Access to European Union law
<a href="https://eur-lex.europa.eu/content/help/eurlex-content/experimental-features.html" target="_blank">More about the experimental features corner</a>
Choose the experimental features you want to try
EUR-Lex
Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

You are here
Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search

Document 52022PC0132

Preporuka za ODLUKU VIJEĆA o odobravanju pregovora o sveobuhvatnoj međunarodnoj konvenciji o borbi protiv uporabe informacijskih i komunikacijskih tehnologija u kriminalne svrhe

COM/2022/132 final

Bruxelles, 29.3.2022.

COM(2022) 132 final

Preporuka za

ODLUKU VIJEĆA

o odobravanju pregovora o sveobuhvatnoj međunarodnoj konvenciji o borbi protiv uporabe informacijskih i komunikacijskih tehnologija u kriminalne svrhe


OBRAZLOŽENJE

1.KONTEKST PRIJEDLOGA

•Razlozi i ciljevi prijedloga

Prema Europolovoj ocjeni prijetnje organiziranog kriminala na internetu 1 kiberkriminalitet je sve veća prijetnja sigurnosti građana i poduzeća u Europskoj uniji (EU). Kiberkriminalitet je globalna pojava koja ne poznaje granice. Jačanje međunarodne suradnje na njegovu suzbijanju niz je godina prioritet za zemlje u svijetu.

Konvencija Vijeća Europe o kibernetičkom kriminalu iz 2001. („Budimpeštanska konvencija”) prvi je međunarodni ugovor o kiberkriminalitetu. Njome se definiraju kaznena djela u tom području, predviđa niz ovlasti i postupaka za njihovu istragu, kao što su pretraživanje računalnih mreža i presretanje te sigurni elektronički dokazi u vezi sa svim kaznenim djelima, te uspostavlja okvir za međunarodnu suradnju 2 . Budimpeštanska konvencija otvorena je zemljama koje nisu članice Vijeća Europe, a pristupile su joj zemlje iz svih zemljopisnih regija. Danas ima 66 država stranaka, a još 14 zemalja pozvano je da joj pristupe. Temelj je zakonodavstva u području borbe protiv kiberkriminaliteta u 80 % zemalja u svijetu. To što je Odbor ministara Vijeća Europe 17. studenoga 2021. donio Drugi dodatni protokol uz Budimpeštansku konvenciju pokazuje da je Konvencija i dalje relevantna kao okvir za međunarodnu suradnju u području kiberkriminaliteta 3 .

Razvoj informacijske tehnologije i brzi razvoj novih telekomunikacijskih i računalnih mrežnih sustava te upotreba i zlouporaba tehnologija u kriminalne svrhe također su bili na dnevnom redu Ujedinjenih naroda (UN). Opća skupština UN-a donijela je 21. prosinca 2010. Rezoluciju 65/230, kojom se od Komisije za sprečavanje kriminala i kazneno pravosuđe (CCPCJ) traži da osnuje međuvladinu stručnu skupinu otvorenog tipa („IEG”) za provedbu sveobuhvatne studije o problemu kiberkriminaliteta 4 . Na svojem sedmom (ujedno zadnjem) sastanku održanom od 6. do 8. travnja 2021. IEG je razmotrio sve preliminarne zaključke i preporuke koje su predložile države članice UN-a 5 te se složio da će proslijediti 63 dogovorena zaključka i preporuke CCPCJ-u 6 . IEG nije na temelju svoje studije postigao konsenzus o potrebi za novim međunarodnim ugovorom o kiberkriminalitetu.

Istodobno su se povećala nastojanja nekih država članica UN-a za radom na takvom ugovoru na raspravama Trećeg odbora Opće skupštine UN-a. Opća skupština UN-a stoga je donijela Rezoluciju 73/187 od 17. prosinca 2018. o borbi protiv uporabe informacijskih i komunikacijskih tehnologija u kriminalne svrhe 7 . Nakon toga je 27. prosinca 2019. Opća skupština UN-a o istoj temi donijela drugu rezoluciju, 74/247, kojom se uspostavlja ad hoc međuvladin odbor stručnjaka otvorenog tipa („ad hoc odbor”) za izradu sveobuhvatne međunarodne konvencije o borbi protiv uporabe informacijskih i komunikacijskih tehnologija u kriminalne svrhe. U Rezoluciji je navedeno da ad hoc odbor treba u potpunosti uzeti u obzir postojeće međunarodne instrumente i nastojanja na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini u borbi protiv uporabe informacijskih i komunikacijskih tehnologija u kriminalne svrhe, a posebno rad i rezultate IEG-a 8 . Opća skupština UN-a donijela je 26. svibnja 2021. Rezoluciju 75/282, kojom se utvrđuju modaliteti pregovora 9 . Opća skupština UN-a odlučila je, među ostalim, da bi ad hoc odbor trebao održati najmanje šest sjednica, u trajanju od po 10 dana i s početkom u siječnju 2022., te zaključnu sjednicu kako bi se Općoj skupštini UN-a dostavio nacrt konvencije na njezinu sedamdeset osmom zasjedanju 2024. Također je odlučila da se prva, treća i šesta pregovaračka sjednica ad hoc odbora održi u New Yorku, a druga, četvrta i peta u Beču. Opća skupština odlučila je 20. siječnja 2022. odgoditi prvu sjednicu zbog pandemije bolesti COVID-19 u New Yorku.

