This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52014DC0030
REPORT FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEAN PARLIAMENT AND THE COUNCIL on the implementation of the Recommendation of the European Parliament and of the Council of 18 June 2009 on the establishment of a European Quality Assurance Reference Framework for Vocational Education and Training
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU o provedbi Preporuke Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o uspostavi Europskog referentnog okvira za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU o provedbi Preporuke Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o uspostavi Europskog referentnog okvira za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju
/* COM/2014/030 final */
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU o provedbi Preporuke Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o uspostavi Europskog referentnog okvira za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju /* COM/2014/030 final */
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM
PARLAMENTU I VIJEĆU o provedbi Preporuke Europskog parlamenta i
Vijeća od 18. lipnja 2009. o uspostavi Europskog referentnog okvira za
osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (Tekst značajan za EGP) SADRŽAJ 1........... Uvod............................................................................................................................. 3 2........... Postignuća u osiguranju
kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju......... 4 2.1........ Mehanizmi za osiguranje kvalitete na
razini sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja 4 2.2........ Mehanizmi za osiguranje kvalitete na
razini pružatelja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja 5 3........... Izazovi koje je potrebno prevladati............................................................................... 7 3.1........ Doprinos Europskog referentnog
okvira za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju
(EQAVET) transparentnosti u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju................. 7 3.2........ Upravljanje.................................................................................................................... 8 4........... Zaključci i sljedeći
koraci.............................................................................................. 8 4.1........ Zaključi vrednovanja.................................................................................................... 8 4.2........ Dovršetak EQAVETA-a.............................................................................................. 9 4.3........ Nakon EQAVETA-a.................................................................................................. 10 1. Uvod Za izlazak iz ekonomske krize Europi je
potreban pametan rast[1],
a za ostvarivanje tog rasta potrebni su bolje kvalificirani radnici.
Predviđanjima Cedefopa potvrđuje se da će se potreba za
niskokvalificiranim radnicima smanjivati, dok će potreba za
visokokvalificiranim radnicima rasti, a najveća će biti potreba za
srednje kvalificiranim radnicima[2]. Strukovno obrazovanje i osposobljavanje (VET)
imat će ključnu ulogu u tom kontekstu, što je naglašeno u nizu
nedavnih strateških dokumenata Komisije. Unatoč stavljanju posebnog
političkog naglaska na strukovno obrazovanje i osposobljavanje (VET), još
uvijek postoje veliki izazovi poput toga kako povećati njegovu
privlačnost, više uključiti učenje temeljeno na radu, povećati
važnost tržišta rada, izraditi bolje smjernice za karijere i obrazovanje,
ostvariti profesionalni razvoj učitelja i instruktora te poboljšati
priznavanje i transparentnost ishoda učenja u okviru sustava strukovnog
obrazovanja i osposobljavanja među državama te kroz različite
obrazovne programe. U rješavanju tih izazova važnu ulogu ima
osiguranje kvalitete (QA), naročito u prevladavanju neusklađenosti
vještina te poboljšanju zapošljivosti mladih ljudi, tako da konačno može
doći do zajedničkog razumijevanja izvrsnosti strukovnog obrazovanja i
osposobljavanja, čime bi se olakšalo uzajamno priznavanje obrazovanja
stečenog u različitim državama i omogućilo više mobilnosti te
bolje odgovorilo na ekonomske i društvene izazove. Ovo je prvo izvješće o napretku
ostvarenom u postupku osiguranja kvalitete u strukovnom obrazovanju i
osposobljavanju u Europskoj Uniji nakon donošenja Preporuke Europskog
parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o uspostavi Europskog referentnog
okvira za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju[3] (dalje u tekstu
Preporuka o EQAVET-u). U njemu su sažeta stečena iskustva te predstavljeni
prijedlozi Komisije za ostvarenje napretka. Preporukom o EQAVET-u uspostavlja se
referentni instrument za pomoć državama članicama u promicanju i
praćenju stalnog poboljšanja sustava strukovnog obrazovanja i
osposobljavanja. Okvirom bi se trebalo pridonijeti poboljšanju kvalitete
strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te većoj transparentnosti i
dosljednosti u razvoju politike strukovnog obrazovanja i osposobljavanja
među državama članicama, promičući time uzajamno
povjerenje, mobilnost radnika i polaznika te cjeloživotno učenje. Okvir obuhvaća ciklus od četiri faze
(planiranje, provedba, vrednovanje i pregled), a svaka od njih je potkrijepljena
kriterijima kvalitete i indikativnim deskriptorima[4] koji se trebaju
primjenjivati u sustavu strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, na razini
pružatelja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te dodjele kvalifikacija.
