This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52014PC0164
Proposal for a REGULATION OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL on the Union Code on Visas (Visa Code) (recast)
Prijedlog UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o Zakoniku Unije o vizama (Zakonik o vizama)
Prijedlog UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o Zakoniku Unije o vizama (Zakonik o vizama)
/* COM/2014/0164 final - 2014/0094 (COD) */
Prijedlog UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o Zakoniku Unije o vizama (Zakonik o vizama) /* COM/2014/0164 final - 2014/0094 (COD) */
OBRAZLOŽENJE 1. KONTEKST PRIJEDLOGA Razlozi za prijedlog i ciljevi prijedloga Ovim se prijedlogom preinačuje i
izmjenjuje Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13.
srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama). U prijedlogu se uzima u obzir činjenica
da se pridaje veći politički značaj gospodarskom učinku
vizne politike na šire gospodarstvo Europske unije, a posebno na turizam, kako
bi se osigurala veća usklađenost s ciljevima rasta Strategije Europa
2020., u skladu s Komunikacijom Komisije Provedba i razvoj zajedničke
vizne politike za poticanje rasta u Europskoj uniji.[1] Prijedlog se isto tako temelji na
zaključcima iz Izvješća Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o
ocjeni provedbe Zakonika o vizama[2].
Uz izvješće je priložen i radni dokument službi Komisije[3], koji sadržava detaljnu
ocjenu. Ovaj prijedlog sadržava i dvije mjere za
olakšavanje obiteljskih kontakata: u njemu se uvode pojednostavljeni postupci u
slučaju kada bliža rodbina dolazi u posjetu građanima Unije na
području države članice čiji su ti građani državljani te u
slučaju kada bliža rodbina građana Unije koji žive u trećoj
zemlji želi zajedno s njima posjetiti državu članicu čiji su ti
građani državljani. Pored toga, u prijedlogu se pojašnjava da se
isti pojednostavljeni postupci kao minimalni zahtjev trebaju omogućiti
članovima obitelji građana EU-a koji ostvaruju prava na temelju
članka 5. stavka 2. drugog podstavka Direktive 2004/38/EZ o pravu
građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i
boravište na području države članice Opći kontekst Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta
i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama
(Zakonik o vizama) primjenjuje se od 5. travnja 2010. Odredbe o obavješćivanju
i zahtjevima u vezi s obrazloženjem odbijanja, poništenja ili ukidanja vize te
pravu na žalbu na takve odluke primjenjuju se od 5. travnja 2011. U članku 57. stavku 1. Zakonika o vizama
od Komisije se zahtijeva da Europskom Parlamentu i Vijeću dvije godine
nakon početka primjene svih odredaba Zakonika o vizama (tj. 5. travnja
2013.) pošalje izvješće o ocjeni njegove primjene. U međuvremenu je
podnesena ocjena uz odgovarajući radni dokument službi Komisije. U
članku 57. stavku 2. navodi se da se uz ocjenu može priložiti
prijedlog izmjena Uredbe. U svjetlu zaključaka iz izvješća o
ocjeni, Komisija je uz to izvješće odlučila podnijeti ovaj prijedlog
izmjena zakonodavnog akta. Predloženim se izmjenama, uz zadržavanje
razine sigurnosti na vanjskim granicama i osiguravanje dobrog funkcioniranja
schengenskog prostora, olakšavaju zakonita putovanja te pojednostavljuje pravni
okvir u interesu država članica, npr. omogućivanjem fleksibilnijih
pravila o konzularnoj suradnji. Zajedničkom viznom politikom treba pridonijeti
poticanju rasta, a trebala bi biti usklađena s politikama EU-a u vezi s
vanjskim odnosima, trgovinom, obrazovanjem, kulturom i turizmom. Postojeće odredbe Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta
i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama
(Zakonik o vizama). 2. REZULTATI SAVJETOVANJA SA
ZAINTERESIRANIM STRANAMA I PROCJENA UTJECAJA Savjetovanje sa zainteresiranim stranama Savjetovanje sa zainteresiranim stranama
obuhvaćeno je procjenom utjecaja[4]
priloženom ovom prijedlogu. Procjena utjecaja Na temelju izvješća o ocjeni iz odjeljka
1., utvrđena su dva osnovna problemska područja. (1) Ukupno trajanje i troškovi
(izravni i neizravni) te zahtjevna priroda postupaka; Složenost tog problema opisana je u Procjeni
utjecaja. Kada je riječ o regulatornim mogućnostima, izdavanje viza
za višekratni ulazak s dugim razdobljem valjanosti uz izvjesne pojednostavljene
postupke smatralo se jedinim rješenjem koje bi u svakom slučaju imalo
povoljan ishod za obje strane. Tim se rješenjem
može smanjiti administrativno opterećenje konzulata te se ono istovremeno
smatra značajnim pojednostavljenjem za određene skupine putnika. To bi u praksi bilo jednakovrijedno
oslobođenju od obveze posjedovanja vize u razdoblju valjanosti vize za
višekratni ulazak, što bi za posljedicu imalo znatne uštede i učinkovitiji
postupak za podnositelje zahtjeva za vizu (u smislu trajanja i troškova), kao i
za konzulate (u smislu trajanja). Mogućnosti politika koje se
predviđaju za rješenje ovog problema stoga su veoma slične. Razlikuju
se jedino korisnici koji bi njima trebali biti obuhvaćeni te dužina
valjanosti viza za višekratni ulazak, i to kako slijedi: Mogućnost s minimalnim regulatornim
elementom: uvođenje obveznih pojednostavljenih postupaka i obvezno izdavanje
viza za višekratni ulazak na najmanje godinu dana te nakon toga na tri godine
za podnositelje koji putuju često (definiraju se kao podnositelji koji su
prethodno koristili najmanje tri vize (u prethodnih 12 mjeseci prije datuma
podnošenja zahtjeva) i koji su registrirani u viznom informacijskom sustavu
(VIS)). Mogućnost sa srednjim regulatornim
elementom: uvođenje obveznih pojednostavljenih
postupaka i obveza izdavanja viza za višekratni ulazak na najmanje tri godine,
a zatim na pet godina za podnositelje koji putuju često (definiraju se kao
podnositelji koji su prethodno zakonito koristili najmanje dvije vize koje su
registrirane u VIS-u). U okviru utvrđene mogućnosti s
maksimalnim regulatornim elementom obvezni pojednostavljeni postupci i obvezno
neodložno izdavanje viza za višekratni ulazak na pet godina proširili bi se na
većinu podnositelja zahtjeva („podnositelji registrirani u VIS-u”) tako
što bi se zahtijevala samo jedna zakonski korištena viza (u razdoblju od
dvanaest mjeseci prije datuma podnošenja zahtjeva) registrirana u VIS-u. Iz procjene utjcaja vidljivo je da bi se tim
mogućnostima još više uskladio postojeći pravni okvir te da bi one
dovele do istinske zajedničke vizne politike. Potencijalni gospodarski
učinci tih mogućnosti u državama članicama nastaju tako što
će korisnici viza za višekratni ulazak s dugim/dužim razdobljem valjanosti
vjerojatno češće putovati u schengenski prostor nego što bi to
inače činili. U Procjeni utjecaja navodi se da bi primjenom mogućnosti
s minimalnim regulatornim elementom došlo do povećanja broja putovanja u
schengenski prostor za 500 000, u slučaju mogućnosti sa srednjim
elementom za 2 milijuna te u slučaju mogućnosti s maksimalnim
regulatornim elementom za 3 milijuna. Veći broj putovanja u schengenski
prostor očigledno rezultira i većim prihodima: oko 300 milijuna EUR
u slučaju minimalne mogućnosti (oko 7 600 radnih mjesta u
ekvivaletnu punog radnog vremena), više od milijardu EUR (oko 30 000
radnih mjesta u ekvivalentu punog radnog vremena) u slučaju srednje
mogućnosti odnosno oko dvije milijarde EUR (50 000 radnih mjesta
u ekvivalentu punog radnog vremena) u slučaju maksimalne mogućnosti.
Iz procjene utjecaja isto je tako vidljivo da je visoki potencijalni
gospodarski učinak maksimalne mogućnosti povezan s većim
sigurnosnim rizikom. Niti jedna od tih mogućnosti ne
uključuje znatnije dodatne troškove. Zapravo, jedna je od pokretačkih
snaga mogućnosti politika postići uštede za države
članice/konzulate i podnositelje zahtjeva za vizu. Primjenama tih mogućnosti
dolazi do progresivnog smanjenja troškova podnositelja zahtjeva, uglavnom zbog
većeg broja izdanih viza za višekratni ulazak. Sa stajališta podnositelja
zahtjeva najučinkovitija je mogućnost s maksimalnim, a
najneučinkovitija ona s minimalnim regulatornim elementom. Očekuje se
da će smanjenjem broja zahtjeva za vizu u okviru sustava viza za
višekratni ulazak doći do smanjenja prihoda koje države članice
ostvaruju od izdavanja viza. Međutim, izdavanjem viza za višekratni ulazak
isto se tako smanjuju i troškovi jer se obrađuje manji broj zahtjeva:
gospodarske koristi u slučaju svih triju mogućnosti znatno nadmašuju
procijenjene troškove. Premda je jasno da maksimalna mogućnost
ima veoma visok potencijalni gospodarski učinak, ona je povezana i s
potencijalno većim sigurnosnim rizikom. Kako bi se taj rizik ublažio,
predlaže se postupno izdavanje viza za višekratni ulazak na duže razdoblje
„podnositeljima koji putuju redovito i registrirani su u VIS-u” (najprije na
tri godine, a nakon toga na osnovi zakonskog korištenja te vize, na pet
godina). Učinci takvog pristupa bili bi između srednje i maksimalne
mogućnosti iz Procjene utjecaja, vjerojatno bliže učincima maksimalne
mogućnosti kada je riječ o gospodarskim učincima. (2) nedostatna zemljopisna
pokrivenost u obradi viza. Minimalna mogućnost politike koja je
ocjenjivana u vezi s ovim problemskim područjem sastojala bi se u
stavljanju izvan snage članka 41. Zakonika o vizama (kolokacija,
zajednički centri za podnošenje zahtjeva) i uvođenju općeg
pojma/koncepta „Schengenskog viznog centra”, kojim bi se realnije i
fleksibilnije definirali određeni oblici konzularne suradnje. U okviru
srednje mogućnosti uz concept „Schengenskih viznih centara” uveo bi se i
koncept „obveznog zastupanja”, prema kojem bi, ako država članica nadležna
za obradu zahtjeva za vizu nije prisutna i nema predstavništvo (na temelju
ugovora o zastupanju) u određenoj trećoj zemlji, bilo koja druga
država članica prisutna u toj zemlji bila bi obvezna obrađivati
zahtjeve za vize u njezino ime. Konačno, kao maksimalna mogućnost,
kako bi se osigurala primjerena pokrivenost za prikupljanje/obradu zahtjeva za
vizu, provedbenim odlukama Komisije definiralo bi se na koji bi način
mreža za prikupljanje zahtjeva za schengenske vize u trećim zemljama
trebala biti oblikovana u smislu ugovora o zastupanju, suradnje s vanjskim
pružateljima usluga i udruživanja sredstava na drukčiji način. U procjeni utjecaja navodi se da bi maksimalna
mogućnost mogla imati najpozitivnije učinke u smislu racionalizcije
pokrivenosti prikupljanja/obrade zahtjeva za vizu te da bi njezina primjena
imala znatne prednosti za podnositelje zahtjeva te dovela do učinkovitijeg
rada konzulata. Međutim, čini se da je stupanj njezine izvedivosti
nizak. Prema procjeni utjecaja srednja se mogućnost smatra
najprikladnijom. U procjeni utjecaja ističe se da bi se „obveznim
zastupanjem” osigurala konzularna pokrivenost u bilo kojoj trećoj zemlji
gdje postoji barem jedan konzulat za obradu zahtjeva za vize. To bi moglo imati
pozitivan učinak za oko 100 000 podnositelja koji bi zahtjeve mogli
podnositi u svojim zemljama, umjesto da putuju u zemlje gdje je nadležna država
članica prisutna ili ima predstavništvo. Gospodarski učinci svih triju
mogućnosti politika smatraju se poprilično skromnima. Zbog same
prirode problema cilj mogućnosti politika zapravo nije bio u prvom redu
ostvariti gospodarski rast, nego podnositeljima zahtjeva za vizu pružiti bolju
uslugu te državama članicama omogućiti primjeren pravni okvir za
racionalizaciju njihovih resursa. Smatralo se da financijski učinci
„obveznog zastupanja” nisu veliki zato što, u načelu, ako se u
određenoj trećoj zemlji podnosi velik broj zahtjeva za vizu za jednu
državu članicu, ta je država članica uglavnom već osigurala
svoju konzularnu zastupljenost tako što je u toj trećoj zemlji prisutna
ili u njoj ima predstavništvo. Osim toga, prosječnom se pristojbom za
izdavanje vize u načelu pokrivaju troškovi obrade. Smatra se da bi neregulatorne mogućnosti
politike imale veoma mali pozitivan učinak na rješavanje problema
ili postizanje ciljeva politike, te je procijenjeno da ne bi bile
učinkovite. U izvješću o procjeni navodi se niz
drugih pitanja (uglavnom tehničke prirode), o kojima je riječ i u
ovom prijedlogu. Ta pitanja nisu obuhvaćena Procjenom utjecaja zato što se
smatralo da predviđene izmjene nemaju znatne i/ili mjerljive posljedice na
proračun te socijalno i gospodarsko područje. Namjena je većine
predloženih mjera pojasniti ili prilagoditi/dopuniti određene odredbe
Zakonika o vizama bez izmjene njihova sadržaja. 3. PRAVNI ELEMENTI PRIJEDLOGA Sažetak U predloženim je izmjenama riječ o
sljedećim pitanjima: Odredbe o obvezi posjedovanja
zrakoplovno-tranzitne vize koju su pojedine države članice uvele za
državljane određenih trećih zemalja revidirane su kako bi se
osigurala transparentnost i razmjernost (članak 3.). Kako bi se jasno razlikovale različite
kategorije podnositelja zahtjeva za vizu uz istovremeno uzimanje u obzir puno
uvođenje VIS-a, dodane su definicije pojmova „podnositelji registrirani u
VIS-u" i „podnositelji koji putuju redovito i registrirani su u VIS-u”. Ta
se razlika odražava u svim stadijima postupka (članci 5., 10., 12., 13.,
18. i 21.). U nastavku teksta nalazi se pregled različitih
pojednostavljenih postupaka: || Podnošenje zahtjeva osobno || Uzimanje otisaka prstiju || Popratne isprave || Vrsta vize Prvi zahtjev – podnositelj nije registriran u VIS-u || DA || DA || Pun popis u skladu sa svim uvjetima ulaska || Jednokratan ulazak u skladu sa svrhom putovanja Međutim može se izdati viza za višekratni ulazak ako konzulat podnositelja smatra pouzdanim. Podnositelj registriran u VIS-u (ali ne putuje redovito) || NE || NE, osim ako otisci nisu uzeti u posljednjih 59 mjeseci || Pun popis u skladu sa svim uvjetima ulaska || Viza za jednokratni ili višekratni ulazak Podnositelj koji putuje redovito i registriran je u VIS-u || NE || NE || Samo dokaz o svrsi putovanja Pretpostavka (zbog prethodnog korištenja viza) ispunjenja uvjeta ulaska u pogledu migracijskog i sigurnosnog rizika i dostatnih sredstava za uzdržavanje || Prvi zahtjev: viza za višekratni ulazak na tri godine Naredni zahtjevi: viza za višekratni ulazak na pet godina Odredbe o „nadležnoj državi članici”
(članak 5.) pojednostavljene su kako bi se podnositeljima omogućilo
da lakše saznaju gdje trebaju podnijeti zahtjev te osiguralo da u načelu
uvijek mogu podnijeti zahtjev u državi boravka. To podrazumijeva da, u
slučaju da nadležna država članica nije prisutna i nema
predstavništvo na određenoj lokaciji, podnositelj ima pravo podnijeti
zahtjev u jednom od postojećih konzulata u skladu s kriterijima
utvrđenima u članku. Odredbama se omogućuju određeni
pojednostavljeni postupci za bližu rodbinu građana Unije kako bi se
pridonijelo njihovoj mobilnosti, posebno olakšavanjem obiteljskih posjeta
(članci 8., 13., 14. i 20.). Kao prvo, odredbama se uvode pojednostavljeni
postupci u slučaju kada članovi obitelji namjeravaju doći u
posjetu građanima Unije koji borave na području države članice
čiji su ti građani državljani te u slučaju kada članovi
obitelji građana Unije koji žive u trećoj zemlji žele zajedno s njima
posjetiti državu članicu čiji su ti građani državljani. Ni jedna
od tih dviju situacija nije obuhvaćena Direktivom 2004/38/EZ. Sporazumi o
pojednostavljenju viznih postupaka koje je EU sklopio i proveo s nizom
trećih zemalja pokazuju značaj olakšavanja takvih posjeta:
izmijenjenim sporazumima o pojednostavljenju viznih postupaka s Ukrajinom i
Moldovom, kao i nedavnim sporazumima o pojednostavljenju viznih postupaka s
Armenijom i Azerbajdžanom, omogućuju se pojednostavljeni postupci (npr.
oslobađanje od plaćanja pristojbi za vizu i izdavanje viza za
višekratni ulazak s dugim razdobljem valjanosti) za građane trećih
zemalja u svrhu posjeta bližoj rodbini koja ima državljanstvo države
članice u kojoj boravi. Takva praksa Unije trebala bi postati
općenitom u Zakoniku o vizama. Pored toga, u skladu s odredbama isti se
pojednostavljeni postupci omogućuju u situacijama obuhvaćenima
Direktivom 2004/38/EZ. Kako je predviđeno u članku 5. stavku 2.
Direktive, ako građanin EU-a ostvaruje pravo na slobodno kretanje i
boravak na njihovu području, države članice mogu od člana
obitelji koji nije građanin EU-a tražiti vizu za ulazak. Kao što je to
potvrdio Sud[5],
ti članovi obitelji, osim prava na ulazak na područje države
članice, imaju i pravo na ulaznu vizu u tu svrhu. U skladu s člankom
5. stavkom 2. drugim podstavkom Direktive, države članice takvim osobama
nude sve mogućnosti [6]za
pribavljanje potrebnih viza, koje se izdaju bez naknade što je prije
moguće i po žurnom postupku. Treba napomenuti da citirani članak 5.
stavak 2. u osnovi sadržava iste odredbe kao i članak 3. stavak 2.
Direktive 68/360/EEZ[7],
koja je stavljena izvan snage Direktivom 2004/38/EZ. Članak 3. stavak 2.
Direktive 68/360/EEZ donesen je u vrijeme kada Zajednica nije imala ovlasti
donositi zakonodavne akte o vizama. Od stupanja na snagu Ugovora iz Amsterdama
1. svibnja 1999. Zajednica ima ovlasti donositi zakonodavne akte o vizama. Te
ovlasti, trenutačno sadržane u članku 77. UFEU-a, korištene su u
donošenju Zakonika o vizama. Poželjno je precizirati pojednostavljenja na koja
se odnosi Direktiva 2004/38/EZ, a to je primjereno učiniti u Zakoniku o
vizama, gdje su utvrđena detaljna pravila o uvjetima i postupcima za
izdavanje viza. Uzimajući u obzir činjenicu da su države članice
slobodne omogućivati dodatne pojednostvljene postupke, predložena
pojednostavljenja za bližu rodbinu građana Unije koji se ne koriste svojim
pravom na slobodno kretanje i boravak unutar Unije treba kao minimalan zahtjev
primjenjivati u situacijama koje su obuhvaćene područjem primjene
Direktive 2004/38/EZ. Takva pojednostavljenja za sve države članice koje
obvezuje Zakonik o vizama predstavljaju ispunjenje obveze sadržane u
članku 5. stavku 2. drugom podstavku Direktive 2004/38/EZ. Odredbe o oslobađanju od plaćanja
vizne pristojbe postale su obvezne kako bi se osigurao ravnopravan tretman
podnositelja zahtjeva (članak 14.) Neke su kategorije kojima se
omogućuje oslobađanje od plaćanja vizne pristojbe proširene,
npr. maloljetnici mlađi od 18 godina, a neke dodane (bliža rodbina
građana Unije koji ne ostvaruju svoje pravo na slobodno kretanje). Opći pojednostavljeni postupci: –
Ukinuto je načelo da svi podnositelji moraju
zahtjev podnijeti osobno (vidi Radni dokument službi Komisije točku
2.1.1.1. (stavak (7)). Općenito gledano, podnositelji će morati
osobno doći u konzulat ili kod vanjskog pružatelja usluga za uzimanje
otisaka prstiju koji se pohranjuju u viznom informacijskom sustavu (članak
9.). –
Krajnji rok za podnošenje zahtjeva produžen je kako
bi se putnicima omogućilo planiranje unaprijed i izbjegavanje vrhunca
sezone putovanja; isto tako utvrđen je minimalni rok za podnošenje
zahtjeva kako bi se državama članicama omogućila primjerena ocjena
zahtjeva i organizacija posla (članak 8.). –
Opći obrazac zahtjeva za vizu (Prilog I.)
pojednostavljen je te je dodano upućivanje na elektroničko
ispunjavanje obrasca zahtjeva (članak 10.). –
Popis popratnih isprava u Prilogu II. više nije
„popis koji nije konačan” te je uspostavljena razlika između
nepoznatog podnositelja i podnositelja koji putuje redovito i registriran je u
VIS-u, u odnosu na popratne isprave koje se moraju priložiti (članak 13.).
U članku 13. pojačane su odredbe o pripremnim aktivnostima u vezi sa
sastavljanjem popisa prilagođenih lokalnim okolnostima u schengenskoj
suradnji na lokalnoj razini. –
Nepoznati podnositelj zahtjeva za vizu (tj. osoba
koja prethodno nije podnosila zahtjeve) trebao bi dokazati da ispunjuje uvjete
za izdavanje vize. –
U tom se kontekstu skreće pažnja na nedavnu
„presudu u predmetu Koushkaki”[8]
prema kojoj se članak 23. stavak 4., članak 32. stavak 1. i
članak 35. stavak 6. (članak 20. stavak 4., članak 29. stavak 1.
i članak 32. stavak 5. preinačenog Zakonika o vizama) „moraju
tumačiti u smislu da nadležna tijela države članice nakon razmatranja
zahtjeva za jedinstvenu vizu podnositelju ne mogu odbiti izdavanje takve vize,
osim ako se na podnositelja odnosi jedan od razloga za odbijanje vize navedenih
u tim odredbama. Ta tijela imaju široka diskrecijska prava u razmatranju takvog
zahtjeva ako se to odnosi na uvjete primjene tih odredaba i ocjenu relevantnih činjenica,
kako bi se utvrdilo može li se na podnositelja primijeniti jedan od tih razloga
za odbijanje.” –
Europski sud isto je isto tako presudio da se
odredbe članka 32. stavka 1. (sada članak 29. stavak 1.) Zakonika o
vizama, u vezi s člankom 21. stavkom 1. (sada članak 18. stavak 1.)
„moraju tumačiti u smislu da je obveza nadležnih tijela države
članice da izda jedinstvenu vizu uvjetovana time da ne postoji opravdana
sumnja u namjeru podnositelja zahtjeva da napusti teritorij država članica
prije isteka zatražene vize, u svjetlu opće situacije u zemlji u kojoj
podnositelj ima boravište i njegovih osobnih karakteristika utvrđenih na
osnovi informacija koje je dostavio.” –
Treba pretpostaviti da „podnositelji koji putuju
redovito i registrirani su u VIS-u” ispunjuju uvjete za ulazak u pogledu rizika
nezakonitog useljenja i posjedovanja dostatnih sredstava za uzdržavanje.
