EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 13.12.2022.
COM(2022) 800 final
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA
o akcijskom planu EU-a za borbu protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima
1.Uvod
Nezakonita trgovina kulturnim dobrima privlačan je izvor financijskih sredstava za organizirani kriminal, a u nekim slučajevima i za sukobljene strane i teroriste. Posebno je privlačna zbog niskog rizika od otkrivanja, potencijala za visoke marže i veličine zakonitog i nezakonitog tržišta, a i zato što za kulturna dobra postoji stalna, pa i sve veća potražnja među kolekcionarima, ulagačima i muzejima.
Interpol je 2020. u svijetu zaplijenio više od 850 000 artefakata, od čega više od polovine u Europi. Od 2016. godišnja globalna operacija Pandora dovela je do 407 uhićenja te je uspješno vraćeno 147 050 kulturnih dobara. Međutim, te brojke ne daju realnu sliku – s obzirom na to da velik broj slučajeva prođe neotkriveno, stvarni razmjer nezakonite trgovine kulturnim dobrima vjerojatno je znatno veći.
Kulturna dobra često imaju velik kulturni, umjetnički, povijesni i znanstveni značaj. Zato nezakonita trgovina tim dobrima može nepovratno naštetiti kulturnoj baštini unutar i izvan EU-a. Briše dijelove našeg kolektivnog sjećanja i zatire povijest naroda i krajeva. Krijumčari su posebno aktivni u kriznim zonama i zonama sukoba, primjerice na Bliskom istoku (u Siriji, Iraku i Libiji), a odnedavno i u Ukrajini.
Tako složen i suštinski transnacionalan oblik kriminala traži prilagođen odgovor na razini EU-a, kako je utvrđeno u Strategiji EU-a za sigurnosnu uniju za razdoblje 2020.–2025. i Strategiji EU-a za suzbijanje organiziranog kriminala za razdoblje 2021.–2025. S tim ciljem Komisija predlaže akcijski plan kojim namjerava povećati potencijal postojećih mjera EU-a, istaknuti područja na kojima treba dodatno poraditi i predložiti rješenja za preostale probleme.
2.Složen fenomen koji traži prilagođen odgovor
Tri su glavne nezakonite aktivnosti povezane s nezakonitom trgovinom kulturnim dobrima: 1. krađa i razbojništvo, 2. pljačka (nezakonito uklanjanje starina s arheoloških nalazišta, zgrada ili spomenika) i 3. krivotvorenje kulturnih dobara. S time povezana kaznena djela uključuju prijevaru, kupovinu i preprodaju ukradenih dobara, krijumčarenje i korupciju. Osim krijumčarenja, kriminalci mogu čak i zakonito stečena kulturna dobra zloupotrijebiti za pranje novca, izbjegavanje sankcija, utaju poreza ili financiranje terorizma.
Kaznena djela povezana s kulturnim dobrima imaju posebna obilježja po kojima se razlikuju od drugih nezakonitih aktivnosti. Identitet, autentičnost, podrijetlo (izvorna lokacija), provenijencija i pravni status kulturnog dobra nisu uvijek očiti na prvi pogled i često ih treba utvrditi stručnjak. Kao drugo, javne i privatne zbirke, spomenici i arheološka nalazišta zanimljivi su pljačkašima, a posebno su laka meta u kriznim i konfliktnim zonama. Osim toga, neregistrirana kulturna dobra, posebno s arheoloških nalazišta ili iz nekatalogiziranih zbirki, teško je prepoznati i pratiti nakon što se njima počne nezakonito trgovati. Treće, tržište kulturnih dobara ima određenih slabosti koje idu na ruku kriminalcima. To uključuje prihvaćanje anonimnosti i tajnosti, subjektivnost i volatilnost cijena te mogućnost upotrebe artefakata za pohranu i premještanje znatnih količina novca. Kriminalcima u prilog ide i to što javnost općenito nije dobro upoznata s time koliko nezakonita trgovina kulturnim dobrima može biti štetna.
Osim toga, kriminalci profitiraju od sve većeg broja internetskih prodajnih kanala i šire svoje baze kupaca na zakonitim i nezakonitim tržištima. To dodatno otežava posao tijelima za izvršavanje zakonodavstva jer raste broj kulturnih dobara koja treba provjeriti, podaci su šifrirani, a u istragu često treba uključiti više jurisdikcija.
Nadalje, tijela za izvršavanje zakonodavstva primjećuju veću sofisticiranost skupina organiziranog kriminala koje se bave nezakonitom trgovinom kulturnim dobrima u usporedbi s drugim vrstama organiziranog imovinskog kriminaliteta. Kriminalci namjerno operiraju preko granica kako bi ostvarili što veću dobit, zameli tragove, izbjegli uhićenje i krivotvorili podrijetlo ili provenijenciju kulturnih dobara kojima trguju.
Istrage slučajeva nezakonite trgovine kulturnim dobrima stoga su vrlo zahtjevne. Za njih je potrebno posebno stručno znanje o kulturnim dobrima i sudjelovanje velikog broja tijela (policije, carine, graničnih tijela, ministarstava kulture, financijsko-obavještajnih jedinica i pravosudnih tijela), a zbog toga što su ti slučajevi često prekogranični, potpadaju pod više jurisdikcija.
