” jer je navođenje 13. kolovoza 2005. zastarjelo zbog provedbe presude Suda.

    Članak 12. stavak 4.

    Predloženom izmjenom pojašnjava se da se taj stavak odnosi samo na OEEO koji potječe od proizvoda iz članka 2. stavka 1. točke (a) Direktive o OEEO-u osim fotonaponskih ploča.

    Članak 13. stavak 1.:

    Cilj je predložene izmjene pojasniti od kojeg trenutka proizvođači fotonaponskih ploča te električne i elektroničke opreme za korisnike koji nisu privatna kućanstva, a koja je obuhvaćena područjem primjene Direktive o OEEO-u tek od 15. kolovoza 2018. (EEO iz „otvorenog područja primjene”) moraju osigurati financiranje prikupljanja, obrade, oporabe i za okoliš prihvatljivog zbrinjavanja OEEO-a.

    Izmjenom se posebno pojašnjava da proizvođači fotonaponskih ploča za korisnike koji nisu privatna kućanstva osiguravaju barem financiranje prikupljanja, obrade, oporabe i za okoliš prihvatljivog zbrinjavanja OEEO-a od fotonaponskih ploča za fotonaponske ploče stavljene na tržište od 13. kolovoza 2012.

    Izmjenom se pojašnjava i da proizvođači EEO-a iz „otvorenog područja primjene” za korisnike koji nisu privatna kućanstva osiguravaju financiranje u vezi s navedenim troškovima za OEEO koji potječe od EEO-a stavljenog na tržište od 15. kolovoza 2018.

    Članak 14. stavak 4.:

    Predloženom izmjenom predviđa se ažuriranje upućivanja na europsku normu EN 50419 u Direktivi o OEEO-u. Budući da je ta norma revidirana 2022., predlaže se zamjena upućivanja na verziju norme iz 2006. upućivanjem na njezinu ažuriranu verziju iz 2022.

    Članak 15. stavak 2.:

    Predložena izmjena proizlazi iz izmjena članaka 12. i 13. kako bi se pojasnilo da se obveza proizvođača da označe OEE primjenjuje tek od 13. kolovoza 2012. za fotonaponske ploče i tek od 15. kolovoza 2018. za OEE iz „otvorenog područja primjene”. Predloženom izmjenom predviđa se i ažuriranje upućivanja na europsku normu EN 50419 u skladu s povezanom izmjenom u članku 14. stavku 4.

    Članak 2. sadržava odredbe o prenošenju Direktive u državama članicama.

    Članak 3. sadržava odredbe o stupanju mjere na snagu.

    U članku 4. definirani su adresati mjere, odnosno države članice.

    2023/0025 (COD)

    Prijedlog

    DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

    o izmjeni Direktive 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (OEEO)

    (Tekst značajan za EGP)

    EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

    uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1.,

    uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

    nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

    uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora 5 ,

    uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija 6 ,

    u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

    budući da:

    (1)Direktiva 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (OEEO) stupila je na snagu 13. kolovoza 2012. i zamjenjuje Direktivu 2002/96/EZ.

    (2)Fotonaponske ploče, koje nisu bile obuhvaćene područjem primjene Direktive 2002/96/EZ, uključene su u područje primjene Direktive 2012/19/EU od 13. kolovoza 2012., kada su dodane kategoriji 4. priloga I. i II. na koje se upućuje u članku 2. stavku 1. točki (a) Direktive 2012/19/EU.

    (3)Člankom 13. stavkom 1. Direktive 2012/19/EU utvrđeno je da proizvođači električne i elektroničke opreme (EEO) snose troškove prikupljanja, obrade, oporabe i za okoliš prihvatljivog zbrinjavanja otpadnog EEO-a (OEEO) od korisnika koji nisu privatna kućanstva, a koji potječe od proizvoda stavljenih na tržište nakon 13. kolovoza 2005.

