(1)

Potrebna je veća jasnoća, transparentnost i dosljednost kako bi se osigurala pravilna provedba Uredbe (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća (3) jer su zdrave biljke ključne za održivu poljoprivrednu i hortikulturnu proizvodnju te doprinose sigurnosti opskrbe hranom, sigurnosti hrane i zaštiti okoliša od štetnih organizama.

(2)

Uredbom (EU) 2016/2031 utvrđena su pravila o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje. Ta pravila uključuju klasifikaciju i uvrštavanje na popis reguliranih štetnih organizama, zahtjeve koji se odnose na unos određenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije i njihovo premještanje unutar njega, nadzore, obavijesti o izbijanjima, mjere za iskorjenjivanje štetnih organizama ako se utvrdi da su prisutni na području Unije te certificiranje.

(3)

Osim toga, Uredba (EU) 2016/2031 sadržava niz zahtjeva u pogledu izvješćivanja o uspostavi demarkiranih područja i nadzoru karantenskih štetnih organizama Unije, prioritetnim štetnim organizmima i karantenskim štetnim organizmima zaštićenih područja. Ti zahtjevi u pogledu izvješćivanja imaju ključnu ulogu u osiguravanju primjerenog praćenja i pravilnog izvršavanja zakonodavstva. Međutim, važno je te zahtjeve racionalizirati i pojednostavniti u skladu s Komunikacijom Komisije od 16. ožujka 2023. naslovljenom „Dugoročna konkurentnost EU-a: perspektiva nakon 2030.” te promicati usklađene, standardizirane i digitalizirane postupke kako bi se osiguralo da ti zahtjevi posluže svrsi kojoj su namijenjeni i kako bi se smanjila birokracija uz istodobno ograničavanje administrativnog i financijskog opterećenja.

(4)

U skladu s člankom 18. stavkom 6. Uredbe (EU) 2016/2031 države članice do 30. travnja svake godine obavješćuju Komisiju i ostale države članice o broju i lokacijama uspostavljenih demarkiranih područja, dotičnim štetnim organizmima i odgovarajućim mjerama koje su poduzete tijekom prethodne kalendarske godine.

(5)

Iskustvo u primjeni Uredbe (EU) 2016/2031 pokazalo je da je za potrebe koordinacije fitosanitarne politike na razini Unije djelotvornije obavijestiti o demarkiranim područjima odmah nakon njihova uspostavljanja. Kad države članice odmah obavješćuju o demarkiranim područjima, to pomaže da druge države članice, Komisija i specijalizirani subjekti steknu saznanja o prisutnosti i širenju dotičnog štetnog organizma te da odluče o mjerama koje treba poduzeti. Stoga je primjereno u članak 18. stavak 6. Uredbe (EU) 2016/2031 uključiti obvezu država članica da odmah nakon njihova uspostavljanja obavijeste Komisiju i ostale države članice o demarkiranim područjima te o dotičnim štetnim organizmima i mjerama koje su poduzete. Takva obveza ne bi stvorila novo administrativno opterećenje jer je već utvrđena u točki 7.1. Priloga I. Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2019/1715 (4) i primjenjuje se u svim državama članicama. Utvrđivanjem te obveze u članku 18. stavku 6. Uredbe (EU) 2016/2031 dodatno bi se povećala jasnoća o primjenjivim pravilima koja se odnose na demarkirana područja, pri čemu se podrazumijeva da će se odgovarajuća obveza iz Provedbene uredbe (EU) 2019/1715 ukloniti kako bi se izbjegla preklapanja predmetnih odredaba.

(6)

Štoviše, i kako je pokazalo iskustvo stečeno u primjeni članka 18. stavka 6. Uredbe (EU) 2016/2031 obveza država članica da do 30. travnja svake godine obavijeste Komisiju i ostale države članice o broju i lokacijama uspostavljenih demarkiranih područja, dotičnim štetnim organizmima i mjerama koje su poduzete tijekom prethodne kalendarske godine samo povećava administrativno opterećenje i nema praktičnu vrijednost s obzirom na obvezu da se o demarkiranim područjima obavješćuje odmah nakon njihove uspostave. Odgovarajuću bi odredbu stoga trebalo ukloniti iz tog članka.

