Izvjestiteljica:	Milena ANGELOVA
Suizvjestitelj:	Ivan KOKALOV

Zahtjev španjolskog predsjedništva Vijeća:	dopis od 8.12.2022.
Pravna osnova:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
	(razmatračko mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	21.6.2023.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	13.7.2023.
Plenarno zasjedanje br.:	580
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	205/0/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Mentalno zdravlje vrlo je složeno pitanje, a na njega utječe mnoštvo čimbenika: biološki, psihološki, obrazovni, socijalni, gospodarski, profesionalni, kulturni i okolišni. Za uspješno poboljšanje i promicanje mentalnog zdravlja (1) i sprečavanje tegoba povezanih s mentalnim zdravljem potreban je složen i multidisciplinaran cjeloživotni pristup, koji treba primjenjivati i koji kao međusektorski glavni prioritet treba biti čvrsto ugrađen u oblikovanje politika na razini EU-a i nacionalnoj (regionalnoj i sektorskoj) razini, kojim bi trebalo:

1.1.1.

poticati reformu zdravstvenih sustava diljem EU-a kako bi se osiguralo da se u okviru njih provode integrirane i planirane dugoročne intervencije i skrb ne samo radi liječenja, nego i prevencije zdravstvenih tegoba s pomoću multidisciplinarnih timova umjesto da se provode kao povremeni modeli skrbi. Krajnji bi cilj trebao biti da se prevladavajući smjer zdravstvenog sustava u području mentalnog zdravlja preusmjeri prema složenim biopsihosocijalnim praksama i onima koje se temelje na ljudskim pravima kako bi se zajamčili prevencija, rano prepoznavanje i otkrivanje mentalnih bolesti, učinkovito vođenje slučajeva i pristup usmjeren na pojedinca unutar zajednice;

1.1.2.

usmjeriti se na kontinuirano promicanje mentalnog zdravlja, prevenciju mentalnih bolesti i izgradnju otpornosti koja je uključena u sve politike EU-a te nacionalne, regionalne i sektorske politike. Uzimajući u obzir buduću komunikaciju o holističkom pristupu mentalnom zdravlju, EGSO pozdravlja komunikaciju Europske komisije o sveobuhvatnom pristupu mentalnom zdravlju (2) i snažno podupire njezin glavni cilj javne politike da se osigura „da nitko ne bude zapostavljen, da građani imaju jednak pristup programima prevencije i uslugama za zaštitu mentalnog zdravlja u cijelom EU-u te da su reintegracija i socijalna uključenost okosnice zajedničkog djelovanja u borbi protiv mentalnih bolesti” te poziva na njezino brzo prenošenje u strategiju EU-a za mentalno zdravlje koja bi imala vremenski okvir, dovoljno financijskih sredstava, definirala odgovornosti i uključivala pokazatelje za praćenje napretka diljem EU-a i država članica, među ostalim u okviru postupka europskog semestra. U okviru semestra trebalo bi posvetiti više pozornosti učinku socioekonomskih i okolišnih čimbenika na mentalno zdravlje, uključujući važne koristi od poboljšanja pristupa cjenovno pristupačnim i kvalitetnim uslugama od općeg interesa (stanovanje, energija, otpad/voda itd.). U idealnom slučaju, to bi usmjerilo rad na nacionalnoj razini, na primjer, zahtijevajući od država članica da izrade i provedu akcijske planove koje bi Komisija mogla povremeno preispitivati i povezivati zemlje kako bi razmjenjivale iskustva i nadahnjivale jedna drugu da teže ambicioznom djelovanju. Trebalo bi stalno pratiti glavne okolišne i socijalne faktore rizika te brzo donositi relevantne strategije i mjere kako bi se ti rizici sveli na najmanju moguću mjeru i otklonili;

1.1.3.

pružati mogućnosti za rano dijagnosticiranje, odgovarajuće liječenje, psihoterapiju i rehabilitaciju ljudi s mentalnim poremećajima i psihološkim invaliditetom i za njihovu socijalnu uključenost na temelju poštovanja osobnog dostojanstva, ljudskih prava, slobode i jednakosti;

1.1.4.

prepoznati mentalno zdravlje u svim državama članicama kao važnu temu koja iziskuje odgovarajuću razinu pozornosti i holistički, koordinirani, strukturirani odgovor usmjeren na čovjeka. Prisila, stigmatizacija, segregacija i diskriminacija u vezi s mentalnim poremećajima moraju se eliminirati. Odgovarajuće financiranje zdravstvenih usluga za rješavanje problema mentalnog zdravlja ključno je kako bi te usluge bile opće dostupne i pristupačne. To uključuje ulaganja u dovoljan broj zdravstvenih djelatnika koji su primjereno osposobljeni. Odgovarajućim razinama plaća, stalnim usavršavanjem i dovoljnim brojem osoblja osigurala bi se dovoljna pozornost i vrijeme ne samo za pacijente, nego i za osobe koje traže liječnički savjet, mišljenje ili liječenje. Aspekt financiranja, bez obzira na to je li riječ o fizičkoj ili socijalnoj infrastrukturi u zdravstvenom sektoru, trebalo bi bolje razviti u nacionalnim planovima za oporavak i otpornost jer u njihovu sadašnjem obliku postoji znatan nedostatak zastupljenosti i pokrivenosti projekata povezanih sa zdravljem. Mnogi nacionalni planovi za oporavak i otpornost ne uzimaju u obzir na odgovarajući način nedavne višestruke krize koje pogoršavaju rizik od lančanih problema s mentalnim zdravljem te bi ih stoga trebalo brzo ažurirati;

