This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52014DC0037
REPORT FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEAN PARLIAMENT AND THE COUNCIL On Progress in Romania under the Co-operation and Verification Mechanism
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU o napretku Rumunjske u okviru mehanizma suradnje i provjere
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU o napretku Rumunjske u okviru mehanizma suradnje i provjere
/* COM/2014/037 final */
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU o napretku Rumunjske u okviru mehanizma suradnje i provjere /* COM/2014/037 final */
1. UVOD Europska
komisija je u srpnju 2012. podnijela izvješće u kojem je dala ukupnu
ocjenu napretka Rumunjske pet godina nakon početka provedbe mehanizma
suradnje i provjere (CVM).[1] Komisija
je primijetila da su mnoge potrebne sastavnice uspostavljene i da je CVM dao
značajan doprinos reformi u Rumunjskoj. Težište je prebačeno na
provedbu reformi. Izvješće, njegova metodologija i zaključci
potvrđeni su i u zaključcima Vijeća ministara.[2] Na izvješće
su utjecali i događaji u Rumunjskoj iz srpnja 2012., koji su pobudili
određena pitanja u pogledu vladavine prava i neovisnosti pravosuđa u
Rumunjskoj. Komisija je siječnju 2013. sastavila privremeno izvješće
o tim pitanjima.[3]
U izvješću se zaključuje da je Rumunjska provela neke, ali ne i sve
preporuke Komisije u vezi s tim pitanjima. Osim toga, Komisija je primijetila
da je potrebno ubrzati napredak u provedbi njezinih preporuka u pogledu reforme
pravosuđa, promicanja integriteta i borbe protiv korupcije. U ovom se
izvješću procjenjuje napredak koji je Rumunjska ostvarila u dva
ključna područja CVM-a, reformi pravosuđa i borbi protiv
korupcije, od objave tih izvješća. Dosadašnji tijek CVM-a pokazuje da
napredak nije jednostavan i da učinak poboljšanja u jednom području
mogu umanjiti ili čak poništiti pogoršanja nastala u nekom drugom
području. Odluke u parlamentu iz prosinca 2013. podsjetile su na to da se
temeljna načela i ciljevi reforme i dalje dovode u pitanje – kako bi se ta
načela još jedanput potvrdila, bila je nužna intervencija Ustavnog suda.
Stoga je osobito teško procijeniti u kojoj je mjeri reforma održiva i ima li
dovoljno unutarnje snage da se osigura opći pozitivan trend. Valja
primijetiti da teškoće iz 2012. nisu utjecale na odlučnost mnogih
institucija i pojedinaca u Rumunjskoj da nastave slijediti put napretka.
Komisija vjeruje da su postupak nadzora u okviru CVM-a, mogućnosti koje se
nude iz sredstava EU-a te konstruktivni angažman Komisije i mnogih država
članica i dalje vrijedna potpora reformi u Rumunjskoj. Sljedeće izvješće
bit će za otprilike godinu dana.
2. STANJE
PROCESA REFORMI U RUMUNJSKOJ
2.1. Pravosudni sustav Neovisnost
pravosuđa i vladavina prava bili su posebna tema u izvješću iz srpnja
2012. te naknadnom izvješću iz siječnja 2013.[4] To je
bilo i trajno pitanje rasprave na domaćoj sceni u Rumunjskoj te su
pravosudne institucije stavljale veći naglasak na taj dio svojeg rada.
Možda je upravo to pridonijelo povećanju povjerenja u pravosudne
institucije u Rumunjskoj.[5]
Neovisnost
pravosuđa i vladavina prava Ustavni poredak Iako nisu u
pravom smislu te riječi dio pravosuđa, Ustav i Ustavni sud neodvojivo
su povezani s vladavinom prava. Nakon ljeta 2012. autoritet Ustavnog suda više
nije dolazio u pitanje, a njegova se uloga važnog arbitra dodatno
učvrstila. Sud će i dalje imati ključnu ulogu u obrani temeljnih
načela poput diobe vlasti, između ostaloga i u budućim
raspravama o ustavnim promjenama. U nastavku
rasprave o Ustavu koji se očekuje ove godine bit će važno da se
Vrhovnom sudskom vijeću omogući davanje primjedbi o svim pitanjima
koja su bitna za pravosuđe. Posebno će biti potrebno voditi
računa da se isključe promjene koje povećavaju mogućnost
utjecanja političara na pravosudno vodstvo i dovode u pitanje neovisnost i
autoritet pravosuđa. Stoga je obveza vlade u pogledu savjetovanja s
Venecijanskom komisijom posebno važan znak opredjeljenja Rumunjske da sve
buduće ustavne promjene temelji na europskim normama. Rumunjska nadležna
tijela izrazila su osim toga svoju spremnost da o tome redovito
obavješćuju Europsku komisiju. Pritisci na
neovisnost pravosuđa U ljeto i jesen
2012. Komisija je primila velik broj pritužbi pravosudnih institucija zbog
izravnih kritika političara i politički motiviranih napada medija na
pojedine suce, državne odvjetnike i članove njihovih obitelji te na pravosudne
institucije i državna odvjetništva.[6]
Čini se da su se broj i žestina tih napada smanjili od 2012., ali su još
uvijek prisutni. Bilo je i slučajeva kada su pravosudne institucije i suci
izravno kritizirani nakon donošenja sudskih odluka koje su se odnosile na važne
političke osobe. To je u
suprotnosti s praksom većine drugih država članica, u kojima
poštovanje načela diobe vlasti i neovisnosti pravosuđa, bilo na
temelju pravila ili konvencija, političarima ograničuju
mogućnosti komentiranja sudskih odluka. VSV je glavni
branitelj neovisnosti pravosuđa i tu zadaću obavlja sustavno i
profesionalno, što je pomoglo da građani i političari počnu
ozbiljnije shvaćati taj problem. U međuvremenu ta zadaća zauzima
sve važnije mjesto u radu VSV-a, a jasnim i javno dostupnim postupkom kojim bi
se utvrdilo kako će VSV postupiti u takvim slučajevima omogućilo
bi se učvršćivanje te uloge VSV-a. VSV bi mogao razmotriti i druge
načine da se pokaže institucionalna potpora praktičnoj primjeni
neovisnosti pravosuđa pružajući potporu pojedinačnim sucima u
takvim slučajevima.[7] Ministar
pravosuđa već je pokrenuo korisnu inicijativu za uspostavu dijaloga
između medija i sudaca. Bolje uzajamno razumijevanje i profesionalan
pristup odnosu s medijima u pravosudnim institucijama pridonijeli bi
poboljšanju odnosa. Međutim, činjenica je da će se teško
ostvariti napredak ako osobe na položajima nastave kritizirati suce i sudske
odluke. Poštovanje
sudskih odluka To je ujedno
povezano s važnim aspektom diobe vlasti i vladavine prava – poštovanjem sudskih
odluka. Ono se odražava na različitim razinama. Neprovođenje sudskih
naloga te slučajevi kada su tijela javne uprave neopravdano dovodila u
pitanje sudske odluke prijetnja su koja ugrožava obvezujuću prirodu
sudskih odluka. Taj problem seže
sve do najviših državnih organa. Od srpnja 2012. pravosuđe se više puta
moralo obratiti Ustavnom sudu jer je parlament odbio prekinuti mandat
zastupnika nakon donošenja pravomoćne sudske odluke o nespojivosti.
