1.   Ovom Uredbom utvrđuju se pravila za točno mjerenje, kvantifikaciju, praćenje, izvješćivanje i verifikaciju emisija metana u energetskom sektoru u Uniji, kao i za smanjivanje tih emisija, među ostalim s pomoću pregledâ radi otkrivanja i sanacije istjecanjâ, obveze u pogledu sanacije te ograničenja odzračivanja i spaljivanja na baklji. Ovom se Uredbom utvrđuju i pravila o alatima kojima se osigurava transparentnost u pogledu emisija metana.

2.   Ova se Uredba primjenjuje na:

3.   Ova se Uredba primjenjuje i na emisije metana koje nastaju izvan Unije kad je riječ o sirovoj nafti, prirodnom plinu i ugljenu koji se stavljaju na tržište Unije, kako je navedeno u poglavlju 5.

1.   Pri određivanju ili odobravanju tarifa ili metodologija koje moraju upotrebljavati operatori transportnih sustava, operatori distribucijskih sustava, operatori terminala za UPP ili drugi regulirani subjekti, među ostalim i, ako je primjenjivo, operatori podzemnih skladišta plina, regulatorna tijela na temelju članka 57. Direktive (EU) 2019/944 i poglavlja X. Direktive (EU) 2024/1788 uzimaju u obzir troškove koji su nastali i ulaganja koja su izvršena u cilju ispunjavanja obveza na temelju ove Uredbe, u onoj mjeri u kojoj odgovaraju troškovima i ulaganjima učinkovitog i strukturno usporedivog reguliranog subjekta te su transparentni.

Jedinične troškove ulaganja iz stavka 2. regulatorna tijela mogu upotrijebiti za utvrđivanje referentnih vrijednosti troškova koji su nastali operatorima.

2.   Svake tri godine Agencija Europske unije za suradnju energetskih regulatora (ACER) utvrđuje i objavljuje skup pokazatelja i odgovarajuće referentne vrijednosti za usporedbu jediničnih troškova ulaganja povezanih s mjerenjem, kvantifikacijom, praćenjem, verifikacijom i smanjenjem emisija metana te izvješćivanjem o njima, uključujući emisije koje nastaju zbog istjecanjâ, odzračivanja ili spaljivanja na baklji, za usporedive projekte.

Relevantna regulatorna tijela iz stavka 1. i relevantni regulirani subjekti dostavljaju ACER-u sve podatke potrebne za usporedbu iz prvog podstavka ovog stavka.

1.   Svaka država članica imenuje jedno ili više nadležnih tijela odgovornih za praćenje i izvršavanje primjene ove Uredbe.

Države članice obavješćuju Komisiju o imenima i kontaktnim podacima svojih nadležnih tijela do 5. veljače 2025. Države članice bez odgode obavješćuju Komisiju o svakoj promjeni imena ili kontaktnih podataka svojih nadležnih tijela.

2.   Komisija objavljuje popis nadležnih tijela i redovito ga ažurira po primitku obavijesti države članice o promjeni.

3.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela uspostave kontaktnu točku i imaju odgovarajuće ovlasti i resurse za izvršavanje zadaća utvrđenih u ovoj Uredbi.

1.   Nadležna tijela u obavljanju svojih zadaća poduzimaju potrebne mjere kako bi se osigurala usklađenost s ovom Uredbom.

2.   Operatori, poduzeća, operatori rudnika i uvoznici pružaju nadležnim tijelima svu potrebnu pomoć kako bi omogućili ili olakšali obavljanje zadaća nadležnih tijela na temelju ove Uredbe, posebno kad je riječ o predočavanju dokumentacije ili evidencije, pristupu lokaciji te, ako je riječ o odobalnoj lokaciji, prijevozu do lokacije ili od nje.

3.   Nadležna tijela surađuju međusobno i s Komisijom te mogu surađivati s tijelima trećih zemalja kako bi se osigurala usklađenost s ovom Uredbom. Komisija uspostavlja mrežu nadležnih tijela radi poticanja suradnje, s potrebnim aranžmanima za razmjenu informacija, osobito o praćenju, reguliranju i usklađenosti, i za razmjenu najbolje prakse, te radi omogućavanja savjetovanja. Kontaktne točke uspostavljene u okviru nadležnih tijela podupiru te aktivnosti.

4.   Ako se izvješća moraju objaviti u skladu s ovom Uredbom, nadležna tijela besplatno ih stavljaju na raspolaganje javnosti na relevantnim internetskim stranicama u slobodno dostupnom i strojno čitljivom formatu koji se može preuzeti.

Ako se informacije uskraćuju zbog jednog ili više razloga iz članka 4. Direktive 2003/4/EZ ili, ako je primjenjivo, na temelju prava Unije o zaštiti osobnih podataka, nadležna tijela navode vrstu uskraćenih informacija i razloge za to.

1.   Inspekcijski nadzori uključuju rutinske inspekcijske nadzore operatorâ i operatorâ rudnika te nerutinske inspekcijske nadzore operatorâ, poduzećâ, operatorâ rudnika i uvoznikâ, kako je utvrđeno u ovom članku.

2.   Inspekcijski nadzori uključuju, ako je to relevantno, provjere na licu mjesta ili terenske revizije, preispitivanje dokumentacije i evidencije kojima se dokazuje usklađenost sa zahtjevima iz ove Uredbe, otkrivanje i mjerenja emisija metana te sve daljnje mjere koje poduzimaju nadležna tijela ili koje se poduzimaju u njihovo ime radi provjere i promicanja usklađenosti sa zahtjevima iz ove Uredbe.

Ako se inspekcijskim nadzorom utvrdi teško kršenje ove Uredbe, nadležna tijela, u okviru izvješća iz stavka 5., izdaju obavijest o korektivnim djelovanjima koja mora poduzeti operator, poduzeće, operator rudnika ili uvoznik, uz navođenje jasnih rokova za te mjere.

Alternativno, nadležna tijela mogu odlučiti naložiti operatoru, poduzeću, operatoru rudnika ili uvozniku da u roku od mjesec dana od datuma završetka inspekcijskog nadzora podnese relevantnom nadležnom tijelu na odobrenje skup korektivnih djelovanja radi otklanjanja teških kršenja koja su nadležna tijela utvrdila. Te se mjere uključuju u izvješće iz stavka 5.

3.   Prvi rutinski inspekcijski nadzor mora se dovršiti do 5. svibnja 2026. Nakon prvog rutinskog inspekcijskog nadzora nadležna tijela izrađuju programe rutinskih inspekcijskih nadzora na temelju procjene rizika. Nadležno tijelo može odlučiti o opsegu i učestalosti rutinskih inspekcijskih nadzora, na temelju procjene rizika povezanih sa svakom lokacijom, kao što su rizik za okoliš, uključujući kumulativni učinak svih emisija metana kao onečišćujuće tvari, te rizike za sigurnost i zdravlje ljudi, kao i na temelju svih utvrđenih kršenja ove Uredbe.

Razdoblje između inspekcijskih nadzora ne smije biti dulje od tri godine. Ako se inspekcijskim nadzorom utvrdi teško kršenje ove Uredbe, sljedeći inspekcijski nadzor provodi se u roku od deset mjeseci.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3. ovog članka, nadležna tijela provode nerutinske inspekcijske nadzore kako bi:

5.   Nakon svakog inspekcijskog nadzora nadležna tijela izrađuju izvješće u kojem se navodi pravna osnova za inspekcijski nadzor, postupovni koraci koje su slijedila, relevantni nalazi te preporuke za daljnje mjere operatora, poduzeća, operatora rudnika ili uvoznika, uključujući rokove za njihovu provedbu.

Prema potrebi, nadležna tijela mogu izraditi jedno izvješće koje obuhvaća višestruke inspekcijske nadzore imovine, lokacija ili komponenata istog operatora, poduzeća, operatora rudnika ili uvoznika, pod uvjetom da se takvi inspekcijski nadzori provode prije sljedećeg rutinskog inspekcijskog nadzora.