Cilj je ovog prijedloga osigurati odgovarajuće sudjelovanje Europske unije u tim pregovorima jer se očekuje da će se u njima raspravljati o elementima koji se odnose na zakonodavstvo i nadležnost EU-a, posebno u području kiberkriminaliteta. U članku 3. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) propisuje se da Unija ima isključivu nadležnost „za sklapanje međunarodnog sporazuma (...) u mjeri u kojoj bi njegovo sklapanje moglo utjecati na zajednička pravila ili izmijeniti njihov opseg”. Međunarodni sporazum može utjecati na zajednička pravila ili izmijeniti njihov opseg ako se područje obuhvaćeno sporazumom preklapa sa zakonodavstvom Unije ili je u velikoj mjeri obuhvaćeno pravom Unije.

S obzirom na to da se pregovori odnose na pitanja u nadležnosti Unije, osim ZVSP-a, za koja se očekuje da će biti glavne sastavnice predviđenog sporazuma, Komisiju bi trebalo imenovati voditeljem pregovaračkog tima. Kad je riječ o pitanjima koja se odnose na zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku vodi pregovore kao dio tima. Glavni pregovarač iz Komisije osigurat će sveukupnu dosljednost sporazuma. Pod nadležnošću glavnog pregovarača službe Komisije bit će u čelnoj ulozi za dijelove predviđenog sporazuma koji se ne odnose na ZVSP, a ESVD za dijelove predviđenih sporazuma koji se ne odnose na ZVSP.

Ova se Preporuka podnosi Vijeću u skladu s člankom 218. UFEU-a kako bi se dobilo odobrenje za pregovaranje o budućoj konvenciji UN-a u ime Europske unije, za davanje pregovaračkih smjernica i imenovanje Komisije pregovaračem.

•Dosljednost s postojećim odredbama politike u tom području

Borba protiv kiberkriminaliteta prioritet je Europske unije, što je vidljivo iz strategije za sigurnosnu uniju iz 2020. 10 i strategije za suzbijanje organiziranog kriminala iz 2021. 11 U trećem izvješću o napretku sigurnosne unije iz 2021. Komisija se obvezala osigurati djelotvorno sudjelovanje Unije u pregovorima o sveobuhvatnoj međunarodnoj konvenciji o „borbi protiv uporabe informacijskih i komunikacijskih tehnologija u kriminalne svrhe” na razini Ujedinjenih naroda 12 .

Komisija prepoznaje potrebu za daljnjim napretkom i jačanjem kapaciteta tijela kaznenog progona i pravosudnih tijela u tom području kako bi se razvijalo nacionalno zakonodavstvo o kiberkriminalitetu, ako postoji potreba. Usto prepoznaje potrebu za promicanjem međunarodne suradnje u borbi protiv kiberkriminaliteta i podupire niz programa za izgradnju kapaciteta u nizu zemalja diljem svijeta, uključujući zemlje u razvoju 13 . Komisija je podržala rad Međuvladine stručne skupine UN-a za kiberkriminalitet, Komisije UN-a za sprečavanje kriminala i kazneno pravosuđe, Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC), Odbora Budimpeštanske konvencije o kibernetičkom kriminalu i drugih tijela.

Očekuje se da će se pregovori o međunarodnoj konvenciji odnositi na zajednička pravila EU-a za borbu protiv kiberkriminaliteta. To posebno može uključivati Direktivu 2011/93/EU o suzbijanju seksualnog iskorištavanja djece na internetu i dječje pornografije 14 , u kojoj se reguliraju nove pojave u internetskom okruženju kao što je mamljenje (počinitelji koji se pretvaraju da su djeca i mame maloljetnike u svrhu seksualnog zlostavljanja); Direktivu 2013/40/EU o napadima na informacijske sustave 15 , čiji je cilj suzbiti kibernapade velikih razmjera tako što će se od država članica zahtijevati da ojačaju nacionalne zakone o kiberkriminalitetu i uvedu visoku razinu kaznenih sankcija; i Direktivu (EU) 2019/713 o borbi protiv prijevara i krivotvorenja u vezi s bezgotovinskim sredstvima plaćanja 16 , kojom se usklađuju elementi koji čine kriminalno ponašanje fizičkih ili pravnih osoba u odnosu na bezgotovinska sredstva plaćanja i proširuje kaznena odgovornost na virtualne valute i digitalne novčanike. Drugi instrumenti EU-a sadržavaju zajednička pravila za borbu protiv kaznenih djela koja se mogu omogućiti upotrebom informacijskih sustava, kao što su terorizam, trgovina ljudima, nezakonita trgovina drogom, nezakonita trgovina oružjem, pranje novca, korupcija i organizirani kriminal.