    (4)Sud Europske unije je 25. siječnja 2022. u svojoj presudi u predmetu C-181/20 7 proglasio nevaljanim članak 13. stavak 1. Direktive 2012/19/EU u mjeri u kojoj se odnosi na fotonaponske ploče stavljene na tržište između 13. kolovoza 2005. i 12. kolovoza 2012., zbog neopravdanog retroaktivnog učinka. S obzirom na to da je prije donošenja Direktive 2012/19/EU zakonodavac Unije, na temelju članka 14. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu 8 , prepustio državama članicama izbor da odluče hoće li troškove gospodarenja otpadom od fotonaponskih ploča snositi trenutačni ili prethodni posjednici otpada ili proizvođač ili distributer fotonaponskih ploča, a zatim je u članku 13. stavku 1. Direktive 2012/19/EU utvrdio pravilo prema kojem te troškove u svim državama članicama moraju snositi proizvođači, među ostalim za proizvode koje su oni već stavili na tržište u vrijeme kada je raniji propis bio na snazi, Sud je presudio da se treba smatrati da se drugo navedeno pravilo primjenjuje retroaktivno i stoga se njime može prekršiti načelo pravne sigurnosti. Sud je utvrdio da se retroaktivnost primjenjuje na fotonaponske ploče stavljene na tržište prije stupanja na snagu Direktive 2012/19/EU 13. kolovoza 2012.

    (5)Presuda Suda kojom se članak 13. stavak 1. Direktive 2012/19/EU proglašava djelomično nevaljanim izravno podrazumijeva da ga treba izmijeniti tako da se ne primjenjuje na otpad od fotonaponskih ploča korisnika koji nisu privatna kućanstva, a koji su stavljeni na tržište između 13. kolovoza 2005. i 13. kolovoza 2012. Nadalje, s obzirom na razmatranja iznesena u presudi Suda, potrebno je izmijeniti Direktivu 2012/19/EU i s obzirom na financiranje otpada od fotonaponskih ploča iz privatnih kućanstava na koji se primjenjuje članak 12. Direktive 2012/19/EU i s obzirom na ostali EEO, kako u pogledu otpada iz privatnih kućanstava tako i od korisnika koji nisu privatna kućanstva, za koje je situacija usporediva situaciji fotonaponskih ploča.

    (6)Člankom 2. stavkom 1. točkom (b) Direktive 2012/19/EU od 15. kolovoza 2018. područje primjene te direktive proširuje se na sav EEO. Slično fotonaponskim pločama, EEO koji nije bio obuhvaćen područjem primjene Direktive 2012/19/EU u skladu s njezinim člankom 2. stavkom 1. točkom (a), ali je obuhvaćen njezinim područjem primjene od 15. kolovoza 2018. u skladu s njezinim člankom 2. stavkom 1. točkom (b) („EEO iz otvorenog područja primjene”) prethodno nije bio uključen ni u područje primjene Direktive 2002/96/EZ. Stoga su države članice prije donošenja Direktive 2012/19/EU, u skladu s člankom 14. Direktive 2008/98/EZ, mogle odlučiti hoće li troškove gospodarenja otpadom od EEO-a snositi trenutačni ili prethodni posjednici otpada ili proizvođač ili distributer te opreme. Stoga bi primjena članka 13. stavka 1. Direktive 2012/19/EU na EEO iz otvorenog područja primjene, zbog razloga navedenih u presudi Suda u predmetu C-181/20, bila protivna načelu pravne sigurnosti. Međutim, s obzirom na to da se Direktiva 2012/19/EU primjenjuje na EEO iz otvorenog područja primjene tek od 15. kolovoza 2018., članak 13. stavak 1. trebalo bi izmijeniti kako se ne bi primjenjivao na EEO iz otvorenog područja primjene stavljen na tržište između 13. kolovoza 2005. i 15. kolovoza 2018.

