Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu preporuke Vijeća o uspostavi europskog jamstva za djecu

(COM(2021) 137 final)

i o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Strategija EU-a o pravima djeteta

(COM(2021) 142 final)

(2021/C 374/10)

Izvjestiteljica:	Kinga JOÓ
Suizvjestiteljica:	Maria del Carmen BARRERA CHAMORRO

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 31.5.2021.
Pravna osnova:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Odluka Predsjedništva Odbora:	23.3.2021.
Nadležno tijelo:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	21.6.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	7.7.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	562
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	231/0/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Nedopustiva činjenica da je svako četvrto dijete u EU-u tijekom odrastanja izloženo riziku od siromaštva i socijalne isključenosti iziskuje koordiniran europski pristup koji se temelji na snažnoj politici i pravnim okvirima kako bi se obrnuo taj trend i prekinuo međugeneracijski začarani krug nejednakosti. Mora postojati ambiciozan cilj kojim će se nastojati do 2030. izdignuti svu djecu iz siromaštva, a ne samo njih 5 milijuna.

1.2.

Oblikovanje politika mora uključivati prava djece. Gotovo svako područje politike utječe na djecu, stoga je potreban pristup na razini cijelog društva kako bi se zajamčilo da različite politike (koje se odnose na obitelj, obrazovanje, gospodarstvo, digitalni svijet, okoliš, stanovanje) imaju osnažujuće i dugotrajne pozitivne učinke na zdravlje i dobrobit djece. Potrebno je hitno usvojiti integrirani pristup i horizontalne mjere na razini EU-a te nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini kako bi se obuhvatila sva važna područja koja i danas i ubuduće mogu utjecati na život djece.

1.3.

EGSO predlaže da nacionalni akcijski planovi u pogledu jamstva za djecu uključuju skup mjera za dvije ili više generacija kako bi se razvila potpora i za djecu i za njihove roditelje jer se problem ranjivosti djeteta ne može riješiti ako se ne vodi računa i o ranjivosti njegove obitelji. Roditeljima i skrbnicima mora se pružiti potpora kombinacijom aktivnosti: odgovarajućim prihodima, ravnotežom između poslovnog i privatnog života, korištenjem prikladno plaćenog rodiljnog, očinskog i roditeljskog dopusta, dopusta skrbnika, fleksibilnim radnim uvjetima i radnim mjestima prilagođenima obitelji.

1.4.

Ljudska prava i prava djece obvezujuća su za sve države članice, kako je navedeno u članku 2. UEU-a. Potreban je snažniji okvir politike o pravima djece na europskoj razini te na njega pozivaju brojni dionici. Potrebno je savjetovati se s organiziranim civilnim društvom, osobito sa socijalnim službama, organizacijama za djecu, obiteljskim organizacijama te pružateljima usluga formalnog i neformalnog obrazovanja i uključiti ih u izradu nacionalnih akcijskih planova i mehanizama za njihovo praćenje. Djelotvorna provedba dvaju navedenih okvira EU-a može se najbolje poduprijeti ciljanim djelovanjem kako bi se iskorijenilo siromaštvo i promicali zdravlje i dobrobit djece.

1.5.

Samo 11 zemalja namijenilo je posebna sredstva iz fonda ESF+ za izdizanje djece iz siromaštva, dok su neke druge države članice bile vrlo blizu prosjeku EU-a u pogledu podataka o rizicima od siromaštva među djecom. EGSO preporučuje da sve države članice najmanje 5 % sredstava iz fonda ESF+ namijene tome da izvuku djecu iz siromaštva. Potrebno je i poboljšati prikupljanje kvalitetnih raščlanjenih podataka kako bi se doprinijelo praćenju napretka u iskorjenjivanju siromaštva i socijalne isključenosti djece.

1.6.

EGSO preporučuje državama članicama da omoguće slobodan pristup ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, školovanju i školskim aktivnostima te zdravstvenoj skrbi ili da te usluge omoguće besplatno. Druga je mogućnost da odgovarajućim novčanim davanjima osiguraju da djeca dobiju te ključne usluge bez dodatnog financijskog opterećivanja obitelji.

1.7.

EGSO preporučuje da države članice tijekom izrade svojih nacionalnih planova u okviru jamstva za djecu prema potrebi navedu ciljanu dobnu skupinu, imajući na umu da se prava djece primjenjuju na svaku osobu mlađu od 18 godina. To je osobito važno kako bi se zajamčila komplementarnost okvira kao što su jamstvo za djecu i garancija za mlade u najboljem interesu korisnika.

1.8.