Očekuje se da će pregovori obuhvaćati i mjere u kaznenom postupku i mjere suradnje. Postojeći pravni okvir EU-a uključuje instrumente izvršavanja zakonodavstva i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima, kao što su Direktiva 2014/41/EU o Europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima 17 , Konvencija o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima među državama članicama Europske unije 18 , Uredba 2018/1727 o Eurojustu 19 , Uredba 2016/794 o Europolu 20 , Uredba (EU) 2017/1939 o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”) 21 , Okvirna odluka Vijeća 2002/465/PUP o zajedničkim istražnim timovima 22 te Okvirna odluka Vijeća 2009/948/PUP o sprečavanju i rješavanju sporova o izvršavanju nadležnosti u kaznenim postupcima 23 . Relevantni su i prijedlozi Komisije iz travnja 2018. o prekograničnom pristupu elektroničkim dokazima 24 i paket mjera za policijsku suradnju 25 , trenutačno u zakonodavnom postupku EU-a. Na vanjskom planu Europska unija sklopila je niz bilateralnih sporazuma s trećim zemljama, kao što su sporazumi o uzajamnoj pravnoj pomoći između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država te između Europske unije i Japana 26 .

Nadalje, Unija je donijela nekoliko direktiva kojima se jačaju postupovna prava osumnjičenih i optuženih osoba 27 . Zaštita osobnih podataka temeljno je pravo sadržano u članku 16. UFEU-a i članku 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Osobni podaci moraju se obrađivati u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 (Opća uredba o zaštiti podataka) 28 i Direktivom (EU) 2016/680 (Direktiva o zaštiti podataka u području policijskog rada) 29 . Temeljno pravo pojedinaca na poštovanje njihova privatnog i obiteljskog života, doma i komuniciranja sadržano je u članku 7. Povelje o temeljnim pravima. To uključuje poštovanje privatnosti komunikacija te zaštitu terminalne opreme korisnika kao ključnih elemenata. Elektronički komunikacijski podaci moraju se obrađivati u skladu s Direktivom 2002/58/EZ (Direktiva o e-privatnosti) 30 .

U pregovorima bi trebalo osigurati da se u odredbama buduće konvencije UN-a postigne najviša moguća zaštita ljudskih prava, a da ujedno države članice mogu poštovati pravo EU-a uzimajući u obzir i njegov budući razvoj.

•Dosljednost u odnosu na druge politike Unije

Europska unija dosljedno promiče Budimpeštansku konvenciju kao vrijedan i fleksibilan referentni pravni okvir za međunarodnu suradnju u borbi protiv kiberkriminaliteta. Pružila je potporu trećim zemljama u pristupanju Konvenciji tako što im je pomogla da uvedu minimalni nacionalni pravni okvir za borbu protiv kiberkriminaliteta te da razviju potrebne kapacitete za istragu i kazneni progon, olakšavajući suradnju s drugim strankama Konvencije 31 .

EU, koji predstavlja Komisija, usto je aktivno sudjelovao u pregovorima o Drugom dodatnom protokolu uz Budimpeštansku konvenciju 32 . Protokol će biti otvoren za potpisivanje u svibnju 2022. S obzirom na to da su pitanja obuhvaćena Drugim dodatnim protokolom u isključivoj nadležnosti Unije, Komisija je 25. studenoga 2021. donijela dva prijedloga odluka Vijeća o ovlašćivanju država članica EU-a za potpisivanje 33 i ratifikaciju 34 , u interesu Europske unije, Drugog dodatnog protokola uz Budimpeštansku konvenciju o kibernetičkom kriminalu.

Pregovorima će se stoga morati osigurati dosljednost i usklađenost s Budimpeštanskom konvencijom o kibernetičkom kriminalu i njezinim dodatnim protokolima. 

2.    PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

•Pravna osnova

Člankom 218. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđa se da Komisija daje preporuke Vijeću, koje donosi odluku kojom se odobrava otvaranje pregovora i imenuje pregovarač Unije. Prema članku 218. stavku 4. UFEU-a Vijeće može pregovaraču uputiti smjernice.

•Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)

Jednostrano djelovanje nije alternativa jer se tako ne bi osigurala dostatna osnova za suradnju sa zemljama koje nisu članice EU-a. Pristupanje multilateralnom dogovoru kao što je moguća buduća konvencija UN-a o kojoj je pregovarala Unija učinkovitije je od otvaranja pregovora na bilateralnoj razini s pojedinačnim zemljama koje nisu članice EU-a.

