21.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 88/28

1.

pozdravlja Komunikaciju Europske komisije pod nazivom „Digitalizacija europske industrije – Iskorištavanje svih prednosti jedinstvenog digitalnog tržišta” i predloženi paket poticajnih mjera namijenjenih iskorištavanju prilika koje pruža Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta. Budućnost europskog gospodarskog rasta i zapošljavanja, ali i socijalne kohezije, sve više ovisi o sposobnosti razumijevanja, usvajanja i korištenja svih aspekata inovacijskog društva u europskim regijama;

2.

ističe da temelj jedinstvenog digitalnog tržišta EU-a čini 500 milijuna potrošača te da ono za EU, države članice i regije predstavlja najmoćniji instrument za primjenu politika u cilju poticanja inovacija, rasta i zapošljavanja;

3.

primjećuje da je u tijeku kontinuirana industrijska revolucija koja se temelji na novim generacijama digitalnih tehnologija, primjerice velikim podacima, te na novim i različitim primjenama digitalnih tehnologija na sektorska i lokalna pitanja. Predstojeći izazov za europsku industriju jest brzo i u potpunosti iskoristiti te digitalne mogućnosti. Prilike koje se pružaju poduzećima – posebno malim i srednjim poduzećima – u tradicionalnim i netehnološkim sektorima da u potpunosti usvoje digitalizaciju kao sredstvo jačanja i osiguravanja vlastite konkurentnosti od ključnog su značaja;

4.

svjestan je da europski sektor IKT-a, koji zapošljava više od 6 milijuna ljudi te predstavlja oko 4 % BDP-a, čini važan dio gospodarstva. Prema procjenama iz nedavnih studija digitalizacija proizvoda i usluga, pod uvjetom da se u potpunosti usvoji, industrijskom bi sektoru u Europi u sljedećih pet godina mogla donijeti više od 110 milijardi EUR prihoda godišnje;

5.

slaže se da su dva faktora posebno važna za uspješno iskorištavanje svih prednosti jedinstvenog digitalnog tržišta: (a) izrazito konkurentna europska digitalna industrija i (b) spremnost privatnog i javnog sektora da se na odgovarajući način prilagode i u svoje aktivnosti uklope nastale digitalne inovacije kako bi osigurali visoku kvalitetu usluga za sve građane; ističe da su uklanjanje regulatornih prepreka, smanjenje birokracije i modernizacija propisa EU-a također ključni faktori;

6.

ističe da poduzeća svih veličina u svim regijama i sektorima mogu iskoristiti prednosti europskog sektora IKT-a uspostavom digitalnih industrijskih platformi s ciljem razvijanja digitalnih tehnologija – od komponenti i uređaja do softvera – za potrošačka tržišta te podatkovne i web-platforme, kao i odgovarajuće aplikacije i usluge;

7.

naglašava da Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta, prije svega njezin stup „iskorištavanje punog potencijala rasta digitalnoga gospodarstva”, sadržava sve važne poluge za poboljšanje digitalizacije industrije mjerama u područjima kao što su podatkovno gospodarstvo, internet stvari, računalstvo u oblaku, vještine i e-uprava. Konvergencija brojnih drugih tehnologija pokretač je digitalne evolucije, prije svega robotike i umjetne inteligencije te 3D tiska;

8.

potiče kontinuirano ulaganje u tri međusektorska ugovorna javno-privatna partnerstva u sklopu programa Obzor 2020.: Tvornice budućnosti (FoF), održive resursno i energetski učinkovite prerađivačke industrije (SPIRE) i bioindustrije (BBI);

9.

svjestan je da većini donositelja odluka u industriji nije lako odlučiti kada uložiti, koliko sredstava te u koje tehnologije. Oko 60 % velikih industrija i više od 90 % malih i srednjih poduzeća smatra da zaostaju u pogledu digitalnih inovacija;

10.

ističe da brz razvoj i sve šira upotreba digitalnih tehnologija iziskuju i hitnu modernizaciju postojećeg regulatornog okvira kako bi bilo moguće držati korak s razvojem na području inovacija koji je bez presedana;

11.

slaže se, također, da je potrebno uložiti veće napore u olakšavanje koordinacije velikih, ali fragmentiranih aktivnosti istraživanja, razvoja i inovacija u drugim važnim područjima digitalne tehnologije u Europi;

