52014DC0064

KOMUNIKACIJA KOMISIJE VIJEĆU I EUROPSKOM PARLAMENTU

o pristupu EU-a suzbijanju krijumčarenja divlje faune i flore

1.            Novo naličje krijumčarenja divlje faune i flore: dramatična promjena prirode, razmjera i učinka

U svijetu se trenutačno bilježi znatno povećanje nezakonite prekogranične trgovine divljom faunom i florom (krijumčarenje divlje faune i flore). To je postalo jedno od najunosnijih kaznenih djela u svijetu. Krijumčarenje divlje faune i flore nije nova pojava, ali posljednjih godina znatno su se promijenili razmjer, priroda i učinci. U nedavnoj rezoluciji UN-a[1] krijumčarenje divlje faune i flore određeno je kao „ozbiljni oblik organiziranog kriminala” za koji su odgovorne iste vrste svjetskih skupina organiziranog kriminala kao i za aktivnosti kao što su krijumčarenje ljudi, droga i vatrenog oružja. Budući da ih neke paravojne skupine koriste za financiranje svojih aktivnosti, glavni tajnik UN-a i Vijeće sigurnosti UN-a utvrdili su da su krivolov i krijumčarenje divlje faune i flore čimbenici koji potiču nestabilnost u srednjoj Africi te ugrožavaju mir i sigurnost u regiji.[2]

Određeni podaci o opsegu i vrijednosti krijumčarenja divlje faune i flore[3] Procjenjuje se da se u posljednjih deset godina udvostručio broj nezakonito ubijenih afričkih slonova, dok se količina zaplijenjene bjelokosti utrostručila. Krivolovci su u 2012. ubili oko 22 000 slonova. U 2013. zaplijenjeno je više od 40 tona nezakonite bjelokosti. U svim afričkim podregijama populacija afričkog slona koja se procjenjuje na 500 000 jedinki trenutačno je u opadanju. U Južnoj Africi naglo je porastao krivolov nosoroga. U 2013. nezakonito je ulovljeno više od 1000 životinja u usporedbi s njih 13 u 2007. Od 2010. u Južnoj Africi nezakonito je ulovljeno oko 2 500 primjeraka, što čini 80 % cijele populacije afričkih nosoroga. Ako se krivolov u Južnoj Africi nastavi povećavati istom brzinom, njezina populacija nosoroga počet će opadati do 2016. Svjetska populacija tigrova smanjila se sa 100 000 na manje od 3 500 u razdoblju od prije sto godina i danas. 78 % smrti sumatranskih tigrova uzrokovano je krivolovom.  Procjenjuje se da preprodajna vrijednost rogova nosoroga iznosi oko 40 000 eura po kilogramu (trenutačna cijena 1 kg zlata iznosi približno 31 000 eura), dok cijene sirove bjelokosti na crnom tržištu dosežu i 620 eura po kilogramu. Tigrove kosti prodaju se i za 900 eura po kilogramu. Procjenjuje se da nezakonita sječa stabala čini i do 30 % svjetske trgovine drvnom građom te da je više od 50 % krčenja tropskih šuma u Srednjoj Africi, Amazoni i jugoistočnoj Aziji uzrokovano nezakonitom sječom stabala. Procjenjuje se da ukupna vrijednost nezakonitog ribolova iznosi približno 10 milijardi eura godišnje, što čini 19 % prijavljenih vrijednosti ulova.

Povećanje krijumčarenja divlje faune i flore uglavnom je uzrokovano velikom i rastućom potražnjom za proizvodima od divlje faune i flore, prvenstveno u dijelovima Azije,[4] zatim siromaštvom, slabim upravljanjem, nestabilnošću i kriznim situacijama u ključnim regijama podrijetla, a tomu pridonose i nedostaci u pogledu provedbe i nedovoljno odvraćajuće sankcije.