•Proporcionalnost

Ova inicijativa ne prelazi ono što je potrebno za postizanje predmetnih ciljeva politike.

•Odabir instrumenta

Preporuka Komisije za odluku Vijeća o odobrenju otvaranja pregovora u skladu je s člankom 218. stavkom 3. UFEU-a, kojim se predviđa da Komisija daje preporuke Vijeću, koje donosi odluku kojom se odobrava otvaranje pregovora.

3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENA UČINKA

•Ex post evaluacije/provjere primjerenosti postojećeg zakonodavstva

Nije primjenjivo.

•Savjetovanja s dionicima

Komisija je 14. siječnja 2022. na svojim internetskim stranicama objavila poziv na očitovanje za ovu inicijativu te četiri tjedna primala primjedbe. Pojedinačni odgovori na poziv na očitovanje (njih pet) objavljeni su na internetskim stranicama o savjetovanju. Ti su odgovori uzeti u obzir pri pripremi ovog prijedloga.

•Prikupljanje i primjena stručnog znanja

Komisija je u pripremi pregovora uzela u obzir mišljenja stručnjaka iz država članica iznesena u relevantnim radnim skupinama Vijeća.

•Procjena učinka

Nije primjenjivo.

•Primjerenost i pojednostavnjenje propisa

Nije primjenjivo.

•Temeljna prava

Pregovori će vjerojatno obuhvaćati elemente koji bi mogli predstavljati zadiranje u temeljna prava, kao što su mjere u kaznenom postupku, definicije kaznenih djela koje mogu biti osnova za kazneni postupak ili pristup privatnim podacima osobe dobivenima u kontekstu kaznenog postupka. Odredbe o kojima će se pregovarati mogu dovesti do zadiranja u npr. pravo na pošteno suđenje, pravo na privatnost i pravo na zaštitu osobnih podataka. Budući da sudjelovanje u pregovorima u ime Europske unije ne bi smjelo ugroziti razinu zaštite temeljnih prava u Uniji, ovom se inicijativom predlaže postizanje visoke razine zaštite temeljnih prava.

4.UTJECAJ NA PRORAČUN

Prijedlog nema utjecaj na proračun EU-a. Nakon završetka pregovora države članice EU-a mogu imati jednokratne troškove za provedbu Konvencije, ali u ovoj fazi nije moguće utvrditi te troškove jer pregovori još nisu u potpunosti započeli.

5.DRUGI ELEMENTI

•Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja

Očekuje se da će pregovarački proces trajati do 2024., nakon čega mogu uslijediti potpisivanje i sklapanje Konvencije. Inicijativom se predlaže otvoren, uključiv i transparentan pregovarački proces.

Preporuka za

ODLUKU VIJEĆA

o odobravanju pregovora o sveobuhvatnoj međunarodnoj konvenciji o borbi protiv uporabe informacijskih i komunikacijskih tehnologija u kriminalne svrhe

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 218. stavke 3. i 4.,

uzimajući u obzir preporuku Europske komisije,

budući da:

(1)Opća skupština Ujedinjenih naroda donijela je 27. prosinca 2019. Rezoluciju 74/247 o borbi protiv uporabe informacijskih i komunikacijskih tehnologija u kriminalne svrhe, čime je odlučila osnovati ad hoc međuvladin odbor stručnjaka otvorenog tipa koji bi predstavljao sve regije radi izrade sveobuhvatne međunarodne konvencije o borbi protiv uporabe informacijskih i komunikacijskih tehnologija u kriminalne svrhe 35 . Unija bi trebala sudjelovati u pregovorima o toj konvenciji.

(2)Unija je donijela zajednička pravila koja se preklapaju s nekoliko elemenata koji se razmatraju za tu konvenciju. Ta zajednička pravila prije svega uključuju opsežan skup instrumenata materijalnog kaznenog prava 36 o policijskoj i pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima 37 , minimalnim standardima postupovnih prava 38 te zaštiti podataka i privatnosti 39 . Trebalo bi uzeti u obzir i buduća zajednička pravila 40 .

(3)Stoga nova međunarodna konvencija o borbi protiv uporabe informacijskih i komunikacijskih tehnologija u kriminalne svrhe može utjecati na zajednička pravila Unije ili izmijeniti njihovo područje primjene.

(4)Kako bi se zaštitila cjelovitost prava Unije i osiguralo da propisi međunarodnog prava i prava Unije ostanu dosljedni, nužno je da Unija sudjeluje u pregovorima o novoj međunarodnoj konvenciji o borbi protiv uporabe informacijskih i komunikacijskih tehnologija u kriminalne svrhe.

(5)Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća te je on dao mišljenje …

(6)[U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, i ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog protokola, Irska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.]

[ILI]

[U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, i ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog protokola, Irska je [pismom od ... ] obavijestila da želi sudjelovati u donošenju i primjeni ove Odluke.]