12.

insistira na tome da je šire shvaćanje interoperabilnosti kao nečega što nije relevantno samo za javnu upravu već i za sve ostale sektore (na primjer, kao sredstvo pomoću kojeg se osigurava da ograničenja koja nameću vlasnički sustavi pojedinačnih tehnoloških poduzeća ne narušavaju slobodu potrošača) ključno za uvođenje interneta stvari i stalan međuregionalni protok podataka. Očita je potreba za dostupnošću zajedničkih formata, normi i specifikacija;

13.

smatra ključnim to što će se program Europske komisije za bolju regulaciju (REFIT) usredotočiti na prepreke inovacijama te će pokrenuti raspravu o njihovu uklanjanju ili smanjenju putem novih regulatornih pristupa iznesenih u strategiji jedinstvenog tržišta. U tom pogledu ističe da se u procesu REFIT prema lokalnim i regionalnim vlastima treba postupati kao prema ključnim partnerima, a ne kao prema dionicima, s obzirom na to da one provode većinu odluka donesenih na razini EU-a;

14.

poziva Komisiju na tješnju suradnju s industrijom i poduzećima svih veličina, svim razinama vlasti i svim dionicima u cilju utvrđivanja i smanjivanja regulatornih prepreka digitalizaciji europske industrije te pojednostavnjenja postojećih propisa;

15.

smatra da je okruženje učinkovite normizacije IKT-a ključno za digitalizaciju europske industrije i jedinstveno digitalno tržište jer omogućuje nesmetano prekogranično povezivanje uređaja i usluga u raznim tehnologijama. Napore u tom smislu treba strateški usmjeriti na pet prioritetnih područja aktivnosti na polju normizacije: 5G, računalstvo u oblaku, internet stvari, podatkovnu tehnologiju i kibernetičku sigurnost;

16.

ističe da bi cilj prioritetnih normi IKT-a za jedinstveno digitalno tržište trebalo biti osiguravanje pravednog povrata ulaganja u cilju poticanja istraživanja, razvoja i inovacija na svjetskoj razini te ostvarenje održivog procesa normizacije, uz istodobno osiguravanje široke dostupnosti tehnologija na otvorenom i konkurentnom tržištu;

17.

primjećuje da u mnogim industrijskim sektorima tradicionalni ciklus razvoja, testiranja i normizacije više nije prikladan za složene konvergentne tehnologije koje se brzo razvijaju;

18.

ističe da će rad u digitaliziranom gospodarstvu u sve većoj mjeri podrazumijevati i nove vještine i sposobnosti koje uključuju veći stupanj kreativnosti, komunikacije i prilagodljivosti, što znači da će masovno stjecanje novih vještina biti neophodno za radnu snagu na svim razinama;

19.

naglašava da daljnji razvoj u području interneta stvari i velikih podataka otvara i važna pitanja povjerenja i sigurnosti, koja se odnose i na poduzeća i na potporu javnosti;

20.

poziva na poduzimanje svih mogućih napora u cilju stvaranja snažnih usmjerenih partnerstava na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini kako bi se razvojem komercijaliziranih proizvoda i usluga potaknula značajna privatna ulaganja i postigao snažan učinak na konkurentnost, te kako bi među spomenutim partnerima došlo do produktivne razmjene iskustava, znanja i ideja u cilju maksimalnog iskorištavanja sinergije i izbjegavanja udvostručivanja napora, među ostalim uspostavom mreže partnerstava;

21.

podupire daljnje ispitivanje dodane vrijednost pojačane suradnje nacionalnih i regionalnih kreatora politika u području inovacija u sklopu koje se uzimaju u obzir koncept pametne specijalizacije i nove međuregionalne inicijative koje funkcioniraju po principu odozdo prema gore;

22.

smatra da treba potaknuti privatna i javna ulaganja, uključujući širi doprinos poduzeća i institucionalnih dionika poput Europske investicijske banke (EIB – među ostalim uz pomoć europskog Plana ulaganja/Europskog fonda za strateška ulaganja). Potrebno je ustrajati na važnosti sinergije između inicijativa Obzor 2020., Startup Europe i FIWARE, ESIF-a te regionalnih i nacionalnih instrumenata politika povezanih sa širim ciljevima EU-a u pogledu konkurentnosti i kohezije;

23.