3.Akcijski plan EU-a za borbu protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima
U skladu s preporukama za jačanje globalnog angažmana protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima u raznim područjima, ovim akcijskim planom namjerava se odvratiti kriminalce od te vrste kaznenih djela, odgovoriti na rastuće prijetnje sigurnosti i zaštititi kulturna baština. Akcijski plan usmjeren je na četiri strateška cilja radi djelotvorne i sveobuhvatne reakcije:
I.povećanje sposobnosti sudionika na tržištu i ustanova za očuvanje kulturne baštine da prepoznaju i spriječe kaznena djela;
II.jačanje kapaciteta tijela za izvršavanje zakonodavstva i pravosudnih tijela;
III.poticanje međunarodne suradnje;
IV.dobivanje potpore drugih ključnih dionika u zaštiti kulturnih dobara od kriminaliteta.
U ovom akcijskom planu upotrebljava se široka definicija kulturnih dobara koja uključuje artefakte od povijesnog, umjetničkog, znanstvenog ili etnološkog interesa, kako je navedeno u Konvenciji Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) o mjerama zabrane i sprječavanja nezakonitog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva kulturnih dobara iz 1970. („Konvencija UNESCO-a iz 1970.”).
3.1. Povećanje sposobnosti sudionika na tržištu i ustanova za očuvanje kulturne baštine da prepoznaju i spriječe nezakonitu trgovinu kulturnim dobrima
Sudionici na tržištu kulturnih dobara, kolekcionari i ustanove za očuvanje kulturne baštine u dobrom su položaju da pomognu u sprečavanju i otkrivanju kaznenih djela povezanih s kulturnim dobrima jer je vrlo vjerojatno da će naići na kulturna dobra koja su bila predmet nezakonite trgovine ili postati žrtve imovinskog kriminaliteta. Ključno je da ti dionici budu upoznati s važećim propisima i drugim nezakonodavnim instrumentima za sprečavanje i otkrivanje takvih kaznenih djela. Komisija održava redovit dijalog s ustanovama za očuvanje kulturne baštine, posebno u okviru stručne skupine za kulturnu baštinu. Surađuje i s UNESCO-om kako bi tržište umjetnina i ustanove za očuvanje kulturne baštine bolje razumjeli pravila dužne pažnje i etičnosti. UNESCO trenutačno revidira Međunarodni kodeks za trgovce kulturnim dobrima kako bi se obuhvatili novi aspekti koji su se pojavili od njegova donošenja 1999. i kako bi dodatno utvrdio i pojasnio etička načela kojima bi se tržište umjetnina trebalo voditi.
Budući da je nezakonita trgovina kulturnim dobrima u pravilu prekogranično kazneno djelo, zakonodavstvo EU-a o trgovini ima važnu ulogu u sprečavanju i otkrivanju takvih kaznenih djela. Za izvoz kulturnih dobara iz carinskog područja Unije mora se ishoditi izvozna dozvola radi njegove ujednačene kontrole na vanjskim granicama EU-a. Uvoz kulturnih dobara obuhvaćen je Uredbom (EU) 2019/880. Tom se uredbom zabranjuje uvoz kulturnih dobara nezakonito izvezenih iz treće zemlje i uvodi obveza posjedovanja uvoznih dozvola ili izjava uvoznika za uvoz određenih kulturnih dobara u Uniju. Njome se uvodi i centralizirani elektronički sustav koji služi za pohranu informacija i njihovu razmjenu među državama članicama te u kojem uvoznici mogu ispunjavati uvozne formalnosti. Taj će sustav postati operativan do lipnja 2025. Potpuno je elektronički i povezivat će relevantna carinska i kulturna tijela s postojećim bazama podataka. Osim toga, taj bi sustav mogao smanjiti broj slučajeva krivotvorenja dokumentacije, a više neće biti ni potrebno provjeravati vjerodostojnost dozvola u papirnatom obliku. Komisija razmatra proširenje tog sustava na izvozne dozvole iz Uredbe (EZ) br. 116/2009. Zakonodavstvo o uvozu i izvozu kulturnih dobara dopunjeno je Direktivom 2014/60/EU o povratu kulturnih predmeta nezakonito iznesenih s državnog područja države članice.
Kako bi dodatno pojednostavnila provedbu zakonodavstva EU-a o uvozu i izvozu, Komisija redovito komunicira s carinskim i kulturnim tijelima država članica u okviru Stručne skupine za carinska pitanja povezana s kulturnim dobrima, Odbora za kulturna dobra osnovanog Uredbom Vijeća (EZ) br. 116/2009 i Uredbom (EU) 2019/880 te Projektne skupine za digitalizaciju kulturnih dobara.