Izvješće se dostavlja dotičnom operatoru, poduzeću, operatoru rudnika ili uvozniku i objavljuje u roku od dva mjeseca od datuma inspekcijskog nadzora. Ako je inspekcijski nadzor proveden na temelju pritužbe podnesene u skladu s člankom 7., nadležna tijela obavješćuju podnositelja pritužbe nakon objavljivanja izvješća.

Nadležna tijela objavljuju izvješće u skladu s Direktivom 2003/4/EZ. Ako se informacije uskraćuju zbog jednog ili više razloga iz članka 4. te direktive, nadležna tijela u izvješću navode vrstu uskraćenih informacija i razloge za to.

6.   Ako se u izvješću iz stavka 5. zaključi da operator, poduzeće, operator rudnika ili uvoznik ne ispunjava zahtjeve iz ove Uredbe, on poduzima sve potrebne mjere kako bi svoje poslovanje uskladio s ovom Uredbom. Mjere se poduzimaju bez odgode u roku koji utvrde nadležna tijela.

7.   Države članice mogu sklopiti formalne sporazume s relevantnim institucijama, tijelima, agencijama ili službama Unije ili s drugim državama članicama ili s drugim prikladnim međuvladinim organizacijama ili javnim tijelima, ako postoje, radi pružanja specijaliziranog stručnog znanja, kako bi svojim nadležnim tijelima pružile potporu u obavljanju zadaća koje su im dodijeljene ovim člankom.

Za potrebe ovog stavka međuvladina organizacija ili javno tijelo ne smatra se prikladnim ako sukob interesa može ugroziti njegovu objektivnost.

1.   Svaka fizička ili pravna osoba može podnijeti pisanu pritužbu nadležnim tijelima o mogućem kršenju ove Uredbe od strane operatora, poduzeća, operatora rudnika ili uvoznika.

2.   Pritužba mora biti propisno obrazložena i sadržavati dostatne dokaze o navodnom kršenju.

3.   Ako postane očito da pritužba ne sadržava dostatne dokaze koji opravdavaju istragu, nadležna tijela u razumnom roku koji ne smije biti dulji od dva mjeseca od primitka pritužbe obavješćuju podnositelja pritužbe o razlozima zbog kojih su odlučila da neće otvoriti istragu.

Ovaj se stavak ne primjenjuje ako je riječ o opetovanom podnošenju nedostatno potkrijepljenih pritužbi, zbog kojih ga nadležna tijela smatraju zloupotrebom.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3. i primjenjivo nacionalno pravo, nadležna tijela obavješćuju podnositelja pritužbe o koracima poduzetima u postupku i, ako je primjenjivo, obavješćuju podnositelja pritužbe o odgovarajućim alternativnim oblicima pravne zaštite, kao što je obraćanje nacionalnim sudovima ili bilo koji drugi nacionalni ili međunarodni žalbeni postupak.

5.   Ne dovodeći u pitanje primjenjivo nacionalno pravo i na temelju usporedivih postupaka, nadležna tijela utvrđuju i objavljuju okvirne rokove za donošenje odluke o pritužbama.

1.   Verifikatori provode aktivnosti verifikacije kako bi ocijenili sukladnost izvješća o emisijama koja im dostave operatori, poduzeća, operatori rudnika ili uvoznici sa zahtjevima iz ove Uredbe. Te aktivnosti verifikacije uključuju preispitivanje svih upotrijebljenih izvora podataka i metodologija kako bi se ocijenile pouzdanost, vjerodostojnost i točnost izvješća o emisijama, a posebno sljedeće:

2.   Pri provedbi aktivnosti verifikacije iz stavka 1. ovog članka verifikatori primjenjuju norme i tehničke propise, kako je primjenjivo, za mjerenje i kvantifikaciju emisija metana, te ublažavanje koji su utvrđeni u skladu s člankom 32.

Do datuma početka primjene tih normi i tehničkih propisa, kako je primjenjivo, operatori, poduzeća, operatori rudnika i uvoznici dostavljaju verifikatorima informacije o relevantnim normama, uključujući europske i druge međunarodne norme, ili metodologijama koje primjenjuju za potrebe aktivnosti verifikacije.

Aktivnosti verifikacije također uključuju, ako je to relevantno, najavljene i nenajavljene provjere na licu mjesta kako bi se ocijenile pouzdanost, vjerodostojnost i točnost upotrijebljenih izvora podataka i metodologija.

3.   Aktivnosti verifikacije iz ovog članka usklađene su s europskim ili drugim međunarodnim normama i metodologijama za verifikatore kako bi se ograničilo opterećenje za operatore, poduzeća, operatore rudnika ili uvoznike i za nadležna tijela te se njima na odgovarajući način uzimaju u obzir priroda aktivnosti koje su predmet verifikacije i smjernice koje je Komisija izdala u tom pogledu.

4.   Ako slijedom ocjenjivanja verifikatora, verifikator uz razumno jamstvo utvrdi da je izvješće o emisijama u skladu sa zahtjevima iz ove Uredbe, verifikator izdaje izjavu o verifikaciji u kojoj se potvrđuje sukladnost izvješća o emisijama i opisuju provedene aktivnosti verifikacije.

Verifikator izdaje izjavu o verifikaciji samo ako pouzdani, vjerodostojni i točni podaci i informacije omogućuju utvrđivanje emisija metana s razumnim stupnjem sigurnosti i pod uvjetom da su dostavljeni podaci usklađeni s procijenjenim podacima, potpuni i dosljedni.

Ako slijedom ocjenjivanja verifikatora verifikator zaključi da izvješće o emisijama nije u skladu sa zahtjevima iz ove Uredbe, verifikator o tom zaključku obavješćuje operatora, poduzeće, operatora rudnika ili uvoznika te pruža obrazložene povratne informacije operatoru, poduzeću, operatoru rudnika ili uvozniku s obzirom na priznate norme. Operator, poduzeće, operator rudnika ili uvoznik bez odgode i u roku koji odredi verifikator podnosi verifikatoru revidirano izvješće o emisijama.

5.   Operatori, poduzeća, operatori rudnika i uvoznici pružaju verifikatorima svu potrebnu pomoć kako bi im omogućili ili olakšali obavljanje aktivnosti verifikacije, osobito u pogledu pristupa lokaciji i predočavanja dokumentacije ili evidencije.

1.   Verifikatori su neovisni o operatorima, poduzećima, operatorima rudnika i uvoznicima te aktivnosti verifikacije na temelju ove Uredbe provode u javnom interesu. U tu svrhu ni verifikator ni bilo koji dio iste pravne osobe ne smije biti operator, poduzeće, operator rudnika ili uvoznik, vlasnik operatora, poduzeća, operatora rudnika ili uvoznika niti biti u vlasništvu operatora, poduzeća, operatora rudnika ili uvoznika.

Verifikatori ne smiju s operatorima, poduzećima, operatorima rudnika ili uvoznicima imati odnose koji bi mogli utjecati na njihovu neovisnost i nepristranost.

2.   Verifikatore koji su pravne osobe akreditira nacionalno akreditacijsko tijelo na temelju Uredbe (EZ) br. 765/2008.

Ako u ovoj Uredbi nisu utvrđene posebne odredbe u vezi s akreditacijom verifikatora, primjenjuje se Uredba (EZ) br. 765/2008.

3.   Države članice za potrebe ove Uredbe mogu odlučiti ovlastiti fizičke osobe da budu verifikatori. Te verifikatore ovlašćuje nacionalno tijelo koje nije nacionalno akreditacijsko tijelo imenovano na temelju članka 4. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 765/2008.