(7)U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Komisija se ovlašćuje da u ime Unije pregovara o sveobuhvatnoj konvenciji o borbi protiv uporabe informacijskih i komunikacijskih tehnologija u kriminalne svrhe.

Članak 2.

Pregovaračke smjernice utvrđene su u Prilogu.

Članak 3.

Pregovori se vode uz savjetovanje s posebnim odborom koji imenuje Vijeće.

Članak 4.

Ova Odluka i njezin Prilog objavit će se odmah nakon njihova donošenja.

Članak 5.

Ova je Odluka upućena Komisiji.

Sastavljeno u Bruxellesu,

   Za Vijeće

   Predsjednik

(1)    Europolova ocjena prijetnje organiziranog kriminala na internetu iz 2021. (iOCTA) www.europol.eu  
(2)    Budimpeštanska konvencija Vijeća Europe o kibernetičkom kriminalu (CETS br. 185), 23. studenoga 2001., https://rm.coe.int/CoERMPublicCommonSearchServices/DisplayDCTMContent?documentId=0900001680081561 .
(3)     Pojedinosti o rezultatima (coe.int) . Drugi dodatni protokol uz Konvenciju o kibernetičkom kriminalu, koji je donio Odbor ministara Vijeća Europe – vijesti (coe.int) .
(4)    Rezolucija Opće skupštine od 21. prosinca 2010., A/Res/65/230 – E – A/Res/65/230 – Desktop (undocs.org) .
(5)    Zbirka svih preliminarnih zaključaka i preporuka koje su države članice predložile tijekom sastanaka Stručne skupine za provedbu sveobuhvatne studije o kiberkriminalitetu održanih 2018., 2019. i 2020.: V2101012.pdf (unodc.org) .
(6)    Izvješće o sastanku Stručne skupine za provedbu sveobuhvatne studije o kiberkriminalitetu održanom u Beču od 6. do 8. travnja 2021.: V2102595.pdf (unodc.org) .
(7)    Rezolucija Opće skupštine od 17. prosinca 2018., A/RES/73/187 .
(8)    Rezolucija Opće skupštine od 27. prosinca 2019., A/RES/74/247 .
(9)    Rezolucija Opće skupštine od 26. svibnja 2021., A/RES/75/282* .
(10)     COM(2020) 605 final (27.7.2020.).
(11)     COM(2021) 170 final (14.4.2021.).
(12)     COM(2021) 799 final (8.12.2021.).
(13)    To uključuje programe kao što su GLACY+, CyberEast i CyberSouth, koje sufinanciraju EU i Vijeće Europe, a kojima upravlja Vijeće Europe.
(14)    Direktiva 2011/93/EU (13.12.2011.).
(15)    Direktiva 2013/40/EU (12.8.2013.).
(16)    Direktiva (EU) 2019/713 (17.4.2019.).
(17)    Direktiva 2014/41/EU (3.4.2014.).
(18)    Konvencija o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima među državama članicama Europske unije (29.5.2020.).
(19)    Uredba (EU) 2018/1727 (14.11.2018.).
(20)    Uredba (EU) 2016/794 (11.5.2016.).
(21)    Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 (12.10.2017.).
(22)    Okvirna odluka Vijeća 2002/465/PUP (13.6.2022.).
(23)    Okvirna odluka Vijeća 2009/948/PUP (30.11.2009.).
(24)    Prijedlog uredbe o europskom nalogu za dostavljanje i europskom nalogu za čuvanje elektroničkih dokaza u kaznenim stvarima, COM(2018) 225 final , i Prijedlog direktive o utvrđivanju usklađenih pravila za imenovanje pravnih zastupnika za potrebe prikupljanja dokaza u kaznenim postupcima, COM(2018) 226 final (17.4.2018.).
(25)    Prijedlog preporuke Vijeća o policijskoj suradnji, COM(2021) 780, Prijedlog direktive o razmjeni informacija među tijelima kaznenog progona u državama članicama i stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2006/960/PUP, COM(2021) 782, i Prijedlog uredbe o automatiziranoj razmjeni podataka u svrhu policijske suradnje („Prüm II”), COM(2021) 784 (8.12.2021.).
(26)    Sporazum o uzajamnoj pravnoj pomoći između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država (25.6.2003.).Sporazum između Europske unije i Japana o međusobnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (2009.).
(27)    Direktiva 2010/64/EU (20.10.2010.); Direktiva 2012/13/EU (22.5.2012.); Direktiva 2013/48/EU (22.10.2013.); Direktiva (EU) 2016/1919 (26.10.2016.); Direktiva (EU) 2016/800 (11.5.2016.); Direktiva (EU) 2016/343 (9.3.2016.).
(28)    Uredba (EU) 2016/679 (27.4.2016.).
(29)    Direktiva (EU) 2016/680 (27.4.2016.).
(30)    Direktiva 2002/58/EZ (12.7.2002.), izmijenjena Direktivom 2009/136/EZ (25.11.2009.).
