PRILOG 1.

IZJAVA

(Najveći format: A4 (210 × 297 mm))

 (1)

Izdalo

:

Naziv tijela: … … …

koja se odnosi na (2)

:

DODJELJIVANJE HOMOLOGACIJE PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE ODBIJANJE HOMOLOGACIJE POVLAČENJE HOMOLOGACIJE KONAČNU OBUSTAVU PROIZVODNJE

za tip gume s obzirom na „razinu buke od kotrljanja” i/ili „sposobnost prianjanja na mokrim površinama” i/ili otpor kotrljanja prema Pravilniku br. 117

Homologacijski br.: … Br. proširenja: …

1.	Naziv i adresa (adrese) proizvođača: …

2.	Prema potrebi naziv i adresa zastupnika proizvođača: …

3.	„Razred gume” i „vrsta uporabe” tipa gume: …

4.	Naziv (nazivi) marke i/ili trgovački opis (opisi) tipa gume: …

5.	Tehnička služba i, gdje je primjenjivo, ovlašteni ispitni laboratorij za homologaciju ili provjeru sukladnosti:

6.	Homologirane sposobnosti: razina buke (na stupnju 1./stupnju 2.) (2), razina prianjanja na mokrom, razina otpora kotrljanja (na stupnju 1./na stupnju 2.) (2)

6.1.	Razina buke reprezentativne veličine gume, vidjeti stavak 2.5. Pravilnika br. 117, u skladu s točkom 7. izvješća o ispitivanju u Dodatku Prilogu 3. … DB(A) pri referentnoj brzini od 70/80 km/h (2)

6.2.	Razina prianjanja na mokrom za reprezentativnu veličine gume, vidjeti stavak 2.5. Pravilnika br. 117, u skladu s točkom 7. izvješća o ispitivanju u Dodatku Prilogu 5. … (G) uporabom metode s vozilom ili prikolicom (2)

6.3.	Razina otpora kotrljanja reprezentativne veličine gume, vidjeti stavak 2.5. Pravilnika br. 117, u skladu s točkom 7. izvješća o ispitivanju u Dodatku Prilogu 6. …

7.	Broj izvješća koje je izdala ta služba: …

8.	Datum izvješća koje je izdala ta služba: …

9.	Razlog(razlozi) za proširenje homologacije (ako je primjenjivo):

10.	Primjedbe: …

11.

Mjesto:

12.

Datum:

13.

Potpis:

14.	Prilozi ovom izvješću: …

14.1.

Popis dokumenata iz homologacijske dokumentacije, koji pohranjuju nadležna tijela koja su izdala homologaciju i koje je moguće dobiti na zahtjev (1).

14.2.

Popis oznaka uzorka gaznog sloja: za svaku trgovačku oznaku ili naziv marke i trgovački opis treba navesti popis oznaka veličina gume, u slučaju guma razreda C1 treba dodati oznaku „reinforced” (ili „extra load”) ili oznaku brzinske kategorije zimskih guma, ili u slučaju guma razreda C2 i C3, oznaka „traction”, ako to zahtjeva stavak 3.1. ovog Pravilnika.

---

(1)  Razlikovni broj države koja je dodijelila/proširila/odbila/povukla homologaciju (vidjeti odredbe o homologaciji u Pravilniku).

(2)  Nepotrebno prekrižiti.

(1)  Kod guma s vrstom uporabe „zimska” treba priložiti izvješće o ispitivanju prema Dodatku 2. Prilogu 7.

PRILOG 2.

PRIMJERI HOMOLOGACIJSKIH OZNAKA

---

(1)  Homologacije u skladu s Pravilnikom br. 117 za gume koje spadaju u područje primjene Pravilnika br. 54, trenutačno ne uključuju zahtjeve prianjanja na mokrom.

(2)  Homologacije u skladu s Pravilnikom br. 117 za gume koje spadaju u područje primjene Pravilnika br. 54, trenutačno ne uključuju zahtjeve prianjanja na mokrom.

(3)  Homologacije u skladu s Pravilnikom br. 117 za gume koje spadaju u područje primjene Pravilnika br. 54, trenutačno ne uključuju zahtjeve prianjanja na mokrom.

PRILOG 3.

ISPITNI POSTUPAK ZA MJERENJE BUKE OD KOTRLJANJA GUME NASUPROTNOM VOŽNJOM VOZILA U PRAZNOM HODU

0.   UVOD

Ovaj postupak sadrži specifikaciju mjernih instrumenata, uvjeta i postupke mjerenja kako bi se dobila razina buke kompleta guma ugrađenih na ispitnom vozilu, koji se kotrlja po cesti utvrđene površine. Mikrofonima postavljenim na ispitnoj stazi mjeri se najveća razina zvučnog tlaka dok se vozilo kotrlja u praznom hodu; konačan se rezultat za referentnu brzinu dobiva iz analize linearne regresije. Tako dobiveni rezultat se ne može povezati s bukom guma, izmjerenom pri ubrzavanju ili kočenju.

1.   MJERNI INSTRUMENTI

1.1.   Akustična mjerenja

Mjerač razine zvuka ili jednakovrijedni mjerni sustav, uključujući vjetrobran preporučen od strane proizvođača, ispunjava ili prelazi zahtjeve za instrumente tipa 1 u skladu s drugim izdanjem publikacije IEC 60651:1979/A1:1993.

Mjerenja se provode uporabom frekventnog filtra A i vremenskog filtra F.

Pri uporabi sustava s periodičnom provjerom razine buke frekventnim filtrom A, očitavanja treba provoditi u vremenskim razmacima ne većim od 30 ms.

1.1.1.   Umjeravanje

Na početku i kraju svakog niza mjerenja cijeli se sustav provjerava umjerivačem zvuka, koji ispunjava zahtjeve za umjerivače zvuka s točnošću od najmanje razreda 1 u skladu s publikacijom IEC 60942:1988. Razlika između dva uzastopna mjerenja bez dodatnih namještanja treba biti jednaka ili manja od 0,5 dB. Ako je ta vrijednost veća, rezultati mjerenja dobiveni nakon zadnje zadovoljavajuće provjere trebaju se odbaciti.

1.1.2.   Sukladnost sa zahtjevima

Sukladnost naprave za umjeravanje zvuka sa zahtjevima publikacije IEC 60942:1988 provjerava se jednom godišnje, a provjeru sukladnosti cijelog mjernog sustava sa zahtjevima drugog izdanja publikacije IEC 60651:1979/A1:1993, najmanje jednom u dvije godine provodi laboratorij ovlašten za umjeravanje po odgovarajućoj normi.

1.1.3.   Postavljanje mikrofona

Mikrofon (ili mikrofoni) mora (moraju) biti postavljen (postavljeni) na udaljenosti od 7,5 m ± 0,05 m od referentne crte ispitne staze CC’ (slika 1.) i na visini od 1,2 m ± 0,02 m iznad zemlje. Os najveće osjetljivosti mikrofona mora biti vodoravna i na put vozila (crta CC’).

1.2.   Mjerenje brzine

Brzina vozila se mjeri instrumentima s točnošću od ± 1 km/h ili točnije, kad prednji dio vozila dostigne crtu PP’ (slika 1.).

1.3.   Mjerenje temperature

Obavezna su mjerenja temperature zraka i temperature površine ispitne staze.

Mjerila temperature mjere s točnošću od ± 1 °C.

1.3.1.   Temperatura zraka

Osjetnik temperature treba postaviti na nezaklonjenom mjestu u blizini mikrofona tako da je izložen struji zraka i zaštićen od neposrednog sunčevog zračenja. Ta se zaštita može ostvariti pomoću sjenila ili slične naprave. Osjetnik treba postaviti na visinu od 1,2 m ± 0,1 m iznad ispitne površine, kako bi se pri manjem protoku zraka izbjegao utjecaj toplotnog isijavanja ispitne površine.

1.3.2.   Temperatura ispitne površine

Osjetnik temperature treba postaviti na mjestu gdje je izmjerena temperatura reprezentativna za temperaturu ispitne staze pri čemu ne smije doći do smetnji pri mjerenju buke.

Kod uporabe mjerila temperature s kontaktnim osjetnikom, treba između površine i osjetnika nanijeti pastu koja prenosi toplinu tako da se stvori odgovarajući toplinski dodir.

Kod uporabe termometra (pirometra) treba visinu izbrati tako da se ostvari pokrivanje mjernog područja promjera od ≥ 0,1 m.

1.4.   Mjerenje vjetra

Naprava mora moći izmjeriti brzinu vjetra s odstupanjem od ± 1 m/s. Mjerenje se provodi na visini mikrofona. Bilježi se smjer vjetra s obzirom na smjer vožnje.

2.   MJERNI UVJETI

2.1.   Ispitni poligon

Ispitni poligon treba biti sastavljen od središnje postavljene staze okružene uglavnom ravnim ispitnim područjem. U području mjerenja ispitna staza mora biti ravna, a površina treba biti suha i čista tijekom svih mjerenja. Ispitna površina se prisilno ne hladi, ni prije ni za vrijeme mjerenja.

Na ispitnom poligonu se moraju doseći uvjeti slobodnog zvučnog polja između izvora zvuka i mikrofona unutar 1 dB(A). Ti su uvjeti ispunjeni ako na udaljenosti od 50 m od sredine ispitne staze nema velikih objekata koji odbijaju zvuk, kao što su ograde, stijene, mostovi ili zgrade. Površina ispitne staze i veličine ispitnog poligona trebaju biti u skladu s Prilogom 4. ovom Pravilniku.

Na središnjem dijelu ispitne staze polumjera od najmanje 10 m ne smije biti suhog snijega, visoke trave, rasute zemlje, troske ili sličnog materijala. U blizini mikrofona ne smije biti nikakvih prepreka koje bi mogle utjecati na zvučno polje, između mikrofona i izvora zvuka ne smije biti ni jedna osoba. Mjeritelj i mogući promatrači se moraju postaviti tako da ne utječu na očitanja mjernih instrumenata.