(7)

Kako bi se racionalizirale obveze izvješćivanja i poboljšala digitalizacija izvješćivanja, obavješćivanje o demarkiranim područjima koje se obavlja odmah trebalo bi obavljati putem elektroničkog sustava obavješćivanja iz članka 103. Uredbe (EU) 2016/2031. Radi dosljednosti, obavješćivanje nakon otkrivanja prisutnosti štetnog organizma u sigurnosnom području iz članka 19. stavka 2. te uredbe i ukidanje demarkiranih područja iz članka 19. stavka 4. trebalo bi također obavljati putem tog elektroničkog sustava obavješćivanja.

(8)

Kako je pokazalo iskustvo, državama članicama u određenim je slučajevima potrebna pomoć stručnjaka kako bi se omogućilo brzo djelovanje protiv novih slučajeva izbijanja određenih štetnih organizama na njihovu državnom području. Stoga bi trebalo osnovati Unijin tim za hitne slučajeve u biljnom zdravstvu („tim”) kako bi se državama članicama na njihov zahtjev pružila hitna pomoć u pogledu mjera koje treba poduzeti na temelju članaka od 10. do 19. te članaka 27. i 28. Uredbe (EU) 2016/2031 u vezi s karantenskim štetnim organizmima Unije, kao i mjera koje treba poduzeti na temelju članka 30. te Uredbe. Kako bi se područje Unije zaštitilo od mogućih izbijanja u trećim zemljama koje graniče s područjem Unije ili koje predstavljaju neposredan fitosanitarni rizik za to područje, Tim bi trebao biti dostupan i za pružanje hitne pomoći trećim zemljama, na zahtjev jedne ili više dotičnih država članica i dotične treće zemlje, u pogledu izbijanja na njihovu državnom području karantenskih štetnih organizama Unije i štetnih organizama na koje se primjenjuju mjere donesene na temelju članka 30. te Uredbe.

(9)

Kako bi se osiguralo odgovarajuće funkcioniranje tima, trebalo bi utvrditi pravila o njegovu imenovanju, sastavu i financiranju za koje bi bila zadužena Komisija. Kako bi se osigurala bolja koordinacija i veća učinkovitost članove tima trebala bi imenovati Komisija iz reda stručnjaka koje su predložile države članice, uz savjetovanje s dotičnim državama članicama odnosno dotičnim trećim zemljama, a ti bi stručnjaci trebali imati različite specijalnosti u vezi sa zdravljem bilja.

(10)

U skladu s člankom 22. stavkom 3., člankom 24. stavkom 2. i člankom 34. stavkom 2. Uredbe (EU) 2016/2031 države članice do 30. travnja svake godine izvješćuju Komisiju i ostale države članice o rezultatima nadzora koji su provedeni u prethodnoj kalendarskoj godini u pogledu prisutnosti određenih štetnih organizama na području Unije, odnosno karantenskih štetnih organizama Unije, štetnih organizama na koje se primjenjuju mjere donesene na temelju članaka 29. i 30. te uredbe, prioritetnih štetnih organizama i karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja. Štoviše, člankom 23. stavkom 2. Uredbe (EU) 2016/2031 predviđeno je da države članice na zahtjev obavješćuju Komisiju i ostale države članice o svojim višegodišnjim programima nadzora po njihovu uspostavljanju. Kako bi se racionalizirale obveze izvješćivanja i poboljšala digitalizacija izvješćivanja, predmetne članke trebalo bi izmijeniti tako da se odredi da se te obavijesti trebaju podnijeti putem elektroničkog sustava obavješćivanja iz članka 103. te Uredbe.

(11)

U skladu s člankom 23. stavkom 1. trećim podstavkom Uredbe (EU) 2016/2031 višegodišnji programi nadzora uspostavljaju se za razdoblje od pet do sedam godina. Radi suočavanja s izazovima provedbe višegodišnjih programa nadzora i radi smanjenja administrativnog opterećenja za nadležna tijela, to bi razdoblje trebalo produljiti na deset godina te bi ti programi trebali podlijegati preispitivanju i ažuriranju.