1.1.5.

omogućiti bolji pristup uslugama podrške, liječenju, psihoterapiji, medicinskoj i socijalnoj rehabilitaciji, specijalističkoj i općoj skrbi te aktivnostima povezanima s psihosocijalnom podrškom. To bi trebalo postići razvojem i provedbom inovativnih i personaliziranih intervencija utemeljenih na činjenicama, poboljšanjem i osiguravanjem jednakog i društveno prihvatljivog pristupa lijekovima, podrškom obiteljima osoba s mentalnim poremećajima, poboljšanjem sposobnosti i kvalifikacija osoba koje pružaju opću i specijaliziranu skrb te izgradnjom sustava za integriranu skrb, među ostalim i u zajednici, koju pružaju multidisciplinarni timovi;

1.1.6.

razviti i provesti komplementarne pristupe za pružanje odgovarajuće potpore u kriznim i izvanrednim situacijama. Potrebno je uspostaviti „piramidu intervencija” koja se temelji na uključivanju socijalnih i kulturnih aspekata u ključne mjere za liječenje medicinskih poremećaja, jačanju veza u zajednici i podrške obitelji pomoću ciljane nespecifične potpore te pružanju specijaliziranih usluga i pomoći raznih zdravstvenih djelatnika građanima s težim poremećajima. Na svim razinama obrazovanja kurikulum zdravstvenog odgoja trebao bi biti usmjeren na razvoj odgovarajućeg ponašanja i pružanje osnovne zdravstvene skrbi, kao i na opasnosti za mentalno zdravlje te načine izbjegavanja ili smanjenja njihova utjecaja, s naglaskom na posebnim slučajevima kao što su pandemije ili elementarne nepogode;

1.1.7.

omogućiti sustave mentalnog zdravlja koji se temelje na pravima i koji su usredotočeni na osobu i usmjereni na oporavak, a temelje se na zajednici i prednost daju osnaživanju osobe i njezinu aktivnom sudjelovanju u oporavku s krajnjim ciljem poboljšanja kvalitete života osoba s mentalnim poteškoćama. Treba promicati nastojanja za provedbu uključive skrbi i potpore u okviru sustava mentalnog zdravlja kako bi se usredotočilo na potrebe konkretnih i ranjivih skupina, kao što su djeca, starije osobe, izbjeglice i migranti, LGBTIQ+ osobe te osobe u nepovoljnom socioekonomskom položaju;

1.1.8.

osigurati globalnu, međudržavnu i međusektorsku suradnju u području mentalnog zdravlja, izgraditi kapacitete za više dionika i zajamčiti uključivo sudjelovanje u provedbi inicijativa. To bi trebalo podrazumijevati koordinaciju, razmjenu informacija, iskustava i primjera dobre prakse, pospješiti znanstveno istraživanje i inovacije, trebalo bi težiti prema pozitivnim zdravstvenim i društvenim rezultatima i digitalizaciji procesâ, promicati rad socijalnih partnera, istraživača i znanstvenika, zdravstvenih djelatnika, socijalnih radnika, nevladinih organizacija pacijenata i socijalnih službi u mrežama i platformama;

1.1.9.

promicati, zbog toga što radna mjesta imaju bitnu ulogu u brizi o mentalnom zdravlju i davanju potpore, zajedničke inicijative i zajedničke mjere socijalnih partnera usmjerene na kontinuirano poboljšanje radnih uvjeta, među ostalim i dostatnim financijskim sredstvima. Treba ocijeniti i ukloniti psihosocijalne rizike na radnom mjestu i poduzeti sve napore za sprečavanje agresije i psihičkog uznemiravanja (3).

1.2.

Zbog sve veće važnosti mentalnog zdravlja i kako bi se poslala snažna poruka o potrebi za stvaranjem čvrstog saveza za poboljšanje i promicanje mentalnog zdravlja, EGSO poziva Europsku komisiju da 2024. godinu proglasi europskom godinom mentalnog zdravlja.

1.3.

Postoji izravna veza između kršenja ljudskih prava i mentalnog zdravlja jer se osobe s mentalnim poteškoćama, intelektualnim poremećajima i zlouporabom opojnih sredstava često suočavaju s lošim postupanjem, kršenjem ljudskih prava i diskriminacijom u zdravstvenim ustanovama. U mnogim je zemljama kvaliteta skrbi u bolničkim i ambulantnim ustanovama loša ili čak štetna i može aktivno ometati oporavak (4). Potrebno je pratiti postojeće usluge socijalne i mentalne zdravstvene skrbi u odnosu na standarde Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, razviti prakse utemeljene na pravima i ulagati u usluge i podršku kojima se poštuje slobodan i informiran pristanak osobe te koje osiguravaju zaštitu, a ne prisilu i prisilno liječenje. Potrebno je donijeti smjernice i protokole te osigurati osposobljavanje zdravstvenih i socijalnih djelatnika o pristupima koji se temelje na pravima.

2.   Referentni okvir

2.1.