Njime se omogućuje sustavan pristup kvaliteti i stavlja snažan naglasak na
praćenje i poboljšanje kvalitete kombinirajući unutarnje i vanjsko
vrednovanje, pregled i ostale postupke usmjerene prema poboljšanju, uz potporu
mjerenja i kvalitativne analize. Okvir bi se trebao smatrati „instrumentarijem”
iz kojeg različiti korisnici mogu odabrati one dijelove koje smatraju
najvažnijima za svoje posebne sustave. Pokazatelji predloženi za mjerenje
poboljšanja kvalitete strukovnog obrazovanja i osposobljavanja odnose se na
podatke poput ulaganja u osposobljavanje učitelja i instruktora, stope
sudjelovanja, završetka i upisa u programe strukovnog obrazovanja i
osposobljavanja, korištenja stečenih vještina na radnom mjestu, stope
nezaposlenosti, učestalosti osjetljivih skupina, mehanizama za
određivanje potreba za osposobljavanjem na tržištu rada te programa za
promoviranje pristupa strukovnom obrazovanju i osposobljavanju. Države članice Preporukom su pozvane da
osmisle nacionalni pristup za poboljšanje sustava osiguranja kvalitete na nacionalnoj
razini, imenuju nacionalne referentne centre za osiguranje kvalitete (NRP) te
sudjeluju u europskoj mreži (mreži EQAVET). 2. Postignuća
u osiguranju kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju 2.1. Mehanizmi
za osiguranje kvalitete na razini sustava strukovnog obrazovanja i
osposobljavanja Izvrsnost strukovnog obrazovanja i
osposobljavanja na razini sustava podrazumijeva strategiju stalnog razvoja
vještina, cilj koje su ishodi učenja visoke kvalitete, mobilnost, uzajamno
priznavanje i propusnost, kao i provedba politika utemeljenih na dokazima
kojima se poboljšava učinkovitost i djelotvornost sustava. Ona
podrazumijeva i suradnju, zajedničko ulaganje te integriranje strukovnog
obrazovanja i osposobljavanja u sustav općeg obrazovanja i osposobljavanja[5]. Prema rezultatima istraživanja tajništva
EQAVET-a[6]
te rezultatima vanjskog vrednovanja[7],
više od 20 država konsolidiralo je svoje pristupe osiguranju kvalitete, a
EQAVET je izravno pridonio oblikovanju nacionalnog sustava u 14 država (BG, CZ,
EL, HU, HR, MT, RO, FYROM i BE fr, ES, IT, LV, LT, SI u kojima su reforme u
tijeku). Većina pristupa obuhvaća i početno[8] i trajno[9] strukovno obrazovanje i
osposobljavanje te institucijsko pružanje usluge obrazovanja, financirano
uglavnom javnim sredstvima. Neke države već su imale pristupe
usklađene s EQAVET-om te ih stoga nisu trebale posebno mijenjati. Danas većina nacionalnih sustava
obrazovanja i osposobljavanja u EU-u ima standarde kvalitete za pružatelje[10] strukovnog obrazovanja
i osposobljavanja, a oni se uglavnom koriste kao uvjeti za financiranje,
akreditiranje i/ili su potrebni kao dio zakonodavstva. U gotovo svim državama članicama
prikupljaju se podaci radi poboljšanja učinkovitosti i djelotvornosti
njihovih sustava te su za to osmišljene odgovarajuće metodologije za
prikupljanje podataka, npr. upitnici i pokazatelji/mjerila. Ipak, to ne
znači automatski da se postupci redovito pregledavaju i da se akcijski
planovi za promjenu osmišljavaju, jer iz istraživanja je vidljivo da samo oko
trećina država uvijek provodi redovite preglede i osmišljava akcijske
planove. U većini slučajeva države članice objavljuju
informacije o rezultatima dostupnih vrednovanja[11]. Što se tiče korištenja pokazatelja,
praksa se razlikuje u pojedinim državama. Dok se čini da neke pokazatelje
koristi većina država članica (npr. stopa sudjelovanja i završetka
programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja), ostali ključni
pokazatelji usmjereni prema ishodima, poput „korištenja vještina na radnom
mjestu” ili „udjela zaposlenih polaznika u određenom trenutku nakon
završetka osposobljavanja” manje se koriste, iako bi oni mogli pružiti
ključne podatke za to kako osigurati bolju usklađenost s potrebama
tržišta rada. Općenito, ovo su pokazatelji za koje je najteže dobiti
podatke. Prema nedavnom istraživanju provedenom
među nacionalnim referentnim centrima za EQAVET, 75 % njih smatra da bi
bilo korisno povećati suradnju na razini EU-a u cilju stvaranja
standardnih uvjeta koristeći jedan ili više pokazatelja EQAVET-a[12]. U istom istraživanju navodi se da se
indikativni deskriptori EQAVET-a koriste za upravljanje kvalitetom u 22 sustava
početnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. U vanjskom vrednovanju
spominju se teškoće u usporedbi nacionalnih mjera za osiguranje kvalitete
s deskriptorima EQAVET-a, jer su deskriptori vrlo općeniti i često
obuhvaćaju aspekte koji nisu obuhvaćeni određenim mjerama za
osiguranje kvalitete, već se prikazani u politikama strukovnog obrazovanja
i osposobljavanja te pristupima kreiranju politika[13]. Ipak, ovim globalnim
pristupom pomaže se i odmaku od pristupa koji podrazumijeva korištenje
instrumentarija te približavanju kulturi poboljšanja kvalitete. Visokokvalitetnim sustavom strukovnog
obrazovanja i osposobljavanja olakšava se i trajni razvoj vještina, mobilnost i
propusnost između strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i visokog
obrazovanja. Otprilike polovina država tvrdi da osiguranje kvalitete u njihovim
sustavima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja pomaže u dobivanju pristupa
visokom obrazovanju kroz različite mehanizme: strukovne kvalifikacije
osigurane kvalitete priznate su kao standardne kvalifikacije potrebne za
pristup visokom obrazovanju (npr. IE, NL) ili imaju dvostruki status, obrazovni
i strukovni (npr. PT). Ipak, iz toga je vidljivo da je propusnost u mnogim
državama još uvijek samo cilj te da je potrebno uložiti izrazite napore kako bi
ona zaživjela u praksi. Velika većina država uspostavila je
mehanizme i postupke za određivanje potreba za osposobljavanjem u
početnom strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (IVET) te većina
njih ima takve mehanizme i za trajno strukovno obrazovanje i osposobljavanje
(CVET)[14].