(12)

U članku 30. stavku 1. drugom podstavku Uredbe (EU) 2016/2031 utvrđeno je da, ako Komisija zaključi da štetni organizam ispunjava kriterije u pogledu štetnih organizama koji nisu uvršteni na popis karantenskih štetnih organizama Unije iz odjeljka 3. pododjeljka 2. Priloga I. toj Uredbi, ona provedbenim aktima odmah na ograničeno vrijeme donosi mjere u vezi s rizicima koje predstavlja taj štetni organizam.

(13)

Tijekom provedbe te odredbe određene države članice izrazile su sumnje u pogledu točnog područja primjene pojma „mjere”, a osobito u pogledu toga obuhvaća li mjere poduzete u kontekstu uvoza ili unutarnjeg premještanja robe radi sprečavanja ulaska i širenja dotičnog štetnog organizma na području Unije. Stoga, te radi pravne jasnoće i potpunosti, članak 30. stavak 1. Uredbe (EU) 2016/2031 trebalo bi izmijeniti kako bi se izričito navelo da te mjere mogu uključivati zabranu unosa dotičnih štetnih organizama na područje Unije te njihova premještanja, držanja, razmnožavanja ili puštanja unutar tog područja, te zahtjeve koji se odnose na unos bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije i njihovo premještanje unutar područja Unije. Međutim, u skladu s člancima 8. i 48. te Uredbe i dalje je, prema potrebi, moguće odobriti odstupanja od tih zabrana, primjerice za relevantne istraživačke aktivnosti ili aktivnosti uzgoja u pogledu otpornosti ili tolerancije.

(14)

Člankom 41. Uredbe (EU) 2016/2031 utvrđuju se zahtjevi radi sprečavanja prisutnosti karantenskih štetnih organizama Unije na bilju, biljnim proizvodima ili drugim predmetima. Stavkom 4. tog članka predviđeno je da, ako su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na područje Unije ili ih se premještalo unutar njega, pri čemu je prekršen stavak 1. tog članka, države članice donose potrebne mjere, kako je navedeno u zakonodavstvu Unije o službenim kontrolama, i putem elektroničkog sustava obavješćivanja iz članka 103. te uredbe obavješćuju Komisiju i ostale države članice.

(15)

Međutim, ne postoji obveza obavješćivanja o neusklađenosti s pravilima utvrđenima u članku 37. Uredbe (EU) 2016/2031, koji se odnosi na mjere za sprečavanje prisutnosti reguliranih nekarantenskih štetnih organizama na bilju za sadnju koja je iznad određenih pragova pri unošenju u područje Unije ili premještanju unutar tog područja. Taj bi članak stoga trebalo izmijeniti tako da se predvidi da države članice u slučaju neusklađenosti sa zahtjevima u pogledu reguliranih nekarantenskih štetnih organizama donose potrebne mjere i obavješćuju Komisiju, ostale države članice te dotičnu treću zemlju putem elektroničkog sustava obavješćivanja iz članka 103. te uredbe.

(16)

Stoga bi članak 104. Uredbe (EU) 2016/2031, koji se odnosi na obavijesti u slučaju prisutnosti štetnih organizama, trebao sadržavati i upućivanje na članak 37. stavak 10. te Uredbe.

