23.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 482/114

—

uzimajući u obzir članke 21., 45., 47. i 151. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članke 15., 21., 29., 34. i 45. Povelje o temeljnim pravima Europske unije,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice (1), osobito njezin članak 7.,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji (2),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (3), i Uredbu (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (4),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. srpnja 2010. pod naslovom „Ponovno potvrđivanje slobodnog kretanja radnika: prava i glavne promjene” (COM(2010) 0373),

—

uzimajući u obzir studiju objavljenu 14. listopada 2013. o učinku na sustave socijalne sigurnosti država članica prava neaktivnih migranata unutar EU-a na posebne novčane naknade za koje ne plaćaju doprinose te na zdravstvenu zaštitu dobivenu na temelju boravišta,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. studenog 2013. pod naslovom „Slobodno kretanje građana EU-a i njihovih obitelji: pet mjera koje čine razliku” (COM(2013) 0837),

—

uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije Reding Vijeću za pravosuđe i unutarnje poslove od 5. prosinca 2013. o slobodnom kretanju,

—

uzimajući u obzir izjavu povjerenika Lászlóa Andora od 1. siječnja 2014. o prestanku ograničenja slobode kretanja za radnike iz Bugarske i Rumunjske,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. travnja 2009. o primjeni Direktive 2004/38/EZ o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. ožujka 2012. o Izvješću o građanstvu EU-a za 2010.: uklanjanje prepreka pravima građana EU-a (6),

—

uzimajući u obzir članak 110. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.

budući da je pravo na slobodu kretanja jedna od četiriju temeljnih sloboda EU-a usađenih u Ugovor o funkcioniranju Europske unije kao temeljac europske integracije i izravno je povezano s građanstvom EU-a;

B.

budući da je slobodno kretanje temeljna vrijednost EU-a, kojom se njegovim građanima daje mogućnost da odaberu gdje će živjeti i raditi te potiče mobilnost i razvoj na tržištu rada, u obrazovnom sustavu i šire;

C.

budući da je sloboda kretanja pravo zajamčeno svim europskim građanima neovisno o postojanju mogućih graničnih kontrola koje su uvele neke države članice za ulazak građana EU-a na njihovo područje; budući da činjenica da sve države članice još nisu dijelom schengenskog prostora ne utječe na pravo svih građana EU-a na slobodu kretanja u Uniji;

D.

budući da građani EU-a slobodno kretanje smatraju pravom koje je najviše povezano s građanstvom u EU-u i najpozitivnijim postignućem EU-a te da donosi ekonomske koristi gospodarstvu njihove države;

E.

budući da je doprinos radnika EU-a sustavu socijalne skrbi države domaćina jednak onome domaćih radnika;

F.

budući da su prednosti slobodnog kretanja mobilnih radnika EU-a za razvoj države domaćina vidljive u cijeloj Europi, osobito na područjima zdravstva, poljoprivrede i građevinarstva;

G.

budući da se sloboda boravljenja građana EU-a bilo gdje u EU-u primjenjuje bez ograničenja na sve građane EU-a, no uvjetovana je, kako stoji u Direktivi 2004/38/EZ, time da građanin EU-a o kojem je riječ nakon tri mjeseca mora ispunjavati zakonske uvjete kako ne bi bio na teret državi domaćinu; budući da je slobodno kretanje radnika stup uspjeha jedinstvenog tržišta EU-a; budući da unatoč činjenici da samo 2,8 % svih građana EU-a živi u državi članici koja nije ona iz koje potječu, oni su neovisno o tome ključni element uspjeha unutarnjeg tržišta i potiču gospodarstvo Europe;

H.

budući da se načelom jednakog postupanja ili nediskriminacije podrazumijeva da svi građani EU-a imaju ista prava i obveze kao i državljani države domaćina (Uredbe (EZ) br. 883/2004 i (EZ) br. 987/2009 temelje se na tom načelu); budući da države članice s obzirom na ta načela slobodno odlučuju koje socijalne naknade odobriti i pod kojim uvjetima; budući da pravila EU-a o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti ne dopuštaju diskriminaciju kad je riječ o socijalnim naknadama za građane EU-a koji rade, članove bliže obitelji radnika ili za osobe s uobičajenim boravištem u dotičnoj državi članici;

I.

budući da moderno europsko društvo iziskuje veći stupanj mobilnosti među radnicima, osobito uslijed industrijskih promjena, globalizacije, novih obrazaca rada, demografskih promjena i razvoja prijevoznih sredstava;

J.

budući da slobodno kretanje radnika predstavlja pozitivan socioekonomski primjer za EU i države članice jer je ključna etapa za integraciju EU-a, gospodarski razvoj, socijalnu koheziju, pojedinačno unapređenje na stručnoj razini, suprotstavljanje negativnim učincima gospodarske krize i učvršćivanje Unije kao snažnije gospodarske sile koja je spremna na suočavanje s izazovima globalnih promjena;

K.

budući da su 1. siječnja 2014. ukinute prijelazne odredbe koje su se odnosile na slobodno kretanje radnika iz Bugarske i Rumunjske;

L.

budući da je Vijeće ponovilo svoju potporu slobodnom kretanju i priznalo uzajamne koristi koje ono donosi, kao primjerice u nedavnoj raspravi Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove (8. listopada 2013., 5. i 6. prosinca 2013.);

M.

budući da je približavanjem europskih izbora slobodno kretanje građana EU-a postalo pitanje u izbornoj promidžbi nekih političkih stranaka; budući da postoji rizik da bi ta rasprava, ako joj se ne pristupi racionalno, mogla prouzročiti da građani EU-a iz nekih država članica ili mobilni građani EU-a postanu žrtveni janjci te bi mogla potaknuti porast rasizma i ksenofobije; budući da su visokopozicionirani europski političari nedavno dali nekoliko izjava kojima se dovodi u pitanje pravo na slobodno kretanje;

N.

budući da se u nedavnim studijama Komisije pokazalo da su mobilni radnici neto davatelji gospodarstvima i proračunima država domaćina; budući da mobilni radnici kao skupina uplaćuju više u proračune država domaćina kad je riječ o porezima i socijalnoj sigurnosti nego što od toga ostvaruju korist, dok je potrošnja na zdravstvenu skrb neaktivnih mobilnih građana vrlo niska u donosu na ukupnu zdravstvenu potrošnju (0,2 %) ili u donosu na gospodarstva država domaćina (0,01 % BDP-a), a građani EU-a čine vrlo mali udio među primateljima posebnih nedoprinosnih naknada;

1.

poziva države članice da se pridržavaju odredaba Ugovora koje se odnose na pravila EU-a o slobodi kretanja i da zajamče da se načela jednakosti i temeljnog prava slobode kretanja poštuju u odnosu prema svim državama članicama;

2.

snažno osporava stajalište koje su zauzeli neki europski čelnici pozivanjem na promjene i na ograničenje slobodnog kretanja građana; poziva države članice da se suzdrže od sveg djelovanja koje bi moglo utjecati na pravo na slobodno kretanje, koje se zasniva na temeljnom zakonodavstvu EU-a;

3.

u potpunosti odbacuje prijedlog da se ograniči broj migranata EU-a koji je proturječan načelu slobodnog kretanja osoba prema Ugovoru EU-a; ističe da mobilnost radne snage doprinosi konkurentnosti europskoga gospodarstva;

4.

poziva Komisiju i države članice da osiguraju strogu primjenu prava Unije kako bi se zajamčilo da se sa svim radnicima EU-a postupa jednako i da ih se ne diskriminira u pogledu pristupa zaposlenju, zapošljavanja i radnih uvjeta, plaće, otpuštanja te socijalnih i poreznih povlastica, time osiguravajući pravedno tržišno natjecanje trgovačkih društava i snažno potiče nacionalne vlasti da se bore protiv svih neopravdanih ograničenja ili prepreka pravu radnika na slobodno kretanje te protiv svih slučajeva izrabljivanja radnika;

5.

podsjeća da slobodno kretanje radnika svakom građaninu Unije, neovisno o njegovom ili njezinom mjestu boravljenja, daje pravo na slobodno kretanje u drugu državu članicu radi rada i/ili boravka u svrhu rada;

6.

pozdravlja Komunikaciju Komisije COM(2013)0837 u kojoj se utvrđuje pet aktivnosti za pomoć državama članicama i njihovim lokalnim vlastima pri primjeni zakona EU-a i instrumenata do njihova krajnjeg potencijala te, s tim u vezi, potpuno podržava sljedeće aktivnosti kako bi ih se provodilo zajedno s državama članicama: pomoć državama članicama u borbi protiv brakova iz interesa (priručnik); pomoć vlastima u primjeni pravila EU-a za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti (praktični vodič); pomoć vlastima da se suoče s izazovima socijalne uključenosti (financiranje); razmjena najboljih praksi među lokalnim vlastima; te obuka i potpora lokalnim vlastima u svrhu primjene pravila EU-a o slobodnom kretanju;

7.

poziva države članice da ne diskriminiraju mobilne radnike EU-a nepravedno povezujući pravo na slobodno kretanje za potrebe rada s navodnom zloporabom sustava socijalne sigurnosti; naglašava da ni jedna država članica koja ukazuje na to opterećenje nije Komisiji iznijela dokaze koji su zatraženi;

8.

poziva Komisiju da počne sustavno i temeljito pratiti poštuje li se temeljno pravo na slobodno kretanje radnika u EU-u; potiče Komisiju da nastavi sa svojim aktualnim naporima kako bi se osiguralo da države članice u cijelosti i ispravno prenose i primjenjuju Direktivu 2004/38/EZ potpuno se koristeći njezinom ovlasti da započnu postupak zbog kršenja;

9.

poziva države članice da u potpunosti i transparentno upotrebljavaju sredstva dostupna u europskim fondovima (kao što su Europski socijalni fond i Europski fond za regionalni razvoj) radi promicanja integracije, socijalnog uključenja i borbe protiv siromaštva te da podupiru napore lokalnih zajednica za suočavanje sa svakim povećanjem broja marginaliziranih građana;

10.

podsjeća države članice da je njihova društvena odgovornost rješavati problem zloporabe sustavâ socijalne skrbi, bez obzira na to jesu li zloporabu počinili njihovi državljani ili državljani drugih država članica. poziva države članice da poštuju odredbe Direktive 2004/38/EZ i da riješe pitanje mogućih zloporaba;

11.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.