prima na znanje i pozdravlja planove Europske komisije da ulaganja u iznosu od 500 milijuna EUR iz programa Obzor 2020. namijeni uvođenju digitalnoinovacijskih centara na širokoj osnovi, pri čemu sredstva za financiranje tih centara treba izdvojiti iz drugog stupa programa Obzor 2020. („Vodeća uloga industrije”), a ne iz proračuna za druge dijelove tog programa; naglašava da su lokalne i regionalne vlasti u dobrom položaju da u ime krajnjih industrijskih korisnika doprinesu toj vrsti centara stručnosti i tehnoloških punktova; ističe da je znanstvena izvrsnost i dalje odlučujući kriterij pri odabiru projekata koji će se subvencionirati te da na primjereni način valja uvažavati ključnu ulogu visokoškolskih ustanova u prijenosu znanja i inovacijskom procesu kako bi se učinak planiranih ulaganja u okviru programa Obzor 2020. mogao dodatno optimirati. U tom je kontekstu osobito potrebno konkretizirati i po potrebi ponovno razmotriti željeni učinak aktivnosti u vezi s digitalnoinovacijskim centrima;

24.

ponavlja svoj poziv da se i ubuduće zajamče sredstva potrebna za digitalna ulaganja, koja su ključni element europske kohezijske politike usmjerene na budućnost, po mogućnosti uz ulaganja znatno veća od 14 milijardi EUR, koliko je u razdoblju od 2007. do 2013. u tu svrhu bilo izdvojeno iz ESIF-a;

25.

ističe da su otvorenost interneta i impresivan porast ponude i potražnje sadržaja i usluga danas ključni pokretači konkurentnosti, gospodarskog rasta, društvenog razvoja i inovacija u Europi. Ipak, zbog teškoća izazvanih nedostatkom infrastrukture – posebno u ruralnim sredinama koje privatni operateri smatraju neprofitabilnima – brojne lokalne i regionalne vlasti još uvijek nisu u mogućnosti u potpunosti iskoristiti prednosti tog razvoja;

26.

poziva Europsku komisiju da takve lokalne i regionalne vlasti podupre u njihovim aktivnostima financiranja te da u tu svrhu prije svega nastavi odobravati korištenje ESIF-a prvenstveno za digitalnu infrastrukturu u svim europskim regijama, kao i da prepozna tehnološke prepreke projektima digitalnog razvoja, koje bi trebalo smatrati uslugama od općeg gospodarskog interesa, u ruralnim i rijetko naseljenim područjima odnosno regijama suočenim s drugim demografskim izazovima;

27.

i dalje dijeli zabrinutost Europskog parlamenta u pogledu posljedica odluke Europskog vijeća iz veljače 2013. o smanjenju proračuna za digitalnu infrastrukturu i usluge u sklopu instrumenta za povezivanje Europe s 9,2 milijarde EUR na svega 1 milijardu EUR, zbog čega je Europska komisija bila prisiljena radikalno promijeniti svoje planove;

28.

ističe da lokalne i regionalne vlasti imaju mogućnost potaknuti inovacije i konkurentnost prilagođenim rješenjima u pogledu ponude i potražnje, kao što su uvođenje širokopojasnog interneta, digitalno gospodarstvo, e-uključenost i e-uprava. Štoviše, one osiguravaju infrastrukturu za obrazovanje i osposobljavanje, provode inicijative koje financira EU te pospješuju korisnu suradnju i razmjenu s drugim tijelima javne vlasti, uključujući prekograničnu suradnju;

29.

pozdravlja prilike koje je omogućila Europska investicijska banka, koja se obvezala na povećanje kredita za širokopojasnu infrastrukturu na 2 milijarde EUR godišnje te je izričito istaknula važnu ulogu lokalne i regionalne razine u tim ulaganjima usmjerenima na rast. Također ističe važnost poticanja projekata pod vodstvom zajednice, kao što su poduzeća zajednice;

30.

zahtijeva da se podrže i novi instrumenti ulaganja kako bi se ubrzalo uvođenje infrastrukture koja omogućuje postizanje ciljeva u pogledu brzine širokopojasnog interneta utvrđenih u sklopu Digitalnog programa za Europu, koji je dio strategije Europa 2020., kao i da se ubrza potpuno uvođenje mreže 4G (prije novijih tehnologija, kao što je mreža 5G), uz održavanje tehnološke neutralnosti i omogućivanje djelotvornog tržišnog natjecanja među pružateljima usluga;