Krijumčarenje divljom faunom i florom teška je prijetnja biološkoj raznolikosti i održivom razvoju. Krijumčarenje divlje faune i flore posebno utječe na emblemske vrste poput slonova, nosoroga, velikih čovjekolikih majmuna, tigrova ili morskih pasa tako da je preživljavanje nekih od tih vrsta u divljini ugroženo. Krivolov slonova i nosoroga dosegao je najvišu razinu u novijoj povijesti, ugrožavajući oporavak postignut u posljednja tri desetljeća. No krijumčarenje divlje faune i flore odnosi se na brojne druge životinjske i biljne vrste (npr. koralji, gmazovi, ljuskavci, biljke i životinje koje se koriste u medicinske svrhe) i proizvode (npr. drvo, drveni ugljen i meso divljih životinja). Zbog širenja bolesti ugroženo je i javno zdravlje jer se životinje krijumčare bez sanitarne kontrole.

Zbog krijumčarenja divlje faune i flore nekim se od najmarginaliziranijih zajednica na svijetu, uključujući autohtone zajednice, uskraćuju mogućnosti održivog načina života. Proizvodi od divlje faune i flore pridonose izravno ili neizravno gospodarstvu u mnogim razvijenim zemljama i zemljama u razvoju, npr. u okviru turizma. Države gube važne izvore prihoda zbog nezakonite trgovine divljom faunom i florom, dok međunarodne kriminalne mreže time ostvaruju korist. Trgovina divljom faunom i florom čvrsto je povezana s korupcijom i nezakonitim novčanim tokovima, primjerice pranjem novca, te negativno utječe na vladavinu prava i dobro upravljanje. Zbog krijumčarenja divlje faune i flore gube se i ljudski životi. U posljednjih deset godina tijekom aktivnosti borbe protiv krivolova ubijeno je otprilike 1 000 rendžera.

EU je i dalje važno odredišno tržište za nezakonite proizvode od divlje faune i flore, sa značajnom potražnjom osobito za vrste koje na crnom tržištu postižu veće cijene.   Istodobno su glavne pomorske i zračne luke u EU-u važna tranzitna čvorišta za krijumčarenje, posebice između Afrike i Azije. Svake se godine u EU-u zapljeni oko 2 500 proizvoda od divlje faune i flore.[5] Određene rijetke vrste ptica, koralja, riba i kornjača krijumčare se iz država članica EU-a, unutar EU-a ili u treće zemlje.

Prema Europolu, uloga skupina organiziranog kriminala u krijumčarenju divlje faune i flore unutar EU-a sve je veća zbog mogućnosti ostvarenja velike dobiti, dok je rizik od otkrivanja nizak, a sankcije blage.[6]

Novi razmjer i narav krijumčarenja divljom faunom i florom privukli su veću političku pažnju, uključujući i u okviru inicijativa u nekoliko država članica EU-a.[7] Europski parlament zatražio je da se izradi posebni akcijski plan EU-a.[8] U prosincu 2012. Glavna skupština UN-a izrazila je duboku zabrinutost. Čelnici zemalja skupine G8, afrički ministri financija i čelnici zemalja članica Azijsko-pacifičke gospodarske suradnje (APEC) obvezali su se 2013. poduzeti mjere u cilju borbe protiv krijumčarenja divlje faune i flore.  

Cilj je ove Komunikacije usmjeriti pozornost na hitnost učinkovitijeg rješavanja globalnog problema krijumčarenja divlje faune i flore. U njoj se uzimaju u obzir i ocjenjuju postojeće mjere EU-a za potporu borbi protiv krijumčarenja divlje faune i flore na svjetskoj razini (dio 2.) i unutar EU-a (dio 3.). Naposljetku, njome se pokreće rasprava o budućem pristupu EU-a krijumčarenju divlje faune i flore.

2.           Globalne mjere suzbijanja krijumčarenja divlje faune i flore

EU podupire niz inicijativa u cilju jačanja međunarodnih nastojanja za suzbijanje krijumčarenja divlje faune i flore. 

2.1. Reguliranje trgovine

Cilj je Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama (CITES) osigurati da se međunarodnom trgovinom ne ugrozi opstanak oko 35 000 zaštićenih životinjskih i biljnih vrsta. Zemlje stranke CITES-a dogovorile su u ožujku 2013. niz konkretnih mjera protiv krivolova i krijumčarenja nizom ugroženih vrsta (npr. slonovi, nosorozi, tigrovi, tropsko drveće). EU snažno podupire Konvenciju te je imao važnu ulogu u donošenju tih mjera.