Mentalno zdravlje sve je veći problem širom EU-a jer nije samo temelj dobrobiti i europskog načina života, već i godišnje košta 4 % BDP-a EU-a. Stoga je EGSO toj temi odlučio posvetiti samoinicijativno mišljenje. U svojem govoru o stanju EU-a u rujnu 2022. predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen najavila je namjeru Europske komisije da 2023. predstavi novi sveobuhvatni pristup mentalnom zdravlju (uključen u program rada Europske komisije za 2023.). Sve veća važnost mentalnog zdravlja istaknuta je i u zaključcima Konferencije o budućnosti Europe, u kojima se, na poseban zahtjev mladih, poziva na inicijative za poboljšanje razumijevanja problema mentalnog zdravlja i načina njihova rješavanja. U revidiranom izvješću „CultureForHealth” iz prosinca 2022 (5). poziva se Europsku komisiju da se usredotoči na mentalno zdravlje kao strateški prioritet.

2.2.

Na zahtjev europskih građana, Europski parlament (6) i Vijeće također su pozvali na djelovanje u tom području. Nedavno je buduće španjolsko predsjedništvo zatražilo razmatračko mišljenje EGSO-a, koje smo povezali s početnim samoinicijativnim prijedlogom.

3.   Odrednice mentalnog zdravlja

3.1.

Najvažnije odrednice mentalnog zdravlja su mikro i makro okruženje, individualni društveno-psihološki čimbenici i kulturno-okolišni čimbenici, npr. obiteljski status, spol, nedostatak poticajnih odnosa, niska razina obrazovanja, niski prihodi i nizak socioekonomski status, profesionalni problemi, loši radni uvjeti ili nesigurno radno mjesto, nezaposlenost, financijske poteškoće, osjećaj stigmatizacije i diskriminacije, loše fizičko zdravlje, usamljenost, nisko samopouzdanje, loši životni uvjeti, starenje i negativni životni događaji itd. Ranjivost i nesigurnost u pogledu budućnosti, u kombinaciji s promjenama u vrijednosnim sustavima i prihvaćanju tih sustava među novim generacijama, također povećavaju rizik od mentalnih poteškoća. Procjena individualiziranih psihosocijalnih rizika od ključne je važnosti u svijetu rada, posebno kada je riječ o velikoj odgovornosti, nesigurnosti, prekarnom radu, opasnom okruženju ili netipičnom radu. U obzir se moraju uzeti i individualne značajke, npr. otpornost na stres, kronične bolesti itd.

3.2.

Na razini stanovništva faktori rizika povezani su s neugodnim iskustvima u djetinjstvu, siromaštvom, lošim upravljanjem, diskriminacijom, kršenjem ljudskih prava, lošim obrazovanjem, nezaposlenošću, lošom zdravstvenom skrbi, nedostatkom stambenog prostora i odgovarajućih socijalnih i zdravstvenih usluga, kvalitetom politika socijalne zaštite, nedostatkom mogućnosti itd. Siromaštvo i stanje mentalnog zdravlja međusobno su povezani zbog čega se javlja začarani krug – mentalni poremećaji dovode do siromaštva, a siromaštvo je faktor rizika za loše mentalno zdravlje.

3.3.

I okolišni čimbenici utječu na mentalno zdravlje. Njihov je utjecaj uvijek složen i ovisi o prevladavajućem kontekstu ili okruženju u kojem dolazi do poremećaja mentalnog zdravlja. Mnogi od njih povezani su s klimom, prirodnim pojavama i katastrofama kao što su uragani ili potresi. Drugi su povezani s dostupnošću i kvalitetom pitke vode, dostupnošću kanalizacijskog sustava, stupnjem urbanizacije itd.

3.4.

Odrednice mentalnog zdravlja različito utječu na različite skupine ljudi. Što je skupina osjetljivija, to je njihov utjecaj na nju jači. Ranjivije skupine uključuju mlade i starije samce, osobe koje se osjećaju usamljeno, osobe koje žive s već postojećim poteškoćama, intelektualnim poteškoćama ili smanjenom pokretljivošću, te migrante.

3.5.

Svaki oblik ovisnosti – bez obzira na to je li ona uzrokovana supstancom ili ponašanjem – opasan je za mentalno zdravlje. Osim alkohola, duhana i droga, i neki lijekovi mogu uzrokovati ovisnost, a među njima su i oni koji se propisuju za ublažavanje mentalnih poremećaja. Stoga je važno da svi kojima je potrebna pomoć imaju brz pristup stručnim psihijatrima i psihoterapeutima koji im mogu pomoći u temeljitom rješavanju tih poteškoća. Lijekovi mogu biti privremeno rješenje uz pružanje stručne pomoći. Posebnu pozornost treba posvetiti ponašajnim ovisnostima, posebno onima koje proizlaze iz prekomjerne uporabe digitalnih uređaja (tzv. nomofobija (7)), jer su njima posebno izložena djeca i adolescenti. Algoritmi koji se koriste za personalizaciju sadržaja na društvenim mrežama također mogu stvoriti rizik od pogoršanja mentalnog stanja jer kontinuirano upućuju na sadržaj koji uzrokuje mentalne poremećaje, najčešće tjeskobu i depresiju. Kad je riječ o terapijama psihodeličnim supstanca, koje se pojavljuju kao nova skupina revolucionarnih terapija za bolesti poput teške depresije, PTSP-a i poremećaja konzumacije alkohola, potrebna su dodatna istraživanja u kontroliranom terapijskom okruženju. EGSO prepoznaje potencijal tih načina liječenja i traži namjensko financiranje za poticanje istraživanja, razvoja i njihove eventualne komercijalizacije.

