This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52023DC0077
REPORT FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEAN PARLIAMENT, THE COUNCIL AND THE EUROPEAN ECONOMIC AND SOCIAL COMMITTEE on Member States implementation of the Council Directive 2006/117/EURATOM on the supervision and control of shipments of radioactive waste and spent fuel Fourth Report
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU I EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU o provedbi Direktive Vijeća 2006/117/EURATOM o nadzoru i kontroli pošiljaka radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva u državama članicama Četvrto izvješće
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU I EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU o provedbi Direktive Vijeća 2006/117/EURATOM o nadzoru i kontroli pošiljaka radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva u državama članicama Četvrto izvješće
COM/2023/77 final
EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 16.2.2023.
COM(2023) 77 final
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU I EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU
o provedbi Direktive Vijeća 2006/117/EURATOM o nadzoru i kontroli pošiljaka radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva u državama članicama
Četvrto izvješće
{SWD(2023) 43 final}
Sadržaj
1.Uvod
1.1.Kontekst
2.Pravni okvir i njegova provedba
2.1.Provedba Direktive
2.2.Mišljenje Savjetodavnog odbora
2.3.Nadležna tijela
3.Opažanja
3.1.Statistički podaci (2018.–2020.)
4.Daljnje postupanje i kontinuirano poboljšanje
5.Zaključci
1.Uvod
Direktivom Vijeća 2006/117/Euratom 1 (dalje u tekstu „Direktiva”) uređuje se sustav Zajednice za nadzor i kontrolu prekograničnih pošiljaka radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva kako bi se osigurala odgovarajuća zaštita stanovništva. Time se osigurava da se predmetne države članice obavješćuje o pošiljkama radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva koje se otpremaju u njihovo državno područje ili preko tog područja, pri čemu one imaju obvezu davanja suglasnosti ili obrazloženog odbijanja suglasnosti za pošiljke.
2 3 4 5 Sve države članice prenijele su Direktivu te svake treće godine od 25. prosinca 2011. izvješćuju Komisiju o njezinoj provedbi u skladu s člankom 20. U najnovijem ciklusu izvješćivanja države članice dostavile su svoja posljednja nacionalna izvješća za razdoblje 2018.–2020. U skladu s člankom 20. i natemelju tih izvješća Komisija je izradila ovo sažeto izvješće za Europski parlament, Vijeće te Europski gospodarski i socijalni odbor, pri čemu je uzela u obzir mišljenje Savjetodavnog odbora i posebnu pozornost posvetila povratu pošiljaka u slučaju neodobrenih pošiljaka te neprijavljenog radioaktivnog otpada.
Izvješće se nadovezuje na treće izvješće 6 Komisije koje obuhvaća razdoblje 2015.–2017. te sadržava pregled odobrenja i pošiljaka istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada u Zajednici. Detaljni podaci i informacije na kojima se temelje zaključci ovog izvješća navedeni su u popratnom radnom dokumentu službi Komisije.
1.1.Kontekst
Sve države članice EU-a proizvode radioaktivni otpad, koji nastaje iz različitih objekata, npr. nuklearne elektrane, istraživački reaktori, i aktivnosti, kao što su primjene radioizotopa u medicini, industriji, poljoprivredi, istraživanju i obrazovanju.
Pri radu nuklearnih reaktora stvara se i istrošeno gorivo, tj. nuklearno gorivo koje je bilo ozračeno u reaktorskoj jezgri i trajno je iz nje uklonjeno. Može se zadržati kao resurs koji se može preraditi ili se može odbaciti kao radioaktivni otpad namijenjen za konačno odlaganje bez predviđene daljnje upotrebe.
U 2020. (kraj razdoblja izvješćivanja) nuklearna energija činila je 24,6 % proizvodnje 7 električne energije u 27 država članica EU-a, pri čemu je 13 država članica 8 upotrebljavalo nešto više od stotinu nuklearnih reaktora.