Međutim, u nadzoru i kontroli trgovine kulturnim dobrima unutar jedinstvenog tržišta može biti velikih razlika. Zbog toga nastaju rupe u zakonu koje kriminalci koriste da zametnu tragove i prikriju podrijetlo predmeta. U skladu s Konvencijom UNESCO-a iz 1970. i kao što su u savjetovanju istaknula tijela za izvršavanje zakonodavstva, mjere za povećanje sljedivosti prijenosa vlasništva nad kulturnim dobrima na jedinstvenom tržištu mogle bi znatno pomoći u otkrivanju slučajeva nezakonite trgovine i odvratiti kriminalce od infiltracije na tržište kulturnih dobara. Nadalje, utvrđivanjem provenijencije kulturnih dobara obuhvaćenih područjem primjene Direktive 2014/60/EU poboljšalo bi se funkcioniranje mehanizma povrata predviđenog u toj istoj direktivi. Mnoge države članice već su uvele registre prodaje za kategorije kulturnih dobara. Provedbom sličnih mjera u cijelom EU-u potaknulo bi se sprečavanje i otkrivanje prekograničnih kaznenih djela, a dobio bi se i bolji pregled nezakonite trgovine kulturnim dobrima na jedinstvenom tržištu. Osim toga, djelotvornost postojećih registara prodaje mogla bi se poboljšati, primjerice digitalnom pohranom informacija ili međusobnim povezivanjem registara.
Moglo bi se poraditi i na zaštiti javnih i privatnih zbirki kulturnih dobara od imovinskog kriminaliteta. Europol navodi da se u EU-u mnogi slučajevi nezakonite trgovine odnose na kulturna dobra ukradena iz vjerskih objekata, ustanova za očuvanje kulturne baštine, muzeja te privatnih domova i zbirki. Javne i privatne kolekcionare treba upozoravati na izloženost njihovih zbirki imovinskom kriminalitetu te na potrebu da obuče svoje osoblje za primjenu zaštitnih mjera i ulažu u zaštitu.
Vlasnici ili upravitelji javnih i privatnih zbirki mogu poduzeti i dobrovoljne mjere da se bolje zaštite od imovinskog kriminaliteta. Jedna je od važnih takvih mjera redovito ažuriranje inventara i baza podataka o kulturnim dobrima iz zbirke. Takvi popisi olakšavaju identifikaciju i traženje ukradenih predmeta. Čak i za privatne zbirke postoje alati koje preporučuju tijela za izvršavanje zakonodavstva, kao što je norma Object ID Međunarodnog vijeća muzeja (ICOM). Drugi je način za otkrivanje i sprečavanje kaznenih djela prijavljivanje slučajeva krađe imovine tijelima za izvršavanje zakonodavstva. Time se osigurava da se podaci o ukradenim kulturnim dobrima unesu u nacionalne baze podataka o ukradenim umjetničkim djelima i Interpolovu bazu podataka o ukradenim umjetničkim djelima. Registracija ukradenih kulturnih dobara povećava njihovu prepoznatljivost i krijumčarima otežava pronalaženje zakonitih kanala za njihovu prodaju.
EU već raspolaže posebnim propisima za suzbijanje nezakonite internetske trgovine kulturnim dobrima. Aktom o digitalnim uslugama povećavaju se odgovornosti pružatelja posredničkih usluga, uključujući internetske platforme koje povezuju potrošače s pružateljima robe i usluga. Njime je uređeno i prijavljivanje nezakonitog sadržaja, kao što su sumnjive prodaje, uvodi se mogućnost da javna tijela prekogranično šalju naloge za uklanjanje sadržaja pružateljima posredničkih usluga s poslovnim nastanom u drugim državama članicama te se povećavaju obveze trgovaca u pogledu sljedivosti. Komisija podupire i digitalizaciju i digitalno očuvanje kulturne baštine putem zajedničkog europskog podatkovnog prostora za kulturnu baštinu i radom na uspostavi oblaka za suradnju u području europske kulturne baštine.
Među ključnim je elementima borbe protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima otkrivanje nezakonitih financijskih tokova. Osim toga, pozornost je potrebno posvetiti i raširenosti pranja novca ili financiranja terorizma zakonito stečenim kulturnim dobrima. Zbog opasnosti da kriminalci zloupotrebljavaju sektor umjetnina i antikviteta za pranje prihoda ostvarenih kaznenim djelima poziva se na proširenje regulatornog okvira EU-a za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma. Direktiva o sprečavanju pranja novca sada se primjenjuje i na sudionike na tržištu umjetnina i antikviteta (kao što su galerije i aukcijske kuće) koji trguju ili posreduju u trgovini umjetničkim djelima te na slobodne luke za transakcije iznad određenog praga. Sudionici na tržištu imaju obvezu provoditi procjene rizika i pristupe sprečavanju i otkrivanju pranja novca i financiranja terorizma koji se temelje na riziku, zatim mjere za smanjenje rizika i upravljanje rizikom, učinkovitu dubinsku analizu i identifikaciju stranaka i stvarnih vlasnika te prijavljivati sumnjive transakcije i aktivnosti nacionalnim financijsko-obavještajnim jedinicama. Nadalje, u prijedlogu nove uredbe o sprečavanju pranja novca utvrđuje se ograničenje na razini EU-a u iznosu od 10 000 EUR za gotovinska plaćanja. To bi ograničenje moglo smanjiti pogodnost tržišta kulturnih dobara za pranje novca.