2.2.   Vremenski uvjeti

Mjerenja se ne provode pri lošim vremenskim uvjetima. Treba isključiti utjecaj udara vjetra. Ispitivanje se ne provode ako je brzina vjetra na visini mikrofona veća od 5 m/s.

Mjerenja se ne provode ako je temperatura zraka ispod 5 °C ili iznad 40 °C ili ako je temperatura površine ispitne staze ispod 5 °C ili iznad 50 °C.

2.3.   Buka okoline

2.3.1.   Razina buke okoline (uključujući moguću buku vjetra) treba biti najmanje 10 dB(A) ispod razine buke od kotrljanja guma. Na mikrofon se može staviti odgovarajući vjetrobran, s tim da se uzme u obzir njegov utjecaj na osjetljivost i karakteristike usmjerenosti mikrofona.

2.3.2.   Mjerenja na koje utječe vršna vrijednost zvuka koja nije povezana s općim značajkama razine buke od kotrljanja guma ne uzima se u obzir.

2.4.   Zahtjevi za ispitno vozilo

2.4.1.   Općenito

Ispitno vozilo je motorno vozilo s četiri jednostruke gume postavljene na dvije osovine.

2.4.2.   Opterećenje vozila

Vozilo mora biti opterećeno tako da opterećenje ispitivanih guma ispunjava zahtjeve stavka 2.5.2. dolje.

2.4.3.   Međuosovinski razmak

Međuosovinski razmak dviju osovina na koje su ugrađene ispitivane gume treba biti manji od 3,50 za gume razreda C1, i manji od 5 m za gume razreda C2 i C3.

2.4.4.   Mjere za smanjivanje utjecaja vozila pri mjerenju buke

Kako bi se osiguralo da konstrukcija ispitnog vozila ne utječe bitno na buku od kotrljanja guma, daju se sljedeći zahtjevi i preporuke:

2.4.4.1.   Zahtjevi:

(a)	ne ugrađuju se zavjesice i druge naprave za sprečavanje prskanja kotača;

(b)	nije dozvoljena ugradba ili postavljanje dijelova u neposrednoj blizini guma i naplatka kako ne bi došlo do prigušivanja emitirane buke;

(c)	namjestivost kotača (usmjerenost, nagib i zatur) mora biti potpuno sukladna preporuci proizvođača vozila;

(d)	u blatobrane i na donjoj strani nadogradnje ne smiju biti ugrađeni materijali koji prigušuju zvuk;

(e)

ovjes kotača mora biti u takvom stanju da ne dođe do neuobičajenog snižavanja udaljenosti od tla kad je vozilo opterećeno u skladu s ispitnim zahtjevima. Ako je vozilo opremljeno sustavom za namještanje razine nadogradnje, treba ga postaviti tako da udaljenost od tla za vrijeme ispitivanja odgovara udaljenosti od tla za neopterećeno vozilo.

2.4.4.2.   Preporuke za sprečavanje ometajućeg zvuka:

(a)	preporučuje se uklanjanje ili preinaka dijelova vozila koji bi mogli dovesti do pojave ometajućeg zvuka. Takva uklanjanja ili preinake treba navesti u izvješću o ispitivanju;

(b)	tijekom ispitivanja treba provjeriti jesu li kočnice popuno otpuštene kako ne bi izazvale šum kočenja;

(c)	treba provjeriti jesu li ventilatori isključeni;

(d)	tijekom ispitivanja prozori i pokretni krov trebaju biti zatvoreni.

2.5.   Gume

2.5.1.   Općenito

Na ispitno se vozilo ugrađuju četiri jednake gume. Kod guma s indeksom nosivosti iznad 121 i bez upute o dvostrukoj ugradbi, treba ugraditi dvije gume istog tipa i raspona na stražnju osovinu ispitnog vozila; na prednju osovinu treba ugraditi gume čija veličina odgovara opterećenju osovine i koje su tokarene na najmanju dozvoljenu dubinu profila, da bi se, zadržavajući potrebnu razinu sigurnosti, što više smanjio utjecaj buke dodira između gume i ceste. Zimske gume koje kod određenih ugovornih stranaka mogu biti opremljene čavlima zbog povećanja trenja ispituju se bez njih. Gume s posebnim zahtjevima za ugradbu ispituju se u skladu s tim zahtjevima (npr. smjer okretanja). Prije uhodavanja, gume moraju imati punu dubinu gaznog sloja.

Gume treba ispitivati na naplatcima koje je odobrio proizvođač gume.

2.5.2.   Opterećenja gume

Ispitno opterećenje Qt za svaku gumu na ispitnom vozilu iznosi od 50 % do 90 % referentnog opterećenja Qr, dok prosječno ispitno opterećenje Qt,avr za sve gume iznosi 75 % ± 5 % referentnog opterećenja Qr.

Za sve gume referentno opterećenje Qr odgovara najvećoj masi povezanoj s indeksom nosivosti gume. Ako se indeks nosivosti sastoji od dva broja odvojenih kosom crtom (/) u obzir se uzima prvi broj.

2.5.3.   Tlak u gumama

Svaka guma ugrađena na ispitnom vozilu treba ima ispitni tlak Pt koji nije veći od referentnog tlaka Pr i koji se nalazi unutar sljedećih graničnih vrijednosti:

Za gume razreda C2 i C3 referentni tlak Pr je tlak koji odgovara indeksu tlaka označenom na boku gume.

Za gume razreda C1 referentni tlak Pr za „standard” gume je 250 kPa, za „reinforced” gume je 290 kPa; najmanji ispitni tlak Pt iznosi 150 kPa.

2.5.4.   Pripreme za ispitivanje

Prije ispitivanja gume se „uhodavaju” zbog uklanjanja zrna smjese ili drugih ostataka od proizvodnog postupka na gaznoj površini. To otprilike odgovara 100 km uobičajene uporabe na cesti.

Gume ugrađene na vozilo moraju imati smjer vrtnje koji su imale kod uhodavanja.

Prije ispitivanja gume se zagrijavaju vožnjom pod ispitnim uvjetima.

3.   POSTUPAK ISPITIVANJA

3.1.   Opći uvjeti

Kod svih mjerenja vozilo treba biti voženo po ravnoj crti preko mjernog dijela staze (od AA’ do BB’) tako da je središnja uzdužna ravnina vozila što bliže crti CC’.

Kad prednji dio ispitnog dosegne crtu AA’, vozač mora ručicu mjenjača staviti u slobodan hod i isključiti motor. Ako ispitno vozilo tijekom mjerenja emitira neuobičajen zvuk (npr. ventilator, detonacija) ispitivanje treba odbaciti.

3.2.   Vrsta i broj mjerenja

Najveća razina zvuka izražena u decibelima i vrednovana frekventnim filtrom A (dB(A)) se mjeri do prvog decimalnog mjesta dok se vozilo kreće u slobodnom hodu između crta AA’ i BB’ (slika 1 – prednji dio vozila na crti AA’, zadnji dio vozila na crti BB’). Ta vrijednost predstavlja rezultat mjerenja.

Na svakoj strani ispitnog vozila provode se najmanje četiri mjerenja pri ispitnim brzinama manjim od referentne brzine propisane u stavku 4.1., i najmanje četiri mjerenja pri ispitnim brzinama većim od referentne brzine. Brzine trebaju biti približno raspoređene prema rasponima brzina određenim u stavku 3.3.

3.3.   Rasponi ispitnih brzina

Brzine ispitnog vozila trebaju biti u sljedećim područjima:

(a)	od 70 km/h do 90 km/h za gume razreda C1 i C2;

(b)	od 60 km/h do 80 km/h za gume razreda C3.

4.   TUMAČENJE REZULTATA

Mjerenja ne vrijede ako je među vrijednostima zabilježena neobična razlika (vidjeti stavak 2.3.2. ovog Priloga).

4.1.   Određivanje rezultata ispitivanja

Referentna brzina Vref za određivanje konačnog rezultata je:

(a)	80 km/h za gume razreda C1 i C2;

(b)	70 km/h za gume razreda C3.

4.2.   Regresijska analiza mjerenja buke kotrljanja

Razina buke od kotrljanja gume LR u dB(A) se određuje regresijskom analizom prema:

pri čemu je:

	je srednja vrijednost izmjerenih razina buke od kotrljanja Li u dB(A): n je broj mjerenja (n ≥ 16),
	je srednja vrijednost logaritama brzine Vi: cu νi = lg(Vi / Vref)
a	a je nagib regresijske crte u dB(A):

4.3.   Korekcija temperature

Kod guma razreda C1 i C2 konačni se rezultati uporabom korekcije temperature prevode na referentnu temperaturu ispitne površine ceste θref na sljedeći način:

LR(θref) = LR(θ) + K(θref – θ)

gdje je

θ	=	izmjerena temperatura ispitne površine,
θref	=	20 °C.

Kod guma razreda C1 koeficijent K je – 0,03 db(A)/°C, ako je θ < θref

i – 0,06 dB(A)/°C, kada je θ < θref.

Kod guma razreda C2 koeficijent K je – 0,02 dB(A)/°C

Ako odstupanja izmjerene temperature ispitne površine kod svih mjerenja potrebnih za određivanje razine buke jednog kompleta guma nisu veća od 5 °C, korekcije temperature prema gore opisanom postupku smiju se ograničiti na zadnju zabilježenu vrijednost buka kotrljanja, pri čemu treba uporabiti aritmetičku sredinu izmjerenih temperatura. U suprotnom slučaju korigira se svaka izmjerena vrijednost buke Li uporabom temperature izmjerene u trenutku mjerenja buke.

Za gume razreda C3 korekcija temperature se ne provodi.

4.4.   Uzimajući u obzir moguće netočnosti mjernog instrumenta, rezultati iz stavka 4.3. se smanjuju za 1 dB(A).

4.5.   Konačan rezultat razine buke od kotrljanja gume s korekcijom temperature, LR(θref) u dB(A), zaokružuje se na najbliži niži cijeli broj.

Slika 1.

Položaji mikrofona za mjerenja

PRILOG 4.