31.

ističe da lokalne i regionalne vlasti mogu dati prioritetni značaj tome da građanima omoguće stjecanje digitalnih i poduzetničkih vještina koje će im omogućiti da u potpunosti koriste nove tehnologije, razumiju pitanja koja se tiču kibernetičke sigurnosti i potrebe za zaštitom podataka, povećaju svoju zapošljivost i stvore nove poslovne prilike, među ostalim putem analize velikih podataka;

32.

smatra da brojna manja poduzeća još uvijek nedovoljno koriste prilike koje pruža e-trgovina, prije svega zbog iznimno visokih troškova koji su s njome povezani: 65 % europskih korisnika interneta kupuje putem interneta, no na tu vrlo značajnu potražnju odgovara svega 16 % malih i srednjih poduzeća koji svoje proizvode prodaju putem interneta, pri čemu manje od polovice tih poduzeća osigurava i prekograničnu internetsku prodaju (7,5 %);

33.

poziva na prioritetno svladavanje prepreka e-trgovini uzrokovanima uskraćivanjem pristupa na temelju geografske lokacije i nedostatkom sigurnog sustava plaćanja kreditnom karticom na internetu. Te poteškoće potencijalnim internetskim trgovcima na malo, posebno onima koji se bave prekograničnom prodajom, donose nepotrebne troškove, komplikacije i opasnost od izloženosti prijevarama;

34.

naglašava važnost akcijskog plana Europske komisije za e-upravu za modernizaciju javnih usluga putem digitalizacije – posebice u pogledu dostupnosti javnih institucija privatnim osobama i poduzećima elektroničkim putem, bez obzira na fizičku lokaciju – te stoga ističe svoju podršku razvoju interoperabilnih i višejezičnih prekograničnih javnih usluga (posebice razmjene informacija) kao učinkovitog načina svladavanja osjećaja perifernosti;

35.

ističe da, kad je riječ o korištenju potencijala e-uprave da osigura društvene koristi, poput smanjenja ugljičnog otiska, pojednostavljenja za poduzeća, podupiranja turizma ili isticanja kulturnog nasljeđa, lokalne i regionalne vlasti često imaju značajnu predvodničku ulogu u prepoznavanju mogućnosti i aktera na području IKT-a, razmjeni najboljih tehnoloških praksi, dodjeli sredstava za ulaganja u alate IKT-a, mjerenju napretka i informiranju javnosti o postignutim rezultatima;

36.

ističe da će, zbog unapređenja digitalnih kompetencija i sve učestalije primjene digitalnih medija, poduzeća imati sve veća očekivanja u vezi s digitalnim rješenjima za kontakte s javnim tijelima. Funkcionirajuća digitalizirana javna uprava pruža poduzećima, organizacijama i građanima učinkovite elektroničke usluge i digitalne postupke koji poboljšavaju dostupnost, olakšavaju procese i skraćuju vrijeme koje je javnom sektoru potrebno za obradu njihovih predmeta. Sve veća digitalizacija omogućit će javnim akterima kako na nacionalnoj tako i na regionalnoj i lokalnoj razini da u većoj mjeri oslobađaju resurse, što znači da će više vremena moći posvećivati strankama, a manje administraciji i nadzoru;

37.

ističe da interoperabilnost e-uprave iziskuje ne samo sistemsku kompatibilnost već i sposobnost javne uprave da usko surađuje s informacijskim sustavima, kao i svijest javnosti o mogućnostima koje takvi sustavi pružaju. OR stoga preporučuje da se programu ISA2 za interoperabilna rješenja pridodaju komponente jačanja ljudskih resursa – kako u pogledu digitalnih tako i u pogledu jezičnih vještina – i podizanja svijesti radi podupiranja modernizacije javne uprave;

38.

pozdravlja predložene mjere za unutarnje tržište elektroničkih komunikacija čiji je cilj ubrzanje dinamičnog i održivog razvoja svih gospodarskih sektora i otvaranje novih radnih mjesta kao i osiguravanje modernizacije propisa o autorskom pravu uzimajući u obzir digitalnu revoluciju i promjene u navikama potrošača;

39.