Javna tijela trebala bi biti dovoljno upoznata s rizicima od pranja novca i financiranja terorizma, kao i s time povezanim slabim točkama sektora kulturnih dobara, kako bi tome mogla prilagoditi mjere koje poduzimaju. Odgovarajući okvir u tu svrhu pružaju nacionalne procjene rizika koje države članice provode u skladu sa zakonodavstvom o sprečavanju pranja novca. Države članice također mogu izdati smjernice relevantnim subjektima iz privatnog sektora o tome kako prepoznati relevantne transakcije i ispuniti obveze povezane sa sprečavanjem pranja novca i financiranja terorizma.
Naposljetku, Komisija podupire projekt Stručne skupine za financijsko djelovanje o pranju novca i financiranju terorizma povezanima s umjetninama, antikvitetima i drugim kulturnim dobrima. Ciljevi tog projekta uključuju pomaganje zemljama, nadležnim tijelima i privatnom sektoru da razumiju na koje načine kriminalci i teroristi mogu zloupotrijebiti trgovinu takvim predmetima i da utvrde najbolju praksu i preporuke za ublažavanje tih rizika. Osim toga, Komisija kontinuirano procjenjuje rizike od pranja novca i financiranja terorizma koji utječu na jedinstveno tržište kad se odnose na prekogranične aktivnosti. U kontekstu nadnacionalne procjene rizika Komisija procjenjuje i prati posebne rizike za tržište umjetnina i antikviteta i druge s tim povezane sektore, kao što su slobodne luke i objekti za skladištenje umjetnina.
Ključne mjere
Komisija će učiniti sljedeće:
·u uskoj suradnji s UNESCO-om pokrenuti dijalog s tržištem umjetnina, o pitanjima zaštite kulturnih dobara i trgovine kulturnim dobrima na jedinstvenom tržištu i 2023. održati događanje na visokoj razini,
·podupirati razmjenu informacija između stručnjaka za kulturnu baštinu i relevantnih tijela održavanjem niza radionica i aktivnosti uzajamnog učenja,
·na temelju studije izvedivosti razmotriti proširenje elektroničkog sustava za reguliranje uvoza kulturnih dobara na izvoz kulturnih dobara,
·pokrenuti studiju kako bi pomogla državama članicama s uspostavom registara prodaje radi poboljšanja sljedivosti kulturnih dobara na jedinstvenom tržištu (uključujući internetsku prodaju) i na temelju toga 2024. izdati smjernice državama članicama,
·surađivati s Međunarodnim vijećem muzeja na promicanju njegovog etičkog kodeksa za muzeje, poboljšanju kapaciteta i osposobljavanju osoblja u muzejima i ustanovama za očuvanje kulturne baštine u nekoliko država članica kako bi se bolje katalogizirale i zaštitile njihove zbirke.
Države članice potiču se:
·da ojačaju učinkovitu suradnju i razmjenu informacija među carinskim tijelima i s Komisijom putem carinskog informacijskog sustava u svrhu borbe protiv prijevara povezanih s kulturnim dobrima,
·da poduzmu mjere kako bi osigurale da javne i privatne zbirke u bazama podataka propisno evidentiraju predmete i djela u svojem vlasništvu te da prijavljuju slučajeve imovinskog kriminaliteta tijelima za izvršavanje zakonodavstva, uz pomoć međunarodno dogovorenih normi i alata (kao što je norma Object ID ili Interpolova baza podataka o ukradenim umjetničkim djelima),
·da utvrde, procijene i osvijeste rizike nezakonite trgovine kulturnim dobrima, pranja novca i financiranja terorizma u okviru nacionalnih procjena rizika u skladu sa zakonodavstvom o sprečavanju pranja novca te da donesu odgovarajuće mjere za ublažavanje tih rizika,
·da informiraju privatni sektor i izdaju mu smjernice o ispunjavanju obveza povezanih sa sprečavanjem pranja novca i financiranja terorizma u suradnji s nadležnim tijelima,
·da poboljšaju suradnju subjekata s tržišta umjetnina i antikviteta za koje vrijede navedene obveze, financijskog sektora i financijsko-obavještajnih jedinica razmjenom znanja i pružanjem osposobljavanja o rizicima i vrstama nezakonitih aktivnosti povezanih s kulturnim dobrima, uzimajući pritom u obzir mogućnosti za suradnju javnih i privatnih subjekata,
·da promiču međunarodni etički kodeks UNESCO-a za trgovce kulturnim dobrima i etički kodeks za muzeje Međunarodnog vijeća za muzeje.
|
3.2. Jačanje kapaciteta tijela za izvršavanje zakonodavstva i pravosuđa
Složenost nezakonite trgovine kulturnim dobrima otežava posao tijelima za izvršavanje zakonodavstva i pravosudnim tijelima. Potrebno je još povećati kapacitete tih tijela za postupanje u slučajevima nezakonite trgovine kulturnim dobrima, u skladu s vlastitim zadaćama i odgovornostima na temelju prava EU-a i nacionalnog zakonodavstva.
Pregled stanja na temelju trenutačno dostupnih obavještajnih podataka nije vjeran prikaz razmjera nezakonite trgovine kulturnim dobrima. Podataka o nezakonitoj trgovini kulturnim dobrima nedostaje i zato što se slučajevi nezakonite trgovine ne evidentiraju na odgovarajući način. Dobivanje sveobuhvatne obavještajne slike na razini EU-a dodatno otežava to što se ne primjenjuje ujednačena metodologija za prikupljanje podataka ni ujednačena kategorizacija kaznenih djela povezanih s kulturnim dobrima. Opsežan katalog kaznenih djela povezanih s kulturnim dobrima utvrđen u Konvenciji Vijeća Europe o kaznenim djelima povezanima s kulturnim dobrima („Konvencija iz Nikozije”) sadržava smjernice o kategorijama kaznenih djela koje tijelima država članica olakšavaju ujednačenu kategorizaciju.
Javna tijela moraju dovoljno dobro razumjeti način rada kriminalaca i međusobno razmjenjivati informacije kako bi mogla maksimalno iskoristiti svoje resurse. Posebno bi trebala razumjeti regionalne razlike među krijumčarima, na primjer u pogledu organizacijske strukture, ugroženih kulturnih dobara, krijumčarskih ruta ili metoda za pranje novca i krivotvorenje podrijetla i provenijencije kulturnih dobara. Razumijevanje tih aspekata moglo bi omogućiti ciljanije traganje i iskorištavanje dostupnih resursa. Boljem razumijevanju prakse krijumčara i razmjera nezakonite trgovine kulturnim dobrima mogle bi doprinijeti i operativne mjere Europske multidisciplinarne platforme za borbu protiv kaznenih djela (EMPACT).
Javna tijela također moraju biti upoznata s preduvjetima za unutaragencijsku i međuagencijsku suradnju, kao i mogućnostima za suradnju u konkretnom slučaju. Kako bi podupro javna tijela u izgradnji kapaciteta, UNESCO je objavio priručnik pod naslovom „Borba protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima: priručnik za europska pravosudna tijela i tijela za izvršavanje zakonodavstva”, sastavljen u okviru suradnje EU-a i UNESCO-a. Komisija podupire UNESCO u prevođenju tog priručnika na jezike relevantnih zemalja. Kao drugo, Ured UN-a za droge i kriminal izradio je praktični vodič za pomoć u provedbi međunarodnih smjernica.
Javna tijela trebaju posebno stručno znanje i alate za otkrivanje i istraživanje slučajeva nezakonite trgovine kulturnim dobrima. U skladu s preporukama Interpola to uključuje odgovarajuće evidentiranje ukradenih predmeta na nacionalnoj i međunarodnoj razini te osiguravanje potrebnih vještina za nadležna tijela, što bi se konkretno moglo postići osnivanjem specijaliziranih nacionalnih jedinica zaduženih isključivo za istrage u slučajevima nezakonite trgovine kulturnim dobrima, kako je predviđeno Konvencijom UNESCO-a iz 1970. Specijalizirana državna odvjetništva također su se pokazala učinkovitima u proširivanju opsega istraga. Važan je i pravodoban pristup stručnom znanju povjesničara umjetnosti, arheologa i drugih stručnjaka za kulturna dobra kako bi se zaplijenjena kulturna dobra identificirala, utvrdila njihova autentičnost ili kvantificirala eventualna šteta nastala na mjestima koja su opljačkana ili bi to mogla biti.
Tehnologija je ključna za potporu tijelima za izvršavanje zakonodavstva i zaštitu kulturnih dobara od nezakonite trgovine. To uključuje softver za evidentiranje ukradenih predmeta i otkrivanje kulturnih dobara kojima se nezakonito trguje, tehnologiju za nadzor iz zraka radi zaštite ugroženih lokacija ili internetske alate za istragu, uključujući one koji se temelje na umjetnoj inteligenciji. Tijela za izvršavanje zakonodavstva prije svega trebaju posebne alate za otkrivanje kako bi se mogla nositi s velikim brojem predmeta koje treba provjeriti u internetskim istragama, na primjer alate kojima se na internetu mogu sustavno tražiti slike ili drugi podaci o kulturnim dobrima nezakonito stavljenima u prodaju.
Nadležna tijela mogla bi razmotriti i proširenje opsega istraga kako bi se osim povrata predmeta nezakonite trgovine obuhvatile kriminalne mreže i nezakoniti tokovi novca koji stoje iza pojedinačnih slučajeva nezakonite trgovine. Takvo određivanje opsega istraga u skladu je s međunarodnim preporukama (npr. preporukama Interpola), Strategijom EU-a za suzbijanje organiziranog kriminala za razdoblje 2021.–2025. i zajedničkim horizontalnim strateškim ciljevima EMPACT-a. Na razini EU-a i međunarodnoj razini istrage mogu podupirati Europol, Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex) i Agencija Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) u skladu sa svojim mandatima ili i partneri kao što su Interpol, Ured Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC) i Svjetska carinska organizacija. Osim toga, suradnja se može uspostaviti u kontekstu drugih relevantnih instrumenata za izvršavanje zakonodavstva i pravosudnu suradnju. Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) mogao bi istraživati i kazneno goniti počinitelje određenih kaznenih djela povezanih s trgovinom kulturnim dobrima koja su u njegovoj nadležnosti. Komisija poduzima sve što je potrebno da bi EPPO mogao učinkovito izvršavati svoje zadaće koje su mu dodijeljene Uredbom (EU) 2017/1939, među ostalim tako što jača suradnju s trećim zemljama.