ZAHTJEVI ZA ISPITNI POLIGON

1.   UVOD

U ovom su Prilogu opisani zahtjevi za fizikalne značajke i izvedbe slojeva površine ispitne staze. Zahtjevi temeljeni na posebnoj normi (1) opisuju potrebne fizikalne značajke i ispitne postupke za te značajke.

2.   ZAHTJEVANE ZNAČAJKE POVRŠINE

Smatra se da je površina u skladu s navedenom normom ako su izmjerene vrijednosti za strukturu i sadržaj šupljina ili koeficijent upijanja zvuka u skladu sa zahtjevima iz stavaka od 2.1. do 2.4. i da su ispunjeni zahtjevi s obzirom na konstrukciju (stavak 3.2.).

2.1.   Sadržaj zaostalih šupljina

Sadržaj zaostalih šupljina (VC) u smjesi za završni sloj ispitne staze ne smije prijeći 8 %. Za mjerni postupak vidjeti stavak 4.1.

2.2.   Koeficijent upijanja zvuka

Ako površina ne ispunjava zahtjeve s obzirom na sadržaj zaostalih šupljina, površina staze je prihvatljiva jedino ako je koeficijent upijanja zvuka α ≤ 0,10. Za mjerni postupak vidjeti stavak 4.2. Zahtjevi iz stavaka 2.1. i 2.2. su također ispunjeni ako je bilo izmjereno samo upijanje zvuka i ako ono iznosi α ≤ 0,10.

Napomena:

Najvažnija značajka je upijanje zvuka, iako je graditeljima cesta sadržaj zaostalih šupljina više poznat. Međutim, upijanje zvuka treba mjeriti samo tada kad površina ne ispunjava zahtjeve s obzirom na sadržaj šupljina. To je posljedica činjenice da je sadržaj šupljina povezan s prilično velikom nesigurnošću s obzirom na mjerenja, te bi neke površine mogle biti neopravdano odbijene ako bi se odabir vršio samo na temelju šupljina.

2.3.   Dubina strukture

Dubina strukture (TD, texture depth), mjerena volumetrijskom metodom (vidjeti stavak 4.3.), iznosi:

TD ≥ 0,4 mm

2.4.   Homogenost površine

Svim sredstvima treba pokušati utvrditi je li površina ispitnog poligona izvedena što je moguće više homogeno. To uključuje strukturu i sadržaj šupljina, ali je potrebno uzeti u obzir također i mogućnost da zbog efikasnijeg valjanja na određenim mjestima struktura može biti različita i da se zbog tih neravnomjernosti mogu pojaviti neravnine.

2.5.   Periodična ispitivanja

Kako bi provjerili ispunjava li površina i dalje zahtjeve s obzirom na strukturu i sadržaj šupljina ili zahtjeve upijanja zvuka propisane u ovoj normi, površinu je potrebno periodično ispitivati na sljedeće načine:

(a)

Za sadržaj zaostalih šupljina (VC, voids content) odnosno upijanja zvuka (α): kad je površina nova: Ako površina ispunjava zahtjeve kao nova, nisu potrebna naknadna periodična ispitivanja. Ako površina kao nova ne ispunjava zahtjeve, možda će ispunjavati kasnije jer se površina vremenom popunjava i zgušnjuje;

(b)	Za dubinu strukture (TD): kad je površina nova: Na početku mjerenja buke (Napomena: najmanje četiri tjedna nakon polaganja); nakon toga svakih dvanaest mjeseci.

3.   KONSTRUKCIJA ISPITNE POVRŠINE

3.1.   Područje

Pri projektiranju ispitne staze važno je osigurati barem da je područje kojim prolazi vozilo na ispitnom poligonu pokriveno s propisanim materijalom i da postoje odgovarajući rubnjaci koji omogućuju sigurnu vožnju. Zato staza mora biti široka najmanje 3 m, a dužina staze od crta AA i BB se mora protezati najmanje 10 m na svaku stranu. Na slici 1. je prikazan nacrt odgovarajućeg ispitnog poligona s najmanjim područjem koje mora biti strojno položeno i strojno izvaljano s materijalima propisanim za ispitnu stazu. U skladu sa stavkom 3.2. Priloga 3. mjerenja treba provesti s obje strane vozila. To se može izvesti s dva mikrofona (s jednim na svakoj strani staze) i vožnjom u jednom smjeru ili s jednim mikrofonom na samo jednoj strani staze i vožnjom u oba smjera. Pri uporabi drugog načina mjerenja nema zahtjeva za površinu staze na onoj strani gdje nema mikrofona.

Slika 1.

Najmanji zahtjevi za površinu ispitnog područja. Osjenčani dio se naziva „ispitno područje”

Napomena:

Unutar ovog polumjera ne smije biti velikih objekata koji bi odbijali zvuk.

3.2.   Projektiranje i priprema površine

3.2.1.   Osnovni zahtjevi projektiranja

Ispitna površina treba ispuniti četiri izvedbena zahtjeva:

3.2.1.1.

treba biti napravljena od gustog asfaltnog betona;

3.2.1.2.

najveća veličina zrna agregata smije biti 8 mm (s dozvoljenim odstupanjem od 6,3 mm do 10 mm);

3.2.1.3.

debljina habajućeg sloja treba biti ≥ 30 mm;

3.2.1.4.

vezivo je nepreinačeni bitumen sa sposobnošću penetracije.

3.2.2.   Smjernice za projektiranje

Kao vodič izvođaču ispitne površine na slici 2. je prikazana krivulja zrnatosti agregata s traženim značajkama. Osim toga, tablica 1. daje određene smjernice za postizanje željene strukture i otpornosti. Za krivulju zrnatosti vrijedi sljedeća formula:

P (% prosij) = 100 · (d/dmax) 1/2

gdje je:

d	=	veličina kvadratne mreže sita, u mm
dmax	=	8 mm za središnju krivulju
	=	10 mm za donju krivulju odstupanja
	=	6,3 mm za gornju krivulju odstupanja

Slika 2.

Krivulja zrnatosti agregata u asfaltnoj smjesi s dozvoljenim odstupanjima

Uz gore navedeno preporučuje se sljedeće:

(a)	frakcija pijeska (0,063 mm < veličina kvadratne mreže sita < 2 mm) ne smije sadržavati više od 55 % prirodnog pljeska i najmanje 45 % drobljenog pijeska;

(b)	gornji i donji noseći sloj u skladu s najboljom praksom cestogradnje treba osigurati dobru stabilnost i ravnoću;

(c)	granulat se drobi (100 % drobljeni) od materijala s velikom otpornošću;

(d)	upotrijebljeni granulat u smjesi se pere;

(e)	na površinu se ne stavlja dodatni granulat;

(f)	tvrdoća veziva, izražena kao vrijednost PEN, iznosi 40 do 60, 60 do 80 ili čak 80 do 100, ovisno o klimatskim uvjetima pojedine države. Pravilo je da se u skladu s uobičajenom praksom izabere što tvrđe vezivo;

(g)

temperatura smjese prije valjanja se izabere tako da se naknadnim postupcima valjanja dosegne potreban sadržaj šupljina. Za postizanje veće vjerojatnosti da će biti ispunjeni zahtjevi iz stavaka od 2.1. do 2.4., izvedbena gustoća se ne nadzire samo s obzirom na izbor temperature smjese, već i s obzirom na broj prolaza valjanja i izbor valjka.

Tablica 1.

Konstrukcijske smjernice

	Zahtijevane vrijednosti		Dozvoljena odstupanja
	Obzirom na ukupnu masu smjese	Obzirom na masu agregata
Masa šljunka, kvadratno sito > 2 mm	47,6  %	50,5  %	± 5 %
Masa pijeska 0,063 < SM < 2 mm	38,0  %	40,2  %	± 5 %
Masa punila SM < 0,063 mm	8,8  %	9,3  %	± 5 %
Masa veziva (bitumen)	5,8  %	N.A.	± 0,5 %
Najveća veličina agregata	8  mm		6,3-10 mm
Tvrdoća veziva	(vidjeti stavak 3.2.2.(f))
Koeficijent trošenja (PSV)	> 50
Kompaktnost, omjer prema Marshallu	98  %

4.   ISPITNI POSTUPAK

4.1.   Mjerenje sadržaja zaostalih šupljina

Za ta mjerenja uzimaju se uzorci na najmanje četiri mjesta ispitne staze, koja su jednakomjerno raspoređena na ispitnom području između crta AA i BB (vidjeti sliku 1.). Da se izbjegne nehomogenost i neravnost na putanji kotača, uzorke ne treba uzimati na putanjama kotača već u njihovoj blizini. Najmanje dva uzorka se uzimaju u blizini putanje kotača, a najmanje jedan uzorak približno na sredini između putanje kotača i između svakog mikrofona.

Ako postoji sumnja da zahtjevi za homogenost nisu ispunjeni (vidjeti stavak 2.4.), uzimaju se uzorci s više mjesta na ispitnom području.

Na svakom se uzorku određuje sadržaj zaostalih šupljina pa se zatim izračuna srednja vrijednost za sve uzorke koja se uspoređuje sa zahtjevima iz stavka 2.1. Dodatno, vrijednost sadržaja količine šupljina u pojedinom uzorku ne smije biti veća od 10 %.

Pri izradi ispitne staze treba uzeti u obzir poteškoće koje mogu nastati kod uzimanja uzoraka ako se ispitna staza grije s cijevima ili električnim vodičima. Takve naprave treba pažljivo isplanirati s obzirom na kasnija bušenja radi uzimanja uzoraka. Preporuča se ostaviti nekoliko područja, velikih približno 200 mm × 300 mm na kojima neće biti žica/cijevi ili će biti postavljene dovoljno duboko da se pri uzorkovanju ne bi oštetile.

4.2.   Koeficijent upijanja zvuka

Koeficijent upijanja zvuka (okomiti upad) se mjeri postupkom impedancijske cijevi s postupkom navedenim u normi ISO 10534-1:1996 ili ISO 10534-2:1998.