EGSO potiče Komisiju da strategiju o pravima djeteta postavi na horizontalnu koordinacijsku razinu s drugim nedavno odobrenim europskim strategijama kao što su strategije za rodnu ravnopravnost, ravnopravnost LGBTIQ osoba, Roma i za prava osoba s invaliditetom.

2.   Uvod

2.1.

Prava djece ljudska su prava svih osoba mlađih od 18 godina. Zaštita prava djece cilj je Europske unije utvrđen u članku 3. stavku 3. UEU-a i članku 24. Povelje EU-a o temeljnim pravima. Vijeće Europe promiče i štiti ljudska prava djece na temelju Europske konvencije o ljudskim pravima i strategije za prava djeteta (2016.–2021.) te drugih relevantnih pravnih standarda. U skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta svaka osoba na svijetu mlađa od 18 godina ima pravo na isti skup građanskih, političkih, gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava, neovisno o njezinu etničkom podrijetlu, rodu, vjeroispovijesti, jeziku, sposobnostima, migracijskom statusu, spolnoj orijentaciji ili bilo kojem drugom statusu. Konvencija o pravima osoba s invaliditetom i ciljevi održivog razvoja Ujedinjenih naroda primjenjuju se i u ovom slučaju.

2.2.

Godišnji Forum o pravima djeteta pokrenut je 4. lipnja 2007. Ta platforma omogućuje dijalog između institucija EU-a i drugih dionika te svake godine prati djelovanje EU-a u području prava djece. EGSO je 2010. usvojio mišljenje o siromaštvu i dobrobiti djece (1), a 2011. usvojio je mišljenje o Programu EU-a za prava djeteta (2) u kojemu poziva države članice da podupru djecu na svaki mogući način.

2.3.

Komisija je 20. veljače 2013. usvojila preporuke za jačanje prava djece, smanjenje siromaštva djece i poboljšanje dobrobiti djece (3). Europski parlament pozvao je 24. studenoga 2015. Komisiju i države članice EU-a da uvedu jamstvo za djecu i programe kojima se nude potpora i mogućnosti za roditelje da izbjegnu socijalnu isključenost i uključe se na tržište rada (4). Parlament, Vijeće i Komisija proglasili su 13. prosinca 2017. europski stup socijalnih prava koji je također usmjeren na „Skrb o djeci i potporu djeci” (5) (načelo 11.). U europskom stupu socijalnih prava proglašava se i pravo na zaštitu od siromaštva i pravo na posebne mjere za poboljšavanje jednakih mogućnosti. Komisija je u okviru daljnjeg postupanja u srpnju 2020. naručila studiju izvedivosti (6), a u kolovozu 2020. pokrenula je javna savjetovanja o jamstvu za djecu i o provedbi strategije EU-a o pravima djeteta.

2.4.

Komisija je 24. ožujka 2021. uz potporu Europskog parlamenta (7) usvojila prvu sveobuhvatnu strategiju EU-a o pravima djeteta za razdoblje 2021.–2024., kao i prijedlog preporuke Vijeća o uspostavi europskog jamstva za djecu.

3.   Opće napomene o strategiji EU-a o pravima djeteta i prijedlogu Komisije o europskom jamstvu za djecu

3.1.

Strategija EU-a o pravima djeteta okvir je politike koji se temelji na pravima i uključuje prava djece kao međusektorsko pitanje u politike i zakonodavstvo EU-a. Prijedlog preporuke Vijeća o europskom jamstvu za djecu pravno je obvezujući uz jasan skup provedbenih aktivnosti, ciljeva i mjera koje će EU pobliže pratiti. EGSO pozdravlja oba prijedloga te smatra da će njihova provedba poduprijeti napore za promicanje dobrobiti djece i smanjenje siromaštva djece na europskoj i nacionalnoj razini.

3.2.

Djeca su najranjiviji članovi našeg društva i nisu u položaju da se samostalno suočavaju s rizikom od siromaštva i socijalne isključenosti. Sve vrste nasilja nad djecom široko su rasprostranjene. Pandemija izazvana bolešću COVID-19 dovela je do povećanja određenih vrsta nasilja prema izvješćima policije i drugih osnovnih službi kao što su telefonske linije za pomoć djeci u brojnim državama članicama koje se suočavaju s povećanjem broja slučajeva (8). Prema podacima Eurostata iz 2019. u EU-u je 18 milijuna, odnosno 22,2 % djece odrastalo uz rizik od siromaštva i socijalne isključenosti, a taj će se broj vjerojatno povećati zbog socioekonomskih posljedica pandemije (9). Svako četvrto dijete u EU-u odrasta u obiteljima koje se nalaze u teškim situacijama i potrebna im je potpora da razbiju ciklus međugeneracijskog siromaštva.