(17)

Ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) trebalo bi delegirati Komisiji u vezi s dopunom Uredbe (EU) 2016/2031 utvrđivanjem postupka radi uvrštavanja visokorizičnog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na popis na temelju članka 42. stavka 1. te uredbe. Taj bi postupak trebao uključivati sljedeće elemente: pripremu dokaza za procjenu visokorizičnog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta; mjere koje treba poduzeti nakon primitka tih dokaza; postupke za tu procjenu i postupanje s dokumentacijom s obzirom na načela povjerljivosti i zaštite podataka. To je potrebno jer je iskustvo pokazalo da bi utvrđeni postupak radi uvrštavanja visokorizičnog bilja na popis mogao osigurati transparentnost i dosljednost za države članice, treće zemlje i dotične specijalizirane subjekte. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (5) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(18)

U određenim slučajevima primjereno je dopustiti unos određenog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta iz određenih trećih zemalja na područje Unije odstupajući od zabrane utvrđene na temelju članka 40. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/2031 ili od posebnih i jednakovrijednih zahtjeva utvrđenih provedbenim aktom donesenim u skladu s njezinim člankom 41. stavkom 2. Dotično bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti trenutačno su navedeni u prilozima VI. i VII. Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2019/2072 (6). Takvi su slučajevi oni u kojima je Komisija primila dokaze koji opravdavaju donošenje privremenih odstupanja, sa zahtjevima jednakovrijednima onima iz članka 41. Uredbe (EU) 2016/2031 ili strožima od njih, ili ako je treća zemlja podnijela zahtjev za odstupanje i pružila pisana jamstva da su mjere koje primjenjuje na svom državnom području djelotvorne u smanjivanju relevantnog rizika od tog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta, a procjena je pokazala da se rizik za područje Unije može smanjiti na prihvatljivu razinu primjenom određenih privremenih mjera utvrđenih u odjeljku 1. točkama 2. i 3. Priloga II. Uredbi (EU) 2016/2031.

(19)

Radi jasnoće, dosljednosti i transparentnosti Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje provedbenih akata kojima se propisuju takva odstupanja. Radi cjelovitosti tim bi se aktima trebale utvrditi i privremene i proporcionalne mjere koje su potrebne kako bi se predmetni fitosanitarni rizik smanjio na prihvatljivu razinu. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(20)

Kako bi se osiguralo njihovo pravodobno preispitivanje, razdoblje primjene svih tih provedbenih akata ne bi trebalo biti dulje od pet godina. U iznimnim slučajevima, ako je to opravdano na temelju ažurirane procjene, trebalo bi biti moguće produljiti to razdoblje, te bi trebalo biti moguće da predmetno odstupanje podliježe izmijenjenim zahtjevima, kako bi se odgovorilo na sve fitosanitarne rizike.

(21)

Osim toga, Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s dopunom Uredbe (EU) 2016/2031 elementima koji se odnose na postupak koji treba slijediti kako bi se odobrila privremena odstupanja od članka 40. stavka 2. i članka 41. stavka 2. te uredbe. To je potrebno jer je iskustvo stečeno od donošenja Uredbe (EU) 2016/2031 pokazalo da je za odobravanje takvih privremenih odstupanja potreban standardizirani postupak kako bi se državama članicama, trećim zemljama i dotičnim specijaliziranim subjektima osigurale transparentnost i dosljednost.

(22)

U skladu s člankom 42. stavkom 4. Uredbe (EU) 2016/2031 bilje, biljni proizvod ili drugi predmet uklanja se s popisa visokorizičnog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta ako se na temelju procjene rizika zaključi da njihov unos na područje Unije treba podlijegati zabrani, posebnim zahtjevima ili da ne trebaju podlijegati nikakvim zahtjevima. Međutim, iskustvo u primjeni tog članka pokazalo je da bi u određenim slučajevima unos te robe na područje Unije mogao podlijegati posebnim mjerama kojima se predmetni fitosanitarni rizik smanjuje na prihvatljivu razinu, dok je za neke od relevantnih štetnih organizama potpuna procjena još u tijeku. Zbog toga bi Komisiji trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za uklanjanje bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta s popisa visokorizičnog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta donesenog na temelju članka 42. stavka 3. Uredbe (EU) 2016/2031 ako oni predstavljaju fitosanitarni rizik koji još nije u potpunosti procijenjen i za njih još nije donesen provedbeni akt na temelju članka 42. stavka 4. te uredbe. Kako bi se svaki fitosanitarni rizik smanjio na prihvatljivu razinu, u provedbenim bi se aktima donesenima na temelju tih ovlasti trebale utvrditi privremene mjere u pogledu unosa tog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije, koje bi trebale biti ograničene na prikladno i razumno razdoblje potrebno za obavljanje potpune procjene. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(23)