Za ispitne uzorke vrijede isti zahtjevi kao pri sadržaju zaostalih šupljina (vidjeti stavak 4.1.). Upijanje zvuka se mjeri u frekventnom opsegu od 400 do 800 Hz i u opsegu od 800 Hz do 1 600 Hz (bar pri srednjim frekvencijama pojasa treće oktave) i za oba opsega se određuju najveće vrijednosti. Prosječna vrijednost tih najvećih vrijednosti svih ispitnih uzoraka predstavlja rezultat.

4.3.   Volumetrijsko mjerenje makrostrukture

Za potrebe ove norme dubina strukture mjeri se najmanje na 10 mjesta jednakomjerno raspoređenih uzduž putanje kotača na ispitnoj stazi, prosječna vrijednost se uspoređuje s propisanom najmanjom dubinom strukture. Za opis postupka vidjeti normu ISO 10844:1994.

5.   OTPORNOST NA STARENJE I ODRŽAVANJE

5.1.   Utjecaj starenja

Slično kao kod drugih površina očekuje se da se na ispitnoj površini izmjerena razina buke kotrljanja gume lagano povećava u 6 do 12 mjeseci nakon izrade.

Površina doseže propisana svojstva tek nakon četiri tjedna nakon izrade. Utjecaj starenja na buku gume pri vožnji kamiona je u pravilu niži od one pri vožnji osobnim automobilima.

Otpornost na starenje je uglavnom određena zaglađivanjem i zgušnjavanjem površine koje uzrokuju prolazi vozila na stazi. Otpornost se redovito provjerava u skladu sa stavkom 2.5.

5.2.   Održavanja ispitne površine

S površine ceste je potrebno odstraniti razne ostatke ili prašinu koja može znatno smanjiti učinkovitu dubinu strukture. U državama sa snježnim podnebljima, sol se ponekad upotrebljava za odstranjivanje leda. Sol može privremeno ili stalno promijeniti stanje površine tako da poveća buku i zbog toga se njezina upotreba ne preporučuje.

5.3.   Obnavljanje ispitne površine

Ako je ispitnu površinu potrebno obnoviti, obično treba obnoviti samo ispitnu stazu (širine 3 m, vidjeti sliku 1.) po kojoj voze vozila pod uvjetom da preostala ispitna površina ispunjava zahtjeve sadržaja zaostalih šupljina ili upijanja zvuka kad se obavlja mjerenje.

6.   DOKUMENTACIJA O ISPITNOJ POVRŠINI I NA NJOJ PROVEDENIM ISPITIVANJA

6.1.   Dokumentacija o ispitnoj površini

U dokumentu,u kojem je opisana ispitna površina se navode sljedeći podaci:

6.1.1.

položaj ispitne površine;

6.1.2.

vrsta veziva, tvrdoća veziva, vrsta agregata, najveća teoretska gustoća betona (DR), debljina habajućeg sloja, krivulja zrnatosti na temelju uzoraka sa ispitne staze;

6.1.3.

postupak valjanja (npr. tip valjka, masa valjka, broj prolaza);

6.1.4.

temperatura smjese, temperature zraka i okoline i brzina vjetra tijekom polaganja staze;

6.1.5.

datum polaganja površine i naziv izvođača;

6.1.6.

svi, ili bar posljednji ispitni rezultat sa sljedećim podacima: 6.1.6.1. sadržaj zaostalih šupljina svakog ispitnog uzorka; 6.1.6.2. položaji mjesta na ispitnoj površini s kojih su uzeti ispitni uzorci; 6.1.6.3. koeficijent upijanja zvuka za svaki izvađeni uzorak (ako se mjeri). Navode se rezultati za svaki uzorak i za svako frekventno područje kao i prosjek svih vrijednosti; 6.1.6.4. položaji mjesta na ispitnoj površini s kojih su uzeti ispitni uzorci; 6.1.6.5. dubina strukture, uključujući broj ispitivanja i standardno odstupanje; 6.1.6.6. ustanova odgovorna za ispitivanja prema stavcima 6.1.6.1. i 6.1.6.2. te tip upotrijebljene opreme; 6.1.6.7. datum ispitivanja i datumi uzimanja uzoraka s ispitne površine.

6.2.   Podaci o ispitivanjima buke vozila obavljenih na ispitnoj površini

U dokumentu koji opisuje ispitivanje (ispitivanja) razine buke vozila navodi se jesu li ispunjani svi zahtjevi te norme. Pri tom je potrebno u skladu sa stavkom 6.1. pozvati se na dokument, pri čemu se navode rezultati, koji to potvrđuju.

---

(1)  ISO 10844:1994

PRILOG 5.

ISPITNI POSTUPAK ZA MJERENJE PRIANJANJA NA MOKROM

1.   OPĆI ISPITNI UVJETI

1.1.   Značajke staze

Staza treba imati gustu asfaltnu površinu, njezin nagib u bilo koju stranu ne smije prelaziti 2 posto. Staza treba biti jednoliko stara, istog sastava i jednake istrošenosti i treba biti bez kamenčića ili stranih naslaga. Najveća veličina granulata smije biti 10 mm (s dozvoljenim odstupanjem od 8 mm do 13 mm), i izmjerena dubina pijeska po ASTM E-965 treba biti od 0,7 ± 0,3 mm.

Vrijednost trenja površine za mokru stazu određuje se jednom od sljedećih metoda:

1.1.1.   Metoda standardne referentne ispitne gume (SRTT)

Kod ispitivanja sa SRTT-om i metodom iz stavka 2.1. prosječni je koeficijent najveće kočne sile (pbfc) između 0,6 i 0,8. Izmjerene vrijednosti se zbog utjecaja temperature korigiraju kako slijedi:

pbfc = pbfc (izmjeren) + 0,0035 (t – 20)

gdje je „t” temperatura površine mokre staze u stupnjevima Celzija.

Ispitivanje se provodi na voznim trakovima i dužini staze koja se upotrebljava za ispitivanje prianjanja na mokroj podlozi.

1.1.2.   Postupak s njihajnim brojem (BPN, British pendulum number)

Prosječni njihajni broj (BPN) mokre staze izmjeren u skladu s postupkom iz norme 303-93 Američkog udruženja za ispitivanje i materijale (ASTM) (ponovno odobren 1998.) pomoću poligona kako je navedeno u normi E 501-94 ASTM treba biti između 40 i 60 nakon korekcije temperature. Ako proizvođač njihala nije preporučio korekciju temperature može se upotrijebiti sljedeća formula:

BPN = BPN (izmjerena vrijednost) + 0,34 · t – 0,0018 · t2 – 6,1

gdje je „t” temperatura površine mokre staze u stupnjevima Celzija.

Na voznim trakovima staze koja se upotrebljava tijekom ispitivanja prianjanja na mokrom BPN se mjeri u razmacima od 10 metara duž trakova. BPN se mjeri pet puta u svakoj točki, koeficijent varijacije prosječnog BPN-a ne smije prijeći 10 posto.

1.1.3.   Homologacijsko tijelo provjerava značajke staze na temelju podataka navedenih u izvješću o ispitivanju.

1.2.   Uvjeti močenja

Površinu je moguće močiti s bočnih strana staze ili pomoću sustava za močenje ugrađenog u ispitno vozilo ili prikolicu.

Ako se upotrebljava sustav za močenje sa strane, ispitna se staza vlaži najmanje 30 minuta prije ispitivanja da se izjednači temperatura površine i temperatura vode. Preporučljivo je da se staza moči tijekom čitavog ispitivanja.

Dubina vode treba biti između 0,5 i 1,5 mm.

1.3.   Vjetar ne smije utjecati pri močenju površine (dozvoljena je zaštita od vjetra).

Temperatura mokre površine je između 5 °C i 35 °C i tijekom ispitivanja ne smije odstupati za više od 10 °C.

2.   ISPITNI POSTUPAK

Sposobnost prianjanja na mokrom usporedbom određuje se uporabom:

(a)	prikolice ili posebnog vozila za ocjenu gume; ili

(b)	putničkog vozila standardne proizvodnje (kategorija vozila M1, kako je navedeno u Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3), koja se nalazi dokumentu ECE/TRANS/WP.29/78/Rev.2.

2.1.   Postupak s prikolicom ili s posebnim vozilom za ocjenu gume

2.1.1.   Prikolica s vučnim vozilom ili posebno vozilo za ocjenu gume treba ispunjavati sljedeće zahtjeve:

2.1.1.1.   treba moći prijeći gornju granicu ispitne brzine od 67 km/h i održavati ispitnu brzinu od 65 ± 2 km/h na najvećoj razini primjene kočnih sila;

2.1.1.2.   treba biti opremljen osovinom koja omogućuje jedan položaj ispitivanja s hidrauličnom kočnicom i sustavom aktiviranja kojim je moguće upravljati iz vučnog vozila, ako to potrebno. Kočni sustav mora moći osigurati zadovoljavajući kočni moment za ostvarivanje vršnog koeficijenta kočne sile za čitav raspon veličina guma i njihovih opterećenja koje treba ispitati;

2.1.1.3.   treba moći održavati uzdužnu geometriju (usmjerenost) i nagib ispitnog kotača tijekom cijelog ispitivanja unutar ± 0.5° statičkih vrijednosti dobivenih u uvjetima opterećenja ispitne gume.

2.1.1.4.   Kod prikolice, mehanička spojnica između vučnog vozila i prikolice treba biti takva da je rudo ili dio rude prikolice koja sadrži osjetnik za mjerenje kočne sile vodoravno ili nagnuto prema dole, od stražnjeg prema prednjem dijelu pod kutom od najviše 5°. Uzdužna udaljenost od središta spojnice (veznog člana) do poprečne središnjice osovine prikolice treba biti najmanje deset puta veća od visine spojnice (veznog člana).

2.1.1.5.   Kod vozila koja uključuju sustav za močenje staze sapnica (sapnice) za prskanje vode treba biti takva da ostvaruje jednoliku debljinu vode najmanje 25 mm šire od dodirne površine gume. Sapnica (sapnice) treba biti usmjerena prema dolje pod kutom od 20° do 30° i treba dodirivati ispitnu površinu između 250 mm i 450 mm ispred središta dodirne površine. Visina sapnice (sapnica) treba biti najmanje 25 mm ili bar toliko da izbjegne moguće zapreke na površini s tim da nije viša od 100 mm. Brzina dotoka vode treba osigurati dubinu vode od 0,5 mm do 1,5 mm i treba biti stalna tijekom cijelog ispitivanja unutar ± 10 posto. Napomena: uobičajena brzina dotoka za ispitivanje pri 65 km/h je 18 1s–1 na metar širine površine mokre površine staze.