4.   Ako država članica odluči primijeniti stavak 3., ona osigurava da relevantno nacionalno tijelo postupa u skladu s ovom Uredbom i dostavlja Komisiji i drugim državama članicama sve dokumentirane dokaze potrebne za provjeru stručnosti verifikatora koji su ovlašteni na temelju tog stavka.

1.   Pri obavljanju svojih zadaća i izvršavanju svojih ovlasti na temelju ove Uredbe, Komisija, nadležna tijela i verifikatori uzimaju u obzir informacije koje su objavili Međunarodni opservatorij za emisije metana (IMEO) ili Partnerstvo za kontrolu metana iz nafte i plina (OGMP) ili druge relevantne međunarodno dostupne informacije, a posebno informacije o:

2.   Komisija IMEO-u dostavlja javno dostupne podatke o emisijama metana koje smatra relevantnima i koje su nadležna tijela stavila na raspolaganje Komisiji u skladu s ovom Uredbom.

1.   Do 5. kolovoza 2025. operatori nadležnim tijelima podnose izvješće koje sadržava kvantifikaciju emisija metana na razini izvora procijenjenih uz primjenu barem općih emisijskih faktora za sve izvore. To izvješće može sadržavati kvantifikaciju emisija metana na razini izvora u skladu sa zahtjevima utvrđenima u stavku 2. za pojedine ili sve izvore.

2.   Operatori i poduzeća s poslovnim nastanom u Uniji nadležnim tijelima države članice u kojoj se nalazi imovina podnose izvješće koje sadržava kvantifikaciju emisija metana na razini izvora:

Ako izravno mjerenje nije moguće, izvješćivanje uključuje upotrebu specifičnih emisijskih faktora na temelju kvantifikacije ili uzorkovanja na razini izvora.

3.   Operatori i poduzeća s poslovnim nastanom u Uniji nadležnim tijelima države članice u kojoj se nalazi imovina podnose izvješće koje sadržava kvantifikaciju emisija metana na razini izvora, dopunjenu mjerenjima emisija metana na razini lokacije, čime se omogućuju ocjenjivanje procjena na razini izvora agregiranih po lokaciji i usporedbu s tim procjenama:

Prije podnošenja izvješća nadležnim tijelima operatori i poduzeća osiguravaju da izvješće ocijeni verifikator i da ono uključuje izjavu o verifikaciji izdanu u skladu s člankom 8.

4.   Izvješća predviđena u ovom članku obuhvaćaju posljednju kalendarsku godinu za koju su dostupni podaci i uključuju barem sljedeće informacije:

Komisija provedbenim aktima utvrđuje predložak za izvješćivanje za izvješća predviđena u ovom članku, uzimajući u obzir već postojeća nacionalna izvješća o inventaru te najnovije dokumente s tehničkim smjernicama i predloške za izvješćivanje OGMP-a. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 35. stavka 2.

Do donošenja relevantnih provedbenih akata operatori i poduzeća služe se dokumentima s tehničkim smjernicama i predlošcima za izvješćivanje u okviru OGMP-a 2.0 za aktivnosti u početnom, srednjem i zadnjem dijelu lanca, kako je primjenjivo.

5.   Mjerenja i kvantifikacije iz ovog članka provode se u skladu s normama i tehničkim propisima, kako je primjenjivo, utvrđenima na temelju članka 32. Do datuma početka primjene tih normi ili tehničkih propisa operatori i poduzeća primjenjuju najsuvremenije industrijske prakse i upotrebljavaju najbolju dostupnu tehnologiju za mjerenje i kvantifikaciju emisija metana. U tom kontekstu, operatori i poduzeća s poslovnim nastanom u Uniji u tu se svrhu mogu služiti najnovijim dokumentima s tehničkim smjernicama u okviru OGMP-a 2.0 odobrenima do 4. kolovoza 2024.

Operatori i poduzeća nadležnim tijelima i verifikatorima dostavljaju informacije o normama, uključujući europske ili druge međunarodne norme, ili metodologijama koje primjenjuju.

6.   Operatori i poduzeća s poslovnim nastanom u Uniji uspoređuju kvantifikaciju emisija metana na razini izvora i mjerenje emisija metana na razini lokacije. U slučaju statistički značajnih odstupanja između kvantifikacije emisija metana na razini izvora i njihova mjerenja na razini lokacije, operatori i poduzeća:

Procesom usklađivanja nastoje se otkloniti mogući razlozi odstupanja, uključujući barem točnost i primjerenost tehnologije i metoda koje se upotrebljavaju za kvantifikaciju emisija metana na razini izvora i njihovo mjerenje na razini lokacije, ili eventualne podatkovne nesigurnosti u rezultatima zbog odabranih metoda, tehnologije ili ekstrapolacije rezultata.

Za potrebe procesa usklađivanja operatori i poduzeća razmatraju dodatnu kvantifikaciju na razini izvora ili mjerenja na razini lokacije kako bi pružili potrebne dokaze kojima se objašnjavaju razlozi odstupanja. Na temelju rezultatâ procesa usklađivanja operatori i poduzeća prema potrebi provode naknadne prilagodbe u brojčanom smislu u okviru kvantifikacije na razini izvora ili mjerenja na razini lokacije.

Ako nadležna tijela smatraju da informacije koje je dostavio operator ili poduzeće na temelju prvog podstavka točke (b) ne objašnjavaju na odgovarajući način razloge odstupanja, nadležna tijela mogu od operatora ili poduzeća zatražiti da dostavi dodatne informacije ili poduzme dodatne mjere.

7.   Ako su informacije povjerljive u skladu Direktivom (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća (24), dotični operatori ili dotična poduzeća u izvješću navode vrstu uskraćenih informacija i razloge za to.

8.   Nadležna tijela stavljaju izvješća iz ovog članka na raspolaganje javnosti i Komisiji u skladu s člankom 5. stavkom 4. najkasnije u roku od tri mjeseca nakon što ih relevantni operatori ili relevantna poduzeća podnesu.

1.   Operatori do 5. svibnja 2025. za postojeće lokacije i u roku od šest mjeseci od datuma početka rada za nove lokacije dostavljaju nadležnim tijelima program otkrivanja i sanacije istjecanja („program za LDAR”).

Program za LDAR uključuje detaljan opis pregleda i aktivnosti radi LDAR-a, uključujući konkretne rokove, koji se moraju provesti u skladu s ovim člankom, dijelovima 1. i 2. Priloga I. te relevantnim normama i tehničkim propisima, kako je primjenjivo, utvrđenima na temelju članka 32. Ako se u program za LDAR unesu bilo kakve izmjene, operatori nadležnim tijelima što je prije moguće dostavljaju ažurirani program za LDAR.

Do datuma početka primjene normi ili tehničkih propisa utvrđenih na temelju članka 32. operatori primjenjuju najsuvremenije industrijske prakse i najbolju tehnologiju koja je komercijalno dostupna za preglede radi LDAR-a. Operatori nadležnim tijelima i verifikatorima dostavljaju informacije o normama, uključujući međunarodne norme, ili metodologijama koje primjenjuju.

Nadležna tijela mogu zahtijevati od operatora da izmijeni program za LDAR uzimajući u obzir zahtjeve iz ove Uredbe.

2.   Operatori pokreću prvi pregled tipa 2 radi LDAR-a za sve komponente za koje su odgovorni u skladu s programom za LDAR što je prije moguće od 4. kolovoza 2024.

Operatori u svakom slučaju za postojeće lokacije provode prvi pregled tipa 2 radi LDAR-a do 5. kolovoza 2025. Ne dovodeći u pitanje učestalost utvrđenu u dijelu 1. Priloga I., preglede tipa 2 radi LDAR-a provedene između 3. kolovoza 2022. i 4. kolovoza 2024. operatori mogu smatrati prvim pregledom tipa 2 radi LDAR-a.