Posljednja odluka Ustavnog suda o tom pitanu donesena je u studenome 2013., ali
Senat još nije poduzeo potrebne mjere. Imenovanja na
visoke dužnosti Imenovanja u
pravosudnom sustavu jedan su od najjasnijih načina da se dokaže neovisnost
pravosuđa i državnog odvjetništva. Proces CVM-a naglasio je važnost
postojanja jasnih, objektivnih i dobro promišljenih postupaka kod takvih
imenovanja:[8]
za povjerenje javnosti u pravosudni sustav ključno je da odluke o
imenovanju ne budu politički motivirane i da imenovani kandidati pokazuju
visok stupanj profesionalnosti i integriteta. Prošlogodišnji
su rezultati polovični.[9]
Kada je riječ o vodstvu Visokog suda, nisu zabilježeni primjeri kršenja
postupka. Stanje u državnom odvjetništvu bilo je lošije jer je postupak
imenovanja pokrenut u rujnu 2012. imao jasan politički predznak koji ni
naknadne izmjene postupka nisu uspjele otkloniti. Stoga su neki kandidati možda
i odustali od prijave. Konačnim prijedlogom obuhvaćene su pojedine
osobe koje su već stekle određeni ugled u području borbe protiv
korupcije. Međutim, ukupni ishod nije bio rezultat transparentnog postupka
procjene osobina kandidata i stvarnog natjecanja. Komisija je izrazila žaljenje
što se nije poštovao jasno definirani postupak, primjećujući da je
time stavljen težak teret na odabrane kandidate da pokažu svoju predanost i
ustraju u borbi tih institucija protiv korupcije. U jesen 2013.
pojavio se još jedan ozbiljan problem u vezi s imenovanjem načelnika i
zamjenika načelnika odsjeka u Nacionalnoj upravi za borbu protiv korupcije
(DNA). Opet su iznenada poništena privremena imenovanja na mjesta vršitelja
dužnosti, a ministar pravosuđa izvršio je nova imenovanja koja nisu bila u
potpunosti u skladu s postupkom savjetovanja s ravnateljem DNA-a. Nakon kritike
javnosti i VSV-a proveden je drugi postupak, s više konsenzusa, u kojem su se
poštovala pravila i koji je rezultirao drukčijim stalnim imenovanjima.
Odabrani trenutak pobudio je u javnosti sumnje u povezanost s odlukama DNA-a o
političkim osobama, uz javne političke kritike državnih odvjetnika.[10] Pravni okvir Novi zakoni Postupak izrade
novih zakona u Rumunjskoj pratio se u nekoliko uzastopnih izvješća o
CVM-u. U izvješću o CVM-u iz 2012. naglašava se da se time rumunjski
pravni okvir znatno modernizirao. Iako provedba nije jednostavna, posebno u
slučaju kada postoje više usporednih sustava, sve se više čini da
vodeće pravosudne institucije surađuju s Ministarstvom pravosuđa
kako bi se olakšao prijelaz. U pripremama za stupanje na snagu novih kaznenih
zakona pokazana je spremnost da se izvuku pouke iz prošlosti.[11]
Ministarstvo pravosuđa osiguralo je dodatna sredstva i radna mjesta za
potporu provedbi novih zakona. Bilo je korisno što su za taj postupak
predviđeni nešto duži, ali realni rokovi. Novi zakon o
kaznenom postupku koji će se provoditi od veljače veliki je pothvat:
sve su odredbe izravno primjenjive, a uvode se i dvije nove institucije, „sudac
za prava i slobode” i sudac „prethodnog vijeća”. Stoga je posebno važno da
se problemi predvide i riješe kada je to moguće. Kada novi zakoni stupe na
snagu, bit će važno redovito pratiti stvarni učinak i nadzirati
provedbu novih odredaba. Ostaje problem
nestabilnosti novih zakona nekoliko mjeseci prije njihova stupanja na snagu.
Utvrđeno je nekoliko pravnih problema zbog kojih će možda biti potrebno
izmijeniti te zakone ili zakon o primjeni Zakona o kaznenom postupku koji još
treba donijeti prije stupanja na snagu[12].