Nakon stvaranja istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada ti se materijali sigurno skladište prije moguće prerade i odlaganja. Za sigurno zbrinjavanje takvih materijala može biti potrebno njihovo premještanje, koje se naziva i pošiljkom, s mjesta na kojima su proizvedeni ili na kojima ih se zbrinjavalo. Riječ je o praksama koje se odvijaju u većini država članica neovisno o opsegu njihovih nuklearnih programa. Pošiljke se uglavnom šalju cestovnim, željezničkim ili pomorskim putem, a u ograničenom broju slučajeva zračnim prometom.
Uvoz, izvoz i provoz radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva kroz države članice redovita je praksa u EU-u.
2.Pravni okvir i njegova provedba
Sigurno i odgovorno zbrinjavanje radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva, uključujući sigurnu otpremu tih materijala u državna područja država članica i izvan tih područja, zakonska je obveza koja proizlazi iz međunarodnog prava i prava EU-a.
Na međunarodnoj razini glavni je referentni izvor u tom području Zajednička konvencija o sigurnosti zbrinjavanja istrošenoga goriva i sigurnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada (dalje u tekstu „Zajednička konvencija”) 9 . Uz druge odredbe, Zajedničkom konvencijom određuju se obveze za ugovorne stranke u pogledu sigurnosti prekograničnog prijevoza (uvoz, izvoz i provoz) istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada. U njoj se zahtijeva da svaka ugovorna stranka koja sudjeluje u prekograničnom prijevozu poduzme odgovarajuće korake kako bi osigurala da se takav prijevoz provodi u skladu s odredbama Zajedničke konvencije i odgovarajućim obvezujućim međunarodnim instrumentima. Svih 27 država članica EU-a kao i Zajednica Euratom ugovorne su stranke Zajedničke konvencije 10 , što ukazuje na njihovu predanost osiguravanju visoke razine sigurnosti istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada od njihova nastanka do odlaganja.
Na razini EU-a sveobuhvatnim pravnim okvirom osigurava se zaštita zdravlja radnika i stanovništva od rizika koji potječu od ionizirajućeg zračenja, među ostalim tijekom slanja pošiljaka istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada. Okvir se trenutačno sastoji od Direktive i direktiva Vijeća 2013/59/Euratom 11 (dalje u tekstu „Osnovni sigurnosni standardi”) te 2011/70/Euratom 12 (dalje u tekstu „Direktiva o radioaktivnom otpadu”), koje utječu na područje primjene Direktive.
Unutar okvira EU-a za nuklearnu sigurnost i zaštitu od zračenja, Direktiva se posebno bavi propisanim odobrenjima i postupovnim aspektima prekograničnih pošiljaka radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva iz civilnih objekata i aktivnosti. Opći je cilj Direktive unapređenje zaštite od opasnosti koje potječu od izloženosti ionizirajućem zračenju nadzorom i kontrolom pošiljaka istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada. Direktiva se primjenjuje:
·kad je zemlja podrijetla ili zemlja odredišta ili bilo koja zemlja provoza istrošenoga ili radioaktivnog otpada država članica EU-a,
·kad količine i koncentracija istrošenoga goriva ili radioaktivnog otpada za otpremu (navodi se kao pošiljka) prelaze razine utvrđene u Osnovnim sigurnosnim standardima.
Kad pošiljka ne može biti izvedena do kraja ili ako nisu ispunjeni uvjeti za pošiljku u skladu s Direktivom, nadležna tijela države članice podrijetla moraju osigurati da predmetni materijal ponovno preuzme njegov posjednik 13 , osim ako je moguće postići siguran alternativni dogovor. Nadležna tijela moraju osigurati da osoba odgovorna za pošiljku prema potrebi poduzme korektivne sigurnosne mjere. U tom slučaju troškove koji nastaju kad pošiljku nije moguće ili nije dopušteno izvesti do kraja snosi posjednik 14 .