Operatori u roku od devet mjeseci od datuma početka rada novih lokacija provode prvi pregled tipa 2 radi LDAR-a za sve komponente za koje su odgovorni u skladu s programom za LDAR.

Nakon provedbe prvog pregleda tipa 2 radi LDAR-a operatori provode preglede tipa 1 i tipa 2 radi LDAR-a uz sljedeću učestalost:

3.   Ne dovodeći u pitanje obvezu provođenja pregledâ tipa 2 radi LDAR-a u skladu s ovim člankom, ako se zahtijeva pregled tipa 1 radi LDAR-a, operatori mogu odlučiti provesti pregled tipa 2 radi LDAR-a umjesto pregleda tipa 1 radi LDAR-a.

4.   U okviru pregledâ radi LDAR-a operatori se mogu služiti naprednom tehnologijom za otkrivanje, pod uvjetom da:

5.   Odstupajući od stavka 2. četvrtog podstavka ovog članka, ako operatori koji proizvode ili prerađuju naftu ili prirodni plin dostave dokaze na temelju mjerenja tijekom prethodnih 5 godina koja su prijavili operatori u skladu s člankom 12., a ocijenio verifikator, da kod manje od 1 % svih njihovih komponenata i podkomponenata na svakoj lokaciji dolazi do istjecanja i da agregirane emisije metana povezane s tim istjecanjima čine manje od 0,08 % ukupne količine plina ili 0,015 % ukupne mase nafte koja se prerađuje ili vadi, za komponente na lokacijama na kojima nisu utvrđena istjecanja mogu se primjenjivati drugačije učestalosti pregleda radi LDAR-a, podložno odobrenju nadležnih tijela i pod uvjetom da:

Ako nakon pregleda radi LDAR-a provedenih u skladu s prvim podstavkom ovog stavka kod 1 % ili više svih komponenata i podkomponenata na svakoj lokaciji dolazi do istjecanja ili agregirane emisije metana povezane s tim istjecanjima čine više od 0,08 % ukupne količine plina ili 0,015 % ukupne mase sirove nafte koja se prerađuje ili vadi, dotični operator za tu lokaciju podliježe obvezama iz stavka 2.

Nadležno tijelo obavješćuje Komisiju o odstupanjima odobrenima na temelju ovog stavka i provodi nerutinske inspekcijske nadzore iz članka 6. stavka 4.

6.   Pregledi radi LDAR-a provode se s pomoću uređaja za otkrivanje koji omogućuju utvrđivanje istjecanjâ za svaku vrstu komponente, i to kako slijedi:

7.   Komisija provedbenim aktom do 5. kolovoza 2025. utvrđuje:

Te minimalne granice, tehnike i pragovi za otkrivanje temelje se na najboljoj dostupnoj tehnologiji i najboljim dostupnim tehnikama otkrivanja, uzimajući u obzir različite vrste komponenata i pregledâ radi LDAR-a. Taj provedbeni akt donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 35. stavka 3.

Do donošenja tog provedbenog akta, a kako bi ispunili zahtjeve iz stavka 8., operatori se služe najboljom dostupnom tehnologijom i najboljim dostupnim tehnikama otkrivanja, u skladu sa specifikacijama proizvođača za rad i održavanje.

8.   Operatori saniraju ili zamjenjuju sve komponente za koje se upotrebom uređaja za otkrivanje u skladu sa specifikacijama proizvođača za rad i održavanje utvrdi da pri standardnoj temperaturi i tlaku emitiraju metan na sljedećim razinama ili iznad sljedećih razina:

9.   Sanacija ili zamjena komponenata iz stavka 8. provode se odmah nakon otkrivanja. Ako se sanacija ne može provesti odmah nakon otkrivanja, pokušava se provesti što je prije moguće, a najkasnije pet dana nakon otkrivanja te se mora dovršiti u roku od 30 dana nakon otkrivanja.

Ako operator može dokazati da sanacija ili zamjena ne bi bile uspješne ili moguće u roku od pet dana za prvi pokušaj ili ako operator smatra da potpuna sanacija ne bi bila moguća u roku od 30 dana zbog sigurnosnih, administrativnih ili tehničkih aspekata, operator obavješćuje nadležna tijela i dostavlja im, najkasnije 12 dana od datuma otkrivanja, dokaze o tome zajedno s rasporedima sanacije i praćenja koji sadržavaju barem elemente utvrđene u Prilogu II.

Ti rasporedi sanacije i praćenja uključuju sve potrebne dokaze kojima se opravdava svako kašnjenje. Njima se osigurava da je utjecaj na okoliš sveden na najmanju moguću mjeru, pri čemu se poštuju relevantni sigurnosni, administrativni i tehnički aspekti. Nadležna tijela mogu zahtijevati od operatora da izmijeni rasporede sanacije i praćenja uzimajući u obzir zahtjeve iz ove Uredbe. U svakom slučaju sanacija ili zamjena provode se što je prije moguće.

Operatori prioritetno saniraju veća istjecanja.

Pri sanacijama ili zamjenama iz ovog stavka upotrebljava se najbolja tehnologija koja je komercijalno dostupna i koja pruža dugoročnu zaštitu od budućih istjecanja.

Sigurnosni, administrativni i tehnički aspekti, kako su navedeni u ovom stavku, ograničeni su na:

10.   Ako se primjenjuje jedan ili više uvjeta utvrđenih u stavku 9. šestom podstavku točkama od (a) do (e) i ako je prije sanacije ili zamjene potrebno isključenje, operatori svode istjecanje na najmanju moguću mjeru u roku od 24 sata od otkrivanja te ga saniraju do kraja sljedećeg planiranog isključivanja ili u roku od godine dana, ovisno o tome što nastupi ranije, osim ako bi se razumno moglo očekivati da će ranija sanacija dovesti do situacije u kojoj bi količina metana odzračena tijekom aktivnosti sanacije vrlo vjerojatno bila znatno veća od količine metana koja bi istekla bez sanacije ili osim ako bi se moglo razumno očekivati da će ranija sanacija dovesti do problema sa sigurnošću opskrbe u malim povezanim sustavima kako su definirani u Direktivi (EU) 2019/944.

Operator bez odgode nadležnim tijelima dostavlja sve potrebne dokaze kojima opravdava svoju odluku o odgodi sanacije.

Odluka o odgodi sanacije zbog sigurnosnih, administrativnih ili tehničkih aspekata podliježe odobrenju nadležnih tijela i uključuje se u rasporede sanacije i praćenja. Nadležna tijela mogu zahtijevati od dotičnog operatora da izmijeni rasporede sanacije i praćenja uzimajući u obzir zahtjeve iz ove Uredbe.

11.   Operatori bez odgode uspostavljaju, ažuriraju i stavljaju na raspolaganje nadležnim tijelima evidenciju svih odluka o odgodi sanacije na temelju ovog članka, uključujući sve potrebne dokaze kojim se opravdava svaka odluka i odgovarajuće rasporede sanacije i praćenja.

12.   Neovisno o stavku 2., operatori pregledavaju komponente za koje je utvrđeno da emitiraju:

Ako se utvrdi veći rizik za sigurnost ili veći rizik od istjecanjâ metana, nadležna tijela mogu preporučiti češće preglede relevantnih komponenata radi LDAR-a.

13.   Ne dovodeći u pitanje obveze izvješćivanja na temelju stavka 14., operatori evidentiraju sva utvrđena istjecanja, neovisno o njihovoj količini, i redovito ih pregledavaju i osiguravaju da su sanirana u skladu sa stavkom 9.

Operatori čuvaju evidenciju najmanje deset godina i te informacije dostavljaju nadležnim tijelima na njihov zahtjev.

14.   Svake godine operatori dostavljaju nadležnim tijelima države članice u kojoj se nalazi relevantna imovina sve rasporede sanacije i praćenja te izvješće sa sažetkom rezultata svih pregleda radi LDAR-a provedenih tijekom prethodne godine.