Ipak, potrebna je detaljna analiza kako bi se procijenila učinkovitost tih
sustava, njihove sinergije s Panoramom vještina EU-a[15] te odvija li se
uključenost profesionalnog područja (osobito profesionalnih
organizacija i poduzeća) na suradnički/savjetodavni način[16] budući da se to
pokazalo važnim za kreiranje visokokvalitetnih kvalifikacija temeljenih na
ishodima učenja koje odgovaraju potrebama tržišta rada. 2.2. Mehanizmi
za osiguranje kvalitete na razini pružatelja strukovnog obrazovanja i
osposobljavanja Visokokvalitetna potpora učenju te
učitelji i instruktori, kao i učinkovito vodstvo vještog ravnatelja,
važni su faktori, ali pružatelji strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (VET)
bolji su u pružanju izvrsnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja čak
i kada postoje strateške poveznice i umrežavanje sa širom ekonomskom zajednicom
na regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini.[17] U većini država postoji, ili je u
postupku stvaranja, zajednički okvir za osiguranje kvalitete za pružatelje
strukovnog obrazovanja i osposobljavanja koji je u skladu s europskim
referentnim okvirom za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i
osposobljavanju. U gotovo svim državama postoji vanjsko vrednovanje pružatelja
strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, dok se u 22 države[18] zahtijeva da
pružatelji strukovnog obrazovanja i osposobljavanja imaju unutarnje mehanizme
za osiguranje kvalitete, a u preostalih 6 država (BE fr, BG, FR, IT, LT, SK) je
na dobrovoljnoj bazi, ali se potiče. Najčešći oblik vanjskog pregleda je
inspekcija. Općenito, radi se o školskim inspekcijskim službama koje
obuhvaćaju početno strukovno obrazovanje i osposobljavanje (IVET) te
opće obrazovanje. Postoje i drugi oblici vanjskog vrednovanja koji se
uglavnom koriste u trajnom strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (CVET), a
manje u IVET-u. Na primjer, u nekim Länder u Njemačkoj pružatelji
moraju primjenjivati sustave upravljanja kvalitetom poput Q2E, EFQM, QZS ili
ISO 9001. U Malti se pružatelji podvrgavaju revizijama kvalitete koje
obavljaju vanjski stručnjaci. U nekim državama postoje posebne agencije za
osiguranje kvalitete ili vrednovanje, npr. u flamanskoj zajednici u Belgiji,
agencija za osiguranje kvalitete u obrazovanju i osposobljavanju koja
obuhvaća sve oblike obrazovanja i osposobljavanja osim visokog
obrazovanja, danski institut za vrednovanje koji obuhvaća cijeli obrazovni
sustav te španjolski nacionalni institut za vrednovanje obrazovanja i
osposobljavanja. U mnogim državama zakonodavstvom je
određeno da pružatelji strukovnog obrazovanja i osposobljavanja moraju
sustavno vrednovati svoje aktivnosti, kao i kvalitetu i učinkovitost
osposobljavanja koje nude. U BG, HR, CZ, DK, EE, HU, RO, SI i SK to
uključuje i obvezna izvješća o samoprocjeni te planove za poboljšanje
koji služe kao baza vanjskim vrednovanjima. Iako nije obvezno, samoprocjenom se
dosta koriste i pružatelji početnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja
(IVET) u Austriji. Ključni razlog za samoprocjenu na razini
pružatelja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja je razvoj kulture kvalitete
unutar ustanova za obrazovanje i usavršavanje. Tu su i pozitivni učinci u
smislu odgovornosti i upravljanja pružatelja strukovnog obrazovanja i
osposobljavanja, koji postaju odgovorni za donošenje kvalitetnih rezultata.