Osim toga, rumunjski je parlament u prosincu glasovao o nizu kontroverznih
izmjena Kaznenog zakona koje je Ustavni sud proglasio neustavnima (vidi tekst u
nastavku). Dosljednost sudske prakse Uvođenje
zakona ujedno je i važna prilika za rješavanje pitanja dosljednosti sudske
prakse. Nedosljednost i nepredvidivost sudske prakse sudova i tumačenja
zakona i dalje je veliki problem s kojim se suočava poslovna zajednica,
ali i društvo u cjelini. Visoki i
kasacijski sud (High Court of Cassation and Justice (HCCJ)) poduzeo je niz
korisnih mjera za rješavanje tog problema. Novim se zakonima
o postupku težište druge žalbe prebacuje na njezinu primarnu kasacijsku svrhu i
učvršćuje uloga Visokog suda u poboljšanju dosljednosti. U okviru
postupka odlučivanja o prethodnom pitanju uvest će se novi postupak
kojim će se omogućiti postavljanje pitanja Visokom sudu radi
donošenja interpretativne odluke koja će biti obvezujuća i u dotičnom
postupku i u budućim predmetima. Visoki sud i VSV poduzimaju u tom pogledu
važne korake u smislu osposobljavanja i objavljivanja obrazloženih sudskih
osuda, uključujući mjere kojima se sucima i sudskim
službenicima omogućuje pristup sudskim odlukama svih drugih sudova u
zemlji. U sljedećoj bi fazi sve sudske odluke trebale postati dostupne
pravnicima i javnosti.[13]
U određenim
se krugovima i dalje osjeća otpor poštovanju sudske prakse i smjernica
viših sudova, što otežava normalno funkcioniranje pravosudnog sustava.
Posljedična nesigurnost narušava povjerenje u pravosudni sustav te dovodi
do neučinkovitosti i nezadovoljstva među gospodarskim subjektima i
građanima. Ravnatelji sudova trebali bi svojim kolegama više naglašavati
važnost dosljednosti, a posebno preispitivati predmete u kojima se čini da
odluke odstupaju od prakse Visokog suda. Visoki bi sud pak trebao preispitati
predmete u kojima im se vlastite odluke čine nedosljednima. Dodatni izvor
poteškoća u dosljednoj primjeni zakona povezan je s kvalitetom i
stabilnošću pravnog okvira. Zbog velikog broja pravilnika donesenih po
hitnom postupku i parlamentarnih postupaka u kojima se ne poštuje minimum
transparentnosti često nije moguća temeljita
procjena, savjetovanje i priprema, čak i kada hitnost nije očita. Stoga su
suci, državni odvjetnici, pravnici, poduzeća, uprave i građani koji
moraju primjenjivati zakon zbunjeni, javljaju se pogreške i raste opasnost od
propusta koji otvaraju mogućnosti različitog tumačenja zakona. Strukturna reforma pravosudnog sustava Strategija
razvoja pravosuđa (2014. – 2018.) Ministarstvo
pravosuđa radi na izradi strategije razvoja pravosuđa
(2014. – 2018.). Strategijom se želi učvrstiti tekuće
reforme i pravosudne institucije te povećati povjerenje u pravosuđe. Opći
ciljevi – povećanje učinkovitosti, jačanje institucija,
integritet, kvaliteta, transparentnost i pristup pravosuđu – u skladu su s
naporima koji se poduzimaju u drugim državama članicama i na europskoj
razini. Cilj
je da se strategija i pripadajući akcijski plan donesu u veljači
2014. Za tu je inicijativu nužna uska suradnja vlade i pravosudnih institucija,
a ministar je uspio povezati institucije. Konsenzusom će se učvrstiti
autoritet strategije. U postupak bi trebalo uključiti i druge
pravne stručnjake, npr. odvjetnike, bilježnike i ovrhovoditelje. Važan element
budućih reformi pravosudnog sustava bilo bi povećanje kapaciteta
pravosudne uprave za donošenje informiranijih odluka na temelju prikupljanja
pouzdanih podataka o funkcioniranju pravosudnog sustava, istraživanja i
dugoročnog planiranja. Druge su države članice za
obavješćivanje o slabostima sustava koristile i postupke poput anketa
među korisnicima sudova i osobljem. Upravljanje
radnim opterećenjem i učinkovitost pravosuđa Pretjerano radno
opterećenje nekih sudova i državnih odvjetništva potvrđuje se kao
stalni problem, koji se dodatno pogoršava zbog nesigurnosti koje proizlaze iz
učinka zakona. Učinak može imati i nekoliko korisnih trendova u
pravosudnom sustavu, uključujući specijalizaciju, bolje korištenje
sudskih službenika i mjere sudske prakse za sprečavanje nepotrebnih
odgoda. Međutim,
važno je uzeti u obzir i dugotrajni problem[14]
preraspodjele raspoloživih resursa novim oblikovanjem pravosudne karte.
Međutim, za tu bi promjenu bila potrebna izmjena zakonodavstva, a potpora
parlamenta je nesigurna unatoč potpori Ministarstva pravosuđa. Integritet
pravosuđa VSV je naglasio
politiku nulte tolerancije u rješavanju problema povezanih s integritetom
pravosuđa, a uz pomoć Inspektorata razvija se dosljedniji i
detaljniji pristup. Važno je da to bude vidljivo i u dosljednom pristupu
upravnog dijela Visokog suda. Čini se da se uslijed toga povećao broj
predmeta,[15]
ali bit će potrebno daljnje praćenje kako bi se utvrdilo ima li
doista odvraćajući učinak.