U području krijumčarenja drvnom građom EU je sklopio dvostrane sporazume o dobrovoljnom partnerstvu u okviru kojih EU podržava partnerske zemlje u jačanju upravljanja šumarstvom i izgradnji nacionalnog sustava praćenja i provjere zakonitosti.  Akcijski plan EU-a o provedbi zakona, upravljanju i trgovini u području šumarstva (FLEGT) dopunjen je Uredbom EU-a o drvnoj građi kako bi se osiguralo da drvo i proizvodi od drva koji se stavljaju na tržište EU-a imaju zakonito podrijetlo.   

EU je i glavni predvodnik u suzbijanju nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova na međunarodnoj razini te promiče donošenje sveobuhvatnih tržišnih mjera i mjera kontrole te konkretnih mjera u okviru regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom, FAO-a, UN-a i Interpola. EU je osigurao i tehničku pomoć za više od 50 trećih zemalja u cilju jačanja njihova ispunjenja međunarodnih obveza u pogledu suzbijanja nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova. Ako treće zemlje odbiju suradnju, EU može kao krajnju mjeru staviti te zemlje na crnu listu te blokirati njihovu trgovinu proizvodima ribarstva s EU-om. 

U svim nedavnim sporazumima o slobodnoj trgovini s trećim zemljama (npr. sa Srednjom Amerikom, Kolumbijom/Peruom, Singapurom) EU je uključio odredbe kojima je cilj jačanje učinkovite provedbe višestranih sporazuma o okolišu, kao i odredaba o trgovini u području šumarstva i ribarstva. EU primjenjuje isti pristup u pregovorima o sporazumima o slobodnoj trgovini koje trenutačno vodi s npr. Kanadom, Japanom, Tajlandom, SAD-om i Vijetnamom.  Nadalje, ugroženim zemljama u razvoju koje ratificiraju i provode međunarodne konvencije o održivom razvoju i dobrom upravljanju, uključujući CITES, EU osigurava dodatne trgovinske povlastice u okviru posebnog aranžmana o općem sustavu povlastica. 

2.2. Provedba propisa

U mnogim zemljama koje su izvorna, tranzitna ili krajnja tržišta, a pogođena su krivolovom i nezakonitom trgovinom divljom faunom i florom, nacionalne agencije za provedbu zakona ne raspolažu dostatnim sredstvima i nisu dovoljno angažirane u provedbi postojećih propisa. Učinkovita provedba i dalje je ključan izazov, a nezakoniti trgovački putovi lako se mogu preusmjeriti kako bi se iskoristila slaba povezanost unutar globalnog lanca provedbe. 

Kao glavni donator (1,73 milijuna eura) Međunarodnom konzorciju za borbu protiv kriminala povezanog s divljom faunom i florom,[9]  Komisija namjerava riješiti neke od tih izazova. Rad konzorcija usmjeren je na međunarodnu razmjenu informacija i obavještajnih podataka, koordinaciju nastojanja usmjerenih na provedbu, kao i na jačanje kapaciteta za provedbu i poštovanje zakona, npr. poticanjem zemalja da koriste analitički vodič za borbu protiv kriminala u pogledu divlje faune i flore i šumarstva. 

2.3. Potpora međunarodnoj suradnji i djelovanju

EU i sve države članice stranke su Konvencije UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminala, koja može imati važnu ulogu u suzbijanju krijumčarenja divlje faune i flore jer se krijumčarenje divlje faune i flore smatra ozbiljnim oblikom organiziranog kriminala, tj. kažnjivo je najvećom kaznom od najmanje četiri godine zatvora. Sve države članice trenutačno ne poštuju prag trajanja kazni za krijumčarenje divlje faune i flore. Važan instrument je i Konvencija UN-a protiv korupcije koju još nije ratificirala jedna država članica.[10] Dosada su konkretne i posebne mjere u pogledu krijumčarenja divlje faune i flore na temelju tih konvencija bile ograničene. Moguća je i daljnja analiza korisnosti posebnih alata kao npr. dodatnog Protokola Konvenciji UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminala.

Radna skupina za financijsko djelovanje, koja utvrđuje norme i ocjenjuje provedbu mjera protiv pranja novca, uvrstila je u 2012. kaznena djela protiv okoliša na svoj popis kaznenih djela, važnih za mjere suzbijanja pranja novca.[11] Instrumenti, kao što su smjernice, za lakšu provedbu te nove preporuke mogli bi biti korisni za borbu protiv krijumčarenja divlje faune i flore. 