15 Svako odbijanje odobrenja za pošiljku istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada: i. mora biti opravdano na temelju mjerila utvrđenih u Direktivi; ii. ne bi smjelo biti proizvoljno; i iii. trebalo bi se temeljiti na odgovarajućim nacionalnim propisima, propisima Zajednice ili međunarodnim propisima. Odluke država članica o suglasnostima ili odbijanjima moraju biti u skladu s odredbama iz Zajedničke konvencije i Direktive, kojima se zabranjuje izvoz radioaktivnog otpada ili istrošenoga goriva u odredišta južnije od 60º južne geografske širine, u afričke, karipske ili pacifičke države ili u treću zemlju koja nema resurse i mogućnosti za sigurno zbrinjavanje radioaktivnog otpada ili istrošenoga goriva.
16 17 Osim što su obvezne svake tri godine slati izvješća Komisiji, države članice obvezne su jednom godišnje obavijestiti Komisiju i Savjetodavni odbor o svim neodobrenim pošiljkama u treće zemlje te Komisiji proslijediti podatke za kontakt nadležnih tijela i sve potrebne informacije za brzu komunikaciju.
2.1.Provedba Direktive
18 19 20 Za sve pošiljke (uključujući uvoz, izvoz i provoz među državama članicama te pošiljke koje ulaze u Zajednicu ili iz nje izlaze) koje ulaze u područje primjene Direktive u Direktivi je propisana upotreba standardnog dokumenta koji je utvrđen Odlukom Komisije 2008. kako je izmijenjena 2011. Standardni dokument sadržava obrasce za sljedeće svrhe:
·zahtjev za izdavanje odobrenja za pošiljku istrošenoga goriva ili radioaktivnog otpada,
·potvrdu o primitku zahtjeva – zahtjev za podatke koji nedostaju povezane s istrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom,
·suglasnost ili odbijanje predmetnih nadležnih tijela povezane s pošiljkom radioaktivnog otpada ili istrošenoga goriva,
·odobrenje za pošiljku istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada,
·opis pošiljke radioaktivnog otpada i popis paketa,
·potvrdu o primitku radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva.
Kad se takvi materijali namjeravaju otpremiti u treće zemlje radi odlaganja, države članice obvezne su, u skladu s člankom 4. stavkom 4. Direktive o radioaktivnom otpadu, primjenjivati i kriterije za pošiljku koje je utvrdila Komisija u skladu s člankom 16. stavkom 2. Direktive i primjenjivom Preporukom Komisije 21 .
2.2.Mišljenje Savjetodavnog odbora
XII. sastanak Savjetodavnog odbora održan je 7. studenoga 2022. u Luxembourgu kako bi se raspravilo o nacrtu ovog izvješća i popratnom radnom dokumentu službi Komisije. Savjetodavni odbor dao je pozitivno mišljenje.
2.3.Nadležna tijela
22 Od srpnja 2022. sve su države članice dostavile informacije o svojim nadležnim tijelima na temelju članka 5. stavka 13. Direktive.
Popis nadležnih tijela u državama članicama priložen je popratnom radnom dokumentu službi Komisije.
3.Opažanja
Komisija je primijetila da u ovom razdoblju izvješćivanja države članice nisu prijavile nikakve propuste koji uključuju prekogranični prijevoz radioaktivnog otpada ili istrošenoga goriva.
Države članice nisu prijavile poteškoće koje bi bile obuhvaćene člankom 4. „Povrat pošiljke u slučaju neodobrenih pošiljki neprijavljenog radioaktivnog otpada”, člankom 12. „Neuspjela pošiljka” ili člankom 16. stavkom 1. točkom (c) „Zabranjeni izvozi”. Stoga, na temelju dostavljenih informacija, u tom izvještajnom razdoblju na području EU-a nije poslana nijedna neodobrena pošiljka.
U izvještajnom razdoblju zabilježena su četiri slučaja odbijanja davanja suglasnosti:
·jedna država članica odbila je dati suglasnost za dva zahtjeva zbog privremene nedostupnosti objekata za završnu obradu;
·jedna država članica odbila je dati suglasnost za dva zahtjeva za provoz kontaminiranog metalnog otpada jer je smatrala da zahtjevi nisu obuhvaćeni područjem primjene Direktive 23 . No ti su provozi regularno provedeni u skladu s primjenjivim lokalnim zakonodavstvom.