Međutim treba postojati mogućnost neprimjenjivanja te pretpostavke u
pojedinačnim slučajevima. –
U prijedlogu se predviđa mogućnost da
nadležna tijela država članica u pojedinačnim slučajevima ne
primjenjuju pretpostavku ispunjenja uvjeta za ulazak te se utvrđuje na
kojim se osnovama može donijeti takva odluka (članak 18. stavak 9.). –
Općenito su skraćeni rokovi za odluku o
zahtjevu za vizu (članak 20.) u smislu skraćivanja roka za davanje
odgovora u postupku prethodnog savjetovanja (članak 19.). Uvode se
kratki rokovi za razmatranje zahtjeva članova obitelji građana Unije
koji ostvaruju pravo na slobodno kretanje i bliže rodbine građana Unije
koji ne ostvaruju pravo na slobodno kretanje. –
Viza za višekratni ulazak može se izdati na
razdoblje duže od valjanosti putne isprave (članak 11. točka (a)). –
Odredbe o putnom zdravstvenom osiguranju treba
brisati jer nikada nije utvrđena stvarna dodana vrijednost tog osiguranja
(vidi Radni dokument službi Komisije, točku 2.1.1.2. stavak (14)). –
Standardni obrazaca za obavijest o odbijanju,
poništenju ili ukidanju vize uz navođenje razloga revidiran je kako bi
uključio konkretan razlog odbijanja zrakoplovno-tranzitne vize te kako bi
se osiguralo da se dotična osoba primjereno informira o žalbenom postupku. –
Uvedene su odredbe koje odstupaju od općih
odredaba o izdavanju viza na vanjskim granicama u iznimnim slučajevima:
državama članicama će u cilju promicanja kratkotrajnih
turističkih boravaka biti dopušteno izdavati vize na vanjskim granicama u
okviru privremenih programa, i to nakon objavljivanja organizacijskih
modaliteta takvih programa (članak 33.). –
Dodana su fleksibilna pravila kojima se državama
članicama omogućuje racionalizacija resursa, povećavanje
konzularne pokrivenosti i razvoj suradnje s drugim državama članicama
(članak 38.). –
Države članice vanjskog pružatelja usluga više
ne koriste kao posljednje sredstvo. –
Države članice ne moraju zadržati
mogućnosti „izravnog pristupa” za podnošenje zahtjeva u konzulatima na
mjestima gdje je za prikupljanje zahtjeva ovlašten vanjski pružatelj usluga
(brisanje prijašnjeg članka 17. stavka 5.). Međutim, članovima
obitelji građana Unije koji ostvaruju svoje pravo na slobodno kretanje i
bližoj rodbini građana Unije koji ne ostvaruju svoje pravo na slobodno
kretanje te podnositeljima koji imaju dokaze o hitnosti svojeg predmeta treba
odmah omogućiti termin. –
Države članice trebale bi svake godine
Komisiju izvješćivati o suradnji s vanjskim pružateljima usluga,
uključujući nadzor pružatelja usluga. –
Pojednostavljenje odredaba o ugovorima o zastupanju
(stavak 39.) (vidi Radni dokument službi Komisije, točke 2.1.1.5. (stavak
20.) i 2.1.4. (stavak 41.) –
Kao što je objašnjeno u izvješću o ocjeni
(točka 3.2.) zbog nedostatka iscrpnih statističkih podataka nije
moguće ocijeniti provedbu određenih odredaba. Stoga je Prilog VII.
izmijenjen kako bi se omogućilo prikupljanje svih relevantnih podataka uz
dovoljan broj potpodjela za primjereno ocjenjivanje. Države članice sve
odgovarajuće podatke uzimaju iz VIS-a, osim informacija o broju izdanih
besplatnih viza, ali ti se podaci mogu lako dobiti s obzirom na to da su
povezani s ministarstvima financija država članica. –
Jačanje pravnog okvira u pogledu informiranja
javnosti (članak 45.): - Komisija će pokrenuti
zajedničku internetsku stranicu o schengenskim vizama. - Komisija izrađuje predložak za informacije koje se
pružaju podnositeljima zahtjeva za vizu. Tehničke izmjene: –
Brisanje posebne svrhe putovanja „tranzit” (u prvom
redu članak 1. stavak 1.) s obzirom na to da se vize za kratkorajni
boravak ne uvjetuju svrhom putovanja. Taj se pojam zadržava samo u
upućivanjima na posebnu svrhu putovanja, npr. u Prilogu II. Zakoniku o vizama,
u kojem se nalazi popis popratnih isprava koje se podnose u skladu sa svrhom
putovanja. –
Utvrđivanje usklađenih pravila o
postupcima koji se primjenjuju kada se izgubi identifikacijska isprava ili
važeća viza (članak 7.). –
Precizni rokovi za razne obavijesti država
članica (15 dana): o ugovorima o zastupanju, uvođenju prethodnog
savjetovanja i naknadnom informiranju. –
U skladu s člankom 290. UFEU-a Komisiji se
može delegirati ovlast izmjene određenih elemenata Uredbe koji nisu
ključni u odnosu na popis trećih zemalja čiji državljani trebaju
imati zrakoplovno-transportnu vizu prilikom prelaska kroz međunarodna
tranzitna područja zračnih luka na području država članica
(Prilog III.) te popis dozvola boravka koje njihovim nositeljima daju pravo na
tranzit kroz zračne luke država članica bez zrakoplovno-tranzitne
vize (Prilog IV.). –
U skladu s člankom 291. UFEU-a, Komisiju treba
ovlastiti za donošenje provedbenih akata o utvrđivanju popisa popratnih
isprava koji se koriste na svakom pojedinom mjestu kako bi se uzele u obzir
lokalne okolnosti, o pojedinostima u vezi s ispunjavanjem i stavljanjem
naljepnica viza te pravilima o izdavanju viza pomorcima na vanjskim granicama.
Stoga prijašnje Priloge VII., VIII. i IX. treba brisati. Pravna osnova Članak 77. stavak 2. točka (a)
Ugovora o funkcioniranju Europske unije Ovim se prijedlogom preinačuje Uredba
(EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o
uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama), koja se temeljila na
ekvivalentnim odredbama Ugovora o osnivanju Europske zajednice, tj. članku
62. stavku 2. točki (a) i točki (b) podtočki ii. Načelo supsidijarnosti Člankom 77. stavkom 2. točkom (a)
UFEU-a Uniju se ovlašćuje za razvijanje mjera koje se odnose na
„zajedničku politiku za vize i druge dozvole za kratkotrajni boravak”. Trenutačni je prijedlog u okviru
područja utvrđenog tom odredbom. Cilj je ovog prijedloga još više
razviti i poboljšati mjere iz Zakonika o vizama koje se odnose na uvjete i
postupke izdavanja viza za planirani boravak na području država
članica koji ne prelazi 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana. Taj se
cilj ne može u dovoljnoj mjeri ostvariti pojedinačnim djelovanjem država
članica jer izmjene postojećeg akta Unije (Zakonik o vizama) može
provesti jedino Unija. Načelo
proporcionalnosti U članku 5.
stavku 4. UEU-a navodi se da sadržaj i oblik djelovanja Unije ne prelazi ono
štoje potrebno za ostvarivanje ciljeva Ugovorâ. Oblik tog djelovanja bira se
tako da se omogući postizanje cilja prijedloga i što učinkovitija provedba
djelovanja. Zakonik o vizama u 2009. uspostavljen je
Uredbom kako bi se osiguralo da će se primjenjivati na isti način u
svim državama članicama koje primjenjuju schengensku pravnu
stečevinu. Predložena inicijativa predstavlja izmjenu postojeće uredbe
i stoga se mora provesti u obliku uredbe. Kada je riječ o sadržaju, ova se
inicijativa ograničava na poboljšanje postojeće uredbe i temelji na
ciljevima politike kojima je dodan i jedan novi: gospodarski rast. Stoga je
prijedlog u skladu s načelom proporcionalnosti. Odabir instrumenta Ovim se prijedlogom preinačuje Uredba
(EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o
uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama). Stoga odabrani pravni
instrument može biti samo uredba. 4. POSLJEDICE
ZA PRORAČUN Predloženim izmjenama ne utječe se na
proračun EU-a. 5. DODATNI ELEMENTI Posljedice raznih protokola uz Ugovore i
sporazuma o pridruživanju sklopljenih s trećim zemljama Pravna osnova za ovaj prijedlog nalazi se u
glavi V. trećeg dijela Ugovora o funkcioniranju Europske unije, te se kao
rezultat toga primjenjuje sustav „varijabilne geometrije” predviđen u
protokolima o stajalištu Ujedinjene Kraljevine, Irske i Danske i schengenskom
protokolu. Prijedlog se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini. Stoga
treba uzeti u obzir posljedice za različite protokole u vezi s Danskom,
Irskom i Ujedinjenom Kraljevinom, Islandom i Norveškom te Švicarskom i
Lihtenštajnom. Isto tako treba uzeti u obzir i posljedice za različite
akte o pristupanju. U uvodnim izjavama 49. – 57. ovog prijedloga detaljno se
prikazuje položaj svake od tih država. Sustav „varijabilne geometrije” iz ovog
prijedloga identičan je onom koji se primjenjuje na prvotni Zakonik o
vizama, uz dodatno upućivanje na Akt o pristupanju Hrvatske iz 2011. Veza s istovremenim prijedlogom Uredbe o
uspostavi vize za privremeni boravak[9] Moguće izmjene ovog prijedloga tijekom
zakonodavnog pocesa utjecat će na prijedlog Uredbe o uspostavi vize za
privremeni boravak, tako da posebnu pažnju treba posvetiti osiguravanju nužne
sinergije između tih dvaju prijedloga tijekom procesa pregovaranja. Ako se
tijekom tih pregovora učini mogućim donošenje u sličnim
vremenskim okvirima, Komisija ta dva prijedloga namjerava spojiti u jedan
prijedlog preinake. U slučaju da se zakonodavci sporazume o
trenutačnom prijedlogu prije nego što se učini izglednim postizanje
sporazuma o prijedlogu Uredbe o uspostavi vize za privremeni boravak, odredbe
iz ovog prijedloga koje se odnose na planiranu vizu za privremeni boravak
(članak 3. stavak 7., članak 12. stavak 3., članak 18. stavak
6.) ne bi se trebale zadržati u svrhu donošenja, ali se kasnije trebaju unijeti
kao izmjene u Zakonik o vizama nakon što se postigne sporazum o prijedlogu u
vezi s vizom za privremeni boravak. Sažet pregled
predloženih izmjena Članak 1. – Izmjene Zakonika o vizama Članak 1.– Predmet i
područje primjene –
Horizontalne izmjene: u cijelom je tekstu izbrisan
pojam „tranzit” kao svrha putovanja Članak 2. – Definicije –
Dodaje se stavak 6. s upućivanjem na
definiciju „vize za privremeni boravak” u odgovarajućoj Uredbi. –
Dodaje se stavak 7., koji sadržava definiciju
„bliže rodbine” (građana Unije). –
Dodaje se stavak 8., koji sadržava definiciju
„podnositelj registriran u VIS-u”, kako bi se u potpunosti iskoristile
pogodnosti iz viznog informacijskog sustava. –
Dodaje se stavak 9., koji sadržava definiciju
„podnositelj koji putuje redovito i registriran je u VIS-u”, kako bi se u
potpunosti iskoristile pogodnosti viznog informacijskog sustava te se u obzir
uzima podnositeljevo prethodno korištenje viza. –
Dodaje se stavak 12., koji sadržava definiciju
pojma „valjan” u smislu da nije isteklo razdoblje valjanosti i kao pojam
suprotan pojmovima lažan ili krivotvoren. –
Stavak 16.: dodaje se pojam „pomorac” kako bi se
osiguralo da svo osoblje koje radi na brodovima uživa pogodnosti
različitih pojednostavljenih postupaka. Članak 3. – Državljani
trećih zemalja kojima je potrebna zrakoplovno-tranzitna viza –
Stavak 4.: odredbe o zrakoplovno-tranzitnim vizama
koje pojedine države članice uvode za državljane određenih
trećih zemalja revidirane su kako bi bile obuhvaćene primjerenim
institucijskim pravnim okvirom. Članak 5. – Država članica
nadležna za razmatranje i odlučivanje o zahtjevu –
Stavak 1. točka (b) izmijenjena je kako bi
sadržavala samo jedan objektivan kriterij, tj. dužinu boravka, za
utvrđivanje države članice nadležne za razmatranje zahtjeva ako
planirano putovanje obuhvaća više od jednog odredišta. Pored toga dodane
su odredbe kojima se obuhvaća situacije kada putnik u kratkom razdoblju,
tj. dva mjeseca, ide na više putovanja u različite države članice. –
Mijenja se stavak 2. kako bi se riješile situacije
kada „nadležna” država članica nije prisutna i nema predstavništvo u
trećoj zemlji u kojoj podnositelj zahtjeva zakonito boravi. Odredbama se
obuhvaćaju sve moguće situacije i pružaju rješenja u duhu suradnje i
povjerenja, na kojima se schengenska suradnja temelji. Članak 7. – Nadležnost za
izdavanje viza državljanima trećih zemalja koji se zakonito nalaze na
području države članice –
Stavak 1. mijenja se kao posljedica izmjena
članka 5. –
Umeću se stavci 2. i 3. kako bi se uspostavio
usklađen pravni okvir za situacije kada državljanin treće zemlje pri
boravku na području država članica izgubi svoju putnu izpravu ili
kada je ta isprava ukradena. Članak 8. – Praktični
načini podnošenja zahtjeva –
U stavku 1. utvrđuje se opći
najkraći i najduži rok za podnošenje zahtjeva. –
Dodaje se stavak 3. u svrhu pojednostavljenja u
određenim situacijama kada se rodbini građana Unije odmah treba
omogućiti termin za podnošenje zahtjeva. –
Stavak 4. mijenja se kako bi postao obvezujući
(„mora” umjesto „može”), što znači da se o hitnim slučajevima uvijek
mora odmah odlučivati. –
Stavak 5. izmijenjen je kako bi se razjasnila
pravila o tome tko može podnijeti zahtjev u ime podnositelja te se upućuje
na razliku između profesionalnih, kulturnih, sportskih i obrazovnih
udruženja u odnosu na komercijalne posrednike. –
Stavak 6. premješten je iz prijašnjeg članka
40. stavka 4. i izmijenjen kako bi obuhvaćao samo odredbu o tome da
podnositelji moraju osobno doći samo na jedno mjesto kako bi podnijeli
zahtjev. Članak 9. – Opća pravila za
podnošenje zahtjeva –
Stavak 1. zamijenjen je novim tekstom kako bi se u
obzir uzelo ukidanje općeg načela da svi podnositelji zahtjev moraju
podnijeti osobno (vidi Radni dokument službi Komisije, točka 2.1.1.1.
(stavak 7.)) –
Stavak 2. mijenja se kao posljedica izmjene
članka 1. Članak 10. – Obrazac zahtjeva –
Stavak 1. mijenja se kako bi se uputilo na
mogućnost ispunjavanja obrasca zahtjeva elektroničkim putem. –
Umeće se stavak 2. kako bi se osiguralo da
eletronička verzija obrasca zahtjeva u potpunosti odgovara obrascu
zahtjeva iz Priloga I. –
Stavak 4. pojednostavljen je kako bi se osiguralo
da obrazac zahtjeva bude dostupan barem na službenom jeziku države članice
za čiju se vizu podnosi zahtjev i na jeziku zemlje domaćina. Članak 11. – Putna isprava –
Točka (a) mijenja se uz upućivanje na
novu odredbu u članku 21. stavku 2., vidi u nastavku teksta. –
Točka (b) mijenja se kako bi se osiguralo da u
podnositeljevoj putnoj ispravi bude dostupna dvostruka prazna stranica tako da
se naljepnica vize i naknadni pečati za ulazak i izlazak nalaze na istom
mjestu. Time će se olakšati granične kontrole; vidi Radni dokument
službi Komisije, točka 2.1.1.2. (stavak 11.). Članak 12. – Biometrijski podaci
–
Stavci 2. i 4. mijenjaju se kao posljedica izmjena
članka 9. stavka 1. –
Stavak 3. mijenja se kako bi se uzeo u obzir
prijedlog o „vizi za privremeni boravak”. Članak 13. – Popratne isprave –
Umeće se stavak 2. kako bi se uzeli u obzir
pojednostavljeni postupci koji se omogućuju podnositeljima koji putuju
redovito i registrirani su u VIS-u, što znači da podnositelji iz te
kategorije trebaju samo pružiti dokaz o svrsi putovanja. –
Umeće se stavak 3. kako bi se omogućili
ili pojasnili pojednostavljeni postpci za rodbinu građana Unije u
određenim situacijama. –
Stavak 4. mijenja se kako bi se utvrdilo da je
usklađeni popis popratnih dokumenata u Prilogu II. konačan. –
Umeće se stavak 6. kako bi se osiguralo da
podnositelji zahtjeva mogu priložiti faksimile ili prijepise originalnih
popratnih isprava. Podnositelji zahtjeva nakon toga trebaju priložiti
originalne isprave, osim u posebnim slučajevima, kada se originalne
isprave mogu tražiti zbog sumnje u vjerodostojnost isprava. –
U stavku 7. točki (a) dodano je
upućivanje na „privatni” smještaj. –
Dodan je stavak 10. kako bi se uzele u obzir
odredbe o provedbenim mjerama. Članak 14. – Vizna pristojba –
Stavkom 3. točkom (a) proširuje se
oslobađanje od plaćanja viznih pristojbi kako bi se obuhvatili
maloljetnici do osamnaest godina životne dobi (prethodno do šest godina životne
dobi), čime prestaje potreba za smanjenjem viznih pristojbi za dobnu
skupinu od šest do dvanaest godina i neobaveznim oslobađanjem od
plaćanja pristojbi u istoj dobnoj skupini. –
Stavak 3. točka (c) mijenja se kako bi se
jasno navela kategorija obuhvaćenih osoba. –
U skladu sa stavkom 3. točkom (d)
oslobađanje od plaćanja viznih pristojbi za nositelje diplomatskih i
službenih putovnica postaje obavezno. –
U skladu sa stavkom 3. točkom (e)
oslobađanje od plaćanja viznih pristojbi za osobe životne dobi od 25
godina i mlađe koje sudjeluju na seminarima, konferencijama, sportskim,
kulturnim ili obrazovnim događanjima koje organiziraju neprofitne
organizacije postaje obavezno, čime prestaje potreba za neobaveznim
oslobađanjem od pristojbi za tu dobnu skupinu i obaveznim
oslobađanjem od plaćanja pristojbi za predstavnike životne dobi od 25
godina i mlađe koji sudjeluju na seminarima, konferencijama, sportskim,
kulturnim ili obrazovnim događanjima koje organiziraju neprofitne
organizacije. –
Umeću se točke (f) i (g) kako bi se
omogućilo oslobađanje od plaćanja viznih pristojbi za rodbinu
građana Unije u određenim situacijama te pjasnili uvjeti tog oslobađanja. Vidi također Radni dokument
službi Komisije, točka 2.1.1.3. (stavak 15.). Članak 15. – Pristojbe za usluge –
U stavku 1. briše se upućivanje na „dodatnu”
pristojbu. –
Stavak 3. mijenja se kao posljedica izmjena
članka 14. Članak
18. – Provjera uvjeta za ulazak i procjena rizika –
Umeće se stavak 2. kako bi se uzelo u obzir
umetanje članka 2. stavka 9. i članka 13. stavka 1. točke (e). –
Umeće se stavak 3. kako bi se pojasnilo da su
nadležna tijela države članice dužna opravdati neprimjenjivanje pretpostavke
ispunjenja uvjeta za ulazak u pojedinim slučajevima te isto tako pojasnili
mogući razlozi za donošenje takve odluke. –
Stavak 6. mijenja se kako bi se uzeo u obzir
prijedlog o vizama za privremeni boravak te se briše izraz "koje izdaje
druga država članica" jer može dovesti do zabune. –
Stavak 10. mijenja se kako bi se državama
članicama omogućilo korištenje suvremenih sredstava komuniciranja za
razgovor s podnositeljem zahtjeva umjesto da se od njega traži da osobno
dođe u konzulat. Članak 19. – Prethodno
savjetovanje –
Stavak 2. mijenja se te se njime sada određuje
da države članice na zahtjev za savjetovanje odgovaraju u roku od pet
kalendarskih dana, umjesto sedam. –
U stavku 3. određuje se da države članice
zahtjeve za prethodno savjetovanje objavljuju najkasnije 15 kalendarskih dana
prije uvođenja mjere, kako bi se osiguralo pravovremeno informiranje
podnositelja zahtjeva te državama članicama omogućilo da se pripreme
na tehničkoj razini. –
Stavak 5. briše se jer je zastario. Članak 20. – Odlučivanje o zahtjevu
–
U stavku 1. određuje se da se rok donošenja
odluke skraćuje na najviše 10 kalendarskih dana. To je posljedica izmjene
članka 19. stavka 2. i nalaza ocjene provedbe Zakonika o vizama, vidi
Radni dokument službi Komisije, točku 2.1.1.6. (stavak 22.). –
Stavak 2. mijenja se kako bi se skratio najduži rok
za donošenje odluke na 20 dana te se briše njegova zadnja rečenica kao
posljedica ukidanja odredbe kojom se zastupanoj državi članici
omogućuje da od države zastupateljice zahtijeva da traži njezino mišljenje
o predmetima u kojima ju zastupa. –
Umeće se stavak 3. kako bi se omogućila
pojednostavljenja za bližu rodbinu građana Unije u određenim
situacijama te pojasnili uvjeti tog pojednostavljivanja. –
Prijašnji stavak 3. briše se jer ne bi trebalo
dopustiti da razmatranje o vizama za kratki boravak traje 60 kalendarskih dana. –
Stavak 4. točka (d) briše se kao posljedica
ukidanja odredbe kojom se zastupanoj državi članici dopušta davanje
mišljenja; time se ukida obveza da država zastupateljica određene predmete
prenese na odlučivanje zastupanoj državi članici Članak 21. – Izdavanje
jedinstvene vize –
Stavkom 2. zamjenjuje se bivši članak 24.
stavak 1. podstavci 4. i 5. –
Stavak 2. prvi podstavak mijenja se kako bi se
uklonio pojam „vize za dva ulaska”, koji se čini suvišnim, te se
upućuje na mogućnost izdavanja viza za višekratni ulazak na rok duži
od razdoblja valjanosti putne isprave. –
Dodaju se stavci 3. i 4. kako bi uzele u obzir
izmjene članka 2. stavka 10. te uveli objektivni kriteriji za
omogućivanje konkretnih pojednostavljenja. –
Stavak 5. mijenja se kako bi se obuhvatili ostali
slučajevi podnositelja kojima se može izdati viza za višekratni ulazak. Članak 24. – Ispunjavanje naljepnice vize –
Umeće se stavak 2. kako bi se uzeo u obzir
članak 51. stavak 2. –
Stavak 3. mijenja se kako bi se ojačale
odredbe o napomenama država članica na naljepnicama viza, vidi Radni
dokument službi Komisije, točku 2.1.1.6. (stavak 27.). –
Stavak 5. mijenja se kako bi se osiguralo da se
samo vize za jednokratni ulazak mogu izdavati uz ručno ispunjavanje. Članak 25. – Poništenje ispunjene
naljepnice vize –
Stavak 2. mijenja se kako bi se uzela u obzir
potreba stvaranja primjerene pravne osnove za najbolju praksu koja se
preporučuje u Priručniku za Zakonik o vizama. Članak 26. – Unošenje naljepnice vize –
Umeće se stavak 2. kako bi se uzele u obzir
odredbe iz članka 51. stavka 2. Članak 28. – Informiranje
središnjih tijela drugih država članica –
Stavak 2. mijenja se kako bi se osiguralo
pravovremeno informiranje drugih država članica, vidi napomene uz
članak 19. Članak 29. – Odbijanje vize –
Stavak 1. točka (a) podtočka vii. briše
se kao posljedica ukidanja obveza o putnom zdravstvenom osiguranju. –
Stavak 3. zamjenjuje se kako bi se navela potreba
da države članice pružaju detaljne informacije o žalbenim postupcima. –
Stavak 4. briše se kao posljedica brisanja odredbi
kojima se zahtijeva da se određeni predmeti sa države zastupateljice
prenesu na zastupanu državu članicu. Članak 31. – Poništenje i
ukidanje –
Stavak 4. mijenja se kako bi se uzele u obzir
izmjene članka 13. Članak 32. – Vize čije je
izdavanje iznimno zatraženo na vanjskoj granici –
Mijenja se naslov kao posljedica unošenja
članka 33. –
Stavak 2. briše se kao posljedica ukidanja obveza o
putnom zdravstvenom osiguranju. Članak 33. – Vize čije je
izdavanje zatraženo za vanjskoj granici u okviru privremenih programa –
Te su odredbe unesene kako bi se državama
članicama omogućilo promicanje kratkotrajnih turističkih
boravaka. One bi trebale biti ovlaštene za izdavanje viza na vanjskim granicama
ne samo za svaki slučaj posebno, ovisno o pojedinačnoj situaciji
državljana trećih zemalja, nego i na osnovi privremenih programa. U tom se
članku utvrđuju pravila o prijavljivanju i objavi organizacijskih
modaliteta privremenih programa i određuje da valjanost vize treba
ograničiti na područje države članice koja ju izdaje. –
U stavku 6. preciziraju se zahtjevi
obavješćivanja za dotičnu državu članicu. Članak 34. – Vize koje se na vanjskoj granici izdaju pomorcima –
Umeće se stavak 4. kako bi se uzele u obzir
odredbe iz članka 51. stavka 2. Članak 38 – Konzularna
organizacija i suradnja –
U stavkuk 1. druga je rečenica zastarjela. –
Stavak 2. točka (b) preformulirana je kao
posljedica stavljanja izvan snage prijašnjeg članka 41. te nakon što se
ukida klasificiranje vanjskih usluga kao „posljednjeg sredstva”. –
Stavak 4. zamjenjuje se člankom 8. stavkom 6. Članak 39. – Ugovori o zastupanju
–
Stavak 1. odgovara prijašnjem čanku 8. stavku
1. –
U stavku 2. opisuje se prikupljanje i prijenos
spisa i podataka među državama članicama u situacijama kada jedna
država članica zastupa drugu isključivo radi prikupljanja zahtjeva i
biometrijskih podataka. –
Stavak 3. mijenja se kako bi se uzelo u obzir
brisanje mogućnosti da zastupana država članica zahtijeva da bude
uključena u predmete o kojima je riječ u postupku zastupanja. –
Stavci 4. i 5. odgovaraju prijašnjem članku 8.
stavku 5. odnosno 6. –
U stavku 6. utvrđuje se najkraći rok u
kojem zastupana država članica mora Komisiju obavijestiti o sklapanju ili
raskidanju ugovora o zastupanju. –
U stavku 7. predviđa se da država
zastupateljica istovremeno obavješćuje države članice i nadležnu
delegaciju Europske unije o sklapanju ili raskidanju ugovora o zastupanju. –
Stavak 8. odgovara prijašnjem čanku 8. stavku
9. Članak 40. – Obraćanje počasnim
konzulima –
U stavku 1. briše se riječ „također”. Članak 41. – Suradnja s vanjskim
pružateljima usluga –
Briše se prijašnji stavak 3. jer takvo
usklađivanje u praksi nije moguće zato što države članice
prethodno izrađuju nacrt općih ugovora s vanjskim pružateljima
usluga. –
Stavak 5. točka (e) mijenja se kao posljedica
izmjena članka 9. –
Stavak 12. mijenja se kako bi se od država
članica zahtijevalo da svake godine izvješćuju o svojem nadzoru
vanjskih pružatelja usluga i suradnji s njima, kako je predviđeno u
Prilogu IX. Članak 42. – Šifriranje i siguran
prijenos podataka –
Stavci 1., 2. i 4. mijenjaju se kako bi se uzelo u
obzir stavljanje izvan snage prijašnjeg članka 8. Članak
43. – Suradnja država članica s komercijalnim posrednicima –
Stavak 1. mijenja se kao posljedica brisanja
prijašnjeg članka 2. stavka 11. (tj. definicija komercijalnog posrednika).