U skladu s člankom 44. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) 2016/2031 Komisija provedbenim aktima na zahtjev određene treće zemlje utvrđuje jednakovrijedne zahtjeve ako dotična treća zemlja primjenom jedne ili više određenih mjera pod svojom službenom kontrolom osigurava razinu fitosanitarne zaštite koja je jednakovrijedna posebnim zahtjevima u pogledu premještanja dotičnog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar područja Unije.

(24)

Iskustvo u provedbi te odredbe pokazalo je da utvrđivanje zahtjeva koji su jednakovrijedni samo posebnim zahtjevima u pogledu premještanja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar područja Unije nije ni primjereno ni moguće u slučajevima u kojima takvi zahtjevi za premještanje ne postoje. To se često događa kad se pravila Unije odnose na štetne organizme koji su prisutni samo u trećim zemljama, a ne na području Unije i kad su doneseni samo zahtjevi za unos robe na područje Unije.

(25)

Zbog toga bi zatražena razina fitosanitarne zaštite dotične treće zemlje trebala biti jednakovrijedna i primjenjivim posebnim zahtjevima u pogledu unosa dotičnog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz svih ili određenih trećih zemalja na područje Unije.

(26)

U skladu s člankom 71. stavkom 2. Uredbe (EU) 2016/2031 u fitosanitarnom certifikatu pod naslovom „Dodatna izjava” navodi se koji je posebni zahtjev ispunjen kad god se u odgovarajućem provedbenom aktu donesenom na temelju članka 28. stavaka 1. i 2., članka 30. stavaka 1. i 3., članka 37. stavka 2., članka 41. stavaka 2. i 3. i članka 54. stavaka 2. i 3. te uredbe predviđa nekoliko mogućnosti za takve zahtjeve. Taj navod uključuje cjeloviti tekst relevantnog zahtjeva.

(27)

Praksa u primjeni Uredbe (EU) 2016/2031 pokazala je da bi u fitosanitarnim certifikatima trebalo navesti i upućivanje na zahtjeve donesene na temelju članka 37. stavka 4. te Uredbe, odnosno mjere za sprečavanje prisutnosti reguliranih nekarantenskih štetnih organizama na dotičnom bilju za sadnju, kako je navedeno u članku 36. točki (f) te uredbe, u slučaju u kojem je odgovarajućom odredbom predviđeno nekoliko različitih mogućnosti za takve zahtjeve. To je u skladu s pristupom koji se odnosi na karantenske štetne organizme Unije jer se u članku 71. stavku 2. te uredbe upućuje na provedbeni akt donesen na temelju njezina članka 41. stavaka 2. i 3. Također bi se pružila veće jasnoća i sigurnost nadležnim tijelima, specijaliziranim subjektima i trećim zemljama u pogledu primjene pravila koja se odnose na regulirane nekarantenske štetne organizme i dotično bilje za sadnju.

(28)

Stoga bi članak 71. stavak 2. Uredbe (EU) 2016/2031 trebao uključivati upućivanje na provedbene akte donesene na temelju njezina članka 37. stavka 4. Osim toga, trebalo bi ukloniti upućivanje na članak 37. stavak 2. te uredbe jer nije relevantno za sadržaj dodatne izjave fitosanitarnog certifikata. Komisija bi trebala osigurati da se do datuma početka primjene tih izmjena pravila o prisutnosti reguliranih nekarantenskih štetnih organizama na bilju za sadnju ažuriraju prilagodbom relevantnih zahtjeva utvrđenih u Provedbenoj uredbi (EU) 2019/2072.

(29)

Člankom 81. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/2031 predviđa se da za premještanje bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta koji se isporučuju izravno krajnjim korisnicima, uključujući neprofesionalne vrtlare, nije potrebna biljna putovnica. Međutim, ta se iznimka ne primjenjuje na krajnje korisnike koji to bilje, biljne proizvode ili druge predmete primaju putem prodaje preko ugovora na daljinu.