EU na diplomatskoj razini pitanje krijumčarenja divlje faune i flore pokušava riješiti izravno s ključnim zemljama podrijetla i zemljama u kojima postoji potražnja, uključujući i putem delegacija EU-a. Dosad je međunarodno djelovanje bilo usmjereno na Afriku. Diplomatskoj strategiji EU-a mogla bi pridonijeti i bolja suradnja s ključnim zemljama u kojima je potražnja značajna[12] i ostalim regijama u kojima je krijumčarenje divlje faune i flore razvijeno, te dijalozi na visokoj razini i partnerstva na regionalnoj razini, kao što je bio slučaj suzbijanja nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova. U tom su se kontekstu pojavile i druge ideje kao primjerice bolja suradnja s civilnim društvom i privatnim sektorom te mogućnost imenovanja posebnog predstavnika ili izaslanika UN-a koji bi povezivao i pratio različite strane globalnog djelovanja.  

Nadalje, EU je s trećim zemljama sklopio niz sporazuma o partnerstvu i suradnji, npr. s Indonezijom, Filipinima, Vijetnamom, Tajlandom i Singapurom, u kojima se navodi obveza zemalja  potpisnica o suradnji u pogledu pitanja okoliša, uključujući i izgradnjom kapaciteta za sudjelovanje u višestranim sporazumima o zaštiti okoliša te za njihovu provedbu. Ti sporazumi sadrže i odredbe o suradnji u suzbijanju organiziranog kriminala.

2.4. Razvojna suradnja

U okviru razvojne suradnje EU se bavi prijetnjama divljoj fauni i flori usmjeravajući nastojanja prema očuvanju, izgradnji kapaciteta i provedbi. U skladu s nedavno revidiranom razvojnom politikom EU-a, EU je upoznat s time da su za rješavanje krijumčarenja divlje faune i flore potrebne dugoročne mjere kako bi se osigurali održivi izvori prihoda lokalnim zajednicama jer se sudjelovanje u nezakonitoj trgovini divljom faunom i florom često može smatrati lakim načinom ostvarenja prihoda.  

EU je u posljednjih trideset godina osigurao više od 500 milijardi eura za očuvanje biološke raznolikosti u Africi, a vrijednost portfelja tekućih projekata iznosi približno 160 milijuna eura. No i dalje je znatno potrebno pravilno upravljanje biološkom raznolikosti i njezino očuvanje u zemljama u razvoju.

EU je od 2001. glavni financijski pokrovitelj programa MIKE[13]  s doprinosom u visini od 12 milijuna eura kojima je obuhvaćena 71 lokacija u Africi i Aziji. Komisija je u prosincu 2013. odobrila financiranje novog programa MIKE[14] u obliku bespovratnih sredstava u iznosu od 12,3 milijuna eura.

EU podupire niz nacionalnih i lokalnih projekata, npr. u okviru akcijskog plana FLEGT i mehanizma REDD+. Nadalje, velikim brojem projekata koje financira EU, a kojima je cilj smanjenje korupcije i izgradnja kapaciteta tijela za kazneni progon i sudova podupire se općenito vladavina prava, koja je ključna za uspješno suzbijanje krijumčarenja divlje faune i flore.

Iako se svim tim inicijativama ostvario određeni napredak, sinergija između očuvanja, zarađivanja za život lokalnog stanovništva, provedbe i dobrog upravljanja nije uvijek bila dovoljno iskorištena. Nadalje, dugoročna održivost niza projekata i dalje je slaba zbog nedostatnog sudjelovanja i potpore nacionalnih i lokalnih tijela vlasti (a katkad i stanovništva) te velike ovisnosti o vanjskim izvorima financiranja. Planiranjem razvojne suradnje EU-a za razdoblje 2014. – 2020. omogućuje se rješavanje tih nedostataka te se utvrđuje sveobuhvatan pristup krijumčarenju divlje faune i flore.   