Sustav treba moći dostaviti vodu tako da je guma i površina staze ispred gume mokra prije početka kočenja i tijekom trajanja ispitivanja.

2.1.2.   Ispitni postupak

2.1.2.1.   S ispitne gume se uklanjaju zaostali srhovi iz proizvodnje koji bi mogli utjecati na ispitivanje.

2.1.2.2.   Ispitna guma se ugrađuje na ispitni naplatak kojeg je odobrio proizvođač gume u zahtjevu, i napuše se do 180 kPa u slučaju SRTT-a i gume sa standardnim opterećenjem ili do 220 kPa za ojačanu gumu odnosno gumu s dodatnom nosivošću.

2.1.2.3.   Guma se kondicionira najmanje dva sata u blizini staze tako da se stabilizira pri temperaturi okoline ispitnog poligona. Guma (gume) ne smije biti izložena neposrednoj sunčevoj svjetlosti.

2.1.2.4.   Gumu je potrebno opteretiti:

(a)	od 445 kg do 508 kg u slučaju SRTT-a; i

(b)	u svim drugim slučajevima od 70 do 80 posto opterećenja s obzirom na indeks nosivosti gume.

2.1.2.5.   Prije ispitivanja staza se pripremi tako da se provede najmanje deset ispitivanja kočenja na dijelu staze koja će se upotrijebiti za program ispitivanja s tim da se upotrebljava guma koja neće biti u programu ispitivanja.

2.1.2.6.   Neposredno prije ispitivanja provjerava se tlak u gumama i prema potrebi se namješta na vrijednosti navedene u stavku 2.1.2.2.

2.1.2.7.   Brzina ispitivanja je između 63 km/h i 67 km/h i potrebno ju je održavati u okviru tih granica tijekom cijelog ispitivanja.

2.1.2.8.   Smjer ispitivanja je u svakom ispitnom nizu jednak; jednak je također za ispitnu gumu kao i za SRTT, s čijim se sposobnostima uspoređuje.

2.1.2.9.   Kočnice sklopa ispitivanih kotača se upotrebljavaju tako da se najveća kočna sila ostvari tijekom 0,2 s do 0,5 s od trenutka aktiviranja kočnice.

2.1.2.10.   Kod novih guma se provode dva niza ispitivanja da se gume kondicioniraju. Ova ispitivanja se mogu upotrijebiti za provjeru naprave za bilježenje makar se ti rezultati ne uzimaju u obzir pri ocjeni djelovanja.

2.1.2.11.   Za ocjenu djelovanja bilo koje gume u odnosu na djelovanje SRTT-a ispitivanje kočenjem provodi se od iste točke i na istom traku ispitne staze.

2.1.2.12.   Redoslijed ispitivanja je:

R1 – T – R2

gdje je:

R1 prvotno ispitivanje SRTT-a, R2 je ponovno ispitivanje SRTT-a i T je ispitivanje gume koja se ocjenjuje.

Prije ponovnog ispitivanja SRTT-a, dozvoljeno je ispitati najviše tri gume, na primjer:

R1 – T1 – T2 – T3 – R2

2.1.2.13.   Prosječna vrijednost koeficijenta najveće kočne sile (pbfc) se izračunava nakon najmanje šest važećih rezultata.

Da bi se rezultati smatrali važećima, koeficijent varijacije izražen kao postotak koji se određuje standardnim odstupanjem podijeljen s prosječnim rezultatom treba se nalaziti u okviru 5 posto. Ako se to ne može postići s ponovljenim ispitivanjem SRTT-a, ocjena ispitivane gume (guma) se odbacuje i cjelokupni postupak ispitivanja se ponavlja.

2.1.2.14.   Uporaba vrijednosti prosječnog pbfc-a za svaku seriju ispitivanja:

U slučaju redoslijeda ispitivanja R1 – T – R2, uzima se da pbfc SRTT-a koji se upotrebljava za usporedbu djelovanja ispitivane gume iznosi:

(R1 + R2)/2

gdje je:

R1 prosječni pbfc za prvi niz ispitivanja SRTT-a i R2 prosječni pbfc za drugi niz ispitivanja SRTT-a.

U slučaju redoslijeda ispitivanja R1 – T1 – T2 – R2, uzima se da pbfc SRTT-a iznosi:

2/3 R1 + 1/3 R2 za usporedbu s ispitivanom gumom T1, i

1/3 R1 + 2/3 R2 za usporedbu s ispitivanom gumom T2

U slučaju redoslijeda ispitivanja R1 – T1 – T2 – T3 – R2 uzima se da pbfc SRTT-a iznosi:

3/4 R1 + 1/4 R2 za usporedbu s ispitivanom gumom T1,

(R1 + R2)/2 za usporedbu s ispitivanom gumom T2, i

1/4 R1 + 3/4 R2 za usporedbu s ispitivanom gumom T3

2.1.2.15.   Indeks prianjanja na mokrom (G) se izračunava:

2.2.   Postupak za standardno vozilo

2.2.1.   Vozilo treba biti standardno vozilo kategorije M1, koje može postići brzinu od najmanje 90 km/h i opremljeno je protublokirnim kočnim sustavom (ABS).

2.2.1.1.   Vozilo se ne smije preinačiti osim:

(a)	da se omogući ugradba više veličina naplataka i guma;

(b)	da se omogući mehaničko (uključujući hidraulično, električno ili pneumatsko) djelovanje naprave za upravljanje radnom kočnicom. Sustavom se može upravljati automatski napravama koje su ugrađene u stazu ili blizu nje.

2.2.2.   Ispitni postupak

2.2.2.1.   S ispitne gume se uklanjaju zaostali srhovi iz proizvodnje koji bi mogli utjecati na ispitivanje.

2.2.2.2.   Ispitna guma se ugrađuje na ispitni naplatak koji je naveo proizvođač gume u zahtjevu za dodjelu homologacije, i napuše se do 220 kPa u svim slučajevima.

2.2.2.3.   Guma se kondicionira najmanje dva sata u blizini staze tako da se stabilizira pri temperaturi okoline ispitnog poligona. Guma (gume) ne smije biti izložena neposrednoj sunčevoj svjetlosti.

2.2.2.4.   Statičko opterećenje je:

(a)	od 381 kg do 572 kg u slučaju SRTT-a; i

(b)	u svim drugim slučajevima od 60 do 90 posto opterećenja s obzirom na indeks nosivosti gume.

Odstupanja u opterećenju gume na jednoj osovini trebaju biti takva da opterećenje manje opterećene gume nije manje od 90 opterećenja gume koja je više opterećena.

2.2.2.5.   Prije ispitivanja se staza pripremi tako da se provede najmanje deset ispitivanja kočenja od 90 km/h do 20 km/h na dijelu staze koja će se upotrijebiti za program ispitivanja s tim da se upotrijebi guma koja neće biti u programu ispitivanja.

2.2.2.6.   Neposredno prije ispitivanja provjerava se tlak u gumama i prema potrebi se namješta na vrijednosti navedene u stavku 2.1.2.2.

2.2.2.7.   Kod početne brzine između 87 i 83 km/h se na napravu za upravljanje radnom kočnicom djeluje stalnom silom koja uzrokuje djelovanje ABS-a na svim kotačima i izazove stabilno usporavanje vozila prije nego se brzina smanji na 80 km/h; te se sila održava sve dok se vozilo ne zaustavi.

Ispitivanje kočenjem se provodi tako da je spojka ručnog mjenjača isključena ili je ručica birača automatskog mjenjača u slobodnom hodu.

2.2.2.8.   Smjer ispitivanja je u svakom ispitnom nizu jednak; jednak je također za ispitivanu gumu kao i za SRTT, s čijim se sposobnostima uspoređuje.

2.2.2.9.   Kod novih guma se provode dva niza ispitivanja da se guma kondicionira. Ova ispitivanja se mogu upotrijebiti za provjeru naprave za bilježenje makar se ti rezultati ne uzimaju u obzir pri ocjeni djelovanja.

2.2.2.10.   Za ocjenu djelovanja bilo koje gume u odnosu na djelovanje SRTT-a ispitivanje kočenjem provodi se od iste točke i na istom traku ispitne staze.

2.2.2.11.   Redoslijed ispitivanja je:

R1 – T – R2

gdje je:

R1 prvotno ispitivanje SRTT-a, R2 je ponovno ispitivanje SRTT-a i T je ispitivanje gume koja se ocjenjuje.

Prije ponovnog ispitivanja SRTT-a, dozvoljeno je ispitati najviše tri gume, na primjer:

R1 – T1 – T2 – T3 – R2

2.2.2.12.   Prosječno puno usporenje (mfdd) između 80 km/h i 20 km/h izračunava se za najmanje tri važeća rezultata u slučaju SRTT-a i šest važećih rezultata u slučaju ispitivane gume.

Prosječno puno usporenje (mfdd) je:

mfdd = 231,48/S

gdje je:

S izmjereni zaustavni put u metrima između 80 i 20 km/h.

Da bi se rezultati smatrali važećima, koeficijent varijacije izražen kao postotak koji se određuje standardnim odstupanjem podijeljenim s prosječnim rezultatom se treba nalaziti u okviru od 3 posto. Ako se to ne može postići s ponovljenim ispitivanjem SRTT-a, ocjena ispitivane gume (guma) se odbacuje i cjelokupni postupak ispitivanja se ponavlja.

Za svaki niz ispitivanja se određuje prosjek izračunatih vrijednosti mfdd-a.