(31)    Vidjeti npr. Zaključke Vijeća o kiberdiplomaciji, 10. veljače 2015., dokument 6122/15.
(32)    Odluka Vijeća o ovlašćivanju Europske komisije za sudjelovanje, u ime EU-a, u pregovorima o Drugom dodatnom protokolu uz Konvenciju Vijeća Europe o kibernetičkom kriminalu, ref. 9116/19.
(33)    Prijedlog Odluke Vijeća o ovlašćivanju država članica da u interesu EU-a potpišu Drugi dodatni protokol uz Konvenciju o kibernetičkom kriminalu o pojačanoj suradnji i otkrivanju elektroničkih dokaza, COM(2021) 718 final (25.11.2021.).
(34)    Prijedlog Odluke Vijeća o ovlašćivanju država članica da u interesu EU-a ratificiraju Drugi dodatni protokol uz Konvenciju o kibernetičkom kriminalu o pojačanoj suradnji i otkrivanju elektroničkih dokaza, COM(2021) 719 final (25.11.2021.).
(35)    Rezolucija koju je Opća skupština donijela 27. prosinca 2019. o izvješću Trećeg odbora (A/74/401)], Borba protiv uporabe informacijskih i komunikacijskih tehnologija u kriminalne svrhe, A/RES/74/247 .
(36)    Direktiva 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP, SL L 335, 17.12.2011., str. 1.–14. ; Direktiva 2013/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. kolovoza 2013. o napadima na informacijske sustave i o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2005/222/PUP, SL L 218, 14.8.2013., str. 8.–14. ; Direktiva (EU) 2019/713 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o borbi protiv prijevara i krivotvorenja u vezi s bezgotovinskim sredstvima plaćanja i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/413/PUP, PE/89/2018/REV/3, SL L 123, 10.5.2019., str. 18.–29.
(37)    Akt Vijeća od 29. svibnja 2000. o sastavljanju Konvencije o uzajamnoj pomoći u kaznenim stvarima između država članica Europske unije, SL C 197, 12.7.2000., str. 1.; Uredba (EU) 2018/1727 Europskog parlamenta i Vijeća o Agenciji Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) te zamjeni i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2002/187/PUP, SL L 295, 21.11.2018.; Uredba (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP, SL L 135, 24.5.2016., str. 53.; Okvirna odluka Vijeća 2002/465/PUP od 13. lipnja 2002. o zajedničkim istražnim timovima, SL L 162, 20.6.2002., str. 1.; Okvirna odluka Vijeća 2009/948/PUP o sprečavanju i rješavanju sporova o izvršavanju nadležnosti u kaznenim postupcima, SL L 328, 15.12.2009., str. 42.; Direktiva 2014/41/EU o Europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima, SL L 130, 1.5.2014., str. 1.
(38)    Direktiva 2010/64/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o pravu na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima, SL L 280, 26.10.2010., str. 1.; Direktiva 2012/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o pravu na informiranje u kaznenom postupku, SL L 142, 1.6.2012., str. 1.; Direktiva 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima, SL L 294, 6.11.2013., str. 1.; Direktiva (EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga, SL L 297, 4.11.2016., str. 1.; Direktiva (EU) 2016/800 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima, SL L 132, 21.5.2016., str. 1. Direktiva (EU) 2016/343 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku SL L 65, 11.3.2016., str. 1.
(39)    Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ; Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP; Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama), SL L 201, 31.7.2002., str. 37.–47., kako je izmijenjena Direktivom 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009.
(40)    Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o europskim nalozima za dostavljanje i čuvanje elektroničkih dokaza u kaznenim stvarima, 17. travnja 2018., COM(2018) 225 final; Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju usklađenih pravila za imenovanje pravnih zastupnika za potrebe prikupljanja dokaza u kaznenim postupcima, 17. travnja 2018., COM(2018) 226 final.
Top