    (7)Kao odredba usporedna članku 13. stavku 1. Direktive 2012/19/EU, koji se primjenjuje na korisnike koji nisu privatna kućanstva, kad se članak 12. stavak 1. tumači zajedno s člankom 12. stavkom 3. Direktive 2012/19/EU, njime se nalaže da financiranje prikupljanja, obrade, oporabe i za okoliš prihvatljivog zbrinjavanja OEEO-a iz privatnih kućanstava snose proizvođači kad je riječ o proizvodima stavljenima na tržište od 13. kolovoza 2005. Zbog razloga navedenih u presudi Suda u predmetu C-181/20, u mjeri u kojoj se te odredbe primjenjuju na financiranje gospodarenja otpadom za fotonaponske ploče stavljene na tržište između 13. kolovoza 2005. i 13. kolovoza 2012. te na EEO iz otvorenog područja primjene stavljen na tržište između 13. kolovoza 2005. i 15. kolovoza 2018., isto tako bi se primjenjivale retroaktivno na način koji je protivan načelu pravne sigurnosti. Stoga bi članak 12. Direktive 2012/19/EU trebalo izmijeniti na način da se ne primjenjuje na fotonaponske ploče stavljene na tržište između 13. kolovoza 2005. i 13. kolovoza 2012. ni na EEO iz otvorenog područja primjene stavljen na tržište između 13. kolovoza 2005. i 15. kolovoza 2018.

    (8)Člankom 14. stavkom 4. i člankom 15. stavkom 2. Direktive 2012/19/EU predviđa se da EEO stavljen na tržište bude označen, po mogućnosti u skladu s europskom normom EN 50419 koju je donio CENELEC u ožujku 2006. Ta je norma revidirana radi ažuriranja u njoj sadržanih upućivanja na Direktivu 2012/19/EU. Stoga bi upućivanje na tu normu u članku 14. stavku 4. i članku 15. stavku 2. trebalo ažurirati kako bi se upućivalo na ažuriranu verziju norme EN 50419 koju je donio CENELEC u srpnju 2022.

    (9)Člankom 15. stavkom 2. Direktive 2012/19/EU predviđa se, da bi se bez dvojbe mogao odrediti datum kada je EEO stavljen na tržište, da države članice osiguravaju da se na oznakama na EEO-u jasno navodi da je EEO stavljen na tržište nakon 13. kolovoza 2005. Kao izmjena koja proizlazi iz izmjena članaka 12. i 13., članak 15. stavak 2. trebalo bi izmijeniti s obzirom na fotonaponske ploče i EEO iz otvorenog područja primjene kako bi se u njemu jasno navelo da se obveza označivanja primjenjuje tek od 13. kolovoza 2012. za fotonaponske ploče i tek od 15. kolovoza 2018. za EEO iz otvorenog područja primjene.

    (10)U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima 9 , države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata,

    DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

    Članak 1.

    Izmjena Direktive 2012/19/EU

    Direktiva 2012/19/EU mijenja se kako slijedi:

    (1)Članak 12. mijenja se kako slijedi:

    (a) stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

    „1. Države članice moraju se pobrinuti da proizvođači osiguraju barem financiranje prikupljanja, obrade, oporabe i za okoliš prihvatljivog zbrinjavanja OEEO-a iz privatnih kućanstava, koji je već pohranjen u prikupljališta uspostavljena prema članku 5. stavku 2. u skladu sa sljedećim:

    (a)za OEEO nastao od EEO-a iz članka 2. stavka 1. točke (a) osim fotonaponskih ploča kad je taj EEO stavljen na tržište nakon 13. kolovoza 2005.;

    (b)za OEEO nastao od fotonaponskih ploča kad su te fotonaponske ploče stavljene na tržište od 13. kolovoza 2012.; i

    (c)za OEEO nastao od EEO-a iz članka 2. stavka 1. točke (b), a koji nije obuhvaćen područjem primjene članka 2. stavka 1. točke (a) i kad je taj EEO stavljen na tržište od 15. kolovoza 2018.”;

    (b) u stavku 3. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

    „3. Svaki je proizvođač odgovoran za financiranje operacija iz stavka 1. povezanih s otpadom nastalim od njegovih proizvoda. Proizvođač može ovu obvezu prema izboru ispuniti samostalno ili u okviru zajedničkog sustava.”;

    (c)stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

    „4. Odgovornost za financiranje troškova gospodarenja OEEO-om koji potječe od proizvoda iz članka 2. stavka 1. točke (a) osim fotonaponskih ploča stavljenih na tržište 13. kolovoza 2005. ili prije tog datuma („povijesni otpad”) snosi jedan ili više sustava kojima, kad nastanu troškovi povezani s tim gospodarenjem, razmjerno doprinose svi proizvođači prisutni na tržištu, npr. razmjerno s njihovim pojedinačnim udjelima na tržištu po vrsti opreme.”.