–
Stavak 5. drugi podstvak mijenja se kako bi se
osiguralo informiranje javnosti o akreditiranim trgovačkim posrednicima. Članak 45. – Informacije koje se pružaju
javnosti –
Stavak 1. točka (c) mijenja se kako bi se
uzelo u obzir stavljanje izvan snage prijašnjeg članka 41. –
Prijašnji stavak 1. točka (e) briše se kako bi
se uzelo u obzir stavljanje izvan snage prijašnjeg članka 20. –
Umeće se stavak 3., kojim se predviđa da
Komisija uspostavlja usklađen predložak za informacije koje se pružaju u
skladu s člankom 45. stavkom 1. –
Umeće se stavak 4., kojim se predviđa da
Komisija pokreće internetsku stranicu o schengenskim vizama, na kojem se
nalaze sve relevantne informacije u vezi s podnošenjem zahtjeva za vizu. Članak 46. – Schengenska
suradnjana lokalnoj razini –
U stavku 1. mijenjaju se prva rečenica i
točka (a) tako da se predviđa da se u okviru shcengenske suradnje na
lokalnoj razini izrađuju usklađeni popisi popratnih isprava. –
Stavak 1. točka (b) i zadnji podstavak
mijenjaju se kao posljedica izmjena članka 14. –
Stavak 2. mijenja se kao posljedica umetanja
članka 45. stavka 3. –
Stavak 3. točka (a) mijenja se tako da se
predviđa tromjesečno prikupljanje statističkih podataka o vizama
na lokalnoj razini te se dodaje upućivanje na vizu za privremeni boravak. –
Stavak 3. točka (b) mijenja se kao posljedica
preformuliranja prve rečenice.. –
Stavak 7. mijenja se tako da se predviđa da
Komisija na osnovi različitih izvješća koje se sastavljaju u okviru
schengenske suradnje na lokalnoj razini sastavlja godišnje izvješće koje
se podnosi Europskom parlamentu i Vijeću. Članci 48. – 49. Delegiranje –
Ti se članci unose kako bi se u obzir uzele
odredbe članka 290. UFEU-a o delegiranim aktima. Članak 50. – Upute za
praktičnu primjenu Zakonika o vizama –
Članak se izmjenjuje kako bi se uzele u obzir
odredbe iz članka 51. stavka 2. Članak 51. – Odborski postupak –
Taj se članak mijenja kako bi se uzele u obzir
odredbe kojima se uređuje ostvarivanje provedbenih ovlasti Komisije u
skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011. Članak 52. – Obavješćivanje –
Stavak 1. točka (g) mijenja se kao posljedica
izmjena članka 38. –
Stavak 2. mijenja se kao posljedica umetanja
članka 45. stavka 4.. Članak
54. – Nadzor i ocjenjivanje –
Riječ je o standardnim odredbama o nadzoru i
ocjenjivanju pravnih instrumenata. Članak
55. – Stupanje na snagu –
Riječ je o standardnoj klauzuli o stupanju na
snagu i izravnoj primjenjivosti. Primjena Uredbe odgađa se za šest mjeseci
nakon stupanja na snagu, osim članka 51. stavka 2., koji se primjenjuje
tri mjeseca nakon stupanja na snagu, kako bi se omogućilo donošenje
provedbenih akata predviđenih u člancima 24., 26., 32. i 50. Prilozi –
Zamjenjuje se Prilog I. –
Prilog V.: -
briše se prijašnja točka 7. o putnom zdravstvenom osiguranju; -
dodaje se nova točka 10., kojom se obuhvaćaju slučajevi kada se
odbija zrakoplovno-tranzitna viza. ê 810/2009
(prilagođeno) 2014/0094 (COD) Prijedlog UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA O o uspostavi Zakonika
Zajednice Ö o Zakoniku
Unije Õ o vizama (Zakonik o
vizama) (preinaka) EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE
EUROPSKE UNIJE, uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice Ö o
funkcioniranju Europske unije (UFEU) Õ , a posebno njegov
članak 62. Ö 77. Õ stavak 2. točku
(a), i točku (b) podtočku
(ii) uzimajući u obzir prijedlog Komisije, nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog
akta nacionalnim parlamentima, uzimajući u obzir mišljenje Europskog
gospodarskog i socijalnog odbora[10],
u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, budući da: ò novo (1) Uredba
(EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća[11] nekoliko je puta bitno izmijenjena. Budući da
se trebaju unijeti nove izmjene, Uredbu je u interesu jasnoće potrebno
preinačiti. ê 810/2009 uvodna
izjava 1. (prilagođeno) (1) U skladu s
člankom 61. Ugovora, stvaranje područja na kojem se osobe mogu
slobodno kretati potrebno je pridružiti mjerama o kontroli vanjskih granica,
azilu i imigraciji. ê 810/2009 uvodna
izjava 2. (prilagođeno) (2) U skladu s
člankom 62. stavkom 2. Ugovora, mjerama o prelasku vanjskih granica država
članica utvrđuju se pravila o vizama za planirani boravak koji nije
duži od tri mjeseca, uključujući postupke i uvjete za izdavanje viza
od strane država članica. ònovo (2) Politika
Unije u području viza kojom se dopušta boravak do 90 dana u bilo kojem
razdoblju od 180 dana temeljna je komponenta stvaranja zajedničkog
prostora bez unutarnjih granica Zajednička pravila o uvjetima i postupcima
izdavanja viza trebala bi se rukovoditi načelima solidarnosti i uzajamnog
povjerenja među državama članicama. ê 810/2009 uvodna
izjava 3. (prilagođeno) (3) U pogledu vizne politike, uspostava ‚zajedničkog korpusa’ propisa,
posebno konsolidacijom i razvojem pravne stečevine (mjerodavne odredbe
Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. Ö Cilj je Uredbe br. 810/2009,
među ostalim, Õ i
Zajedničkih konzularnih uputa , jedna je od temeljnih sastavnica ‚daljnjieg razvoj zajedničke vizne politike kao dijela kompleksnog sustava čiji je cilj olakšavanje Ö u cilju olakšavanja Õ
zakonitog putovanja i suzbijanje nezakonite Ö suzbijanja nezakonite Õ imigracije daljnjim
usklađivanjem
nacionalnih zakonodavstava
i uređivanjem praksi
i lokalnim konzularnim misijama’,
kako je definirano u Haškom programu: jačanje slobode, sigurnosti i pravde
u Europskoj uniji. ê 810/2009 uvodna
izjava 8. (prilagođeno) (4) Ako su ispunjeni
Ö Njome bi se isto tako
trebalo osigurati da se pod određenim Õ uvjeti, uvjetima trebalo bi izdati Ö izdaju Õ vize za višekratni ulazak radi
smanjivanja administrativnog opterećenja konzulata država članica i
olakšavanja nesmetanog putovanja putnicima koji putuju često ili redovito.
Podnositelji zahtjeva koji su konzulatu poznati po svojem integritetu i
pouzdanosti trebali bi u što je moguće većoj mjeri koristiti
pojednostavljeni postupak. ò novo (5) Uredbom
(EZ) br. 810/2009 pojašnjen je i pojednostavljen pravni okvir te su u velikoj
mjeri osuvremenjeni i standardizirani postupci izdavanja viza. Međutim,
određene odredbe koje su bile namijenjene za olakšavanje postupaka u
pojedinačnim slučajevima na osnovi subjektivnih kriterija ne
primjenju se dovoljno. (6) Mudra
vizna politka trebala bi uključivati nastavak sigurnosnih mjera na
vanjskim granicama uz istovremeno osiguravanje učinkovitog funkcioniranja
schengenskog prostora i olakšavanje zakonitog putovanja. Zajedničkom
viznom politikom trebalo bi se pridonijeti poticanju rasta, a trebala bi biti
usklađena s politikama Unije, primjerice u vezi s vanjskim odnosima,
trgovinom, obrazovanjem, kulturom i turizmom. (7) Kako
bi se povećala mobilnost i olakšali obiteljski posjeti državljana
trećih zemalja u posjeti članovima bliže rodbine koji su građani
Unije i koji borave na području države članice čiji su ti
građani Unije državljani te za bližu rodbinu građana Unije koji
borave u trećoj zemlji koji zajedno s njima žele posjetiti državu
članicu čiji je taj građanin Unije državljanin, ovom bi se
Uredbom trebali omogućiti određeni pojednostavljeni postupci. (8) Ista
bi se pojednostavljenja, kao minimalan zahtjen, trebala omogućiti
članovima obitelji u situacijama na koje se odnosi Direktiva 2004/38/[12], u skladu s člankom 5. stavkom 2. te Direktive.
(9) Treba
razlikovati osobe koje prvi puta podnose zahtjev od podnositelja koji su
prethodno već dobili vize te su registrirani uviznom informacijskom
sustavu (VIS), kako bi se pojednostavio postupak za registrirane putnike uz
istovremeno uzimanje u obzir rizika nezakonitog useljavanja te sigurnosnih
rizika u vezi s nekim putnicima. Takvo bi se razlikovanje trebalo odražavati u
svim fazama postupka. (10) Treba
pretpostaviti da podnositelji zahtjeva koji su registrirani u VIS-u i koji su
dobili i zakonito koristili dvije vize unutar 12 mjeseci prije podnošenja
zahtjeva ispunjuju uvjete u pogledu rizika nezakonitog useljenja i posjedovanja
dostatnih sredstava za uzdržavanje. Međutim, treba postojati
mogućnost neprimjenjivanja te pretpostavke kada nadležna tijela ustanove da
se u pojedinačnim slučajevima ne ispunjuje jedan ili više uvjeta. (11) Procjena
o tome je li se izdana viza zakonito koristila treba se temeljiti na elementima
poput poštovanja roka dopuštenog boravka, teritorijalne valjanosti vize te
pravila o pristupu tržištu rada i vršenju gospodarskih aktivnosti. ê 810/2009 uvodna
izjava 5. (prilagođeno) ðnovo (12) Potrebno je postaviti pravila
o prelasku preko međunarodnih područja zračnih luka s ciljem
suzbijanja nezakonite imigracije. Ö S tim ciljem Õ Državljani
trećih zemalja treba uspostaviti zajednički popis trećih zemalja ð čiji bi građaniï morali
imati zrakoplovno-tranzitne
ðvizeï . Ipak, u hitnim
slučajevima masovnog
ð kada država članica doživi nagli
povećan ï dolazak
nezakonitih imigranata,
države članice Ö mora Õ joj biti bi trebale dozvoliti Ö omogućeno
privremeno uvođenje zrakoplovno-tranzitnih Õ viza primjenu takvih zahtjeva Ö za Õ državljane Ö određene Õ treće na državljane trećih zemalja Ö zemlje Õ koji se ne
nalaze na zajedničkoj listi. Pojedinačne
odluke država članica trebale bi se preispitivati svake godine. ð Treba utvrditi uvjete i postupke takvog
uvođenja, kako vi se osiguralo da primjena te mjere bude vremenski
ograničena te da u skladu s načelom proporcionalnosti ne prelazi ono
što je potrebno za ostvarivanje cilja. Područje primjene obveze
posjedovanja zrakoplovno-tranzitne vize treba ograničiti na rješavanje
posebnih situacija koje su razlog uvođenja te mjere. ï ò novo (13) Obveza
posjedovanja zrakoplovno-tranzitne vize ne bi se trebala primjenjivati na
nositelje viza i boravišnih dozvola koje izdaju određene zemlje. (14) Treba
razjasniti koja je država članica nadležna za razmatranje zahtjeva za
vizu, posebno kada se planira boravak u više država članica. (15) Podnositeljima
bi trebalo omogućiti podnošenje zahtjeva u zemlji boravka čak i kada
nadležna država članica nije prisutna i nema predstavništvo u toj zemlji. (16) Treba
osigurati usklađeno postupanje s nositeljima viza čije su putne
isprave izgubljene ili ukradene tijekom boravka na području država
članica. ê 810/2009 uvodna
izjava 9. (prilagođeno) (17) Zbog unosa biometrijskih
podataka u vizni informacijski sustav (VIS), koji je uspostavljen Uredbom (EZ)
br. 767/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o viznom informacijskom
sustavu (VIS) i razmjeni podataka među državama članicama o vizama za
kratkotrajni boravak (Uredba o VIS-u) [13], osobno pojavljivanje podnositelja zahtjeva – barem prilikom prvog
unosa – trebao bi biti temeljni uvjet za zahtjev za vizu. ê 810/2009 uvodna
izjava 10. (18) S ciljem olakšavanja postupka
podnošenja zahtjeva za vizu prilikom kasnijih podnošenja zahtjeva, trebalo bi
biti moguće kopirati otiske prstiju od prvog unosa u VIS unutar razdoblja
od 59 mjeseci. Protekom tog vremena, otisci prstiju ponovno se uzimaju. ê 810/2009 uvodna
izjava 11. (19) Svaki dokument, podatak ili
biometrijski identifikator koji država članica zaprimi tijekom postupka
podnošenja zahtjeva za vizu, smatra se konzularnim dokumentom prema Bečkoj
konvenciji o konzularnim odnosima od 24. travnja 1963. i s njime se postupa na
takav način. ê 810/2009 uvodna
izjava 12. (20) Direktiva 95/46/EZ Europskog
parlamenta i Vijeća od
24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o
slobodnom prijenosu takvih podataka primjenjuje se
na države članice u pogledu obrade osobnih podataka u skladu s ovom
Uredbom[14]. ò novo (21) Treba
utvrditi rokove za različite faze postupka, posebno kako bi se putnicima
omogućilo planiranje unaprijed i izbjegavanje vrhunca sezone u
konzulatima. (22) Konzulati
država članica trebali bi naplaćivati iste vizne pristojbe za obradu
zahtjeva za vizu. Kategorije osoba koje se oslobađaju od plaćanja
viznih pristojbi trebaju biti jedinstvene i jasno definirane. Državama
članicama treba dopustiti oslobađanje od plaćanja viznih
pristojbi u pojedinačnim slučajevima (23) Od
podnositelja zahtjeva ne bi se trebalo tražiti da podnesu dokumente o putnom
zdravstvenom osiguranju kada podnose zahtjev za vizu za kratkotrajni boravak
jer to predstavlja nerazmjerno opterećenje za podnositelje zahtjeva i ne
postoje dokazi da nositelji viza za kratkotrajni boravak predstavljaju
veći rizik u smislu javnih zdravstvenih troškova u državama članicama
od građana trećih zemalja kojima nije potrebna viza. (24) Profesionalna,
kulturna i sportska udruženja te akreditirani komercijalni posrednici trebali
bi moći podnositi zahtjeve u ime podnositelja zahtjeva za vizu. (25) Odredbe
u kojima je riječ, među ostalim, o „dodatnom razdoblju”, ispunjavanju
naljepnice vize i poništenju ispunjene naljepnice vize treba pojasniti. (26) Vize
za višekratni ulazak s dugim razdobljem valjanosti treba izdavati u skladu s
objektivno utvrđenim kriterijima. Rok valjanosti vize za višekratni ulazak
može biti duži od valjanosti putne isprave u koju se unosi. (27) U
obrascu zahtjeva treba uzeti u obzir puno uvođenje VIS-a. Države
članice bi, koliko je to moguće, trebale omogućiti da se obrasci
zahtjeva za vizu ispunjavaju i podnose elektronički te bi trebale
prihvaćati faksimile ili prijepise popratnih dokumenata. Originalne bi
dokumente trebalo zahtijevati samo u posebnim slučajevima. (28) Standardni
obrazaca za obavijest o razlozima odbijanja, poništenju ili ukidanju vize
trebao bi uključivati konkretan razlog odbijanja zrakoplovno-tranzitne
vize te kako bi se osiguralo da se dotična osoba primjereno informira o
žalbenom postupku. (29) Pravila
o razmjeni informacija među nadležnim tijelima država članica u
pogledu izdavanja viza pomorcima na vanjskim granicama i obrazac koji se u tu
svrhu popunjava trebaju biti što je moguće jednostavniji i jasniji. (30) Izdavanje
viza na vanjskim granicama u načelu bi trebalo biti iznimka. Međutim,
kako bi se državama članicama omogućilo promicanje kratkotrajnih
turističkih boravaka, treba im biti dopušteno izdavati vize na vanjskim
granicama u okviru privremenih programa, a nakon objavljivanja organizacijskih
modaliteta takvih programa. Takvi bi programi trebali biti privremenog
karaktera a valjanost viza koje se u njihovu okviru izdaju treba
ograničiti na područje države članice koja ih izdaje. ê 810/2009 uvodna
izjava 6. (prilagođeno) ð novo (31) Uvjeti primitka podnositelja
zahtjeva trebali bi poštovati ljudsko dostojanstvo. Obrada zahtjeva za vize
treba se obavljati profesionalno i uljudno i te razmjerno
ð ne bi trebala prelaziti ono što je potrebno
za ï za Ö postizanje Õ postavljenih ciljeva. ê 810/2009 uvodna
izjava 7. (prilagođeno) ð novo (32) Države članice su dužne
osigurati da kvaliteta usluge koja se nudi javnosti bude na visokoj razini,
poštujući dobru upravnu praksu. Trebale bi dodijeliti odgovarajući
broj osposobljenih članova osoblja, kao i dostatna sredstva za što je
moguće veće olakšavanje postupka podnošenja zahtjeva za vizu. Države
članice su dužne osigurati da se načelo „sve na jednom mjestu” Ö podnositelj
zahtjeva Õ za vizu Ö pojavi samo na
jednom mjestu u svrhu podnošenja zahtjeva Õ ðTime se ne bi trebala dovoditi u pitanje
mogućnost vođenja razgovora s podnositeljem ï ê 810/2009 uvodna
izjava 13. (prilagođeno) ð novo (33) Radi olakšavanja postupka, Ö Uredbom (EZ) br. 810/2009.
predviđa se Õ potrebno je
predvidjeti nekoliko oblika suradnje kao što su ograničeno zastupanje,
pridruženi/zajednički smještaj (kolokacija), zajednička mjesta za
podnošenje zahtjeva, upućivanje na počasne konzule i suradnja s
vanjskim pružateljima usluga, uzimajući u obzir zahtjeve o zaštiti
podataka iz Direktive 95/46/EZ. Ö između
država članica, s jedne strane omugućujući državama
članicama da udružuju resurse te, s druge strane, poboljšavajući
konzularnu pokrivenost u korist podnositelja zahtjeva Õ . Države
članice bi trebale u skladu s uvjetima iz ove Uredbe, utvrditi vrste
organizacijske strukture koju će koristiti u svim trećim zemljama. ðTreba utvrditi fleksibilna pravila kako bi se
državama članicama omogućilo optimizirati razmjenu resursa i
povećati konzularnu pokrivenost. Suradnja među državama
članicama („Schengenski vizni centri”) može se provoditi u bilo kojem
obliku prilagođenom lokalnim prilikama u cilju povećanja zemljopisne
konzularne pokrivenosti, uz smanjenje troškova država članica,
povećanja vidljivosti Europske unije i poboljšanja usluga koje se nude
podnositeljima zahtjeva za vizu. ï ê 810/2009 uvodna
izjava 4. (prilagođeno) ð novo (34) Države članice bi trebale
biti prisutne ili imati predstavništvo za potrebe viza u svim trećim
zemljama na čije se državljane odnose zahtjevi za vize. ðDržave članice trebale bi težiti
većoj konzularnoj pokrivenosti. ï Države
članice koje nemaju vlastite konzulate u predmetnim trećim zemljama
ili određenim dijelovima trećih zemalja trebale bi Ö stoga Õ nastojati
zaključiti ugovore o zastupanju s ciljem izbjegavanja nerazmjernih napora
podnositelja zahtjeva za vize da dođu do konzulata. ò novo (35) Ugovore
o zastupanju trebalo bi pojednostaviti te bi trebalo izbjegavati prepreke
takvim ugovorima među državama članicama, a država zastupateljica
trebala bi biti odgovorna za provedbu cjelokoupnog postupka u vezi sa
zahtjevima za vizu, bez sudjelovanja zastupane države članice. ê 810/2009 uvodna
izjava 14. (36) Potrebno je predvidjeti
situacije u kojima države članice odlučuju surađivati s vanjskim
pružateljima usluga za prikupljanje zahtjeva. Takve se odluke
mogu donijeti ako se pod određenim okolnostima ili iz određenih
razloga vezanih uz lokalnu situaciju, suradnja s drugim državama u obliku
zastupanja, ograničenog zastupanja, kolokacije ili zajedničkog centra
za podnošenje zahtjeva pokaže neodgovarajućom za određenu državu
članicu. Takvi bi dogovori trebali biti
sklapani u skladu s temeljnim načelima za izdavanje viza te u skladu sa
zahtjevima o zaštiti podataka iz Direktive 95/46/EZ. Nadalje, kod
utvrđivanja i provođenja tih dogovora treba uzeti u obzir potrebu
sprječavanja trgovanja vizama. ê 810/2009 uvodna
izjava 15. Ako država članica odluči surađivati s vanjskim
pružateljem usluga, trebala bi svim podnositeljima zahtjeva omogućiti da
podnose zahtjeve izravno u njezinim diplomatskim misijama i konzularnim
uredima. ê 810/2009 uvodna
izjava 16. (prilagođeno) ð novo (37) Država članica bi trebala
surađivati s vanjskim pružateljem usluga na temelju pravnog instrumenta
koji sadrži odredbe o njegovim točnim nadležnostima, o izravnom i potpunom
pristupu Ö države članice Õ njegovim prostorijama Ö vanjskog
pružatelja usluga Õ , informacijama za
podnositelje zahtjeva, povjerljivosti i okolnostima, uvjetima i postupcima za
prekid ili prestanak suradnje. ðDržave članice trebale bi svake godine
Komisiju izvješćivati o suradnji s vanjskim pružateljima usluga,
uključujući nadzor pružatelja usluga. ï ê 810/2009 uvodna
izjava 17. Ova Uredba, omogućavajući državama članicama suradnju s
vanjskim pružateljima usluga prilikom prikupljanja zahtjeva kod
utvrđivanja načela ‚sve na jednom mjestu’ u pogledu podnošenja
zahtjeva, odstupa od općeg pravila da se podnositelj zahtjeva mora osobno
pojaviti u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu. To ne dovodi u pitanje
mogućnost pozivanja podnositelja zahtjeva na osobni razgovor. ê 810/2009 uvodna
izjava 19. ð novo (38) Statistički su podaci
važno sredstvo nadzora migracijskih kretanja i mogu poslužiti kao
učinkovit upravljački alat. Stoga, takvi podaci se trebaju redovito
prikupljati u jedinstvenom obrascu. ðU cilju skupljanja komparativnih
statističkih podataka za omogućivanje ocjene provedbe ove Uredbe na
osnovi dokaza, potrebno je prikupljati detaljne podatke o vizama. ï ê 810/2009 uvodna
izjava 23. (prilagođeno) ð novo (39) ÖJavnosti bi trebalo
pružiti sve relevantne informacije o podnošenju zahtjeva za vizu te bi trebalo
poboljšati prepoznatljivost i jedinstvenu percepciju zajedničke vizne
politike. S tim ciljem Õ treba uspostaviti
zajedničku internestku stranicu o schengenskim vizama kako bi se poboljšala prepoznatljivost i
jedinstvena percepcija zajedničke vizne politike ð te izraditi zajednički predložak
za informacije koje države članice pružaju javnosti ï. Takva će stranica poslužiti kao sredstvo kojim će se javnosti
osiguravati sve važne informacije u vezi sa zahtjevom za vizu. ê 810/2009 uvodna
izjava 18. (prilagođeno) (40) Schengenska suradnja na
lokalnoj razini bitna je za usklađenu primjenu zajedničke vizne
politike i za ispravnu procjenu migracijskih i/ili sigurnosnih rizika. Zbog
različitosti lokalnih okolnosti, praktična primjena određenih Ö posebnih Õ zakonskih odredaba trebala bi
biti ocjenjena između diplomatskih misija i konzularnih ureda država
članica na pojedinačnim lokacijama radi osiguranja usklađene
primjene zakonskih odredaba o sprječavanju trgovanja vizama i nejednakom
postupanju s podnositeljima zahtjeva za vizu. ò novo (41) Ako
na određenom mjestu ne postoji usklađen popis popratnih isprava,
države članice mogu definirati konkretne popratne isprave koje
podnositelji prijava za vize podnose kako bi dokazali ispunjivanje uvjeta za
ulazak koji se traže u skladu s ovom Uredbom. Ako takav usklađeni popis
popratnih isprava postoji, u cilju pojednostavljenja postupka za podnositelje
zahtjeva za vizu Državama članicama treba dopustiti iznimke u odnosu na
taj popis kada se na njihovu području organiziraju velike međunarodne
manifestacije. Takve manifestacije moraju biti velikih razmjera i od posebnog
značaja s obzirom na njihov učinak u području turizma i/ili
kulture, primjerice, međunarodne ili svjetske izložbe te sportska
natjecanja. ê 810/2009 uvodna
izjava 27. (42) Kada država članica
ugošćuje olimpijske igre i paraolimpijske igre, trebao bi se primjenjivati
posebni režim koji bi olakšavao izdavanje viza za članove olimpijske
obitelji. ê 810/2009 uvodna
izjava 20. Mjere koje su potrebne za provedbu ove Uredbe trebalo bi donijeti u
skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju
postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji . ê 810/2009 uvodna
izjava 21. Osobito, Komisija bi trebala biti ovlaštena donositi izmjene priloga
ovoj Uredbi. S obzirom da su te mjere općeg opsega i da su namijenjene
izmjenama elemenata Uredbe koji nisu ključni, inter alia, dopunjavanjem
tim novim elementima koji nisu ključni, one moraju biti donesene u skladu
s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 5.a Odluke 1999/468/EZ. ê 810/2009 uvodna
izjava 22. S ciljem osiguranja usklađene primjene ove Uredbe na operativnoj
razini, trebalo bi sastaviti upute o praksi i postupcima koje primjenjuju
države članice prilikom obrade zahtjeva za vizu. ò novo (43) Kako
bi se omogućila prilagodba izmijenjenim okolnostima u odnosu na popis
trećih zemalja čiji državljani trebaju imati zrakoplovno-transportnu
vizu prilikom prelaska kroz međunarodna tranzitna područja
zračnih luka na području država članica te popis dozvola boravka
koje njihovim nositeljima daju pravo na tranzit kroz zračne luke država
članica bez zrakoplovno-tranzitne vize, u skladu s člankom 290.
UFEU-a, Komisiji treba delegirati ovlast donošenja akata . Od posebnog je
značaja da se Komisija na primjeren način savjetuje tijekom
pripremnog rada, između ostalog i na razini sručnjaka. (44) Kako
bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedebu ove Uredbe, u odnosu na
utvrđivanje radnih uputa o praksi i postupcima koji se moraju poštovati
pri obradi zahtjeva za vizu, popise popratnih dokumenata koji se primjenjuju u
svakom području nadležnosti, obavezne podatke u naljepnicama vize, pravila
o unošenju naljepnice vize te pravila o izdavanju viza pomorcima na granicama,
Komisiji treba dodijeliti provedbene ovlasti. Te se ovlasti trebaju izvršavati
u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća[15]. Za donošenje takvih provedbenih akata treba
primenjivati postupak ispitivanja. ê 810/2009 uvodna
izjava 26. (prilagođeno) (45) Bilateralni sporazumi
sklopljeni između Zajednice Ö Unije Õ i trećih zemalja čiji
je cilj olakšavanje obrade zahtjeva za vize mogu odstupati od ove Uredbe. ê 810/2009 uvodna
izjava 30. (46) Uvjeti koji uređuju
ulazak na državno područje država članica ili izdavanje viza ne
utječu na pravila koja trenutačno uređuju priznavanje valjanosti
putnih isprava. ê 810/2009 uvodna
izjava 28. (prilagođeno) ð novo (47) S obzirom da je ð se ï cilj ove Uredbe, posebno utvrđivanje postupaka i ð zajedničkih ï uvjeta Ö i
postupaka Õ za izdavanje tranzitnih viza
ili viza namijenjenih za boravak na teritoriju
država članica koji nije duži od tri mjeseca
Ö 90 dana Õ u svakom šestomjesečnom
razdoblju Ö od 180 dana Õ , ne može se dostatno postići od strane država članica, ali se
stoga može bolje postići Ö samo Õ na razini Zajednice Ö Unije Õ , Zajednica Ö Unija Õ može donijeti mjere u skladu s
načelom supsidijarnosti, kako je navedeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) . U
skladu s načelom proporcionalnosti, kako je navedeno u tom članku,
ova Uredba ne prelazi što je potrebno u postizanju tog cilja. ê 810/2009 uvodna
izjava 29. (prilagođeno) ð novo (48) Ova Uredba poštuje temeljna
prava i načela posebno priznata u Konvenciji Vijeća Europe o zaštiti ljudskih prava i temeljnih
sloboda i u Povelji Europske unije o temeljnim
pravima. ð Ovom se Uredbom posebno nastoji
osigurati puno poštovanje privatnog i obiteljskog života iz članka 7.,
zaštita osobnih podataka iz članka 8. i prava djeteta iz članka 24.
Povelje o temeljnim pravima Europske unijeï . ê 810/2009 uvodna
izjava 31. (prilagođeno) ðnovo (49) U skladu s člancima 1. i
2. Protokola Ö br. 22 Õ o stajalištu Danske
koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice Ö funkcioniranju
Europske unije Õ , Danska ne
sudjeluje u donošenju ove Uredbe i nije njome vezana, niti se na nju
primjenjuje. S obzirom na to da se ova Uredba temelji na schengenskoj pravnoj
stečevini prema odredbama
dijela trećeg glave IV. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Danska u skladu s člankom 4. tog Protokola mora odlučiti u
roku od šest mjeseci od donošenja ove Uredbe ð nakon što Vijeće odluči
o ovoj Uredbi ï hoće li je prenijeti u svoje nacionalno pravo. ê 810/2009 uvodna
izjava 32. (prilagođeno) (50) U pogledu Islanda i Norveške,
ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u
smislu Sporazuma zaključenog između Vijeća Europske unije i
Republike Islanda i Kraljevine Norveške u vezi s pridruživanjem tih dviju
država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine[16] iz članka 1. točke B Odluke Vijeća 1999/437/EZ[17] o određenim
aranžmanima za primjenu tog Sporazuma. ê 810/2009 uvodna
izjava 33. (prilagođeno) Sporazum bi trebao
omogućiti predstavnicima Islanda i Norveške da se priključe radu
odbora koji pomažu Komisiji u izvršavanju njenih ovlasti prema ovoj Uredbi.
Takav je sporazum predviđen u Razmjeni pisama između Vijeća
Europske unije i Islanda i Norveške o odborima koji pomažu Europskoj komisiji u
izvršavanju njenih izvršnih ovlasti , koje su priložene navedenom
Sporazumu. Komisija je dostavila Vijeću nacrt preporuka s ciljem pregovaranja
o tom sporazumu. ê 810/2009 uvodna
izjava 34. (prilagođeno) (51) U pogledu Švicarske ova Uredba
predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu
Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske
Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i
razvoju schengenske pravne stečevine iz članka 1. točke B Odluke
Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ[18] o zaključivanju tog
Sporazuma. ê 810/2009 uvodna
izjava 35. (prilagođeno) ð novo (52) U pogledu Lihtenštajna, ova
Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu
Protokola potpisnog između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske
Konfederacije i Kneževine Lihtenštajn o pristupanju Kneževine Lihtenštajn
Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske
Konfederacije i o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i
razvoju schengenske pravne stečevine koja ulazi u područje iz članka
1. točke B Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/261/EZ 2011/350/EU[19]o potpisivanju ð sklapanju ï tog Protokola. ê 154/2012 uvodna
izjava 11. (53) Što se tiče Cipra, ova
Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini
ili je s njom na koji drugi način povezan u smislu članka 3. stavka 12. Akta o
pristupanju iz 2003. ê 154/2012 uvodna
izjava 12. (54) Što se tiče Bugarske i
Rumunjske ova Uredba predstavlja akt, koji se temelji na schengenskoj pravnoj
stečevini ili je s njom na koji drugi način povezan u smislu
članka 4. stavka 12. Akta o
pristupanju iz 2005. ò novo (55) Što
se tiče Hrvatske, ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na
schengenskoj pravnoj stečevini ili je s njom na koji drugi način
povezan u smislu članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2011. ê 810/2009 uvodna
izjava 36. (prilagođeno) (56) Ova Uredba predstavlja razvoj
odredaba schengenske pravne stečevine u kojoj Ujedinjena Kraljevina ne
sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene
Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim
odredbama schengenske pravne stečevine[20].
Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u njenom donošenju, nije njome vezana,
niti se na nju primjenjuje. ê 810/2009 uvodna
izjava 37. (prilagođeno) (57) Ova Uredba predstavlja razvoj
odredaba schengenske pravne stečevine u kojoj Irska ne sudjeluje, u skladu
s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ od
28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u provedbi nekih
odredbi schengenske pravne stečevine [21].
Irska stoga ne sudjeluje u njenom donošenju, nije njome vezana, niti se na nju
primjenjuje. ê 810/2009 uvodna
izjava 38. (prilagođeno) Ova Uredba, uz iznimku
članka 3., predstavlja odredbe koje nadograđuju schengensku pravnu
stečevinu ili su na drugi način s njome povezane u smislu članka
3. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2003. i u smislu članka 4. stavka 2.
Akta o pristupanju iz 2005. ê 810/2009
(prilagođeno) DONIJELI SU OVU UREDBU: GLAVA I. OPĆE ODREDBE Članak 1. Cilj Ö Predmet Õ i područje
primjene ê 610/2013
članak 6.1 (prilagođeno) 1. Ova Uredba utvrđuje postupke i uvjete Öuvjete i
postupke Õ za izdavanje viza za tranzit kroz
ili za planirani boravak na državnom području
država članica koji ne prelazi 90 dana tijekom bilo kojeg razdoblja od 180
dana. ê 810/2009 (prilagođeno) 2. Odredbe ove Uredbe primjenjuju se na
državljane trećih zemalja koji moraju imati vizu prilikom prelaska
vanjskih granica država članica sukladno Uredbi Vijeća (EZ)
br. 539/2001 od 15. ožujka
2001. u kojoj se navode treće zemlje čiji državljani moraju imati
vizu prilikom prelaska vanjskih granica te čiji državljani su izuzeti od
te obveze [22],
ne dovodeći u pitanje: (a) prava slobodnog kretanja koja
imaju državljani trećih zemalja koji su članovi obitelji građana
Unije; (b) slična prava koja imaju
državljani trećih zemalja i članovi njihovih obitelji koji prema
sporazumima između Unije i njenih država članica, s jedne strane i
tih trećih zemalja s druge strane, uživaju prava slobodnog kretanja koja
su jednaka onima koja imaju građani Unije i članovi njihovih
obitelji. 3. U ovoj se Uredbi također navode
treće zemlje za čije se državljane traži da imaju
zrakoplovno-tranzitnu vizu odstupajući od načela slobodnog tranzita
koje je utvrđeno u Prilogu 9 Konvenciji iz Chicaga o međunarodnom
civilnom zrakoplovstvu, te se utvrđuju postupci i uvjeti Ö uvjeti i
postupci Õ za izdavanje viza u
svrhu tranzita preko tranzitnih područja zračnih luka država
članica. Članak 2. Definicije U smislu ove Uredbe primjenjuju se
sljedeće definicije: 1. ‚državljanin treće zemlje’
znači svaka osoba koja nije građanin Unije u smislu članka 17 Ö 20. Õ stavka 1. Ugovora Ö UFEU-a Õ ; 2. ‚viza’ znači odobrenje koje
je izdala država članica radi: ê 610/2013
članak 6.2. (prilagođeno) (a) tranzit kroz ili planiranog boravka na državnom području država članica u
trajanju koje ne prelazi 90 dana tijekom bilo kojeg razdoblja od 180 dana; Ö ili Õ ę 810/2009 (b) tranzita preko međunarodnih
tranzitnih područja zračnih luka država članica; 3. ‚ jedinstvena viza’ znači
viza koja vrijedi za čitavo područje država članica; 4. ‚viza s ograničenom
prostornom valjanošću’ znači viza koja vrijedi za područje jedne
ili više država članica, ali ne za sve države članice; 5. ‚zrakoplovno-tranzitna viza’
znači viza koja vrijedi za tranzit preko međunarodnih tranzitnih
područja jedne ili više zračnih luka država članica; ò novo 6. ‚viza
za privremeni boravak’ znači viza kako je definirana u članku 3.
stavku 2. [Uredbe br. …/…]; 7.
‚bliža rodbina’ znači supružnik, djeca, roditelji, nositelji roditeljskog
prava, djedovi, bake i unuci; 8.‚podnositelj
registriran u VIS-u’ znači podnositelj zahtjeva čiji su podaci
registrirani u viznom informacijskom sustavu; 9.‚podnositelj
koji putuje redovito i registriran je u VIS-u’ znači podnositelj koji je
registriran u viznom informacijskom sustavu i koji je dobio dvije vize u
razdoblju od 12 mjeseci prije podnošenja zahtjeva; ê 810/2009
(prilagođeno) ðnovo 6.10. ‚naljepnica vize’ znači jedinstveni obrazac za vize kako je
utvrđen Uredbom Vijeća (EZ) br. 1683/95 od 29. svibnja 1995. o
utvrđivanju jedinstvenog viznog obrasca [23]; 711.
‚priznata putna isprava’ znači putna isprava koju je jedna ili
više država članica priznala u svrhu ð prelaska vanjskih granica i ï unošenja viza ð , u skladu s Odlukom br. 1105/2011/EU
Europskog parlamenta i Vijeća[24] ï ; ò novo 12.‚valjana
putna isprava’ znači putna isprava koja nije lažna ili krivotvorena i
čije razdoblje valjanosti kako ga definira tijelo koje je putnu ispravu
izdalo nije isteklo; ê 810/2009
(prilagođeno) 8.13. ‚poseban
list za unošenje vize’ znači jedinstveni oblik obrasca za unošenje vize
koji države članice izdaju nositeljima putnih isprava što ih država
članica koja sastavlja obrazac ne priznaje, kako je utvrđeno Uredbom
Vijeća (EZ) br. 333/2002 od 18. veljače 2002. o jedinstvenom obliku obrazaca za unošenje
vize koju države članice izdaju nositeljima putnih isprava koje država
članica koja sastavlja obrazac ne priznaje[25] ; 914. ‚konzulat’ znači diplomatska
misija ili konzularni ured države članice ovlašteni za izdavanje viza pod
vodstvom karijernog konzularnog službenika, kako je definirano u Bečkoj
konvenciji o konzularnim odnosima od 24. travnja 1963.; 1015.‚zahtjev’
znači zahtjev za izdavanje vize; 11.
‚komercijalni posrednik’ znači privatna upravna agencija, prijevozno
poduzeće ili putna agencija (organizator putovanja ili prodavatelj na
malo). ò novo 16.
‚pomorac’ znači svaka osoba koja je zaposlena, uzeta u službu ili koja
radi u bilo kojem svojstvu na brodu na koji se primjenjuje Konvencija o radu
pomoraca iz 2006. ę 810/2009 GLAVA II. ZRAKOPLOVNO-TRANZITNA VIZA Članak 3. Državljani trećih zemalja kojima
je potrebna zrakoplovno-tranzitna viza 1. Državljani trećih zemalja navedeni u
Prilogu IV. III. moraju imati zrakoplovno-tranzitnu vizu prilikom prelaska preko
međunarodnih tranzitnih područja zračnih luka na području
država članica. ò novo 2. Komisija je
ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 48. u vezi s
izmjenama popisa trećih zemalja utvrđenog u Prilogu III. Kada se to u
slučaju pojave rizika zahtijeva zbog hitnosti, postupak predviđen u
članku 49. primjenjuje se na delegirane akte donesene u skladu s ovim
stavkom. ê 810/2009
(prilagođeno) ðnovo 3. U
hitnim slučajevima masovnog ÖKada dođe do
naglog povećanog Õ priliva nezakonitih
migranata, pojedine države članice mogu tražiti da državljani trećih zemalja,
osim onih iz stavka 1. imaju zrakoplovno-tranzitnu vizu prilikom prelaska preko
međunarodnih tranzitnih područja zračnih luka na njihovu
području. Države članice obavješćuju Komisiju o
takvim odlukama prije njihova stupanja na snagu i o ukidanju takvog zahtjeva za
zrakoplovno-tranzitnom vizom. ðTrajanje takvih mjera ne smije prelaziti 12
mjeseci. Opseg i trajanje obveze posjedovanja zrakoplovno-tranzitne vize ne
smije prelaziti ono što je nužno kao odgovor na nagli povećan priliv
nezakonitih imigranata. ï ò novo 4. Kada država
članica u skladu sa stavkom 3. planira uvesti zrakoplovno-tranzitne vize,
o tome mora što je prije moguće obavijestiti Komisiju te dostavlja
sljedeće informacije: (a)
razlog za planirano
uvođenje zrakoplovno-tranzitnih viza, uz dokaz o naglom povećanom
prilivu nezakonitih imigranata; (b)
opseg i trajanje
planiranog uvođenja zrakoplovno-tranzitnih viza. 5. Nakon obavijesti
koju dotična država članica dostavi u skladu sa stavkom 4., Komisija
može izdati mišljenje. 6. Država
članica obvezu posjedovanja zrakoplovno-tranzitne vize može produžiti samo
jedanput ako bi ukidanje vize dovelo do znatnog priliva nezakonitih migranata.
Na takva se produženja primjenjuje stavak 3. 7. Komisija jedanput
godišnje Europski parlament i Vijeće informira o primjeni ovog
članka. ê 810/2009 3. U okviru Odbora iz članka 52. stavka 1., te se obavijesti
razmatraju svake godine u svrhu uvrštavanja određenih trećih zemlja u
popis iz Priloga IV. 4. Ako treća zemlja nije uvrštena u popis iz Priloga IV.,
određena država članica može zadržati, uz uvjet ispunjenja zahtjeva
iz stavka 2., ili ukinuti zahtjev za zrakoplovno-tranzitnom vizom. ę 810/2009 ð novo 58.
Sljedeće kategorije osoba oslobađaju se od obveze da imaju
zrakoplovno-tranzitnu vizu iz stavaka 1. i 3.: (a) nositelji valjanih jedinstvenih
viza, ð viza za privremeni boravak, ï nacionalnih
viza za dugotrajni boravak ili dozvola za boravak koje su izdale države
članice; ê 154/2012
članak 1. (prilagođeno) ð novo „(b) državljani trećih zemalja
koji imaju važeću boravišnu dozvolu koju je izdala država članica
koja ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe ili država članica koja još u
cijelosti ne primjenjuje odredbe schengenske pravne stečevine ili državljani
trećih zemalja koji imaju važeću boravišnu dozvolu navedenu u Prilogu
V IV.
koju je izdala Andora, Kanada, Japan, San Marino ili Sjedinjene Američke
Države koje nositelju jamče bezuvjetan ponovni prihvat ð , ili imaju boravišnu dozvolu za
karipsko područje Kraljevine Nizozemske, (Aruba, Curaçao, Sint Maarten,
Bonaire, Sint Eustatius i Saba) ï; (c) državljani trećih zemalja
koji imaju važeću vizu za državu članicu koja ne sudjeluje u
donošenju ove Uredbe, Ö ili Õ za državu
članicu koja još u cijelosti ne primjenjuje odredbe schengenske pravne
stečevine, ð ili za zemlju koja je stranka Sporazuma
o Europskm gospodarskom prostoru, ï ili
za Kanadu, Japan ili Sjedinjene Američke Države, ð ili nositelji viza za karipsko
područje Kraljevine Nizozemske (Aruba, Curaçao, Sint Maarten, Bonaire, Sint
Eustatius i Saba), ï kad putuju u zemlju koja je izdala vizu ili koju drugu treću
zemlju ili kad se nakon uporabe vize vraćaju iz zemlje koja je izdala
vizu; ê 810/2009
(prilagođeno) ð novo (d) članovi obitelji
državljana Unije iz članka 1.
stavka 2. točke (a)ð 3. Direktive 2004/38/EZ ï (e) nositelji diplomatskih ð , službenih ili posebnih ï putovnica; (f) članovi zrakoplovne posade
koji su državljani ugovorne stranke Čikaške konvencije o međunarodnom
civilnom zrakoplovstvu. ò novo 9. Komisija
je u skladu s člankom 48. ovlaštena donositi delegirane akte o izmjenama
popisa valjanih dozvola boravka koje njihovim nositeljima daju pravo na tranzit
kroz zračne luke država članica bez zrakoplovno-tranzitne vize,
utvrđenog u Prilogu IV. ê 810/2009 (prilagođeno) ð novo GLAVA III. POSTUPCI I UVJETI Ö I POSTUPCI Õ ZA
IZDAVANJE VIZA POGLAVLJE I. Tijela koja sudjeluju u postupcima
vezanima uz zahtjeve Članak 4. Tijela nadležna za sudjelovanje u
postupcima vezanim uz zahtjeve 1. Zahtjeve razmatraju i o njima odlučuju
konzulati. 2. Iznimno od stavka 1., zahtjeve mogu
razmatrati i o njima odlučivati na vanjskim granicama država članica
tijela nadležna za provjere osoba u skladu s člancima 35.32. ð , 33. ïi 36.34. 3. U ne-europskim prekomorskim područjima
država članica zahtjeve razmatraju i o njima odlučuju tijela koja
odredi konkretna država članica. 4. Država članica može zahtijevati
sudjelovanje i drugih tijela, osim onih iz stavka 1. i 2., u razmatranju i
odlučivanju o zahtjevima. 5. Država članica može zahtijevati da se
druga država članica s njom savjetuje i da je informira u skladu s
člancima 22.19. i 31.28. Članak 5. Država članica nadležna za
razmatranje i odlučivanje o zahtjevu 1. Država članica nadležna za razmatranje
i odlučivanje o zahtjevu za jedinstvenu vizu je: (a) država članica čije
je područje jedino odredište posjeta(â); (b) ako posjet uključuju više
od jednog odredišta,
ð ili ako se planira više odvojenih posjeta
u razdoblju od dva mjeseca, ï država članica čije je državno područje glavno
odredište posjeta u smislu duljine ili svrhe boravka
ð , izraženo u danima ï; ili (c) ako se ne može utvrditi glavno
odredište, država članica čiju vanjsku granicu podnositelj zahtjeva
namjerava prijeći kako bi ušao na područje država članica. 42. Države
članice surađuju u sprječavanju situacija kada zahtjev ne može
biti razmatran i o njemu odlučeno stoga što Ö Ako Õ država članica
koja je nadležna u skladu sa stavkomcima 1. do 3. ð , točkom (a) ili (b), ï nije prisutna i nema predstavništvo u trećoj zemlji gdje
podnositelj predaje zahtjev u skladu sa člankom 6., ð podnositelj ima pravo podnijeti
zahtjev: ï ò novo a) u konzulatu jedne od
država članica koje su odredište planiranog posjeta, b) u konzulatu države
članice prvog ulaska, ako nije primjenjiva točka a), c) u svim drugim
slučajevima, u konzulatu svake države članice koja je prisutna u
dotičnoj zemlji. ę 810/2009 3. Država članica nadležna za razmatranje
i odlučivanje o zahtjevu za zrakoplovno-tranzitnu vizu je: (a) u slučaju samo jednoga
zrakoplovnog tranzita, država članica na čijem je državnom
području tranzitna zračna luka; ili (b) u slučaju dvaju ili više
zrakoplovnih tranzita, država članica na čijem je državom
području zrakoplovna luka prvog tranzita. Članak 6. Konzularna područna nadležnost 1. Zahtjev razmatra i o njemu odlučuje
samo konzulat nadležne države članice na čijem konzularnom
području podnositelj zahtjeva zakonito boravi. 2. Konzulat nadležne države članice
razmatra i odlučuje o zahtjevu što ga je podnio državljanin treće
zemlje koji se zakonito nalazi, ali nema boravište na njegovu konzularnom
području, ako je podnositelj dao opravdanje za podnošenje zahtjeva u tom
konzulatu. Članak 7. Nadležnost za izdavanje viza
državljanima trećih zemalja koji se zakonito nalaze na području
države članice 1. Državljani trećih zemalja koji se zakonito nalaze na državnom
području države članice i koji moraju imati vizu za ulazak na državno
područje jedne ili područje više drugih država članica, dužni su
podnijeti zahtjev za vizu u konzulatu države članice koja je nadležna
prema članku 5. stavku
1. ili 2. ò novo 2. Državljani
trećih zemalja koji su izgubili svoju putnu ispravu ili kojima je ta
isprava ukradena tijekom boravka na području države članice mogu tu
državu napustiti bez vize ili drugog odobrenja na temelju valjane putne isprave
na osnovi koje imaju pravo prijeći granicu, a koju izda konzulat države
članice čiji su oni državljani. 3. Kada državljanin
treće zemlje iz stavka 2. namjerava nastaviti putovanje u schengenskom
prostoru, tijela države članice u kojoj on prijavi gubitak ili krađu
svoje putne isprave izdaje vizu s identičnim razdobljem valjanosti i
dopuštenom dužinom boravka prvobitne vize, na temelju podataka zabilježenih u
VIS-u. ê 810/2009
(prilagođeno) ðnovo POGLAVLJE II. Zahtjev Članak 9.8. Praktične upute za podnošenje
zahtjeva 1. Zahtjevi se podnose ð mogu podnijeti ï najviše tri mjeseca ð šest mjeseci ï prije ð i najviše 15 kalendarskih dana
prije ïpočetka planiranog posjeta. Nositelji vize za višekratni ulazak mogu
podnijeti zahtjev prije isteka vize čiji je rok valjanosti najmanje šest
mjeseci. ê 810/2009
(prilagođeno) 2. Od
podnositelja se može Ö Konzulati od
podnositelja mogu Õ zahtijevati da
zakažu termin za podnošenje zahtjeva. U pravilu, termin se zakazuje u roku dva
tjedna od datuma kada je zatražen. ò novo 3. Konzulat mora
dopustiti podnošenje zahtjeva bez prethodno zakazanog termina ili uz
omogućivanje termina odmah članovima bliske rodbine građana
Unije koji: (a) namjeravaju posjetiti članove bliže rodbine
koji su građani Unije i koji borave u državi članici čiji su
državljani. (b)
zajedno sa članovima bliže rodbine koji su građani Unije i koji
borave u trećoj zemlji namjeravaju putovati u državu članicu
čiji su ti građani Unije državljani. 4. Konzulat mora
dopustiti podnošenje zahtjeva bez prethodno zakazanog termina ili uz
omogućivanje termina odmah članovima obitelji građana Unije kako
je navedeno u članku 3. Direktive 2004/38/EZ. ê 810/2009
(prilagođeno) ðnovo 5. U opravdanim slučajevima hitnosti, konzulat može ð mora ï dopustiti podnošenje zahtjeva podnositeljima bez zakazivanja termina
ili se on omogućuje odmah. 6. ð Ne dovodeći u pitanje članak
12., ï zahtjeve mogu podnijeti: u konzulatu (a) podnositelji ili (b) akreditirani komercijalni Ö posrednici iz
članka 43. Õ posrednici, kako je predviđeno člankom
45. stavkom 1., ne dovodeći u pitanje članak 13. ili u skladu s
člancima 42. ili 43 Ö(c) profesionalno,
kulturno, sportsko ili obrazovno udruženje ili institucija. Õ Ö 7. Od
podnositelja se ne smije tražiti da se osobno pojavi na više od jednog mjesta u
svrhu podnošenja zahtjeva Õ ê 810/2009
(prilagođeno) ðnovo Članak 10.9. Opća pravila za podnošenje
zahtjeva 1. Ne
dovodeći u pitanje odredbe članaka 13., 42., 43. i 45. pPpodnositelji
when lodging an application ð se osobno pojavljuju za uzimanje
otisaka pristiju, u skladu s čankom 12. stavcima 2. i 3. ï . ò novo 2. Od podnositelja
registriranih u VIS-u ne
smije se tražiti da se osobno pojave pri podnošenju zahtjeva ako su njihovi
otisci prstiju uneseni u VIS manje od 59 mjeseci prije podnošenja. ê 810/2009
(prilagođeno) 2. Konzulati mogu odstupiti od zahtjeva iz stavka 1., ako im je
podnositelj poznat po poštenju i pouzdanosti. 3. Prilikom podnošenja zahtjeva, podnositelj
treba: (a) predočiti obrazac zahtjeva
u skladu s člankom 11.10.; (b) predočiti putnu ispravu u
skladu s člankom 12.11.; (c) predočiti
fotografiju u skladu sa standardima utvrđenim Uredbom (EZ)
br. 1683/95 ili, gdje je VIS operativan, sukladno članku 48. Uredbe o VIS-u Ö (EZ) br.
767/2008 Õ , u skladu sa
standardima iz članka 13.12.ove Uredbe; (d) ako je primjenjivo, dopustiti
uzimanje njegovih otisaka prstiju u skladu s člankom 13.12., (e) platiti viznu pristojbu u
skladu s člankom 16.14.; (f) dostaviti popratne isprave u
skladu s člankom 14.13. i prilogom II.;. (g) ako je
primjenjivo, podnijeti dokaz o posjedovanju odgovarajućeg i valjanog
putnog zdravstvenog osiguranja u skladu s člankom 15. Članak 11.