2.2. Okvir integriteta
Okvir integriteta
jedno je od ključnih obilježja CVM-a, a institucije i pravila su ti koji
trebaju osigurati jasna očekivanja i pravilnu provedbu. On u velikoj mjeri
ovisi i o političkom i kulturološkom prihvaćanju činjenice da je
integritet važno načelo za javne službenike i da svaki prijestup za sobom
povlači posljedice. Nacionalna
agencija za integritet (National Integrity Agency, ANI) i Nacionalno
vijeće za integritet (National Integrity Council, NIC) Tijekom protekle
godine Nacionalna agencija za integritet (ANI) nastavila je konsolidirati svoje
rezultate.[16]
Međutim, i dalje postoje prepreke i razlike između ostvarenog
napretka u području nespojivosti, sukoba interesa i nezakonito
stečene imovine. Konkretno, ANI i njegova uprava doživjeli su seriju
napada, koji su se naizgled često preklapali s postupcima ANI-ja protiv
visokih političara. Nacionalno vijeće za integritet dokazalo je svoju
vrijednost kao nadzorno tijelo koje je sposobno objasniti mandat ANI-ja te
javno intervenirati prema potrebi. ANI se snažnije
učvrstio kao institucija, a vlada se zalaže za kvalitetnija sredstva kako
bi se osiguralo njegovo učinkovito funkcioniranje. Ključni su njegovi
odnosi s drugim vladinim agencijama, a ANI je sklopio i niz sporazuma kojima se
uređuju ti odnosi, od kojih su neki doduše uspješniji od drugih. Bilo je
dosta pokušaja da se odluke ANI-ja sruše na sudu, ali podaci pokazuju da je u
više od 80 % žalbi na odluku ANI-ja o sukobu interesa sud potvrdio
zaključke ANI-ja. Čini se da
su se sudovi upoznali s okvirom integriteta. Međutim, sudska je praksa još
uvijek neujednačena, donose se kontradiktorne odluke na razini
drugostupanjskih sudova, ali i na razini HCCJ-a, a sudski postupci o predmetima
nespojivosti još uvijek dugo traju. Još se očekuje odluka HCCJ-a o
mogućnosti žalbe na odluku Komisije za nezakonito stečenu imovinu da
njegov predmet ne proslijedi sudu. Dugo vrijeme potrebno za otkazivanje ugovora
sklopljenih u suprotnosti sa zabranom sukoba interesa i slabi rezultati državne
uprave u rješavanju tog problema smanjuju odvraćajući učinak
rada ANI-ja i za sobom povlače troškove za javne financije. Odluka o razvoju
novog sustava za ex ante provjeru sukoba interesa u postupku dodjele
ugovora o javnoj nabavi vrijedan je doprinos aktivnostima ANI-ja.[17] Jasno
je da bi bilo poželjno moguće sukobe interesa utvrditi prije potpisivanja
ugovora kako bi se mogli izbjeći. Uvođenje pravne obveze javnih
naručitelja da reagiraju na probleme koje je utvrdio ANI bit će važan
korak u osiguravanju funkcioniranja sustava. Osim toga, bilo bi važno
predvidjeti da u slučaju kada je ugovor sklopljen, a odluka ANI-ja
potvrđena, dužnosnik koji je u sukobu interesa bude odgovoran za
određeni minimalni dio troškova ugovora. Ako se pokaže uspješnim, taj bi
pristup trebalo što prije proširiti s fondova EU-a na sve postupke nabave. Bilo bi
logično izvući pouku iz tekućih aktivnosti ANI-ja kako bi se
poboljšao njegov pravni okvir. Paket o kojem se trenutačno razgovara s
vladom sadržavao bi važne korake, poput trenutačnog raskida ugovora kada
odluka o sukobu interesa postane pravovaljana, više kontrola u fazi imenovanja
i lakši pristup izjavama o sukobu interesa. To bi ANI-ju ujedno bila dobra
prilika za usmjeravanje kodifikacije okvira integriteta, čime bi se
trebalo osigurati uklanjanje mogućih nejasnoća u postojećem
okviru. Međutim,
pri poduzimanju takvih razumnih mjera javlja se nesigurnost izazvana uzastopnim
pokušajima parlamenta da naruši učinkovitost okvira integriteta.[18] To se
primjerice odnosi na pokušaje da se promijene pravila o nespojivosti za lokalno
izabrane predstavnike u ljeto 2013. i nedavni pokušaji izmjene Kaznenog zakona
kojim se čitave kategorije osoba izuzimaju od pravila o integritetu,
uključujući i ona o sukobu interesa (vidi nastavak teksta). Osim
toga, bilo je slučajeva kada je parlament odbio provesti odluku ANI-ja
čak i kada je bila potvrđena sudskom odlukom. Stoga bi se vladinim
prijedlogom izmjena zakona o ANI-ju trebala ojačati i učvrstiti uloga
ANI-ja, što bi bio važan ispit političke volje da se održi učinkoviti
okvir integriteta. Okvir integriteta:
Parlament U prethodnim
izvješćima o CVM-u upozoreno je na rizik da se parlamentarnim poslovnikom
zastupnici štite od zakona.[19]
U siječanjskom izvješću o CVM-u navodi se da je parlament u
siječnju 2013. donio izmjene Statuta zastupnika u parlamentu kojima je
izmijenjen postupak ukidanja imuniteta u slučaju pregleda, uhićenja i
pritvora zastupnika te progona bivših ministara. Čini se da je Statut
koristan korak u uvođenju veće jasnoće u pogledu nespojivosti
koja ima za posljedicu prestanak mandata i primjene rokova za razmatranje
zahtjeva državnog odvjetništva za pregled, uhićenje i pritvor zastupnika.