(30)

Iskustvo od donošenja Uredbe (EU) 2016/2031 pokazalo je da u određenim slučajevima uz određeno bilje, biljne proizvode ili druge predmete ne bi trebala biti priložena biljna putovnica, čak i ako se distribuiraju prodajom na daljinu. Stoga bi Komisiji trebalo dodijeliti provedbene ovlasti kako bi joj se omogućilo da predvidi da se članak 81. stavak 1. točka (a) ne primjenjuje, pod određenim uvjetima, na određeno bilje, biljne proizvode ili druge predmete koji se distribuiraju prodajom preko ugovora na daljinu. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(31)

U skladu s člankom 88. Uredbe (EU) 2016/2031 dotični specijalizirani subjekti prilažu biljne putovnice trgovinskoj jedinici dotičnog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta prije njihova premještanja unutar područja Unije na temelju članka 79. ili prije unosa u zaštićeno područje ili premještanja unutar njega na temelju članka 80. te uredbe. Ako se takvo bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti premještaju u paketu, svežnju ili spremniku, biljna putovnica prilaže se tom paketu, svežnju ili spremniku.

(32)

Trgovinske prakse koje se temelje na Uredbi (EU) 2016/2031 pokazale su da u određenim slučajevima u praksi nije izvedivo priložiti biljne putovnice trgovinskim jedinicama određenog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta zbog njihove veličine, oblika ili drugih posebnih obilježja. Umjesto toga trebalo bi omogućiti da se trgovinske jedinice tog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta mogu premještati unutar područja Unije s biljnom putovnicom koja je s njima na način različit od fizičkog pričvršćivanja na njih. Zahtjevi iz Uredbe (EU) 2016/2031 za izdavanje biljnih putovnica za dotično bilje, biljne proizvode i druge predmete trebali bi ostati nepromijenjeni.

(33)

Stoga bi Komisiji trebalo dodijeliti provedbene ovlasti kako bi se omogućilo premještanje određenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta čijim trgovinskim jedinicama nije priložena biljna putovnica zbog njihove veličine, oblika, načina pakiranja ili drugih posebnih obilježja zbog kojih je takvo prilaganje nepraktično. U tom je pogledu potrebno utvrditi aranžmane kojima se osigurava da biljna putovnica ostane u upotrebi, iako nije priložena, i da se i dalje odnosi na odgovarajuće bilje, biljne proizvode i druge predmete. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(34)

Člankom 94. Uredbe (EU) 2016/2031 predviđeno je izdavanje biljnih putovnica na graničnim kontrolnim postajama kojima se zamjenjuju fitosanitarni certifikati za bilje, biljne proizvode ili druge predmete unesene na područje Unije. Umjesto izdavanja biljnih putovnica na graničnim kontrolnim postajama, državama članicama već je dopušteno zamijeniti fitosanitarni certifikat ovjerenom kopijom izvornog fitosanitarnog certifikata koji prati premještanje bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta do točke na kojoj se izdaje biljna putovnica. Kako bi se doprinijelo procesu digitalizacije, smanjilo administrativno opterećenje i dodatno iskoristio elektronički informacijski sustav iz članka 103. te Uredbe, države članice trebale bi u takvim slučajevima imati mogućnost upotrijebiti informacije sadržane u tom sustavu, pod uvjetom da su elektronički fitosanitarni certifikat ili digitalna kopija fitosanitarnog certifikata dostupni u tom sustavu i da su stavljeni na raspolaganje na zahtjev nadležnih tijela. Uzimajući u obzir jamstva pružena putem elektroničkog informacijskog sustava u pogledu sigurnog pristupa dokumentima, takva mogućnost više ne bi trebala biti ograničena na državno područje države članice u kojoj su provedene fitosanitarne uvozne provjere. Iz sličnih se razloga to ograničenje na državno područje države članice više ne bi trebalo primjenjivati na upotrebu ovjerenih kopija.