Budući da je kontekst u kojem radi svaki pružatelj strukovnog obrazovanja
i osposobljavanja različit, samoprocjenom se svakoj organizaciji
omogućuje razvijanje okvira i niza mjera koje odgovaraju tom kontekstu i
stvarnosti. Postoje velike razlike u praksi u pogledu
unutarnje revizije u državama članicama. U nekim državama pružatelji
strukovnog obrazovanja i osposobljavanja moraju unutarnju reviziju
usredotočiti na posebna područja aktivnosti. U drugim državama ne
postoje smjernice o načinima osiguranja kvalitete, dok su u nekoliko
država izrađeni priručnici, metodologije ili web-mjesta za podršku
tom procesu[19].
U nekim državama postoji oblik revizije/učenja među kolegama,
pružateljima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja koji se u većini
slučajeva temelji na europskoj metodologiji razvijenoj u okviru projekta
Leonardo da Vinci[20]. Općenito, pružatelji strukovnog
obrazovanja i osposobljavanja obično manje koriste deskriptore nego što je
to vidljivo na razini sustava[21].
Oni često prolaze postupak akreditacije[22]
te postupke vanjske ili unutarnje revizije, dok široka upotreba ciklusa
EQAVET-a nije uobičajena. Iz toga je vidljivo da postoji još prostora za
napredak u dostizanju razine pružatelja strukovnog obrazovanja i
osposobljavanja, posebno putem množitelja. U tom smislu projekti EQAVET-a mogu
služiti kao primjeri dobre prakse. Tako je malteški projekt osiguranja
kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju rezultirao smjernicama za
ustanove za strukovno obrazovanje i osposobljavanje kako primjenjivati
pokazatelje, dok je u okviru nizozemskog projekta u suradnji s pružateljima
strukovnog obrazovanja i osposobljavanja razvijen pristup osiguranju kvalitete
odozdo prema gore te se promicala kultura kvalitete[23]. Značajan izazov za osiguranje kvalitete
je dimenzija učenja temeljenog na radu. Često nije osigurano
osposobljavanje instruktora te o tome često nema puno informacija. Kriterijima EQAVET-a, deskriptorima i
pokazateljima ne omogućuju se posebne smjernice za osiguranje kvalitete
učenja temeljenog na radu. O ovoj relativnoj slabosti govorilo se na
političkoj razini u Izjavi iz Brugesa kojom su države sudionice pozvane da
do 2015. izrade zajednički okvir za osiguranje kvalitete za pružatelje
strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, koji će biti primjenjiv i na
učenje na radnom mjestu te usklađen s EQAVET-om[24]. Uz pomoć mreže
EQAVET-a osnovana je radna skupina koja trenutačno radi na razvoju smjernica
u tom pogledu. 3. Izazovi
koje je potrebno prevladati Iz istraživanja EQAVET-a i vanjskog
vrednovanja vidljivo je da su neke karakteristike EQUAVET-a dobro integrirane u
kulture osiguranja kvalitete u državama članicama. Ipak, postoji
značajan prostor za napredak u cilju postizanja zajedničkog
razumijevanja kojim bi se znatno olakšalo uzajamno priznavanje kvalifikacija te
povećala mobilnost. 3.1. Doprinos
Europskog referentnog okvira za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i
osposobljavanju (EQAVET) transparentnosti u strukovnom obrazovanju i
osposobljavanju Da potencijal EQUAVET-a u pogledu
transparentnosti (potpora uzajamnom povjerenju, mobilnosti unutar država i
cjeloživotnom učenju) još nije u potpunosti iskorišten može se vidjeti iz
ograničene sinergije s europskim alatima prvenstveno namijenjenima
poboljšanju transparentnosti kvalifikacija i kompetencija: Europskim
kvalifikacijskim okvirom (EKO)[25],
Europskim sustavom prijenosa bodova u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju
(ECVET)[26]
i okvirom Europass[27],
koji su usmjereni na ishode procesa učenja, tj. na ono što polaznici znaju
i što su sposobni napraviti. Dok je kvaliteta ishoda učenja konačni
kriterij za odlučivanje o kvaliteti mogućnosti učenja, ovaj
aspekt nije zapravo uzet u obzir u EQAVET-u, kojim se posebno ne obuhvaća
osiguranje kvalitete kreiranja, procjenjivanja i certificiranja kvalifikacija,
iako se u preporuci navodi da se okvir treba primjenjivati i na razine dodjela
kvalifikacija. Time se naglašava potreba za većom povezanosti s
kvalifikacijskim okvirima na nacionalnoj i europskoj razini. Postupci za olakšavanje uzajamnog priznavanja
postoje za strukovno obrazovanje i osposobljavanje (međunarodni
certifikati za neka zanimanja) te za visoko obrazovanje (mreže ENIC/NARIC).