Međutim, odbijanje progona ne mora se obrazložiti.[20] Te su odredbe
zbog pokušaja da se sruše na Ustavnom sudu stupile na snagu tek u srpnju, a provedbeni
propisi i novi kodeks ponašanja[21]
još nisu doneseni. Nakon nekog vremena bit će potrebno procijeniti
učinkovitost Statuta. Nažalost, iz prakse tijekom jeseni 2013. nije uvijek
bilo vidljivo da zastupnici nova pravila doživljavaju kao priliku za
postroženje postupka.[22]
Konkretno, nakon izraza zabrinutosti u siječanjskom izvješću
parlament nije proveo odluku Visokog suda kojom je potvrđena odluka
ANI-ja.[23]
2.3. Borba protiv korupcije na visokoj razini
Ranijim
izvješćima o CVM-u i zaključcima Vijeća naglašeni su rezultati
koje su postigle institucije nadležne za borbu protiv korupcije na visokoj
razini kao jednog od najvažnijih oblika promicanja ciljeva CVM-a u Rumunjskoj.
Od posljednjih izvješća Komisije i DNA na razini progona[24] i
HCCJ u fazi sudskog postupka[25]
ostvarili su značajne rezultate u teškim okolnostima. I kada je riječ
o optužnicama i kada je riječ o osuđujućim presudama, primjena
pravosudnog sustava na utjecajne političke osobe važan je pokazatelj
dosega ruke pravde u Rumunjskoj. Ostvarena su
znatna poboljšanja sudske prakse, posebice u smislu brzine istrage DNA-a i
donošenja presude.[26]
Uklonjen je značajan propust koji je omogućivao odgode u predmetu
zbog odstupanja s dužnosti npr. zastupnika, a u Visokom su sudu na raspolaganju
branitelji po službenoj dužnosti kako se odsutnost odvjetnika obrane ne bi
iskoristila kao razlog za odgodu. Borba protiv
korupcije u sudstvu[27]
ključni je element vjerodostojnosti sustava. U tom se smislu ulažu napori
za poboljšanje dosljednosti i odvraćajućeg učinka sankcija u
okviru prijedloga zakona kojim se predviđa oduzimanje specijalne mirovine
sucima koji su pravomoćno osuđeni zbog namjernih kaznenih djela,
uključujući korupciju.[28]
Međutim, i
dalje su prisutne značajne prepreke koje otežavaju borbu protiv korupcije
na visokoj razini. Unatoč istragama, optužnicama i osuđujućim
presudama, vidljivo je da se korupcija ne tretira uvijek kao ozbiljno kazneno
djelo. Kada je riječ o pravosudnom sustavu, visok postotak uvjetnih kazni
upućuje na to da suci ne pokazuju dovoljnu odlučnost kada je
riječ o izvršenju osuđujuće presude[29], što
je u suprotnosti sa smjernicama o izricanju presuda samog Visokog suda. U tom
je smislu također važno poboljšanje rezultata oduzimanja i povrata
imovine. Prošireno oduzimanje, kojim se omogućuje oduzimanje imovine
srodnika, i dalje je nov i relativno rijedak postupak.[30] Tu
neodlučnost dodatno naglašavaju izjave rumunjskih političara koji
izražavaju suosjećanje s onima koji su osuđeni zbog korupcije.
Nedosljedna primjena pravila na ministre koji su odstupili s dužnosti ostavlja
dojam subjektivnosti. To bi moglo biti povezano i s izmjenama Kaznenog zakona
koje je parlament donio u prosincu 2013. bez prethodne rasprave i javnog
savjetovanja. Rumunjska pravosudna tijela, uključujući Visoki sud i
Vrhovno sudsko vijeće, izrazili su ozbiljnu zabrinutost zbog tih izmjena
jer bi se njima zastupnici[31]
izuzeli od primjene zakonodavstva koje se odnosi na kaznena djela korupcije,
npr. uzimanje mita, protuzakonito posredovanje i zlouporaba položaja. Prema
podacima DNA-a 28 zastupnika osuđeno je zbog korupcije ili se
trenutačno protiv njih vodi postupak.[32] Jedna od izmjena
odnosi se na odredbe o zastari kojima bi se znatno skratio rok zastare. U
izvješćima o CVM-u često su se spominjali rumunjski propisi o zastari[33],
koji sadržavaju relativno neobičnu odredbu prema kojoj zastara prestaje
tek s presudom suda najviše instance. Druge važne odredbe obuhvaćaju
redefiniranje sukoba interesa kako bi se velik broj kategorija osoba oslobodio
od odgovornosti za kaznena djela.[34]
Tu je i predložena izmjena kojom bi se, kako se čini, otklonile sve
posljedice djela korupcije za one koji su već osuđeni i izrečena
im je kazna.[35] Te su izmjene
izazvale reakcije rumunjskog sudstva[36],
ali i međunarodne zajednice.[37]
Između ostalog naglašena je i činjenica da se u Konvenciji UN-a protiv
korupcije navodi da bi se pravila o korupciji i sukobu interesa trebala
primjenjivati na sve javne službenike koji obavljaju zakonodavnu,
izvršnu, upravnu ili pravosudnu službu.[38] Ustavni sud
Rumunjske odlučio je u siječnju 2014. da su izmjene bile neustavne,
posebice navodeći potrebu poštovanja obveza koje proizlaze iz
međunarodnog prava te načelo jednakosti pred zakonom koje je
ugrađeno u rumunjski ustav. Odluka Ustavnog suda bila je važan dokaz
funkcioniranja provjera i nadzora, ali je i dalje teško shvatiti da su donesene
izmjene koje su naizgled izravno dovodile u pitanje tako važna načela.