svjestan je potencijala koji može osigurati suradnja Europskog odbora regija (OR) i Glavne uprave za istraživanje i inovacije (DG RTD) Europske komisije putem Platforme za razmjenu znanja, kao sredstvo promicanja novih rješenja na području istraživanja i inovacija, inovativnih proizvoda i najboljih praksi kao odgovora na društvene izazove s kojima se lokalne i regionalne vlasti u Europi suočavaju;

40.

ističe da su neki od prioriteta Digitalnog programa za Europu – posebice manjak digitalne pismenosti i vještina te propuštene prilike u rješavanju društvenih izazova – od ključne važnosti za kvalitetu života kao i za društvene i gospodarske aktivnosti te da su lokalna i regionalna razina u najboljem položaju da se njima bave kako bi potaknule učinkovitije i personalizirane usluge za javnost i lokalna poduzeća;

41.

primjećuje da je za stručnjake na području IKT-a tijekom proteklih triju godina u Europi stvoreno više od milijuna novih radnih mjesta. Usprkos tome očekuje se da će do 2020. godine brz porast potražnje uzrokovati više od 800 000 nepopunjenih radnih mjesta;

42.

poziva na daljnji razvoj Velike koalicije za digitalna radna mjesta Europske komisije kao inicijative koja obuhvaća cijelu Europu i brojne dionike, a namijenjena je ispravljanju neravnoteže između nedostatka vještina i nepopunjenih radnih mjesta u području IKT-a pružanjem odgovarajućeg osposobljavanja, naukovanja, pomoći pri zapošljavanju, aktivnosti namijenjenih poticanju mobilnosti i/ili provođenjem aktivnosti podizanja svijesti kako bi se mlade ljude potaknulo na studij i zapošljavanje u tom sektoru;

43.

podsjeća da upravo podnacionalna razina može osigurati najtočnije i pravovremene informacije o tržištu rada te da lokalne i regionalne vlasti mogu imati značajnu ulogu u prepoznavanju neusklađenosti vještina podržavanjem razvoja odgovarajućih strukovnih programa i poticanjem ulaganja kako bi se zadovoljila potražnja na lokalnoj razini;

44.

poziva obrazovne ustanove da razvijaju usmjerene i fleksibilnije pristupe osposobljavanju na području IKT-a. Budući poslovi zahtijevat će odgovarajuću kombinaciju osnovnih, „mekih” i tehničkih vještina, posebice digitalnih vještina i konkretnih poslovnih vještina, koje sustavi obrazovanja i osposobljavanja još ne pružaju u potpunosti. Stoga je potrebno postaviti temelje sustava obrazovanja i osposobljavanja u kojem će se veći naglasak staviti na praktične vježbe za učenike ili studente nego na teoretske aspekte;

45.

prima na znanje uspostavu i važnost Programa novih vještina za Europu Europske komisije koji će pružiti opsežan okvir za zapošljivost, uzimajući u obzir potrebu za ključnim digitalnim i dodatnim vještinama;

46.

naglašava ogromnu važnost osiguravanja digitalne pismenosti i vještina koje su građanima, radnicima i tražiteljima zaposlenja potrebne da bi bili dio sveobuhvatne provedbe digitalizacije u gospodarstvu i društvu;

47.

uvažavajući europsku suradnju u području mladih (2010.–2018.), ističe da je potrebno razviti osnovni paket koji bi sve države članice trebale osigurati mladim učenicima, a koji bi obuhvaćao pristup širokopojasnom internetu u okviru obrazovnog sustava, čime bi se mladima omogućilo minimalno jamstvo u pogledu kvalifikacija i kompetencija na području IT-a. To bi trebalo provoditi ne samo u okviru obaveznog obrazovanja, već i tijekom cijelog života, uz pomoć inovativnih programa i programa usavršavanja koji idu u korak s tehnološkim razvojem;

48.

upozorava na to da, bez obzira na gospodarski aspekt i aspekt zapošljavanja, sve veći utjecaj digitalnih tehnologija, posebice među mladima, ne smije ugroziti temeljne ljudske vještine kao što su pismenost i osobna interakcija;

49.

zaključuje da je potrebno dodatno naglasiti ulogu regija EU-a u održivoj provedbi Digitalnog programa. Preporuke tog programa velikim su dijelom namijenjene lokalnim i regionalnim vlastima te na njih treba gledati kao na ključne pokretače i partnere za njegovu provedbu.