Bruxelles, 29.3.2022.

COM(2022) 132 final

PRILOG

Preporuci za Odluku Vijeća

o odobravanju pregovora o sveobuhvatnoj međunarodnoj konvenciji o borbi protiv uporabe informacijskih i komunikacijskih tehnologija u kriminalne svrhe


PRILOG

Kad je riječ o procesu pregovora, Unija bi trebala nastojati postići sljedeće:

(1)Pregovarački proces mora biti otvoren, uključiv i transparentan te se temeljiti na suradnji u dobroj vjeri.

(2)U pregovaračkom procesu mora biti moguće zbiljsko sudjelovanje svih relevantnih dionika, uključujući civilno društvo, privatni sektor, akademsku zajednicu i nevladine organizacije.

(3)Svi doprinosi svih članica Ujedinjenih naroda moraju se razmatrati na ravnopravnoj osnovi kako bi se osigurao uključiv proces.

(4)Pregovarački proces mora se temeljiti se na djelotvornom i realističnom programu rada.

Kad je riječ o općim ciljevima pregovora, Unija bi trebala nastojati postići sljedeće:

(5)Konvencija mora biti djelotvoran instrument za tijela kaznenog progona i pravosudna tijela u globalnoj borbi protiv kiberkriminaliteta s ciljem stvaranja dodane vrijednosti u međunarodnoj suradnji.

(6)U potpunosti se mora uzeti u obzir postojeći okvir iskušanih i provjerenih međunarodnih i regionalnih instrumenata i nastojanja, kako je navedeno u rezolucijama Opće skupštine Ujedinjenih naroda 74/247 i 75/282. U skladu s tim Konvencija mora biti kompatibilna s postojećim međunarodnim instrumentima, posebno Budimpeštanskom konvencijom Vijeća Europe o kibernetičkom kriminalu iz 2001. i njezinim protokolima i Konvencijom Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta iz 2000. i njezinim protokolima, ali i s drugim relevantnim međunarodnim i regionalnim instrumentima. Konvencijom se ne smije utjecati na primjenu navedenih instrumenata ni na daljnje pristupanje bilo koje zemlje njima te se, u mjeri u kojoj je to moguće, mora izbjegavati nepotrebno udvostručavanje.

(7)U potpunosti se moraju uzeti u obzir rad i rezultati međuvladine stručne skupine otvorenog tipa u pogledu provedbe sveobuhvatne studije o kiberkriminalitetu kako je dogovoreno Rezolucijom 75/282 Opće skupštine Ujedinjenih naroda.

(8)Odredbama Konvencije ljudska se prava moraju štititi u najvećoj mogućoj mjeri. Države članice EU-a trebale bi moći poštovati pravo EU-a, uključujući temeljna prava, slobode i opća načela prava EU-a kako su utvrđeni u Ugovorima Europske unije i Povelji o temeljnim pravima. Odredbe Konvencije usto bi trebale biti u skladu s međunarodnim trgovinskim obvezama EU-a i njegovih država članica.

Kad je riječ o sadržaju pregovora, Unija bi trebala nastojati postići sljedeće:

(9)Konvencijom se moraju utvrditi definicije kaznenih djela koja je moguće počiniti samo s pomoću informacijskih sustava.

(10)Konvencijom se moraju utvrditi definicije kaznenih djela koja se mogu počiniti bez upotrebe informacijskih sustava, ali koja moga postati moguća upotrebom tih sustava u određenim okolnostima, međutim samo u slučajevima u kojima se uključivanjem informacijskih sustava znatno mijenjaju osobine ili učinak kaznenih djela.

(11)Kaznena djela moraju biti jasno i usko definirana na tehnološki neutralan način. Definicije moraju biti usklađene s onima iz drugih relevantnih međunarodnih ili regionalnih konvencija, posebno u području organiziranog kriminala ili kiberkriminaliteta, te s međunarodnim standardima u području ljudskih prava.

(12)Konvencijom se moraju predvidjeti pravila o pokušaju počinjenja takvih kaznenih djela, pomaganju u njihovu počinjenju i sudjelovanju u njima, o odgovornosti pravnih osoba za takva kaznena djela, o pravilima o uspostavi nadležnosti za takva kaznena djela te o sankcijama i mjerama u vezi s takvim kaznenim djelima koje su u skladu s drugim relevantnim međunarodnim ili regionalnim konvencijama, posebno u području organiziranog kriminala ili kiberkriminaliteta, te s međunarodnim standardima ljudskih prava.

(13)Konvencijom se moraju predvidjeti mjere u kaznenom postupku kojima se tijelima omogućuje djelotvorna istraga kiberkriminaliteta, zamrzavanje i oduzimanje imovinske koristi ostvarene takvim kaznenim djelima te očuvanje ili pribavljanje elektroničkih dokaza o bilo kojem kaznenom djelu u okviru kaznene istrage ili postupka, uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti.

(14)Dodana vrijednost navedenih mjera u kaznenom postupku mora biti dovoljna u usporedbi s drugim relevantnim međunarodnim ili regionalnim konvencijama, posebno u području organiziranog kriminala ili kiberkriminaliteta, te one moraju biti usklađene s takvim konvencijama i međunarodnim standardima ljudskih prava.

(15)Postupovne mjere za čuvanje ili pribavljanje elektroničkih dokaza moraju sadržavati jasnu i usku definiciju vrste obuhvaćenih informacija. Postupovnim mjerama za suradnju sa subjektima iz privatnog sektora mora se osigurati da je opterećenje takvih subjekata razmjerno i da subjekti iz privatnog sektora u potpunosti poštuju ljudska prava svojih korisnika. Konvencijom se pružateljima usluga na internetu (npr. pružateljima usluga pristupa internetu) mora dati pravna jasnoća u njihovoj interakciji s tijelima kaznenog progona država stranaka Konvencije. Postupovne mjere za uklanjanje nezakonitog sadržaja moraju se odnositi samo na nezakoniti sadržaj koji se može dovoljno precizno i usko definirati.