3.6.

U izvješću o indeksu mentalnog zdravlja „Headway” (8) opisuju se učinci, kao što su povećana smrtnost, impulzivno i agresivno ponašanje i više stope samoubojstava. Pokazalo se i da su čimbenici o kojima se prethodno malo govorilo, kao što je prosječno mjesečno povećanje temperature od jednog stupnja, povezani s povećanjem broja posjeta hitnim prijemima u vezi s mentalnim zdravljem od 0,48 % i povećanjem broja samoubojstava od 0,35 %.

3.6.1.

Izvješće pokazuje da otprilike 22,1 % ljudi u konfliktnom okruženju doživi poremećaje mentalnog zdravlja (13 % njih ima blage oblike depresije, tjeskobe i posttraumatskog stresnog poremećaja, 4 % ima umjerenije oblike, a 5,1 % ima tešku depresiju i tjeskobu, šizofreniju ili bipolarni poremećaj). Otprilike svaka peta osoba nakon konflikta i dalje živi s poremećajem mentalnog zdravlja.

3.6.2.

Budući da je širom svijeta u tijeku 27 sukoba (9), a da je 68,6 milijuna osoba raseljeno (10), zadovoljavanje potreba osoba pogođenih sukobima i migracijama u pogledu mentalnog zdravlja ključni je prioritet i zahtijeva pojačano praćenje zdravlja barem tijekom tri godine nakon traumatičnog događaja.

3.6.3.

U izvješću se dodatno opisuju ključne mogućnosti zdravstvenih sustava za poboljšanje ili održavanje ishoda mentalnog zdravlja u budućnosti. Podaci ukazuju na znatne razlike u strategijama, politikama i zakonodavstvu u području mentalnog zdravlja, a među državama članicama postoje velike razlike u rashodima za zdravstvenu skrb (npr. 14,5 % u Francuskoj u odnosu na 1 % u Luksemburgu) (11). S druge strane, pozitivno je to što se broj izvanbolničkih ustanova za mentalno zdravlje na milijun ljudi povećao s 3,9 na 9,1.

4.   Učinak nedavnih višestrukih kriza na mentalno zdravlje

4.1.

Prije pandemije COVID-a 19 podaci su upućivali na to da je više od 84 milijuna ljudi (odnosno svaka šesta osoba) u EU-u oboljelo od mentalnih bolesti, a ta se brojka otad zasigurno povećala (12). Oko 5 % radno sposobnog stanovništva imalo je velike tegobe zbog poremećaja mentalnog zdravlja, a dodatnih 15 % imalo je umjerene tegobe u vezi s mentalnim zdravljem, što je smanjilo njihove izglede za zapošljavanje, produktivnost i plaću. Mentalno zdravlje i poteškoće s ponašanjem uzrokuju oko 4 % smrtnih slučajeva godišnje u Europi i drugi su najčešći uzrok smrti među mladima.

4.2.

Općenito, mentalno zdravlje dodatno se pogoršalo od početka pandemije COVID-a 19, a posljedice se posebno osjećaju među mladima, starijima, osobama koje su izgubile voljenu osobu zbog COVID-a 19 i drugim ranjivim skupinama. Društvena izolacija i društveni stres negativno utječu na mentalno zdravlje i dobrobit ljudi. Osobe s postojećim zdravstvenim poteškoćama izložene su riziku od pogoršanja fizičkog i mentalnog zdravlja. Unatoč povećanoj potražnji za uslugama zdravstvene skrbi u području mentalnog zdravlja, pristup zdravstvenoj skrbi u vrijeme pandemije bio je znatno narušen, barem u njezinoj prvoj fazi. Povećana potražnja za tom vrstom zdravstvene skrbi naglašava sve veću važnost telemedicine i digitalnih rješenja u prevenciji, dijagnosticiranju, liječenju i praćenju problema povezanih s mentalnim zdravljem.

4.3.

Stresni događaji koji prate pandemiju COVID-a 19 uključuju: rizik od zaraze i prijenosa virusa na druge osobe, strah od dugoročnih posljedica pandemije (uključujući gospodarske), simptome drugih bolesti (posebno bolesti dišnih putova) koji se nepravilno tumače kao simptomi COVID-a 19, zatvaranje škola i vrtića čime se povećava stres roditelja i njegovatelja, osjećaje ljutnje i nezadovoljstva vlastima i medicinskim osobljem ili nepovjerenje u informacije koje pružaju vlada i druga službena tijela.

4.4.

Osim toga, zdravstveni radnici na prvoj liniji (uključujući medicinske sestre, liječnike, vozače hitne pomoći, laboratorijske tehničare i pomoćno medicinsko osoblje) suočavaju se s dodatnim uzročnicima stresa tijekom pandemije, kao što su stigmatizacija rada s rizičnim pacijentima, nedovoljna osobna zaštitna oprema i nedostatak opreme za skrb o teškim pacijentima, potreba za stalnim oprezom, povećanje broja radnih sati, povećanje broja pacijenata, potreba za stalnim usavršavanjem i osposobljavanjem, promjena protokola za dijagnosticiranje i liječenje pacijenata oboljelih od COVID-a 19, smanjena društvena potpora, nedovoljna vlastita sposobnost za brigu o samome sebi, nedovoljne medicinske informacije o dugoročnim posljedicama zaraze i strah od zaraze obitelji i bližnjih.