Obrazac zahtjeva Članak 11.10. Obrazac zahtjeva 1. Svaki je podnositelj dužan priložiti potpun Ö ručno i
elektronički ispunjen Õ i potpisan obrazac
zahtjeva, kako je navedeno u Prilogu I. Osobe navedene u putnoj ispravi
podnositelja prilažu posebni obrazac zahtjeva. Maloljetne osobe prilažu obrazac
zahtjeva koji je potpisala osoba koja trajno ili privremeno ima roditeljsko
pravo ili zakonsko skrbništvo. ò novo 2. Sadržaj
elektroničke verzije obrasca zahtjeva, ako se primjenjuje, utvrđen je
u Prilogu I. ê 810/2009
(prilagođeno) ðnovo 23. Konzulati
su dužni pobrinuti se da obrazac zahtjeva bude svagdje pristupačan i lako
dostupan podnositeljima zahtjeva, i besplatan. 34. Obrazac
treba ð , kao minimalan zahtjev, ï biti dostupan na sljedećim jezicima: (a) službenom jeziku/jezicima
države članice za koju se viza traži; Ö te Õ (b) službenom jeziku/jezicima
zemlje domaćina;. (c) službenom
jeziku/jezicima zemlje domaćina i službenom jeziku/jezicima države
članice za koju se viza traži; ili (d) u slučaju zastupanja, službenom jeziku/jezicima
države članice zastupateljice. Uz jezik/jezike iz točke (a), obrazac
može biti dostupan na Ö bilo
kojem Õ drugom službenom
jeziku institucija Europske unije. 45. Ako
obrazac zahtjeva nije dostupan na službenom jeziku/jezicima zemlje
domaćina, potrebno je učiniti ga dostupnim podnositeljima
prevođenjem na taj/te jezik/jezike. 56. Prijevod
obrasca zahtjeva na službeni jezik/jezike zemlje domaćina obavlja se u
skladu sa schengenskom suradnjom na lokalnoj razini iz članka 48.46. 67. Konzulat
obavješćuje podnositelje zahtjeva o jeziku/jezicima koji se mogu koristiti
prilikom ispunjavanja obrasca zahtjeva. Članak 12.11 Putna isprava Podnositelj zahtjeva mora predočiti
valjanu putnu ispravu koja ispunjava sljedeće uvjete: (a) Ö ne dovodeći u pitanje
članak 21. stavak 2., Õ mora biti valjana najmanje tri
mjeseca nakon planiranog datuma odlaska s područja država članica,
ili u slučaju nekoliko posjeta, nakon posljednjeg planiranog datuma
odlaska s područja država članica. Međutim, u opravdanim
slučajevima hitnosti, od ovog se zahtjeva može odstupiti; (b) mora sadržavati najmanje dvije ð jednu ï prazneu ð dvostruku ï straniceu ð , a ako jedna putna isprava važi za
više osoba, mora sadržavati po jednu praznu dvostruku stranicu za svakog
podnositelja ï ; (c) mora biti izdana u prethodnih
10 godina. Članak 13.12. Biometrijski podaci 1. Države članice uzimaju biometrijske
podatke podnositelja koji sadržavaju njegovu fotografiju i otiske njegovih 10
prstiju u skladu sa zaštitnim mjerama utvrđenima u Konvenciji Vijeća
Europe o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, Povelji Europske unije o
temeljnim pravima i Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima djeteta. 2. Kod podnošenja prvog zahtjeva, podnositelj se treba osobno pojaviti. Tada se uzimaju se sljedeći biometrjski podaci: –
fotografija, skenirana ili snimljena u vrijeme
podnošenja zahtjeva; i –
otisci njegovih 10 prstiju uzeti s ravno položenih
prstiju i digitalno pohranjeni. 3. Kada su otisci prstiju podnositelja
zahtjeva kao dio prethodnog zahtjeva ð za vizu za kratkotrajni ili privremeni
boravak ï prvi put uneseni u VIS manje od 59 mjeseci prije datuma novog
zahtjeva, oni se kopiraju u sljedeći zahtjev. Međutim, kada postoji opravdana sumnja u
vezi s identitetom podnositelja, konzulat uzima otiske prstiju u razdoblju iz
prvog stavka. Nadalje, ako se u vrijeme podnošenja zahtjeva
ne može odmah potvrditi da su otisci prstiju uzeti u razdoblju iz prvog stavka,
podnositelj zahtjeva može zahtijevati njihovo uzimanje. 4. U skladu s člankom 9. stavkom 5.
Uredbe o VIS-u Ö (EZ) br.
767/2008 Õ , fotografija
priložena svakom zahtjevu unosi se u VIS. Podnositelj zahtjeva se u tu svrhu ne mora
osobno pojaviti. Tehnički zahtjevi za fotografiju moraju
ispunjavati međunarodne standarde koji su utvrđeni u Dokumentu 9303,
dio 1, šesto izdanje Međunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo
(ICAO). 5. Otisci prstiju uzimaju se u skladu sa
standardima ICAO-a i Odlukom Komisije 2006/648/EZ[26] 6. Biometrjske podatke uzima stručno i
valjano ovlašteno osoblje nadležnih tijela u skladu s člankom 4. stavcima
1., 2. i 3. Pod nadzorom konzulata biometrijske podatke također mogu
uzimati stručno i valjano ovlašteno osoblje počasnog konzula prema
članku 42. 40. ili vanjski pružatelji usluga prema članku 4341.
Konkretna/e država članica/države članice treba/trebaju, ako postoji
sumnja, predvidjeti mogućnost da se u konzulatu provjere otisci prstiju
koje su uzeli vanjski pružatelji usluga. 7. Sljedeći podnositelji izuzeti su od
zahtjeva davanja otisaka prstiju: (a) djeca mlađa od 12 godina; (b) osobe kod kojih je uzimanje
otisaka prstiju fizički nemoguće. Ako je moguće uzimanje manje
od 10 otisaka prstiju, uzima se najveći mogući broj otisaka prstiju.
Međutim, ako je nemogućnost privremena, podnositelj je dužan dati
otiske prstiju kod sljedećeg zahtjeva. Nadležna tijela u skladu s
člankom 4. stavkom 1., 2. i 3. ovlaštena su zatražiti dodatno objašnjenje
o razlozima privremene nemogućnosti. Države članice osiguravaju da
postoje odgovarajući postupci kojima se jamči dostojanstvo podnositelja
u slučaju poteškoća kod uzimanja; (c) čelnici države i vlade i
članovi nacionalne vlade u pratnji supružnika, članovi njihovih
službenih izaslanstava koje su vlade država članica ili međunarodne
organizacije pozvale u službeni posjet; (d) vladari i drugi visoki
članovi kraljevske obitelji, kada ih vlade država članica ili
međunarodne organizacije pozovu u službeni posjet. 8. U slučajevima iz stavka 7., unos ‚nije
primjenjivo’ unosi se u VIS u skladu s člankom 8. stavkom 5. Uredbe o VIS-u Ö (EZ) br.
767/2008 Õ . Članak 1413. Popratne isprave 1. Prilikom podnošenja zahtjeva za jedinstvenu
vizu, podnositelj zahtjeva je dužan priložiti: (a) isprave kojima se dokazuje
svrha putovanja; (b) isprave u vezi sa smještajem,
ili dokaz o dostatnim sredstvima za pokrivanje troškova smještaja; (c) isprave kojima se dokazuje da
podnositelj ima dostatna sredstva za uzdržavanje tijekom namjeravanog boravka i
za povratak u svoju zemlju podrijetla ili boravišta, ili za prelazak u
treću zemlju u kojoj je siguran da će biti prihvaćen, ili da je
u mogućnosti zakonito pribaviti takva sredstva u skladu s člankom 5.
stavkom 1. točkom (c) i stavkom 3. Zakonika o schengenskim granicama Ö Uredbe (EZ) br.
562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća[27] Õ ; (d) informacije na temelju kojih se
može provjeriti namjera podnositelja da napusti područje država
članica prije isteka zatražene vize. ònovo 2. Točke (b), (c) i (d) stavka 1. ne primjenjuju
se na podnositelje zahtjeva koji su putnici koji putuju redovito i registrirani
su u okviru VIS-a te koji su zakonski iskoristili dvije prethodno dobivene
vize. 3. Bliska rodbina
građana Unije iz članka 8. stavka 3. predočuju samo dokument
kojim se dokazuje obiteljska veza s građaninom Unije te da ga posjećuju
ili putuju s njime. Bliska rodbina
građana Unije iz članka 3. Direktive 2004/38/EZ predočuju samo
dokumentaciju kojom se dokazuje da prate građanina Unije ili mu se
pridružuju i kojom se dokazuje obiteljska veza s građaninom Unije, kako je
navedeno u članku 2. stavku 2. ili ostale okolnosti iz članka 3.
stavka 2. Direktive. ê 810/2009
(prilagođeno) 34. Ö Popis Õ popratnih isprava koji nije
konačan, a koje konzulat može Ö se mogu
zatražiti Õ od podnositelja kao
bi provjerio ispunjavanje uvjeta iz stavaka 1. i 2. naveden je u Prilogu II. 65. Konzulati
mogu ukinuti jedan ili više uvjeta za izdavanje jednog ili više dokumenata iz
stavka 1. od točke (a)
do točke (d) ako im je podnositelj poznat po
poštenju i pouzdanosti, posebno po zakonitom korištenju prethodnih viza, i ako
nema sumnje da će ispunjavati uvjete iz članka 5. stavka 1. Ö Uredbe (EZ) br.
562/2006 Õ Zakonika o schengenskim granicama u trenutku prelaska vanjskih granica država članica. ònovo 6. Konzulat
počinje obradu zahtjeva za vizu na temelju faksimila ili kopija popratnih
isprava. Podnositelji zahtjeva koji nisu registrirani u VIS-u predočuju
original. Konzulat može tražiti originale dokumenata od podnositelja zahtjeva
koji su registrirani u VIS-u ili su redovni putnici registrirani u VIS-u samo
ako postoji sumnja o vjerodostojnosti određenog dokumenta. ê 810/2009
(prilagođeno) 47. Države
članice mogu zatražiti od podnositelja da podnese dokaz o plaćanju
troškova i/ili privatnom smještaju ispunjavanjem obrasca koji sastavlja svaka
država članica. Taj obrazac posebno navodi: (a) je li njegova svrha dokaz o
plaćanju troškova i/ili Ö privatnom Õ smještaju; (b) je li domaćin Ö sponzor/osoba
koja poziva Õ pojedinac,
trgovačko društvo ili organizacija; (c) osobne podatke domaćina Ö spoznora/osobe
koja poziva Õ i njegove podatke za
kontakt; (d) ime pozvanog/pozvanih
podnositelja(-â) zahtjeva; (e) adresu smještaja; (f) trajanje i svrhu boravka; (g) eventualne obiteljske veze sa domaćinom Ö sponzorom/osobom
koja poziva Õ . (h) podatke koji se traže sukladno
članku 37. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 767/2008;
Osim
službenog/službenih jezika države članice, obrazac mora biti sastavljen na
barem još jednom drugom službenom jeziku institucija Europske Unije. Obrazac
mora sadržavati informacije za osobu koja ga potpisuje u skladu s člankom
37. stavkom 1. Uredbe o VIS-u. Uzorak obrasca dostavlja se Komisiji. 28. Prilikom
podnošenja zahtjeva za zrakoplovno-tranzitnu vizu, podnositelj je dužan
priložiti: (a) isprave o nastavku putovanja u
konačno odredište nakon planiranog zrakoplovnog tranzita; (b) informacije na osnovi kojih se
može provjeriti namjera podnositelja da ne uđe na područje država
članica. 59. U sklopu
schengenske suradnje potreba
dopunjavanja i usklađivanja popisi popratnih
isprava procjenjuje Ö pripremaju
se Õ za svako konzularno
područje kako bi se uzele o obzir lokalne okolnosti. ònovo 10. Ne dovodeći
u pitanje stavak 1. države članice mogu dopustiti iznimke u pogledu popisa
popratnih isprava iz stavaka 4. i 9. u slučaju kada podositelj zahtjeva
posjećuje velike međunarodne manifestacije organizirane na svojem
državnom području koje se smatraju osobito važnima radi njihova
učinka u području turizma i/ili kulture. 11. Komisija
provedbenim aktima donosi popis popratnih isprava koji će se
upotrebljavati u svakom konzularnom području kako bi se u obzir uzele
lokalne okolnosti. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom
ispitivanja iz članka 51. točke (2). ê 810/2009
(prilagođeno) ð novo Članak 15. Putno zdravstveno osiguranje 1. Podnositelji zahtjeva za jedinstvenu vizu za jedan ili dva ulazaka
dokazuju da imaju odgovarajuće i valjano putno zdravstveno osiguranje koje
pokriva troškove koji mogu nastati u vezi s: vraćanjem u domovinu iz
zdravstvenih razloga, hitnom medicinskom pomoći i/ili hitnim
bolničkim liječenjem ili smrti tijekom njihova boravka na
području država članica. 2. Podnositelji zahtjeva za jedinstvenu vizu za više od dva ulaska
(višestruki ulaz) dokazuju da imaju odgovarajuće i valjano putno
zdravstveno osiguranje koje pokriva vrijeme prvog planiranog posjeta. Nadalje, ti podnositelji zahtjeva potpisuju izjavu sadržanu u obrascu
zahtjeva u kojoj izjavljuju da su svjesni potrebe postojanja putnog
zdravstvenog osiguranja za kasnije boravke. 3. Osiguranje mora biti valjano na cijelom području država
članica i obuhvaćati čitavo vrijeme planiranog boravka i
tranzita. Najmanja svota je 30 000 eura. Ako je izdana viza s ograničenom područnom valjanošću
koja vrijedi za područje više od jedne države članice, svota
osiguranja mora rijediti najmanje za te države članice. 4. Podnositelji zahtjeva, u pravilu, sklapaju osiguranje u zemljama
svog stalnog boravišta. Kada to nije moguće, oni nastoje dobiti osiguranje
u nekoj drugoj zemlji. Kada neka druga osoba sklapa osiguranje u ime podnositelja zahtjeva,
vrijede uvjeti iz stavka 3. 5. Prilikom procjene je li svota osiguranja odgovarajuća,
konzulati utvrđuju bi li zahtjevi prema osiguravajućem društvu mogli
biti naknađeni u državi članici. 6. Smatra se da je zahtjev za osiguranjem ispunjen kada se utvrdi da je
moguće pretpostaviti odgovarajuću razinu osiguranja s obzirom na
poslovnu situaciju podnositelja zahtjeva. Izuzeće od obveze podnošenja
dokaza putnog zdravstvenog osiguranja može se odnositi na posebne profesionalne
skupine, kao što su pomorci, koji već imaju putno zdravstveno osiguranje
zbog svoje profesionalne djelatnosti. 7. Nositelji diplomatskih putovnica izuzeti su od obveze da imaju putno
zdravstveno osiguranje. Članak 1614. Vizna pristojba 1. Podnositelji plaćaju viznu pristojbu
od 60 eura. 2. Djeca od šeste do dvanaeste godine plaćaju viznu pristojbu od
35 eura. 32. Vizna se
pristojba redovito prilagođava, kako bi se uzeli u obzir upravni troškovi. 43. Vizna se pristojba ne naplaćuje za
podnositelje koji pripadaju Sljedeće
kategorije Ö ne plaćaju
viznu pristojbu Õ : (a) djeca mlađa od 6 godina ð maloljetnici mlađi od osamnaest
godina ï ; (b) školska djeca, studenti,
studenti na poslijediplomskim studijima te prateći nastavnici koji
poduzimaju boravke u svrhu studija ili stručne izobrazbe; (c) istraživači iz trećih
zemalja, ð kako je određeno Direktivom
Vijeća 2005/71/EZ[28], ï koji putuju u svrhu provođenja znanstvenog istraživanja kako je utvrđeno u Preporuci
2005/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. rujna 2005. za olakšavanje
izdavanja jedinstvenih kratkotrajnih viza koje države članice izdaju za
istraživače iz trećih zemalja koji putuju unutar Zajednice u svrhu
provedbe znanstvenog istraživanja ð ili sudjeluju u znanstvenom seminaru
ili konferenciji ï ; ònovo (d) nositelji diplomatskih i službenih putovnica; ê810/2009 (prilagođeno) (de) predstavnici neprofitnih organizacija Ö sudionici Õ stari 25 godina
ili mlađi koji sudjeluju na seminarima, konferencijama, sportskim, kulturnim ili obrazovnim
događanjima koja organiziraju neprofitne organizacije.; ònovo (f) bliža rodbina građana Unije iz članka 8. stavka 3. (g) članovi obitelji građana Unije iz
članka 3. Direktive 2004/38/EZ u skladu s člankom 5. stavkom 2. te
Direktive. ê 810/2009
(prilagođeno) ð novo 5. Od obveze plaćanja vizne pristojbe mogu se osloboditi: (a) djeca između šest i 12 godina starosti; (b) nositelji diplomatskih i službenih putovnica; (c) sudionici seminara, konferencija, sportskih,
kulturnih ili obrazovnih događanja stari 25 godina ili mlađi; U sklopu schengenske suradnje na lokalnoj razini, države članice
nastoje uskladiti primjenu tih izuzeća. 64. Ö Države
članice mogu Õ Uu
pojedinačnim slučajevima Ö ne naplatiti
ili umanjiti Õ svotu vizne
pristojbe koja se naplaćuje,
može se ne naplatiti ili umanjiti, ako to Ö se time Õ pridonosi promidžbi
kulturnih ili sportskih interesa ili interesa u području vanjske politike,
razvojne politike ili drugim područjima važnog javnog interesa ili iz
humanitarnih razloga. 75. Vizna se
pristojba naplaćuje u eurima, u nacionalnoj valuti treće zemlje ili u
valuti koja se uobičajeno koristi u trećoj zemlji u kojoj je podnesen
zahtjev, te se ne vraća osim u slučajevima iz članka 1816. stavka
2. i članka 1917. stavka
3. Kada je svota naplaćena u valuti koja
nije euro, svota vizne pristojbe naplaćena u toj valuti utvrđuje se i
redovito prilagođava na temelju referentnog deviznog tečaja za euro
koji određuje Europska središnja banka. Naplaćena se svota može
zaokružiti na više, a konzulati osiguravaju u okviru schengenske suradnje na
lokalnoj razini da zaračunavaju jednake pristojbe. 86.
Podnositelju se izdaje potvrda o uplaćenoj viznoj pristojbi. Članak 1715. Pristojba za uslugu 1. Vanjski pružatelj usluga iz članka 4341. može
naplaćivati dodatnu pristojbu za uslugu. Pristojba za uslugu razmjerna je troškovima koje
ima vanjski pružatelj usluga u obavljanju jednog ili više zadataka iz
članka 4341. stavka
6. 2. Pristojba za uslugu utvrđuje se u
pravnom instrumentu iz članka 4341. stavka 2. 3. U sklopu schengenske suradnje na lokalnoj razini države članice
osiguravaju da pristojba za uslugu naplaćena podnositelju valjano odražava
uslugu koju nudi vanjski pružatelj usluga te da je prilagođena lokalnim
okolnostima. Isto tako, one će nastojati uskladiti pristojbu za uslugu
koja se primjenjuje. 43. Pristojba
za uslugu ne smije prelaziti polovicu vizne pristojbe iz članka 1614. stavka
1., bez obzira na moguća smanjenja ili izuzeća od naplate vizne
pristojbe, kako je utvrđeno u članku 1614. stavku 2., 4., 5. i 6. ð 3. i 4. ï . 5. Konkretna država članica/države članice zadržava
mogućnost za sve podnositelje da zahtjev podnose izravno u njenim/njihovim
konzulatima. POGLAVLJE III. Razmatranje zahtjeva i odlučivanje
o njima Članak 1816. Provjera konzularne nadležnosti 1. Nakon podnošenja zahtjeva, konzulat
provjerava je li nadležan za njegovo razmatranje i odlučivanje o njemu, u
skladu s odredbama članaka 5. i 6. 2. U slučaju da konzulat nije nadležan,
on bez odgode vraća obrazac zahtjeva i sve isprave što ih je podnositelj
zahtjeva dostavio, vraća viznu pristojbu te navodi koji je konzulat
nadležan. Članak 1917. Dopuštenost 1. Nadležni konzulat provjerava: (a) je li zahtjev podnesen u roku iz članka 98. stavka
1.; (b) sadržava li zahtjev isprave iz članka 109. stavka 3.
točke (a) do (c), (c) jesu li uzeti biometrijski
podaci podnositelja, te (d) je li naplaćena vizna pristojba. 2. Kada nadležni konzulat utvrdi da su ispunjeni
uvjeti iz stavka 1., zahtjev je dopušten i konzulat: (a) slijedi postupak iz članka 8. Uredbe o VIS-u Ö (EZ) br.
767/2008 Õ , te (b) dalje razmatra zahtjev. Podatke u VIS unosi samo valjano ovlašteni
konzularni službenik u skladu s člankom 6. stavkom 1., člankom 7.,
člankom 9. stavkom 5. i člankom 9. stavkom 6. Uredbe o VIS-u Ö (EZ) br.
767/2008 Õ . 3. Kada nadležni konzulat utvrdi da nisu
ispunjeni uvjeti iz stavka 1., zahtjev nije dopušten, a konzulat bez odgode Ö bez
odgode Õ : (a) vraća obrazac zahtjeva i sve isprave koje je podnositelj
priložio, (b) uništava uzete biometrijske podatke, (c) vraća viznu pristojbu, te (d) ne razmatra zahtjev. 4. Iznimno, zahtjev koji ne ispunjava uvjete
iz stavka 1. može se smatrati dopuštenim iz humanitarnih razloga ili razloga
nacionalnog interesa. Članak 20. Pečat kojim se potvrđuje dopuštenost
zahtjeva 1. Ako je zahtjev dopušten, nadležni konzulat unosi pečat u putnu
ispravu podnositelja zahtjeva. Pečat odgovara modelu iz Priloga III. i
unosi se u skladu s odredbama tog Priloga. 2. Pečat se ne unosi u diplomatske, službene i posebne putovnice. 3. Odredbe ovog članka primjenjuju se na konzulate država
članica do datuma potpune primjene VIS-a u svim područjima, u skladu
s člankom 48. Uredbe o VIS-u. Članak 2118. Provjera uvjeta za ulazak i procjena
rizika 1. Prilikom razmatranja zahtjeva za
jedinstvenu vizu, utvrđuje se ispunjava li podnositelj uvjete za ulazak iz
članka 5. stavka 1. točke (a), (c), (d) i (e) Zakonika o schengenskim granicama Ö Uredbe (EZ) br.
562/2006 Õ , a osobito će
se procjenjivati predstavlja li podnositelj opasnost od nezakonite Ö nezakonite Õ migracije ili
opasnost za sigurnost država članica, te namjerava li podnositelj
napustiti područje država članica prije isteka vize koju je zatražio. ònovo 2. Prilikom
razmatranja zahtjeva za jedinstvenu vizu koji je uputio podnositelj koji putuje
redovito te je registriran u VIS-u i koji je zakonito koristio dvije prethodno
dobivene vize pretpostavlja se da podnositelj ispunjuje uvjete za ulazak u
pogledu rizika nepravilne migracije, opasnosti za sigurnost država članica
i dostatnih sredstava za uzdržavanje. 3. Pretpostavka iz
stavka 2. ne primjenjuje se kada konzulat ima opravdane sumnje u pogledu
ispunjavanja ovih triju uvjeta za ulazak na temelju podataka pohranjenih u
VIS-u, primjerice odluka o poništenju prethodne vize ili ulaznih i izlaznih
pečata u putovnici. U takvim slučajevima konzulat može obaviti
razgovor i zatražiti dodatne dokumente. ê 810/2009
(prilagođeno) ð novo 24. Za svaki
će se zahtjev konzultirati VIS u skladu s člankom 8. stavkom 2. i
člankom 15. Uredbe o VIS-u Ö (EZ) br.
767/2008 Õ . Države
članice osiguravaju da se u cijelosti koriste sva mjerila za pretraživanje
sukladno članku 15. Uredbe o
VIS-u Ö (EZ) br.
767/2008 Õ , kako bi se
izbjegla pogrešna odbijanja i identifikacije. 35. Ö Ne
dovodeći u pitanje stavak 2. Õ Pprilikom
utvrđivanja ispunjava li podnositelj zahtjeva uvjete za ulazak, konzulat
provjerava: (a) da priložena putna isprava nije
lažna niti krivotvorena; (b) podnositeljevo opravdanje za
svrhu i uvjete planiranog boravka, i da ima dostatna sredstva za uzdržavanje,
kako za trajanje planiranog boravka, tako i za povratak u njegovu zemlju
porijekla ili boravišta, ili za tranzit u treću zemlju za koju je siguran
da će ga prihvatiti ili da je u položaju zakonito pribaviti takva
sredstva; (c) je li podnositelj osoba za koju
je izdano upozorenje u Schengenskom informacijskom sustavu (SIS) u svrhu
odbijanja ulaska; (d) da se podnositelj ne smatra
prijetnjom za javni red, unutarnju sigurnost ili javno zdravlje, kako je
utvrđeno člankom 2. stavkom 19. Zakonika o schengenskim granicama Ö Uredbe (EZ) br.
562/2006 Õ , osobito kada nije
izdano upozorenje u nacionalnoj bazi podataka države članice u svrhu
odbijanja ulaska na istoj osnovi;. (e) ako je
primjenjivo, da podnositelj zahtjeva ima odgovarajuće i valjano putno
zdravstveno osiguranje. 46. Ako je
primjenjivo, konzulat provjerava duljinu prethodnih i planiranih boravaka, kako
bi provjerio da podnositelj zahtjeva ne prijeđe najdulje trajanje
odobrenog boravka na području država članica, neovisno o mogućim
boravcima odobrenima u okviru ð vize za privremeni boravak, ï nacionalne dugotrajne vize ili dozvole boravka koju je izdala
druga država članica. 57. Sredstva
za uzdržavanje za planirani boravak procjenjuju se u skladu s trajanjem i
svrhom boravka, u odnosu na prosječne cijene smještaja i prehrane u
konkretnoj državi članici/državama članicama pomnožene brojem dana
boravka, na temelju referentnih svota koje su utvrdile države članice u
skladu s člankom 34. stavkom 1. točkom (c) Zakonika o schengenskim granicama Ö Uredbe (EZ) br.