Nadležna tijela mogu zahtijevati od operatora da izmijene izvješće ili rasporede sanacije i praćenja uzimajući u obzir zahtjeve iz ove Uredbe.

15.   Operatori mogu delegirati bilo koju od zadaća utvrđenih u ovom članku. Delegirane zadaće ne utječu na odgovornost operatora ni na djelotvornost nadzora koji provode nadležna tijela.

16.   Za potrebe pregleda radi LDAR-a države članice osiguravaju da pružatelji usluga LDAR-a i operatori imaju na raspolaganje certifikacijske, akreditacijske ili jednakovrijedne kvalifikacijske programe, uključujući odgovarajuće programe osposobljavanja.

17.   Ne dovodeći u pitanje direktive 2008/56/EZ (26) i 2013/30/EU (27) Europskog parlamenta i Vijeća, nadležna tijela mogu odlučiti izuzeti odobalne naftne i plinske komponente koje se nalaze na njihovu državnom području na dubini vode većoj od 700 metara od zahtjeva iz ovog članka ako dotični operator može pružiti čvrste dokaze da će utjecaj potencijalnih emisija metana iz tih komponenata na klimu vrlo vjerojatno biti zanemariv.

1.   Odzračivanje je zabranjeno, osim u okolnostima predviđenima u ovom članku. Zabranjeno je rutinsko spaljivanje na baklji.

2.   Odzračivanje ili spaljivanje na baklji dopušteno je samo u kriznoj situaciji ili u slučaju kvara.

3.   Neovisno o stavku 2., odzračivanje ili spaljivanje na baklji dopušteno je ako je neizbježno i nužno te podliježe obvezama izvješćivanja utvrđenima u članku 16.

Odzračivanje i spaljivanje na baklji smatraju se neizbježnima i nužnima u sljedećim specifičnim situacijama u kojima se odzračivanje ili spaljivanje na baklji, kako je primjenjivo, ne može u potpunosti izbjeći ili je potrebno zbog sigurnosti:

4.   Ako je odzračivanje dopušteno na temelju stavaka 2. i 3., operatori ga provode samo ako spaljivanje na baklji nije tehnički izvedivo zbog manjka zapaljivosti ili nemogućnosti održavanja plamena, ako bi moglo ugroziti sigurnost rada ili osoblja ili ako bi imalo negativniji utjecaj na okoliš u smislu emisija. U takvoj situaciji, u okviru obveza izvješćivanja utvrđenih u članku 16., operatori obavješćuju nadležna tijela i pružaju im dokaze o potrebi za odzračivanjem umjesto spaljivanja na baklji.

5.   Oprema koja odzračuje zamjenjuje se alternativama koje ne emitiraju emisije ako su one komercijalno dostupne i ako ispunjavaju norme ili tehničke propise za komponente dizajnirane za odzračivanje utvrđene na temelju članka 32.

6.   Uz uvjete utvrđene u stavcima 2. i 3. spaljivanje na baklji dopušteno je samo ako ponovno ubrizgavanje, iskorištavanje na licu mjesta, skladištenje radi kasnije upotrebe ili otpremanje metana na tržište nisu izvedivi zbog razloga koji nisu ekonomskog karaktera. U takvoj situaciji, u okviru obveza izvješćivanja utvrđenih u članku 16., operatori dokazuju nadležnim tijelima potrebu za primjenom spaljivanja na baklji umjesto ponovnog ubrizgavanja, iskorištavanja na licu mjesta, skladištenja radi kasnije upotrebe ili otpremanja metana na tržište.

7.   Ako je lokacija u cijelosti izgrađena, zamijenjena ili obnovljena, operatori smiju ugraditi i upotrebljavati samo komercijalno dostupne pneumatske uređaje, kompresore, spremnike za pohranu na atmosferskom tlaku, uređaje za uzorkovanje i mjerenje te brtve za suhi plin s nultim emisijama. Ako je lokacija djelomično zamijenjena ili obnovljena, operatori smiju ugraditi i u tom dijelu upotrebljavati samo komercijalno dostupne pneumatske uređaje, kompresore, spremnike za pohranu na atmosferskom tlaku, uređaje za uzorkovanje i mjerenje te brtve za suhi plin s nultim emisijama.

8.   Operatori bez odgode postupaju u skladu s ovim člankom, a u svakom slučaju najkasnije 5. veljače 2026. za postojeće lokacije i najkasnije 12 mjeseci od datuma početka rada za nove lokacije. Ako operatori ne mogu postupiti u skladu s ovim člankom zbog iznimnog kašnjenja uzrokovanog potrebom za dobivanjem dozvole ili bilo kojeg drugog administrativnog odobrenja relevantnih tijela ili zbog nedostupnosti opreme za odzračivanje ili spaljivanje na baklji, oni nadležnim tijelima dostavljaju detaljan raspored provedbe. Taj raspored uključuje dostatne dokaze o ispunjavanju uvjeta utvrđenih u ovom stavku. Nadležna tijela mogu zahtijevati izmjene tog rasporeda.

1.   Operatori obavješćuju nadležna tijela o slučajevima odzračivanja i slučajevima spaljivanja na baklji:

Obavijest iz prvog podstavka šalje se bez odgode nakon slučaja, a najkasnije u roku od 48 sati od nastanka slučaja ili od trenutka kada je operator za njega saznao, u skladu s elementima navedenima u Prilogu III.

Odstupajući od prvog podstavka, o kontroliranom spaljivanju na baklji do kojeg je došlo tijekom isključivanja izvješćuje se u godišnjem izvješću.

2.   Operatori nadležnim tijelima dostavljaju godišnja izvješća o svim slučajevima odzračivanja i svim slučajevima spaljivanja na baklji iz stavka 1. ovog članka i članka 15. u skladu s elementima navedenima u Prilogu III. i u okviru relevantnog izvješća iz članka 12.

1.   Ako je lokacija u cijelosti ili djelomično izgrađena, zamijenjena ili obnovljena, ili ako su ugrađeni novi vršni dijelovi baklji ili drugi uređaji za izgaranje, operatori ugrađuju samo vršne dijelove baklji ili uređaje za izgaranje koji su opremljeni automatskim paljenjem ili pilotskim plamenikom koji radi kontinuirano i čija je razina konstrukcijske učinkovitosti uništavanja i uklanjanja najmanje 99 %.

2.   Operatori osiguravaju da svi vršni dijelovi baklji ili drugi uređaji za izgaranje ispunjavaju zahtjeve iz stavka 1. do 5. veljače 2026.

3.   Operatori pregledavaju vršne dijelove baklji ili drugih uređaja za izgaranje svakih 15 dana u skladu s Prilogom IV., osim ako se ne upotrebljavaju redovito. Ako se vršni dijelovi baklji ili drugi uređaji za izgaranje ne upotrebljavaju redovito, operatori ih pregledavaju prije svake upotrebe.

Kao alternativu redovitim inspekcijskim nadzorima i podložno odobrenju nadležnih tijela, operatori mogu upotrebljavati sustave za daljinsko ili automatizirano praćenje kako je navedeno u točkama 1. i 2. Priloga IV.

Ako se otkriju nepravilnosti, operatori istražuju uzrok nepravilnosti i otklanjaju ga u roku od šest sati ili, u slučaju teških vremenskih nepogoda ili drugih ekstremnih uvjeta, u roku od šest sati nakon povratka na uobičajene uvjete.

4.   Ako se upotrebljavaju uređaji opremljeni automatskim paljenjem ili pilotskim plamenikom koji radi kontinuirano, operatori moraju upotrebljavati opremu za nadzor plamena za kontinuirano praćenje plamena glavne baklje ili plamena plamenika kako do odzračivanja ne bi došlo zbog gašenja plamena.