2.2.2.13.   Uporaba vrijednosti prosječnog mfdd-a za svaku seriju ispitivanja:

U slučaju redoslijeda ispitivanja R1 – T – R2, uzima se da mfdd SRTT-a koji se upotrebljava za usporedbu djelovanja ispitivane gume iznosi:

(R1 + R2)/2

gdje je:

R1 prosječni mfdd za prvi niz ispitivanja SRTT-a i R2 je prosječni mfdd za drugi niz ispitivanja SRTT-a.

U slučaju redoslijeda ispitivanja R1 – T1 – T2 – R2, uzima se da mfdd SRTT-a iznosi:

2/3 R1 + 1/3 R2 za usporedbu s ispitivanom gumom T1, i

1/3 R1 + 2/3 R2 za usporedbu s ispitivanom gumom T2

U slučaju redoslijeda ispitivanja R1 – T1 – T2 – T3 – R2 uzima se da mfdd SRTT-a iznosi:

3/4 R1 + 1/4 R2 za usporedbu s ispitivanom gumom T1,

(R1 + R2)/2 za usporedbu s ispitivanom gumom T2, i

1/4 R1 + 3/4 R2 za usporedbu s ispitivanom gumom T3

2.2.2.14.   Indeks prianjanja na mokrom (G) se izračunava:

2.2.2.15.   Kada ispitivanu gumu nije moguće ugraditi na isto vozilo kao SRTT, na primjer zbog veličine gume, nemogućnosti dosezanja potrebnih opterećenja itd., usporedba se obavlja pomoćnim gumama, dalje u tekstu „kontrolnim gumama”, i dvama različitim vozilima. Na jedno vozilo treba biti moguće ugraditi SRTT i kontrolnu gumu, a na drugo vozilo kontrolnu gumu i isitivanu gumu.

2.2.2.15.1.   Indeks prianjanja na mokrom kontrolne gume s obzirom na SRTT (G1) i ispitivane gume s obzirom na kontrolnu gumu (G2) se određuje postupkom u stavcima od 2.2.2.1 do 2.2.2.15.

Indeks prianjanja na mokrom isitivane gume s obzirom na SRTT je rezultat dvaju posljedičnih indeksa prianjanja na mokrom, tj. G1 × G2.

2.2.2.15.2.   Staza i dio staze treba biti ista za sva ispitivanja i uvjeti okoline trebaju biti usporedivi, na primjer, temperatura površine mokre staze treba biti u okviru ± 5 °C. Sva ispitivanja treba provesti u istom danu.

2.2.2.15.3.   Isti komplet kontrolnih guma se upotrebljava za usporedbu SRTT-a i ispitivane gume te se treba ugraditi na isti položaj kotača.

2.2.2.15.4.   Kontrolne gume, koje su bile upotrijebljene za ispitivanje, se spremaju pod istim uvjetima koji vrijede za SRTT, što znači u skladu s ASTM E 1136-93 (ponovno odobren 1998. godine).

2.2.2.15.5.   SRTT i kontrolne gume se pri nepravilnom trošenju ili oštećenju odbacuju, kao i kad dođe do slabljenja njihovih djelovanja.

PRILOG 6.

ISPITNI POSTUPAK ZA MJERENJE OTPORA KOTRLJANJA

1.   ISPITNE METODE

U ovom Pravilniku su dolje navedene alternativne mjerne metode. Pojedinu metodu izabire ispitivač.Za svaku metodu se ispitna mjerenja pretvaraju u silu koja djeluje na sučelje guma/bubanj. Mjereni parametri su:

(a)	kod metode sa silom: reakcijska sila izmjerena ili pretvorena na osovini gume (1);

(b)	kod metode s momentom: ulazni moment mjeren na ispitnom bubnju (2);

(c)	kod metode s usporenjem: mjerenje usporenja ispitnog bubnja i sklopa gumen (2);

(d)	kod metode s energijom: mjerenje dovoda energije na ispitni bubanj (2).

2.   ISPITNA OPREMA

2.1.   Specifikacija bubnja

2.1.1.   Promjer

2.1.2.   Površina

Površina bubnja je od glatkog čelika. Za poboljšanje točnosti mjerenja kod ispitivanja klizanja može se upotrijebiti i strukturirana površina, koja mora biti čista.

Vrijednosti Fr i Cr trebaju biti izražene s obzirom na „glatku” površinu bubnja. Ako se upotrebljava bubanj sa strukturiranom površinom vidjeti stavak 7. iz Dodatka 1.

2.1.3.   Širina

Širina ispitne površine bubnja treba biti veća od širine dodirne površine ispitivane gume.

2.2.   Mjerni naplatak

Guma se ugrađuje na sljedeći mjerni naplatak od čelika ili lake slitine, kako slijedi:

(a)	za gume razreda C1 i C2 je širina naplataka definirana u normi ISO 4000-1:2010;

(b)	za gume razreda C3 je širina naplataka definirana u normi ISO 4209-1:2001. Druge širine naplataka nisu dozvoljene. Vidjeti dodatak 2.

2.3.   Točnost opterećenja, namještenosti, kontrole i mjernog sustava

Mjerenje ovih parametara treba biti točno i precizno, da osigurava zahtijevane podatke ispitivanja. Posebne i odgovarajuće vrijednosti prikazane su u dodatku 1.

2.4.   Toplinska okolina

2.4.1.   Referentni uvjeti

Referentna temperatura okoline, izmjerena na udaljenosti od najmanje 0,15 m i najviše 1 m od boka gume, je 25 °C.

2.4.2.   Alternativni uvjeti

Ako se ispitna temperatura okoline razlikuje od referentne temperature okoline, mjerenje otpora kotrljanja se korigira na referentnu temperaturu okoline u skladu sa stavkom 6.2. ovog Priloga.

2.4.3.   Temperatura površine bubnja

Treba osigurati da je na početku ispitivanja temperatura površine ispitnog bubnja jednaka temperaturi okoline.

3.   ISPITNI UVJETI

3.1.   Općenito

Ispitivanje se sastoji od mjerenja otpora kotrljanja pri kojem je guma napuhana, i tlaka kojem je dopušteno da se poveća, tj. „ograničena napunjenost”.

3.2.   Brzine ispitivanja

Vrijednost se dobije pri odgovarajućoj brzini bubnja navedenoj u tablici 1.

Tablica 1.

Ispitne brzine

(u km/h)
Razred gume	C1	C2 i C3	C3
Indeks nosivosti	Sve	LI ≤ 121	LI > 121
Oznaka brzinske kategorije	Sve	Sve	100 km/h i niže ili za gume bez oznake brzinske kategorije	110 km/h I više
Brzina	80	80	60	80

3.3.   Ispitno opterećenje

Standardno ispitno opterećenje izračunava se iz vrijednosti prikazanih u tablici 2., i treba se održavati u rasponu iz Dodatka 1.

3.4.   Ispitni tlak u gumama

Tlak u gumama treba biti u skladu s tlakom iz tablice 2. i treba biti ograničen s točnošću iz stavka 4. Dodatka 1. ovom Prilogu.

Tablica 2.

Ispitna opterećenja i tlakovi u gumama

Razred gume	C1 (1)		C2, C3
	Standardna nosivost	Ojačana ili povećane nosivosti
Opterećenje- u % od najveće nosivosti	80	80	85  (2) (% jednostruke nosivosti)
Tlak u gumama	210	250	Odgovara najvećoj nosivosti za jednostruku gumu (3)
Napomena: Tlak u gumi je ograničen s točnošću navedenom u stavku 4. Dodatka 1. ovom Prilogu.

3.5.   Trajanje i brzina

Kod izbora metode usporenja, primjenjuju se sljedeći zahtjevi:

(a)	za trajanje Δt, vremenski koraci ne prelaze 0,5 s;

(b)	možebitne razlike u brzini ispitnog bubnja unutar jednog vremenskog koraka ne smiju prijeći brzinu od 1 km/h.

4.   ISPITNI POSTUPAK

4.1.   Općenito

Koraci ispitnog postupka, opisani u nastavku, trebaju slijediti prema navedenom redoslijedu:

4.2.   Toplinsko kondicioniranje

Napuhana guma se postavlja u toplinsku okolinu ispitnog mjesta najmanje:

(a)	3 sata za gume razreda C1;

(b)	6 sati za gume razreda C2 i C3.

4.3.   Namještanje tlaka

Nakon toplinskog kondicioniranja tlak u gumi se namješta na ispitni tlak i provjerava nakon 10 minuta.

4.4.   Zagrijavanje

Trajanje zagrijavanja je navedeno u tablici 3.

Tablica 3.

Trajanje zagrijavanja

Razred gume	C1	C2 i C3 LI ≤ 121	C3 LI > 121
Nazivni promjer naplatka	Svi	Svi	< 22,5	≥ 22,5
Trajanje zagrijavanja	30 min.	50 min.	150 min.	180 min.

4.5.   Mjerenje i bilježenje

Mjere se i bilježe sljedeće vrijednosti (vidjeti sliku 1.):

(a)	Ispitna brzina Un.

(b)	Opterećenje gume okomito na površinu bubnja Lm.

(c)	Početni tlak u gumi, kako je definiran u stavku 3.3.

(d)	Izmjeren koeficijent otpora kotrljanja Cr i njegova korigirana vrijednost Cr c pri 25 °C te za promjer bubnja od 2 m.

(e)	Udaljenost od osi gume do vanjske površine bubnja stanju mirovanja r L.

(f)	Temperatura okoline tamb.

(g)	Polumjer ispitnog bubnja R.

(h)	Izabrana ispitna metoda.

(i)	Ispitni naplatak (veličina i materijal).

(j)	Veličina gume, proizvođač, tip, identifikacijski broj (ako postoji), oznaka brzinske kategorije, indeks nosivosti, broj DOT (Department of Transportation).

Slika 1.

Sve mehaničke veličine (sile, momenti) se usmjeravaju u skladu sa sustavom osi navedenom u normi ISO 8855:1991.

Gume sa smjerom okretanja trebaju se kotrljati u odgovarajućem smjeru.

4.6.   Mjerenje parazitnih gubitaka

Parazitni gubici se određuju s jednim od sljedećih postupaka iz stavka 4.6.1 ili 4.6.2.

