EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 10.6.2016.

COM(2016) 380 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

o naporima država članica tijekom 2014. za postizanje održive ravnoteže između ribolovnog kapaciteta i ribolovnih mogućnosti

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

o naporima država članica tijekom 2014. za postizanje održive ravnoteže između ribolovnog kapaciteta i ribolovnih mogućnosti

Uvod

U skladu s Uredbom (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici (dalje u tekstu: Osnovna uredba o ZRP-u) 1 , države članice moraju pripremiti godišnje izvješće o stanju ribolovnog kapaciteta svojih flota u odnosu na ribolovne mogućnosti. Da bi se diljem Unije olakšao zajednički pristup, ta izvješća o nacionalnim flotama pripremljena su u skladu sa Smjernicama za analizu ravnoteže između ribolovnog kapaciteta i ribolovnih mogućnosti u skladu s čl. 22. Uredbe (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkoj ribarstvenoj politici (dalje u tekstu: Smjernice Komisije) koje je Komisija donijela 2014. 2 . Ako država članica utvrdi strukturnu neravnotežu, mora pripremiti i dostaviti akcijski plan za dotične segmente te u njemu utvrditi ciljeve prilagodbe, alate i jasan vremenski okvir za njegovu provedbu. Na temelju tih izvješća o nacionalnim flotama 3 Komisija priprema izvješće o naporima država članica da postignu održivu ravnotežu između ribolovnog kapaciteta i ribolovnih mogućnosti. Ovim se izvješćem obuhvaća 2014. godina.

Godišnja izvješća država članica i akcijski planovi

Sve 23 obalne države članice dostavile su Komisiji svoja izvješća za 2014. Komisija je od Znanstvenog, tehničkog i gospodarskog odbora za ribarstvo (dalje u tekstu: STECF) zatražila analizu ravnoteže između kapaciteta flote i ribolovnih mogućnosti uz standardni pristup u svim segmentima flote u EU-u 4 . Svi pokazatelji ravnoteže koji su dostavljeni i upotrijebljeni u STECF-ovoj stručnoj radnoj skupini EWG 15-17 izračunani su u skladu sa smjernicama Komisije.

STECF je zaključio da su države članice uložile znatne napore u pripremu nacionalnih izvješća. Međutim, analiza nacionalnih izvješća pokazuje da pokazatelji nisu u svim slučajevima mogli biti izračunani za sve segmente flote. Razlog tomu je ili nedostatak podataka ili, u slučaju gospodarskih i tehničkih pokazatelja, grupiranje segmenata (što se čini kako bi se osigurala zaštita poslovne tajne). Manjkavost podataka dovela je do poteškoća u izračunu pokazatelja ravnoteže segmenata flote zbog čega su pokazatelji nepouzdani ili nereprezentativni. Kako je STECF uočio, da bi se poboljšao opseg i prikladnost pokazatelja, države članice moraju dostaviti opsežnije podatke s većim opsegom segmenata flote i s više analitičkih procjena stoka, to jest istraživačke i biološke podatke prikupljene u skladu s okvirom prikupljanja podataka (dalje u tekstu: DCF) 5 . Nadalje, opseg i prikladnost pokazatelja mogli bi unaprijediti podaci o ulovu, a ne o iskrcaju. Oni bi se mogli povezati s podacima o odbačenom ulovu iz očevidnika o ribolovu odnosno s podacima prikupljenima u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Unije za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike 6 (dalje u tekstu: Uredba o sustavu kontrole) i upotrijebiti u DCF-u. Drugi je problem nedostatnost podataka o ulovu i naporima u skladu s odgovarajućom zemljopisnom stratifikacijom u Sredozemlju, zbog koje je nemoguće povezati kapacitet s naporom te stoga i s ribolovnim mogućnostima. Osim toga, problematični su i podaci o malom ribolovu jer države članice ne prikupljaju podatke u istoj mjeri kao za druge segmente flote. Stoga se mali ribolov općenito ne prati u pogledu napora, iskrcaja i ulova. No analiza pokazuje da neki segmenti flote poput koćarica doista jesu gospodarski ovisni o stokovima ulovljenima iznad razine najvišeg održivog prinosa (MSY). Analiza potvrđuje i nisku iskorištenost plovila u mnogim državama članicama. Te primjedbe opravdavaju nastavak aktivnog upravljanja kapacitetima flote i prilagodbu prema potrebi. Države članice trebale bi nastaviti rješavati pitanje ribolovnog kapaciteta svojih flota kako bi imale gospodarski održive flote koje djeluju i iskorištavaju morske biološke resurse na održiv način.