1.   Države članice do 5. kolovoza 2025. uspostavljaju i objavljuju popis svih neaktivnih bušotina, privremeno zatvorenih bušotina te trajno zatvorenih i napuštenih bušotina na njihovu državnom području ili pod njihovom jurisdikcijom koje su evidentirane ili za koje su dostupne informacije ili dokazi o njihovoj lokaciji ili čija se lokacija može razumno utvrditi. Taj popis uključuje barem elemente navedene u dijelu 1. Priloga V.

Države članice održavaju i ažuriraju taj popis, među ostalim poduzimanjem svih razumnih napora za lociranje i dokumentiranje svih utvrđenih neaktivnih bušotina, privremeno zatvorenih bušotina te trajno zatvorenih i napuštenih bušotina koje se nalaze na njihovu državnom području ili pod njihovom jurisdikcijom, na temelju pouzdane procjene kojom se uzimaju u obzir najnovije znanstvene spoznaje i najbolje dostupne tehnike.

2.   Odstupajući od stavka 1., države članice koje Komisiji dostave dokaze o postojanju 40 000 ili više evidentiranih neaktivnih bušotina, privremeno zatvorenih bušotina te trajno zatvorenih i napuštenih bušotina na njihovu državnom području ili pod njihovom jurisdikcijom mogu donijeti plan za sastavljanje popisa iz stavka 1. i za kvantifikaciju emisije metana ili dokazivanje da u vezi s tim bušotinama nema emisija metana, kako je primjenjivo, uključujući barem elemente navedene u dijelu 1. Priloga V., te ga objavljuju, pod uvjetom da:

Taj plan podliježe odobrenju nadležnih tijela.

3.   Ne dovodeći u pitanje stavak 4., izvješća koja sadržavaju informacije o kvantifikaciji emisija metana i, ako oprema za praćenje tlaka postoji, informacije o praćenju tlaka iz svih neaktivnih bušotina i privremeno zatvorenih bušotina dostavljaju se nadležnim tijelima do 5. svibnja 2026. i do 31. svibnja svake godine nakon toga.

Ta izvješća uključuju kvantifikaciju emisija metana u zrak i vodu te informacije o praćenju tlaka, ako je primjenjivo, uz primjenu normi ili tehničkih propisa utvrđenih na temelju članka 32. Do datuma početka primjene tih normi ili tehničkih propisa operatori i države članice, kako je primjenjivo, primjenjuju najsuvremenije industrijske prakse i upotrebljavaju najbolju dostupnu tehnologiju za mjerenje i kvantifikaciju emisija metana.

Ako operatori ili države članice izvješćuju o emisijama metana u okviru međunarodnih ili regionalnih sporazuma čija je Unija ili relevantna država članica stranka, izvješća iz ovog stavka mogu uključivati informacije o kojima se izvješćuje u okviru takvih sporazuma.

Izvješća o neaktivnim bušotinama i privremeno zatvorenim bušotinama koje se nalaze u državama članicama s 40 000 ili više neaktivnih bušotina i privremeno zatvorenih bušotina te trajno zatvorenih i napuštenih bušotina podnose se u roku od 12 mjeseci od uvrštavanja svake od bušotina na popis i do 31. svibnja svake godine nakon toga.

4.   Ako se nadležnim tijelima dostave kvantifikacija emisija metana i, ako oprema za praćenje tlaka postoji, podaci o praćenju tlaka kojima se dokazuje da tijekom posljednjih pet godina nije bilo emisija metana iz privremeno zatvorene bušotine na kopnu, stavak 3. prestaje se primjenjivati na tu bušotinu.

Ako se nadležnim tijelima dostave kvantifikacija emisija metana i, ako oprema za praćenje tlaka postoji, podaci o praćenju tlaka kojima se dokazuje da tijekom posljednje tri godine nije bilo emisija metana iz odobalne neaktivne bušotine ili odobalne privremeno zatvorene bušotine, stavak 3. prestaje se primjenjivati na tu bušotinu.

5.   Ako se nadležnim tijelima dostave pouzdani dokazi o značajnim količinama emisija metana iz odobalne neaktivne bušotine ili iz privremeno zatvorene bušotine nakon razdoblja navedenog u stavku 4., ili iz trajno zatvorene i napuštene bušotine i ako je te dokaze potvrdila neovisna treća strana, nadležna tijela odlučuju primjenjuju li se na tu bušotinu obveze utvrđene u ovom članku u vezi s privremeno zatvorenim bušotinama.

6.   Ako se emisije metana otkriju u neaktivnim bušotinama, privremeno zatvorenim bušotinama ili trajno zatvorenim i napuštenim bušotinama, države članice ili odgovorna strana na temelju stavka 8. poduzimaju sve potrebne mjere koje su im na raspolaganju za remedijaciju, obnovu i trajno zatvaranje te bušotine, kako je primjenjivo, ako je to tehnički izvedivo i uzimajući u obzir utjecaj potrebnih radova na okoliš s obzirom na povezano smanjenje emisija metana.

7.   Izvješća iz stavka 3. ovog članka prije njihova podnošenja nadležnim tijelima ocjenjuje verifikator te ona uključuju izjavu o verifikaciji izdanu u skladu s člankom 8.

8.   Države članice osiguravaju da operatori ispunjavaju obveze utvrđene u stavcima od 3. do 7. i u stavku 9. Ako operator, vlasnik, nositelj licencije ili strana koja je na drugi način odgovorna za bušotinu na temelju nacionalnog prava nadležnom tijelu dostavi odgovarajuće i pouzdane dokaze kako bi dokazali da nemaju odgovarajuća financijska sredstva za ispunjavanje tih obveza ili ako se odgovorna strana ne može utvrditi, država članica snosi odgovornost za te obveze.

9.   Države članice ili odgovorna strana na temelju stavka 8. do 5. kolovoza 2026. izrađuju plan ublažavanja za remedijaciju, obnovu i trajno zatvaranje neaktivnih bušotina i privremeno zatvorenih bušotina koji uključuje barem elemente navedene u dijelu 2. Priloga V. te ga provode u roku od 12 mjeseci od podnošenja prvog izvješća iz stavka 3.

Odstupajući od prvog podstavka, ako država članica ili odgovorna strana na temelju stavka 8. može dokazati da provedba tog plana ublažavanja nije moguća u navedenom roku zbog sigurnosnih, administrativnih ili tehničkih aspekata, ta država članica odnosno ta odgovorna strana može odgoditi njegovu provedbu. Plan ublažavanja uključuje sve potrebne dokaze kojima se opravdava takva odluka. U takvim slučajevima provedba se obavlja što je prije moguće kako bi se osiguralo da krajnji rok za mjere ublažavanja za svaku bušotinu ne bude dulji od tri godine od podnošenja prvog izvješća iz stavka 3.

Nadležna tijela mogu zahtijevati od odgovorne strane da izmijeni plan ublažavanja uzimajući u obzir zahtjeve iz ove Uredbe.

Države članice ili odgovorna strana na temelju stavka 8. redovito ažuriraju plan ublažavanja u skladu s popisom iz stavka 1. i izvješćima iz stavka 3. i u skladu svim promjenama ili novim informacijama koje iz njih proiziđu te na temelju pouzdane procjene kojom se uzimaju u obzir najnovije znanstvene spoznaje i najbolje dostupne tehnike.

U planovima ublažavanja popis iz stavka 1. i izvješća iz stavka 3. upotrebljavaju se za određivanje prioriteta za aktivnosti, uključujući:

10.   Nadležna tijela preispituju izvješća i planove ublažavanja iz ovog članka te ih stavljaju na raspolaganje javnosti i Komisiji u skladu s člankom 5. stavkom 4. u roku od tri mjeseca nakon što ih dostavi operator ili država članica dovrši plan ublažavanja.