4.6.1.   Mjerenje ispitivanja klizanja

Mjerenje ispitivanja klizanja se obavlja na temelju sljedećeg postupka:

(a)

Smanjuje se opterećenje da se održi ispitna brzina gume bez klizanja (3). Vrijednosti opterećenja bi morale biti sljedeće: i. za gume razreda C1: preporučena vrijednost je 100 N; ne bi smjela biti veća od 200 N; ii. za gume razreda C2: preporučena vrijednost je 150 N; ne bi smjela biti veća od 200 N za naprave konstruirane za mjerenje guma razreda C1, ili 500 N za napravu konstruiranu za gume razreda C2 i C3; iii. za gume razreda C3: preporučena vrijednost je 400 N; ne bi smela biti veća od 500 N.

(b)	Bilježe se sile osovine HUF, ulaznog momenta Tt ili energije, ovisno što se upotrebljava (3)

(c)	Bilježi se opterećenje okomito na površinu bubnja Lm  (3).

4.6.2.   Metoda usporavanjem

Metoda usporavanjem se provodi na temelju sljedećeg postupka:

(a)	guma se uklanja s ispitne površine;

(b)	bilježi se usporavanje ispitnog bubnja ΔωDo/Δt i usporavanje neopterećene gume ΔωT0/Δt1.

4.7.   Dozvoljeno odstupanje za naprave, koje prelaze kriterij σm

Korake opisane u stavcima od 4.3. do 4.5. treba provesti samo jednom, ako standardno odstupanje mjerenja određeno u skladu sa stavkom:

(a)	nije veće od 0,075 N/kN za gume razreda C1 i C2;

(b)	nije veće od 0,06 N/kN za gume razreda C3.

Ako standardno odstupanje mjerenja prelazi taj kriterij, treba postupak mjerenja ponoviti n-puta, kako je navedeno u stavku 6.5. Konačna vrijednost otpora kotrljanja treba biti prosjek n mjerenja.

5.   TUMAČENJE PODATAKA

5.1.   Određivanje parazitnih gubitaka

5.1.1.   Općenito

Laboratorij provodi mjerenja iz stavka 4.6.1. za metode sa silom, momentom i energijom ili one iz stavka 4.6.2. za postupak s usporavanjem, da precizno odredi ispitne uvjete (opterećenje, brzina, temperatura) trenje osovine, aerodinamične gubitke gume i kotača, trenje ležajeva bubnja (te prema potrebi također motora i/ili sklopke) i aerodinamične gubitke bubnja.

Parazitski gubici, povezani sa sučeljem guma/bubanj Fpl, izraženi u njutnima, izračunavaju se iz sile HUF, momenta, energije ili usporavanja, kako je prikazano u stavcima od 5.1.2. do 5.1.5. u nastavku.

5.1.2.   Metoda silom na osovini gume

Izračun:

Fpl = HUF (1 + rL/R)

gdje je:

HUF	sila osovine gume, u njutnima (vidjeti stavak 4.6.1.);
rL	udaljenost od osovine gume do vanjske površine bubnja u stanju mirovanja, u metrima;
R	polumjer ispitnog bubnja, u metrima.

5.1.3.   Metoda usporavanjem na osovini bubnja

Izračun:

Fpl = Tt/R

gdje je:

Tt	ulazni moment u njutn metrima, kako je određeno u stavku 4.6.1.
R	polumjer ispitnog bubnja u metrima.

5.1.4.   Metoda energijom na osovini bubnja

Izračun:

gdje je:

V	napon, upotrijebljen za pogon motora, u voltima;
A	električna jakost, koju vuče pogon motora, u amperima;
Un	je brzina ispitnog bubnja u kilometrima na sat.

5.1.5.   Metoda usporavanjem

Proračun parazitskih gubitaka Fpl, u njutnima.

gdje je:

ID	inercija ispitnog bubnja pri okretanju, u kilogramima po kvadratnom metru;
R	polumjer površine ispitnog bubnja, u metrima;
ωD0	kutna brzina ispitnog bubnja bez gume, u radijanima po sekundi;
Δt0	vremenski korak izabran za mjerenje parazitskih gubitaka bez gume, u sekundama;
IT	inercija osovine, gume i kotača pri vrtnji, u kilogramima na kvadratni metar;
Rr	polumjer kotrljanja gume, u metrima;
ω T0	kutna brzina neopterećene gume, u radijanima u sekundi.

5.2.   Proračun otpora kotrljanja

5.2.1.   Općenito

Otpor kotrljanja Fr, izražen u njutnima izračunava se vrijednostima dobivenim ispitivanjem gume uz uvjete koji su navedeni u ovoj međunarodnoj normi, smanjen za odgovarajuće parazitske gubitke Fpl izračunane u skladu sa stavkom 5.1.

5.2.2.   Metoda silom na osovini gume

Otpor kotrljanja Fr u njutnima se izračunava na temelju jednadžbe

Fr = Ft [1 + (rL/R)] – Fpl

gdje je:

Ft	sila osovine gume u njutnima;
Fpl	predstavlja parazitske gubitke, izračunane u stavku 5.1.2.;
rL	udaljenost od osovine gume do vanjske površine bubnja u stanju mirovanja, u metrima;
R	polumjer ispitnog bubnja u metrima.

5.2.3.   Metoda momentom na osovini gume

Otpor kotrljanja Fr u njutnima izračunava se jednadžbom:

gdje je:

Tt	ulazni moment u njutn metrima;
Fpl	parazitski gubici, izračunani u stavku 5.1.3.;
R	polumjer ispitnog bubnja u metrima.

5.2.4.   Metoda energijom na osovini bubnja

Otpor kotrljanja Fr u njutn metrima izračunava se jednadžbom:

gdje je:

V	napon upotrijebljen za pogon motora, u voltima;
A	električna jakost koju vuče pogon motora, u amperima;
Un	brzina ispitnog bubnja u kilometrima na sat;
Fpl	parazitski gubici izračunani u stavku 5.1.4.

5.2.5.   Metoda usporavanjem

Proračun parazitskih gubitaka Fr u njutnima se izračunava na temelju jednadžbe:

gdje je:

ID	inercija ispitnog bubnja pri okretanju, u kilogramima po kvadratnom metru;
R	polumjer površine ispitnog bubnja, u metrima;
Fpl	parazitski gubici izračunani u stavku 5.1.5.;
Δtv	vremenski korak izabran za mjerenje, u sekundama;
Δων	porast kutne brzine ispitnog bubnja bez gume, u radijanima po sekundi;
IT	inercija osovine, gume i kotača pri vrtnji, u kilogramima na kvadratni metar;
Rr	polumjer kotrljanja gume, u metrima;
Fr	otpor kotrljanja u njutnima.

6.   TUMAČENJE PODATAKA

6.1.   Koeficijent otpora kotrljanja

Koeficijent otpora kotrljanja Cr se izračunava tako da se otpor kotrljanja podijeli s opterećenjem:

gdje je:

Fr	je otpor kotrljanja u njutn metrima;
Lm	je ispitno opterećenje u kN.

6.2.   Korekcija temperature

Ako nije moguće izbjeći mjerenja pri temperaturama koje se razlikuju od 25 °C (prihvatljive su samo temperature koje nisu niže od 20 °C ni više od 30 °C), treba napraviti korekciju temperature uporabom sljedeće jednadžbe, gdje je:

Fr25	je otpor kotrljanja pri temperaturi od 25 °C u njutnima:

F r25 = Fr  [1 + K (tamb – 25)]

gdje je:

Fr	otpor kotrljanja u njutnima;
tamb	temperatura okoline u stupnjevima Celzija;
K	jednak:   0,008 za gume razreda C1   0,01 za gume razreda C2   0,006 za gume razreda C3

6.3.   Korekcija promjera bubnja

Rezultati ispitivanja s različitim polumjerima bubnja se međusobno uspoređuju uporabom sljedeće teoretske formule:

F r02 KF r01

sa

gdje:

R 1	polumjer bubnja 1, u metrima;
R 2	polumjer bubnja 2, u metrima;
r T	polovica promjera gume nazivne konstrukcije, u metrima;
F r01	vrijednost otpora kotrljanja izmjerena na bubnju 1, u njutnima;
F r01	vrijednost otpora kotrljanja izmjerena na bubnju 2, u njutnima.

6.4.   Rezultati mjerenja

Kada je n mjerenja veći od 1, ako tako zahtjeva stavak 4.6., rezultat mjerenja treba biti prosjek vrijednosti Cr dobivenih iz n mjerenja nakon napravljenih korekcija iz stavaka 6.2. i 6.3.

6.5.   Laboratorij treba osigurati da naprava, na temelju najmanje tri mjerenja, zadrži sljedeće vrijednosti σm izmjerene na jednostrukoj gumi:

σm ≤ 0,075 N/kN za gume razreda C1 i C2

σm ≤ 0,06 N/kN za gume razreda C3

Ako gornji zahtjev za σm nije ispunjen, za određivanje najmanjeg broja mjerenja (zaokruženog na najbližu veću cijelu vrijednost) koji je potreban da naprava dosegne sukladnost s ovim Pravilnikom, upotrebljava se sljedeća formula:

n = (σm/x)2

gdje je:

x	=	0,075 N/kN za gume razreda C1 i C2
x	=	0,06 N/kN za gume razreda C3

Ako je potrebno gumu mjeriti više puta sklop guma/naplatak je potrebno maknuti s naprave između uzastopnih mjerenja.

Ako postupak skidanja/postavljanja traje kraće od 10 minuta, vrijeme zagrijavanja naznačeno u stavku 4.3. se smije skratiti na:

(a)	10 minuta za gume razreda C1;

(b)	20 minuta za gume razreda C2;

(c)	30 minuta za gume razreda C3.

6.6.   Provjera laboratorijske kontrolne gume provodi se u razdobljima koji nisu duži od jednog mjeseca. Provjera treba uključivati najmanje 3 odvojena mjerenja provedena u razdoblju od jednog mjeseca. Za odstupanje od jedne do druge mjesečne ocjene uzima se prosjek od tri mjerenja obavljena u danom razdoblju od jednog mjeseca.