    (2)U članku 13. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

    „1. Države članice moraju se pobrinuti da proizvođači osiguraju financiranje prikupljanja, obrade, oporabe i za okoliš prihvatljivog zbrinjavanja OEEO-a od korisnika koji nisu privatna kućanstva, u skladu sa sljedećim:

    (a)za OEEO nastao od EEO-a iz članka 2. stavka 1. točke (a) osim fotonaponskih ploča kad je taj EEO stavljen na tržište nakon 13. kolovoza 2005.;

    (b)za OEEO nastao od fotonaponskih ploča kad su te fotonaponske ploče stavljene na tržište od 13. kolovoza 2012.; i

    (c)za OEEO nastao od EEO-a iz članka 2. stavka 1. točke (b), a koji nije obuhvaćen područjem primjene članka 2. stavka 1. točke (a) i kad je taj EEO stavljen na tržište od 15. kolovoza 2018.”.

    (3)U članku 14. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

    4. S ciljem maksimalnog smanjivanja zbrinjavanja OEEO-a kao nesortiranog komunalnog otpada i omogućavanja njegovog odvojenog prikupljanja, države članice osiguravaju da proizvođači primjereno označavaju – po mogućnosti u skladu s europskom normom EN 50419:2022 – EEO koji se stavlja na tržište znakom prikazanim u Prilogu IX. U iznimnim slučajevima, kada je to potrebno radi veličine ili funkcije proizvoda, znak se otiskuje na ambalaži, na uputama za uporabu i na garanciji EEO-a.”.

    (4)U članku 15. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

    „2. Da bi se bez dvojbe mogao odrediti datum kada je EEO stavljen na tržište, države članice osiguravaju da se na oznakama na EEO-u jasno navodi da je EEO stavljen na tržište nakon 13. kolovoza 2005. U tu je svrhu najbolje primijeniti europsku normu EN 50419:2022.

    Za fotonaponske ploče obveza iz prvog podstavka primjenjuje se samo na fotonaponske ploče stavljene na tržište od 13. kolovoza 2012.

    Za EEO iz članka 2. stavka 1. točke (b) koji nije obuhvaćen područjem primjene članka 2. stavka 1. točke (a), obveza iz prvog podstavka primjenjuje se samo na EEO stavljen na tržište od 15. kolovoza 2018.”.

    Članak 2.

    Prenošenje

    1.Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom najkasnije [jednu godinu od njezina stupanja na snagu]. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.

    Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Države članice određuju načine tog upućivanja.

    2.Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

    Članak 3.

    Stupanje na snagu

    Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

    Članak 4.

    Adresati

    Ova je Direktiva upućena državama članicama.

    Sastavljeno u Bruxellesu,

    Za Europski parlament    Za Vijeće

    Predsjednica    Predsjednik

    (1)    SL C 222, 6.7.2020.
    (2)    SL L 312, 22.11.2008., str. 3.–30.
    (3)    Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o preispitivanju područja primjene Direktive 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (nova Direktiva o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi) te o ponovnom pregledu rokova za postizanje ciljnih stopa prikupljanja iz članka 7. stavka 1. nove Direktive o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi i mogućnosti određivanja pojedinačnih ciljnih stopa prikupljanja za jednu ili više kategorija električne i elektroničke opreme u Prilogu III. toj Direktivi (COM(2017) 0171 final).
    (4)    Dnevni red i zapisnik sa sastanka dostupni su na poveznici Registar stručnih skupina Komisije i drugih sličnih subjekata (europa.eu) . Posebno vidjeti 3. točku dnevnog reda.
    (5)    SL C , , str. .
    (6)    SL C , , str. .
    (7)    Presuda Suda (veliko vijeće) od 25. siječnja 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Nejvyšší soud – Češka Republika) – VYSOČINA WIND a.s. protiv Česká republika – Ministerstvo životního prostředí (predmet C-181/20), SL C 222, 6.7.2020.
    (8)    SL L 312, 22.11.2008., str. 3.–30.
    (9)    SL C 369, 17.12.2011., str. 14.
    Top