4.5.

Nedavna ruska agresija na Ukrajinu i njezine posljedice na životne uvjete i nesigurnost u pogledu budućnosti izazvale su nove šokove s dugoročnim učincima na mentalno zdravlje. Državljani trećih zemalja, kao što su oni koji bježe iz Ukrajine, mogu se suočiti s posebnim izazovima u pogledu mentalnog zdravlja zbog traumatičnih iskustava u svojoj matičnoj zemlji ili bijega u EU. Rat istodobno stvara učinke prelijevanja i opterećuje stanovništvo EU-a u društvenom i gospodarskom pogledu, čime se stvaraju dodatni dugoročni rizici za mentalno zdravlje diljem EU-a.

5.   Osjetljive skupine

5.1.

Djeca i adolescenti. Intervencije za promicanje mentalnog zdravlja u ranom djetinjstvu trebale bi biti sastavni dio opće zdravstvene skrbi za djecu i njihove roditelje i njegovatelje. One počinju tijekom trudnoće i nastavljaju se uz potporu odgovornom roditeljstvu i savjetovanju o razvoju u ranom djetinjstvu. Obrazovni sustavi trebali bi se usredotočiti na informiranje i podizanje svijesti, prevenciju i prepoznavanje nasilja, kako fizičkog tako i na internetu, zlouporabe alkohola, duhana, droga itd. Korištenje društvenih medija prijeti mentalnom zdravlju kada je prekomjerno, ali ti mediji nude i mogućnosti za liječenje mentalnih poremećaja. Na mentalno zdravlje utječu i stres i rezultati u školi.

5.1.1.

U škole bi trebalo uvesti kurikulume za promicanje mentalne dobrobiti i poboljšati znanje u području mentalnog zdravlja. Treba razviti djelotvorne putove do sektora zdravstvene skrbi kako bi se djeci od rane dobi pomoglo da prepoznaju vlastite osjećaje i osjećaje drugih te da se nose s teškim emocijama i situacijama odabirom učinkovitih strategija suočavanja. Internetske platforme za promicanje mentalnog zdravlja u obrazovnim ustanovama i interaktivne internetske stranice prilagođene mlađoj dobi od ključne su važnosti.

5.1.2.

Zaštita mentalnog zdravlja djece ne zahtijeva samo medicinske mjere kako bi se osigurala odsutnost kliničkih simptoma, nego i ciljana nastojanja za postizanje dobre kvalitete života i potpunu socijalnu prilagodbu. U školama je potreban pristup zasnovan na suradnji (udruživanje snaga obrazovnog, zdravstvenog i socijalnog sektora) kako bi se promicalo mentalno zdravlje, rješavale traume te sprečavali i liječili problemi povezani s mentalnim zdravljem, upotreba i zloupotreba opojnih sredstava, samoubojstvo, nasilje mladih i razni oblici vršnjačkog nasilja.

5.2.

Osobe u starijoj dobi. Prosječni očekivani životni vijek u državama članicama stalno raste, što u prvi plan stavlja pitanje starosti. Procesi starenja često mogu uzrokovati promjene u životu (među ostalim i u psiho-senzornoj sferi) i pojavu potreba povezanih s mentalnim poremećajima. Poteškoće u psihomotoričkom i senzornom području te postupni gubitak oštrine percepcije i poteškoće u prilagodbi promjenjivom okruženju dovode do tjeskobe i depresije. Neurološki poremećaji koji obuhvaćaju korteks, kombinacija promjena u mozgu povezanih sa starenjem, zajedno s genetskim i okolišnim čimbenicima te čimbenicima uslijed načina života, također mogu utjecati na mentalno zdravlje. Iako su za upotrebu sve složenijih kućanskih aparata potrebna nova znanja i vještine, u poodmakloj dobi smanjuju se sposobnosti učenja i stjecanja novih vještina, što može uzrokovati stres u svakodnevnom životu. Nadalje, i iskustvo s nekim životnim promjenama, poteškoćama, gubicima i izolacijom povećava pritisak na mentalno zdravlje u starijoj dobi. Da bismo se mogli nositi s tim izazovima, potrebno je razviti standarde strukturirane skrbi koja nadilazi institucionalnu razinu i zadovoljava osobne potrebe starijih osoba. Razvoj programa skrbi u zajednici usmjerenih na osobu ključan je kako se usluge ne bi ograničile samo na ustanove kao što su domovi za starije osobe ili hospiciji. Potrebno je uložiti dodatne napore u aktivno traženje osoba kojima je potrebna potpora, posebno u kriznim situacijama ili nakon traumatičnog događaja.

5.3.

Rodna perspektiva. Problem je i rodna neravnoteža povezana s mentalnim zdravljem. Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE) na temelju indeksa rodne ravnopravnosti za 2022. (13) utvrdio je da su žene u sva tri vala pandemije prijavljivale lošije mentalno stanje od muškaraca. Znatno se povećalo i nasilje u obitelji tijekom pandemije, što nazivamo „pandemijom u sjeni”. Nadalje, kod žena postoji dvostruko veća vjerojatnost pojave dugotrajnog COVID-a 19 nego kod muškaraca, s pripadajućim neurološkim simptomima i višim razinama depresije i tjeskobe (14). Europska strategija za skrb (15) bavi se i potrebama povezanima s ravnotežom između poslovnog i privatnog života, posebno u odnosu na žene (16).