Borba protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima, suštinski prekograničnog oblika kriminala, može se unaprijediti boljom komunikacijom među nacionalnim tijelima. Za unapređivanje razmjene strateških informacija i primjera dobre prakse, a i radi udruživanja snaga u borbi protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima Vijeće je 2012. uspostavilo neformalnu mrežu tijela za izvršavanje zakonodavstva država članica, EU CULTNET. Ta mreža mogla bi uvelike pomoći tijelima za izvršavanje zakonodavstva u borbi protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima. To se posebno odnosi na suradnju na projektima od zajedničkog interesa i razvoj konkretnih mjera prilagođenih potrebama tijela za izvršavanje zakonodavstva. Komisija će nastaviti surađivati s državama članicama kako bi se olakšala i intenzivirala suradnja tih tijela u okviru mreže EU CULTNET.
Krijumčari kulturnih dobara iskorištavaju to što te aktivnosti nisu jednako kriminalizirane u zemljama EU-a. Konvencija iz Nikozije Vijeća Europe jedini je međunarodni sporazum koji se izričito odnosi na kriminalizaciju nezakonite trgovine kulturnim dobrima. Provedbene mjere utvrđene Konvencijom uključuju kriminalizaciju krađe, nezakonitog uvoza/izvoza, nezakonitog iskapanja, nezakonitog pribavljanja i stavljanja na tržište te krivotvorenja dokumentacije. Te bi mjere doprinijele suzbijanju aktivnosti krijumčara jer bi se mogle proširiti istrage te bi se olakšao povrat i oduzimanje ukradenih kulturnih dobara. Kako bi se onemogućili poslovni modeli kriminalaca, Komisija je nedavno predložila da se postrože propisi EU-a o povratu i oduzimanju imovine. Time bi se države članice obvezalo da prate, zamrzavaju i oduzimaju imovinu koja potječe od trgovine kulturnim dobrima ako se njima trgovalo u okviru skupine organiziranog kriminala. Osim toga, Komisija razmatra načine za povećanje kaznene odgovornosti fizičkih i pravnih osoba uključenih u kršenje Unijinih mjera ograničavanja. To bi imalo posljedice i za fizičke i pravne osobe koje zloupotrebljavaju kulturna dobra za izbjegavanje tih mjera.
Ključne mjere
Komisija će učiniti sljedeće:
·utvrditi i poticati primjenu ujednačenijih kategorija za prikupljanje podataka uz potporu Europola, čime bi se moglo postići da se podaci ubuduće prikupljaju na razini EU-a preko Eurostata,
·razmotriti mjere za usklađivanje i međusobno povezivanje baza podataka država članica o ukradenim kulturnim dobrima na razini EU-a, što bi uključivalo i povezivanje s Interpolovom bazom podataka o ukradenim umjetničkim djelima,
·nastaviti financirati razvoj rješenja za bolju sljedivost i prepoznavanje kulturnih dobara radi njihove zaštite od prijetnji uzrokovanih ljudskim djelovanjem (uključujući kriminalitet) i usmjeriti se na različite aspekte zaštite kulturnih dobara, uključujući mjere za sljedivost, prepoznavanje i praćenje kulturnih dobara kojima se nezakonito trguje,
·dodati temu nezakonite trgovine kulturnim dobrima u uvodni tečaj za Frontexove službenike stalnih snaga za otkrivanje prekograničnog kriminaliteta,
·ocijeniti postojeće digitalne alate za istragu (uključujući one koje financira Komisija) i poticati pristup država članica tim alatima, uz potporu Europolova laboratorija za inovacije,
·mapirati nacionalno zakonodavstvo država članica kojim se kriminalizira nezakonita trgovina kulturnim dobrima i provodi Konvencija iz Nikozije.
Države članice potiču se:
·da uspostave nacionalne baze podataka o ukradenim kulturnim dobrima i njima uredno upravljaju,
·da prijavljuju krađe kulturnih dobara putem Interpolove baze podataka o ukradenim umjetničkim djelima,
·da razmjenjuju informacije o slučajevima nezakonite trgovine kulturnim dobrima s Europolom i Interpolom kako bi se poboljšala obavještajna slika stanja,
·da iskoriste puni potencijal mreže EMPACT za slučajeve nezakonite trgovine kulturnim dobrima, među ostalim za istrage o kriminalnim mrežama i tokovima novca povezanima s tim kaznenim djelima,
·da što bolje iskoriste potporu Europola i Eurojusta i njihovo stručno znanje za prekograničnu suradnju u području izvršavanja zakonodavstva i pravosudnu suradnju,
·da izgrade kapacitet nacionalnih tijela za izvršavanje zakonodavstva i pravosudnih tijela, na primjer tako da osnuju i osposobe specijalizirane jedinice za izvršavanje zakonodavstva i specijalizirane skupine državnih odvjetnika, i da osiguraju osnovno osposobljavanje za policijske, carinske i granične službenike uključene u rutinske provjere,
·da sklope memorandume o razumijevanju između relevantnih tijela kaznenog progona i relevantnih ustanova za očuvanje kulturne baštine kako bi se s oduzetim ili zaplijenjenim kulturnim dobrima primjereno postupalo i kako bi se skladištila na odgovarajući način,
·da podrže jačanje i kontinuitet rada mreže EU CULTNET kako bi se iskoristio njezin puni potencijal, među ostalim uključivanjem odgovarajućeg osoblja u Europol, te da zajednički osmisle načine da se tijelima za izvršavanje zakonodavstva omogući brže konzultiranje sa stručnjacima u području arheologije i povijesti umjetnosti,
·da potpišu, ratificiraju i provode Konvenciju iz Nikozije Vijeća Europe.
|
3.3. Jačanje međunarodne suradnje
Da bi bila učinkovita, borba protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima ne može se odvijati samo unutar granica EU-a. Vanjsko djelovanje EU-a uključuje multilateralnu i bilateralnu suradnju, primarno se odnosi na mjere u zemljama podrijetla, tranzita i odredišta izvan EU-a. Među tim su mjerama potpora zaštiti kulturne baštine i arheoloških lokaliteta, uspostava nacionalnih baza podataka o kulturnim dobrima i izgradnja kapaciteta tijela za izvršavanje zakonodavstva i pravosuđa.
Službe Komisije i Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) i dalje se zalažu za globalnu borbu protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima. U vanjsko djelovanje EU-a i zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku dodatno će uključiti zaštitu kulturne baštine, od odgovora na krizne i hitne situacije do razvojne, međunarodne i multilateralne suradnje. Službe Komisije i ESVD nastavit će u skladu sa svojim zadaćama i primjenjivim postupcima na temelju prava EU-a jačati suradnju s međunarodnim i regionalnim organizacijama posvećenima borbi protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima, pri čemu će poticati razvoj i poštovanje relevantnih međunarodnih pravnih okvira i standarda.
U kontekstu bilateralne ili regionalne suradnje sa zemljama koje nisu članice EU-a, EU je zaštitu kulturnih dobara od nezakonite trgovine uključio u bilateralne sporazume o suradnji, npr. u prioritete partnerstva s Egiptom ili Europsko-latinskoamerički program pomoći za borbu protiv transnacionalnog organiziranog kriminala („El PacCto”). Na tom su temelju uspostavljeni novi instrumenti za suradnju u istragama slučajeva nezakonite trgovine kulturnim dobrima. Osim toga, EU podupire aktivnosti povezane sa suzbijanjem nezakonite trgovine kulturnim dobrima na zapadnom Balkanu i pruža financijsku potporu za zaštitu kulturne baštine u zemljama iz kojih potječu ili kroz koje se provoze kulturna dobra kojima se nezakonito trguje, kao što su Mali, Tunis, Libanon, Irak, Sirija, Libija i Jemen. Komisija podupire partnerske zemlje i u izgradnji kapaciteta u području povrata imovine. Financira mjere za poboljšanje prekogranične suradnje u praćenju i istragama te oduzimanju i zapljeni imovine.
EU je i na globalnoj razini uključen u suzbijanje nezakonitih financijskih tokova povezanih s kulturnim dobrima, i to u okviru Globalnog instrumenta EU-a za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma Cilj je Globalnog instrumenta pomoći zemljama da se usklade sa standardima Stručne skupine za financijsko djelovanje, kojima se osigurava koordinirani globalni odgovor za sprečavanje organiziranog kriminala, korupcije i terorizma. Među mjerama su poboljšanje istraga i olakšavanje suradnje relevantnih tijela partnerskih zemalja, npr. financijsko-obavještajnih jedinica.
Mjere EU-a posebno se odnose na podložnost kulturnih dobara šteti od kaznenih aktivnosti u regijama zahvaćenima sukobima i krizama, a napredak prati ESVD zajedno sa službama Komisije i državama članicama. To uključuje neformalnu radnu skupinu stručnjaka iz ESVD-a i relevantnih službi Komisije, koja razmjenjuje informacije i olakšava konkretne nove mjere. Budući da u zaštiti kulturnih dobara može znatno pomoći i osoblje raspoređeno u misije i operacije, tema nezakonite trgovine kulturnim dobrima uključit će se u posebne module osposobljavanja o kulturnoj baštini u sukobima i krizama u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike. Još je jedan važan primjer potpora iz programa Europske unije za promatranje Zemlje Copernicus namijenjena zemljama kojima prijeti opasnost od pljačke uz pomoć satelita i bespilotnih letjelica.
Zbog agresivnog rata Rusije protiv Ukrajine potrebno se dodatno angažirati u zaštiti ukrajinskih kulturnih dobara. Službe Komisije i ESVD nastavit će podupirati zaštitu kulturnih dobara u Ukrajini različitim sredstvima, uključujući pomoć u zaštiti i premještanju kulturnih dobara. U tu svrhu u okviru posebne radne skupine redovito razmjenjuju informacije o primjerima dobre prakse, stečenim iskustvima i mogućim novim mjerama. Te mjere uključuju financijsku potporu za zaštitu zgrada i zbirki i potporu stručnjacima za kulturnu baštinu kako bi mogli nastaviti s radom u Ukrajini, a provode se u suradnji s Međunarodnim savezom za zaštitu baštine u područjima sukoba. Nadalje, Mehanizam EU-a za civilnu zaštitu prvi je put aktiviran za pružanje pomoći u području zaštite kulturne baštine. Iz programa Kuća Europe II, koji se financira iz Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju, također se podupire očuvanje i promicanje ukrajinske kulturne baštine.
Komisija pozdravlja potporu koju države članice već pružaju zemljama podrijetla ili tranzitnim zemljama izvan EU-a, uključujući zemlje pogođene sukobima i krizama, primjerice na Bliskom istoku i u Ukrajini.
Ključne mjere
Službe Komisije u suradnji s ESVD-om i, prema potrebi, državama članicama učinit će sljedeće:
·pratiti napredak u provedbi Zaključaka Vijeća o pristupu EU-a kulturnoj baštini u sukobima i krizama i o tome izvješćivati,
·povećati potporu zaštiti ukrajinskih kulturnih dobara od uništenja podupiranjem premještanja i fizičke zaštite zbirki,
·jačati kapacitete trećih zemalja za prekograničnu suradnju i istrage pranja novca povezanog s kulturnim dobrima, posebno proširenjem područja primjene Globalnog instrumenta EU-a za sprečavanje pranja novca na Aziju i Latinsku Ameriku.
|
3.4. Poboljšanje zaštite kulturnih dobara od nezakonite trgovine uz što veću potporu dionika
Savjetovanja s dionicima, uključujući UNESCO i UNODC, pokazuju da javnost nije dovoljno svjesna štete koju nezakonita trgovina kulturnim dobrima može nanijeti. Ključno je na važnost kulturne baštine i štetu koju joj nanosi nezakonita trgovina kulturnim dobrima ukazati i dionicima koji nisu nužno tijela za izvršavanje zakonodavstva ni ustanove za očuvanje kulturne baštine. Ciljne skupine uključuju potencijalne kupce kulturnih dobara, mlade, novinare, pojedince ili subjekte koji mogu utjecati na javno mnijenje o kulturnim dobrima, kao i zajednice u zemljama podrijetla koje mogu utjecati na očuvanje i zaštitu lokalnih kulturnih dobara.
U tu svrhu Komisija podupire nekoliko projekata za informiranje javnosti. Kako bi skrenula pozornost na zaštitu kulturne baštine u Ukrajini Komisija podupire kampanju #ArtvsWar. Osim toga, surađuje s UNESCO-om i podupire njegovu kampanju „the Real Price of Art” (hr. „stvarna cijena umjetnosti”), čiji je cilj upoznati potencijalne kupce s utjecajem nezakonite trgovine na kulturnu baštinu. Kako bi se s tom temom upoznala šira publika, Komisija podupire izradu nastavnih materijala o zaštiti kulturne baštine i distribuciju tih materijala u EU-u putem platforme School Education Gateway. EU podupire i angažman mladih. Na primjer, Europska udruga studenata za kulturnu baštinu, osnovana povodom Europske godine kulturne baštine 2018., dio je projekta mreže „Europska agora kulturne baštine: potpora Pokretu europskog civilnog društva za kulturnu baštinu”, koji prima potporu iz programa Kreativna Europa.
Ključne mjere
Službe Komisije, prema potrebi u suradnji s ESVD-om, učinit će sljedeće:
·pružati financijsku potporu Međunarodnom vijeću muzeja kako bi se unaprijedila promatračnica ICOM-a, koja objedinjuje i diseminira razne alate i materijale namijenjene senzibilizaciji međunarodne javnosti i usmjeravanju politike za zaštitu kulturnih dobara,
·pružiti potporu UNESCO-u u izradi priručnika za novinare o izvješćivanju o kaznenim djelima povezanima s kulturnom baštinom,
·podupirati inicijative za angažman mladih u okviru programa Kreativna Europa, Europskih snaga solidarnosti i programa Erasmus+,
·uključiti se u dijalog s relevantnim organizacijama mladih kako bi širile informacije o potrebi za zaštitom kulturne baštine od uništavanja, krađe i pljačke.
|
4.Zaključak
Nezakonita trgovina kulturnim dobrima nikako nije bezazlen zločin: ne samo što potiče aktivnosti koje ugrožavaju sigurnost građana EU-a nego može nepovratno naštetiti našoj kulturnoj baštini, a time i našem zajedničkom identitetu. Zbog toga se u borbi protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima mora dugoročno angažirati širok raspon dionika, i unutar i izvan EU-a. Ovaj akcijski plan EU-u i državama članicama pruža sveobuhvatan okvir za uspješniju prevenciju, otkrivanje i kaznenopravni odgovor na nezakonitu trgovinu kulturnim dobrima i s njom povezana kaznena djela. Komisija poziva Europski parlament i Vijeće da podrže ovaj akcijski plan i podupru njegovu provedbu.