562/2006 Õ. Dokaz o
plaćanju troškova i/ili privatnom smještaju može također
predstavljati dokaz o dostatnim sredstvima za uzdržavanje. 68. Prilikom
razmatranja zahtjeva za zrakoplovno-tranzitnu vizu, konzulat provjerava
osobito: (a) da priložena putna isprava nije
lažna niti krivotvorena; (b) mjesta odlaska i odredišta
dotičnog državljanina treće zemlje i usklađenost
predviđenog plana putovanja sa zrakoplovnim tranzitom; (c) dokaz o nastavku putovanja
prema konačnom odredištu. 79.
Razmatranje zahtjeva zasniva se ponajprije na vjerodostojnosti i pouzdanosti
priloženih isprava te na istinitosti i pouzdanosti izjava podnositelja
zahtjeva. 810. Tijekom
razmatranja zahtjeva konzulati mogu u opravdanim slučajevima pozvati
podnositelja na ð obaviti ï razgovor i zatražiti dodatne isprave. 911.
Prethodno odbijanje zahtjeva za vizu ne dovodi automatski do odbijanja novog
zahtjeva. Novi se zahtjev procjenjuje na temelju svih dostupnih informacija. Članak 2219. Prethodna konzultacija sa središnjim
tijelima drugih država članica 1. Država članica može zatražiti da se
središnja tijela drugih država članica savjetuju s njezinim središnjim
tijelima tijekom razmatranja zahtjeva koje su podnijeli državljani
određenih trećih zemalja ili određene kategorije takvih
državljana. Takva savjetovanja ne primjenjuju se na zahtjeve za
zrakoplovno-tranzitne vize. 2. Središnja tijela koja se savjetuju u svakom
slučaju daju odgovor u roku od sedam ð pet ï kalendarskih dana nakon što je s njima zatraženo savjetovanje.
Izostanak odgovora u tom roku znači da ona nemaju razloga usprotiviti se
izdavanju vize. 3. Države članice obavješćuju
Komisiju o uvođenju ili ukidanju zahtjeva za prethodno savjetovanje ð najmanje 15 kalendarskih dana ï prije početka njegove primjene. Ti se podaci dostavljaju
također u sklopu lokalne schengenske suradnje na određenom
području nadležnosti. 4. Komisija informira države članice o
takvim obavijestima. 5. Od datuma zamijene Schengenske savjetodavne mreže, kako je navedeno
u članku 46. Uredbe o VIS-u, prethodno se savjetovanje provode u skladu s
člankom 16. stavkom 2. ove Uredbe. Članak 2320. Odlučivanje o zahtjevu 1. O zahtjevima se odlučuje unutar 15 ð 10 ï kalendarskih dana od datuma podnošenja zahtjeva koji je dopušten u
skladu s člankom 1917. 2. To se razdoblje može produljiti na najviše
20 kalendarskih dana u pojedinačnim slučajevima, posebno kada je
potrebno zahtjev dodatno razmotriti ili u slučajevima zastupanja kada su
konzultirana tijela zastupane države članice. 3. Iznimno, kada je potrebna dodatna dokumentacija u pojedinačnim
slučajevima, razdoblje se može produljiti do najviše 60 dana. ònovo 3. O zahtjevima
bliže rodbine građana Unije iz članka 8. stavka 3. i članova
obitelji građana Unije iz članka 3. stavka 1. Direktive 2004/38/EZ
odlučuje se unutar 5 kalendarskih dana od datuma podnošenja zahtjeva. To
se razdoblje može produljiti na najviše 10 kalendarskih dana u
pojedinačnim slučajevima, posebno kada je potrebno zahtjev dodatno
razmotriti. ònovo 4. Rokovi iz stavka
3. valjani su samo za članove obitelji građana Unije iz članka
3. Direktive 2004/38/EZ u skladu s člankom 5. stavkom 2. te Direktive. ê 810/2009 5. Osim ako je zahtjev povučen, donosi se
odluka o: (a) izdavanju jedinstvene vize u
skladu s člankom 2421.; (b) izdavanju vize s
ograničenom područnom valjanošću u skladu s člankom 2522.; ònovo (c)
izdavanju zrakoplovno-tranzitne vize u skladu s člankom 23. ili ê 810/2009
(prilagođeno) ð novo (c) odbijanju
izdavanja vize u skladu s člankom 3229.;. ili (d) prekidu
razmatranja zahtjeva i njegovu prosljeđivanju nadležnim tijelima zastupane
države članice u skladu s člankom 8. stavkom 2. Činjenica da fizički nije
moguće uzeti otiske prstiju u skladu s člankom 1312. stavkom
7. točkom (b), ne utječe na izdavanje ili odbijanje vize. POGLAVLJE IV. Izdavanje vize Članak 2421. Izdavanje jedinstvene vize 1. Rok valjanosti vize i duljina odobrenog
boravka zasnivaju se na razmatranju provedenom u skladu s člankom 2118. 2. Viza se može izdati za jedan, dva ili više ulazaka. Rok valjanosti ð viza za višekratni ulazak ï ne može biti dulji od pet godina. ð Rok valjanosti viza za višekratni
ulazak može biti dulji od roka valjanosti putovnice u koju je viza
unesena. ï U slučaju tranzita, duljina odobrenog boravka odgovara vremenu
potrebnom za tranzit. Ne dovodeći u pitanje članak 1211.
točku (a), rok valjanosti vize ð za jednokratni ulazak ï ključuje dodatno dodatno razdoblje od 15 dana. Države članice mogu odlučiti
da ne odobravaju takvo dodatno razdoblje zbog javnog reda ili međunarodnih
odnosa neke od država članica. ò novo 3. Putnicima koji
putuju redovito i registrirani su u VIS-u te koji su se zakonito koristili
dvjema prethodno dobivenim vizama izdaje se viza za višekratni ulazak
važeća najmanje tri godine. 4. Podnositeljima
zahtjeva iz stavka 3. koji su zakonito koristili vizu za višekratni ulazak
važeću tri godine izdaje se viza za višekratni ulazak važeća pet
godina pod uvjetom da je zahtjev predan najkasnije u roku od godine dana od
datuma isteka vize za višekratni ulazak važeće tri godine. ê 810/2009 (prilagođeno) ð novo 2.
Ne dovodeći u pitanje članak 12. točku (a),Vizea za višekratne ulaske ð valjana do 5 godina može ï se izdati izdaju se s rokom valjanosti šest mjeseci i pet
godina, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: (a) Ö podnositelju Õ Ö koji Õ dokaže potrebu ili
opravda namjeru čestog i/ili redovitog putovanja, osobito iz
poslovnih ili obiteljskih razloga, kao što su poslovni ljudi, državni
službenici koji imaju službene veze s državama članicama i institucijama
EU-a, predstavnici organizacija civilnog društva koji putuju zbog strukovne
izobrazbe, seminara, konferencija, članovi obitelji građana Unije,
članovi obitelji državljana trećih zemalja koje zakonito borave u
državama članicama i pomorci; (b) ð pod uvjetom da ï je podnositelj dokazao svoje poštenje i pouzdanost, osobito po
zakonitom korištenju prethodnih viza ili viza s ograničenom područnom
valjanošću, svojom financijskom situacijom u zemlji podrijetla ili svojom
stvarnom namjerom da napusti područje država članica prije isteka
vize Ö koju je Õ zatražio. 36. Podaci iz
članka 10. stavka 1. Uredbe o
VIS-u Ö (EZ) br.
767/2008 Õ unose se u VIS,
nakon donošenja odluke o izdavanju takve vize. ê 810/2009
(prilagođeno) Članak 2522. Izdavanje vize s ograničenom
područnom valjanošću 1. Viza s ograničenom područnom
valjanošću izdaje se iznimno u sljedećim slučajevima: (a) ako konkretna država
članica smatra da je potrebno iz humanitarnih razloga, razloga nacionalnog
interesa ili međunarodnih obveza, (i) odstupiti od načela da uvjeti
za ulazak iz članka 5. stavka 1. točke (a), (c), (d) i (e) Zakonika o schengenskim granicama Ö Uredbe (EZ) br. 562/2006 Õ moraju biti
ispunjeni; (ii) izdati jedinstvenu vizu usprkos
prigovoru države članice s kojom je obavljena konzultacija u skladu s
člankom 22 19., ili (iii) izdati vizu zbog hitnosti, iako
nije obavljena prethodna konzultacija u skladu s člankom 22 19.; ili ê 610/2013
članak 6.3 (b) ako je, zbog razloga koje
konzulat smatra opravdanim, izdana nova viza za boravak tijekom istog razdoblja
od 180 dana podnositelju koji je tijekom tih 180 dana već koristio
jedinstvenu vizu ili vizu s ograničenom teritorijalnom valjanošću
kojima je odobren boravak od 90 dana. ê810/2009
(prilagođeno) 2. Viza s ograničenom područnom
valjanošću vrijedi za državno područje države članice koja ju je
izdala. Iznimno može vrijediti za područje više od jedne države
članice, sukladno pristanku svake takve države članice. 3. Ako podnositelj zahtjeva ima putnu ispravu
koju ne priznaju jedna ili više, ali ne sve države članice, izdaje se viza
koja vrijedi za područje država članica koje priznaju tu putnu
ispravu. Ako država članica koja izdaje vizu ne priznaje putnu ispravu
podnositelja zahtjeva, izdana viza vrijedi samo za tu državu članicu. 4. Kada je viza s ograničenom
područnom valjanošću izdana u slučajevima iz stavka 1.
točke (a), središnja tijela države članice koja izdaje vizu bez
odgode prosljeđuju potrebne informacije središnjim tijelima drugih država
članica, prema postupku iz članka 16. stavka 3. Uredbe o VIS-u Ö (EZ) br.
767/2008 Õ . 5. Podaci iz članka 10. stavka 1. Uredbe o VIS-u Ö (EZ) br.
767/2008 Õ unose se u VIS,
nakon donošenja odluke o izdavanju takve vize. Članak 2623. Izdavanje zrakoplovno-tranzitne vize 1. Zrakoplovno-tranzitna viza vrijedi za
tranzit preko međunarodnih tranzitnih područja zračnih luka koje
se nalaze na području država članica. 2. Ne dovodeći u pitanje članak 1211.
točku (a), rok valjanosti vize uključuje dodatno dodatno
razdoblje od 15 dana. Države članice mogu odlučiti da ne
odobravaju takvo dodatno razdoblje zbog javnog reda ili međunarodnih
odnosa neke od država članica. 3. Ne dovodeći u pitanje članak 1211.
točku (a), višekratne zrakoplovno-tranzitne vize mogu se izdati s rokom
valjanosti od najdulje šest mjeseci. 4. Prilikom odlučivanja o izdavanju
višekratnih zrakoplovno-tranzitnih viza važna su sljedeća mjerila: (a) potreba podnositelja da
često i/ili redovito prelazi; i (b) poštenje i pouzdanost
podnositelja, posebno zakonito korištenje prethodnih jedinstvenih viza, viza s
ograničenom područnom valjanosti ili zrakoplovno-tranzitnih viza,
njegova financijska situacija u zemlji podrijetla ili njegova stvarna namjera
da nastavi svoje putovanje. 5. Ako podnositelj zahtjeva treba imati
zrakoplovno-tranzitnu vizu u skladu s odredbama članka 3. stavka 2.,
zrakoplovno-tranzitna viza vrijedi samo za tranzit između
međunarodnih tranzitnih područja zračnih luka smještenih na
državnom području dotične države članice/području
dotičnih država članica. 6. Podaci iz članka 10. stavka 1. Uredbe o VIS-u Ö (EZ) br.
767/2008 Õ unose se u VIS, nakon
donošenja odluke o izdavanju takve vize. ê810/2009
(prilagođeno) Članak 2724. Ispunjavanje naljepnice vize 1. Nakon ispunjavanja naljepnice vize, unose se obvezni podaci iz Priloga VII., te ispunjavaju se strojno čitljivi dijelovi, kako je utvrđeno u
Dokumentu ICAO 9303, dio 2. ònovo 2. Komisija
provedbenim aktima donosi podatke za ispunjavanje naljepnice vize. Ti se
provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 51.
stavka 2. ê 810/2009
(prilagođeno) ð novo 23. Države članice mogu dodati nacionalne podatke u rubriku
‚napomene’ na naljepnici vize, pri čemu se ne smiju ponavljati obvezni podaci iz Priloga VII ð uspostavljeni u skladu s postupkom iz
stavka 2. ni navoditi posebna svrha putovanja ï . 34. Svi unosi na naljepnicu vize se tiskaju, te se ne smiju unositi
ručne ispravke u otisnutu naljepnicu vize. 45. Naljepnicea vize ð za jednokratni ulazak ï može se popunjavati ručno samo u slučaju tehničkih
problema zbog više sile. Ručno ispunjena naljepnica vize ne smije se
mijenjati. 56. Kada se naljepnica vize ispunjava ručno u skladu sa stavkom 4.
ovog članka, taj se podatak unosi u VIS u skladu s člankom 10.
stavkom 1. točkom (k) Uredbe o
VIS-u Ö (EZ) br.
767/2008 Õ . ê 810/2009
(prilagođeno) ð novo Članak 2825. Poništenje ispunjene naljepnice vize 1. Ako je otkrivena pogreška na naljepnici
vize koja još nije unesena u putnu ispravu, naljepnica vize se poništava. 2. Ako je otkrivena pogreška nakon što je
naljepnica vize unesena u putnu ispravu, naljepnica vize se poništava tako da
se naljepnica vize prekriži trajnom tintom, ð optički promjenjiv znak se
uništava ï a nova se naljepnica vize unosi na drugu stranicu. 3. Ako je otkrivena pogreška nakon što je
određeni podatak unesen u VIS u skladu s člankom 10. stavkom 1.
Uredbe o VIS-u Ö (EC) No
767/2008 Õ , pogreška se
ispravlja u skladu s člankom 24. stavkom 1. te Uredbe. ê 810/2009
(prilagođeno) Članak 2926. Unošenje naljepnice vize 1. Tiskana naljepnica vize koja sadrži podatke
iz članaka 27 24. i Priloga VII. unosi se u putnu ispravu u skladu s odredbama iz Priloga VIII. ònovo 2. Komisija
provedbenim aktima donosi podatke za unošenje naljepnice vize. Ti se provedbeni
akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 51. stavka 2. ê 810/2009
(prilagođeno) 3. Kada država članica koja izdaje vizu
ne priznaje podnositeljevu putnu ispravu, koristi se posebni list za unošenje
vize. 4. Kada je naljepnica vize unesena na posebni
list za unošenje vize, ti se podaci unose u VIS u skladu s člankom 10.
stavkom 1. točkom (j) Uredbe o
VIS-u Ö (EZ) br.
767/2008 Õ . 5. Pojedinačne vize izdane za osobe koje
su upisane u putnu ispravu podnositelja zahtjeva, unose se u tu putnu ispravu. 6. Kada putnu ispravu u koju su upisane te
osobe ne priznaje država članica koja izdaje vizu, pojedinačna
naljepnica se unosi na posebni list za unošenje vize. Članak 3027. Prava na temelju izdane vize Samo posjedovanje jedinstvene vize ili vize s
ograničenom područnom valjanošću ne daje automatski pravo na
ulazak. ê 810/2009
(prilagođeno) ð novo Članak 3128. Informacije Ö Informiranje Õ središnjih
tijela drugih država članica 1. Država članica može zatražiti da
njezina središnja tijela budu obaviještena o vizama koje su izdali konzulati
drugih država članica državljanima određenih trećih zemalja ili
određenim kategorijama takvih državljana, osim u slučaju zrakoplovno-tranzitne
vize. 2. Države članice obavješćuju
Komisiju o uvođenju ili ukidanju zahtjeva za takve informacije ð najmanje 15 kalendarskih dana ï prije početka njegove primjene. Ti se podaci dostavljaju
također u sklopu lokalne schengenske suradnje na određenom
području nadležnosti. 3. Komisija informira države članice o
takvim obavijestima. 4. Od datuma iz članka 46. Uredbe o VIS-u, podaci se
prosljeđuju u skladu s člankom 16. stavkom 3. te Uredbe. Članak 3229. Odbijanje vize 1. Ne dovodeći u pitanje članak 2522. stavak
1., viza se odbija: (a) ako podnositelj zahtjeva: i. podnosi putnu ispravu koja je lažna
ili krivotvorena; ii. ne opravdava svrhu i uvjete
planiranog boravka; iii. ne daje dokaz o dostatnim
sredstvima za uzdržavanje, kako za trajanje planiranog boravka tako i za
povratak u zemlju podrijetla ili boravišta ili za tranzit u treću zemlju u
koju je siguran da će biti prihvaćen ili nije u mogućnosti
zakonito pribaviti ta sredstva; ê 610/2013
članak 6.4 iv. je već boravio tri mjeseca
tijekom zadnjih šest mjeseci na području država članica na osnovi
jedinstvene vize ili vize s ograničenom područnom valjanošću; ê 810/2009
(prilagođeno) ð novo v. je osoba za koju je izdano upozorenje
u SIS-u u svrhu odbijanja ulaska; vi. predstavlja prijetnju za javni red,
unutarnju sigurnost ili javno zdravlje, kako je utvrđeno u članku 2.
stavku 19. Zakonika o schengenskim
granicama Ö Uredbe (EZ) br.
562/2006 Õ ili
međunarodnim odnosima neke države članice, posebno kada je upozorenje
izdano u nacionalnoj bazi podataka država članica radi odbijanja ulaska iz
istih razloga; ili vii. ne daje dokaz o posjedovanju
odgovarajućeg i valjanog putnog zdravstvenog osiguranja, ako je
primjenjivo; ili (b) ako postoji opravdana sumnja o
vjerodostojnosti popratnih isprava koje je dostavio podnositelj ili o
istinitosti njihova sadržaja, vjerodostojnosti izjava podnositelja ili njegovoj
namjeri da napusti područje država članica prije isteka zatražene
vize. 2. O odluci o odbijanju i razlozima na kojima
je zasnovana podnositelja se obavješćuje korištenjem standardnog obrasca
iz Priloga VI V. 3. Podnositelji kojima je viza odbijena imaju
pravo žalbe. Žalbe se ulažu Ö pokreću Õ protiv države
članice koja je donijela konačnu odluku o zahtjevu, a u skladu s
nacionalnim pravom te države članice. Države članice dostavljaju
podnositelju ð detaljne ï informacije o postupanju u slučaju žalbe, kako je navedeno u
Prilogu VI V. 4. U slučajevima iz članka 8. stavka 2. konzulat države
članice koja zastupa obavješćuje podnositelja o odluci koju je
donijela zastupana država članica. 54.
Informacije o odbijenoj vizi unose se u VIS sukladno članku 12. Uredbe o VIS-u Ö (EZ) br.
767/2008 Õ . POGLAVLJE V. Preinaka izdane vize Članak 3330. Produljenje 1. Rok valjanosti i/ili trajanje boravka
izdane vize produljuje se ako nadležno tijelo države članice smatra da je
podnositelj dostavio dokaz o višoj sili ili humanitarnim razlozima koji ga
sprječavaju da napusti područje država članica prije isteka roka
valjanosti ili trajanja boravka odobrenog vizom. Takvo se produljenje ne
naplaćuje. 2. Rok valjanosti i/ili trajanje boravka
izdane vize može se produljiti ako nositelj vize podnese dokaz o ozbiljnim
osobnim razlozima koji opravdavaju produljenje roka valjanosti ili trajanja
boravka. Za takvo se produljenje naplaćuje pristojba od 30 eura. 3. Ako tijelo koje produljuje vizu ne
odluči drukčije, područna valjanost produljene vize ostaje
jednaka onoj iz prve vize. 4. Za produljenje vize nadležno je tijelo one
države članice na čijem se državnom području nalazi državljanin
treće zemlje u vrijeme podnošenja zahtjeva za produljenje. 5. Države članice obavješćuju
Komisiju o tijelima nadležnima za produljenje viza. 6. Vize se produljuju u obliku naljepnice
vize. 7. Informacije o produljenoj vizi unose se u
VIS sukladno članku 14. Uredbe o
VIS-u Ö (EZ) br.
767/2008 Õ . Članak 3431. Poništenje i ukidanje 1. Viza se poništava kada je očigledno da
nisu bili ispunjeni uvjeti za njezino izdavanje u vrijeme kad je izdana,
posebno ako postoje ozbiljni razlozi za sumnju da je bila prijevarno dobivena.
U pravilu vizu poništavaju nadležna tijela država članica koja su je
izdala. Vizu mogu poništiti tijela druge države članice, u kojem
slučaju se tijela države članice koja su izdala vizu obavješćuju
o tom poništenju. 2. Viza se ukida kada postane očigledno
da više nisu ispunjeni uvjeti za njezino izdavanje. U pravilu vizu ukidaju
nadležna tijela države članica koja su je izdala. Vizu mogu ukinuti tijela
druge države članice, u kojem slučaju se tijela države članice
koja su izdala vizu obavješćuju o tom ukidanju.3. Viza se može ukinuti na
zahtjev nositelja vize. Nadležna tijela država članica koja su izdala vizu
obavješćuju se o tom ukidanju. 4. Propust nositelja vize da na granici
predoči jednu ili više popratnih isprava iz članka 1413. stavka
4., ne dovodi automatski do poništenja ili ukidanja vize. 5. Ako je viza poništena ili ukinuta, na nju
se otiskuje pečat ‚PONIŠTENO’ ili ‚UKINUTO’, a optički promjenjivi
element naljepnice vize, sigurnosni element ‚s učinkom skrivenog prikaza’
kao i pojam ‚viza’ precrtavaju se i tako poništavaju. 6. Podnositelja se obavješćuje o odluci o
poništenju ili ukidanju vize te razlozima na kojima se odluka temelji
korištenjem standardnog obrasca iz Priloga VI V. 7. Nositelj vize koja je poništena ili ukinuta
ima pravo žalbe, osim ako je viza ukinuta na njegov zahtjeva u skladu sa
stavkom 3. Žalbe se ulažu protiv države članice koja je donijela odluku o
poništenju ili ukidanju, a u skladu s nacionalnim pravom te države
članice. Države članice dostavljaju podnositelju informacije o
postupanju u slučaju žalbe, kako je navedeno u Prilogu VI V. 8. Informacije o poništenoj i ukinutoj vizi
unose se u VIS sukladno članku 13. Uredbe o VIS-u Ö (EZ) br.
767/2008 Õ . POGLAVLJE VI. Vize izdane na vanjskim granicama Članak 3532. Vize čije je izdavanje Ö iznimno Õ zatraženo na
vanjskoj granici 1. U iznimnim slučajevima, vize se mogu
izdavati na graničnim prijelazima, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: (a) podnositelj ispunjava uvjete iz
članka 5. stavka 1. točaka (a), (c), (d) i (e) Zakonika o schengenskim granicama Ö Uredbe (EZ) br.
562/2006 Õ ; (b) podnositelj nije bio u
mogućnosti prije zatražiti vizu te prilaže, ako je potrebno, popratne
isprave kojima se dokazuju nepredviđeni i neodložni razlozi za ulazak; (c) podnositeljev je povratak u
njegovu zemlju podrijetla ili boravišta ili tranzit preko država koje nisu
države članice, a koje u cijelosti primjenjuju schengensku pravnu
stečevinu, ocijenjen sigurnim. 2. Ako se zahtjev za
vizu podnosi na vanjskoj granici, može se odstupiti od zahtjeva da podnositelj
ima putno zdravstveno osiguranje, kada takvo putno zdravstveno osiguranje nije
moguće pribaviti na tom graničnom prijelazu, ili iz humanitarnih
razloga. 32. Viza
izdana na vanjskoj granici je jedinstvena viza koja nositelju daje pravo na
boravak od najdulje 15 dana, ovisno o svrsi i uvjetima planiranog boravka. U
slučaju tranzita, duljina odobrenog boravka odgovara vremenu potrebnom za
tranzit. 43. Ako nisu
ispunjeni uvjeti iz članka 15. stavka 1. točke (a), (c), (d) i (e) Zakonika o schengenskim granicama Ö Uredbe (EZ) br.
562/2006 Õ , tijela nadležna za
izdavanje vize na granici mogu izdati vizu s ograničenom područnom
valjanošću, u skladu s člankom 2522. stavkom
1. ove Uredbe, samo za državno područje države članice koja izdaje
vizu. 54. Viza se
na vanjskoj granici u pravilu ne izdaje državljaninu treće zemlje koji
ulazi u kategoriju osoba za koju je potrebna prethodna konzultacija u skladu s
člankom 22 19. Međutim, u iznimnim slučajevima,
takvim se osobama može izdati viza s ograničenom područnom
valjanošću za državno područje države članice koja izdaje vizu,
u skladu s člankom 2522. stavkom
1. točkom (a). 65. Uz
razloge za odbijanje vize iz članka 3229. stavka
1., viza se na graničnome prijelazu odbija ako nisu ispunjeni uvjeti iz
stavka 1. točke (b) ovog članka. 76.
Primjenjuju se odredbe o obrazloženju i obavješćivanju odbijanja te o
pravu na žalbu iz članka 3229. stavka 3. i Priloga VI V. ònovo Članak 33. Vize čije je izdavanje zatraženo za vanjskoj
granici u okviru privremenih programa 1.
Radi promicanja kratkotrajnih turističkih boravaka država članica
može donijeti odluku o izdavanju viza na vanjskoj granici osobama koje ispunjuju
uvjete iz članka 32. stavka 1. točke (a) i (c). 2.
Trajanje takvog programa ograničeno je na 5 mjeseci u svakoj kalednarskoj
godini, a kategorije korisnika potrebno je jasno definirati. 3.
Iznimno od članka 22. stavka 1. viza izdana u okviru takvog programa
valjana je samo na području države članice koja je izdala vizu te
nositelju daje pravo na boravak od najdulje 15 kalendarskih dana, ovisno o
svrsi i uvjetima planiranog boravka. 4.
U slučajevima kada je viza odbijena na vanjskoj granici, država
članica ne može dotičnom nositelju vize nametnuti obveze iz
članka 26. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma. 5.
Države članice obavješćuju Europski parlament, Vijeće i Komisiju
o predviđenim programima najkasnije tri mjeseca prije početka njihove
provedbe. U obavijesti su definirane kategorije korisnika, geografsko
područje primjene, organizaciji modaliteti programa i mjere
predviđene radi osiguravanja provjere uvjeta za izdavanje vize. Komisija
ovu obavijest objavljuje u Službenom listu Europske unije. 6.