5.3.1.

Trebalo bi provesti procjenu učinaka na rodnu ravnopravnost u svim politikama u području mentalnog zdravlja na razini EU-a i na nacionalnoj razini kako bi se osiguralo uključivanje rodne perspektive. Biološke razlike postoje, ali važnu ulogu imaju i psihološki i socijalni čimbenici. Iako je već dosta toga poznato o razlikama u prevalenciji, često nije jasno kakav učinak one mogu imati na prevenciju, rizike, dijagnozu i liječenje. Stoga je potrebno više istraživanja. Važan je primjer trend mnogo većeg pogoršanja mentalnog zdravlja tinejdžerica u usporedbi s tinejdžerima, a pritisak na djevojčice danas je tri puta veći nego što je bio prije 20 godina.

5.3.2.

Postoji hitna potreba za rodno prilagođenom potporom mentalnom zdravlju i liječenjem. U životnom ciklusu žene postoji mnogo trenutaka koji bi mogli izazvati poteškoće s mentalnim zdravljem, kao što su predmenstruacijski disforični poremećaj (PMDP); mentalni, fizički, psihijatrijski i farmakokinetički učinak menopauze ili oralne kontracepcije; nedostatak terapije lijekovima za trudnice i dojilje; nepostojanje prilagođene mentalne i zdravstvene skrbi i liječenja nakon nasilja u obitelji i seksualnog nasilja; rani brak i (rano) izlaganje (nasilnoj) pornografiji ili trgovina ljudima. Sve to može dovesti do pogoršanja mentalnog zdravlja i dobrobiti.

5.4.

Ovisnici. Poseban naglasak trebalo bi staviti na poteškoće s mentalnim zdravljem povezane s ovisnošću o alkoholu i nedopuštenim drogama. Konzumacija alkohola posebno je velik faktor rizika zbog njegove raširene uporabe. Alkoholizam započinje pretjeranom i štetnom konzumacijom alkohola, uz izliku da ga se koristi kao sredstvo za ublažavanje stresa, koja često dovodi do ovisnosti. Nažalost, studija EU-a o pušenju, pijenju alkohola i uzimanju droga (ESPAD) pokazuje da je ta riskantna konzumacija alkohola prisutna i među mlađim generacijama. Uporaba drugih nedopuštenih droga posljednjih je desetljeća također postala ozbiljan problem za javno zdravlje, s posebno izraženim generacijskim aspektom.

5.5.

Osobe s intelektualnim i psihosocijalnim poteškoćama. Osobama kojima je potrebna visoka razina skrbi za mentalno zdravlje potreban je kvalitetan i pristupačan lanac usluga u području mentalnog zdravlja u zajednici koji je usmjeren na osobu i utemeljen na pravima. Tijekom pandemije COVID-a 19 osobe s invaliditetom koje žive u ustanovama bile su „odsječene od ostatka društva”, a postoje i izvješća o prekomjernom davanju lijekova i sedativa štićenicima ili njihovu zaključavanju, kao i o slučajevima samoozljeđivanja (17). Tijekom pandemije COVID-a 19 zabilježene su više stope smrtnosti među osobama s intelektualnim poteškoćama, za koje je također manje vjerojatno da će im se pružiti usluge intenzivne skrbi (18). Pružanje individualizirane skrbi i potpore usmjerene na osobu u kriznim uvjetima znatno je teže ostvariti u velikim ustanovama, zbog čega su osobe s intelektualnim i psihosocijalnim poteškoćama izložene znatnom riziku od nejednakosti u skrbi i liječenju (19). Stoga treba ukinuti praksu segregacije, a u središtu socijalnih politika mora biti deinstitucionalizacija kako bi se osobama s invaliditetom omogućilo da uživaju svoje pravo na život u zajednici.

5.6.   Prekomjerna izloženost stresu – npr. u pandemiji, elementarnim nepogodama i sukobima

5.6.1.

Pandemija COVID-a 19 i simptomi dugog COVID-a 19 koji su uslijedili pogoršali su mnoge faktore rizika koji utječu na pojedince, što je dovelo do lošeg mentalnog zdravlja i slabljenja mnogih zaštitnih mehanizama, a to uzrokuje dosad nezabilježenu učestalost tjeskobe i depresije. U nekim državama članicama ta se učestalost udvostručila (20). Mentalno zdravlje bilo je najlošije kada je pandemija bila na vrhuncu, a simptomi depresije obično su bili najviši u vrijeme strogih mjera ograničavanja širenja zaraze.

5.6.2.