U okviru zajedničke ribarstvene politike države članice moraju s vremenom uspostaviti mjere prilagodbe ribolovnog kapaciteta svojih flota svojim ribolovnim mogućnostima. U konkretnim slučajevima segmenata u kojima je utvrđena strukturna prekapacitiranost akcijski je plan transparentno i učinkovito sredstvo za postupno ostvarivanje ravnoteže između kapaciteta ribarske flote i ribolovnih mogućnosti.

U 2015. bilo je više akcijskih planova država članica nego u 2014. Ukupno 17 država članica 7 utvrdilo je primjenom bioloških, gospodarskih ili tehničkih pokazatelja i/ili dodatnih informacija segmente flote koje smatraju neuravnoteženima ili za koje smatraju da pokazuju znakove moguće neravnoteže te stoga prema smjernicama Komisije zahtijevaju akcijski plan. Daljnjih 5 država članica 8 zaključilo je da nijedan segment flote ne pokazuje očitu neravnotežu te nisu dostavile akcijski plan.

U tom kontekstu godišnje izvješće ima važnu ulogu. Prema Uredbi (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo (dalje u tekstu: Uredba o EFPR-u) 9 , podnošenje nacionalnog izvješća o ravnoteži ribolovnog kapaciteta i ribolovnih mogućnosti u skladu sa smjernicama Komisije predstavlja ex ante uvjet za odobrenje operativnog programa EFPR-a. Nadalje, posebne mjere koje se financiraju iz EFPR-a, kao što su trajni prestanak, zamjena motora ili potpora mladim ribarima za pokretanje poslovanja, mogu se iz EFPR-a financirati samo u onim dijelovima flote u kojima je utvrđena prekapacitiranost (za trajni prestanak) ili je utvrđeno da nema strukturne prekapacitiranosti (za zamjenu motora i potporu mladim ribarima za pokretanje poslovanja).

Tako akcijski planovi omogućuju državama članicama da utvrde mjere, uključujući trajni prestanak, predviđene za smanjenje ribolovnog kapaciteta za segmente koje smatraju neusklađenima sa svojim ribolovnim mogućnostima. Tijekom sljedećih nekoliko godina potpora iz EFPR-a za mjeru trajnog prestanka pomoći će u smanjivanju kapaciteta flote EU-a i tako smanjiti pritisak na morske resurse.

Stanje kapaciteta ribarske flote u Uniji

Zajedničkom ribarstvenom politikom (dalje u tekstu: ZRP) od država članica zahtijeva se i da od 2014. ribolovni kapacitet njihove flote ostane ispod gornje granice kapaciteta iz Priloga II. Uredbi (EU) br. 1380/2013. Kao što je gore navedeno, kapacitet flote i dalje se smanjuje. U skladu s kretanjima posljednjih deset godina (vidi Prilog III. i IV.), od siječnja 2014. do studenoga 2015. ribolovni kapacitet 28 država članica EU-a smanjio se za 0,8 % u kilovatima (kW) i 1,3 % u bruto tonaži (BT) (vidi Prilog I.).

U registru flote EU-a u studenome 2015. bilo je registrirano 85 065 plovila s ukupnim kapacitetom od 1 627 125 BT i 6 474 617 kW. U 2015. vidljivo je smanjenje u broju plovila od 0,6 % (bez najudaljenijih regija) (Vidi Prilog I.). Ribolovni kapacitet flote EU-a bio je 18,42 % ispod gornje granice za tonažu te 11,60 % ispod gornje granice za snagu (vidi Grafikon 1.). Za najudaljenije regije EU-a koje čine 5,4 % ukupne flote EU-a, u razdoblju od siječnja 2014. do studenoga 2015. kapacitet flote smanjio se za 0,1 % u BT, a narastao za 0,9 u kW (vidi Prilog V.).

Da bi se u registru flote osigurala točnost mjera, države članice dužne su od siječnja 2012. za plovila obuhvaćena režimom upravljanja ribolovnim naporom u skladu s Uredbom o sustavu kontrole sustavno certificirati nove motore te zamjenske i tehnički modificirane motore snage veće od 120 kW, a od siječnja 2013. za sva plovila. Također u skladu s Uredbom o sustavu kontrole, države članice moraju provjeriti podatke na temelju planova uzorkovanja. Isto tako, upućuju li informacije na to da je snaga motora veća od snage navedene u povlastici za ribolov određenog plovila, države članice trebale bi provesti fizičku provjeru.

Od kraja prosinca 2015. osamnaest država članica 10 donijelo je plan uzorkovanja za provjeru snage motora.

U 16 predsudskih predmeta Komisija je od država članica primila sve planove uzorkovanja za snagu motora. Komisija trenutačno revizijom prati njihovu učinkovitu provedbu.

Za povlačenje plovila iz svoje flote i smanjenje kapaciteta države članice koristile su se u razdoblju 2007. – 2015. mjerom trajnog prestanka predviđenom u okviru Europskog fonda za ribarstvo (vidi grafikon 2.). Od 2007. do 31. svibnja 2015. zahvaljujući javnoj pomoći iz ribolova je povučeno 4 267 plovila, uz ukupni izdatak od gotovo 935 milijuna eura od čega je 546 milijuna eura bilo iz EFR-a (vidi Prilog VII.) 11 . Plovila povučena iz ribolova uz potporu iz EFR-a ne mogu se zamijeniti, čime se jamči ukupno smanjenje kapaciteta flote. Još 2077 plovila (BT 88 014,37 – kW 215 320,6) uklonjeno je iz flote bez javne pomoći, iako se kapacitet povučen bez javne pomoći smije i vratiti.

Flote u najudaljenijim regijama Francuske, Portugala i Španjolske također su ispod gornjih granica tih država. Te se flote u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 1380/2013 razmatraju odvojeno od kopnenih flota. U studenome 2015. ukupne gornje granice za najudaljenije regije neznatno su smanjene (-1,4 %).

Regionalna ocjena

Sjeveroistočni Atlantik

Ribolovni kapacitet u bruto tonaži (dalje u tekstu: BT) i kilovatima (dalje u tekstu: kW) općenito pada u skladu s kretanjima posljednjih godina. Prema izvješćima STECF-a, većina segmenata flote u sjeveroistočnom Atlantiku za koje se mogla izračunati vrijednost gospodarskih, tehničkih i bioloških pokazatelja u razdoblju 2009. – 2013. bila je obilježena sve manjom neravnotežom između ribolovnog kapaciteta i ribolovnih mogućnosti. U sjeveroistočnom Atlantiku, Sjevernome moru i Baltičkome moru ribolov je općenito napredovao prema najvećem održivom prinosu (dalje u tekstu: MSY). I to se može povezati sa stalnim smanjenjem gornjih granica kapaciteta flote ostvarenim posljednjih godina.

Sredozemno i Crno more

Stanje stokova u Sredozemnom i Crnome moru pokazuje pretjerani izlov gotovo 92 % procijenjenih stokova. Zato su države članice Komisiji predstavile velik broj akcijskih planova za rješavanje pitanja neravnoteže. U pogledu gospodarskih pokazatelja STECF izvješćuje kako kretanja u izvedbi za razdoblje 2009. – 2013. upućuju na poboljšanje u većini segmenata flote. Vrijednosti stope iskorištenosti plovila pokazuju da raste neravnoteža većine segmenata flote promatranih u tom razdoblju.

Primjedbe na temelju izvješćâ država članica i analiza STECF-a

Na temelju analize STECF-a, mogu se izvući sljedeći zaključci:

1.Ostvaren je znatan napredak u kvaliteti podnesenih nacionalnih izvješća. No da bi dobivene vrijednosti pokazatelja bile dosljednije, treba poboljšati opseg i kvalitetu pokazatelja ravnoteže, osobito bioloških pokazatelja.

2.Po STECF-ovoj analizi neki pokazatelji nisu mogli biti izračunani za sve segmente flote zbog nedostatka podataka ili, u slučaju gospodarskih i tehničkih pokazatelja, zbog grupiranja segmenata, što se radi zbog zaštite poslovne tajne.

3.U 2014. došlo je do ukupnog povećanja broja segmenata flote za koje su države članice prepoznale strukturnu prekapacitiranost. Stoga su države članice podnijele  17 akcijskih planova koji sadržavaju ciljeve prilagodbe i alate za postizanje ravnoteže između ribolovnog kapaciteta i ribolovnih mogućnosti te jasan vremenski okvir za njihovu provedbu. Države članice odabrale su razne mjere za smanjenje kapaciteta uključujući uvođenje prenosivih ribolovnih koncesija ili trajni prestanak, a koje će poduprijeti EFPR.

4.Uvođenjem podnošenja izvješća o floti kao ex ante uvjeta u skladu sa smjernicama Komisije za odobravanje operativnog programa EFPR-a ojačana je veza između EU-ova financiranja i sukladnosti s pravilima ZRP-a.

5.Opći pregled flote EU-a pokazuje slabu iskorištenost plovila. U nekim državama članicama ta je razina nešto viša. Najviša razina neaktivnosti vidljiva je u flotama malih plovila, onih kraćih od 12 m. Ukupno je 93 % neaktivnih plovila bilo kraće od 12 m, plovila duljine od 12 m do 24 m činila su 6 %, a plovila dulja od 24 m manje od 2 % neaktivnih plovila (vidi grafikon 3.) 12 .