11.   Ne dovodeći u pitanje direktive 2008/56/EZ i 2013/30/EU, nadležna tijela mogu odlučiti izuzeti odobalne naftne i plinske bušotine koje se nalaze na dubini vode većoj od 700 metara od zahtjeva iz stavka 3. ili 9. ovog članka ako se mogu pružiti čvrsti dokazi da će utjecaj potencijalnih emisija metana iz tih bušotina na klimu vrlo vjerojatno biti zanemariv.

12.   Ne dovodeći u pitanje direktive 2008/56/EZ i 2013/30/EU i podložno odobrenju nadležnih tijela, odobalne privremeno zatvorene bušotine te trajno zatvorene i napuštene bušotine koje se nalaze na dubini vode između 200 i 700 metara mogu se izuzeti od zahtjeva iz stavka 3. ili stavka 9. ovog članka ako operater može dokazati da će utjecaj potencijalnih emisija metana iz tih bušotina na klimu vrlo vjerojatno biti zanemariv, upućivanjem na procjenu utjecaja na okoliš provedenu prije bušenja ili nakon nesreća tijekom rada.

1.   Uvoznici nadležnim tijelima države članice u kojoj imaju poslovni nastan do 5. svibnja 2025. i do 31. svibnja svake godine nakon toga dostavljaju informacije navedene u Prilogu IX. Ako uvoznici ne dostave te informacije, u cijelosti ili djelomično, tim nadležnim tijelima pružaju valjano obrazloženje za taj propust i navode mjere koje su poduzeli kako bi pribavili te informacije.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 34. radi izmjene ove Uredbe mijenjanjem informacija čija se dostava zahtijeva od uvoznika.

2.   Države članice Komisiji do 5. kolovoza 2025. i do 31. kolovoza svake godine nakon toga dostavljaju informacije koje su dostavili uvoznici.

Komisija objavljuje te informacije u skladu s člankom 30.

1.   Od 1. siječnja 2027. uvoznici dokazuju da ugovori o opskrbi sirovom naftom, prirodnim plinom ili ugljenom proizvedenima izvan Unije koji su sklopljeni ili obnovljeni 4. kolovoza 2024. ili nakon tog datuma obuhvaćaju samo sirovu naftu, prirodni plin ili ugljen koji podliježu mjerama praćenja, izvješćivanja i verifikacije koje se primjenjuju na razini proizvođača i koje su jednakovrijedne mjerama praćenja, izvješćivanja i verifikacije utvrđenima u ovoj Uredbi te, u skladu s člankom 27. stavkom 1., o tome izvješćuju nadležna tijela države članice u kojoj imaju poslovni nastan.

2.   Za ugovore o opskrbi sirovom naftom, prirodnim plinom ili ugljenom proizvedenima izvan Unije koji su sklopljeni prije 4. kolovoza 2024. uvoznici poduzimaju sve razumne napore kako bi zahtijevali da sirova nafta, prirodni plin ili ugljen podliježu mjerama praćenja, izvješćivanja i verifikacije koje se primjenjuju na razini proizvođača koje su jednakovrijedne mjerama praćenja, izvješćivanja i verifikacije utvrđenima u ovoj Uredbi. Ti napori mogu uključivati izmjenu tih ugovora.

Od 1. siječnja 2027. uvoznici jedanput godišnje obavješćuju nadležna tijela države članice u kojoj imaju poslovni nastan o rezultatima takvih napora, u okviru informacija koje se moraju dostaviti u skladu s člankom 27. stavkom 1., a u slučaju nepoduzimanja tih napora pružaju tim nadležnim tijelima valjano obrazloženje za taj propust i navode mjere koje su poduzeli u okviru tih napora.

3.   Komisija izdaje preporuke koje sadržavaju fakultativne tipske klauzule povezane s informacijama koje se moraju dostaviti za potrebe stavaka 1. i 2. namijenjene tome da ih uvoznici koji stavljaju sirovu naftu, prirodni plin i ugljen na tržište Unije upotrebljavaju pri izmjeni ili obnavljanju postojećih ugovora ili potpisivanja novih ugovora o opskrbi sirovom naftom, prirodnim plinom i ugljenom.

4.   Nadležna tijela država članica štite povjerljivost informacija primljenih od uvoznikâ na temelju ovog članka, u skladu s pravom Unije. Nadležna tijela te informacije dostavljaju Komisiji, koja štiti njihovu povjerljivost, u skladu s pravom Unije.

5.   Za potrebe ovog članka mjere praćenja, izvješćivanja i verifikacije smatraju se jednakovrijednima mjerama praćenja, izvješćivanja i verifikacije utvrđenima u ovoj Uredbi u sljedećim slučajevima:

6.   Za potrebe stavka 5. točke (b) Komisija provedbenim aktom utvrđuje postupak i zahtjeve u vezi s dokazima koje treća zemlja mora dostaviti radi utvrđivanja jednakovrijednosti. Taj provedbeni akt donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 35. stavka 3.

Postupak utvrđivanja jednakovrijednosti može se pokrenuti na zahtjev treće zemlje ili ga može pokrenuti Komisija.

Komisija aktivno surađuje sa svim trećim zemljama koje izvoze sirovu naftu, prirodni plin ili ugljen na tržište Unije kako bi dobila njihovu suglasnost za pokretanje takvog postupka, uzimajući u obzir količinu uvezenu iz tih trećih zemalja i njihov potencijal za smanjenje njihovih emisija metana.

Komisija provedbenim aktima utvrđuje jednakovrijednost za svaku relevantnu treću zemlju samo ako ta treća zemlja ispunjava sve uvjete utvrđene u stavku 5. točki (b) ovog članka i ako su dostavljeni svi potrebni dokazi. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 35. stavka 3. ove Uredbe Komisija ne donosi takve provedbene akte ako bi se njihovim donošenjem zaobišle mjere ograničavanja donesene na temelju članka 215. UFEU-a kojima se ograničava uvoz sirove nafte, prirodnog plina ili ugljena.

Komisija provedbenim aktom može u bilo kojem trenutku opozvati jednakovrijednost ako treća zemlja, u pravnom ili praktičnom smislu, više ne ispunjava uvjete utvrđene u stavku 5. točki (b) ovog članka tijekom razdoblja od najmanje 12 mjeseci. Taj provedbeni akt donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 35. stavka 3. Prije donošenja tog provedbenog akta Komisija obavješćuje treću zemlju o svojim razlozima za zabrinutost i daje joj priliku da se očituje.

Pri izradi provedbenih akata iz ovog stavka Komisija obavješćuje Koordinacijsku skupinu za naftu i naftne derivate, osnovanu Direktivom Vijeća 2009/119/EZ (28), Koordinacijsku skupinu za plin, osnovanu Uredbom (EU) 2017/1938 Europskog parlamenta i Vijeća (29), i Koordinacijsku skupinu za električnu energiju, koju je osnovala Komisija, kao i druge relevantne dionike. Ti provedbeni akti stupaju na snagu najranije 30 kalendarskih dana od dana njihova donošenja.

7.   Uvoznici su izuzeti od obveza izvješćivanja utvrđenih u stavcima 1. i 2. ako uvoze sirovu naftu, prirodni plin ili ugljen iz treće zemlje za koju je utvrđena jednakovrijednost u skladu sa stavkom 6.

8.   Prema potrebi i podložno primjenjivim postupcima, Komisija od 4. kolovoza 2024. predlaže i nastoji da Unija sklopi okvire za suradnju s trećim zemljama iz kojih Unija uvozi sirovu naftu, prirodni plin ili ugljen kako bi im pružila potporu u uspostavi sustava praćenja, izvješćivanja i verifikacije koji je jednakovrijedan sustavu utvrđenom u ovoj Uredbi. Komisija ne preporučuje sklapanje takvih okvira za suradnju ako bi se njima zaobišle mjere ograničavanja donesene na temelju članka 215. UFEU-a u pogledu uvoza sirove nafte, prirodnog plina ili ugljena.