3.           Mjere EU-a za suzbijanje krijumčarenja divlje faune i flore

3.1. Uređenje trgovine divljom faunom i florom

Trgovina divljom florom i faunom izvan i unutar EU-a uređena je nizom sveobuhvatnih propisa, kao što su Uredba o zaštiti vrsta divlje faune i flore br. 338/97 kojom se provodi CITES u EU-u, Uredba o drvu i proizvodima od drva br. 995/2010, kojom se zabranjuje stavljanje na tržište EU-a nezakonito posječenog drva, i Uredba o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu br. 1005/2008, kojom se zabranjuje stavljanje na tržište EU-a nezakonito ulovljene ribe. 

U EU-u se primjenjuje i zakonodavstvo kojim se zabranjuje nezakonito ubijanje ugroženih vrsta, tj. Direktiva 147/09 o očuvanju divljih ptica i Direktiva 43/92 o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore. Komisija je donijela akcijski plan o suzbijanju nezakonitog ubijanja, stupičarenja i trgovine pticama te pomno prati njegovu provedbu.[15]

Kriminalne mreže u nekim su slučajevima iskoristile složenost propisa o trgovini divlje faune i flore, posebice činjenicu da se na iste vrste mogu primjenjivati različiti trgovinski režimi ovisno o podrijetlu ili vrsti dotičnih proizvoda. Primjer toga je trgovina lovačkim trofejima na koju se nisu primjenjivala određena trgovinska ograničenja. EU neprekidno ažurira i po potrebi postrožava svoje propise kako bi se osiguralo da njegova provedbena tijela provode stroži nadzor.   

3.2. Učinkovita provedba propisa

Potrebna je učinkovita provedba propisa u okviru nacionalnih provedbenih tijela u državama članicama, tj. nadležnih tijela za zaštitu okoliša i ribolov, poreznih uprava i policije te državnog odvjetništva i sudova. 

Kako bi potaknula države članice da poboljšaju provedbu propisa EU-a o trgovini zaštićenim vrstama na temelju CITES-a, Komisija je 2007. donijela provedbeni plan EU-a u obliku preporuke.[16] Njime se utvrđuje niz mjera, kao što su nacionalni akcijski planovi, odvraćajuće kazne za kaznena djela u pogledu trgovine divljom faunom i florom te korištenje ocjena rizika i obavještajnih podataka. Te se neobvezujuće preporuke međutim nisu jednako provodile unutar EU-a te se nisu bavile pitanjem organiziranog kriminala u pogledu krijumčarenja divlje faune i flore.

Učinkovita provedba otežana je i zbog ograničenih resursa, nedostatka specijaliziranih jedinica u policiji i državnom odvjetništvu te različite razine suradnje između tijela nadležnih za trgovinu divljom faunom i florom i ostalih provedbenih tijela. Zakonodavstvom o obvezujućim kriterijima za učinkovite inspekcije i nadzor u državama članicama, kako se zahtijeva na temelju 7. akcijskog programa EU-a u području okoliša za razdoblje 2014. – 2020.,[17] mogla bi se unaprijediti provedba propisa EU-a o suzbijanju krijumčarenja divlje faune i flore, ako se tomu pridoda i davanje većeg prioriteta tom pitanju.

Na temelju Direktive 2008/99 o zaštiti okoliša putem kaznenog prava  sve države članice obvezne su osigurati da se u nacionalnom zakonodavstvu nezakonita trgovina divljom faunom i florom smatra kaznenim djelom te su obvezne osigurati učinkovite, razmjerne i odvraćajuće kaznene sankcije. No početna ocjena prenošenja tih obveza u nacionalno zakonodavstvo pokazala je da u nekoliko država članica još uvijek postoje propusti koji se trebaju riješiti. 

Unutar EU-a razlikuju se razine kaznenih sankcija koje se primjenjuju na krijumčarenje divlje faune i flore. U nekim državama članicama najstroža kazna podrazumijeva zatvorsku kaznu kraću od godinu dana. Time ne samo da se ograničava odvraćajući učinak, već se često sprječava i uporaba potencijalno važnih instrumenata za prekogranične ili nacionalne istrage, kao i pravosudna suradnja među državama članicama, npr. na temelju europskog uhidbenog naloga.   