6.Posljednjih je godina diljem EU-a općenito ostvaren znatan napredak prema postizanju održive ravnoteže između ribolovnog kapaciteta i ribolovnih mogućnosti. Smanjenje kapaciteta flote posljednjih godina pomaže da se poboljša stanje prekomjerno iskorištenih ribljih stokova, a ribarstvo okrene prema ostvarenju najvećeg održivog prinosa. Osim toga, boljom provedbom smjernica poboljšana je analiza neravnoteža unutar različitih flota. Međutim, iz izvješća država članica vidljivo je da su za posebne segmente flote potrebni daljnji napori kako bi se smanjile utvrđene neravnoteže, posebice u Sredozemnome moru.

(1) Članak 22. stavak 4. Uredbe (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ, SL L 34/22, 28.12.2013.

(2) COM(2014) 545 final 

(3) Vidi: http://s-antares.fish.cec.eu.int/front/index.cfm?method=FM_Reporting.AnnualReport

(4) Vidi Prilog III. STECF-ovoj ocjeni pokazateljâ ravnoteže za ključne segmente flote te preispitivanje nacionalnih izvješća o naporima država članica za postizanje ravnoteže između kapaciteta flote i ribolovnih mogućnosti (STECF-15-15), https://stecf.jrc.ec.europa.eu/documents/43805/1166222/2015-10_STECF+15-15+-+Balance+capacity_JRC97991.pdf

(5)

 Vidi Uredbu Vijeća (EZ) br. 199/2008 od 25. veljače 2008. o uspostavi okvira Zajednice za prikupljanje, upravljanje i korištenje podataka u sektoru ribarstva i podršci za znanstveno savjetovanje vezano uz zajedničku ribarstvenu politiku, SL L 60, 5.3.2008.

(6)

 Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike, o izmjeni uredbi (EZ) br. 847/96, (EZ) br. 2371/2002, (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 768/2005, (EZ) br. 2115/2005, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007, (EZ) br. 676/2007, (EZ) br. 1098/2007, (EZ) br. 1300/2008, (EZ) br. 1342/2008 i o stavljanju izvan snage uredbi (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1627/94 i (EZ) br. 1966/2006 (SL L 343, 22.12.2009., str. 22,12.). .

(7) Bugarska, Cipar, Danska, Francuska, Hrvatska, Irska, Italija, Latvija, Litva, Malta, Njemačka, Poljska, Portugal, Slovenija, Španjolska, Švedska i Ujedinjena Kraljevina. Akcijski planovi dostupni su na poveznici navedenoj u Prilogu VI.

(8) Belgija, Estonija, Finska, Nizozemska, Rumunjska.

(9)

(10) Belgija, Bugarska, Cipar, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Hrvatska, Irska, Latvija, Litva, Nizozemska, Njemačka, Poljska, Portugal, Španjolska, Švedska, Ujedinjena Kraljevina.

(11) U skladu s člankom 40. Uredbe Komisije (EZ) br. 498/2007 od 26. ožujka 2007. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1198/2006 o Europskom fondu za ribarstvo, SL L 120/1, 10.5.2007.

(12)

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 10.6.2016.

COM(2016) 380 final

PRILOZI

IZVJEŠĆU KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

o naporima država članica tijekom 2014. za postizanje održive ravnoteže između ribolovnog kapaciteta i ribolovnih mogućnosti

Slika 1.

Slika 2.

Slika 3.

1 Hrvatska je postala članica Unije u srpnju 2013. Posljedično povećanje kapaciteta flote EU-a stoga se pokazalo tek 1. siječnja 2014.

Kapacitet flote najudaljenijih regija (studeni 2015.)

Popis država članica koje su podnijele akcijski plan (članak 22. stavak 4. Uredbe 1380/2013 ( 2 ).

1) Bugarska

2) Hrvatska

3) Cipar

4) Danska

5) Francuska

6) Njemačka    

7) Irska

8) Italija

9) Latvija

10) Litva

11) Malta    

12) Poljska

13) Portugal

14) Slovenija

15) Španjolska

16) Švedska

17) Ujedinjena Kraljevina

Obveze iz EFR-a u razdoblju 1. siječnja. 2007. – 31. svibnja. 2015.

(1)

 

(2)

Godišnja izvješća država članica o floti i akcijski planovi dostupni su na sljedećoj poveznici: http://ec.europa.eu/fisheries/fleet/index.cfm?method=FM_Reporting.AnnualReport