Tri mjeseca nakon završetka programa dotična država članica podnosi
detaljno provedbeno izvješće Komisiji. U izvješću su obuhvaćeni
podaci o broju izdanih i odbijenih viza (uključujući državljanstvo
dotičnih osoba), trajanju boravka, stopi povratka (uključujući
državljanstvo osoba koje se ne vraćaju). ê 810/2009
(prilagođeno) Članak 3634. Vize koje se na vanjskoj granici
izdaju pomorcima u tranzitu 1. Pomorcu kojem je potrebna viza pri prelasku
vanjskih granica država članica može se na granici izdati viza u svrhu tranzita ako: (a) ispunjava uvjete iz članka
3532. stavka
1.; i (b) prelazi dotičnu granicu da
bi se ukrcao, ponovno ukrcao ili iskrcao s broda na kojem će raditi ili na
kojem je radio kao pomorac. 2. Prije izdavanja vize pomorcu na granici u tranzitu, nadležna
nacionalna tijela dužna su poštovati
pravila iz Priloga IX., dijela 1. te osigurati
razmjenu potrebnih informacija o tom pomorcu korištenjem valjano popunjenog obrasca za pomorce u tranzitu, kako je
navedeno u Prilogu IX., dijelu 2. ònovo 3. Komisija
provedbenim aktima donosi radne upute za izdavanje viza pomorcima na granici.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka
51. stavka 2. ê 810/2009 34. Ovaj se članak
primjenjuje ne dovodeći u pitanje članak 3532. stavke 32., 43. i 54. ê 810/2009
(prilagođeno) ð novo POGLAVLJE IV. UPRAVLJANJE I ORGANIZACIJA Članak 3735. Organizacija odjela za vize 1. Države članice nadležne su za organizaciju
odjela za vize u svojim konzulatima. Radi sprečavanja slabljenja razine
kontrole i zaštite osoblja od izloženosti pritisku na lokalnoj razini, ako je
potrebno, uspostavlja se sustav rotacije osoblja koje radi izravno s
podnositeljima. Posebna se pozornost posvećuje jasnim strukturama rada i
jasnom dodjeljivanju/raspodjeli odgovornosti u vezi s donošenjem konačnih
odluka o zahtjevima. Pristup konzultiranju VIS-a, SIS-a i drugih povjerljivih
podataka dopušta se samo ograničenom broju valjano ovlaštenog osoblja.
Poduzimaju se odgovarajuće mjere s ciljem sprječavanja neovlaštenog
pristupa tim bazama podataka. 2. Pohranjivanje i postupanje s naljepnicama
viza predmet je odgovarajućih sigurnosnih mjera radi sprječavanja
prijevara ili gubitka. Svaki konzulat vodi evidenciju svojih naljepnica viza i
evidentira kako je svaka naljepnica vize iskorištena. 3. Konzulati država članica vode arhiv
zahtjeva. Svaki pojedinačni predmet sadrži obrazac zahtjeva, preslike
relevantnih popratnih isprava, bilješku o obavljenim provjerama te serijski
broj izdane vize kako bi osoblje prema potrebi moglo rekonstruirati podlogu za
odluku o zahtjevu. Pojedinačni predmet zahtjeva čuva se
najmanje dvije godine od datuma odluke o zahtjevu iz članka 2320. stavka
1. Članak 3836. Sredstva za razmatranje zahtjeva i
nadzor konzulata 1. Države članice zapošljavaju dostatan
broj odgovarajućeg osoblja radi obavljanja poslova vezanih uz razmatranje
zahtjeva tako da se javnosti osigura primjerena i usklađena kvaliteta
usluge. 2. Prostorije trebaju zadovoljavati
odgovarajuće funkcionalne zahtjeve i omogućavati provedbu potrebnih
sigurnosnih mjera. 3. Središnja tijela država članica
osiguravaju odgovarajuću stručnu izobrazbu kako izaslanog, tako i
lokalnog osoblja te su odgovorna da im dostavljaju potpune, točne i
najnovije informacije o mjerodavnom pravu Zajednice Ö Unije Õ i nacionalnom
zakonodavstvu. 4. Središnja tijela država članica
osiguravaju česti i odgovarajući nadzor provedbe razmatranja zahtjeva
te poduzimaju korektivne mjere kada utvrde odstupanja od odredaba ove Uredbe. Članak 3937. Ponašanje osoblja 1. Konzulati država članica osiguravaju
da podnositelji zahtjeva budu ljubazno primljeni. 2. Konzularno je osoblje u obavljanju svojih
dužnosti obvezno u potpunosti poštovati ljudsko dostojanstvo. Svaka poduzeta
mjera mora biti razmjerna ciljevima koji se njome žele postići. 3. U obavljanju svojih poslova konzularno
osoblje ne smije diskriminirati osobe na temelju spola, rasnog ili
etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invalidnosti, dobi ili seksualne
orijentacije. Članak 4038. Oblici Ö Konzularna
organizacija i Õ suradnjea 1. Svaka je država članica nadležna za
organizaciju postupaka u vezi sa zahtjevima. U pravilu
zahtjevi se podnose u konzulatu države članice. 2. Države članice dužne su: (a) opremiti konzulate i tijela
nadležna za izdavanje viza na granicama odgovarajućom opremom za uzimanje
biometrijskih podataka, kao i urede počasnih konzula, uvijek kada ih
koriste radi uzimanja biometrijskih podataka u skladu s člankom 4240.; i/ili (b) surađivati s
jednom ili više država članica u sklopu lokalne schengenske suradnje ili
drugim odgovarajućim kontaktima, u obliku ograničenog zastupanja,
pridruženog smještaja (kolokacije) ili zajedničkim centrima za podnošenje
zahtjeva u skladu s člankom 41. ð na temelju ugovora o zastupanju ili
bilo kojeg drugog oblika konzularne suradnje ï . 3. U posebnim okolnostima ili iz razloga koji se odnose na lokalno
stanje, kao kada: (a) zbog velikog broja podnositelja nije moguće
organizirati da se pravodobno i u primjerenim uvjetima zaprimaju zahtjevi i
podaci; (b) nije moguće osigurati dobru područnu
pokrivenost određene treće zemlje na neki drugi način; te kada se pokaže da oblici suradnje iz stavka 2. točke (b) nisu
prihvatljivi za određenu državu članicu, 3. Ö Država
članica Õ može, kao posljednje
sredstvo, Ö i Õ surađivati sa
vanjskim pružateljem usluga u skladu s člankom 4341. 4. Ne dovodeći u pitanje pravo da se podnositelja pozove na
razgovor, kako je utvrđeno člankom 21. stavkom 8., odabir oblika
organizacije ne smije dovesti do toga da se od podnositelja traži da se osobno
pojavi na više mjesta kako bi podnio zahtjev. 54. Države članice obavješćuju Komisiju kako namjeravaju
organizirati postupke u vezi sa zahtjevima ð o svojoj konzularnoj organizaciji i
suradnji ï na svakoj konzularnoj lokaciji. ònovo 65. U slučaju prestanka suradnje s drugim državama članicama,
države članice osiguravaju neprekinuto obavljanje potpune usluge. ê 810/2009
(prilagođeno) ð novo Članak 839. Ugovori o zastupanju 1. Država članica može izraziti spremnost
da zastupa drugu državu članicu koja je nadležna u skladu s člankom
5. u svrhu razmatranja zahtjeva i izdavanja viza u ime te druge države
članice. Država članica također može u ograničenom opsegu
zastupati drugu državu članicu samo Ö isključivo Õ za prikupljanje
zahtjeva i uzimanje biometrijskih podataka. 2. Konzulat države članice zastupateljice, ako razmatra odbijanje
vize, dostavlja zahtjev nadležnim tijelima zastupane države članice radi
donošenja konačne odluke o zahtjevu u roku iz članka 23. stavka 1.,
2. ili 3. 32. ð Kada je zastupanje ograničeno na
prikupljanje zahtjeva, ï Pprikupljanje i prosljeđivanje predmeta i podataka zastupanoj
državi članici provodi se u skladu s mjerodavnim pravilima o sigurnosti i
zaštiti podataka. 3. Bilateralni
ugovori sklopljeni između države članice zastupateljice i zastupane
države članice sadrže
sljedeće Ö . Tim se ugovorom Õ : (a) točno navodi trajanje takvog Ö zastupanja Õ , ako je privremeno,
te Ö postupci Õ za njegovo
okončanje; (b) mogu, posebno kada zastupana
država članica ima konzulat u konkretnoj trećoj zemlji, predvidjeti
odredbe o prostorijama, osoblju i plaćanjima zastupane države članice;. (c) može se
urediti da država članica zastupateljica mora zahtjeve određenih
kategorija državljana trećih zemalja proslijediti središnjim tijelima
zastupane države članice na prethodno konzultiranje, kako je navedeno u
članku 22.; (d) iznimno od stavka 2., može se ovlastiti konzulat
treće zemlje da sklapa ugovore o zastupanju s državama članicama koje
imaju konzulate u toj zemlji. 54. Države
članice koje nemaju svoj konzulat u trećoj zemlji, trebaju pokušati
sklopiti ugovore o zastupanju s državama članicama koje imaju konzulate u
toj zemlji. 65. Radi
osiguranja da loša prometna infrastruktura ili velike udaljenosti u posebnim
regijama ili zemljopisnim područjima ne prouzroče nepotrebne napore
podnositeljima zahtjeva da dođu do konzulata, države članice koje
nemaju svoje konzulate u toj regiji ili području nastojat će
zaključiti ugovore o zastupanju s državama članicama koje imaju
konzulate u toj regiji ili području. 76. Zastupana
država članica obavješćuje Komisiju o ugovoru o zastupanju ili
prestanku takvog Ö tih Õ ugovora, ð najmanje dva mjeseca ï prije njegova stupanja na snagu ili okončanja. 87. Istodobno, Kkonzulat
države članice zastupateljice obavješćuje Ö , istovremeno s
obaviješću iz stavka 6., Õ konzulate
drugih država članica i delegaciju Komisije Ö Europske
unije Õ na konkretnom
konzularnom području o ugovorima o zastupanju ili okončanju takvih
ugovora prije njihova stupanja na
snagu ili okončanja. 98. Ako
konzulat države članice zastupateljice odluči surađivati s
vanjskim pružateljima usluga u skladu s člankom 4341. ili s
akreditiranim posrednicima iz članka 4543., takva suradnja
će uključivati zahtjeve na koje se odnose ugovori o zastupanju.
Središnja tijela zastupane države članice moraju se unaprijed
obavještavati o uvjetima takve suradnje. Članak 41. Suradnja između država članica 1. Ako je izabrana ‚kolokacija’ osoblje konzulata jedne ili više država
članica obavlja postupke u vezi sa zahtjevima (uključujući
uzimanje biometrijskih podataka) koji su njima upućeni pri konzulatu druge
države članice te koristi opremu te države članice. Države
članice dogovaraju trajanje i uvjete za prestanak pridruženog smještaja
(kolokacije) kao i udio vizne pristojbe koji će dobiti država članica
čiji se konzulat koristio. 2. Ako su uspostavljeni ‚zajednički centri za podnošenje zahtjeva’
osoblje konzulata dviju ili više država članica je okupljeno u jednoj
zgradi kako bi podnositelji mogli podnijeti zahtjeve (uključujući
biometrijske podatke). Podnositelji se upućuju na državu članicu
nadležnu za razmatranje i odlučivanje o zahtjevu. Države članice
dogovaraju trajanje i uvjete za prestanak takve suradnje kao i podjelu troškova
između uključenih država članica. Jedna država članica je
odgovorna za ugovore vezane uz logistiku i diplomatske odnose s državom
domaćinom. 3. U slučaju prestanka suradnje s drugim državama članicama,
države članice osiguravaju neprekinuto obavljanje potpune usluge. Članak 4240. Obraćanje počasnim konzulima 1. Počasni konzuli također mogu biti
ovlašteni obavljati neke ili sve poslove iz članka 43.41. stavka 6.5.
Poduzimaju se odgovarajuće mjere radi osiguranja sigurnosti i zaštite
podataka. 2. Ako počasni konzul nije državni
službenik države članice, obavljanje tih poslova mora udovoljavati
uvjetima iz Priloga X.VI., osim
odredbi iz točke D podtočke (c) tog Priloga. 3. Ako je počasni konzul državni
službenik države članice, ta država članica osigurava da se primjenjuju
uvjeti usporedivi s onima koji bi se primjenjivali da te poslove obavlja njezin
konzulat. Članak 4341. Suradnja s vanjskim pružateljima
usluga 1. Države članice nastoje surađivati
s vanjskim pružateljima usluga zajedno s jednom ili više država članica ne
dovodeći u pitanje pravila o javnoj nabavi i tržišnom natjecanju. 2. Suradnja s vanjskim pružateljima usluga
zasniva se na pravnom instrumentu koji mora udovoljavati uvjetima iz Priloga X VI. 3. Države članice u sklopu lokalne schengenske suradnje razmjenjuju
informacije o izboru vanjskih pružatelja usluga te o trajanju i uvjetima svojih
pravnih instrumenata koji se na to odnose. 43.
Isključivo konzulati obavljaju razmatranje zahtjeva, razgovore (ako su
potrebni), odluke o zahtjevima te tiskanje i unošenje naljepnice vize. 54. Vanjski
pružatelji usluga nemaju pristup VIS-u ni pod kojim uvjetima. Pristup VIS-u
pridržan je isključivo za valjano ovlašteno osoblje konzulata. 65. Vanjskom
pružatelju usluga može se povjeriti obavljanje jednog ili više od sljedećih
poslova: (a) dostavljanje općih
informacija o zahtjevima za vizu i obrascima zahtjeva; (b) informiranje podnositelja o
potrebnim popratnim ispravama na osnovi kontrolnog popisa; (c) prikupljanje podataka i
zahtjeva (uključujući uzimanje biometrijskih podataka) i
prosljeđivanje zahtjeva konzulatu; (d) naplata vizne pristojbe; (e) vođenje rasporeda termina
za osobno
pojavljivanje ð podnositelja, ako je primjenjivo, ï u konzulatu ili kod vanjskog pružatelja usluga; (f) prikupljanje putnih isprava,
uključujući obavijesti o odbijanju, ako je primjenjivo, od konzulata
te njihovo vraćanje podnositelju. 76. Pri
izboru vanjskog pružatelja usluga određena država članica/države
članice provjeravaju solventnost i pouzdanost tvrtke, uključujući
potrebne dozvole, unos u registar društava, statute tvrtke, bankovne ugovore te
osiguravaju da nema sukoba interesa. 87.
Određena država članica/države članice osigurava/ju da izabrani
vanjski pružatelj usluga ispunjava utvrđene odredbe i uvjete koji se na
njega odnose, a sadržani su u pravnom instrumentu iz stavka 2. 98.
Određena država članica/države članice ostaje odgovorna za
udovoljavanje pravilima o zaštiti podataka za obradu podataka te je nadzirana u
skladu s člankom 28. Direktive 95/46/EZ. Suradnja s vanjskim pružateljem usluga ne
ograničava niti isključuje odgovornost koja proizlazi iz nacionalnog
prava određene države članice/država članica za kršenje obveza u
pogledu osobnih podataka podnositelja ili obavljanja jednog ili više poslova iz
stavka 65. Ta
odredba ne dovodi u pitanje bilo koju mjeru koja se može poduzeti izravno
protiv vanjskog pružatelja usluga prema nacionalnom pravu određene
treće zemlje. 109.
Određena država članica/države članice osigurava stručnu
izobrazbu vanjskog pružatelja usluga, koja odgovara znanju potrebnom za
pružanje odgovarajućih usluga i dostatnih informacija podnositeljima. 1110.
Određena država članica/države članice pažljivo nadzire/u
provedbu pravnog instrumenta iz stavka 2., uključujući: (a) opće informacije o
postupku izdavanja viza/viznom režimu i obrascima zahtjeva koje vanjski
pružatelj usluga daje podnositeljima; (b) sve tehničke i
organizacijske sigurnosne mjere potrebne za zaštitu osobnih podataka od
slučajnog i nezakonitog uništavanja ili slučajnog gubitka, promjena,
neovlaštenog otkrivanja ili pristupa, posebno ako suradnja uključuje
prosljeđivanje predmeta i podataka konzulatu određene države
članice/država članica, i sve druge oblike nezakonite obrade osobnih
podataka; (c) uzimanje i prijenos
biometrijskih podataka; (d) mjere poduzete kao bi se
osiguralo poštovanje odredbi o zaštiti podataka. U tom cilju konzulat/konzulati države
članice/država članica redovno provodi/provode nasumične
kontrole prostorija vanjskog pružatelja usluga. 1211. U slučaju
prestanka suradnje s vanjskim pružateljem usluga, države članice su dužne
osigurati neprekinuto obavljanje potpune usluge. 1312. Države
članice dostavljaju Komisiji primjerak pravnog instrumenta iz stavka 2. ð Do 1. siječnja svake godine države
članice izvješćuju Komisiju o svojoj suradnji s vanjskim pružateljima
usluga i nadzoru nad njima (kako je navedeno u Prilogu VI. točki C) na
globalnoj razini. ï ê 810/2009
(prilagođeno) ð novo Članak 4442. Šifriranje i siguran prijenos podataka 1. U slučaju ugovora o
zastupanju ð suradnje među ï državama članicama i suradnje države
članice s vanjskim pružateljem usluga i
obraćanja počasnim konzulima, zastupana država članica/države
članice ili određena država
članica/države članice osiguravaju da su podaci u potpunosti
šifrirani, bilo da se prenose elektronički ili fizički na
elektroničkom mediju za pohranu podataka od tijela države
članice koja zastupa tijelima zastupane države članice/država
članica ili od vanjskog pružatelja usluga ili počasnog konzula
tijelima određene države članice/država članica. 2. U trećim zemljama koje zabranjuju
šifriranje podataka koji se elektronički prenose od tijela države
članice koja zastupa do tijela zastupane države članice/država
članica ili od vanjskog pružatelja usluga ili počasnog konzula
tijelima određene države članice/država članica, zastupana
država članica/države članice ili
određena država članica/države članice ne smiju dopustiti državi
članici koja zastupa ili vanjskom pružatelju usluga ili počasnom
konzulu elektronički prijenos podataka. U tom slučaju zastupana država
članica/države članice ili određena
država članica/države članice osiguravaju da elektronički podaci
budu fizički preneseni u obliku koji je u cijelosti šifriran i pohranjen
na elektroničkom mediju od tijela države članice koja zastupa tijelima
zastupane države članice/država članica ili od vanjskog pružatelja
usluga ili počasnog konzula tijelima određene države članice/država
članica posredstvom konzularnog službenika
države članice ili, kada bi takav prijenos zahtijevao nerazmjerne ili
neopravdane mjere, na drugi siguran i osiguran način, primjerice
posredstvom priznatih izvođača s iskustvom u prijenosu osjetljivih
isprava i podataka u toj trećoj zemlji. 3. U svim slučajevima razina sigurnosti
koja je potrebna za prijenos treba se prilagoditi osjetljivoj prirodi podataka. 4. Države članice ili Zajednica Ö Unija Õ nastoji postići
sporazum s određenim trećim zemljama s ciljem ukidanja zabrane
elektroničkog prijenosa šifriranih podataka od tijela države
članice koja zastupa tijelima zastupane države članice/država
članica ili od vanjskog pružatelja usluga ili počasnog konzula
tijelima određene države članice/država članica. ê 810/2009
(prilagođeno) Članak 4543. Suradnja država članica s
komercijalnim posrednicima 1. Države članice mogu Ö prihvatiti da zahtjev podnose privatna
upravna agencija, prijevozno poduzeće ili putna agencija, primjerice
organizator putovanja ili prodavatelj na malo (komercijalni posrednici) Õ u pogledu podnošenja zahtjeva, osim kod uzimanja biometrijskih podataka. 2. Takva Ssuradnja Ö s komercijalnim
posrednicima Õ zasniva se na
odobravanju akreditacije nadležnih tijela država članica. Akreditacija se,
osobito, zasniva na provjeri sljedećih aspekata: (a) sadašnji status komercijalnog
posrednika: sadašnja licencija, trgovački registar, ugovori s bankama; (b) postojanje ugovora s
komercijalnim partnerima u državama članicama, koji nude smještaj i druge
usluge putnih paket aranžmana; (c) ugovori s prijevoznim
agencijama koji moraju uključivati putovanje u inozemstvo kao i
jamčiti točno određeni povratak, 3. Akreditirani komercijalni posrednici moraju
se redovno nadzirati nasumičnim provjerama koje uključuju osobne ili
telefonske razgovore s podnositeljima, provjerama putovanja i smještaja, provjerama da je pruženo putno zdravstveno
osiguranje odgovarajuće i da uključuje pojedinačne putnike te uvijek kad se smatra potrebnim, provjerama isprava koje se odnose
na povratak skupine. 4. U sklopu lokalne schengenske suradnje
razmjenjuju se informacije o djelovanju akreditiranih komercijalnih posrednika
u pogledu zamijećenih nepravilnosti, odbijanja zahtjeva koje su podnijeli
komercijalni posrednici te o ustanovljenim oblicima prijevare s putnim
ispravama i ne provođenjem planiranih putovanja. 5. U sklopu lokalne schengenske suradnje
razmjenjuju se popisi komercijalnih posrednika kojima je pojedini konzulat
izdao akreditaciju i onih kojima je povučena akreditacija zajedno s
razlozima takvog povlačenja. Svaki konzulat mora osigurati da obavješćuje javnost bude obaviještena o
popisu akreditiranih komercijalnih posrednika s kojima surađuje. Članak 4644. Prikupljanje statističkih
podataka Države članice prikupljaju godišnje
statističke podatke o vizama u skladu s tablicom iz Prilogom XII VII. Ti se
statistički podaci dostavljaju do 1. ožujka za prethodnu kalendarsku
godinu. ê 810/2009
(prilagođeno) Članak 4745. Informacije Ö koje
se pružaju Õ javnosti 1. Središnja tijela i konzulati država
članica pružaju široj javnosti sve važne informacije u vezi sa zahtjevom
za vizu, a posebno: (a) kriterije, uvjete i postupke za
podnošenja zahtjeva za vizu; (b) načine zakazivanja
sastanka, ako je primjenjivo; (c) gdje se zahtjev može podnijeti (nadležni konzulat, zajednički centar za
podnošenje zahtjeva ili vanjski pružatelj usluga); (d) akreditirane komercijalne
posrednike; (e)
činjenicu da pečat iz članka 20. nema pravne posljedice; (fe) rokove za
razmatranje zahtjeva iz članka 2320. stavaka 1., 2. i 3.; (gf)
treće zemlje čiji državljani ili određene kategorije državljana
podliježu prethodnoj konzultaciji ili obavijesti; (hg) da
negativne odluke o zahtjevu moraju biti dostavljene podnositelju, da te odluke
moraju navoditi razloge na kojima se zasnivaju te da podnositelji čiji su
zahtjevi odbijeni imaju pravo žalbe, uz informacije o postupanju u slučaju
žalbe, uključujući nadležno tijelo, kao i rok za ulaganje žalbe; (ih) da samo
posjedovanje vize ne daje automatski pravo ulaska te da nositelji vize moraju
predočiti dokaz da ispunjavaju uvjete za ulazak na vanjskoj granici, kako
je predviđeno člankom 5. Zakonika
o schengenskim granicama Ö Uredbe (EZ) br.
562/2006 Õ . 2. Država članica koja zastupa i
zastupana država članica obavješćuju širu javnost o ugovorima o
zastupanju, kako je navedeno u članku 8 39., prije
njihova stupanja na snagu. ònovo 3. Komisija
izrađuje standardne predloške za obavješćivanje radi provedbe
odredaba iz stavka 1. 4. Komisija
uspostavlja internetsku stranicu za schengenske vize koja sadržava sve bitne
informacije o podnošenju zahtjeva za vizu. ê 810/2009
(prilagođeno) ð novo POGLAVLJE V. LOKALNA SCHENGENSKA SURADNJA Članak 4846. Lokalna schengenska suradnja
između konzulata država članica 1. S ciljem osiguranja usklađene primjene
zajedničke vizne politike uzimajući u obzir, ako je potrebno, lokalne
okolnosti, konzulati država članica i Komisija surađuju svaki u
okviru svoje nadležnosti i procjenjuju potrebu izrade posebno Ö radi Õ : (a) Ö pripreme Õ usklađenog
popisa popratnih isprava koje podnositelji trebaju dostaviti, uzimajući u
obzir članak 14 13. i Prilog II.; (b) Ö osiguravanja Õ zajedničkog kriterije za
razmatranje zahtjeva vezanih uz oslobađanja od plaćanja vizne
pristojbe u skladu s člankom 16. stavkom 5. i pitanjima vezanim uz prijevoda obrasca zahtjeva u skladu s člankom 11 10. stavkom 5 6.; (c) Ö izrade Õ konačnog popisa
putnih isprava koje izdaje zemlja domaćin, koji se redovito ažurira Ö i njegova
ažuriranja Õ . Ako ocjena u sklopu lokalne schengenske suradnje u pogledu jedne ili
više točaka od (a) do (c) potvrđuje potrebu za usklađenim
pristupom na lokalnoj razini, usvajaju se mjere u pogledu takvog pristupa
sukladno postupku iz članka 52. stavka 2. 2. U sklopu lokalne schengenske suradnje
utvrđuje se zajednički informativni letak ð na temelju standardnog predložka za
obavješćivanje koji je izradila Komisija sukladno članku 45. stavku
3. ï o jedinstvenim vizama i vizama s ograničenom područnom
valjanošću te zrakoplovno-tranzitnim vizama, naime, pravima koja proizlaze
iz vize i uvjetima za podnošenje zahtjeva, uključujući, ako je
primjenjivo, popis popratnih isprava, kako je navedeno u stavku 1. točki
(a). 3. U
sklopu Države članice u sklopu lokalne
schengenske suradnje razmjenjuju se ð razmjenjuju sljedeće ï informacije: (a) mjesečni ð tromjesečne ï statističke podatke o jedinstvenim vizama, vizama s
ograničenom područnom valjanošću, te zrakoplovno-tranzitnim vizama ð te vizama za privremeni boravak ï ð koje su zatražene, izdane ï Ö i Õ Ö odbijene Õ kao i o broju odbijenih viza; (b) Ö razmjena informacije Õ u pogledu
procjene migracijskog i/ili sigurnosnog rizika, informacije Ö posebno Õ o: i. socioekonomskoj strukturi zemlje
domaćina; ii. izvorima informacija na lokalnoj
razini, uključujući one o socijalnoj sigurnosti, zdravstvenom
osiguranju, poreznim evidencijama, i prijavama ulazaka-izlazaka; iii. korištenju lažnih ili krivotvorenih
dokumenata; iv. rutama nezakonitih Ö nezakonitih Õ migracija; v. odbijanjima; (c) informacije o suradnji s
prijevoznim agencijama;. (d) informacije
o osiguravajućim društvima koja nude odgovarajuće putno zdravstveno
osiguranje, uključujući provjeravanje vrste pokrića i
mogući udio vlastitog sudjelovanja. 4. Sastanci lokalne schengenske suradnje radi
rješavanja isključivo operativnih pitanja u vezi s provedbom
zajedničke vizne politike redovito se organiziraju između država
članica i Komisije. Te sastanke saziva Komisija na konzularnom
području, osim ako je drukčije dogovoreno na zahtjev Komisije. Mogu se organizirati sastanci s jednom temom,
kao i osnovati podskupine za razmatranje posebnih pitanja u okviru lokalne
schengenske suradnje. 65.
