01/Sv. 13

HR

Službeni list Europske unije

202

---

42009A0421(01)

---

C 092/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

KONVENCIJA

o centraliziranom carinjenju u vezi s dodjelom nacionalnih troškova naplate zadržanih kad se tradicionalna vlastita sredstva osiguraju za proračun EU-a

(2009/C 92/01)

UGOVORNE STRANKE, države članice Europske unije:

UZIMAJUĆI U OBZIR Odluku Vijeća br. 2007/436/EZ, Euratom od 7. lipnja 2007. o sustavu vlastitih sredstava Europskih zajednica (dalje u tekstu: Odluka),

UZIMAJUĆI U OBZIR Uredbu Vijeća (EZ, Euratom) br. 1150/2000 od 22. svibnja 2000. o provedbi gore navedene Odluke o vlastitim sredstavima(dalje u tekstu: Uredba),

UZIMAJUĆI U OBZIR da centralizirano carinjenje i druga pojednostavljenja carinskih formalnosti, u smislu Uredbe (EZ) br. 450/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o Carinskom zakoniku Zajednice (dalje u tekstu: Modernizirani carinski zakonik) mogu pomoći u stvaranju uvjeta koji pogoduju trgovanju,

UZIMAJUĆI U OBZIR da jedinstveno odobrenje kako je određeno člankom 1. stavkom 13. Uredbe Komisije (EZ) br. 2454/93 pruža iste pogodnosti za razdoblje dok Modernizirani carinski zakonik postane primjenjiv,

UZIMAJUĆI U OBZIR izjavu Vijeća od 25. lipnja 2007. o raspodjeli troškova naplate carine, o PDV-u i statistici na temelju sustava centraliziranog carinjenja i izjavu Vijeća i Komisije od 25. lipnja 2007. o procjeni funkcioniranja sustava centraliziranog carinjenja,

UZIMAJUĆI U OBZIR članke 17. i 120. Moderniziranog carinskog zakonika koji osiguravaju priznavanje valjanosti odluka carinskih tijela u cijeloj Zajednici, i određuju uvjerljivu silu rezultata provjera na cijelom području Zajednice,

BUDUĆI DA:

(1)

Upravljanje centraliziranim carinjenjem, koje se može kombinirati s pojednostavljenjem carinskih formalnosti, gdje se roba deklarira za slobodan promet u državi članici, ali predočuje carini u drugoj državi članici, podrazumijeva administrativne izdatke u obje države članice. To opravdava djelomičnu redistribuciju troškova naplate kad se tradicionalna vlastita sredstva osiguraju za proračun EU-a u skladu s Uredbom.

(2)	Redistribucija koju provode ugovorne stranke, gdje se carinska deklaracija podnosi u korist ugovorne stranke u kojoj se roba predočuje, odgovara iznosu od 50 % zadržanih troškova naplate.

(3)	Nesmetana provedba redistribucije troškova naplate zahtijeva donošenje posebnih postupaka u obliku konvencije između ugovornih stranaka.

(4)	Ovu Konvenciju će primjenjivati ugovorne stranke u skladu sa svojim nacionalnim pravom i postupcima,

SPORAZUMJELE SU SE:

POGLAVLJE I.

PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

1.   Ovom se Konvencijom utvrđuju postupci za redistribuciju troškova naplate kad se tradicionalna vlastita sredstva osiguraju za proračun EU-a, kojih se pridržavaju ugovorne stranke u slučaju centraliziranog carinjenja kako je utvrđeno člankom 106. Moderniziranog carinskog zakonika, gdje se roba deklarira za slobodno kretanje u državi članici, ali predočuje carini u drugoj državi članici.

2.   Postupci iz stavka 1. također se primjenjuju kad se koncept centraliziranog carinjenja kombinira s pojednostavljenjima utvrđenima u Moderniziranom carinskom zakoniku.

3.   Postupci iz stavka 1. također se primjenjuju na jedinstveno odobrenje kako je definirano člankom 1. stavkom 13. Uredbe Komisije (EZ) br. 2454/93, za puštanje u slobodan promet.

Članak 2.

Za potrebe ove Konvencije, primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)	„odobrenje” znači bilo koje odobrenje izdano od strane carinskih tijela koje omogućuje puštanje robe u slobodan promet u carinarnici nadležnoj za mjesto gdje je nositelj odobrenja osnovan, bez obzira na carinarnicu u kojoj se roba predočava;

(b)	„carinska tijela za odobrenje” znači carinska tijela države članice sudionice koje omogućavaju puštanje robe u slobodan promet u carinarnici nadležnoj za mjesto gdje je nositelj odobrenja osnovan, neovisno o carinarnici u kojoj se roba predočava;

(c)	„pomoćna carinska tijela” znači carinska tijela države članice sudionice koja pomažu carinskim tijelima za odobrenje u nadzoru postupka i puštanja robe;

(d)	„uvozne carine” znači carinske pristojbe koje treba platiti na uvoz robe;

(e)	„troškovi naplate” znači iznosi koje države članice mogu zadržati u skladu s člankom 2. stavkom 3. Odluke ili odgovarajuća odredba bilo koje druge naknadne odluke koja je može zamijeniti.