Od propisivanja obveza izvješćivanja Direktivom tri države članice (Hrvatska, Cipar i Malta) nisu prijavile nijednu odobrenu pošiljku na svojem državnom području.
Detaljan pregled prekograničnih pošiljaka radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva u EU-u u trenutačnom izvještajnom razdoblju naveden je u popratnom radnom dokumentu službi Komisije.
3.1.Statistički podaci (2018.–2020.)
Ovaj odjeljak sadržava statistički pregled odobrenja i pošiljaka.
Slika 1 Broj odobrenja
U razdoblju 2018.–2020. 21 država članica prijavila je 195 odobrenja, što odgovara broju od 1 770 stvarnih pošiljaka. Odobrenje se općenito odnosi na više pošiljaka i može premašivati razdoblje obuhvaćeno ovim izvješćem.
Slika 2 Broj pošiljaka
Kad je riječ o odobrenim pošiljkama, njih 98 % (1 732 pošiljke) odnosilo se na radioaktivni otpad, a 2 % (38 pošiljaka) na istrošeno gorivo.
Većina odobrenja i pošiljaka odnosila se na kretanja unutar Zajednice. Ukupno je 92,6 % pošiljaka bilo unutar Zajednice (kategorija MM), a 2,7 % za izvoz (kategorija ME) i 4,7 % za uvoz (kategorija IM).
Statistički podaci pokazuju da je za 79 % svih pošiljaka unutar Zajednice radioaktivni otpad nastao u nuklearnoj industriji, dok 21 % potječe iz nenuklearnih aktivnosti (npr. medicina, istraživanje).
Obrada radioaktivnog otpada (kao što je obrada radi smanjenja količine ili kondicioniranje) u namjenskim postrojenjima bila je glavna svrha pošiljaka, kao i vraćanja prerađenog radioaktivnog otpada ili istrošenoga goriva u zemlju podrijetla. Švedska i Njemačka zemlje su koje su izdale najveći broj odobrenja, i kao zemlja podrijetla i kao zemlja odredišta.
Do prijevoza istrošenoga goriva došlo je zbog njegove ponovne prerade ili vraćanja u zemlju podrijetla.
Slika 3 Pošiljke radioaktivnog otpada, unutar Zajednice (MM), za izvoz (ME), za uvoz (IM)
Slika 4 Pošiljke istrošenoga goriva, unutar Zajednice (MM), za izvoz (ME), za uvoz (IM)
4.Daljnje postupanje i kontinuirano poboljšanje
U trećem izvješću Komisije o provedbi Direktive utvrđene su dvije potrebe: potreba za poboljšanjem usklađenosti standardnog dokumenta sa zahtjevima predloška za izvješćivanje te za praćenjem učinaka Osnovnih sigurnosnih standarda na provedbu nadzora i kontrole prekograničnih pošiljaka.
U daljnjem postupanju povezanom s prethodnom točkom Komisija je na temelju prijedloga jedne države članice predložila reviziju standardnog dokumenta u skladu s člankom 17. stavkom 2. i člankom 21. Direktive kako bi se informacije o početnim pošiljkama navele u izmijenjenom standardnom dokumentu. Stoga će u slučaju povrata pošiljaka uključene države članice moći pratiti pošiljke. Osim toga, Komisija je na temelju prijedloga dviju država članica predstavila digitalni standardni dokument.