3.3.

Djeca su govorila o pravima i budućnosti kakvu žele u anketi nazvanoj Naša Europa. Naša prava. Naša budućnost (10), koja je doprinijela oblikovanju strategije EU-a o pravima djeteta i jamstva za djecu. Pet organizacija za prava djece ukupno je prikupilo mišljenja više od 10 000 djece. Iz nalaza je bilo jasno da stajališta djece moraju pomoći u oblikovanju gospodarskih, socijalnih, pravnih okvira i prioriteta te okvira i prioriteta politika u EU-u.

3.4.

U strategiji EU-a o pravima djeteta zauzima se holistički pristup, a njezin je sveobuhvatni cilj izgraditi bolji život za djecu u EU-u i diljem svijeta u šest važnih područja: i. sudjelovanju djece u političkom i demokratskom životu EU-a, ii. socioekonomskoj uključenosti, obrazovanju i zdravstvu, iii. sprječavanju i zaštiti od svih oblika nasilja i diskriminacije, iv. pravosuđu prilagođenom djeci, v. djeci u digitalnom dobu i vi. globalnoj dimenziji prava djeteta. Prijedlog preporuke Vijeća o uspostavi europskog jamstva za djecu usmjeren je na socioekonomsku uključenost i pristup potrebite djece nizu ključnih usluga: ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, obrazovanju i školskim aktivnostima, pristupu zdravstvenoj skrbi, pristupu zdravoj prehrani i odgovarajućem stanovanju. Njime se doprinosi strategiji EU-a o pravima djeteta s naglaskom na djeci koja žive u EU-u.

3.5.

U strategiji se poziva na uključivije i sustavno sudjelovanje djece na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini. To će se postići s pomoću nove platforme EU-a za sudjelovanje djece koja će se uspostaviti u partnerstvu s Europskim parlamentom i organizacijama za prava djece kako bi se zajamčila veća uključenost djece u donošenju odluka.

3.6.

U strategiji se poziva na odrastanje djece bez nasilja i iskorištavanja. Djeca mogu biti žrtve, svjedoci ili počinitelji nasilja. Prema izvješćima Međunarodne organizacije rada brojna se djeca iskorištavaju na tržištu rada i koriste se za prisilni rad, uključujući seksualno iskorištavanje i prostituciju. Tom se strategijom poziva i na pravosuđe prilagođeno djeci te se ističe da sudski postupci moraju biti prilagođeni njihovoj dobi i potrebama te moraju najprije uzimati u obzir najbolji interes djeteta. Djeci se mora osigurati dostupnost pravosuđa kako bi se doprinijelo potpunom priznavanju i ostvarivanju prava djece uz istodobno održavanje učinkovitosti sudskih postupaka, među ostalim specijaliziranim osposobljavanjem sudskih službenika.

3.7.

Obiteljsko okruženje ključno je za razvoj djeteta. U svojoj Strategiji za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2020.–2025. Komisija ističe da jednaka raspodjela obveza skrbi o djetetu između roditelja ima ključnu ulogu u socijalnoj uključenosti djece. Pandemija bolesti COVID-19 ima nerazmjeran socioekonomski učinak na žene te roditelji moraju više no ikad složno surađivati u najboljem interesu djeteta. Provedba jamstva za djecu i strategije o pravima djeteta mora se povezati s ključnim inicijativama europskog stupa socijalnih prava kao što su prenošenje Direktive EU-a o ravnoteži između poslovnog i privatnog života.

3.8.

U EU-u postoji širok spektar modela obitelji, uključujući dugine obitelji s jednim ili više LGBTIQ članova. U skladu sa Strategijom Komisije o ravnopravnosti LGBTIQ osoba za razdoblje 2020.–2025. djeca iz duginih obitelji moraju se zaštititi, posebno u transnacionalnim situacijama kad zbog razlika u obiteljskom pravu među državama članicama može doći do prestanka priznavanja obiteljskih veza pri prelasku unutarnje granice EU-a. U skladu sa Strategijom o pravima osoba s invaliditetom za razdoblje 2021.–2030. djeca s invaliditetom moraju imati jednako pravo na uključenost u zajednicu i jednake mogućnosti kao i ostala djeca. Kako je predviđeno u strateškom okviru EU-a za jednakost, uključivanje i sudjelovanje Roma za razdoblje 2020.–2030. mora se raditi na socijalnom napretku romske djece. Sprječavanje diskriminacije na temelju spolne orijentacije, rodnog identiteta/izričaja i spolnih obilježja, invaliditeta ili etničkog podrijetla mora se poticati od rane dobi.