POGLAVLJE II.

ODREĐIVANJE I REDISTRIBUCIJA TROŠKOVA NAPLATE

Članak 3.

1.   Država članica carinskog tijela za odobrenje obavješćuje državu članicu pomoćnih carinskih tijela, elektronički ili, kad to nije moguće, na drugi prikladan način, o relevantnim podacima u vezi s iznosom troškova naplate koje treba redistribuirati.

2.   Pomoćna carinska tijela dostavljaju carinskim tijelima za odobrenje:

(a)	naziv i adresu tijela nadležnog za primanje podataka iz stavka 1.;

(b)	podatke o bankovnom računu na koji se uplaćuje iznos troškova naplate koji se trebaju redistribuirati.

3.   Relevantni podaci iz stavka 1. su sljedeći:

(a)	identifikacija odobrenja;

(b)	datum na koji se iznos utvrđenih vlastitih sredstava dodjeljuje u skladu s člancima 9. i 10. Uredbe;

(c)	iznos vlastitih sredstava na raspolaganju, uzimajući u obzir mogući povrat ili naknadni povrat uvoznih carina;

(d)	iznos zadržanih troškova naplate.

Članak 4.

Iznos troškova naplate koji trebaju redistribuirati države članice carinskih tijela za odobrenje državi članici pomoćnih carinskih tijela mora biti jednak pedeset posto (50 %) iznosa zadržanih troškova naplate.

Članak 5.

1.   Isplata iznosa iz članka 4. je u mjesecu tijekom kojega se dodijeli iznos utvrđenih vlastitih sredstava u skladu s člancima 9. i 10. Uredbe.

2.   Zatezna kamata obračunava se na iznos iz stavka 1. ovog članka od dana isteka propisanog razdoblja do datuma plaćanja.

Stopa zatezne kamate je kamatna stopa koju primjenjuje Europska središnja banka za svoje glavne poslove refinanciranja koji se izvršavaju prije prvog kalendarskog dana polovice godine u pitanju (referentna stopa), uvećano za dva postotna boda.

Za državu članicu carinskih tijela za odobrenje koja ne sudjeluje u trećoj fazi ekonomske i monetarne unije, referentna gore spomenuta kamatna stopa mora biti ekvivalentna stopi koju je odredila nacionalna središnja banka. U tom slučaju, referentna kamatna stopa na snazi prvog kalendarskog dana polovice godine u pitanju primjenjuje se za sljedećih šest mjeseci.

POGLAVLJE III.

RJEŠAVANJE SPOROVA

Članak 6.

Svaki spor koji proizađe između ugovornih stranaka u vezi s tumačenjem ili funkcioniranjem ove Konvencije rješava se pregovorima kad god je to moguće. Ako se u roku od tri mjeseca ne pronađe rješenje, ugovorne stranke mogu uz obostranu suglasnost odabrati posrednika za rješavanje spora.

POGLAVLJE IV.

PROVEDBA I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 7.

1.   Glavni tajnik Vijeća Europske unije je depozitar ove Konvencije.

2.   Države članice Europske unije mogu postati ugovorne stranke ove Konvencije polaganjem kod glavnog tajnika Vijeća Europske unije isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju, nakon što se dovrše unutarnji postupci potrebni za usvajanje ove Konvencije.

3.   Ova Konvencija stupa na snagu devedeset dana nakon što posljednja država članica potpisnica izjavi da je završila sve unutarnje postupke potrebne za njezino donošenje. U međuvremenu, međutim, bilo koja država članica koja završi taj postupak može izjaviti da će primjenjivati Konvenciju u odnosima s onim državama članicama koje su dale istu izjavu, s obzirom na odredbe iz ove Konvencije.

4.   Svi administrativni dogovori između država članica koji se odnose na redistribuciju iznosa troškova naplate u situacijama iz djelokruga ove Konvencije ukidaju se u skladu s odredbama ove Konvencije od dana podnošenja zahtjeva između dotičnih država članica.

Članak 8.

1.   Izmjene ove Konvencije može predložiti bilo koja ugovorna stranka, posebno kad se ugovorna stranka suočava s ozbiljnim proračunskim gubicima zbog primjene ove Konvencije. Svaka predložena izmjena šalje se depozitaru iz članka 7. koji to priopćuju ugovornim strankama.

2.   Izmjene se usvajaju zajedničkom suglasnošću ugovornih stranaka.

3.   Izmjene usvojene u skladu sa stavkom 2. stupa na snagu u skladu s člankom 7.

Članak 9.

Ugovorne stranke revidiraju ovu Konvenciju najkasnije tri godine nakon datuma primjene Moderniziranog carinskog zakonika i, ako je potrebno, može se izmijeniti na temelju te revizije u skladu s člankom 8.

Članak 10.

1.   Svaka ugovorna stranka može otkazati ovu Konvenciju obavješćujući glavnog tajnika Vijeća Europske unije.

2.   Otkaz proizvodi pravni učinak 90 dana nakon dana primitka obavijesti o otkazu od strane glavnog tajnika.

---