EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 29.3.2016.

COM(2016) 167 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

o primjeni Direktive 2009/20/EZ o osiguranju brodovlasnika za pomorske tražbine

1.UVOD

Direktiva 2009/20/EZ 1 Europskog parlamenta i Vijeća o osiguranju brodovlasnika za pomorske tražbine (dalje u tekstu: „Direktiva”) stupila je na snagu 29. svibnja 2009. Cilj je Direktive potaknuti odgovorno ponašanje svih gospodarskih subjekata, unaprijediti kvalitetu trgovačkog pomorskog prijevoza i osigurati sigurnost na moru.

Svrha je ovog izvješća obavijestiti Europski parlament i Vijeće o primjeni Direktive u skladu s njezinim člankom 8.

Izvješće se temelji na rezultatima ankete koju je provela Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA) na zahtjev Europske komisije o primjeni Direktive 2 te na informacijama i podacima iz baze podataka inspekcijskog pregleda 3 (poznatije kao THETIS 4 ) koja je uspostavljena u skladu s člankom 24. Direktive 2009/16/EZ 5 o nadzoru države luke, kako je izmijenjena. Komisija nije zaprimila ni jednu pritužbu na Direktivu od datuma početka njezine primjene (tj. 1. siječnja 2012.) 6 .

2.KONTEKST

Direktivom se brodovlasnike EU-a obvezuje na odgovarajuće osiguranje brodova, kako je potaknuto Rezolucijom A.898(21) Međunarodne pomorske organizacije (IMO) 7 , uz načelo ograničenja odgovornosti u skladu s Protokolom iz 1996. uz Konvenciju o ograničenju odgovornosti za pomorske tražbine iz 1976. (dalje u tekstu: „Protokol iz 1996.”). Njome se propisuje da svi brodovi koji plove pod zastavom neke države članice te svi brodovi koji plove pod zastavom treće zemlje, a koji uplovljavaju u luke EU-a (ili u nekim slučajevima plove u teritorijalnim vodama države članice) moraju imati osiguranje u iznosu jednakom odgovarajućem maksimalnom iznosu za odgovornost utvrđenom odredbama Protokola iz 1996. 8

Protokolom iz 1996. utvrđuje se pravo brodovlasnika (uključujući zakupnike, upravitelje i operatore) i spasilaca na ograničenje njihove odgovornosti za niz pomorskih tražbina povezanih s upravljanjem brodom. Izračun tog ograničenja prema Konvenciji temelji se na tonaži dotičnog broda. Protokolom iz 1996. povećan je opseg ograničenja odgovornosti u usporedbi s prethodnikom (Konvencijom iz 1976.). IMO je 2012. dodatno proširio taj opseg, što je stupilo na snagu 8. lipnja 2015.

Za potrebe Direktive ne postoji definicija „broda” kao takvog. Direktiva se primjenjuje na brodove od najmanje 300 bruto tona i ne uključuje „ratne brodove, pomoćne ratne brodove ili druge brodove koji su u vlasništvu države ili kojima upravlja država, a koriste se za negospodarske javne svrhe”. Međutim, definicija „brodovlasnika” jasno je ograničena na pomorske brodove i osim registriranog vlasnika obuhvaća i svaku drugu osobu koja je odgovorna za upravljanje brodom 9 . Stoga se Direktiva primjenjuje samo na pomorske brodove. Treba napomenuti da isto vrijedi i za Protokol iz 1996. u koji nije uključena definicija „broda” pa se definicijom „brodovlasnika” njegova primjena jednako ograničava na pomorske brodove. Direktiva je oblikovana prema Protokolu iz 1996., a iz dosadašnjih pregovora o Direktivi vidljiva je želja suzakonodavca da se Konvenciji ne dodaju definicije niti da se izmijene 10 .

3.PRENOŠENJE U DRŽAVAMA ČLANICAMA

Rok za prenošenje Direktive u nacionalno zakonodavstvo bio je 1. siječnja 2012. Sve države članice Komisiju su obavijestile o svojim nacionalnim mjerama za provedbu Direktive. Od 2012. nisu priopćene nikakve izmjene nacionalnog zakonodavstva kojim se Direktiva prenosi u državama članicama.

