EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 6.8.2018.

COM(2018) 575 final

KOMUNIKACIJA KOMISIJE VIJEĆU I EUROPSKOM PARLAMENTU

Sudjelovanje Europske unije kao stalnog promatrača u Pacifičkoj zajednici (SPC)

Uvod

Pacifička regija obuhvaća 15 država iz Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država (AKP) te četiri prekomorske zemlje i područja. Regija obuhvaća ukupnu kopnenu površinu od 580 000 km2 i široki isključivi gospodarski pojas (IGP) od otprilike 30 milijuna km2 te ima oko 12 milijuna stanovnika, među kojima je više od 500 000 građana EU-a.

EU ima strateške interese na Pacifiku. EU i 15 pacifičkih država iz Skupine država AKP-a zajedno čine čvrstu koaliciju u borbi protiv klimatskih promjena i rješavanju drugih globalnih pitanja, uključujući upravljanje oceanima. EU-u se na Pacifiku također pružaju gospodarske i trgovinske prilike, posebno u pogledu ribarstva 1 i minerala. Jača veza s pacifičkim zemljama ojačala bi suradnju EU-a s Australijom i Novim Zelandom u regiji.

Pacifička regija pruža priliku za usklađenu i sveobuhvatnu primjenu niza sastavnica vanjskog djelovanja EU-a, uključujući zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, razvojnu politiku EU-a i gospodarsku diplomaciju. S obzirom na to da vrlo malo država članica EU-a ima predstavništvo u pacifičkim zemljama, uspostavom jačih veza s pacifičkom zajednicom (dalje u tekstu „SPC”), koja se ranije zvala Komisija za južni Pacifik, također bi se mogla ojačati suradnja EU-a s pacifičkim zemljama.

EU provodi dio svojih regionalnih i bilateralnih programa preko regionalnih organizacija na Pacifiku. SPC je glavna organizacija zadužena za provedbu programa EU-a na Pacifiku. SPC je 11. veljače 2016. pismom upućenim voditelju Delegacije EU-a za Pacifik na Fidžiju pozvao EU da postane stalni promatrač. Taj je poziv prilika za osnaživanje partnerstva EU-a i SPC-a te za jačanje političkog dijaloga između EU-a i SPC-a o regionalnim pitanjima.

Pacifička zajednica (SPC)

Pacifička zajednica osnovana je 1947. Sporazumom iz Canberre. Ona je glavna regionalna organizacija za provedbu projekata i aktivno djeluje u cilju uključivog regionalnog razvoja, suradnje i integracije na Pacifiku. U zajednici je trenutačno 26 članova: Američka Samoa, Australija, Cookovi Otoci, Savezne Države Mikronezije, Fidži, Francuska, Francuska Polinezija, Guam, Kiribati, Maršalovi Otoci, Nauru, Nova Kaledonija, Novi Zeland, Niue, Sjevernomarijanski Otoci, Palau, Papua Nova Gvineja, Otoci Pitcairn, Samoa, Salomonovi Otoci, Tokelau, Tonga, Tuvalu, Sjedinjene Američke Države, Vanuatu te Wallis i Futuna.

Kako bi se potaknula jača i sadržajnija suradnja pacifičke zajednice sa subjektima koji ne ispunjavaju uvjete za status člana ili ga ne žele, SPC je na devetom sastanku Konferencije u studenome 2015. donio novu [dokument SPC/CRGA 45 (15)], kojom je utvrđena kategorija „stalnih promatrača u pacifičkoj zajednici”.

2 Uviđajući važnost koordiniranih pristupa razvojnoj politici i izradi programa, Europska komisija i SPC ojačali su svoju suradnju  16. lipnja 2015. potpisivanjem radi uspostave partnerstva. U tom je kontekstu Komisija neslužbeno pozvana da kao promatrač sudjeluje na godišnjim sastancima o upravljanju SPC-a. Nakon donošenja nove strategije o članstvu i statusu promatrača u pacifičkoj zajednici SPC je 11. veljače 2016. Europsku uniju da postane prvi stalni promatrač u pacifičkoj zajednici.

Status stalnog promatrača u pacifičkoj zajednici

Statusom stalnog promatrača nastoji se potaknuti suradnja sa subjektima u pacifičkoj regiji ili izvan nje koji su voljni i sposobni u znatnoj mjeri surađivati s pacifičkom zajednicom, ali ne žele status člana ili ne ispunjavaju uvjete za njega.

Kako je navedeno u strategiji o članstvu i statusu promatrača u pacifičkoj zajednici (dalje u tekstu „strategija”), stalni promatrači mogu očekivati da će se prema njima odnositi kako je navedeno u nastavku.

1.Stalni promatrači mogu prisustvovati sastancima Odbora predstavnika vlada i uprava 3 (CRGA), Konferenciji 4 i drugim sastancima SPC-a. Uz odobrenje predsjedatelja mogu sudjelovati u razgovorima i raspravama.

2.Stalni promatrači mogu iznositi prijedloge na sastancima SPC-a. Takvi se prijedlozi podnose na odlučivanje članovima pacifičke zajednice isključivo na zahtjev najmanje jednog člana pacifičke zajednice.

3.Prema potrebi, predsjedatelj sastanka može odlučiti omogućiti stalnom promatraču dodatno vrijeme za odgovor na stajališta ili prijedloge koji se odnose na njegovo izlaganje.

4.Stalne se promatrače može, na osnovi diskrecijskog prava članova pacifičke zajednice i Tajništva SPC-a, pozvati da sudjeluju u radnim skupinama koje uspostavlja upravljačko tijelo ili tajništvo, u skladu s uobičajenim postupcima kojima se uređuje sastav takvih radnih skupina.

5.Tajništvo SPC-a namjerava obavješćivati sve stalne promatrače o radionicama, seminarima i drugim ad hoc sastancima članova koje sazivaju pacifička zajednica i njezino tajništvo te stalnim promatračima prosljeđivati pozive za takva događanja.

Dodjeljivanje statusa stalnog promatrača podliježe postupku iznesenom u nastavku, koji je detaljno opisan u strategiji.

1.Konferenciji pacifičke zajednice podnosi se pisani zahtjev, upućen glavnom direktoru Tajništva, u kojem se sažeto iznosi kako podnositelj ispunjava kriterije za ostvarivanje statusa stalnog promatrača;

2.Tajništvo procjenjuje zahtjev i podnosi preporuku predsjedniku Konferencije i svim članovima SPC-a.

3.Odbor predstavnika vlada i uprava (CRGA) procjenjuje zahtjev i preporuku Konferenciji.

4.Konferencija konsenzusom donosi odluku.

5.Glavni direktor Tajništva obavješćuje podnositelja zahtjeva o donesenoj odluci.

Iako se očekuje da stalni promatrači sami financiraju svoje sudjelovanje na sastancima pacifičke zajednice, iznimno od odjeljka 37. strategije promatrači mogu na temelju odluke Konferencije biti oslobođeni obveze godišnjeg doprinosa proračunu pacifičke zajednice ako drugim mehanizmima pružaju znatnu financijsku potporu programima SPC-a. Uzimajući u obzir znatan financijski doprinos EU-a regiji (vidjeti u nastavku), zahtjev za ostvarivanje statusa stalnog promatrača bit će podnesen uz uvjet da ga Konferencija oslobodi obveze godišnjeg doprinosa proračunu SPC-a.

Postupak za ostvarivanje statusa stalnog promatrača upravni je postupak. Status stalnog promatrača sam po sebi ne daje nikakva materijalna prava niti stvara ikakve obveze. U skladu s člankom 17. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji Komisija bi trebala predstavljati Uniju u SPC-u.

Ciljevi

Komisija i SPC razvili su dugoročnu suradnju u cilju podržavanja razvoja u pacifičkim otočnim zemljama i područjima. Aktivnosti EU-a podržane u okviru pacifičke zajednice dosad su omogućile rješavanje problema i promicanje važnih prilika, među ostalim u području klimatskih promjena, smanjenja rizika od katastrofa, ribarstva, razvoja trgovine, održive energije, kulture, ljudskih prava i dubokomorskih minerala. EU je 2017. odobrio oko 160 milijuna EUR potpore razvojnim programima za pacifičke države.

Nadležnost SPC-a u regiji usklađena je s glavnim sektorima na Pacifiku te s ciljevima razvojne pomoći EU-a. SPC je uvjerljivo najveći partner EU-a za provedbu na Pacifiku te je ključna regionalna organizacija za promicanje zajedničkih interesa. Potpora koju SPC primi od EU-a iznosi otprilike 30 milijuna EUR godišnje. Taj je iznos 2016. činio gotovo 40 % godišnjih troškova SPC-a. Znatna potpora koju Komisija pruža SPC-u također opravdava blisku suradnju tih dviju institucija.

Općenito govoreći, status stalnog promatrača EU-u pruža mogućnost za povećanje koherencije i učinkovitosti te za poboljšanje kvalitete, vidljivosti i učinka aktivnosti koje provode Komisija i SPC. Također bi pomogao ojačati politički dijalog Komisije i SPC-a o regionalnim pitanjima. Osim toga, statusom stalnog promatrača EU-a ojačala bi se suradnja s pacifičkom zajednicom, što bi objema stranama moglo biti u interesu s obzirom na nadolazeće pregovore o partnerstvu nakon isteka Sporazuma o partnerstvu iz Cotonoua sa zemljama AKP-a. S obzirom na to da je jedna država članica EU-a (Francuska) već punopravni član SPC-a (kao što su i Australija, Novi Zeland te Sjedinjene Američke Države), Komisijin status stalnog promatrača EU-u bi pružio mogućnosti za širenje partnerstava u regiji.

Zaključak

Budući da je SPC strateška regionalna platforma i ključan regionalni partner s kojim je poželjno ostvariti pojačanu suradnju u područjima od obostranog interesa, Komisija namjerava potvrdno odgovoriti na poziv SPC-a da postane stalnim promatračem u ime EU-a. Službeni zahtjev upućen glavnom direktoru Tajništva izričito će sadržavati uvjet da Konferencija oslobodi EU obveze pružanja financijskog doprinosa proračunu pacifičke zajednice.

(1)

EU je član dviju regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom (RFMO) u Tihom oceanu: Komisije za ribarstvo zapadnog i središnjeg Pacifika (WCPFC) i Regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom u južnom Pacifiku (SPRFMO), u kojoj aktivno pridonosi dugoročnom očuvanju ribolovnih resursa i upravljanju njima.

(2)

Dokument evidentiran kao Ares (2015)2773568

(3)

Odbor predstavnika vlada i uprava (CRGA) je odbor Konferencije pacifičke zajednice koji se sastaje jednom godišnje. U godinama kada se Konferencija ne sastaje CRGA ima ovlasti za donošenje odluka o upravljanju.

(4)

Konferencija pacifičke zajednice upravljačko je tijelo organizacije. Sastaje se svake dvije godine. Svaka država članica i svako područje imaju po jedan glas u donošenju odluka.