Ipak, jasno je da njihova primjena još uvijek nije na odgovarajućoj
razini. Drugo potencijalno područje razvoja bilo bi učvršćivanje
veza između EQAVET-a i ECVET-a. Uistinu, jedan od prvotnih ciljeva
EQAVET-a bio je potpora uspostavi ECVET-a. Ipak, samo su se u nekoliko država
razvili sustavi bodova u VET-u (FI, IE, UK, EE, SE, SL i LU, IT za IVET)[28], dok je sustav ECVET u
većini država još u fazi razvoja[29]. Pitanje mobilnosti među obrazovnim
podsektorima vrlo je važno. Propusnost prema visokom obrazovanju predstavlja
ključni element privlačnosti strukovnog obrazovanja i
osposobljavanja, kao i u pogledu težnje prema izvrsnosti strukovnog obrazovanja
i osposobljavanja. Još uvijek ima prostora za razvoj u tom pogledu. U Europskim
standardima i smjernicama (ESG) za osiguranje kvalitete u području visokog
obrazovanja u Europi[30]
sadržana su opća načela, ali bez obzira na to njima se dopuštaju
različiti operativni pristupi i može se uočiti mala koordinacija
među alatima. Ipak, dijalog i suradnja povećali su se nedavno
organizacijom nekoliko zajedničkih događanja. U prilogu 3. Europskom
kvalifikacijskom okviru predlažu se zajednička načela osiguranja
kvalitete bilo za visoko obrazovanje bilo za strukovno obrazovanje i
osposobljavanje, no to se ne odnosi izričito na Europske standarde i
smjernice i na EQAVET[31]. Odgovarajući
razvoj modela EQAVET-a, vjerojatno s većim naglaskom na kvalitetu ishoda
učenja, mjera je koju predlaže europska radna skupina za kvalitetu
obrazovanja odraslih (stoga i trajnog strukovnog obrazovanja i
osposobljavanja), u cilju osmišljavanja dugoročnijeg pristupa osiguranju
kvalitete cjeloživotnog učenja[32]. 3.2. Upravljanje Dok se u preporuci EQAVET-a poziva na
uključivanje svih dionika unutar cijelog ciklusa osiguranja kvalitete, na
europskoj razini čini se da je upravljačka struktura sastavljena
uglavnom od predstavnika iz sektora početnog strukovnog obrazovanja i
osposobljavanja. Što se tiče nacionalnih struktura upravljanja, u
istraživanju tajništva EQAVET-a ukazuje se na potrebu za osiguravanjem
poboljšanog i trajnog sudjelovanja određenih kategorija dionika,
naročito polaznika, sektora visokog obrazovanja, poslodavaca i aktera na
tržištu rada kao i regionalnih i lokalnih tijela. U mjeri u kojoj je EQAVET pridonio boljem
osiguranju kvalitete u nacionalnim sustavima strukovnog obrazovanja i
osposobljavanja, njime se također olakšala i komunikacija te razmjena
među sustavima, promičući time dosljednost razvoja strukovnog
obrazovanja i osposobljavanja u državama. Time se donekle pridonosi općem
cilju promicanja transparentnosti i dosljednosti razvoja politika u sustavu
strukovnog obrazovanja i osposobljavanja država članica. Međutim, to nije dovelo do jednostavno
usporedivih opisa nacionalnih mjera za osiguranje kvalitete koje često
nisu vidljive u sveobuhvatnim dokumentima i nisu nužno usvojile strukturu
EQAVET-a. Države većinom opisuju svoje sustave osiguranja kvalitete
pozivajući se na unutarnje i vanjsko vrednovanje pružatelja strukovnog
obrazovanja i osposobljavanja, vrednovanje na razini sustava za potrebe razvoja
politike te kvalitetu kreiranja i dodjeljivanja kvalifikacija. U određenoj mjeri to je posljedica
fleksibilnog pristupa Preporuke o EQAVET-u, kojom se državama i pružateljima
strukovnog obrazovanja i osposobljavanja dopušta da sami odaberu alate i
elemente između različitih opcija te da ih prilagode. S jedne strane
to se pokazalo učinkovitom rasprostranjenošću korištenja takvih
alata, a s druge strane to nije dovelo do usvajanja zajedničkog pristupa
za opisivanje mjera za osiguranje kvalitete i razvoja strukovnog obrazovanja i
osposobljavanja na međudržavnoj razini. Izravno korištenje EQAVET-a kao reference za
opisivanje nacionalnih mjera može također biti teško jer se EQAVET-om
predlaže različita terminologija za kvalitetu sustava strukovnog
obrazovanja i osposobljavanja te onog na razini pružatelja strukovnog
obrazovanja i osposobljavanja[33].