Pandemija bolesti COVID-19 pokazala je moguće načine pozitivne interakcije između sigurnih i zdravih radnih uvjeta i javnog zdravlja (21). Pokazalo se i da su neka zanimanja izložena psihosocijalnim faktorima koji mogu povećati izloženost stresu (22) i imati negativne učinke. Na primjer, u zdravstvenom sektoru u Europi postoji opasnost od kontinuiranog smanjenja radne snage zbog sindroma izgaranja na poslu i demografskih promjena (23). Neka zanimanja više su od ostalih izložena prekarnom radu (24) i riziku od fizičkog uznemiravanja. To, primjerice, vrijedi za radnike u zdravstvu i obrazovanju (14,6 %), prijevozu i komunikaciji (9,8 %), ugostiteljstvu (9,3 %) i trgovini na malo (9,2 %). U tim sektorima ima i prijava o seksualnom uznemiravanju: u ugostiteljstvu (3,9 %), zdravstvu i obrazovanju (2,7 %) i prijevozu i komunikaciji (2,6 %) (25). Takvi stresni događaji mogu prouzročiti mentalne probleme i poremećaje i treba ih spriječiti.

5.6.3.

Osobe koje su doživjele opasne prirodne katastrofe koje nije moguće kontrolirati (poput potresa, uragana, požara i poplava), žrtve trgovine ljudima i tražitelji međunarodne zaštite. Postoje i različite vrste reakcija (26) nakon potencijalnog traumatskog događaja: — stres: do oporavka dolazi skoro odmah, — akutni stres: smanjena pozornost, poremećaj stanja svijesti, trenutna amnezija, dezorijentacija, drhtanje, agresivnost i tjeskoba, koji mogu trajati od nekoliko sati do četiri tjedna, — posttraumatski stresni poremećaj: isti simptomi javljaju se i do mjesec dana nakon događaja (npr. potresa).

6.   Primjeri dobre prakse

6.1.

Tijekom pandemije mnoge su države članice poduzele mjere za povećanje potpore mentalnom zdravlju. Većina njih razvila je nove informacije o mentalnom zdravlju i/ili uspostavila telefonske linije za pomoć koje pružaju savjete o mjerama za suočavanje s krizom uzrokovanom COVID-om 19, a mnoge su zemlje također pojačale napore u pogledu prevencije i promicanja te povećale pristup uslugama u području mentalnog zdravlja i financiranju tih usluga (27). Nekoliko primjera: — Cipar – proširenje nadležnosti epidemioloških odbora s rješavanja rizika za fizičko zdravlje i na pitanja mentalnog zdravlja u specijaliziranim pododborima (28), — Finska – u toj zemlji s velikim udaljenostima i velikom primjenom digitalnih tehnologija, upotreba digitalnih alata može omogućiti lakši, troškovno učinkovit i niži prag pristupa uslugama mentalnog zdravlja (sprečavanje, dijagnostika, liječenje, praćenje). Na primjer, Mielenterveystalo.fi internetska je usluga koja građanima te socijalnim i zdravstvenim djelatnicima u Finskoj pruža informacije i usluge u vezi s mentalnim zdravljem. Digitalna rješenja mogu povećati korištenje usluga mentalnog zdravlja i spriječiti probleme s mentalnim zdravljem, posebno u predjelima u kojima fizički ne postoji usluga skrbi u području mentalnog zdravlja i među ranjivim skupinama kao što su mladi koji se aktivno koriste digitalnim alatima i uređajima ili osobe s tjelesnim invaliditetom, — Portugal – besplatna telefonska linija za psihološku potporu dostupna 24 sata, — Francuska – uvedena su besplatna savjetovanja s psihologom ili psihijatrom za studente, — Irska – 2021. su osigurana dodatna sredstva u iznosu od 50 milijuna EUR za pružanje novih usluga za mentalno zdravlje kao odgovor na krizu, kao i dodatna potpora za postojeće potrebe u području mentalnog zdravlja, — Latvija – veća financijska sredstva za stručnjake za mentalno zdravlje i obiteljske liječnike koji pružaju potporu mentalnom zdravlju, — Litva – nacionalna platforma za mentalno zdravlje s informacijama o održavanju mentalnog zdravlja i resursima za potporu, — Češka – većina fondova obveznog zdravstvenog osiguranja uvela je djelomičnu nadoknadu troškova psihoterapije koja je dostupna svim korisnicima.

6.2.

Druge države članice uvele su i nacionalne strategije za suočavanje s izazovima mentalnog zdravlja. Na primjer, Španjolska je cijelo poglavlje svoje nacionalne strategije za razdoblje 2022. – 2026. posvetila izazovima u području mentalnog zdravlja koji su posljedica pandemije COVID-a 19 i uvela niz smjernica za rješavanje tih izazova tijekom i nakon krize. U Litvi je 2020. osmišljen akcijski plan za odgovor na COVID-19 kako bi se poboljšalo pružanje skrbi za mentalno zdravlje i ublažile moguće negativne posljedice pandemije (29). Akcijskim planom u Litvi utvrđuje se i niz mjera za proširenje i prilagodbu postojećih usluga uvođenjem novih usluga kao što su timovi za psihološke krize u zajednici, dostupnost psihološkog savjetovanja niskog praga na razini općine i povećanje pristupačnosti usluga za promicanje mentalnog zdravlja.

6.3.

Psihoterapija, psihološko savjetovanje, razgovori i grupna terapija vidovi su liječenja utemeljenog na činjenicama, koje je potrebno proširiti kako bi, kao alternativa prevladavajućim tradicionalnim metodama liječenja, bilo cjenovno pristupačno, na raspolaganju i dostupno osobama kojima je potrebno.

6.4.