(16)Konvencijom se moraju predvidjeti mjere suradnje kojima se tijelima u različitim državama koje su stranke instrumenta omogućuje djelotvorna suradnja u svrhu kaznenih istraga ili postupaka koji se odnose na kaznena djela utvrđena u instrumentu odnosno suradnja radi očuvanja ili pribavljanja elektroničkih dokaza o bilo kojem kaznenom djelu u okviru kaznene istrage ili postupka.

(17)Dodana vrijednost navedenih mjera suradnje mora biti dovoljna u usporedbi s drugim relevantnim međunarodnim ili regionalnim konvencijama, posebno u području organiziranog kriminala ili kiberkriminaliteta, te one moraju biti usklađene s takvim konvencijama i međunarodnim standardima ljudskih prava.

(18)Mjere suradnje podliježu uvjetima predviđenima pravom stranke kojoj je zahtjev podnesen i njima se predviđaju široki razlozi za odbijanje kao što su zaštita temeljnih prava, uključujući pravo na zaštitu osobnih podataka, među ostalim u kontekstu prijenosa osobnih podataka i, prema potrebi, postojanje dvostruke kažnjivosti.

(19)Konvencijom se moraju predvidjeti strogi uvjeti i zaštitne mjere kako bi se osiguralo da države članice EU-a mogu poštovati i štititi temeljna prava, slobode i opća načela prava EU-a kako su utvrđena u Ugovorima Europske unije i Povelji o temeljnim pravima, osobito načelo proporcionalnosti, postupovna jamstva i prava, pravo na djelotvornu sudsku zaštitu, pretpostavku nedužnosti, pravo na pošteno suđenje i pravo na obranu osoba u kaznenom postupku, kao i pravo na privatnost, pravo na zaštitu osobnih podataka i elektroničkih komunikacijskih podataka pri obradi takvih podataka, uključujući za prijenose tijelima u zemljama izvan Europske unije, te pravo na slobodu izražavanja i informiranja. Konvencijom se posebno mora osigurati da države članice EU-a mogu ispuniti zahtjeve za međunarodne prijenose osobnih podataka u smislu Direktive (EU) 2016/680, Uredbe (EU) 2016/679 i Direktive 2002/58/EZ. Uvjetima i zaštitnim mjerama usto se moraju štititi ljudska prava i temeljne slobode u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava. To se odnosi na cijelu Konvenciju, uključujući postupovne mjere i mjere suradnje, među ostalim one koje mogu znatno utjecati na prava pojedinaca, kao što su zamrzavanje i oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i izručenje.

(20)Konvencija mora biti osnova za dobrovoljne mjere izgradnje kapaciteta kako bi se zemljama pružila potpora u njihovoj provedbi djelotvornih istraga i postupaka povezanih s kiberkriminalitetom te za pribavljanje elektroničkih dokaza za istrage i postupke u vezi s drugim kaznenim djelima, među ostalim putem tehničke pomoći i osposobljavanja. UNODC ima jasno opisanu ulogu u provedbi takvih mjera.

(21)Konvencijom se mora uzeti u obzir položaj fizičkih i pravnih osoba kao žrtava kiberkriminaliteta. Konvencijom se mora osigurati da te žrtve kiberkriminaliteta dobiju odgovarajuću pomoć, potporu i zaštitu.

(22)Konvencija mora biti osnova za praktične mjere za sprečavanje kiberkriminaliteta koje moraju biti jasno definirane i strogo ograničene te se razlikovati od mjera u kaznenom postupku koje bi mogle zadirati u prava i slobode pojedinaca ili pravnih osoba.

Kad je riječ o funkcioniranju Konvencije, Unija bi trebala nastojati postići sljedeće:

(23)Konvencijom se moraju zadržati postojeći globalni i regionalni instrumenti te postojeća međunarodna suradnja u globalnoj borbi protiv kiberkriminaliteta. Konkretno, države članice Europske unije u svojim međusobnim odnosima trebaju moći nastaviti primjenjivati pravila Europske unije.

(24)Konvencijom se moraju predvidjeti odgovarajući mehanizam radi osiguranja njezine provedbe i završne odredbe, među ostalim o rješavanju sporova, potpisivanju, ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju i pristupanju, stupanju na snagu, izmjeni, suspenziji, otkazu i depozitaru te jezicima koji su, ako je to moguće i primjereno, oblikovani u skladu s odredbama drugih relevantnih međunarodnih ili regionalnih konvencija, posebno u području organiziranog kriminala ili kiberkriminaliteta.

(25)Mora biti moguće da Europska unija postane stranka Konvencije.

Top