Predstavnici konzulata država članica koje ne primjenjuju pravnu
stečevinu Unije koja se odnosi na vize, ili trećih zemalja, mogu biti
ad hoc pozvani na sastanke radi razmjene informacija o pitanjima koja se
tiču viza. 56.
Skraćena izvješća sa sastanaka lokalne schengenske suradnje
izrađuju se sustavno i lokalno distribuiraju. Komisija može povjeriti
izradu izvješća državi članici. Konzulati svake države članice
prosljeđuju izvješća svojim središnjim tijelima. 7. ð Godišnje izvješće izrađuje se
unutar svakog konzularnog područja svake godine do 31. prosinca. ï Na temelju ovih izvješća Komisija izrađuje godišnje
izvješće unutar svakog konzularnog područja ð o situaciji u lokalnoj schengenskoj
suradnji ï koje se proslijeđuje Europskom parlamentu i Vijeću. POGLAVLJE VI. ZAVRŠNE ODREDBE Članak 4947. Odredbe o olimpijskim i
paraolimpijskim igrama Države članice koje su domaćini
olimpijskih i paraolimpijskih igara primjenjuju posebne postupke i uvjete koji
olakšavaju izdavanje viza iz Priloga XI VII. Članak 50. Izmjene priloga Mjere za izmjene odredaba ove Uredbe koje nisu ključne, kojima se
mijenjaju prilozi I., II., III., IV., V., VI., VII. i XII. donose se u skladu s
regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 52. stavka 3. ònovo Članak 48. Delegiranje 1. Ovlast donošenja
delegiranih akata Komisiji se dodijeljuje u skladu s uvjetima iz ovog
članka. 2. Ovlast donošenja
delegiranih akata iz članka 3. stavaka 2. i 9. Komisiji se dodijeljuje na
neodređeno vrijeme. 3. Delegiranje
ovlasti iz članka 3. stavaka 2. i 9. Europski parlament i Vijeće mogu
ukinuti u bilo kojem trenutku. Odlukom o ukidanju okončava se
delegiranje ovlasti navedene u toj odluci. Ta odluka stupa na snagu dan nakon
njezine objave u Službenom listu Europske unije ili s kasnijim datumom
navedenim u odluci. Odluka ne utječe na valjanost delegiranih akata koji
su već na snazi. 4. Čim donese
delegirani akt Komisija o tome istodobno obavješćuje Europski parlament i
Vijeće. 5. Delegirani akt
donesen sukladno članku 3. stavku 2. i 9. na snagu stupa samo ako Europski
parlament ili Vijeće ne ulože nikakav prigovor u razdoblju od dva mjeseca
nakon što o njemu budu obaviješteni ili ako prije isteka tog razdoblja Europski
parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da neće uložiti prigovor. To
se razdoblje produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili
Vijeća. Članak 49. Hitni postupak 1. Delegirani akti
doneseni sukladno ovom članku stupaju na snagu bez odlaganja te se
primjenjuju sve dok se ne izraze eventualni prigovori u skladu s člankom
2. U priopćenju Europskom parlamentu i Vijeću o delegiranom aktu
navode se razlozi za korištenje hitnog postupka. 2. Europski
parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na delegirani akt u skladu s
postupkom iz članka 48. stavka 5. U takvim slučajevima nakon
priopćenja odluke Europskog parlamenta ili Vijeća o ulaganju
prigovora Komisija bez odlaganja opoziva akt. ê 810/2009
(prilagođeno) Članak 51 50. Upute za praktičnu primjenu Zakonika o vizama Ö Uredbe Õ Radne upute o praktičnoj primjeni odredaba ove Uredbe
izrađuju se u skladu s postupkom iz članka 52. stavka 2. ò novo Komisija provedbenim
aktima donosi radne upute o praktičnoj primjeni odredaba ove Uredbe izrađuju se
u skladu s postupkom iz članka 52. stavka 2. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom
ispitivanja iz članka 51. stavka 2. ê 810/2009
(prilagođeno) ðnovo Članak 52 51. Odborski postupak 1. Komisiji pomaže odbor (Odbor za vize). ðNavedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU)
br. 182/2011. ï 2. Prilikom pozivanja na ovaj stavak,
primjenjuje se ð članak 5. Uredbe (EU) br.
182/2011 ï članci 5. i 6. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe
članka 8. te Odluke, te uz uvjet da provedbene mjere usvojene u skladu s
tim postupkom ne mijenjanju ključne odredbe ove Uredbe. Rok iz članka 5. stavka 6. Odluke 1999/468/EZ je tri mjeseca. 3. 3. Prilikom pozivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5.a
stavci 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir
odredbe članka 8. te Odluke. Članak 53 52. Obavješćivanje 1. Države članice obavješćuju
Komisiju o: (a) ugovorima o zastupanju iz
članka 839.; (b) trećim zemljama za
čije državljane pojedine države članice zahtijevaju
zrakoplovno-tranzitnu vizu prilikom prolaska kroz međunarodne tranzitne
prostore zračnih luka koje se nalaze na njihovu području, kako je
navedeno u članku 3.; (c) nacionalnom obrascu za
dokazivanje plaćanja troškova i/ili privatnom smještaju iz članka 14 13. stavka 4 7., ako je
primjenjivo; (d) popisu trećih zemalja za
koje se traži prethodna konzultacija iz članka 2219. stavka
1.; (e) popisu trećih zemalja za
koje se traže informacije iz članka 3128. stavka
1.; (f) dodatnim nacionalnim unosima u
rubriku ‚napomene’ u naljepnici vize, kako je navedeno u članku 2724. stavku
3.; (g) tijelima nadležnima za
produljenje vize, kako je navedeno u članku 3330. stavku
5.; (h) oblicima izabrane Ö izboru Õ ð konzularne organizacije i ï suradnji, kako je navedeno u članku 40 38.; (i) statističkim podacima
prikupljenima u skladu s člankom 46 44. i Prilogom XII VIII. 2. Komisija čini dostupnim podatke
objavljene u skladu sa stavkom 1. državama članicama i javnosti na ð internetskim stranicama za schengenske
vize iz članka 45. stavka 4. ï elektroničke objave koje se stalno ažuriraju. Članak 54. Izmjene Uredbe
(EZ) br. 767/2008 Uredba (EZ)
br. 767/2008 ovime se mijenja kako slijedi: 1. Članak 4. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: (a) točka (a) zamjenjuje se sljedećim: ‚(a) „jedinstvena viza” kako je definirana člankom 2. stavkom 3. Uredbe
(EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o
uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) (); (b) točka (b) briše se; (c) točka (c) zamjenjuje se sljedećim: ‚(c) „zrakoplovno-tranzitna viza” kako je definirana u članku 2.
stavku 5. Uredbe EZ-a br. 810/2009;’; (d) točka (d) zamjenjuje se sljedećim: ‚(d) „viza s ograničenom prostornom valjanošću” kako je
definirana u članku 2. stavku 4. Uredbe EZ-a br. 810/2009;’; (e) točka (e) briše se; 2. u članku 8. stavku 1. riječi ‚Po primitku zahtjeva’
zamjenjuju se sljedećim: ‚ Ako je zahtjev dopušten sukladno članku 19. Uredbe EZ-a
br. 810/2009’; 3. Članak 9. zamjenjuje se sljedećim: (a) naslov se zamjenjuje sljedećim: ‚Podaci koji se
unose o zahtjevu’ (b) stavak 4. zamjenjuje se sljedećim: i. točka (a) zamjenjuje se sljedećim: ‚(a) prezime (obiteljsko ime), djevojačko prezime (prethodno
prezime/prezimena, ime/imena (datum rođenja, mjesto rođenja, zemlja
rođenja, spol;’; ii. točka (e) briše se; iii. točka (g) zamjenjuje se sljedećim: ‚(g) država članica/države članice odredišta i trajanje
planiranog boravka ili tranzita;’; iv. točka (h) zamjenjuje se sljedećim: ‚(h) glavna svrha/svrhe putovanja;’; v. točka (i). zamjenjuje se sljedećim: ‚(i) planirani datum dolaska u Schengenski prostor i planirani datum
odlaska iz Schengenskog prostora;’; vi. točka (j) zamjenjuje se sljedećim: ‚(j) država članica prvog ulaska;’; vii. točka (k) zamjenjuje se sljedećim: ‚(k) kućna adresa podnositelja;’; viii. u točki (l) riječ ‚škola’ zamjenjuje se riječima:
‚obrazovna ustanova’; ix. u točki (m) riječi ‚otac i majka’ zamjenjuju se
riječima ‚roditeljska skrb ili zakonski skrbnik’; 4. sljedeće se točke dodaju u članak 10. stavak 1.: ‚(k) ako je primjenjivo, informacije iz kojih je vidljivo da je
naljepnica vize ručno popunjena.’; 5. u članku 11., uvodni se stavak zamjenjuje sljedećim: ‚Ako vizno tijelo države članice koja zastupa obustavi razmatranje
zahtjeva, ono dodaje sljedeće podatke u predmet zahtjeva:’; 6. Članak 12. zamjenjuje se sljedećim: (a) u stavku 1. točki (a) zamjenjuje se sljedeće: ‚(a) informacije o statusu iz kojih je vidljivo da je viza odbijena te
je li je to tijelo odbilo u ime druge države članice;’; (b) stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: ‘2. U predmetu zahtjeva također mora biti vidljiv/vidljivi
razlog/razlozi odbijanja vize, što može biti jedno ili više od sljedećeg: (a) podnositelj zahtjeva: i. podnosi putnu ispravu koja je lažna ili krivotvorena; ii. ne opravdava svrhu i uvjete planiranog boravka; iii. ne daje dokaz o dostatnim sredstvima za uzdržavanje, kako za
trajanje planiranog boravka tako i za povratak u zemlju podrijetla ili
boravišta ili za tranzit u treću zemlju u koju je siguran da će biti
prihvaćen ili nije u mogućnosti zakonito pribaviti ta sredstva; iv. već je tri mjeseca boravio tijekom zadnjih šest mjeseci na
području država članica na temelju jedinstvene vize ili vize s
ograničenom područnom valjanošću; v. je osoba za koju je izdano upozorenje u SIS-u u svrhu odbijanja
ulaska; vi. predstavlja prijetnju javnom poretku, unutarnjoj sigurnosti ili
javnom zdravlju, kako je utvrđeno člankom 2. stavkom 19. Zakonika o
schengenskim granicama ili međunarodnim odnosima neke od država
članica, posebno ako je izdano upozorenje u nacionalnoj bazi podataka
država članica u svrhu odbijanja ulaska iz istih razloga; vii. ne daje dokaz o posjedovanju odgovarajućeg i valjanog putnog
zdravstvenog osiguranja, ako je primjenjivo; (b) informacije dostavljene u vezi s opravdanjem svrhe i uvjeta planiranog
boravka nisu pouzdane; (c) ne može se utvrditi namjera podnositelja da napusti područje
država članica prije isteka vize; (d) nije podnesen dostatan dokaz da podnositelj nije bio u
mogućnosti podnijeti zahtjev za vizu unaprijed koji bi opravdao podnošenje
zahtjeva za vizu na granici.’; 7. Članak 13. zamjenjuje se sljedećim: ‚Članak 13. Podaci koji se
dodaju za poništenu ili ukinutu vizu 1. Ako je donesena odluka o poništavanju ili ukidanju vize, vizno
tijelo koje je donijelo odluku dodaje sljedeće podatke u predmet zahtjeva: (a) informacije o statusu iz kojih je vidljivo da je viza poništena ili
ukinuta; (b) tijelo koje je poništilo ili ukinulo vizu, uključujući
mjesto gdje se nalazi; (c) mjesto i datum odluke. 2. Predmet zahtjeva treba također sadržavati razlog/e poništenja
ili ukidanja, koji su: (a) jedan ili više razloga iz članka 12. stavka 2.; (b) zahtjev nositelja vize za ukidanje vize.’; 8. Članak 14. zamjenjuje se sljedećim: (a) stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: i. uvodni stavak zamjenjuje se sljedećim: ‘1. Ako je donesena odluka o produljenju roka valjanosti i/ili trajanja
boravka izdane vize, vizno tijelo koje je produljilo vizu dodaje sljedeće
podatke u predmet zahtjeva:’; ii. točka (d) zamjenjuje se sljedećim: ‚(d) broj naljepnice vize produljene vize;’; iii. točka (g) zamjenjuje se sljedećim: ‚(g) područje na koje nositelj vize ima pravo putovati, ako se
područna valjanost produljene vize razlikuje od one u prvoj vizi;’; (c) stavak 2. točka (c) brišu se; 9. u članku 15. stavku 1. riječi ‚produljiti ili skratiti
valjanost vize’ zamjenjuju se riječima ‚ili produljiti vizu’; 10. Članak 17. zamjenjuje se sljedećim: (a) točka (g) zamjenjuje se sljedećim: ‘4. država članica prvog ulaska;’; (b) točka 6. zamjenjuje se sljedećim: ‘6. vrsta izdane vize;’; (c) točka 11. zamjenjuje se sljedećim: ‘11. glavna svrha/svrhe putovanja;’; 11. u članku 18. stavku 4. točki (c), članku 19. stavku
2. točki (c), članku 20. stavku 2. točki (d), članku 22.
stavku 2. točki (d) riječi ‚ili skraćena’ brišu se; 12. u članku 23. stavku 1. točki (d) riječ
‚skraćena’ briše se. Članak 55. Izmjene Uredbe
(EZ) br. 562/2006 Prilog V., dio A Uredbe
(EZ) br. 562/2006 mijenja se kako slijedi: (a) točka 1 podtočka (c) zamjenjuje se sljedećim: ‚(c) poništiti ili ukinuti vizu, ako je potrebno, u skladu s uvjetima
iz članka 34. Uredbe (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća
od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama)[29]
(); (b) točka 2 briše se; Članak 5653. Stavljanje izvan snage 1. Članci 9. do 17.
Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. Ö Uredba (EZ) br.
810/2009 Õ stavlja se izvan
snage Ö i zamjenjuje
ovom Uredbom šest mjeseci nakon stupanja na snagu Õ . 2. Sljedeće se
stavlja izvan snage: (a) Odluka Schengenskog izvršnog odbora od 28. travnja 1999. o
konačnoj verziji Zajedničkog priručnika i Zajedničkih
konzularnih uputa (SCH/Com-ex (99) 13 (Zajedničke konzularne upute,
uključujući priloge); (b) Odluke Schengenskog izvršnog odbora od 14. prosinca 1993. o
produljenju jedinstvene vize (SCH/Com-ex (93) 21) i zajedničkim
načelima za poništavanje, ukidanje i skraćivanje duljine valjanosti
jedinstvene vize (SCH/Com-ex (93) 24), Odluka Schengenskog izvršnog odbora od
22. prosinca 1994. o razmjeni statističkih podataka o izdavanju
jedinstvenih viza (SCH/Com-ex (94) 25), Odluka Schengenskog izvršnog odbora od
21. travnja 1998. o razmjeni statističkih podataka o izdanim vizama (SCH/Com-ex
(98) 12) te Odluka Schengenskog izvršnog odbora od 16. prosinca 1998. o
uvođenju usklađenog obrasca za dokazivanje poziva, sponzorstva i
smještaja (SCH/Com-ex (98) 57); (c) Zajednička akcija 96/197/JHA od 4. ožujka 1996. o reguliranju
tranzita u zračnim lukama[30] ; (d) Uredba Vijeća (EZ) br. 789/2001 od 24. travnja 2001. o
zadržavanju provedbenih ovlasti Vijeća u pogledu određenih detaljnih
odredbi i praktičnih postupaka za ispitivanje zahtjeva za izdavanje viza[31] ; (e) Uredba Vijeća (EZ) br. 1091/2001 od 28. svibnja 2001. o
slobodi kretanja s dugotrajnom vizom[32] ; (f) Uredba Vijeća (EZ) br. 415/2003 od 27. veljače 2003.
o izdavanju viza na granici, uključujući izdavanje takvih viza
pomorcima u tranzitu[33] ; (g) Članak 2. Uredbe (EZ) br. 390/2009 Europskog parlamenta i
Vijeća od 23. travnja 2009. o izmjeni Zajedničkih konzularnih uputa o
vizama za diplomatske misije i konzularne urede u pogledu uvođenja
biometrijskih podataka, uključujući odredbe o organizaciji primanja i
obrade zahtjeva za izdavanje vize[34] . 3. Pozivanja na ukinute
propise Ö Uredbu Õ stavljenu izvan
snage predstavljaju upućivanje na ovu Uredbu i Ö čitaju
se Õ u skladu s
korelacijskom tablicom iz Priloga XIII. Članak 5754. Nadzor i ocjenjivanje 1. Dvije ð Tri ï godine nakon početka primjenjivanja odredaba ove Uredbe ð datuma utvrđenog u članku 55.
stavku 2. ï, Komisija izrađuje izvješće o ocjeni njezine primjene ð ove Uredbe ï . Ta sveukupna ocjena uključuje razmatranje rezultata postignutih
ciljeva i provedbe odredaba ove Uredbe, ne dovodeći u pitanje
izvješća iz stavka 3. 2. Komisija prosljeđuje ocjenu iz stavka
1. Europskom parlamentu i Vijeću. Na temelju ocjene Komisija dostavlja,
ako je potrebno, odgovarajuće prijedloge radi izmjena ove Uredbe. 3. Komisija podnosi tri godine nakon
početka primjene VIS-a i nakon toga svake četiri godine,
izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o primjeni članaka 13 12., 17 15., 38, 40. do 44 42. ove
Uredbe, uključujući primjenu uzimanja i korištenja biometrijskih
podataka, održivost izabranih standarda ICAO-a, usklađenost s pravilima o
zaštiti podataka, iskustvo s vanjskim pružateljima usluga uz poseban osvrt na
uzimanje biometrijskih podataka, o primjeni pravila o 59 mjeseci za kopiranje
otisaka prstiju i organizaciji postupaka vezanih uz zahtjeve. Izvješće
također sadrži, na temelju članka 17. stavka 12., 13. i 14. i
članka 50. stavka 4. Uredbe o
VIS-u Ö (EZ) br.
767/2008 Õ , slučajeve
kada nije moguće uzeti otiske prstiju ili kada ih zbog pravnih razloga
nije bilo potrebno uzeti, u usporedbi s brojem slučajeva kada su uzeti
otisci prstiju. Izvješće sadrži informacije o slučajevima kada je
osobi kojoj objektivno nije bilo moguće uzeti otiske prstiju viza
odbijena. Ako je potrebno, izvješću se prilažu odgovarajući
prijedlozi za izmjene ove Uredbe. 4. Prvo izvješće iz stavka 3.
također sadrži osvrt na pitanje dostatne pouzdanosti za identifikaciju i
provjeru svrhe uzimanja otisaka prstiju djeci mlađoj od 12 godina, posebno
s obzirom na činjenicu da se otisci prstiju mijenjanju s godinama, a na
temelju rezultata studije provedene pod nadležnošću Komisije. Članak 5855. Stupanje na snagu 1. Ova Uredba stupa na snagu 20. prvog dana od dana Ö nakon Õ objave u Službenom
listu Europske unije. 2. Primjenjuje se od 5. travnja Ö [6 mjeseci
nakon stupanja na snagu] Õ . 3. Ö Članak 51.
primjenjuje se od [3 mjeseca nakon stupanja na snagu] Õ . 3. Članak 52. i
članak 53. stavak 1. točka (a) do (h) i stavak 2. primjenjuju se od
5. listopada 2009. 4. U pogledu Schengenske
savjetodavne mreže (tehničke specifikacije) članak 56. stavak 2.
točka (d) primjenjuje se od datuma iz članka 46. Uredbe o VIS-u. 5. Članak 32.
stavak 2. i 3., članak 34. stavak 6. i 7. te članak 35. stavak 7.
primjenjuju se od 5. travnja 2011. Ova je Uredba u cijelosti
obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice Ö Ugovorima Õ . Sastavljeno u
[…], Za Europski parlament Za Vijeće Predsjednik Predsjednik [1] COM(2012) 649 završna verzija [2] COM(2014) 165. [3] SWD (2014) 101 . [4] SWD (2014) 67 i SWD 68. [5] Vidi, među ostalim, presudu Suda od 31.
siječnja 2006. u predmetu C-503/03 Komisija protiv Španjolske [6] Pojam pružanja mogućnosti protumačio je Sud u
odnosu na ulazak i boravak članova obitelji iz članka 3. stavka 2.
Direktive kao nametanje obveze državama članicama da omoguće
određene pogodnosti u odnosu na zahtjeve za ulazak i boravak ostalih
državljana trećih zemalja u vezi sa zahtjevima koje podnesu osobe koje su
u rodbinskoj vezi s državljaninom Unije ili su o njemu posebno ovisne; presuda
od 5. rujna 2012. u predmetu C-83/11, Rahman. [7] Direktiva Vijeća od 15. listopada 1968. o ukidanju
ograničenja kretanja i boravišta unutar Zajednice za radnike država
članica i njihove obitelji (68/360/EEZ ) SL L 257, 19.10.1968., str.13. [8] Presuda od 19. prosinca 2013. u predmetu C-84/12
Koushkaki, još neobjavljena u zbirci sudske prakse. [9] COM(2014) 163 završna verzija [10] SL […]. [11] Uredba (EZ) br. 810/2009
Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika
Zajednice o vizama (SL L 243, 15.9.2009., str. 1. [12] Direktiva 2004/38/EZ Europskog
parlamenta i Vijeća o pravu građana Unije i članova njihovih
obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice,
kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage Direktive
64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ,
90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (SL L 158, 30.4.2004., stranica 77.). [13] Uredba
(EZ) br. 767/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o
viznom informacijskom sustavu (VIS) i razmjeni podataka među državama
članicama o vizama za kratkotrajni boavak (Uredba o VIS-u) (SL L 218, 13.8.2008., str. 60.). [14] Direktiva
95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti
pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih
podataka (SL L 281, 23.11.1995.,str. 31.) [15] Uredba (EU) br. 182/2011
Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju
pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država
članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55 28.2.2011.
str. 13). [16] SL L 176, 10.07.1999., str. 36. [17] Odluka Vijeća od 17. svibnja 1999. o određenim
aranžmanima za primjenu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske
unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dviju
država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L
176, 10.7.1999., str. 31.) (SL L 176, 10.7.1999., str. 3.). [18] Odluka
Vijeća 2008/146/EZ od 28. siječnja 2008. o sklapanju, u ime Europske
zajednice, Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske
Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i
razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 53,
27.2.2008., str. 1). [19] SL L
83, 26.3.2008., str. 3. Odluka Vijeća od 7. ožujka 2011. o
sklapanju Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske
Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna
Sporazumu Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o
pristupanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske
pravne stečevine, u vezi s ukidanjem kontrola na unutarnjim granicama i
kretanju osoba, u ime Europske unije (SL L 160, 18.6.2011., str. 19.). [20] Odluka
Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000.o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine
Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama
schengenske pravne stečevine (SL L 131,
1.6.2000., str. 43.). [21] Odluka
Vijeća 2002/192/EC od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za
sudjelovanje u provedbi nekih odredbi schengenske pravne stečevine (SL L 64, 7.3.2002., str. 20.). [22] Uredba
Vijeća (EZ) br. 539/2001 od 15. ožujka 2001. o popisu trećih zemalja
čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja
čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (SL
L 81, 21.3.2001., str. 1.). [23] Uredba
Vijeća (EZ) br 1683/95 od 29 svibnja 1995. o utvrđivanju jedinstvenog
obrasca za vize (SL L 164, 14.7.1995., str. 1.). [24] Odluka br. 1105/2011/EU
Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o popisu putnih
isprava koje nositelju omogućuju prijelaz vanjskih granica i u koje se
može upisati viza, te o uspostavi mehanizma za uspostavu tog popisa (SL L 287,
4.11.2011., str. 9.). [25] Uredba
Vijeća (EZ) br. 333/2002 od 18. veljače 2002. o jedinstvenom obliku
obrazaca za unošenje vize koju države članice izdaju nositeljima putnih
isprava koje država članica koja sastavlja obrazac ne priznaje (SL L 53, 23.2.2002., str. 4). [26] Odluka Komisije 2006/648/EZ od 22. rujna 2006. o
utvrđivanju tehničkih specifikacija o standardima za biometrička
obilježja u vezi s razvojem viznog informacijskog sustava, SL L 267,
27.9.2006., str. 41. [27] Uredba (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i
Vijeća od 15. ožujka 2006. o Zakoniku Zajednice o pravilima kojima se
uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama)
(SL L 105, 13.4.2006., str. 1.). [28] Direktiva Vijeća 2005/71/EZ
od 12. listopada 2005. o posebno postupku za ulazak državljana trećih
zemalja u svrhu znanstvenog istraživanja (SL L 289, 3.11.2005., str.
15.). [29] SL L 243,
15.9.2009., str. 1. [30] SL L 63,
13.3.1996., str. 8. [31] SL L 116,
26.4.2001., str. 2. [32] SL L 150,
6.6.2001., str. 4. [33] SL L 64,
7.3.2003., str. 1. [34] SL L 131,
28.5.2009., str. 1.