To nije u skladu s praksom na nacionalnoj razini na kojoj se klasična
mjera poput inspekcija može odnositi i na sustav i na pojedinačnog
pružatelja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. 4. Zaključci
i sljedeći koraci 4.1. Zaključi
vrednovanja Razmatranja iz prethodnih odjeljaka mogu se
sažeti na sljedeći način: –
EQAVET-om se pridonijelo unaprjeđenju kulture
kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju u državama EU-a, kao i
njezinoj praktičnoj provedbi osobito putem operativnih mjera unutar mreže
EQAVET-a[34].
–
Međutim, takve mjere usredotočene su na
institucijsko pružanje strukovnog obrazovanja i osposobljavanja školskog tipa
(veći dio početnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i dio
trajnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja), s manje vidljivim utjecajem
na učenje temeljeno na radu i neformalno pružanje strukovnog obrazovanja i
osposobljavanja (što sačinjava veći dio trajnog strukovnog
obrazovanja i osposobljavanja, ali moglo bi imati i ključnu ulogu u
početnom strukovnom obrazovanju i osposobljavanju u dvojnim sustavima); –
Fleksibilni pristup EQAVET-a, kojim se
omogućuju alati za odabir i prilagodbu, olakšao je njegovu upotrebu, ali u
isto je vrijeme smanjio njegov potencijal da postane zajednički jezik i
pojmovni okvir u državama. Javlja se stoga jasna potreba za
povećanom suradnjom s drugim europskim instrumentima za osiguranje
kvalitete i transparentnosti. EQAVET-om se provodi referentni okvir kojim se
omogućuje fleksibilna upotreba. Može se istražiti do koje mjere je
dimenzija okvira potrebna za organiziranje kriterija kvalitete, deskriptora i
pokazatelja, s obzirom na to da je njihova upotreba ionako fleksibilna. Može se
uzeti u obzir iskustvo europskih standarda i smjernica (ESG) za osiguranja
kvalitete u visokom obrazovanju, što se tiče i opsega (ESG-om se posebno
podupire kvaliteta institucija, a ne sustava), imajući na umu neke od nedostataka
ESG-a. 4.2. Dovršetak
EQAVETA-a Konačni cilj mjera kvalitete u
obrazovanju i osposobljavanju je kvaliteta ishoda procesa učenja, tj. da
polaznici strukovnog obrazovanja i osposobljavanja steknu dobre strukovne i
transverzalne vještine. Važnost razine vještina nedavno je naglašena u jednom
posebnom otkriću u sklopu istraživanja o vještinama odraslih (PIAAC):
odrasle osobe koje imaju istu razinu kvalifikacije pokazale su znatno
različite razine vještina u različitim državama[35]. Pridavanjem veće pažnje osiguranju
kvalitete kreiranja i dodjele kvalifikacija, koje se povezuje s EQF-om,
ECVET-om i Europass dodatkom svjedodžbi, u okviru EQAVET-a omogućilo bi se
bolje bavljenje neformalnim strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem
temeljenim na radu, ali i bavljenje novim pitanjem otvorenih obrazovnih
sadržaja (OER) ili masovnih otvorenih mrežnih tečajeva (MOOCs) te
poboljšanje utjecaja na transparentnost i uzajamno priznavanje, uzimajući
u obzir načela utvrđena u Preporuci Vijeća za vrednovanje
neformalnog i informalnog učenja[36]. Zajedno s odgovarajućim nacionalnim
tijelima i dionicima, Komisija namjerava poduzeti sljedeće mjere kako bi
se postigla sveobuhvatnija provedba EQAVET-a: –
razviti deskriptore, pokazatelje i s tim povezane
smjernice kako bi se bolje bavilo kvalitetom i odgovarajućom razinom
stručnosti ishoda koje su polaznici stekli za vrijeme strukovnog
obrazovanja i osposobljavanja. To zahtijeva koordinaciju s ostalim
inicijativama za osiguranje kvalitete i instrumentima za transparentnost te
suradnju s odgovarajućim tijelima i mrežama, –
razviti i testirati smjernice za kreatore politike
i pružatelje strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, zajedno s popratnim
kontrolnim listama, deskriptorima i pokazateljima namijenjenima različitoj
stvarnosti trajnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te posebnim
karakteristikama učenja temeljenog na radu. To zahtijeva suradnju s raznim
dionicima te koordinaciju s razvojima povezanim s kvalitetom učenja
odraslih, –
provjeriti mogućnosti za europske dogovore
kako bi nacionalne mjere za osiguranje kvalitete postale transparentnije unutar
država. To bi moglo uključivati izradu dodatka s podacima kako bi se
olakšalo zajedničko razumijevanje nacionalnih postupka akreditacije
pružatelja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, promicanje
zajedničkih smjernica o tome kako opisati postupke osiguranja kvalitete
usklađene s EQAVET-om, ili stvaranje zajedničkog predloška za
akreditaciju pružatelja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja
oslanjajući se i na iskustva iz Europskog registra za osiguranje kvalitete
visokog obrazovanja (EQAR)[37]
te nacionalnih izvješća o upućivanju na EQF[38]. Programom Erasmus+ EU će omogućiti: ·
potporu prekograničnoj suradnji u osiguranju
kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju putem strateških partnerstava
i saveza sektorskih vještina kojima se podupire smislena uključenost
velikog niza dionika te poboljšani međusektorski dijalog s visokim
obrazovanjem i učenjem odraslih na temu osiguranja kvalitete; ·
potporu daljnjem dijalogu na europskoj razini kroz:
–
mrežu EQAVET-a u pogledu razvoja kulture kvalitete
podupirući radne skupine, seminare, aktivnosti učenja kolega u kojima
će sudjelovati dionici zainteresirani za osiguranje kvalitete u strukovnom
obrazovanju i osposobljavanju, –
izradu pomoćnih materijala poput
informatičkih alata i priručnika, –
inovativne projekte kojima će se povećati
kapacitet osiguranja kvalitete kako bi se poduprlo poboljšanje strukovnog
obrazovanja i osposobljavanja. Programom Obzor 2020, EU će: ·
unaprijediti znanje o učinkovitosti javnih
politika u pogledu trajnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i ostalih
oblika obrazovanja odraslih (uključujući aspekte osiguranja
kvalitete) u EU-u te njihovu usklađenost s dinamikom privatnih tržišta. Konačno, Komisija navodi da određeni
broj država namjerava koristiti dio sredstava iz Europskih strukturnih i
investicijskih fondova za financiranje reformi u sustavima strukovnog
obrazovanja i osposobljavanja. Ključno je da u poduzimanju tih inicijativa
središnju ulogu ima jačanje osiguranja kvalitete strukovnog obrazovanja i
osposobljavanja. 4.3. Nakon
EQAVETA-a Građani se sve više kreću
između sustava, unutar tradicionalnog početnog obrazovanja te kako bi
poboljšali i proširili svoje znanje i vještine tijekom života. Sve veći
broj mogućnosti učenja više se ne uklapa u konvencionalnu
klasifikaciju obrazovanja. Polaznicima se, s pravom, sve više nudi prilika da
objedine svoje obrazovanje odabirom mogućnosti iz različitih
podsustava i oblika pružanja obrazovanja, uključujući i putem izvora
znanja dostupnih kroz ICT te oni moraju moći vjerovati u njihovu
kvalitetu. Pojavom kvalifikacijskih okvira osigurane
kvalitete za cjeloživotno učenje, koje promovira EQF, poziva se na
razmatranje pristupa osiguranju kvalitete koji se temelji na sektorima te o tome
da li je moguće odrediti neka osnovna načela i smjernice valjane u
svim sektorima i primjenjive na sve kvalifikacije. Za rješavanje takvih izazova
bilo bi korisno raspravljati o EQAVET-u unutar sveobuhvatnog konteksta svih
instrumenata za transparentnost i osiguranje kvalitete. Komisija istražuje
mogućnost uže suradnje koordinacije svih europskih instrumenata za
transparentnost i osiguranje kvalitete kao način da se ostvari cjelovito
europsko područje vještina i kvalifikacija[39]. U tom pogledu Komisija namjerava poduzeti
sljedeće mjere radi bolje europske suradnje u osiguranju kvalitete u
sustavu cjeloživotnog učenja: –
savjetovati se s dionicima u pogledu
zaključaka ovog izvješća te u pogledu potrebe za poboljšanjem
usklađenosti između osiguranja kvalitete u različitim obrazovnim
podsektorima te za njezinu izvedivost, kao dio predstojeće javne rasprave
o europskom području vještina i kvalifikacija, tražeći daljnje
sinergije i usklađivanje transparentnosti EU-a i alata za priznavanje. –
provjeriti kako bi se ciljevi EQAVET-a mogli
ostvariti u okviru sveobuhvatnog pristupa osiguranju kvalitete u sustavu
cjeloživotnog učenja: –
u suradnji s ostalim inicijativama za osiguranje
kvalitete te instrumentima za transparentnost, istražiti praktične
zahtjeve koji su povezani s razvojem međusektorskih načela i
smjernica za osiguranje kvalitete cjeloživotnog učenja te uvjete za
očuvanje specifičnosti svojstvenih za podsustave ili nacionalne
sustave. [1] Komunikacija Komisije „Jača europska industrija