3.3. Izobrazba i izgradnja kapaciteta

Za učinkovitu provedbu potrebne su tehničke vještine i upoznatost s tematikom. Izobrazba i izgradnja kapaciteta  trebaju se primjenjivati na cijeli provedbeni lanac, uključujući državno odvjetništvo i pravosudna tijela, kako bi se izbjegao veliki broj slučajeva koji se istražuju, ali za koje se ne pokreće kazneni postupak, te kako bi se osiguralo da suci priznaju težinu kaznenih djela. Neke su inicijative poduzete na razini EU-a, primjerice u okviru Europske visoke policijske škole (Cepol). Planiranjem odgovarajućih financijskih instrumenata za sljedeće financijsko razdoblje omogućuje se razmatranje postojećih nedostataka u suzbijanju krijumčarenja divlje faune i flore.

Europske mreže pravnika nadležnih za provedbu zakona u području okoliša,[18] poreznih uprava,[19]  državnih odvjetnika i sudaa[20] imaju važnu ulogu u provedbi propisa o suzbijanju krijumčarenja divlje faune i flore. Redovito se koriste alati poput EU-TWIX-a, povjerljive baze podataka za lakšu suradnju i razmjenu obavještajnih podataka među tijelima za provedbu propisa o suzbijanju krijumčarenja divlje faune i flore. Međutim, položaj i financiranje tih mreža osigurani su samo kratkoročno, a dosada je suradnja među njima ograničena.

3.4. Suzbijanje organiziranog kriminala

Organizirani kriminal sve je važniji čimbenik u krijumčarenju divlje faune i flore. Te vrste kaznenih djela općenito se rješavaju u okviru nekoliko horizontalnih instrumenata EU-a, kao što su Okvirna odluka o borbi protiv organiziranog kriminala[21] i Okvirna odluka o oduzimanju i povratu imovine.[22] Ti instrumenti načelno mogu biti korisni alati za borbu protiv krijumčarenja divlje faune i flore. Međutim, oni se primjenjuju samo ako se poštuje prag za određenu sankciju, što trenutačno nije slučaj za krijumčarenje divlje faune i flore u svim državama članicama.  

Za suzbijanje organiziranog krijumčarenja divlje faune i flore važno je istražiti nezakonite financijske tokove povezane s organiziranim kriminalom, npr. pranjem novca i poreznom utajom. Direktivom EU-a 2005/60[23] predviđaju se preventivne mjere, prvenstveno obveze dužne pažnje financijskih institucija u pogledu otkrivanja sumnjivih financijskih transakcija.   Izradom posebnih smjernica o značenju „dužne pažnje” u kontekstu kaznenih djela u području okoliša moglo bi se pomoći u otkrivanju kaznenih djela pranja novca u tom posebnom kontekstu. 

Europol je u listopadu 2013. objavio posebnu ocjenu kaznenih djela protiv okoliša u kojoj je među ostalim naglasak bio na ugroženim vrstama.[24] No Europol trenutačno nema posebnu kontaktnu točku koja se bavi kaznenim djelima protiv okoliša. Europol i Eurojust mogli bi osigurati važnu pomoć u povezivanju nacionalnih nadležnih tijela u prekograničnim slučajevima krijumčarenja divlje faune i flore te u pružanju analitičke i praktične potpore. Zbog toga je potrebno da im nacionalna provedbena tijela dostave kvalitetne podatke te podnesu zahtjeve za njihovu pomoć, što  dosada u pogledu krijumčarenja divlje faune i flore često nije bio slučaj.

Među usuglašene prioritete EU-a za razdoblje 2014. – 2017. za suzbijanje teškog i organiziranog kriminala [25] ne ubrajaju se kaznena djela protiv okoliša. Srednjoročnom revizijom 2015. omogućit će se ponovno razmatranje tih prioriteta, uzimajući u obzir nedavnu ocjenu Europola da su kaznena djela protiv okoliša nova prijetnja u EU-u, kako bi se osigurali dodatni resursi i veće korištenje prekograničnih mehanizama suradnje.

3.5. Uključivanje civilnog društva 

Civilno društvo važan je partner EU-u, a cilj je osigurati da mjere suzbijanja krijumčarenja divlje faune i flore dopru do svih bitnih dionika. Neke nevladine organizacije imaju znatno iskustvo u pogledu aktivnosti kao što su kampanje jačanja svijesti, istrage o navodnom nezakonitom postupanju ili specijalizirane izobrazbe, a njihove su  informacije izrazito korisne javnim tijelima prilikom donošenja politike i njezine provedbe. EU redovito surađuje s nevladinim organizacijama u pogledu pitanja koja se odnose na krijumčarenje divlje faune i flore. 