---

(1)  Ova izmjerena vrijednost također uključuje gubitke na ležaju i aerodinamične gubitke kotača i gume, koje treba uzeti u obzir kod daljeg tumačenja podataka.

(2)  Izmjerena vrijednost kod metoda s momentom, usporenjem ili energijom također uključuje gubitke na ležaju i aerodinamične gubitke kotača, gume i bubnja koje treba uzeti u obzir kod dalje interpretacije podataka.

(1)  Za gume za osobna vozila iz razreda koji nisu prikazani u ISO 4000-1:2010 je tlak u gumama onaj kojeg preporučuje proizvođač i i koji odgovara najvećoj nosivosti gume, umanjen za 30 kPa.

(2)  Kao postotak jednostruke nosivosti ili 85 posto najveće nosivosti za jednostruku gumu koja je navedena u odgovarajućem priručniku s normama za gume, ako nije označena na gumi.

(3)  Tlak u gumama označen na boku gume, ili ako nije označen na boku, naveden je u priručniku s normama, koji odgovara najvećoj nosivosti za jednostruku gumu.

(3)  Izmjerena vrijednost, osim za metodu sa silom, također obuhvaća gubitke u ležajevima i aerodinamične gubitke kotača, gume koje je potrebno uzeti u obzir.

Poznato je da je trenje u ležajevima osovine i bubnja ovisno od upotrijebljenog opterećenja. Zato postoji razlika pri mjerenju opterećenog sustava i mjerenja ispitivanja klizanja. Iz praktičnih razloga ta se razlika zanemaruje.

PRILOG 7.

POSTUPCI ZA ISPITIVANJE UČINKOVITOSTI NA SNIJEGU

1.   POSEBNE DEFINICIJE ZA ISPITIVANJE NA SNIJEGU, KAD SU RAZLIČITE OD POSTOJEĆIH

1.1.   „Ispitna vožnja” znači jedan prijelaz opterećene gume preko zadane ispitne površine.

1.2.   „Ispitivanje kočenja” znači određeni broj ispitnih vožnji kočenjem ABS-om istom gumom ponovljenim u kratkom vremenu.

1.3.   „Ispitivanja vuče” znači određeni broj ispitnih vožnji vučom pri vrtnji u skladu s normom ASTM F1805- 06 istom gumom, ponovljenim u kratkom vremenu.

2.   METODA VUČE PRI VRTNJI ZA GUME RAZREDA C1 I C2

Za ocjenjivanje učinkovitosti na snijegu na temelju vrijednosti vuče pri vrtnji na srednje sabijenom snijegu (indeks sabijenosti snijega, izmjeren penetrometrom CTI (1), mora biti između 70 i 80) upotrebljava se postupak ispitivanja iz norme ASTM F1805-06.

2.1.	Ispitna površina mora biti srednje sabijen snijeg u skladu s podacima iz tablice A2.1. norme ASTM F1805-06.

2.2.   Opterećenje gume za ispitivanje mora odgovarati mogućnosti 2 iz stavka 11.9.2. norme ASTM F1805- 06.

3.   METODA KOČENJA NA SNIJEGU ZA GUME RAZREDA C1

3.1.   Opći uvjeti

3.1.1.   Ispitna staza

Ispitivanja kočenja se provode na dovoljno dugoj i širokoj ravnoj ispitnoj površini s najviše 2-postotnim nagibom, koji je pokriven sabijenim snijegom.

Snježna površina je sastavljena od najmanje 3 cm debele podloge od tvrdog sabijenog snijega i oko 2 cm debelog površinskog sloja srednje sabijenog i pripremljenog snijega.

Temperatura zraka izmjerena jedan metar iznad podloge i temperatura snijega izmjerena na dubini od oko jednog centimetra, trebaju biti između – 2 °C i – 15 °C.

Preporučuje se izbjegavati neposrednu sunčevu svjetlost, velike razlike u sunčevoj svjetlosti ili vlažnosti, i vjetar.

Indeks sabitosti snijega izmjeren penetrometrom CTI mora biti između 75 i 85.

3.1.2.   Vozilo

Ispitivanje se provodi osobnim vozilom standardne proizvodnje koje je u dobrom voznom stanju i opremljeno je sustavom ABS.

Opterećenje svakog kotača upotrebljenog vozila treba odgovarati gumama koje se ispituju. Na istom vozilu se mogu ispitivati gume različitih veličina.

3.1.3.   Gume

Gume se prije ispitivanja uhodavaju vožnjom na suhoj cesti od najmanje 100 km. Površina gume koja je u dodiru sa snijegom treba biti očišćena prije izvođenja ispitivanja.

Gume je potrebno prije ugradbe za ispitivanje kondicionirati najmanje dva sata na temperaturi vanjske okoline. Nakon toga je potrebno tlak u gumama namjestiti na vrijednosti određene za ispitivanje.

Ako se na vozilo ne mogu ugraditi referentne i ispitne gume, može se kao zamjenska guma upotrijebiti treća guma („kontrolna” guma). Najprije se na drugom vozilu ispita kontrolna guma s obzirom na referentnu, a zatim se na ispitnom vozilu ispita ispitna guma s obzirom na kontrolnu.

3.1.4.   Opterećenje i tlak

Opterećenje vozila mora osigurati opterećenje na gumama koje iznosi od 60 do 90 posto opterećenja navedenih u indeksu nosivosti gume.

Tlak hladne gume je 240 kPa.

3.1.5.   Mjerni sustav

Vozilo je opremljeno s umjerenim osjetnicima primjerenim za mjerenja u zimskim uvjetima. Za spremanje podataka o mjerenju treba postojati sustav za prihvat podataka.

Točnost mjernih osjetnika i sustava mora osigurati da je relativna nesigurnost izmjerenog ili izračunatog punog usporenja manja od 1 posto.

3.2.   Redoslijed ispitivanja

3.2.1.   Za svaku ispitnu gumu i standardnu referentnu gumu ispitnu vožnju kočenje ABS-om treba ponoviti najmanje 6 puta.

Područja pune primjene kočnog sustava ABS-a se ne smiju prekrivati.

Kada se ispituje novi komplet guma, vožnje se provode po putanji izvan tragova vozila da se ne koči na putanji kotača prijašnje gume.

Kada više nije moguće osigurati da se područja punog kočenja ABS-om ne preklapaju, potrebno je ispitnu stazu ponovo pripremiti.

Zahtijevani redoslijed:

6 ponavljanja SRTT-a, zatim pomicanje u stranu da se sljedeća guma ispita na svježoj površini

6 ponavljanja za ispitnu gumu 1, zatim pomicanje u stranu

6 ponavljanja za ispitnu gumu 2, zatim pomicanje u stranu

6 ponavljanja SRTT, zatim pomicanje u stranu

3.2.2.   Redoslijed ispitivanja:

Ako treba ocijeniti samo jednu ispitnu gumu, redoslijed ispitivanja je sljedeći:

R1 – T – R2

gdje je:

R1 početno ispitivanje SRTT-a, R2 je ponavljanje ispitivanja SRTT-a i T je ispitivanje ispitivane gume koju treba ocijeniti.

Prije ponavljanja ispitivanja SRTT-a mogu se ispitati najviše dvije ispitivane gume, na primjer:

R1 – T1 – T2 – R2

3.2.3.

Usporedno ispitivanje SRTT-a i ispitivanih guma se ponavlja tijekom dva različita dana.

3.3.   Ispitni postupak

3.3.1.   Vožnja vozila brzinom ne manjom od 28 km/h.

3.3.2.   Kad se dostigne područje mjerenja, ručica mjenjača se postavlja u položaj slobodnog hoda, papučica kočnice se oštro pritisne stalnom silom dovoljnom za aktiviranje ABS-a na svim kotačima vozila što uzrokuje stabilno usporenje vozila, i drži se dok brzina nije manja od 8 km/h.

3.3.3.   Prosječno puno usporenje između 25 km/h i 10 km/h se izračuna na temelju vremena, udaljenosti, brzine ili mjerenja ubrzanja.

3.4.   Ocjena podataka i prikazivanje rezultata

3.4.1.   Parametri potrebni za izvješće:

3.4.1.1.   Za svaku gumu i svako ispitivanje kočenja se izračunava i prikazuje srednje i standardno odstupanje mfdd-a.

Koeficijent varijacije CV ispitivanja kočenja gume izračunava se kao:

3.4.1.2.   Težinski prosjeci dva uzastopna ispitivanja SRTT-a izračunavaju se uzimajući u obzir broj ispitivanih guma između ta dva ispitivanja:

Kod redoslijeda ispitivanja R1 – T – R2 težinski prosjek SRTT-a koji se upotrebljava za usporedbu učinkovitosti ispitivane gume uzima se da je:

wa(SRTT) = (R1 + R2)/2

gdje je:

R1 prosječni mfdd za prvo ispitivanje SRTT, R2 je prosječni mfdd za drugo ispitivanje SRTT-a.

Kod redoslijeda ispitivanja R1 – T1 – T2 – R2 težinski prosjek (wa) SRTT-a, koji se upotrebljava za usporedbu učinkovitosti ispitivane gume uzima se da je:

wa (SRTT) = 2/3 R1 + 1/3 R2 za usporedbu s ispitivanom gumom T1 i:

wa (SRTT) = 1/3 R1 + 2/3 R2 za usporedbu s ispitivanom gumom T2

3.4.1.3.   Indeks učinkovitosti na snijegu u uvjetima u postocima za ispitivanu gumu se izračunava kao:

3.4.2.   Statistička validacija

Potrebno je provjeriti uobičajenost, odmak ili moguća odstupanja nizova ponovljenih ili izračunatih mfdd-a za svaku gumu.

Potrebno je provjeriti skladnost prosječnih i standardnih odstupanja uzastopnih ispitivanja kočenja SRTT-a.

Koeficijent varijacije bilo kojeg ispitivanja kočenja mora biti manji od 6 posto.

Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, treba ponoviti ispitivanja nakon ponovne pripreme ispitne staze.

---

(1)  Za detalje vidjeti dodatak normi ASTM F1805-06.