(35)

U skladu s člankom 99. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/2031 Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata kojima se ta uredba dopunjuje utvrđivanjem elemenata koje trebaju sadržavati službene potvrde specifične za bilje, biljne proizvode ili druge predmete, osim drvenog materijala za pakiranje, koje se zahtijevaju primjenjivim međunarodnim normama. Od donošenja Uredbe (EU) 2016/2031 takve međunarodne norme nisu donesene i nijedna međunarodna organizacija trenutačno ne priprema izradu takvih normi. Stoga nije moguće donijeti te delegirane akte i zbog toga se bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti ne mogu unijeti na područje Unije s tim službenim potvrdama kao alternativom fitosanitarnim certifikatima.

(36)

Osim toga, i u skladu s određenim provedbenim aktima donesenima na temelju direktiva Vijeća 77/93/EEZ (8) i 2000/29/EZ (9), bilju, biljnim proizvodima i drugim predmetima koji se unose na područje Unije i dalje se prilažu službene potvrde koje nisu fitosanitarni certifikati izdane u nekoliko trećih zemalja. Ti su akti osobito odluke Komisije 93/365/EEZ (10), 93/422/EEZ (11) i 93/423/EEZ (12) te Provedbena odluka Komisije 2013/780/EU (13). Te su odluke donesene u nedostatku relevantnih međunarodnih normi i još su na snazi.

(37)

Iskustvo stečeno primjenom Uredbe (EU) 2016/2031 i odluka 93/365/EEZ, 93/422/EEZ, 93/423/EEZ i 2013/780/EU pokazuje da službene potvrde na koje upućuju pružaju odgovarajuća jamstva za fitosanitarnu zaštitu na području Unije, unatoč tome što nikad nisu postojale relevantne međunarodne norme. Iz tog razloga i kako bi se osigurala kontinuirana upotreba službenih potvrda u skladu s Uredbom (EU) 2016/2031, iz članka 99. stavka 1. te uredbe trebalo bi ukloniti uvjet da se elementi predmetnog delegiranog akta zahtijevaju primjenjivim međunarodnim normama.

(38)

U skladu s člankom 103. Uredbe (EU) 2016/2031 Komisija uspostavlja elektronički sustav za podnošenje obavijesti država članica. Kako bi se osiguralo da se takav elektronički sustav može primjenjivati i za podnošenje izvješća, kao što su izvješća o nadzoru karantenskih štetnih organizama Unije, prioritetnih štetnih organizama, štetnih organizama na koje se primjenjuju mjere donesene na temelju članaka 29. i 30. te uredbe i karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja, prvi stavak članka 103. te uredbe trebalo bi izmijeniti kako bi se uključilo i podnošenje izvješća država članica. To je potrebno kako bi se racionalizirao sustav izvješćivanja i ojačao proces digitalizacije fitosanitarnih mjera.

(39)

Uredbu (EU) 2016/2031 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(40)

Od početka primjene Uredbe (EU) 2016/2031 i Uredbe (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća (14) iskustvo je pokazalo da se obavješćivanjem o nepostojanju fitosanitarnog certifikata ili drugih službenih potvrda u slučaju bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta unesenih u Uniju kao dio osobne prtljage putnika ili putem poštanskih službi, a koji su namijenjeni za osobnu potrošnju ili upotrebu, nerazmjerno povećava administrativno opterećenje za nadležna tijela u odnosu na predmetni fitosanitarni rizik. Obavješćivanje o tim pošiljkama, ako podliježu mjerama iz članka 1. stavka 2. točke (g) Uredbe (EU) 2017/625, stoga bi trebalo izuzeti iz članka 66. stavka 5. te Uredbe ako se neusklađenost odnosi na nepostojanje fitosanitarnog certifikata ili drugih službenih potvrda iz članka 99. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/2031. Međutim, te kako bi se osigurao djelotvoran pregled podrijetla i prirode neusklađenosti u svakoj državi članici, nadležna tijela trebala bi voditi evidenciju o tim slučajevima neusklađenosti i svake godine dostaviti Komisiji i nadležnim tijelima ostalih država članica izvješće koje sadržava sažetak te evidencije. Kako bi se racionalizirale obveze izvješćivanja i poboljšala digitalizacija izvješćivanja, ta bi se izvješća trebala podnositi putem sustava za upravljanje informacijama za službene kontrole (IMSOC) iz članka 131. Uredbe (EU) 2017/625.