4. Zaključak

Radi uređenja trgovine divljom faunom i florom primjenjuju se sveobuhvatni globalni propisi i propisi EU-a, a EU je u znatnoj mjeri podržao inicijative za suzbijanje krijumčarenja divlje faune i flore, kao što su bolje upravljanje zaštićenim područjima, izgradnja kapaciteta i međunarodna suradnja u provedbi. Međutim, mjere koje je međunarodna zajednica poduzela posljednjih godina nisu bile dovoljne da bi se spriječio porast krijumčarenja divlje faune i flore, koji je potaknut rastućom potražnjom te siromaštvom i slabim upravljanjem u državama podrijetla.  

Glavni problem jest u tome da u pogledu učinkovite provedbe postojećih propisa i dalje postoje značajne nejednakosti na svjetskoj razini i na razini EU-a. To je često povezano s činjenicom da se tom pitanju ne daje značajan politički prioritet, zatim nedovoljnim resursima na nacionalnoj razini te neupoznatosti s težinom problema. 

Još jedna ključna slabost postojećih politika odnosi se na to da se nedovoljno uzima u obzir činjenica da je za rješavanje problema  organiziranog kriminala potrebno uključiti različite sudionike i instrumente. Nadalje, tek je nedavno postalo očigledno da krijumčarenje divlje faune i flore utječe na mir i sigurnost te se zbog toga dosada tomu nije posvećivala dovoljna pažnja u okviru odgovora EU-a na krize i preventivnoj vanjskoj i sigurnosnoj politici. 

Međunarodna zajednica nedavno je prepoznala važnost problema u pogledu potražnje, posebice u okviru CITES-a, no u tom je pogledu poduzet neznatan broj konkretnih mjera.  

Ukratko rečeno, zasad nedostaje usklađen i sveobuhvatan pristup krijumčarenju divlje faune i flore, koji bi se bavio i aspektima ponude i potražnje, te kojima bi se svi bitni sudionici uključili u različita područja politike.  

Komisija stoga poziva dionike da pridonesu raspravi o boljem rješavanju ključnih izazova te ulozi EU-a u budućem pristupu suzbijanja krijumčarenja divlje faune i flore.  Komisija poziva da se podnesu pismeni komentari[26]  u vezi sa sljedećim pitanjima: 

Je li postojeći politički i zakonodavni okvir EU-a dostatan za suzbijanje krijumčarenja divlje faune i flore?  Treba li EU unaprijediti svoj pristup krijumčarenju divlje faune i flore izradom novog akcijskog plana EU-a, kako je to zatražio Europski parlament? Na koji bi način EU mogao poboljšati politički angažman na svim razinama za suzbijanje krijumčarenja divlje faune i flore? Koji bi diplomatski alati bili najbolji za usklađenost različitih međunarodnih inicijativa? Na koje se alate na međunarodnoj razini EU treba usredotočiti kako bi se unaprijedila provedba suzbijanja krijumčarenja divlje faune i flore i ojačalo upravljanje? Koji su najprikladniji instrumenti djelovanja EU-a u pogledu rješavanja međunarodne potražnje i potražnje unutar EU-a za nezakonitim proizvodima od divlje faune i flore? Koju bi ulogu u tome mogli imati civilno društvo i privatni sektor? Na koji način EU može najbolje pridonijeti rješavanju utjecaja krijumčarenja divlje faune i flore na mir i sigurnost? Na koji se način instrumentima EU-a za suradnju može bolje pridonijeti jačanju kapaciteta zemalja u razvoju za očuvanje divlje faune i flore te mjerama suzbijanja krijumčarenja divlje faune i flore? Koje bi se mjere mogle poduzeti u EU-u za poboljšanje podataka o kriminalu povezanom s divljom faunom i florom kako bi se osiguralo učinkovitije donošenje politika?  Koje bi mjere nadležna tijela za zaštitu okoliša, policija, carina i državna odvjetništva u državama članicama mogli poduzeti u cilju jačanja provedbe suzbijanja krijumčarenja divlje faune i flore te jačanja suradnje među tim tijelima? Kako bi se mogla podići svijest pravosudnih tijela? Kako bi se postojeći instrumenti za suzbijanje organiziranog kriminala na razini EU-a i država članica mogli bolje iskoristiti za suzbijanje krijumčarenja divlje faune i flore? Koje bi se dodatne mjere trebale predvidjeti, npr. u pogledu sankcija? Kako tomu mogu pridonijeti Europol i Eurojust?

[1]               Donijela ju je UN-ova Komisija za sprečavanje kriminala i kazneno pravosuđe, a prihvatilo ju je Gospodarsko i socijalno vijeće UN-a  

[2]               Izvješće Glavnog tajnika UN-a od 20. svibnja 2013., S/2013/297, Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 2121 (2013).

[3]               Kao i u slučaju svih nezakonitih aktivnosti, vrlo je teško procijeniti opseg i vrijednost krijumčarenja divlje faune i flore. Stvarne brojke vjerojatno su puno veće jer su u većini zemalja  sredstva koja su trenutačno dostupna za suzbijanje tog kaznenog djela ograničena.

[4]               Kina je primjerice glavni krajnji korisnik bjelokosti, a Vijetnam rogova nosoroga. 

[5]               Nezakonita trgovina divljom faunom i florom i Europska unija: analiza podataka o zapljeni iz baze podataka EU-TWIX za razdoblje 2007. – 2011. Izvješće pripremljeno za Europsku komisiju.

[6]               Europol: Ocjena teških i organiziranih prijetnji za 2011., 2012. i 2013.

[7]               Njemačka je zajedno s Gabonom organizirala sporedno događanje na visokoj razini tijekom ministarskog tjedna Glavne skupštine u rujnu 2013. Francuska je organizirala okrugli stol povodom sastanka na vrhu šefova država i vlada o miru i sigurnosti u Africi 5. prosinca 2013. Ujedinjena Kraljevina je 13. veljače 2014. domaćin konferencije na visokoj razini o nezakonitoj trgovini divljom faunom i florom. 

[8]               Rezolucija Europskog parlamenta od 15. siječnja 2014. (2013/2747(RSP)). 

[9]               Međunarodni konzorcij za borbu protiv kriminala povezanog s divljom faunom i florom uključuje CITES, Interpol, UNODC, Svjetsku banku i Svjetsku trgovinsku organizaciju.

[10]             Njemačka

[11]             Međunarodni standardi za sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma te širenja koje je FATF donio 2012.

http://www.fatf-gafi.org/media/fatf/documents/recommendations/pdfs/FATF_Recommendations.pdf

[12]             Primjer tog pristupa je nedavni sporazum koji su potpisali povjerenik Potočnik i kineski ministar zaštite okoliša Zhou Sengxian o zajedničkim nastojanjima za suzbijanje krijumčarenja divlje faune i flore. 

[13]             Praćenje nezakonitog ubijanja slonova

[14]             Smanjivanje nezakonitog ubijanja slonova i ostalih ugroženih vrsta

[15]             www.ec.europa.eu/environment/nature/conservation/wildbirds/docs/Roadmap%20illegal%20killing.pdf

[16]             SL od 20. lipnja 2007., L 159/45.

[17]             SL od 28. prosinca 2013., L 354/171.

[18]             npr. Provedbena skupina za trgovinu divlje faune i flore i EnviCrimeNet.

[19]             Stručna skupina za carinske mjere u cilju zaštite zdravlja, kulturnog naslijeđa, okoliša i prirode (stručna skupina PARCS).

[20]             Europska mreža državnih odvjetnika u području okoliša; Europski forum sudaa u području okoliša.

[21]             Okvirna odluka 2008/841/PUP o borbi protiv organiziranog kriminala.

[22]             Okvirna odluka 2005/212/PUP o oduzimanju novca, predmeta i imovine stečenih kaznenim djelom, koja se trenutačno revidira.

[23]             Direktiva EU-a 2005/60 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma, koja se trenutačno revidira.

[24]             Europol: Ocjena prijetnji kaznenih djela protiv okoliša za 2013.

[25]             www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_Data/docs/pressdata/en/jha/137401.pdf.

[26]             Poslati do 10. travnja 2014. na: to env-eu-against-wildlife-trafficking@ec.europa.eu.