2.4. Borba protiv korupcije na svim razinama
CVM-om se
zahtijevaju odlučne mjere u borbi protiv korupcije na svim razinama
rumunjskog društva. Ankete dosljedno pokazuju veliku zabrinutost javnosti zbog
raširenosti korupcije.[39]
Iako izvođenje istaknutih javnih osoba optuženih zbog djela korupcije pred
lice pravde može imati pozitivan učinak na javno mišljenje, borba protiv
korupcije na svim razinama znači i poduzimanje stalnih napora kako bi se
smanjile mogućnosti korupcije i pokazalo da otkrivanje korupcije za sobom
povlači posljedice. Takve upravljačke i preventivne mjere još uvijek
nisu na zadovoljavajućoj razini.[40]
Nacionalna
strategija borbe protiv korupcije važna je inicijativa kojom je proširen
zajednički okvir na velik broj različitih rumunjskih institucija. [41]
Nedvojbena je vrijednost napora koji se u okviru te strategije poduzimaju radi
širenja primjera najbolje prakse i poticanja javnih tijela da svoje resurse i
pažnju usmjere u borbu protiv korupcije.[42]
Sljedeći bi korak bila primjena dosljednijih pravila u područjima kao
što je procjena rizika i standardi unutarnje kontrole. Međutim, u
nedostatku izvršnih ovlasti,[43]
Strategija u velikoj mjeri ovisi o prioritetima koje odredi vodstvo pojedinih
institucija. Postoje razni načini da se pokaže predanost borbi protiv
korupcije, npr. spremnost da se prijestup prijavi nadležnim institucijama, a
činjenica da podaci pokazuju velike razlike među institucijama u tom
pogledu svjedoči o neujednačenosti pristupa. Osim toga, bilo
bi važno osigurati da se već kod izrade novih politika i zakonodavstva
vodi računa o sprečavanju korupcije. Mogući primjer bile bi
inicijative za promicanje decentralizacije i regionalizacije, a delegiranje
financijskog odlučivanja trebalo bi biti popraćeno procjenom rizika i
mjerama za otklanjanje mogućih posljedičnih slabosti.[44] Nastavljaju se
određeni projekti za borbu protiv korupcije poduprti sredstvima EU-a, npr.
u ministarstvima obrazovanja, zdravlja, pravosuđa i regionalnog razvoja te
u Nacionalnoj agenciji za fiskalnu upravu, koji daju zanimljive rezultate i
moguće primjere najbolje prakse. Komisija sa zadovoljstvom očekuje
nastavak tih inicijativa pri razvoju projekata za sljedeće programsko
razdoblje. Uz potrebu
povećanja učinkovitosti sredstava za izbjegavanje korupcije i sukoba
interesa u javnoj nabavi, racionalizacija zakonodavstva i povećanja
stabilnosti nameću se kao ključni problemi sudaca i subjekata koji
provode postupke javne nabave u Rumunjskoj.[45]
Nekoliko nevladinih organizacija i neovisnih stručnjaka izvijestilo je o
stalnoj podložnosti postupaka javne nabave korupciji. Iako taj problem nije
ograničen samo na Rumunjsku, postavlja se i pitanje administrativne
sposobnosti za provedbu tih postupaka, posebno na lokalnoj razini, pa to
zahtijeva posebnu pozornost, osobito u smislu prevencije. Važno će pitanje
biti jačanje suradnje između nacionalnog tijela za nadzor i
praćenje javne nabave (ANRMAP) i ANI-ja u vezi s uspostavom sustava ex
ante provjera sukoba interesa u postupku dodjele ugovora o javnoj nabavi,
uključujući što brže proširenje tog pristupa s natječaja za
dodjelu sredstava EU-a na cjelokupnu javnu nabavu u Rumunjskoj.
3. ZAKLJUČAK
I PREPORUKE
Ova ocjena pokazuje da je Rumunjska ostvarila
napredak u mnogim područjima u odnosu na prethodna izvješća o CVM-u.
Rezultati ključnih pravosudnih institucija i institucija nadležnih za
pitanja integriteta i dalje su pozitivni. Nužne i dugo očekivane
zakonodavne promjene nastavile su se odvijati prema planu, a duh suradnje
između pravosudnih institucija i Ministarstva pravosuđa olakšava
rješavanje problema povezanih s upravljanjem. U tom se području od
proljeća 2013. osjeća pozitivan učinak smirivanja političke
atmosfere. Međutim, problem neovisnosti pravosuđa i
dalje je prisutan i brojni su primjeri otpora mjerama za promicanje integriteta
i borbu protiv korupcije na političkoj i upravnoj razini. Brzopotezne i
netransparentne izmjene Kaznenog zakona u prosincu 2013. izazvale su opću
zabrinutost kao ozbiljna prijetnja pravnom sustavu za borbu protiv korupcije i
promicanje integriteta, unatoč tome što je Ustavni sud odlukom o njihovoj
neustavnosti dokazao da provjere i nadzor funkcioniraju. Važno mjerilo
ključnih imenovanja pokazuje polovične rezultate jer su se neki
postupci provodili otvoreno i transparentno na temelju objektivnih kriterija,
dok su drugi zaslužili kritike zbog političkih intervencija. Takvo stanje utječe na procjenu održivosti
procesa reformi u Rumunjskoj. Odlučnost ključnih institucija za borbu
protiv korupcije unatoč stalnim pritiscima pokazuje da je proces reformi
našao čvrsto mjesto u bitnim dijelovima rumunjskog društva. S druge
strane, činjenica da su temelji reforme tako lako dovedeni u pitanje u parlamentu
služi kao podsjetnik da nema konsenzusa u pogledu ostvarivanja ciljeva CVM-a.
Komisija poziva Rumunjsku da poduzme mjere u sljedećim
područjima:
Neovisnost pravosuđa
Pravosudno
vodstvo treba nastaviti braniti neovisnost pravosuđa. Integritet i
profesionalnost trebaju biti ključni čimbenici u provedbi jasnih
postupaka imenovanja. Rumunjska bi u ovom području trebala: ·
osigurati
da kodeks ponašanja zastupnika sadržava jasne odredbe kojima se osigurava
poštovanje neovisnosti pravosuđa, a posebno sudskih odluka, od strane
zastupnika te u parlamentarnom postupku ·
osigurati
potrebne uvjete kako bi Vrhovno sudsko vijeće moglo konsolidirati svoje
aktivnosti usmjerene na zaštitu neovisnosti pravosuđa i poduprijeti
pojedinačne suce suočene s izazovima koji zadiru u neovisnost pravosuđa ·
iskoristiti
moguću reviziju Ustava kao priliku da se postojeće odredbe o diobi
vlasti upotpune jasno formuliranom obvezom poštovanja neovisnosti
pravosuđa od strane izvršnih i zakonodavnih tijela ·
pojačati
napore u cilju pouzdanog informiranja i podizanja svijesti novinara i javnosti
o ulozi i statusu pravosuđa te o postupcima u tijeku.
Reforma pravosuđa
Trebalo bi
ubrzati napredak u povećanju dosljednosti sudske prakse,
uključujući mjere za ubrzanje sudskih postupaka i korištenje novih
mogućnosti, poput proširenog oduzimanja. Rumunjska bi u ovom području
trebala: ·
ubrzati
rješavanje problema radnog opterećenja i donijeti zakonodavne mjere koje
su potrebne za restrukturiranje sustava sudova ·
pravosudnoj
upravi osigurati potrebna sredstva informiranja o funkcioniranju pravosudnog
sustava (npr. statistički alati, sustav vođenja predmeta, ankete za
korisnike i osoblje) kako bi se omogućilo donošenje informiranijih odluka
i pokazao ostvareni napredak ·
osigurati
potpunu i pravodobnu objavu te stalno ažuriranje svih sudskih odluka i
obrazloženja na internetu ·
osigurati
postupak kojim su obuhvaćeni svi pravni stručnjaci i javna uprava ·
dovršiti
postupak u vezi sa zakonom o mirovinama sudaca osuđenih za kaznena djela ·
osigurati
bolje praćenje presuda na svim razinama kako bi se osiguralo ispravno
provođenje odluka i novčanih kazni. 3. Integritet Ostvareni
napredak u pogledu okvira integriteta potrebno je učvrstiti razjašnjenjem
pravnog okvira kako bi se otklonile sve dvojbe u pogledu njegove primjene.
Rumunjska bi u ovom području trebala: ·
osigurati
primjenu zakona u području nespojivosti, sukoba interesa i nezakonito
stečene imovine bez iznimaka ·
Vlada
i ANI trebali bi surađivati u izradi i dostavi prijedloga zakonodavstva za
poboljšanje okvira integriteta ·
provesti
ex ante provjeru postupka javne nabave u ANI-ju kako bi se njegova
primjena proširila sa sredstava EU-a na sve postupke javne nabave ·
osigurati
da se provedbom novog parlamentarnog statuta u najvećoj mogućoj mjeri
automatizira primjena pravomoćnih sudskih odluka.
Borba protiv korupcije
Potrebno je
nastaviti odlučno primjenjivati zakon kada je riječ o korupciji na
visokoj razini i proširiti njegovu primjenu na korupciju manjih razmjera.
Rumunjska bi u ovom području trebala: ·
osigurati
da se zakoni za borbu protiv korupcije jednako primjenjuju na sve ·
povećati
dosljednost i odvraćajući učinak kazni izrečenih u
predmetima u vezi s korupcijom na svim sudovima u Rumunjskoj ·
povećati
napore u progonu sitne korupcije ·
izraditi
nacionalnu strategiju borbe protiv korupcije kako bi se uvela dosljednija
mjerila i obveze javne uprave i rezultate javno objaviti. [1] COM(2012) 410
završna verzija [2] 24. rujna 2012. [3]
COM(2013) 47 završna verzija. Komisijina analiza i preporuke potvrđeni su
u zaključcima Vijeća za opće poslove 11. ožujka 2013. [4] COM(2012) 410
završna verzija, COM(2013) 47 završna verzija [5] U skladu s posebnim
istraživanjem Eurobarometra o pravosuđu (br. 385) povjerenje javnosti u
pravosuđe u Rumunjskoj bilo je na razini od 44 %, što nije bilo
znatnije ispod prosjeka EU-a (53 %), te je Rumunjska po povjerenju u
pravosuđe zauzela 17. mjesto među 28 država članica. [6] COM(2013) 47
završna verzija, str. 4. [7] Tehničko
izvješće, odjeljak 1.1.1. [8]
Primjerice, u dokumentu COM(2012) 410 završna verzija poziva se na provedbu
„transparentnog i objektivnog postupka imenovanja [u institucijama za borbu
protiv korupcije] u okviru javnog natječaja provedenog na temelju
objektivnih kriterija kako bi se postiglo što snažnije vodstvo i osigurao
kontinuitet rada tih institucija”. Vidi i zaključke Vijeća ministra
(posljednji zaključci doneseni su 13. ožujka 2013.). [9] Tehničko
izvješće, odjeljak 1.5. [10] Tehničko
izvješće, odjeljak 1.5. [11] Tehničko
izvješće, odjeljak 1.2.2. [12] Tehničko
izvješće, odjeljak 1.2.2. [13] U odjeljku 1.3.2. Tehničkog
izvješća navode se razne inicijative koje su dosada poduzete. [14] Vidi primjerice
COM(2012) 410 završna verzija, str. 8. [15] Tehničko
izvješće, odjeljak 1.4.4. U tom se odjeljku primjećuje velik broj
predmeta koji su srušeni na Ustavnom sudu, a to narušava učinkovitost
mjera. [16] Tehničko
izvješće, odjeljak 2.1.3. [17] U odjeljku 2.1.4.