(41)

Kako bi se trećim zemljama i njihovim specijaliziranim subjektima omogućila prilagodba novim pravilima o izdavanju fitosanitarnih certifikata u pogledu usklađenosti s odgovarajućim pravilima o reguliranim nekarantenskim štetnim organizmima, izmjena članka 71. stavka 2. Uredbe (EU) 2016/2031 trebala bi se primjenjivati od 18 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe,

1.

u članku 18. stavku 6. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Države članice odmah nakon njihova uspostavljanja obavješćuju Komisiju i ostale države članice o demarkiranim područjima te o dotičnim štetnim organizmima i odgovarajućim poduzetim mjerama. Te se obavijesti podnose putem elektroničkog sustava obavješćivanja iz članka 103.”

2.

u članku 19. dodaje se sljedeći stavak:

3.

umeće se sljedeći članak:

4.

u članku 22. stavku 3. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Države članice do 30. travnja svake godine Komisiju i ostale države članice izvješćuju o rezultatima nadzorâ iz stavka 1. provedenih u prethodnoj kalendarskoj godini. Ta izvješća sadržavaju informacije o mjestu provedbe nadzorâ, vremenu njihove provedbe, dotičnim štetnim organizmima te bilju, biljnim proizvodima ili drugim predmetima, broju inspekcija i uzetih uzoraka te o otkrivanju svakog dotičnog štetnog organizma. Ta se izvješća podnose putem elektroničkog sustava obavješćivanja iz članka 103.”

5.

članak 23. mijenja se kako slijedi:

6.

u članku 24. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

7.

u članku 25. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

8.

u članku 30. stavku 1. treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Navedenim se mjerama, prema potrebi, posebno za svaki dotični štetni organizam provodi jedna ili više odredaba iz članka 28. stavka 1. prvog podstavka točaka od (a) do (g). One mogu uključivati zabranu unosa štetnih organizama na područje Unije te njihova premještanja ili držanja, razmnožavanja ili puštanja unutar područja Unije i zahtjeve koji se odnose na unos bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije i njihovo premještanje unutar njega.”

9.

u članku 34. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

10.

u članku 37. dodaje se sljedeći stavak:

11.

u članku 42. umeće se sljedeći stavak:

12.

umeće se sljedeći članak:

13.

u članku 44. stavku 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

;

14.

u članku 71. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

15.

u članku 81. dodaje se sljedeći stavak:

16.

u članku 88. dodaju se sljedeći stavci:

„Komisija može provedbenim aktima utvrditi odredbe kojima se:

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.”

17.

u članku 94. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

18.

u članku 99. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

19.

u članku 103. prvi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Komisija uspostavlja elektronički sustav za podnošenje obavijesti i izvješća država članica.”

20.

u članku 104. stavku 1. uvodna formulacija zamjenjuje se sljedećim:

„Komisija može provedbenim aktima utvrditi posebna pravila u vezi s podnošenjem obavijesti iz članka 9. stavaka 1. i 2., članka 11., članka 17. stavka 3., članka 18. stavka 6., članka 19. stavaka 2. i 8., članka 28. stavka 7., članka 29. stavka 3. prvog podstavka, članka 30. stavka 8., članka 33. stavka 1., članka 37. stavka 10., članka 40. stavka 4., članka 41. stavka 4., članka 46. stavka 4., članka 49. stavka 6., članka 53. stavka 4., članka 54. stavka 4., članka 60. stavka 2., članka 77. stavka 2. i članka 95. stavka 5. Ta pravila odnose se na jedan od sljedećih elemenata ili više njih:”

21.

članak 105. mijenja se kako slijedi: