Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 52017DC0118

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU u skladu s člankom 7. Direktive 2009/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o fazi II. rekuperacije benzinskih para tijekom punjenja motornih vozila gorivom na benzinskim postajama

COM/2017/0118 final

Bruxelles, 7.3.2017.

COM(2017) 118 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

u skladu s člankom 7. Direktive 2009/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o fazi II. rekuperacije benzinskih para tijekom punjenja motornih vozila gorivom na benzinskim postajama


Sadržaj

1.Uvod

2.Direktiva VOC-II

2.1.Što se tom Direktivom postiže?

2.2.Od čega se sastoje glavne mjere?

2.3.Prilagodba tehničkom napretku

3.Provedba Direktive VOC-II

3.1.Prenošenje i provedba općenito

3.2.Preispitivanje provedbe iz članka 7.

3.2.1.Granična vrijednost od 100 m³ godišnje

3.2.2.Ispunjavanje zahtjeva tijekom rada

3.2.3.Automatski sustav nadzora

4.Evaluacija Direktive VOC-II

4.1.Kontekst

4.2.Rezultat

5.Zaključak



1.Uvod

Skladištenjem i distribucijom benzina nastaju emisije hlapljivih organskih spojeva (tzv. HOS-ovi; eng. VOC). Ti su spojevi prekursori troposferskog ozona (koji se naziva i prizemni ozon), stakleničkog plina koji uzrokuje zdravstvene probleme i šteti biljkama (čime se smanjuje prinos usjeva). Pored toga, neki hlapljivi organski spojevi poput benzena i toluena također imaju štetna svojstva, npr. akutnu ili kroničnu toksičnost.

Dvije komplementarne direktive za cilj imaju smanjenje emisija hlapljivih organskih spojeva tijekom postupaka skladištenja i distribucije benzina:

Direktiva 94/63/EZ 1 o kontroli emisija hlapivih organskih spojeva (HOS-a) koje proizlaze iz skladištenja benzina i njegove distribucije od terminala do benzinskih postaja (Direktiva VOC-I), koja obuhvaća rafinerije i isporuku benzina do benzinskih postaja i

Direktiva 2009/126/EZ 2 o rekuperaciji benzinskih para tijekom punjenja motornih vozila gorivom na benzinskim postajama (Direktiva VOC-II).

Člankom 7. Direktive VOC-II Komisiju se obvezuje da preispituje provedbu Direktive (posebno određena tehnička pitanja) i da o rezultatima preispitivanja izvješćuje Europski parlament i Vijeće.

U svojim komunikacijama o Primjerenosti i učinkovitosti propisa (REFIT): zaključci i sljedeći koraci 3 i REFIT: Trenutačno stanje i izgledi za budućnost 4 , Komisija je najavila da pokreće evaluaciju obje direktive o VOC-ovima.

Odlučeno je da bi bilo najučinkovitije usporedno izvršiti preispitivanje provedbe Direktive VOC-II i evaluaciju obje direktive o VOC-ovima. Potpune informacije o preispitivanju i evaluaciji iznesene su u radnom dokumentu službi Komisije o evaluaciji u okviru programa REFIT Direktive 94/63/EZ o kontroli emisija hlapivih organskih spojeva (HOS-a) koje proizlaze iz skladištenja benzina i njegove distribucije od terminala do benzinskih postaja i Direktive 2009/126/EZ o fazi II. rekuperacije benzinskih para tijekom punjenja motornih vozila gorivom na benzinskim postajama (SWD(2017) 65) i u povezanoj studiji 5 .

U ovom se izvješću posebno osvrće na preispitivanje provedbe i daljnje korake u evaluaciji Direktive VOC-II.

2.Direktiva VOC-II

2.1.Što se tom Direktivom postiže?

Direktivom VOC-II osigurava se prikupljanje štetnih benzinskih para koje bi inače bile oslobođene u atmosferu tijekom punjenja gorivom motornih vozila na benzinskim postajama. U konačnici će na svim benzinskim postajama u EU-u (osim onih s vrlo malim godišnjim protokom) morati biti ugrađena oprema za prikupljanje tih para.

2.2.Od čega se sastoje glavne mjere?

Direktiva se primjenjuje na nove benzinske postaje i one na kojima je obavljeno značajnije preuređenje, a imaju godišnji protok veći od 500 m³ benzina, te na benzinske postaje s godišnjim protokom većim od 100 m³ ako se nalaze ispod stambenih prostora (članak 3. stavci 1. i 2.). Od njih se zahtijeva da ugrade sustave za rekuperaciju benzinskih para (PVR) faze II. Velike benzinske postaje (one s godišnjim protokom većim od 3 000 m³) moraju postaviti sustave za PVR do 2018. (članak 3. stavak 3.).

Proizvođači moraju certificirati opremu za PVR u skladu s relevantnim tehničkim normama i ta oprema mora imati učinkovitost prikupljanja benzinskih para od najmanje 85 % (članak 4.). Njezina se učinkovitost mora ispitati jednom godišnje, ili svake tri godine ako je ugrađen automatski sustav nadzora (članak 5. stavci 1. i 2.).

Benzinske postaje na kojima je ugrađena oprema za PVR moraju o tome obavijestiti potrošače isticanjem znaka, naljepnice ili druge obavijesti na agregatu za točenje benzina (članak 5. stavak 3.).

2.3.Prilagodba tehničkom napretku

U skladu s člankom 8. Direktive, usklađena ispitna metoda za određivanje učinkovitosti sustava za PVR utvrđena je Direktivom 2014/99/EU 6 o izmjeni članaka 4. i 5. Direktive VOC-II kako bi se uključila upućivanja na norme EN 163211:2013 i 16321-2:2013.

3.Provedba Direktive VOC-II

3.1.Prenošenje i provedba općenito

Direktiva je prenesena u nacionalno zakonodavstvo svih država članica, iako u nekim slučajevima sa zakašnjenjem. Postupci zbog povreda propisa zbog kasnog prenošenja pokrenuti su protiv sljedećih 11 država članica u ožujku 2012.: Austrija, Bugarska, Cipar, Grčka, Italija, Njemačka, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovenija i Švedska. U devet su slučajeva ti postupci okončani tijekom 2012., a u dva tijekom 2013., nakon što su predmetne države članice izvijestile o svim mjerama prenošenja koje su poduzele.

Trenutačno je 72 % benzinskih postaja u EU-u opremljeno sustavima faze II. S obzirom na to da su manje benzinske postaje izuzete, a nisu istekli svi rokovi za provedbu (vidjeti odjeljak 2.2 gore), taj visoki postotak ukazuje na dobar napredak. Međutim, kako je prikazano na slici 1 , situacija se znatno razlikuje među državama članicama: dok je 15 država članica dostiglo prosjek od 72 % ili ga premašilo, čini se da ostale zaostaju 7 .

Slika 1:    Uvođenje sustava faze II. u državama članicama (procjena)

Odgovori dobiveni tijekom savjetovanja s dionicima pokazuju da u većini država članica nema mnogo, ili nema uopće, tehničkih problema ili problema s tumačenjem u provedbi Direktive. To se može djelomično objasniti činjenicom da u mnogima od njih već postoje zakonodavni propisi u tom području. Bilo je nekoliko pitanja, na primjer nedovoljna jasnoća u pogledu značenja izraza „značajnije preuređenje”; međutim, ta su pitanja razjašnjena tijekom rasprave s državama članicama i razmjene iskustava.

3.2.Preispitivanje provedbe iz članka 7.

Člankom 7. Direktive od Komisije se zahtijeva preispitivanje posebno:

(a)granične vrijednosti od 100 m3 godišnje iz članka 3. stavka 1. točke (b) i stavka 2. točke (b) te Direktive te članka 6. stavka 3. Direktive 94/63/EZ;

(b)evidencije o tome ispunjavaju li sustavi faze II. rekuperacije benzinskih para zahtjeve tijekom rada i

(c)potrebe za automatskim sustavom nadzora.

3.2.1.Granična vrijednost od 100 m³ godišnje

Direktivom se propisuju obveze za benzinske postaje s godišnjim protokom većim od  100 m³ (članak 3. stavci 1. i 2.). Smatralo se da ispod tog praga troškovi povezani s mjerama ne bi bili razmjerni potencijalnim koristima za okoliš.

Savjetovanjem se utvrdilo da su dionici uglavnom suglasni da taj prag odgovara potrebama i da su slična izuzeća na snazi i izvan EU-a. Samo je 7 od njih 45 odgovorilo da bi prag trebao biti viši, dok su 3 države članice i 3 dionika iz industrije zastupali niži prag.

Međutim, smanjenje praga trenutačno ne bi bilo opravdano s obzirom na razmjere mogućeg smanjenja emisija i dodatne troškove.

3.2.2.Ispunjavanje zahtjeva tijekom rada

Člankom 4. Direktive utvrđuju se minimalni standardi učinkovitosti za opremu za rekuperaciju benzinskih para. Člankom 5. nadalje su predviđene periodične provjere učinkovitosti.

Procjena je pokazala da se uporabom opreme koja je dostupna na slobodnom tržištu može postići rekuperacija para od 85 do 95 %. Međutim, za sustave ugrađene na postajama prije nego što je predmetna obveza stupila na snagu nije uvijek bilo moguće dobiti potrebnu dokumentaciju. Stupanj učinkovitosti razlikuje se u praksi s obzirom na vrstu opreme i način njezine upotrebe. Također je podložan utjecaju vanjskih čimbenika kao što su temperatura i sastav goriva. Općenito, pokazalo se da oprema zadovoljava minimalne propisane standarde, no analizom se također utvrdilo da su važna redovna (barem jednom godišnje) ispitivanja te opreme jer omjer para i benzina lako može odstupati od optimalnih vrijednosti. U nekim državama članicama postoji i zahtjev „ispitivanja nepropusnosti za pare”, koji nije obvezan prema Direktivi.

3.2.3.Automatski sustav nadzora

Direktivom se ne zahtijeva uporaba automatskog sustava nadzora, iako se predviđa reducirani raspored kontrola ako se takva oprema ugrađuje (članak 5. stavak 2.). Međutim, automatski sustav nadzora mogao bi spriječiti povećanje emisija, npr. zbog lošeg održavanja (vidjeti prethodni odjeljak).

Iz savjetovanja s dionicima dobivena su saznanja da je uporaba automatskih sustava nadzora obvezno u tri države članice 8 , dok je stopa uvođenja tog sustava općenito niska u slučajevima kada je njegova uporaba neobvezna. Glavne prepreke su visoke cijene i nedovoljno znanje.

Čini se da bi se općenitom uporabom automatskih sustava nadzora širom EU-a postigao tek ograničen učinak kad je riječ o dodatnom smanjivanju emisija. Dobrovoljnim pristupom omogućilo se industriji ili državama članicama uvođenje takvih sustava u slučajevima kada se to smatralo korisnim, npr. u specifičnim uvjetima pojedinih država.

4.Evaluacija Direktive VOC-II

4.1.Kontekst

Ta je Direktiva evaluirana u kontekstu Programa Europske komisije za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT) na temelju njezine djelotvornosti, učinkovitosti, relevantnosti, dosljednosti i dodane vrijednosti EU-a.

Tijekom evaluacije posebna je pozornost posvećena utvrđivanju i procjenjivanju regulatornog opterećenja te pronalaženju mogućnosti za pojednostavnjenje.

4.2.Rezultat

Utvrđeno je da je Direktiva djelotvorna, učinkovita, dosljedna i relevantna, te da ima dodanu vrijednost EU-a.

Evaluacijom je utvrđeno da je Direktiva bila djelotvorna tako što je utjecala na smanjenje emisija hlapljivih organskih spojeva iz benzina tijekom punjenja gorivom motornih vozila na benzinskim postajama. U ovom trenutku aktivnosti obuhvaćene direktivama VOC-I i VOC-II iznose samo 0,7 % od ukupnih emisija antropogenih hlapljivih organskih spojeva u EU-u.

Također je utvrđeno da je Direktiva učinkovita. Dostupni podaci ukazuju na to da su troškovi uglavnom proporcionalni koristima, posebno ako se uzmu u obzir dodatne nenovčano izražene koristi i ostvareni prihod od prodaje prikupljenog benzina. Uštede koje su rezultat smanjenja štetnih posljedica za zdravlje i okoliš procjenjuju se na 92 do 270 milijuna EUR, a financijska korist od prodaje oporabljenog benzina procijenjena je na 77 milijuna EUR. Godišnji troškovi održavanja i kapitala procijenjeni su na 199 milijuna EUR, dok bi administrativni i troškovi usklađenosti iznosili 13 milijuna eura. Međutim, treba napomenuti da, zbog činjenice da nije bilo dostupno dovoljno podataka, nije bilo moguće provesti pouzdanu analizu troškova i koristi.

Direktiva je u skladu s ostalim zakonodavstvom Unije. Utvrđeno je da tvrdnje nekih dionika da postoje neusklađenosti s Direktivom o kakvoći goriva 9 i Direktivom VOC-I nisu točne ni bitne.

Direktiva je i dalje relevantna jer se njome ublažavaju prijetnje za okoliš i zdravlje te predstavlja „sigurnosnu mrežu” u pogledu zaštite okoliša, imajući u vidu i relevantne međunarodne obveze. Također ostaje relevantna u svjetlu ciljeva politike za čisti zrak koji su utvrđeni u Sedmom programu djelovanja za okoliš 10 i Paketom mjera za čisti zrak 11 . Neki od dionika tvrdili su da obveza isticanja znaka, naljepnice ili druge obavijesti u blizini agregata za točenje benzina s opremom za PVR (članak 5. stavak 3.) ne bi utjecala na potrošačev odabir kako je zamišljeno, jer bi na njegov izbor prije utjecala cijena i praktičnost nego motivi zaštite okoliša. Međutim, u evaluaciji je zaključeno da bi čak i u tom slučaju promjena zakonodavstva bila veće opterećenje nego pojednostavljenje.

Tijekom savjetovanja su prepoznate koristi od regulative na razini EU-a u ovom području. Važnost je Direktive u utvrđivanju zajedničkog pristupa na razini EU-a; uz to, Direktivom se pospješila prekogranična trgovina benzinom i opremom.

5.Zaključak

Utvrđeno je da je Direktiva VOC-II djelotvorna, učinkovita, dosljedna i relevantna, te da ima dodanu vrijednost EU-a. Uz to, stanje provedbe u državama članicama općenito je dobro.

Komisija će nastaviti surađivati s državama članicama kako bi im pomogla u osiguravanju njezine potpune provedbe.

(1)  Direktiva 94/63/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 1994. o kontroli emisija hlapivih organskih spojeva (HOS-a) koje proizlaze iz skladištenja benzina i njegove distribucije od terminala do benzinskih postaja (SL L 365, 31.12.1994., str. 24.-33.).
(2)  Direktiva 2009/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o fazi II. rekuperacije benzinskih para tijekom punjenja motornih vozila gorivom na benzinskim postajama (SL L 285, 31.10.2009., str. 36.-39.).
(3)  Prilog Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija Primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT): zaključci i sljedeći koraci (COM(2013) 685 final).
http://ec.europa.eu/smart-regulation/docs/20131002-refit-annex_en.pdf
(4)  COM(2014) 368; vidjeti i internetske stranice Komisije za bolju regulativu:
http://ec.europa.eu/smart-regulation/refit/index_hr.htm
(5)  Evaluation of Directive 1994/63/EC on VOC emissions from petrol storage and distribution and Directive 2009/126/EC on petrol vapour recovery — final evaluation report (Evaluacija Direktive 1994/63/EZ o kontroli emisija hlapivih organskih spojeva koje proizlaze iz skladištenja benzina i njegove distribucije te evaluacija Direktive 2009/126/EZ o rekuperaciji benzinskih para – konačno izvješće o evaluaciji), Amec Foster Wheeler et al. (2016.);
http://bookshop.europa.eu/en/evaluation-of-directive-1994-63-ec-on-voc-emissions-from-petrol-storage-distribution-and-directive-2009-126-ec-on-petrol-vapour-recovery-pbKH0416107/
(6)  Direktiva Komisije 2014/99/EU оd 21. listopada 2014. o izmjeni, radi prilagodbe tehničkom napretku, Direktive 2009/126/EZ o fazi II. rekuperacije benzinskih para tijekom punjenja motornih vozila gorivom na benzinskim postajama (SL L 304, 23.10.2014., str. 89.-90.);
http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?qid=1468508694487&uri=CELEX:32014L0099
(7)  Podaci se odnose na ukupan broj benzinskih postaja, uključujući male postaje i one za koje rokovi nisu istekli. Stoga, ovisno o lokalnoj situaciji na tržištu, niske stope ne znače nužno da postoji problem neusklađenosti.
(8)  Austrija, Njemačka i Mađarska.
(9)  Direktiva 2009/30/EZ od 23. travnja 2009. o izmjeni Direktive 98/70/EZ u pogledu specifikacije benzina, dizelskoga goriva i plinskog ulja i uvođenju mehanizma praćenja i smanjivanja emisija stakleničkih plinova, o izmjeni Direktive Vijeća 1999/32/EZ u pogledu specifikacije goriva koje se koristi na plovilima na unutarnjim plovnim putovima i stavljanju izvan snage Direktive 93/12/EEZ (SL L 140, 5.6.2009., str. 88.).
(10)  Odluka br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta”;
http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:32013D1386
(11)   http://ec.europa.eu/environment/air/clean_air_policy.htm  
Top