Tehničkog izvješća detaljno se navodi predviđeni postupak. [18] Na stranici 14.
dokumenta COM(2012) 410 završna verzija navode se primjeri iz prethodnih
godina. [19]
Vidi primjerice COM(2012) 410 završna verzija, str. 14. [20] Na str. 7.
dokumenta COM(2013) 47 završna verzija preporučuje se da se „u
slučaju da parlament spriječi normalnu provedbu zakona pruži puno
obrazloženje”. [21] Predsjednik
Zastupničkog doma izrazio je otvorenost za kodeks ponašanja inspiriran
međunarodnom praksom, a nacrt je poslan Europskom parlamentu u prosincu
2013. [22] Tehničko
izvješće, odjeljak 2.2. [23] Čak i nakon
jasne potpore HCCJ-a i Ustavnog suda u predmetu povezanom s jednim od senatora. [24] U 2013. vidljivo je
znatno povećanje broja podignutih optužnica (ukupno 1 073). Vidi
Tehničko izvješće, odjeljak 3.2.3. [25] Brojke koje navodi
Visoki sud usporedivog su reda veličine kao brojke iz 2012. Vidi
Tehničko izvješće, odjeljak 3.1. [26] Od 205 predmeta DNA-a
u kojima je u referentnom razdoblju donesena pravomoćna odluka većina
ih je riješena (oko 73 %) u manje od 4 godine (od toga većina u roku
od 2 godine). Vidi Tehničko izvješće, odjeljak 3.1. [27] HCCJ i DNA
prijavili su nekoliko novih slučajeva. [28] Zastupnički je
dom već prihvatio taj nacrt zakona, ali o njemu još uvijek odlučuje
Senat. [29] U predmetima DNA-a
između 1. siječnja 2013. i 15. listopada 2013. 853 optuženika
osuđeno je na kaznu zatvora. Na kraju je u 22,2 % (189 kazni)
predmeta dosuđeno izvršenje u pritvoru, a u 77,8 % (664 kazne)
suspenzija izvršenja (bilo uvjetna suspenzija izvršenja ili suspenzija
izvršenja uz nadzor). Vidi Tehničko izvješće, odjeljak 3.6.1. [30] Ministarstvo
pravosuđa izvijestilo je da je u razdoblju od 1. siječnja do 1. rujna
2013. državno odvjetništvo primijenilo zakon o proširenom oduzimanju iz 2012. u
34 slučaja. Donesena je samo jedna sudska odluka s proširenim oduzimanjem,
a o žalbi u tom predmetu trenutačno odlučuje Visoki i kasacijski sud. [31]
Uključujući predsjednika i osobe koje obavljaju zanimanje odvjetnika,
bilježnika ili ovrhovoditelja. [32] Tehničko
izvješće, odjeljak 3.2.1. [33] U dokumentu
COM(2012) 410 završna verzija preporučuje se suspenzija rokova zastare od
početka pravosudne istrage. [34] Protiv više od 100
gradonačelnika i dogradonačelnika trenutačno se vodi sudski
postupak zbog povreda iz podučja nadležnosti DNA-a. [35] Rasprava o ovoj
izmjeni odgođena je. [36] Vidi npr.
priopćenje za tisak DNA-a. http://www.pna.ro/comunicat.xhtml?id=4510&jftfdi=&jffi=comunicat;
i HCCJ: http://www.scj.ro/sesizari%20CC/Hot%20SU%201%202013.pdf [37] Usp. npr. reakciju
Veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država u Rumunjskoj: http://romania.usembassy.gov/policy/media/pr-12112013.html [38] Usp. npr.
predloženi članak 4. stavak 5. prijedloga Direktive o borbi kaznenim pravom
protiv prijevara usmjerenih protiv financijskih interesa Unije (COM(2012) 363
završna verzija od 11.7.2012. To je u skladu i s Konvencijom UN-a protiv
korupcije, u kojoj je određeno da su javni službenici obuhvaćeni
pravilima o borbi protiv korupcije sve osobe koje obavljaju zakonodavnu,
izvršnu, upravnu ili pravosudnu službu države stranke, bilo da su imenovane ili
izabrane. [39] Usp. Eurobarametar
br. 374 iz veljače 2012., http://ec.europa.eu/public_opinion/archives/ebs/ebs_374_en.pdf i indeks percepcije
korupcije organizacije Transparency International iz 2013.: http://cpi.transparency.org/cpi2013/results/ [40] Poznato je,
primjerice, da su među gradonačelnicima postojali brojni
slučajevi nespojivosti, a da nitko nije poduzeo bilo kakve mjere dok ANI
nije ukazao na taj problem. To znači da su postojeće upravne kontrole
bile neuspješne. [41] Npr. danas u
Strategiji sudjeluje gotovo 80 % lokalnih tijela vlasti koja su imenovala
osobe za kontakt u vezi s aktivnostima za provedbu Strategije. [42] Strategija ima i
svoj portal koji nudi mogućnost navođenja podataka o pokazateljima
preventivnih mjera i samoprocjene javnih institucija. [43] Uz crnu listu onih
koji nisu objavili izvješća. [44] Zakon o
decentralizaciji nedavno je srušen na Ustavnom sudu. [45] Primjerice,
nekoliko izmjena općeg okvirnog zakona o javnoj nabavi u manje od godinu
dana izazvale su veliku pomutnju. Osim toga, povećanjem gornjih granica
postupaka javne nabave koji se mogu provesti bez javnog natječaja
povećavaju se moguće slabosti.