Tek nas očekuje da vidimo koje su srednjoročne i dugoročne posljedice pandemije na potrebe za uslugama u području mentalnog zdravlja. Postoje određene naznake da su se mentalno zdravlje i dobrobit poboljšali u prvih nekoliko mjeseci 2022., no i dalje su prisutni brojni pokazatelji lošeg mentalnog zdravlja. Ograničeni dostupni nacionalni podaci pokazuju veće simptome depresije i tjeskobe među odraslima nego prije pandemije (30).

---

(1)  C. Winslow (1923.) definirao je promicanje zdravlja kao organizirani napor društva da se pojedinca obrazuje o osobnim zdravstvenim pitanjima i da se razvije socijalni sustav koji svakom pojedincu osigurava životni standard primjeren za održavanje i poboljšanje njegova zdravlja.

(2)  COM(2023) 298 final.

(3)  Posebni elementi u pogledu nesigurnog zaposlenja i mentalnog zdravlja detaljno su obrađeni u dokumentu Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Nesigurnost radnih mjesta i mentalno zdravlje” (razmatračko mišljenje na zahtjev španjolskog predsjedništva) (SL C 228, 29.6.2023., str. 28.).

(4)  Komplet alata Svjetske zdravstvene organizacije „QualityRights” za procjenu i poboljšanje kvalitete i ljudskih prava u ustanovama za mentalno zdravlje i socijalnu skrb. Ženeva, Svjetska zdravstvena organizacija, 2012.

(5)  https://www.cultureforhealth.eu/knowledge/.

(6)  Rezolucija Europskog parlamenta od 10. srpnja 2020. o strategiji za javno zdravlje EU-a nakon pandemije bolesti COVID-19 (2020/2691(RSP)) (SL C 371, 15.9.2021., str. 102), https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2020-0205_HR.html.

(7)  Strah od nemogućnosti pristupa mobilnom telefonu ili drugom uređaju, među ostalim povezan s društvenim medijima i ovisnosti o internetu.

(8)  https://eventi.ambrosetti.eu/headway/wp-content/uploads/sites/225/2022/09/220927_Headway_Mental-Health-Index-2.0_Report-1.pdf.

(9)  https://eventi.ambrosetti.eu/headway/wp-content/uploads/sites/225/2022/09/220927_Headway_Mental-Health-Index-2.0_Report-1.pdf, str. 60.

(10)  Podaci UN-a.

(11)  https://www.angelinipharma.com/media/press-releases/new-headway-report-highlights-environmental-determinants-of-mental-health/.

(12)  https://energy.ec.europa.eu/system/files/2022-12/2022_healthatglance_rep_en_0.pdf

(13)  Izvješće možete pročitati na https://eige.europa.eu/sites/default/files/documents/gender_equality_index_2022_corr.pdf. Vidjeti i https://eige.europa.eu/publications/gender-equality-index-2021-report/women-report-poorer-mental-well-being-men.

(14)  https://timesofindia.indiatimes.com/life-style/health-fitness/health-news/females-twice-more-likely-to-suffer-from-long-covid-who-releases-alarming-data-on-sufferers-and-symptoms/photostory/94194227.cms?picid=94194317.

(15)  https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/hr/ip_22_5169.

(16)  https://ec.europa.eu/social/main.jsp?langId=en&catId=89&furtherNews=yes&newsId=10382#navItem-relatedDocuments.

(17)  Brennan, C.S., Disability Rights During the Pandemic: A Global Report on Findings of the COVID-19 (Prava osoba s invaliditetom tijekom pandemije: Globalno izvješće o nalazima praćenja prava osoba s invaliditetom u kontekstu pandemije bolesti COVID-19). 2020., COVID-19 Disability Rights Monitor (Opservatorij prava osoba s invaliditetom tijekom pandemije COVID-a 19).

(18)  https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/disability-and-health.

(19)  https://apps.who.int/iris/bitstream/handle/10665/333964/WHO-EURO-2020-40745-54930-eng.pdf.

(20)   Health at a Glance: Europe 2022 (Kratki prikaz o zdravlju: Europa u 2022.) © OECD/Europska unija, 2022.

(21)  https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/ALL/?uri=CELEX:52021DC0323.

(22)  https://osha.europa.eu/bg/themes/health-and-social-care-sector-osh.

(23)   SL C 486, 21.12.2022., str. 37.

(24)  Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Nesigurnost radnih mjesta i mentalno zdravlje” (razmatračko mišljenje na zahtjev španjolskog predsjedništva) (SL C 228, 29.6.2023., str. 28.).

(25)  https://osha.europa.eu/bg/themes/health-and-social-care-sector-osh.

(26)  Flore Gil Bernal, Iberoameričko sveučilište u Meksiku, www.fearof.net.

(27)  Ured za nacionalnu statistiku (2021.), Coronavirus and depression in adults (Koronavirus i depresija kod odraslih), Velika Britanija: srpanj – kolovoz 2021.

(28)  Sindrom dugog COVID-a – https://www.oeb.org.cy/egcheiridia-long-covid-cyprus.

(29)  Wijker, Sillitti i Hewlett (2022.), The provision of community-based mental health care in Lithuania (Pružanje skrbi za mentalno zdravlje u zajednici u Litvi), https://doi.org/10.1787/18de24d5-en.

(30)  Sciensano, 2022.; Santé publique France, 2022.