4.PRIMJENA DIREKTIVE

U ovom odjeljku Izvješća preispituje se primjena Direktive slijedom njezinih odredaba. Kako se ističe u članku 1., Direktivom se uređuju „određeni aspekti” obveze brodovlasnika u pogledu osiguranja za pomorske tražbine. Direktivom se dopunjuju međunarodni instrumenti kojima se propisuje građanska odgovornost brodovlasnika za posebne vrste štete 11 te pravila EU-a i nacionalna pravila o kaznenoj i upravnoj odgovornosti brodovlasnika 12 .

4.1.    Područje primjene i definicije (članci 2. i 3.)

Člankom 2. određuje se područje primjene Direktive na temelju veličine (tj. tonaže) i vrsta brodova (tj. osim ratnih brodova i brodova koji su u vlasništvu države, a koji se upotrebljavaju za negospodarske javne svrhe). Primjena tih odredaba ne predstavlja poteškoće za države članice.

Odnos između obveza u okviru Direktive i obveza u okviru međunarodnih konvencija o odgovornosti i naknadama, uključujući obvezno osiguranje, koje su navedene u Prilogu Direktivi također je utvrđen u njezinu članku 2. stavku 3. U Direktivi se izričito navodi da se njome „ne dovode u pitanje” te međunarodne konvencije. Stoga se obveza osiguranja utvrđena na temelju Direktive primjenjuje uz obvezu odgovarajućeg osiguranja ili drugog financijskog jamstva na temelju tih konvencija, a ne u suprotnosti s njom, u državama članicama gdje se te konvencije primjenjuju.

Pristupi država članica u tom se pogledu razlikuju. Uzrok su tome dva čimbenika. Prvo, države članice još nisu ratificirale sve međunarodne konvencije navedene u Prilogu Direktivi 13 . Nadalje, države članice odabrale su različite oblike prenošenja članka 2. stavka 3. u svoja nacionalna zakonodavstva. Naime, samo su neke države članice odabrale upućivati na te međunarodne konvencije i njihov odnos s Direktivom dok druge države članice ne upućuju izričito na Prilog Direktivi u svojim nacionalnim mjerama prenošenja. Unatoč tome, međunarodne konvencije i Direktiva nisu u suprotnosti, već se dopunjuju, a instrumenti navedeni u Prilogu čine lex specialis za posebne vrste štete koje obuhvaćaju, a koje proizlaze iz raznih brodarskih aktivnosti, npr. prijevoza ulja morem u tankerima, prijevoza opasnih i štetnih tvari (HNS) morem, onečišćenja pogonskim uljem, uklanjanja podrtina. Države članice 2008. su preuzele strogu obvezu da će ratificirati sve konvencije navedene u Prilogu 14 , a Komisija će i dalje poticati države članice na pomake u tom pogledu 15 .

Kako je istaknuto u odjeljku 2., u Direktivi se ne navodi definicija pojma „brod” kao takvog. Međutim, u svjetlu članka 2. stavka 2. i članka 3. točke (a) njezino je područje primjene ograničeno na pomorske brodove i iz njega su konkretno isključeni ratni brodovi i drugi brodovi koji su u vlasništvu države ili kojima upravlja država, a koriste se za negospodarske javne svrhe. Nadalje, mogućnost primjene na različite vrste brodova povezana je i s područjem primjene države zastave i nadzora države luke, dva mehanizma izvršenja Direktive. Dok god brod podliježe inspekcijskim pregledima u nadzoru države luke u skladu s Direktivom 2009/16/EZ, može se očekivati inspekcijski pregled radi potvrde mogućnosti primjene i sukladnosti s odredbama Direktive.

U članku 3. Direktive navodi se definicija „brodovlasnika” koja je u skladu s Protokolom iz 1996. Potonji je instrument također jasno utvrđen u definicijama Direktive kao pročišćeni tekst Konvencije iz 1976. kako je izmijenjena Protokolom iz 1996. Konačno, pojam „osiguranje” definira se na neiscrpan način, doslovnim prenošenjem definicije osiguranja iz Rezolucije IMO-a A.898(21). Kao primjer odgovarajućeg oblika osiguranja navodi se „odštetno osiguranje tipa kakvo trenutačno daju članovi Međunarodne grupe P & I klubova”.

4.2.    Obveza osiguranja (članak 4.)

Člankom 4. Direktive propisuje se obveza odgovarajućeg osiguranja za brodovlasnike:

(a) čiji brod plovi pod zastavom države članice;

(b) čiji brod uplovljava u luku u nadležnosti države članice te

(c) čiji brod plovi u teritorijalnim vodama države članice, pod uvjetom da je dotična država odlučila uključiti taj promet u područje primjene Direktive i ne dovodeći u pitanje pravila međunarodnog prava o neškodljivom prolasku.

Direktivom se propisuje i da osiguranje mora pokrivati potraživanja koja su obuhvaćena područjem primjene Protokola iz 1996. kao potraživanja koja podliježu ograničenjima. Iznos osiguranja po brodu i po događaju mora biti jednak odgovarajućem maksimalnom iznosu za ograničenje odgovornosti na temelju Protokola iz 1996.

Države članice koje su države zastave i države luke moraju od brodovlasnika zahtijevati poštovanje odgovarajuće obveze na temelju Direktive. Sve države članice imenovale su nacionalna nadležna tijela za provedbu obveza na temelju članka 4. Direktive.

Međutim, u pogledu provedbe u državi zastave, samo su neke države članice prijavile da će se obavljati provjera valjanosti odgovarajuće potvrde o osiguranju, posebno da bi se provjerilo poštovanje obveze osiguranja od odgovornosti 16 . Slično tome, u pogledu nadzora države luke nisu sve države članice djelotvorno navele kako se provjerava prikladnost potvrde o osiguranju brodova koji plove pod stranom zastavom pri uplovljavanju u njihove luke. Samo je nekoliko država članica izvijestilo Komisiju da se pri inspekcijskim pregledima u nadzoru države luke provjerava valjanost potvrde o osiguranju, posebno u pogledu osiguranja od odgovornosti.

S obzirom na mogućnost da se za brodove koji plove teritorijalnim vodama država članica zahtijeva osiguranje, neke su države članice prijavile prijenos tog zahtjeva u svoje nacionalno zakonodavstvo. Međutim, Komisija nije zaprimila dovoljno informacija da utvrdi kako se taj zahtjev primjenjuje u državama članicama 17 .

4.3.    Inspekcijski pregledi i poštovanje obveze putem nadzora države luke (članak 5.)

Člankom 5. Direktive propisuje se da brodovi koji ulaze u luke država članica i plove pod zastavom druge države moraju imati osiguranje za pomorske tražbine u skladu s člankom 4. Direktive. Države članice ispunjavaju svoje obveze država luka na temelju Direktive putem inspekcijskih pregleda u nadzoru države luke koji se provode u okviru Direktive 2009/16/EZ 18 .

Iako plovila koja podliježu nadzoru države luke nisu predmetom inspekcije na temelju svojeg statusa osiguranja 19 , u sve se inspekcijske preglede broda koje obavlja država luke u skladu s Direktivom 2009/16/EZ mora uključiti provjera posjedovanja potvrde o osiguranju na brodu, u skladu s člankom 6. Direktive. Provjera potvrde o osiguranju dio je inspekcijskog pregleda u nadzoru države luke u skladu s točkom 41. Priloga IV. Direktivi 2009/16/EZ. Inspekcijski pregled u nadzoru države luke ne može se zabilježiti u THETIS-u, osim ako se na odgovarajući način prijavi provjera prisutnosti potvrde o osiguranju. U THETIS-u je stvoren specijalizirani modul (THETIS-I) za bilježenje nedostataka u državama članicama na temelju Direktive, a u upotrebi je od 1. srpnja 2013. Iako se ne pregledava svako plovilo pri svakom posjetu, sustavni inspekcijski pregledu u okviru režima nadzora države luke u EU-u podrazumijevaju da se svako pojedino plovilo koje pristaje u lukama EU-a podvrgava inspekciji u prosjeku svakih 11 mjeseci.

Uz to, nekoliko je država članica izvijestilo da od brodova koji uplovljavaju u njihove luke zahtijevaju obavijest o osiguranju prije ulaska, uglavnom uz pomoć Sustava Unije za razmjenu pomorskih informacija 20 (SafeSeaNet, (SSN)). Zahtjevi za obavijest prije ulaska korisni su za odabir brodova za inspekciju i njima se pridonosi djelotvornijoj i racionalnijoj provedbi Direktive. Treba napomenuti da dotičnim obalnim postajama u drugim državama članicama smještenima duž planiranog plovidbenog puta broda treba dostaviti podatke o brodovima u skladu s člankom 16. stavkom 1. točkom (d) Direktive 2002/59/EZ koji nisu obavijestili o potvrdama o osiguranju ili financijskim jamstvima u skladu sa zakonodavstvom Unije i međunarodnim pravilima, ili ih nemaju.

Komisija snažno podupire tu praksu, kojom se ispunjavaju i ciljevi ove Direktive, kako je istaknuto u procjeni učinka priloženoj Komisijinu Prijedlogu direktive o građanskoj odgovornosti i financijskim jamstvima brodovlasnika 21 , na temelju kojeg je Direktiva donesena.

Nadalje, obavijest o osiguranju prije ulaska, uz potencijal za pojednostavnjenje prijave koju nudi SSN, mogla bi biti djelotvorno sredstvo uklanjanja nesigurnosti u pogledu odgovornosti brodovlasnika i mogućnosti naknade kad brodu treba pomoć 22 u vodama EU-a ili u njihovoj blizini. Upotrebom SSN-a za dobivanje i razmjenu informacija o osiguranju brodova koji uplovljavaju u luke EU-a može se uvelike pomoći nacionalnim nadležnim tijelima pri ispitivanju mogućnosti prihvata broda kojem treba pomoć pri pronalasku mjesta zakloništa 23 .

U slučaju da brod koji uplovljava u luku države članice pod zastavom druge države ne poštuje Direktivu, naime nema odgovarajuće osiguranje, zabrana plovidbe broda moguća je u skladu s Direktivom 2009/16/EZ. Nadalje, člankom 5. stavkom 2. Direktive osiguran je dodatan alat uz one predviđene Direktivom 2009/16/EZ. Tim alatom, o čijoj primjeni odlučuju same države članice, predviđa se protjerivanje brodova koji ne poštuju Direktivu iz luke države članice uz istodobnu obavijest Komisiji, drugim državama članicama i dotičnoj državi zastave, što rezultira odbijanjem uplovljavanja dotičnog broda u luke drugih država članica. Obavijest se šalje putem SSN-a, uz pomoć predloška za prijavu događaja koji je razvijen u tu svrhu 24 . Većina država članica prenijela je tu mogućnost protjerivanja, ali ona je vrlo rijedak slučaj u EU-u.

4.4.    Potvrde o osiguranju (članak 6.)

Člankom 6. Direktive uspostavljaju se minimalni zahtjevi koji se moraju ispuniti za dokazivanje postojanja odgovarajućeg osiguranja na brodu, u skladu s člankom 4. Provjera minimalnog formalnog sadržaja potvrde, kako je propisan člankom 6. Direktive, glavni je element provjere valjanosti osiguranja. Provjera vjerodostojnosti potvrde i ograničenja odgovornosti u skladu s Protokolom iz 1996. nisu toliko česte u državama članicama 25 . Ograničen broj država članica 26 uspostavio je nacionalne smjernice za provjeru valjanosti osiguranja.

Važno je pitanje, u kojem se pristupi država članica razlikuju, prihvaćanje u praksi potvrda o osiguranju u elektroničkom obliku, uglavnom tijekom nadzora države luke. Važno je napomenuti da je sektor osiguranja prihvatio gotovo isključivu upotrebu elektroničkih potvrda (npr. potvrda ulaska P&I-ja), a IMO je odobrio smjernice za upotrebu elektroničkih potvrda u brodarstvu (Guidelines for the Use of Electronic Certificates 27 ), što se može primijeniti i na provjeru valjanosti osiguranja. Elektroničke verzije potvrda imaju posebna obilježja, a uspostavljeni su i postupci za provjeru njihove vjerodostojnosti i posljedičnu potvrdu. Kako bi se osiguralo da se upotreba elektroničkih potvrda za potrebe ove Direktive prihvati i primjenjuje u svim državama članicama, trebalo bi predvidjeti daljnje razmatranje ovog pitanja.

4.5. Kazne za nepoštovanje obveze vlastitih brodova (članak 7.)

Za potrebe provedbe zahtjeva iz članka 4. Direktive u državi zastave, člankom 7. predviđa se uspostavljanje sustava kazni za kršenje nacionalnih odredaba donesenih u ovom području. Nacionalne kazne utvrđene tom odredbom moraju biti djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće. Na temelju ispitivanja nacionalnih mjera prijenosa dostavljenih Komisiji i odgovora država članica na anketu EMSA-e, tumačenje ovog zahtjeva na temelju Direktive razlikuje se u državama članicama, posebno u pogledu odgovarajućih iznosa financijskih kazni. Nema prijavljenih slučajeva uvođenja kazni za brodove pod zastavom neke države članice koji ne poštuju Direktivu na temelju ove odredbe 28 .

5.PODACI O IZVRŠENJU

Izvršenje obveza brodovlasnika na temelju Direktive odgovornost je država članica. U ovom odjeljku predstavljen je sažetak informacija prikupljenih iz odgovora država članica na anketu koju je provela EMSA u usporedbi s podacima dostupnima iz THETIS-a.

5.1.    Provedba u državi zastave EU-a

Iz izvješća država članica u THETIS-u o rezultatima inspekcijskih pregleda u nadzoru države luke na brodovima koji plove pod zastavom druge države članice vidljivo je da je u pogledu brodova koji plove pod zastavama EU-a od srpnja 2013. do kraja rujna 2015. zabilježeno 13 slučajeva u kojima se nisu poštovale odredbe o potvrdama o osiguranju 29 . U usporedbi s ukupnim brojem od 45 slučajeva nepoštovanja obveze u pogledu potvrda o osiguranju na brodovima zabilježenih u THETIS-u u istom razdoblju, može se zaključiti da brodovi koji plove pod zastavom država članica EU-a predstavljaju gotovo jednu trećinu (29 %) ukupnih slučajeva nepoštovanja.

Međutim, treba imati na umu i da je postotak brodova koji plove pod zastavom država članica EU-a, a koji ne poštuju obvezu osiguranja u odnosu na ukupan broj inspekcijskih pregleda u nadzoru države luke takvih brodova vrlo nizak, tj. 0,1 %. Nadalje, postotak nepoštovanja obveze na brodovima koji plove pod zastavom država članica EU-a manji je u usporedbi s brodovima koji ne plove pod zastavom neke od država članica EU-a (0,1% u usporedbi s 0,15% za brodove izvan EU-a 30 ).

Unatoč tome što je, kako je prethodno istaknuto, u THETIS-u zabilježeno nekoliko slučajeva nepoštovanja obveze na brodovima pod zastavama neke od država članica EU-a, ni jedna država članica nije prijavila uvođenje kazni brodu koji plovi pod njezinom zastavom zbog manjka odgovarajućeg osiguranja u skladu s Direktivom.

5.2.    Nadzor države luke

Od 1. siječnja 2012. države članice provele su znatan broj provjera u skladu s člankom 5. Direktive u okviru inspekcijskih pregleda u nadzoru države luke kako je prikazano u Prilogu A ovom izvješću 31 .

Otkad je specijalizirani modul na THETIS-u (THETIS-I) postao funkcionalan 1. srpnja 2013. i sve do rujna 2015., zabilježena su ukupno 34 944 inspekcijska pregleda. Izvršenjem nadzora države luke utvrđeno je ukupno 45 nedostataka na temelju Direktive, kako je prikazano u Prilogu B ovom Izvješću 32 . U usporedbi s ukupno 34 944 inspekcijska pregleda, 45 nedostataka čini stopu poštovanja obveze od 99,87 %, što je prilično visoka stopa 33 .

Točnije, godišnji su postoci nepoštovanja obveze 34 u odnosu na ukupan broj inspekcijskih pregleda brodova: 0,15 % za 2013., 0,09 % za 2014. i 0,16 % za 2015. U većini slučajeva 35 države članice zatražile su ispravljanje dotičnog nedostatka prije polaska, a samo u četiri od 45 (tj. 9 %) izdan je nalog za zabranu plovidbe 36 .

Većina država članica prenijela je odredbe članka 5. stavka 2. 37 u pogledu mogućnosti izdavanja naloga za protjerivanje zbog nepoštovanja Direktive. Među državama članicama koje primjenjuju tu mogućnost, prema informacijama iz THETIS-a, samo je jedna država članica 38 izdala nalog za protjerivanje (izdan 2013. i ukinut 2015.). Nadalje, još je jedna država članica 39 izdala dva naloga za protjerivanje o kojima su druge države članice i Komisija propisno obaviještene putem SSN-a, ali koje nisu zabilježene u THETIS-u jer su ti nalozi za protjerivanje izdani prije srpnja 2013. kad je THETIS-I postao funkcionalan.

Naposljetku, neke države članice 40 uvele su sankcije financijske prirode za brodove koji plove pod zastavom država izvan EU-a, a koji uplovljavaju u njihove luke i ne poštuju obveze iz Direktive.

6.    ZAKLJUČCI

Direktiva je na snazi otprilike četiri godine i čini se da se njezini ciljevi dobro ispunjavaju. Konkretno, prema podacima o poštovanju obveze na temelju dostupnih informacija, velika većina brodova pod zastavom EU-a ili brodova koji uplovljavaju u luke EU-a ima odgovarajuće osiguranje u skladu s Direktivom. Stoga se sustavom uspostavljenim Direktivom daje opravdana sigurnost da će, u slučaju nesreće koja uključuje takav brod sa štetom za treću stranu i temeljem za pomorske tražbine kako su definirane Protokolom iz 1996., žrtve moći primiti naknadu od brodovlasnika i njegovog osiguravatelja do iznosa mjerodavnog ograničenja odgovornosti.

Neka bi se pitanja provedbe i izvršenja obveza na temelju Direktive kako su navedena u ovom Izvješću mogla dodatno poboljšati većom upotrebom postojećih operativnih informacija i sustava razmjene radi postizanja ujednačenije primjene Direktive iz perspektive države zastave i iz perspektive države luke.

(1)

     SL L 131, 28.5.2009., str. 128.

(2)

     U anketi je ispitana primjena Direktive od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2014. Sadržavala je upitnik koji je EMSA poslala državama članicama, a na koji je odgovorilo 25 država članica (ES, LU i NL nisu odgovorili).

(3)

     Podaci iz baze za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 30. rujna 2015., vidjeti priloge A, B i C ovom Izvješću.

(4)

      http://emsa.europa.eu/psc-main/thetis.html  

(5)

     SL L 131, 28.5.2009., str. 57.

(6)

     Do 15. prosinca 2015.

(7)

     Rezolucija Skupštine IMO-a A.898(21) od 4. veljače 2000. Guidelines on Shipowners' Responsibilities in respect of Maritime Claims (Smjernice o obvezama brodovlasnika u pogledu pomorskih tražbina).

(8)

     Nisu sve države članice stranke Protokola iz 1996. Ratificirale su ga 23 države članice,dok AT, CZ, IT, PT i SK još nisu ratificirale tu Konvenciju. To ne utječe na obveze tih država na temelju Direktive.

(9)

     Vidjeti odjeljak 4.1.

(10)

     Vidjeti dokument 14287/2/08 REV 2 ADD 1, Zajedničko stajalište koje je Vijeće donijelo 9. prosinca 2008. o donošenju Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o osiguranju brodovlasnika za pomorske tražbine:

http://register.consilium.europa.eu/content/out?lang=en&typ=SET&i=ADV&RESULTSET=1&DOC_ID=14287/08|14287/*/08&DOC_LANCD=FR&ROWSPP=25&NRROWS=500&ORDERBY=DOC_DATE+DESC  

(11)

     U Prilogu Direktivi nalazi se popis tih instrumenata:

– Međunarodna konvencija o građanskoj odgovornosti za štetu zbog onečišćenja uljem iz 1992. (Konvencija o građanskoj odgovornosti iz 1992.),

– Međunarodna konvencija o odgovornosti i naknadi za štetu u vezi s prijevozom opasnih i štetnih tvari morem iz 1996. (HNS Konvencija),

– Međunarodna konvencija o građanskoj odgovornosti za štetu zbog onečišćenja pogonskim uljem iz 2001. (Konvencija o pogonskom ulju),

– Međunarodna konvencija o uklanjanju podrtina, Nairobi, iz 2007. (Konvencija o uklanjanju podrtina).

(12)

     U popisu iz Priloga Direktivi nalazi se i Uredba (EZ) br. 392/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o odgovornosti prijevoznika u prijevozu putnika morem u slučaju nesreća. U izvornom prijedlogu Komisije za Direktivu o građanskoj odgovornosti i financijskim jamstvima brodovlasnika opisan je i odnos Direktive i nacionalnih pravila te drugih pravila EU-a o odgovornosti za brodske aktivnosti, vidjeti COM(2005) 593, završna verzija, i SEC/2005/1517.

(13)

     Prema najnovijim informacijama koje je IMO objavio 5. studenoga 2015. četiri međunarodne konvencije navedene u Prilogu Direktivi (vidjeti bilješku 11) imaju sljedeći status u EU-u: 26 država članica stranke su Konvencije o građanskoj odgovornosti iz 1992., ni jedna država članica još nije stranka HNS Konvencije, 28 država članica stranke su Konvencije o pogonskom ulju i šest država članica stranke su Konvencije o uklanjanju podrtina. Na sljedećoj poveznici možete pronaći aktualne informacije o ratifikaciji svih konvencija IMO-a:

http://www.imo.org/en/About/Conventions/StatusOfConventions/Documents/Status%20-%202015.pdf  

(14)

     Dokument Vijeća br. 15859/08 ADD 1 od 19.11.2008. „Izjava država članica o pomorskoj sigurnosti”.

(15)

     Posebno u pogledu HNS Konvencije, Komisija je predstavila dva paralelna prijedloga kojima se odobrava da države članice postanu stranke Protokola HNS Konvenciji iz 2010. u interesu Unije; vidjeti COM(2015) 304 završna verzija, i COM(2015) 305 završna verzija, donesene 22.6.2015.

(16)

     Jedna je država članica prijavila da za provjeru ispunjenja obveze brodovlasnika koristi postupak registracije, a druga je država članica prijavila da provodi odgovarajuće revizije u sjedištu brodovlasnika.

(17)

     Samo je jedna država članica prijavila da je provjera osiguranja za brodove pod stranom zastavom u njezinim teritorijalnim vodama odgovornost obalnih sustava pomorskog prometa (Vessel Traffic Systems – VTS).

(18)

     Neke su države članice prijavile da će možda provoditi inspekcijske preglede u nadzoru države luke u okviru nacionalnog režima kako bi potvrdile poštovanje određenih zahtjeva Direktive.

(19)

     Inspekcijski pregledi u nadzoru države luke variraju u učestalosti ovisno o riziku koji brod predstavlja: najopasniji brodovi najčešće se pregledavaju, dok je to rjeđe u slučaju plovila koja bez problema prolaze inspekcijske preglede. Brodovima koji su redovito ispod standarda može se zabraniti plovidba europskim vodama (vidjeti https://portal.emsa.europa.eu/web/thetis/refusal-of-access ), dok Komisija objavljuje popise brodovlasnika koji su redovito ispod standarda ( https://portal.emsa.europa.eu/web/thetis/company-performance ), u skladu s Uredbom Komisije (EU) br. 802/2010 od 13. rujna 2010. o provedbi članka 10. stavka 3. i članka 27. Direktive 2009/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na rezultate kompanije kako je izmijenjena Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 1205/2012 od 14. prosinca 2012. (SL L 347, 15.12.2012., str. 10.).

(20)

     SafeSeaNet (SSN) uspostavljen je Direktivom 2002/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi sustava nadzora plovidbe i informacijskog sustava Zajednice i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/75/EEZ, SL L 208, 5.8.2002., str. 10., kako je izmijenjena. SSN-om upravlja EMSA.

