EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 28.10.2022.

COM(2022) 560 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE

EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

o financijskim instrumentima, proračunskim jamstvima, financijskoj pomoći i nepredviđenim obvezama
Stanje na datum 31. prosinca 2021.

Sadržaj

1.Uvod

2.Što su nepredviđene obveze?

3.Nepredviđene obveze koje proizlaze iz instrumenata s rezervacijama: proračunska jamstva i financijska pomoć trećim zemljama

4.Nepredviđene obveze koje proizlaze iz financijske pomoći državama članicama

5.Ocjenjivanje održivosti nepredviđenih obveza EU-a

5.1. Okvir za ocjenjivanje

5.2. Ocjena održivosti nepredviđenih obveza s rezervacijama

5.3. Ocjena održivosti nepredviđenih obveza u vezi s ograničenjima gornje granice vlastitih sredstava

6.Zaključci6

Prilog: Održivost i prostor u proračunu u odnosu na gornju granicu vlastitih sredstava

1.Uvod

Ovo izvješće podnosi se u skladu sa zahtjevima iz članka 250. Financijske uredbe 1 . Pripremljeno je zajedno sa sljedećim dokumentima:

-radnim dokumentima X. i XI. priloženima nacrtu proračuna EU-a za financijsku godinu 2023. 2 , u kojima su navedene detaljne informacije o financijskim instrumentima i proračunskim jamstvima EU-a 3 , i

-izvješćem o dugoročnim predviđanjima budućih priljeva i odljeva proračuna EU-a, u kojem se nakon razmatranja planiranih proračunskih rashoda iznose projekcije dostupnog financijskog kapaciteta EU-a u razdoblju od 2023. do 2027. 4  

Ovim se izvješćem nastoji dati pregled iznosa i sastava nepredviđenih obveza koje se pokrivaju iz proračuna EU-a počevši od 31. prosinca 2021., posebno uzimajući u obzir razliku između nepredviđenih obveza s rezervacijama i bez rezervacija. U ovom izvješću iznosi se i procjena dugoročne održivosti nepredviđenih obveza na temelju kvalitativnih i kvantitativnih čimbenika. Ta je procjena provedena u odnosu na:

-postojeće rezervacije u odgovarajućim odjeljcima zajedničkog fonda za rezervacije koje je Komisija izdvojila za proračunska jamstva i financijsku pomoć trećim zemljama,

-ograničenja gornje granice vlastitih sredstava i raspoloživi prostor u proračunu za nepredviđene obveze bez rezervacija koje proizlaze iz financijske pomoći državama članicama.

Financijski instrumenti u obliku jamstava izvor su nepredviđenih obveza. Međutim, proračun uvijek uključuje potpune rezervacije za takve financijske instrumente, tj. u proračunu je izdvojena maksimalna financijska obveza koja može proizaći iz svakog financijskog instrumenta. Nepredviđene obveze koje proizlaze iz financijskih instrumenata stoga ne podliježu procjeni održivosti nepredviđenih obveza koje se pokrivaju iz proračuna EU-a.

Glavni je zaključak analize održivosti iz 2021. da proračun EU-a u načelu raspolaže dostatnim sredstvima za suočavanje s potencijalnom realizacijom nepredviđenih obveza. Konkretnije:

-krajem 2021. proračun EU-a uključivao je nepredviđene obveze u iznosu od približno 163 milijarde EUR koje se odnose na zajmove odobrene državama članicama i trećim zemljama te više od 60 milijardi EUR za jamstva pružena u kontekstu Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) 5 , Europskog fonda za održivi razvoj (EFOR) 6 , fonda EFOR+ 7 i mandata EIB-a za vanjsko kreditiranje 8 . To je povećanje nepredviđenih obveza od 43 % u odnosu na kraj 2020. Najveći dio toga čine zajmovi državama članicama u okviru Europskog instrumenta za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji (SURE) 9 i Mehanizma za oporavak i otpornost (RRF) 10 ;

-na kraju 2021. nisu utvrđene nedostatne rezervacije za nepredviđene obveze koje proizlaze iz proračunskih jamstava i financijske pomoći trećim zemljama;

-financijski kapacitet EU-a unutar postojećeg pravnog okvira (tj. Odluke o vlastitim sredstvima 11 i Uredbe o višegodišnjem financijskom okviru (VFO) za razdoblje 2021.–2027. 12 ) dostatan je da se pokriju postojeće obveze EU-a povezane s programima potrošnje i financijskim tržištima (za dužničke instrumente izdane u okviru programa financijske pomoći državama članicama) čak i u iznimno nepovoljnim okolnostima.

U ovom se izvješću obrađuju nepredviđene obveze nastale prije kraja 2021. te se analizira kako se one rješavaju u okviru VFO-a za razdoblje 2021.–2027.

U izvješću za 2020. već su detaljno opisane opsežne mjere i zaštitne mjere koje Komisija može upotrijebiti za zaštitu proračuna EU-a od mogućih gubitaka koji proizlaze iz nepredviđenih obveza 13 . To posebno uključuje horizontalni međusektorski okvir Komisije za pomno praćenje nepredviđenih obveza. Upravljački odbor za nepredviđene obveze 14 ima važnu ulogu u tom okviru. Taj se upravljački odbor 2021. sastao pet puta kako bi unaprijedio razvoj zajedničkih metodologija za osmišljavanje, pregovaranje i provedbu proračunskih jamstava i financijske pomoći.

U skladu s člankom 250. ovo izvješće sadržava i pregled financijskih instrumenata koji se financiraju iz proračuna EU-a i koji su povezani s unutarnjim i vanjskim politikama.

2.Što su nepredviđene obveze?

Nepredviđene obveze su potencijalne financijske obveze koje proizlaze iz postojećih obvezujućih obveza ili prijašnjih događaja. Hoće li te nepredviđene obveze dovesti do stvarnih gubitaka te koliki će biti razmjer tih gubitaka ovisit će o budućim događajima koje je teško predvidjeti. Postoje tri glavna izvora nepredviđenih obveza za EU.

-Proračunska jamstva su jamstva koja se daju različitim partnerima u provedbi u okviru mandata EFSU-a, mandata EFOR-a i mandata EIB-a za vanjsko kreditiranje. U okviru svih tih instrumenata EU partnerima u provedbi daje jamstva za pokrivanje dijela potencijalnih gubitaka koji proizlaze iz njihovih operacija financiranja i ulaganja (tj. dužničkih ili vlasničkih operacija). U okviru VFO-a za razdoblje 2021.–2027. program InvestEU 15 u sklopu jedinstvenog jamstva EU-a kombinira aktivnosti koje su se prethodno provodile u okviru EFSU-a i nekoliko drugih financijskih instrumenata. Partnerima u provedbi koji nisu dio Grupe Europske investicijske banke (EIB) omogućio je pristup dijelu jamstva EU-a. EFOR i mandat EIB-a za vanjsko kreditiranje na sličan su način zamijenjeni fondom EFOR+, koji je uspostavljen Uredbom o uspostavi Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa i koji sad služi kao financijski ogranak ojačanog plana za vanjska ulaganja.

-Zajmovi i povezani zajmovi za pružanje financijske pomoći trećim zemljama (tj. zajmovi u okviru programa makrofinancijske pomoći 16 i zajmovi Euratoma trećim zemljama 17 ). Zajmovi trećim zemljama financiraju se „naizmjeničnim” operacijama uzimanja zajmova, tj. svaki se zajam financira odgovarajućom obveznicom EU-a koja u smislu dospijeća, kamatne stope i roka otplate u potpunosti odgovara zajmu EU-a. To znači da su ulagači koji ulažu u obveznice EU-a izloženi samo kreditnom riziku EU-a, a ne kreditnom riziku svake pojedinačne zemlje korisnice. Ta je obveza za EU nepredviđena obveza jer je zemlja korisnica ugovorno obvezna osigurati tok prihoda za otplatu obveznica EU-a. Stoga za podmirenje duga EU-a u načelu nije potreban odljev sredstava EU-a.

-Zajmovi i povezane pozajmice za pružanje financijske pomoći državama članicama EU-a (tj. zajmovi za platne bilance 18 , zajmovi Mehanizma za europsku financijsku stabilnost (MEFS) 19 , zajmovi Euratoma 20 , zajmovi u okviru instrumenta SURE i zajmovi u okviru RRF-a). U pravilu se ti zajmovi, osim zajmova u okviru RRF-a, državama članicama EU-a odobravaju primjenom iste naizmjenične metode koja se koristi i za financijsku pomoć trećim zemljama 21 . S druge strane, zajmovi u okviru RRF-a financiraju se putem diversificirane strategije financiranja u okviru koje se isplata zajmova državi članici razlikuje od izdavanja obveznica EU-a. Neovisno o načinu financiranja, sredstva koja su vratile države članice korisnice koriste se za otplatu duga EU-a. Ne smatraju se vlastitim sredstvima u okviru odgovarajuće gornje granice vlastitih sredstava.

Za nepredviđene obveze koje proizlaze iz proračunskih jamstava i financijske pomoći trećim zemljama izdvojene su rezervacije na temelju konzervativnih procjena očekivanih gubitaka za svaki instrument uvećanih za dodatnu razliku za pokrivanje dijela neočekivanih gubitaka.

Zajednički fond za rezervacije drži i rezervacije kojima se štiti proračun EU-a od gubitaka koji mogu proizaći iz proračunskih jamstava i financijske pomoći trećim zemljama. Zajednički fond za rezervacije 31. prosinca 2021. sastojao se od četiriju odjeljaka (EFSU, EFOR, bivši Jamstveni fond za vanjska djelovanja (GFEA) i InvestEU). Zajednički fond za rezervacije daleko je najveći portfelj kojim izravno upravlja Komisija. Tržišna vrijednost preostalih dionica na dan 31. prosinca 2021. iznosila je 12,31 milijardu EUR, što je jednako vrijednosti neto imovine 22 .

Kako je navedeno u izvješću iz svibnja 2022. 23 , zajednički fond za rezervacije 2021. izgubio je 1 % tržišne vrijednosti jer su kamatne stope počele rasti, zbog čega se smanjila vrijednost obveznica koje se nalaze u portfelju. Ti računovodstveni gubici posljedica su primjene računovodstvenih standarda vrednovanja po tržišnoj vrijednosti na portfelje kojima upravlja EU. Oni će postati stvarni gubici samo ako Komisija proda predmetnu obveznicu prije datuma njezina dospijeća. Računovodstveni gubici zajedničkog fonda za rezervacije 2021. nisu znatno utjecali na kapacitet zajedničkog fonda za rezervacije da apsorbira očekivane/neočekivane gubitke 2021. te su ih više nego kompenzirali veliki priljevi. Rezervacije predviđene u okviru svih odjeljaka ostale su u skladu s iznosima propisanima zakonodavstvom kojim se utvrđuju različiti izvori nepredviđenih obveza. Zajednički fond za rezervacije, zajedno sa svim fondovima koji ulažu u obveznice, zabilježio je dodatne gubitke tijekom 2022. zbog naglog povećanja kamatnih stopa 24 . Komisija stalno prati situaciju i o tim će kretanjima izvješćivati u kontekstu godišnjeg izvješćivanja o uspješnosti zajedničkog fonda za rezervacije 2022.

Za nepredviđene obveze koje proizlaze iz financijske pomoći državama članicama EU-a nisu izdvojene rezervacije. Iznosi koje je zadužio EU čine izravne i bezuvjetne obveze EU-a 25 . To znači da bi, ako država članica korisnica ne ispuni svoje obveze prema EU-u, EU imao pravo, kao krajnju mjeru i tek nakon što iscrpi sve druge mogućnosti za pronalaženje rješenja unutar postojećeg proračunskog okvira, pozvati druge države članice da privremeno pokriju predmetni iznos. Takvi pozivi za sredstva bili bi iznad gornjih granica VFO-a, ali unutar gornje granice vlastitih sredstava 26 .

Proračun EU-a na kraju 2021. uključivao je više od 223 milijarde EUR ukupnih nepredviđenih obveza (približno 163 milijarde EUR za zajmove odobrene državama članicama i trećim zemljama te otprilike 60 milijardi EUR nepredviđenih obveza za jamstva dana u okviru EFSU-a, EFOR-a, EFOR-a+ i mandata EIB-a za vanjsko kreditiranje). Najveća izloženost proračuna EU-a proizlazila je iz programa financijske pomoći za države članice (vidjeti sliku 1.).

Slika 1.: Raščlamba nepredviđenih obveza prema izvoru na datum 31. prosinca 2021.

(*) Na temelju ukupnog iznosa „raspoloživog jamstva potpisanog s partnerima” (vidjeti tablicu 1.).

Sve veća važnost proračunskih jamstava i programa financijske pomoći za provedbu politika EU-a vidljiva je iz naglog povećanja ukupnog iznosa nepredviđenih obveza od 43 % u razdoblju od kraja 2020. do kraja 2021. Najviše su se povećali zajmovi državama članicama (+ 78 %). To je ponajprije posljedica dodatnih isplata zajmova u okviru instrumenta SURE i prvih isplata u okviru RRF-a. Znatno su se povećale i nepredviđene obveze koje proizlaze iz financijske pomoći trećim zemljama (+ 30 %), dok su nepredviđene obveze koje proizlaze iz proračunskih jamstava ostale relativno stabilne (vidjeti sliku 2. u nastavku).

Očekuje se da će se iznos nepredviđenih obveza koje proizlaze iz upotrebe proračunskih jamstava povećati 2022., kad će zapravo započeti faza ulaganja fonda InvestEU i fonda EFOR+ (u koje su uključena jamstva u iznosu od 26,2 milijarde EUR, odnosno 39,8 milijardi EUR). To će se djelomično kompenzirati dospijećem odnosnih izloženosti u okviru EFSU-a i mandata EIB-a za vanjsko kreditiranje.

Očekuje se i znatno povećanje nepredviđenih obveza EU-a do kraja 2022. u odnosu na dodatnu isplatu zajmova iz RRF-a državama članicama.

Slika 2.: Raščlamba nepredviđenih obveza prema izvoru na kraju 2020. i 2021.

Kao što je već objašnjeno, financijski instrumenti u obliku jamstva ne dovode do izloženosti riziku za proračun EU-a jer su za njih u potpunosti izdvojene rezervacije u proračunu.

Iz proračuna EU-a financiraju se brojni različiti financijski instrumenti (vlasnički kapital, dug, kreditna jamstva, rizični kapital, instrumenti za izgradnju kapaciteta i podjelu rizika). Oni se mogu klasificirati u dvije glavne kategorije: instrumente povezane s mjerama unutarnje politike i instrumente povezane s mjerama vanjske politike (ovisno o tome nalaze li se primatelji pretežno unutar ili izvan EU-a). Primjer unutarnje politike je fond Marguerite 27 , vlasnički fond koji je Komisiji omogućio da promiče ulaganja u infrastrukturne projekte i poduzeća u sektorima prometa, energetike i razvijene proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Primjer vanjske politike je Europski fond za jugoistočnu Europu (EFSE) 28 , jedan od najvećih svjetskih mikrofinancijskih fondova s približno milijardu eura kapitalnih obveza. EFSE je vodeći pružatelj dugoročnog financiranja odabranih partnerskih kreditnih institucija u jugoistočnoj Europi i Turskoj te u regiji istočnog susjedstva. Njime se zadovoljavaju potrebe za financiranjem mikropoduzeća i malih poduzeća te kućanstava s niskim dohotkom.

U radnom dokumentu X. priloženom nacrtu proračuna za 2023. naveden je detaljan opis svih 36 financijskih instrumenata koji su postojali 31. prosinca 2021.

3.Nepredviđene obveze koje proizlaze iz instrumenata s rezervacijama: proračunska jamstva i financijska pomoć trećim zemljama

EU je 2021. pružio proračunsku potporu u obliku jamstava Grupi EIB-a za dužničke i vlasničke operacije obuhvaćene EFSU-om te Grupi EIB-a i devet drugih financijskih institucija (uključujući Europsku banku za obnovu i razvoj i nekoliko nacionalnih razvojnih banaka) za operacije obuhvaćene jamstvom EFOR-a. Osim toga, jamčio je za zajmove koje je EIB odobrio korisnicima izvan EU-a u okviru mandata za vanjsko kreditiranje.

Prvo proračunsko jamstvo osigurano je u okviru mandata EIB-a za vanjsko kreditiranje. Njegova je osnovna svrha poboljšati sposobnost EIB-a da poduzima operacije financiranja u rizičnijim okruženjima izvan EU-a u područjima kao što su razvoj lokalnog privatnog sektora i razvoj socioekonomske infrastrukture.

EFSU je pokrenut 2015. kako bi se riješio problem dugotrajno niskih privatnih ulaganja u EU-u nakon financijske krize. Taj je fond proračunsko jamstvo u iznosu od 26 milijardi EUR koje je Grupi EIB-a dano iz proračuna EU-a. Tom se iznosu pridodaje 7,5 milijardi EUR iz vlastitih sredstava EIB-a.

Jamstvo u okviru EFOR-a dano je kako bi se poduprla ulaganja i poboljšao pristup financiranju prvenstveno u Africi i zemljama susjedstva te kako bi se tim zemljama pomoglo da ostvare UN-ove ciljeve održivog razvoja.

Na temelju uspješne provedbe mandata EIB-a za vanjsko kreditiranje i EFOR-a, EFOR+ uspostavljen je kao integrirani financijski paket kojim se osigurava financijski kapacitet supsaharskoj Africi, Aziji i Pacifiku, Latinskoj Americi i Karibima te zemljama susjedstva i zemljama kandidatkinjama u područjima kao što je smanjenje socioekonomskih nejednakosti; održiv i uključiv rast; prilagodba klimatskim promjenama i ublažavanje njihovih posljedica; zaštita okoliša i upravljanje okolišem; te otvaranje novih radnih mjesta.

U tablici 1. navedene su informacije o ukupnoj izloženosti riziku za proračun EU-a koji proizlazi iz ta četiri jamstva.

Tablica 1.: Nepredviđene obveze koje proizlaze iz proračunskih jamstava (od 31. prosinca 2021.) (u milijunima EUR) 29

Financijska pomoć trećim zemljama u obliku bilateralnih zajmova od EU-a i naizmjenično financirana s tržišta kapitala u osnovi je odobrena u okviru programa makrofinancijske pomoći, koji je usmjeren na zemlje izvan EU-a koje imaju poteškoća s platnim bilancama. U 2021. isplaćeni su novi zajmovi u iznosu od 1 665 milijuna EUR 30 .

Nepodmireni iznosi na kraju 2021. prikazani su u tablici 2.

Tablica 2.: Nepodmireni iznosi zajmova trećim zemljama na datum 31. prosinca 2021. (u milijunima EUR)

4.Nepredviđene obveze koje proizlaze iz financijske pomoći državama članicama

Komisija je 2021. djelujući u ime EU-a vodila pet programa u okviru kojih je državama članicama mogla odobravati zajmove.

-Pomoć platnim bilancama bila je namijenjena da pomogne državama članicama izvan europodručja koje imaju ili kojima prijeti rizik od poteškoća s platnom bilancom.

-MEFS je bio uspostavljen kako bi se pružila financijska pomoć državama članicama koje imaju ili kojima prijete ozbiljne financijske poteškoće zbog izvanrednih okolnosti koje su izvan njihove kontrole.

-Program SURE dogovoren je u lipnju 2020. kako bi se pomoglo u financiranju iznenadnih i znatnih povećanja javnih rashoda povezanih s programima skraćenog radnog vremena i sličnim mjerama koje su uvedene kao odgovor na krizu uzrokovanu bolešću COVID-19.

-RRF je središnji stup instrumenta NextGenerationEU (NGEU) 31 i privremeni instrument za potporu reformama i ulaganjima u državama članicama EU-a s krajnjim ciljem olakšavanja oporavka od pandemije bolesti COVID-19 uz istodobno podupiranje zelene i digitalne tranzicije. U okviru instrumenta EU-a za oporavak Komisija pozajmljuje sredstva kojima se RRF zatim koristi za financiranje reformi i ulaganja u državama članicama. Financiranje može biti u obliku zajma (povratna potpora) ili bespovratnih sredstava (bespovratna potpora). Kako bi iskoristile potporu, države članice dostavile su Komisiji nacionalne planove za oporavak i otpornost. U svakom se planu utvrđuju reforme i ulaganja koje treba provesti do kraja 2026., pri čemu se utvrđuju jasne ključne etape i ciljne vrijednosti koje će Komisija analizirati, a Europsko vijeće odobriti. Samo zajmovi u okviru RRF-a (za razliku od bespovratnih sredstava u okviru RRF-a) dovode do nastanka nepredviđenih obveza te se stoga u ovoj analizi razmatraju samo oni. Važno je naglasiti da se zajmovi u okviru RRF-a financiraju putem diversificirane strategije financiranja, a ne tradicionalnim naizmjeničnim pristupom 32 . Sva zaduženja u okviru instrumenta NextGenerationEU, u iznosu od 91 milijarde EUR na kraju 2021., pokrivena su jamstvom iz proračuna EU-a u skladu s člankom 9. stavkom 4. Odluke o vlastitim sredstvima.

-Jamstveni instrument Euratoma za pomoć državama članicama u financiranju ulaganja u nuklearne elektrane i industrijska postrojenja u nuklearnom gorivnom ciklusu.

U tablici 3. predstavljeni su nepodmireni iznosi zajmova u okviru tih pet programa na kraju 2021.

Tablica 3.: Nepodmireni iznosi zajmova državama članicama EU-a na datum 31. prosinca 2021. (u milijunima EUR)

Mjera ukupnog godišnjeg rizika za proračun EU-a zbog nepredviđenih obveza koje proizlaze iz financijske pomoći državama članicama ukupni je iznos godišnje glavnice i otplate kamata koje države članice korisnice duguju u okviru različitih programa u određenoj godini. Kad je riječ o naizmjeničnim zajmovima, to se podudara s ukupnim iznosom otplate obveznica EU-a izdanih za financiranje zajmova državama članicama.

Tablica 4.: Godišnji raspored vraćanja nepodmirenih zajmova (glavnica + kamate) iz postojećih programa za razdoblje od 2022. do 2027. na datum 31. prosinca 2021. (u milijunima EUR)

5.Ocjenjivanje održivosti nepredviđenih obveza EU-a 

5.1.    Okvir za ocjenjivanje

Ne dovodeći u pitanje procjenu rezervacija za određene financijske obveze tijekom njihova cijelog životnog vijeka koja je potrebna u trenutku nastanka obveza u članku 210. stavku 3. Financijske uredbe utvrđuje se da se „nepredviđene obveze, koje proizlaze iz proračunskih jamstava ili financijske pomoći koji terete proračun, smatraju održivima ako je njihov predviđeni višegodišnji razvoj uskladiv s ograničenjima utvrđenima uredbom o višegodišnjem financijskom okviru iz članka 312. stavka 2. UFEU-a i gornjom granicom godišnjih odobrenih sredstava za plaćanje utvrđenih u članku 3. stavku 1. Odluke 2014/335/EU, Euratom” (tj. s gornjim granicama VFO-a i gornjom granicom vlastitih sredstava).

To znači da bi sredstva koja EU može iskoristiti u jednoj godini u okviru trenutačnog VFO-a (gornja granica vlastitih sredstava) trebala biti dovoljna za financiranje rashoda koji proizlaze iz VFO-a, kao i svih nepredviđenih obveza koje se mogu realizirati.

Konkretno, plaćanja koja se odnose na nepredviđene obveze s rezervacijama za proračunska jamstva i financijsku pomoć trećim zemljama moraju se financirati iz utvrđenih rezervacija, a sva daljnja plaćanja moraju biti predviđena u okviru VFO-a. U odjeljku 5.2. ovog Izvješća prikazana je procjena primjerenosti raspoloživih rezervacija za ispunjavanje očekivanih plaćanja koja proizlaze iz proračunskih jamstava i financijske pomoći trećim zemljama za obveze koje su postojale na kraju 2021.

Plaćanja povezana s realizacijom nepredviđenih obveza koje proizlaze iz financijske pomoći državama članicama bez rezervacija mogu se financirati aktiviranjem dodatnih vlastitih sredstava do gornje granice utvrđene Odlukom o vlastitim sredstvima. Razlika između gornje granice vlastitih sredstava i vlastitih sredstava potrebnih za financiranje proračuna EU-a (poznata kao „prostor u proračunu”) čini financijski kapacitet EU-a za pokrivanje dodatnih odljeva povezanih s realizacijom nepredviđenih obveza koje proizlaze iz financijske pomoći državama članicama EU-a bez rezervacija. Okvir za procjenu tog skupa nepredviđenih obveza detaljno je opisan u izvješću za 2021. Rezultati te procjene nepredviđenih obveza bez rezervacija koje su postojale na kraju 2021. prikazani su u odjeljku 5.3. Odlukom o vlastitim sredstvima iz 2020. privremeno je povećana gornja granica vlastitih sredstava kako bi se obuhvatile obveze nastale tijekom provedbe instrumenta NextGenerationEU, uključujući nepredviđene obveze bez rezervacija koje proizlaze iz zajmova državama članicama u okviru RRF-a.

5.2.    Ocjena održivosti nepredviđenih obveza s rezervacijama

Najprije valja istaknuti da bi se proračunska jamstva EU-a mogla znatno razlikovati u smislu ciljeva politike i profila rizika temeljnih operacija koje se podupiru u okviru konkretnog programa. To, s druge strane, može dovesti do toga da se na svaku od njih primjenjuju drukčije sklonosti preuzimanja rizika. Sklonost preuzimanju rizika 33 obično se izražava kao ukupna vrijednost adherentna riziku uz određeni (unaprijed definirani) postotak razine pouzdanosti.

Na temelju raspoloživih podataka o neto očekivanim gubicima tijekom vijeka trajanja na datum 31. prosinca 2021. povezanima s proračunskim jamstvima koja su tad bila na snazi mogu se donijeti sljedeći zaključci:

-primjenjiva stopa rezervacija od 35 % ukupnog jamstva EFSU-a dostatna je da se pokriju neto procijenjeni gubici tijekom vijeka trajanja od operacija osiguranih u okviru različitih sastavnica EFSU-a uz razinu pouzdanosti od 95 % u skladu s ex-ante sklonošću preuzimanju rizika programa 34 ,

-stopa rezervacija za EFOR od 50 % u skladu je s procijenjenim gubicima tijekom vijeka trajanja uz ciljnu razinu pouzdanosti od 90 % u skladu s ex-ante sklonosti preuzimanju rizika programa,

-rezervacije za mandat EIB-a za vanjsko kreditiranje u odjeljku za vanjsko djelovanje zajedničkog fonda za rezervacije (bivši Jamstveni fond za vanjska djelovanja ili GFEA) dostatne su da se pokriju gubici uz razinu pouzdanosti od 91 % 35 .

Za utvrđivanje primjerenosti ciljne stope rezervacija od 9 % za postojeću izloženost koja proizlazi iz financijske pomoći trećim zemljama uzimaju se u obzir sljedeći čimbenici:

-nepostojanje slučajeva neispunjavanja obveza u izvještajnoj godini 2021., kao ni prethodnih godina,

-iznos rezervacije za umanjenje vrijednosti priznat u računovodstvenoj dokumentaciji EU-a za 2021. u usporedbi s ukupnim nepodmirenim iznosom 36 ,

-zemljopisna izloženost nepodmirenih zajmova,

-struktura dospijeća zajmova povezanih s trećim zemljama koje primaju financijsku pomoć koja je razumno dobro raspoređena u okviru trenutačnog VFO-a i budućih okvira,

-povezanost i usklađenost zajmova za makrofinancijsku pomoć s postojećim programom Međunarodnog monetarnog fonda, na kojem se temelji financijska sposobnost treće zemlje, a time i konačno vraćanje sredstava EU-a.

5.3.    Ocjena održivosti nepredviđenih obveza u vezi s ograničenjima gornje granice vlastitih sredstava

Kapacitet proračuna EU-a da odgovori na realizaciju izloženosti povezane s nepredviđenim obvezama bez rezervacija procjenjuje se primjenom okvira navedenog u točki 5.1.

Izdanja u okviru instrumenta NGEU započela su 2021., tako da ovogodišnje izvješće obuhvaća i privremenu gornju granicu vlastitih sredstava od 0,6 % BND-a EU-a, koja je dostupna samo za sve obveze u okviru instrumenta NGEU. Kako je navedeno u odjeljku 4., Komisija financira instrument NextGenerationEU primjenom diversificirane strategije financiranja kojom se osigurava zajednički skup financiranja za zajmove i bespovratne potpore, pri čemu samo zajmovi predstavljaju nepredviđene obveze. Zaduživanje za bespovratne potpore otplaćuje se iz proračuna EU-a i financira iz proračunskih prihoda. Prostor u proračunu stoga se procjenjuje u odnosu na ukupne obveze u okviru instrumenta NextGenerationEU, no analiza osjetljivosti posebno je usmjerena na nepredviđene obveze u skladu sa zahtjevima iz članka 210. stavka 3. Financijske uredbe.

Prvi je korak utvrditi središnji (osnovni) scenarij, koji odgovara očekivanom razvoju potrošnje i financijskom kapacitetu EU-a do 2027. u skladu s izvješćem o dugoročnim predviđanjima proračunskih rashoda i potrebnih prihoda (slika 3. u nastavku). Isključujući tekuću proračunsku godinu, raspoloživi prostor u proračunu za pokrivanje postojećih i novih nepredviđenih obveza u razdoblju od 2023. do 2027. u prosjeku iznosi 187 milijardi EUR godišnje (približno 83 milijarde EUR za trajni dio gornje granice vlastitih sredstava od 1,4 % BND-a EU-a i otprilike 104 milijarde EUR za privremenu gornju granicu od 0,6 % BND-a EU-a).

Nakon što se utvrdi središnji scenarij, dodatnim ispitivanjima procjenjuje se održivost postojećih nepredviđenih obveza u ekstremnim scenarijima u razdoblju od 2023. do 2027.

1)Ispitivanje otpornosti gospodarstva na stres. U središnjem scenariju BND slijedi projekcije za stvarni rast i inflaciju u skladu s gospodarskom prognozom Komisije iz proljeća 2022. 41 U ispitivanju otpornosti na stres predviđene stope nominalnog rasta niže su od osnovnog scenarija za jedan postotni bod za svaku godinu izvještajnog razdoblja 42 . Time se smanjuje nominalna vrijednost gornje granice vlastitih sredstava, a stoga i raspoloživi prostor u proračunu u prosjeku za 3,5 milijardi EUR godišnje (od toga se 2,4 milijarde EUR odnosi na trajnu gornju granicu vlastitih sredstava).

2)Ispitivanje otpornosti na stres na strani prihoda proračuna. U tom se ekstremnom scenariju procjenjuje bi li raspoloživi prostor u proračunu bio dovoljan ako bi se sve nepredviđene obveze bez rezervacija realizirale istodobno. U praktičnom smislu, to bi značilo da sve države članice koje koriste programe financijske pomoći istodobno ne bi ispunile svoje obveze povezane s dospjelim vraćanjima sredstava. Predmetni iznosi u skladu su s rasporedima vraćanja sredstava na kraju 2021. (vidjeti tablicu 4.). To je iznimno malo vjerojatan scenarij u kojem se ne uzimaju u obzir sve mjere koje Komisija može poduzeti kako bi izbjegla takvu situaciju (npr. reprogramiranje duga i aktivno upravljanje gotovinom). U tom bi se scenariju raspoloživi prostor u proračunu smanjio za prosječno 3,85 milijardi EUR godišnje. To bi bilo gotovo u cijelosti (3,82 milijarde EUR) povezano s trajnom gornjom granicom vlastitih sredstava. Nepredviđene obveze koje proizlaze iz zajmova u okviru RRF-a bile bi minimalne (0,03 milijarde EUR godišnje) jer će otplata glavnice tih zajmova u okviru privremene gornje granice započeti tek 2032.

3)Ispitivanje otpornosti na stres na strani rashoda proračuna. U tom se scenariju koji se odnosi na VFO predviđa teoretski najviši iznos rashoda (tj. najveće moguće gornje granice za plaćanja u okviru VFO-a i pojedinačne posebne instrumente). Važno je istaknuti da to nije isto kao predviđanje odozdo prema gore i nije povezano sa stvarnim očekivanjima razvoja plaćanja EU-a. Osim toga, kad je riječ o rashodovnoj strani proračuna, za razliku od ispitivanja otpornosti na stres na prihodovnoj strani, odluka o povećanju potrošnje (unutar gornjih granica VFO-a) donosi se na prijedlog Komisije te je moraju odobriti Europski parlament i Vijeće. Nerealno je smatrati da bi Komisija predložila odluku koja ne bi bila u skladu s financijskim kapacitetom EU-a u određenoj godini. Ne postoji posebna gornja granica VFO-a isključivo za proračunske rashode EU-a kako bi se ispunile obveze otplate za bespovratne potpore u okviru instrumenta NGEU 43 . Stoga se u ispitivanju otpornosti na stres u vezi s otplatom duga u okviru instrumenta NGEU pretpostavlja da je maksimalni proračunski rashod jednak izdanjima u okviru NGEU-a koja dospijevaju (osim nepredviđenih obveza ispitanih u prethodno navedenom ispitivanju otpornosti na stres na prihodovnoj strani proračuna jer se ovim ispitivanjem otpornosti na stres na rashodovnoj strani proračuna ne uzima u obzir scenarij u kojem sve države članice koje istodobno primaju financijsku pomoć ne ispunjavaju svoje obveze otplate). U ovoj hipotetskoj situaciji ne razmatraju se planirana produljenja otplate duga. Prostor u proračunu bio bi približno 15,8 milijardi EUR manji nego u središnjem scenariju, uključujući 14,2 milijarde EUR za trajnu gornju granicu vlastitih sredstava.

4)Ispitivanje otpornosti na kombinirani stres za gospodarske uvjete, prihode i rashode. Riječ je o izrazito negativnom scenariju u kojem se kombiniraju svi nepovoljni scenariji opisani u prethodno navedenim trima točkama. Time bi se smanjio prostor u proračunu za godišnji prosjek od 23 milijarde EUR na razinu od otprilike 164 milijarde EUR godišnje u razdoblju 2023.–2027. (uključujući 63 milijarde EUR za trajnu gornju granicu vlastitih sredstava). Čini se da taj iznos čini veliku sigurnosnu rezervu kojom se osigurava financijski kapacitet EU-a da pokrije svoje obveze (koje proizlaze iz operacija u okviru instrumenta NGEU i izvan njega) čak i u slučaju dubokih gospodarskih šokova, potencijalne zakonodavne promjene koja uzrokuje veću potrošnju i mogućeg nastanka novih potencijalnih obveza.

Detaljni rezultati osnovnog scenarija i scenarijâ ispitivanja otpornosti na stres navedeni su u Prilogu.

Slika 3.: Gornja granica vlastitih sredstava i potrebe za vlastitim sredstvima u osnovnom scenariju i kombiniranom ispitivanju osjetljivosti

6.    Zaključci

Proračun EU-a na kraju 2021. uključivao je približno 163 milijarde EUR nepredviđenih obveza povezanih sa zajmovima odobrenima državama članicama i trećim zemljama te više od 60 milijardi EUR nepredviđenih obveza za jamstva dana u okviru EFSU-a, EFOR-a, EFOR-a+ i mandata EIB-a za vanjsko kreditiranje.

Rizicima da zemlje korisnice ne vrate te zajmove ili da se jamstva aktiviraju pažljivo se upravlja putem sveobuhvatnog okvira za upravljanje rizicima, koji za određene kategorije nepredviđenih obveza uključuje izdvajanje proračunskih sredstava za pokrivanje gubitaka uz dovoljno konzervativnu razinu pouzdanosti.

S obzirom na više zaštitnih mjera koje su predviđene okvirom EU-a za praćenje rizika povezanih s nepredviđenim obvezama s rezervacijama i nepredviđenim obvezama bez rezervacija i upravljanje njima te s obzirom na ocjenu održivosti iz ovog izvješća može se donijeti nekoliko zaključaka.

-Rizicima koji proizlaze iz instrumenata s rezervacijama, odnosno proračunskih jamstava i financijske pomoći trećim zemljama, pažljivo se upravlja i za njih su izdvojene odgovarajuće rezervacije. Tom se procjenom uzimaju u obzir gomilanje rizičnih pozicija u prošlosti, podaci o prošlim neispunjenjima obveza i očekivanim gubicima, mjere koje su uspostavljene kako bi se osiguralo da gubici ne prelaze unaprijed utvrđene razine dopuštenog odstupanja i rezervacije koje su dostupne za pokrivanje očekivanih gubitaka.

-Financijski kapacitet EU-a u okviru postojećeg pravnog okvira (odnosno Odluke o vlastitim sredstvima i Uredbe o VFO-u) dostatan je za odgovor na realizaciju gubitaka koji mogu proizići iz zajmova bez rezervacija od sada do kraja 2027. U prosjeku je u razdoblju 2023.–2027. u okviru gornje granice vlastitih sredstava (uključujući 0,47 % BND-a EU-a do trajne gornje granice) dostupno 187 milijardi EUR godišnje (tj. 1,05 % BND-a EU-a) za odgovor na izvanredne pozive na financiranje nepredviđenih rashoda ili ispunjavanje svih postojećih i potencijalnih nepredviđenih obveza ako dođe do njihove realizacije.

-Prostor u proračunu dovoljan je čak i u ekstremnom negativnom scenariju u kojem se kombiniraju negativni učinci na proračunske prihode, rashode i gospodarski rast. Prosječni iznos od 164 milijarde EUR godišnje (tj. približno 0,94 % BND-a EU-a) ostao bi raspoloživ u okviru gornje granice vlastitih sredstava (uključujući 0,37 % BND-a EU-a do trajne gornje granice) kako bi se osigurala stabilnost financijskog sustava EU-a i njegova kreditnog rejtinga, čime se osigurava sigurnosna rezerva u slučaju dodatnih negativnih gospodarskih šokova, novih inicijativa potrošnje i nepredviđenih obveza.

Prilog: Održivost i prostor u proračunu u odnosu na gornju granicu vlastitih sredstava (u milijardama EUR, tekuće cijene)

* U procjeni rizika povezanoj s instrumentom SURE uzima se u obzir posebno protujamstvo, koje su odobrile sve države članice, u vrijednosti od 25 % najvećeg iznosa financijske pomoći. U praksi se sva godišnja plaćanja povezana sa zajmovima za instrument SURE mogu izuzeti iz godišnjeg rizika za razdoblje koje se procjenjuje jer su iznosi koji dospijevaju u potpunosti pokriveni jamstvima država članica.

** Predviđaju se teoretski najveći rashodi za: 1. gornju granicu plaćanja VFO-a u razdoblju od 2023. do 2027. 44 , 2. buduće prilagodbe do njihova potencijalnog maksimuma u jednoj godini 45 te 3. godišnje gornje granice tematskih posebnih instrumenata (Europski fond za prilagodbu globalizaciji, pričuva za solidarnost i pomoć u nuždi, pričuva za prilagodbu Brexitu) i instrumenta fleksibilnosti.

(1)    Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).

(2)    COM(2022) 400 final od 1.7.2022.

(3)    Radni dokument X. o uporabi financijskih instrumenata u skladu s člankom 41. stavkom 4. Financijske uredbe. Radni dokument XI. o provedbi proračunskih jamstava, zajedničkom fondu za rezervacije i procjeni održivosti nepredviđenih obveza koje proizlaze iz proračunskih jamstava i financijske pomoći u skladu s člankom 41. stavkom 5. Financijske uredbe.

(4)    COM(2022) 315 final od 30.6.2022.

(5)    Uredba (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2015. o Europskom fondu za strateška ulaganja, Europskom savjetodavnom centru za ulaganja i Europskom portalu projekata ulaganja i o izmjeni uredaba (EU) br. 1291/2013 i (EU) br. 1316/2013 (SL L 169, 1.7.2015., str. 1.).

(6)    Uredba (EU) 2017/1601 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. rujna 2017. o uspostavi Europskog fonda za održivi razvoj (EFOR), jamstva EFOR-a i Jamstvenog fonda EFOR-a (SL L 249, 27.9.2017., str. 1.).

(7)      EFOR+ uspostavljen je na temelju Uredbe o Instrumentu za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa. Uredba (EU) 2021/947 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. lipnja 2021. o uspostavi Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa, izmjeni i stavljanju izvan snage Odluke br. 466/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) 2017/1601 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 480/2009 (SL L 209, 14.6.2021., str. 1.).

(8)    Pregled relevantnih zakonodavnih akata i odgovarajućih sporazuma o jamstvu između Komisije i Europske investicijske banke dostupan je u Konačnom donošenju (EU, Euratom) 2021/417 općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2021. (dio III. Komisija, napomena uz stavku 14 20 03 02 računa rashoda „Jamstvo za vanjsko djelovanje za NDICI, EINS, IPA III i MFP”) (SL L 93, 17.3.2021., str. 959.).

(9)    Uredba Vijeća (EU) 2020/672 od 19. svibnja 2020. o uspostavi Europskog instrumenta za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji (SURE) nakon izbijanja bolesti COVID-19 (SL L 159, 20.5.2020., str. 1.). 

(10)    Uredba (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost (SL L 57, 18.2.2021., str. 17.).

(11)    Odluka Vijeća (EU, Euratom) 2020/2053 od 14. prosinca 2020. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije te o stavljanju izvan snage Odluke 2014/335/EU, Euratom (SL L 424, 15.12.2020., str. 1.).

(12)    Uredba Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 kojom se utvrđuje višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021.–2027. (SL L 433 I, 22.12.2020., str. 11.).

(13)    Vidjeti točke 3.2. i 4.2. Izvješća Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o financijskim instrumentima, proračunskim jamstvima, financijskoj pomoći i potencijalnim obvezama – Stanje na datum 31. prosinca 2020. (COM(2021) 676 final od 5.11.2021.).

(14)    Odluka Komisije od 24. srpnja 2020. o osnivanju Upravljačkog odbora za nepredviđene obveze koje proizlaze iz proračunskih jamstava (C(2020) 5154 final). Ovo izvješće sadržava i sve informacije iz članka 7. te odluke.

(15)    Uredba (EU) 2021/523 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa InvestEU i izmjeni Uredbe (EU) 2015/1017 (SL L 107, 26.3.2021., str. 30.).

(16)    Pravnu osnovu makrofinancijske pomoći zemljama koje nisu članice EU-a i nisu zemlje u razvoju čini članak 212. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Članak 213. UFEU-a može poslužiti kao pravna osnova kad trećoj zemlji treba žurna financijska pomoć.

(17)    Odluka Vijeća 94/179/Euratom od 21. ožujka 1994. o izmjeni Odluke 77/270/Euratom, o ovlaštenju Komisije za ugovaranje zaduživanja Euratoma u svrhu doprinosa financiranju potrebnom za poboljšanje stupnja sigurnosti i učinkovitosti nuklearnih elektrana u određenim državama nečlanicama (SL L 84, 29.3.1994., str. 41.).

(18)    Uredba Vijeća (EZ) br. 332/2002 od 18. veljače 2002. o uspostavi instrumenta srednjoročne financijske pomoći platnim bilancama država članica (SL L 53, 23.2.2002., str. 1.).

(19)    Uredba Vijeća (EU) br. 407/2010 od 11. svibnja 2010. o uspostavi Mehanizma za europsku financijsku stabilnost (SL L 118, 12.5.2010., str. 1.). Uredba Vijeća (EU) 2015/1360 od 4. kolovoza 2015. o izmjeni Uredbe (EU) br. 407/2010 o uspostavi Mehanizma za europsku financijsku stabilnost (SL L 210, 7.8.2015., str. 1.).

(20)    Odluka Vijeća 77/270/Euratom od 29. ožujka 1977. o ovlaštenju Komisije za izdavanje zajmova Euratoma u svrhu doprinosa financiranju nuklearnih elektrana (SL L 88, 6.4.1977., str. 9.), kako je izmijenjena i dopunjena.

(21)    U okviru instrumenta NGEU Komisija posuđuje i na tržištima kako bi financirala bespovratnu potporu (uključujući bespovratna sredstva iz RRF-a). Otplata tih operacija uzimanja zajmova pokriva se odobrenim sredstvima u godišnjim proračunima unutar gornjih granica višegodišnjih financijskih okvira i stoga u načelu ne čini nepredviđenu obvezu za EU. Međutim, aktivnosti uzimanja zajmova za davanje zajmova instrumenta NGEU (npr. za financiranje zajmova u okviru RRF-a) dovode do novih nepredviđenih obveza i razmatraju se u ovom izvješću.

(22)    Imovina zajedničkog fonda za rezervacije trenutačno se ulaže u skladu sa smjernicama za upravljanje imovinom radi očuvanja kapitala tijekom njegova razdoblja ulaganja. Portfelj se sastoji od instrumenata tržišta novca nominiranih u eurima, vrijednosnih papira s fiksnim prinosom nominiranih u eurima i američkim dolarima. Komisija trenutačno preispituje referentnu vrijednost zajedničkog fonda za rezervacije kako bi uključila nove kategorije imovine (tj. vlasničke instrumente). Očekuje se da će se novom politikom ulaganja, zajedno s novim povoljnijim tržišnim uvjetima, dugoročno poboljšati očekivani povrat referentne vrijednosti zajedničkog fonda za rezervacije.

(23)      Vidjeti Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o zajedničkom fondu za rezervacije 2021. (COM(2022) 213 final od 16.5.2022.) i prateći radni dokument službi Komisije (SWD(2022) 143 final od 16.5.2022.).

(24)      Ovo je Izvješće dovršeno 30. rujna 2022.

(25)    To se odnosi i na iznose pozajmljene u svrhu daljnjeg pozajmljivanja trećim zemljama.

(26)    Vidjeti članak 2. stavak 3. i članak 3. stavak 1. Uredbe Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 od 17. prosinca 2020. kojom se utvrđuje višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021.–2027.

(27)

   Vidjeti Uredbu (EZ) br. 680/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o utvrđivanju općih pravila za dodjelu financijske potpore Zajednice u području transeuropskih prometnih i energetskih mreža (SL L 162, 22.6.2007., str. 1) i Odluku Komisije C(2010) 941 od 25. veljače 2010. o sudjelovanju Europske unije u Europskom fondu za energetiku, klimatske promjene i infrastrukturu 2020. (fond Marguerite).

(28)    Uredba (EZ) br. 1638/2006 (SL L 310, 9.11.2006., str. 1.–14.), Uredba (EU) br. 232/2014 (SL L 77, 15.3.2014., str. 27.–43.) i Uredba (EU) br. 236/2014 (SL L 77, 15.3.2014., str. 95.–108.).

(29)    Isplaćeni iznosi čine iznose koji su već isplaćeni krajnjim korisnicima. Iznosi povezani s operacijama koje su potpisali partneri uključuju isplaćene iznose i sporazume koji su već potpisani s korisnicima ili financijskim posrednicima, ali još nisu isplaćeni. Raspoloživo jamstvo potpisano s partnerima čini ukupno jamstvo obuhvaćeno proračunom EU-a, a time i najveću potencijalnu izloženost EU-a, uključujući operacije čije je potpisivanje odobreno, ali još nisu potpisane. Brojke uključuju iznose koji su kategorizirani kao „rezervacije/financijske obveze” u skladu s primjenjivim računovodstvenim pravilima EU-a.

(30)    Za više pojedinosti, uključujući nepodmireni iznos po pojedinačnom korisniku, vidjeti Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o pružanju makrofinancijske pomoći trećim zemljama u 2021., (COM(2022) 341 final od 19.7.2022.).

(31)    Uredba Vijeća (EU) 2020/2094 o uspostavi Instrumenta Europske unije za oporavak radi potpore oporavku nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19 (SL L 433I, 22.12.2020., str. 23.).

(32)    Izdanja u okviru instrumenta NGEU upotrebljavaju se za financiranje bez razlike zajmova u okviru RRF-a, bespovratnih potpora u okviru RRF-a i drugih programa u okviru VFO-a. Izdanja se temelje na godišnjem planu zaduživanja koji se pak temelji na predviđenim odljevima za zajmove i bespovratne potpore. Komisija slijedi diversificiranu strategiju financiranja i upotrebljava različite dugoročne i kratkoročne instrumente financiranja. Time se Komisiji omogućuje da državama članicama ponudi dugoročne zajmove pod privlačnim uvjetima. Troškovi zaduživanja zatim se, u skladu s jedinstvenim pristupom, dodjeljuju korisnicima zajmova i proračunu EU-a (za bespovratne potpore). Vidjeti Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o novoj strategiji financiranja instrumenta NextGenerationEU (COM(2021) 250 final, 14.4.2021.).

(33)    Vrijednost adherentna riziku može se definirati kao razina gubitaka portfelja koja se statistički u određenom razdoblju neće premašiti uz određenu razinu pouzdanosti.

(34)    Uzimajući u obzir rezultate Komisijina modela kreditnog rizika koji se odnosi na dužnički proizvod dijela za infrastrukturu i inovacije u kombinaciji s kretanjem izloženosti i gubitaka u okviru dijela za infrastrukturu i inovacije – odjeljka za vlasnički kapital i dijela za MSP-ove na dan 31. prosinca 2021. Dodatne pojedinosti nalaze se u točki 3.3.1. radnog dokumenta XI. priloženog nacrtu proračuna za 2023.

(35)    Kad su uspostavljeni prethodnici odjeljka za vanjsko djelovanje zajedničkog fonda za rezervacije, nije definirana ex-ante sklonost preuzimanju rizika u obliku razine pouzdanosti rezervacija tijekom cijelog trajanja operacija. Vremenski okvir za buduće aktiviranje jamstva koji se upotrebljava za analizu iznosi pet godina.

(36)    Rezervacije za umanjenje vrijednosti za makrofinancijsku pomoć i zajmove Euratoma iznosile su 293 milijuna EUR, odnosno 13 milijuna EUR. Vidjeti točku 2.4.1.1. pod naslovom „Zajmovi za Mehanizam za oporavak i otpornost (NGEU) i financijsku pomoć” Konsolidirane godišnje računovodstvene dokumentacije Europske unije za financijsku godinu 2021. (COM(2022) 323 final, 23.6.2022.).

(37)      30.9.2022.

(38)      Jamstvom EU-a pokrivaju se gubici koji mogu nastati u portfelju pokrivenom jamstvom do 65 % vrijednosti portfelja obuhvaćenog jamstvom.

(39)      Odluka (EU) 2022/1628 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. rujna 2022. o pružanju izvanredne makrofinancijske pomoći Ukrajini, jačanju zajedničkog fonda za rezervacije jamstvima država članica i posebnim rezervacijama za određene financijske obveze povezane s Ukrajinom pokrivene jamstvom na temelju Odluke br. 466/2014/EU te o izmjeni Odluke (EU) 2022/1201 (SL L 245, 22.9.2022., str. 1.–13.).

(40)      Vidjeti članak 13. Odluke (EU) 2022/1628.

(41)     https://economy-finance.ec.europa.eu/publications/european-economic-forecast-spring-2022_en  

(42)    To je slično ispitivanju otpornosti na stres provedenom u Komisijinu Izvješću o fiskalnoj održivosti:  https://ec.europa.eu/info/sites/default/files/economy-finance/dp171_en_vol1.pdf

(43)    Člankom 5. stavkom 2. Odluke o vlastitim sredstvima ograničava se EU-ovo vraćanje glavnice sredstava pozajmljenih na tržištima kapitala za instrument NextGenerationEU u određenoj godini na 7,5 % od 390 milijardi EUR u cijenama iz 2018. (tj. 29,25 milijardi EUR u cijenama iz 2018.).

(44)    Kako je utvrđeno u najnovijoj tehničkoj prilagodbi VFO-a (COM(2022) 266 final od 7.6.2022.).

(45)    U vezi s mehanizmom iz članka 5. i članka 11. stavka 1. točke (b) Uredbe o VFO-u (do gornjih granica iz članka 11. stavka 3. te uredbe i uzimajući u obzir samo moguće prilagodbe naviše).