3.9.

Prijedlog o jamstvu pruža smjernice i sredstva državama članicama za potporu djeci kojoj je potrebna pomoć s obzirom na snažnu korelaciju socijalne isključenosti djece i nedostatka pristupa ključnim uslugama. U skupinu ranjive djece spadaju: i. djeca beskućnici ili djeca koja žive u vrlo skromnim stambenim uvjetima, ii. djeca s invaliditetom, iii. djeca migrantskog podrijetla, iv. djeca manjinskog rasnog ili etničkog podrijetla (posebno Romi), v. djeca u sustavu alternativne (posebno institucionalne) skrbi i vi. djeca u teškim obiteljskim situacijama.

3.10.

Jamstvo je strateški okvir koji usmjerava djelovanje 27 država članica putem nacionalnih akcijskih planova usmjerenih na provedbu jamstva kojima su cilj kućanstva s djecom koja su izložena riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Preporuku mora usvojiti Vijeće EU-a nakon čega će sve države članice imati šest mjeseci za izradu nacionalnih akcijskih planova za jamstvo za djecu. U prijedlogu jamstva naglašava se da, iako je osiguravanje pristupa uslugama važan dio rješavanja pitanja socijalne isključenosti djece, mora se uspostaviti u okviru šireg pristupa i u okviru pogodnom za socijalnu i obiteljsku politiku.

3.11.

U strategiji se navode preporuke za djelovanje na razini EU-a i nacionalnoj razini u različitim politikama i programima financiranja koji utječu na zdravlje i dobrobit djece, kao što su financijska sredstva EU-a, migracije, zdravstvena skrb, stanovanje, obrazovanje, gospodarstvo, okoliš i digitalna transformacija.

3.12.

Komisija će povratno izvijestiti o napretku strategije na razini EU-a i nacionalnoj razini na godišnjem Europskom forumu o pravima djeteta. Evaluacija strategije provest će se krajem 2024. uz sudjelovanje djece. Komisija će pratiti napredak jamstva s pomoću kombinacije instrumenata, uključujući europski semestar.

3.13.

Transparentne podatke o upotrebi sredstava EU-a i nacionalnih sredstava trebalo bi uključiti u nacionalne akcijske planove uz vremenski raspored aktivnosti. Države članice mogu povući financijska sredstva EU-a za potporu svojim aktivnostima, osobito iz fonda ESF+ i instrumenta NextGenerationEU. ESF+ ima poseban cilj relevantan za to pitanje i iz njega se namjenjuju sredstva za borbu protiv siromaštva djece. U skladu s novom uredbom države članice EU-a u kojima je prosjek siromaštva djece viši od prosjeka EU-a iz razdoblja 2017.–2019. (23,4 %) morat će dodijeliti najmanje 5 % svojih financijskih sredstava iz fonda ESF+ za borbu protiv siromaštva djece.

4.   Posebne napomene o strategiji EU-a o pravima djeteta

4.1.

Strategija EU-a o pravima djeteta prijeko je potreban okvir Europske unije za zaštitu prava djece i njihovo osnaživanje. Dok odrasli mogu glasovati i imaju pristup pravnim lijekovima i službenim postupcima pritužbe u slučaju kršenja njihovih prava, djeca su često isključena iz takvih mehanizama. Djeca stoga nemaju pravo glasa u postupku oblikovanja politika i njihovi su interesi nevidljivi vladi bez svjesnog i sustavnog napora da ih se zaštiti i promiče.

4.2.

Kako bi bilo što djelotvornije, značajno sudjelovanje djece iziskuje dalekosežne promjene u političkim i institucijskim strukturama, kao i u stavovima, vrijednostima i kulturnim praksama kako bi se djecu prepoznalo kao građane i dionike. Kako bi se poduprlo sudjelovanje djece i kako bi se njihov glas i zahtjevi čuli, potrebno je izgraditi kapacitete i za djecu i za odrasle, među ostalim i neformalnim aktivnostima aktera civilnog društva u školskom okruženju i izvan njega. Konferencija o budućnosti Europe izvrsna je prilika da se sudjelovanje djece provede u djelo, a EGSO će također istražiti načine za postupno uvođenje većeg sudjelovanja djece.

4.3.