(21)

     SEC/2005/1517 i COM(2005) 593 završna verzija, vidjeti bilješku 11.

(22)

     „Brod koji treba pomoć” znači, ne dovodeći u pitanje odredbe Konvencije SAR u vezi sa spašavanjem osoba, brod u situaciji koja bi mogla izazvati njegov gubitak ili opasnost za okoliš ili plovidbu, u skladu s člankom 3. točkom (v) Direktive 2002/59/EZ.

(23)

     „Mjesto zakloništa” znači luka, dio luke ili drugog zaštitnog pristaništa ili sidrišta ili bilo koje drugo zaklonjeno područje koje država članica odredi za smještaj brodova u pogibelji, u skladu s člankom 3. točkom (m) Direktive 2002/59/EZ.

(24)

     Smjernice za prijavu događaja u SSN-u, v.2., Dodatak 7.

(25)

     Prema odgovorima na upitnik koje je EMSA zaprimila tijekom ankete.

(26)

     Četiri države članice prema rezultatima ankete EMSA-e.

(27)

     IMO FAL.5/Circ.39/Rev.1, 7. listopada 2014. može se pronaći na stranici:

http://www.imo.org/en/OurWork/Facilitation/Electronic%20Business/Pages/default.aspx  

Na sastanku odbora FAL 39 usuglašeno je da se elektroničke potvrde trebaju prihvatiti kao jednake tradicionalnim papirnatim potvrdama, pod uvjetom da su potvrde i internetske stranice na kojima im se može pristupiti u skladu sa smjernicama Organizacije i da su na brodu dostupne posebne upute za provjeru.

(28)

     Vidjeti odjeljak 5.1.

(29)

     Vidjeti Prilog A.

(30)

     Ukupno: u 13 331 inspekcijskom pregledu brodova pod zastavom EU-a otkriveno je 13 nedostataka, a u 21 613 pregleda brodova koji ne plove pod zastavom država članica EU-a otkrivena su 32 nedostatka. Vidjeti Prilog C.

(31)

     Ukupan broj od 58 768 inspekcijskih pregleda u nadzoru države luke koje su u THETIS-u prijavile države članice od siječnja 2012. do rujna 2015.

(32)

     Zabilježeno u THETIS-u od srpnja 2013. do rujna 2015.

(33)

     Stopa nepoštovanja obveze na svim brodovima koji su pristali u luke država članica EU-a iznosi 0,13 %.

(34)

     Prema podacima iz THETIS-a od srpnja 2013. do rujna 2015.

(35)

     Napomena: prema podacima iz THETIS-a nedostataka koje je trebalo ispraviti i onih koje je trebalo ispraviti prije polaska bilo je 33 od 45.

(36)

     Vidjeti Prilog B. Napomena: jedna je država članica prijavila zabranu plovidbe u odgovoru na anketu EMSA-e, no ona nije zabilježena u THETIS-u pa nije uključena u tablicu u Prilogu B.

(37)

     Tri države članice nisu prenijele tu odredbu i primjenjuju samo mjeru zabrane plovidbe pri izvršenju odgovarajućih odredaba Direktive, putem nadzora države luke.

(38)

     Vidjeti Prilog B.

(39)

     Vidjeti Prilog B.

(40)

     Šest je država članica prijavilo uvođenje financijskih sankcija za brodove pod stranom zastavom u odgovorima na anketu EMSA-e.

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 29.3.2016.

COM(2016) 167 final

PRILOZI

IZVJEŠĆU KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

o primjeni Direktive 2009/20/EZ o osiguranju brodovlasnika za pomorske tražbine

PRILOG A – Inspekcijski pregledi zabilježeni u modulu THETIS-I

Inspekcijski pregledi u nadzoru države luke u državama članicama EU-a – srpanj 2013. do (uključivo) rujan 2015.

PRILOG B – Nedostaci zabilježeni u sustavu THETIS

Nedostaci u pogledu osiguranja – srpanj 2013. do (uključivo) rujan 2015.

PRILOG C – Dijagrami

Inspekcijski pregledi u nadzoru države luke zabilježeni u sustavu THETIS – Nedostaci u pogledu osiguranja