za rast i gospodarski oporavak”, COM(2012)582 završna verzija od
10.10.2012. [2] Cedefop, Putovi prema oporavku: tri vrste
kvalifikacija i scenariji tržišta rada za 2025., lipanj 2013. [3] SL C 155, 8.7.2009., str. 1. [4] Na primjer, za fazu planiranja na razini sustava
deskriptorima se omogućuju koraci poput opisivanja, u suradnji s
dionicima, dugoročnih i srednjoročnih ciljeva sustava strukovnog
obrazovanja i osposobljavanja, definiranja ciljeva i pokazatelja za
praćenje te određivanja potreba za osposobljavanjem. [5] Radni dokument službi Komisije, SWD(2012)375 od
20.11.2012., str. 38. [6] EQAVET, Potpora provedbi Europskog referentnog okvira
za osiguranje kvalitete: Rezultati istraživanja tajništva EQAVET-a, 2012.,
str. 20. Dostupno na web-mjestu tajništva EQAVET-a, http://www.eqavet.eu/gns/what-we-do/annual-forum.aspx [7] ICF GHK, Završno izvješće o vrednovanju provedbe
EQAVET-a, (dalje u tekstu „Vanjsko vrednovanje” ) 2013. str. 51. [8] „Strukovno obrazovanje i osposobljavanje koje se provodi
u sustavu početnog obrazovanja, obično prije početka rada”,
definicija koja se temelji na Terminology of European education and training
policy, Cedefop, Luxembourg, OP, 2008. [9] „Obrazovanje ili osposobljavanje nakon početnog obrazovanja
i osposobljavanja ili nakon početka rada [...]”, isto Cedefop. [10] EQAVET, Istraživanje tajništva, cit. , str. 29. [11] Ibid, str. 68.: BE (nl), BG, DK, DE, EE, IE, ES, LV,
LT, NL, AT, PL, RO, SK, FI, SE, UK, HR. [12] EQAVET, Istraživanje tajništva, cit. Poglavlje 5. [13] Vanjsko vrednovanje, cit., str. 32. [14] EQAVET, Istraživanje tajništva, cit., str. 61. i
str. 72. [15] Vidjeti http://euskillspanorama.ec.europa.eu/. [16] Nekoliko istraživačkih projekata u okviru 7. okvirnog
programa bavilo se trajnim strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem i
obrazovanjem odraslih. Vidjeti: „Trajno obrazovanje i obrazovanje odraslih u
Europi. Korištenje javne politike kako bi se osigurao rast vještina”,
Europska komisija 2013. [17] SWD(2012)375, cit. str. 38. [18] AT, BE nl, CY, CZ, DK, EE, FI, HU, IE, LU, LV, MT, NL, PL,
PT, RO, SE, SI, UK, HR, IC i FYROM, EQAVET Istraživanje tajništva, cit.
str. 24. [19] Vanjsko vrednovanje, cit. str. 25. [20] http://www.peer-review-education.net/
[21] EQAVET, Istraživanje tajništva, cit. str. 104. [22] Riječ „akreditacija” u ovom dokumentu
treba shvatiti kao akreditaciju u obrazovanju, a ne u smislu koji ona ima u Uredbi (EZ)765/2008. [23] Vidjeti http://eqavetprojects.eu/
[24] Vidjeti Izjavu iz Brugesa o pojačanoj europskoj
suradnji u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, 7.12.2010., strateški
cilj 2b. [25] Preporuka Europskog parlamenta i Vijeća od 23.
travnja, SL 2008/C 111/01 od 6.5.2008. [26] Preporuka Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja
2009., SL 2009/C 155/02 od 8.7.2009. [27] Odluka 2241/2004/EZ, SL L390/6 od 31.12.2004. [28] EQAVET, Serban Iosifescu, Postupci osiguranja kvalitete
u postupcima certificiranja, izrade kurikuluma, akreditiranja i osposobljavanja
instruktora u europskim sustavima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja,
2011. [29] Cedefop, Trendovi u politici strukovnog obrazovanja i
osposobljavanja u Europi 2010. – 2012.,2012., str. 59. [30] ENQA, Europski standardi i smjernice za osiguranje
kvalitete u području europskog visokog obrazovanja, 2005. [31] Iako EQAVET kao takav nije još postojao, postojao je
zajednički okvir osiguranja kvalitete za strukovno obrazovanje i
osposobljavanje. [32] Završno izvješće tematske radne skupine o
kvaliteti u obrazovanju odraslih. Vidjeti paralelno istraživanje o
kvaliteti u obrazovanju odraslih http://ec.europa.eu/education/adult/doc/qualityannex_en.pdf. [33] Tako postaje vidljiva značajna razlika između
EQAVET-a i ESG-a koji se odnosi samo na institucijsku razinu. [34] http://www.eqavet.eu –
Vidi naročito IT alat ciklusa kvalitete. [35] OECD, Pregled vještina za 2013., osobito str. 204. [36] Preporuka Vijeća (2012/C 398/01). [37] Cf. http://www.eqar.eu/. [38] Cf. http://ec.europa.eu/eqf/documentation_en.htm. [39] Komunikacija Komisije, Promišljanje obrazovnih
aktivnosti: Ulaganje u vještine za bolje socijalne i ekonomske učinke,
COM(2012) 669 završna verzija, 2012.