24 Kad je riječ o mogućim učincima Osnovnih sigurnosnih standarda na provedbu Direktive, Komisija nije primijetila nikakav veći problem. Međutim, prijavljeni slučaj dvaju odbijanja davanja suglasnosti za provoz radioaktivnog otpada kroz državu članicu otvorio je važno pitanje o primjeni Direktive. Naime, među državama članicama postojala su različita stajališta o tome jesu li prekogranične pošiljke kontaminiranog metalnog otpada, koji se obrađuje i reciklira, obuhvaćene područjem primjene Direktive s obzirom na to da regulatorno tijelo države članice taj materijal može klasificirati kao radioaktivni otpad. U skladu s definicijom radioaktivnog otpada, ako regulatorna tijela na temelju zakonodavnog i regulatornog okvira zemalja podrijetla i odredišta radioaktivni materijal kontroliraju kao radioaktivni otpad za koji zemlje podrijetla ili odredišta ne predviđaju daljnju uporabu, taj se materijal u skladu s Direktivom smatra radioaktivnim otpadom. U skladu s tim Komisija smatra da je u takvim slučajevima potrebna suglasnost, neovisno o tome što zemlja provoza takav materijal ne smatra radioaktivnim otpadom.
25 26 Osim toga, jedna država članica navela je da preferira da pošiljke otpada s prirodnim radioaktivnim materijalima uvijek budu obuhvaćene područjem primjene Direktive Vijeća 2006/117/Euratom. S tim u vezi, Komisija podsjeća da s pravnog stajališta sav otpad koji sadržava prirodne radioaktivne materijale za koji se zahtijeva regulatorna kontrola i koji se svrstava u kategoriju radioaktivnog otpada ulazi u područje primjene Direktive.
Na svojem XII. sastanku Savjetodavni odbor pozvao je Komisiju da razmotri ažuriranje standardnog dokumenta, posebice tamo gdje uključuje informacije o podrijetlu otpada, tj. upućivanje na početne pošiljke.
5.Zaključci
Provedbom Direktive osiguralo se da se upotrebom standardnog dokumenta sav prekogranični promet radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva unutar Zajednice odvija uz prethodni informirani pristanak nadležnih tijela svih uključenih država članica (uključujući države članice provoza). Sve države članice Komisiji su redovito dostavljale informacije povezane sa svim odobrenim pošiljkama u definiranom izvještajnom razdoblju (tri godine). Na taj način zajamčeni su nadzor i kontrola pošiljaka radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva u cijeloj Zajednici. U tu se svrhu svakako i dalje preporučuje upotreba neobveznog „predloška za izvješćivanje” jer se njime omogućilo jednostavno dohvaćanje podataka i ublažio rizik od pogrešnog tumačenja podataka.
Općenito Komisija zaključuje da se trenutačnim pravnim okvirom Euratoma koji obuhvaća Direktivu, Osnovne sigurnosne standarde i Direktivu o radioaktivnom otpadu osiguravaju najviše razine sigurnosti kad je riječ o riziku od ionizirajućeg zračenja na području EU-a u kontekstu prekograničnih pošiljaka. Međutim, Komisija napominje da moguće razlike među državama članicama pri definiranju radioaktivnog otpada mogu dovesti do nekih problema u postupku informiranja i davanja suglasnosti. U vezi s tim potrebna su poboljšanja, uz istraživanje mogućnosti za daljnje usklađivanje u tom području u dogovoru s državama članicama.
Direktiva Vijeća 2006/117/Euratom od 20. studenoga 2006. o nadzoru i kontroli pošiljaka radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva, SL L 337, 5.12.2006., str. 21.–32.
COM(2019) 633 final, Izvješće Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru o provedbi u državama članicama Direktive Vijeća 2006/117/Euratom o nadzoru i kontroli pošiljaka radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva, treće izvješće, 17.12.2019. i SWD(2019) 437 final.
„Posjednik” znači bilo koja fizička ili pravna osoba koja je prije otpremanja pošiljke radioaktivnog otpada ili istrošenoga goriva u skladu s važećim nacionalnim zakonodavstvom odgovorna za te materijale i planira poslati pošiljku primatelju. (Članak 5. stavak 9. Direktive).
Odluka Komisije od 5. ožujka 2008. o utvrđivanju standardnog dokumenta za nadzor i kontrolu pošiljaka radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva na koji upućuje Direktiva Vijeća 2006/117/Euratom (priopćena pod brojem dokumenta C(2008) 793), (2008/312/Euratom), SL L 107, 17.4.2008., str. 32.–59.