Dijete je pojedinac te član obitelji i zajednice s pravima i obvezama koje dolikuju njegovoj dobi i stupnju razvoja te s pravom na kvalitetan život. Roditelji i skrbnici ključni su za kognitivni, fizički i emocionalni razvoj djeteta. Topao i poticajan odnos djeteta i roditelja (ili bake/djeda) temeljni je element za dobrobit i otpornost djece. Odnosi braće i sestara također imaju ključnu ulogu u razvoju djece. Taj odnos još je važniji za djecu u alternativnoj skrbi te bi stoga braća i sestre trebali moći ostati zajedno osim ako to nije u njihovu najboljem interesu. U politikama se na prvo mjesto mora staviti ulaganje u djecu i njihove obitelji te osigurati pružanje odgovarajuće potpore visoke kvalitete na temelju sustavnog višegeneracijskog pristupa potpori obiteljima u odgajanju djece s pomoću pozitivnih roditeljskih vještina.

4.4.

Inicijativu kojom se podupiru razvoj i jačanje integriranih sustava za zaštitu djece iznesenih u strategiji trebalo bi dopuniti mjerama za sprječavanje svih oblika nasilja nad djecom. Nasilje koje su djeca pretrpjela ili su mu svjedočila može ostaviti dugotrajne posljedice na fizički, emocionalni i psihološki razvoj djece. Potreban je plan koji uključuje sve razine vlasti od EU-a do općinske vlasti kako bi se spriječilo i riješilo pitanje nasilja nad djecom te se njime mora nastojati zaustaviti izloženost svim vrstama nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja, uključujući fizičko i psihičko nasilje, spolno nasilje, nasilje na internetu, nasilje u obitelji, institucijsko nasilje i nasilje u školi. Trebalo bi riješiti pitanje višestruke ranjivosti, kao što su povećani rizici s kojima su suočene djevojčice, djeca (a osobito djevojčice) s invaliditetom, djeca u ranjivom položaju i kućanstvima sklonima nasilju. U slučaju maloljetnika kao počinitelja nasilja, osim sudskih postupaka prilagođenih djeci, potrebne su i ustanove prilagođene djeci kako bi se olakšala njihova potpuna socijalna reintegracija. Hitne telefonske linije i druge takve usluge koje pružaju nevladine organizacije za potporu djeci i obiteljima trebale bi primati strukturna sredstva kako bi se osigurale održivost i djelotvornost.

4.5.

Prava djece moraju se riješiti i u ključnim sferama utjecaja koje utječu na dobrobit djece i njihovih obitelji. Donositelji odluka trebali bi sustavno uključivati prava djece kako bi se procijenio učinak inicijative koja može utjecati na djecu i njihova prava. U tom pogledu, kad je riječ o pravima djeteta u odnosu na treće zemlje, važno je, prema potrebi, reagirati brzo i djelotvorno. To je sveobuhvatni pristup utvrđen u strategiji te mora biti u središtu postupka provedbe i evaluacije. Osim toga, tijekom provedbe strategije državama članicama trebalo bi pomoći skupom najboljih praksi koje već postoje u drugim zemljama i koje su polučile dobre rezultate.

4.6.

Djeca su najmanje odgovorna za klimatske promjene, a snose najveće posljedice njihova učinka. Strategija se odnosi na utjecaj okolišne i klimatske krize na djecu, no trebala bi proširiti svoj opseg te osigurati da politike i zakonodavstvo u području okoliša uzimaju fizičko i psihičko zdravlje djece kao polazišnu točku kako bi se smanjila izloženost djece opasnostima za okoliš. Djeca su osjetljivija i ranjivija na rizike za okoliš od odraslih.

4.7.

Sljedeći će naraštaj vjerojatno doživjeti potpuno sjedinjenje života na internetu i izvan njega. U strategiji se zauzima sljedeći pristup: uključivanje prava djece u digitalni svijet kako bi postao prilagođen budućnosti. Danas sve veći broj djece upotrebljava digitalne uređaje u sve ranijoj dobi. Potrebna su nam pristupačna digitalna okruženja koja automatski funkcioniraju za svu djecu i snažni propisi za sigurniji internet koji podupire obrazovanje o digitalnom građanstvu. Djeca imaju pravo pristupa informacijama na internetu iz raznih izvora i neizloženosti algoritmima koji samostalno uče ili poslovnim modelima oglašavanja koji vode do nekvalitetnih informacija.

4.8.

Djeca od rane dobi mogu postati žrtve kiberzlostavljanja, što može izazvati ozbiljne ili čak smrtonosne psihičke zdravstvene probleme. Djeca također postaju žrtve spolnog zlostavljanja na internetu koje nikad nije bilo prisutno u tolikoj mjeri kao tijekom razdoblja ograničavanja kretanja kad se značajno povećala količina materijala povezanih sa spolnim zlostavljanjem djece koja se dijeli na internetu (11). Sprječavanje i suzbijanje bilo kojeg oblika nasilja na internetu od presudne je važnosti za sigurnost djece na internetu.

4.9.

Prava djece, osobito mlađe, trebali bi poštovati svi mediji i oglašivači i djecu bi trebalo zaštititi kao potrošače. To je posebno važno u pogledu zdrave prehrane koja je cjenovno pristupačna i dolazi iz ekološki održivog izvora. U strategiji se predlaže razvoj najboljih praksi i dobrovoljan kodeks ponašanja radi smanjenja oglašavanja proizvoda s visokim udjelom šećera, masti i soli upućenog djeci. Potrebni su usklađeno oblikovanje politika, strože zakonodavne kontrole informacija o proizvodu i informacija o sigurnosti i oglašavanju hrane kojima je cilj ograničiti oglašavanje nezdrave hrane i pića.

5.   Posebni komentari o europskom jamstvu za djecu

5.1.

Siromaštvo djece, oskudica, diskriminacija i isključenost neke su od najozbiljnijih prepreka za provedbu prava djece; stoga EGSO pozdravlja naglasak na tim područjima u okviru europskog jamstva za djecu u vezi s ciljem smanjenja siromaštva do 2030. u skladu s europskim stupom socijalnih prava, kojemu je cilj izdignuti najmanje 5 milijuna djece iz siromaštva do 2030. Riječ je o značajnom koraku naprijed, no EGSO potiče svaku državu članicu da u svojim akcijskim planovima za jamstvo za djecu predstavi kvalitativne i kvantitativne ciljeve koji premašuju cilj Europske komisije uzimanjem u obzir učinka bolesti COVID-19. Ti bi akcijski planovi trebali biti povezani s postojećim pravnim dokumentima i dokumentima politika koji su usvojeni u okviru praćenja na temelju Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta.

5.2.

U studiji o izvedivosti jamstva za djecu istražene su prednosti dvojnog pristupa na temelju kojeg bi sva djeca, uključujući onu kojoj je najpotrebnija pomoć, trebala imati pristup uslugama (12). Ta djeca koja se suočavaju s najvećim preprekama pristupu trebala bi, prema potrebi, primati dodatnu i ciljanu potporu kako bi im se osigurao pristup putem automatskih mehanizama koji sprječavaju svaki oblik stigmatizacije. To bi se trebalo primjenjivati u svim područjima usluga istaknutima u jamstvu za djecu na temelju sveobuhvatnog i višedimenzionalnog pristupa kako bi se zajamčilo da svako dijete ima jednake mogućnosti i početne uvjete za život neovisno o obiteljskom okruženju ili podrijetlu ili individualnim potrebama te kako bi bilo u potpunosti u skladu s prelaskom na kvalitetne usluge skrbi koje se temelje na obitelji i zajednici.

5.3.

U svojoj zajedničkoj izjavi iz 2020. o pružanju skrbi o djeci u EU-u socijalni partneri naglašavaju da svako dijete ima pravo na pristup visokokvalitetnom, uključivom ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju kako bi imalo dobre početne uvjete za život uzimajući u obzir ciljeve iz Barcelone i njihovu predstojeću reviziju. To ne znači da je to obvezno: roditelji bi trebali moći imati pravo glasa u onome što smatraju da je u najboljem interesu njihova djeteta prije nego što dijete dosegne dob obveznog obrazovanja. Međutim, mora postojati kontinuitet između skrbi koju pružaju obitelji u prvim mjesecima/godinama djetetova života i stručnog ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koje je prilagođeno pojedinačnim potrebama dok djeca ulaze u obrazovni sustav, a roditelji se vraćaju na tržište rada ili osposobljavanje.

5.4.

Djeci u starijim dobnim skupinama (konkretno od 15 do 18 godina) potrebno je osigurati dosljednost između jamstva za djecu i garancije za mlade prepoznavanjem potencijalnih preklapanja, jamčenjem jasne raspodjele proračuna i razvojem različitih mjera koje odgovaraju dobi u nacionalnim akcijskim planovima kako bi se pružila potpora djeci i njihovim roditeljima i osigurao neometan prelazak iz obrazovanja na tržište rada. To obuhvaća informacije za djecu o svijetu rada bez stereotipa kako bi ih se pripremilo na stvarnost koja ih očekuje tijekom zaposlenja i poticanje sudjelovanja djece u području prirodnih znanosti, inženjerstva i matematike (STEM), osobito djevojčica, dok se dječake potiče da se bave zanimanjima u području skrbi i nastavničkim zanimanjima.

5.5.

Nejednakost u pristupu zdravstvenoj skrbi moralno je nepravedna i društveno nepoštena. Protivna je temeljnom pravu pacijenata na najvišu dostupnu razinu zdravstvene skrbi, uključujući psihičko zdravlje; osim toga, nije riječ samo o cijeni ljudskog života, nego je skupa i s aspekta gospodarske održivosti i javnih rashoda. Osim zdravstvenih rizika, primijećeno je da je pad emocionalnog i psihičkog zdravlja djece jedna od posljedica pandemije bolesti COVID-19, pri čemu brojna djeca osjećaju tjeskobu zbog nedostatka informacija i nesigurnosti u pogledu aktualne situacije ili se osjećaju usamljeno i imaju suicidalne misli. Pružanje brze visokokvalitetne medicinske pomoći i potpore u području mentalnog zdravlja od ključne je važnosti u tim situacijama.

5.6.

U prosjeku 5,4 % djece školske dobi (6–16 godina) u Europi živi u kućanstvima koja si ne mogu priuštiti računalo ni internetsku vezu. Rješavanje pitanja siromaštva djece i obiteljskog siromaštva u okviru jamstva za djecu znači i rješavanje pitanja digitalnog siromaštva. Pokazatelj teške materijalne oskudice (13) na temelju statistike Zajednice o dohotku i životnim uvjetima (EU-SILC) trebao bi uključivati najmanje jednu varijablu digitalnog siromaštva. Svaki četvrti Europljanin živi u nedovoljno osvijetljenom, zagrijanom ili rashlađenom domu, što svake godine doprinosi smrti 100 000 ljudi. Prema izvješću Europske mreže za socijalnu politiku objavljenom u jesen 2020., energetsko siromaštvo ne pogađa samo kućanstva s niskim dohotkom nego i velik udio kućanstava sa srednjim dohotkom u znatnom broju država članica. Kvaliteta života i životne odluke djece, kao i njihovi zdravstveni uvjeti, ovise o njihovu pristupu energiji. Kad je riječ o socijalnoj i okolišnoj pravdi, pitanje energetskog siromaštva djece trebalo bi rješavati u okviru Jamstva za djecu povezanog s mjerama u okviru načela br. 20 europskog stupa socijalnih prava.

5.7.

Nakon brzog usvajanja preporuke Vijeća nacionalni akcijski planovi za jamstvo za djecu trebali bi biti u skladu s trodijelnim pristupom Preporuke Komisije 2013/112/EU (14) o temi „Ulaganje u djecu” (pristup odgovarajućim sredstvima, pristup cjenovno pristupačnim kvalitetnim uslugama i pravo djece na sudjelovanje) i trebali bi se izraditi s pomoću savjetovanja s djecom i njihovim obiteljima te organizacijama civilnog društva, jačanjem nacionalnog, regionalnog i lokalnog građanskog dijaloga. Javne i neprofitne organizacije koje pružaju usluge potpore, kao i socijalni partneri povezani s područjima usluga, trebali bi se uključiti među dionike koji sudjeluju u postupku jamstva za djecu kako bi se osigurali dostojanstveni radni uvjeti i pristup visokokvalitetnim uslugama za djecu.

5.8.

EGSO pozdravlja prijedlog za imenovanje nacionalnih koordinatora za jamstvo za djecu koji će imati na raspolaganju odgovarajuće resurse i ovlaštenja radi koordinacije i praćenja provedbe preporuke. Učinkovit sustav bit će neophodan za uspostavu međuvladinih koordinacijskih rješenja (na nacionalnoj te regionalnoj i lokalnoj razini) kako bi se razvila, provela i pratila dobrobit djece i kako bi se smanjili siromaštvo i socijalna isključenost djece. Potrebno je zajamčiti da se integrirani pristupi na nacionalnoj razini prenesu u integrirane pristupe na regionalnoj i lokalnoj razini te da djelotvorna rješenja osiguraju sinergiju među njima. Sve relevantne pokazatelje trebalo bi po mogućnosti raščlaniti na lokalnoj razini kako bi se dobila jasnija slika o teritorijalnim razlikama i kako bi se bolje planirala i pratila provedba preporuke.

5.9.

Pandemija bolesti COVID-19 istaknula je već postojeće izazove i neposredne potrebe brojnih obitelji u teškim situacijama na koje će vjerojatno najviše utjecati dugoročne posljedice pandemije u pogledu gospodarske situacije, obrazovanja, zdravlja i dobrobiti. Povećao se jaz i nedostatak koordinacije između sustava. Pogoršani gospodarski i socijalni uvjeti povećali su rizik od zanemarivanja djece. Zatvaranje obrazovnih ustanova prouzročilo je ozbiljne poteškoće brojnim roditeljima i skrbnicima. Izostajanje je povećalo rizik od napuštanja školovanja djece iz marginaliziranih skupina, a situacija je znatno otežana i djeci s invaliditetom, uključujući djecu s intelektualnim teškoćama. Neophodno je da se u školskom okruženju svakom djetetu zajamče jednake mogućnosti i, prema potrebi, ciljana potpora.

5.10.

Službe za potporu obitelji imaju ključnu ulogu u pružanju pomoći obiteljima koje se suočavaju s takvom situacijom (15). Potpora obiteljima u njihovoj temeljnoj ulozi uključuje ispravljanje nedostataka u obrazovanju, osposobljavanju, socijalnoj uključenosti, roditeljskim vještinama, psihološkoj dobrobiti, pristupu uslugama, zaposlenju i dohotku, dok također premašuje okvire socijalne politike. Stoga EGSO ponavlja svoj poziv na donošenje „europskog plana o pružanju skrbi”kojim bi se osiguralo pružanje kvalitetnijih usluga svima tijekom cijelog životnog vijeka (16). Zdravlje i dobrobit djece ovise o jedinstvenim obiteljskim politikama 21. stoljeća, pri čemu se prema djeci postupa jednako, neovisno o obiteljskim odnosima.

5.11.

Socijalni dijalog značajan je za razvoj praktičnih alata kako bi skrb o djeci postala dostupnija i cjenovno pristupačnija, primjerice, stvaranjem zajedničkih fondova na temelju kolektivnih ugovora u cilju potpore projektima za skrb o djeci koji se bave posebnim potrebama zaposlenih roditelja u određenim sektorima, kao što su skrb o djeci s bolestima i invaliditetom i skrb izvan uobičajenog radnog vremena. Stoga je vrlo važno uzeti u obzir zajedničku izjavu socijalnih partnera u kojoj se navodi da nedostatak skrbi o djeci nakon nastave i tijekom praznika u Europi roditeljima s djecom školske dobi predstavlja veliku prepreku za plaćeni rad na puno radno vrijeme. Ključna je suradnja između cjelodnevne skrbi i društveno-kulturne sfere, kao što su sportski klubovi, glazbene škole i kulturne inicijative. Tjelesna aktivnost i kulturno obrazovanje znatno doprinose fizičkom, socijalnom, emocionalnom i kulturnom razvoju djece.

---

(1)  SL C 44, 11.2.2011., str. 34.

(2)  SL C 43, 15.2.2012., str. 34.

(3)  SL L 59, 2.3.2013., str. 5.

(4)  Rezolucija Parlamenta (2015.) o smanjenju nejednakosti s posebnim naglaskom na siromaštvo djece, točka 46.

(5)  Međuinstitucijski proglas o europskom stupu socijalnih prava

(6)  Konačno izvješće o studiji izvedivosti jamstva za djecu

(7)  Rezolucija Parlamenta (2021.) o pravima djece u pogledu strategije EU-a o pravima djeteta

(8)  SZO za Europu, The rise and rise of interpersonal violence – an unintended impact of the COVID-19 response on families (Porast i povećanje međuljudskog nasilja – neželjeni učinak odgovora na COVID-19 na obitelji, 2020.)

(9)  Unicef, Supporting Families and Children Beyond COVID-19 – Social protection in high-income countries (Potpora za obitelji i djecu nakon bolesti COVID-19 – Socijalna zaštita u zemljama s visokim dohotkom, 2021.)

(10)  Unicef, Children speak up about the rights and the future they want (Djeca govore o pravima i budućnosti kakvu žele) (2021.)

(11)  SL C 10, 11.1.2021., str. 63.

(12)  Konačno izvješće o studiji izvedivosti jamstva za djecu.

(13)  Taj se pokazatelj zamjenjuje pokazateljem teške materijalne i socijalne oskudice (SMSD).

(14)  Preporuka Komisije 2013/112/EU od 20. veljače 2013.: Ulaganje u djecu: prekidanje začaranog kruga djece u nepovoljnom položaju (SL L 59, 2.3.2013., str. 5.)

(15)  OECD Looking beyond COVID-19: Strengthening family support services across the OECD (Perspektiva nakon bolesti COVID-19: Jačanje usluga za obiteljsku potporu u OECD-u).

(16)  SL C 220, 9.6.2021., str. 13.