1.   Proizvođači i uvoznici iz Unije u skladu s člankom 27. stavkom 1. do 5. kolovoza 2028. i svake godine nakon toga za ugovore o opskrbi sklopljene ili obnovljene 4. kolovoza 2024. ili nakon tog datuma izvješćuju nadležna tijela države članice u kojoj imaju poslovni nastan o intenzitetu metana u proizvodnji sirove nafte, prirodnog plina i ugljena koje su stavili na tržište Unije, izračunanog u skladu s metodologijom utvrđenom na temelju stavka 4. ovog članka.

Kad je riječ o ugovorima o opskrbi sklopljenima prije 4. kolovoza 2024., proizvođači i uvoznici iz Unije u skladu s člankom 27. stavkom 1. poduzimaju sve razumne napore kako bi nadležna tijela države članice u kojoj imaju poslovni nastan izvijestili o intenzitetu metana u proizvodnji sirove nafte, prirodnog plina i ugljena koje su stavili na tržište Unije, izračunanog u skladu s metodologijom utvrđenom na temelju stavka 4. ovog članka. Od 5. kolovoza 2028. proizvođači i uvoznici iz Unije koji stavljaju sirovu naftu, prirodni plin ili ugljen na tržište Unije svake godine izvješćuju nadležna tijela države članice u kojoj imaju poslovni nastan o rezultatima tih napora.

2.   Do 5. kolovoza 2030. i svake godine nakon toga proizvođači i uvoznici iz Unije koji stavljaju sirovu naftu, prirodni plin i ugljen na tržište Unije na temelju ugovora o opskrbi sklopljenih ili obnovljenih nakon 5. kolovoza 2030. nadležnim tijelima države članice u kojoj imaju poslovni nastan dokazuju da je intenzitet metana u proizvodnji sirove nafte, prirodnog plina i ugljena koje su stavili na tržište Unije, izračunan u skladu s metodologijom utvrđenom na temelju stavka 4., niži od maksimalnih vrijednosti intenziteta metana utvrđenih u skladu sa stavkom 6. radi promicanja smanjenja globalnih emisija metana za te proizvode.

3.   Nadležna tijela država članica štite povjerljivost informacija primljenih od proizvođačâ i uvoznikâ iz Unije na temelju ovog članka, u skladu s pravom Unije. Nadležna tijela te informacije dostavljaju Komisiji, koja štiti povjerljivost takvih informacija, u skladu s pravom Unije.

4.   Komisija do 5. kolovoza 2027. donosi delegirani akt u skladu s člankom 34. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem metodologije za izračun, na razini proizvođača, intenziteta metana u proizvodnji sirove nafte, prirodnog plina i ugljena koji se stavljaju na tržište Unije. Tom se metodologijom u obzir uzimaju različiti proizvodni procesi i uvjeti na lokaciji te postojeće međunarodne metodologije i najbolja praksa za izračun intenziteta metana. Ta metodologija mora biti nediskriminirajuća i mora biti utemeljena na transparentnim i objektivnim kriterijima. Pri izradi takvih provedbenih akata Komisija obavješćuje Koordinacijsku skupinu za naftu i naftne derivate, Koordinacijsku skupinu za plin, Koordinacijsku skupinu za električnu energiju i druge relevantne dionike.

5.   Komisija do 5. kolovoza 2029. procjenjuje potencijalni učinak različitih razina maksimalnih vrijednosti intenziteta metana povezanih sa sirovom naftom, s prirodnim plinom i s ugljenom koji se stavljaju na tržište Unije na razini proizvođača i dostavlja izvješće o tome Europskom parlamentu i Vijeću. To izvješće obuhvaća procjenu potencijalnog smanjenja globalnih emisija metana, učinka koji bi to imalo na sigurnost opskrbe energijom na razini Unije i nacionalnoj razini te učinka na konkurentnost gospodarstva Unije, kao i procjenu mogućih poremećaja na globalnom i regionalnom tržištu. To izvješće također obuhvaća procjenu tržišta u pogledu intenziteta metana u aktualnoj i budućoj opskrbi Unije do 2049. i putem dugoročnih ugovora i putem promptnih kupnji. U toj se procjeni analizira stanje u pojedinačnim državama članicama, uzimajući u obzir ugovorne obveze preuzete prije 4. kolovoza 2024., kapacitete energetske infrastrukture i potencijalna ograničenja.

6.   Komisija na temelju procjene iz stavka 5. i objektivnih kriterija donosi delegirane akte u skladu s člankom 34. kako bi se ova Uredba dopunila utvrđivanjem maksimalnih vrijednosti intenziteta metana na razini proizvođača povezanih sa sirovom naftom, prirodnim plinom i ugljenom koji se stavljaju na tržište Unije. Ti delegirani akti moraju biti usklađeni s metodologijom za izračun intenziteta metana u proizvodnji sirove nafte, prirodnog plina i ugljena koji se stavljaju na tržište Unije utvrđenom u skladu s ovim člankom. U tim delegiranim aktima također se navode različiti razredi intenziteta metana za sirovu naftu, prirodni plin i ugljen. Te maksimalne vrijednosti intenziteta metana određuju se zasebno za sirovu naftu, prirodni plin i ugljen te obuhvaćaju razred ili razrede s najboljim rezultatima. U tim maksimalnim vrijednostima intenziteta metana i razredima intenziteta metana u obzir se uzimaju različiti izvori, proizvodni procesi i uvjeti na lokaciji te ih se utvrđuje na razinama kojima se promiču smanjenja globalnih emisija metana povezanih sa sirovom naftom, prirodnim plinom i ugljenom koji se stavljaju na tržište Unije i istodobno štiti sigurnost opskrbe energijom na razini Unije i na nacionalnoj razini, osiguravaju uravnotežena distribucija količina sirove nafte, prirodnog plina i ugljena koji se stavljaju na tržište Unije i nediskriminirajući tretman te se štiti konkurentnost gospodarstva Unije.

1.   Komisija do 5. veljače 2026. uspostavlja i održava bazu podataka o transparentnosti metana, koja sadržava relevantne informacije o državama članicama i trećim zemljama, poduzećima, uvoznicima i količinama sirove nafte, prirodnog plina i ugljena stavljenima na tržište Unije, a posebno informacije koje su joj dostavljene na temelju članka 12. stavka 8., članka 18. stavka 10., članka 20. stavka 7., članka 23. stavka 2., članka 25. stavka 8., članka 27. stavka 2., članka 28. stavka 4. i članka 29. stavka 3.

2.   Uz informacije iz stavka 1., baza podataka sadržava barem sljedeće informacije:

Baza podataka o transparentnosti metana služi kao informativni alat koji mora biti besplatno dostupan javnosti.

U bazi podataka o transparentnosti metana navodi se jesu li neovisne treće strane provjerile kvalitetu i pouzdanost dostavljenih informacija.

3.   Na temelju informacija dostupnih u bazi podataka o transparentnosti metana Komisija do 5. kolovoza 2026. objavljuje profile učinka metana država članica i proizvođača ili uvoznika iz Unije, kako je primjenjivo, koji stavljaju sirovu naftu, prirodni plin ili ugljen na tržište Unije, kao i profile učinka metana trećih zemalja iz kojih Unija uvozi sirovu naftu, prirodni plin ili ugljen te proizvođača ili izvoznika iz trećih zemalja koji ih isporučuju u Uniju.

4.   Profili učinka metana objavljeni u skladu sa stavkom 3. ažuriraju se svake godine i sadržavaju, ako je primjenjivo, barem sljedeće informacije:

5.   Profili učinka metana objavljeni u skladu sa stavkom 3. besplatno se stavljaju na raspolaganje javnosti na internetu.

6.   Ovaj se članak primjenjuje ne dovodeći u pitanje Direktivu (EU) 2016/943.

1.   Komisija do 5. kolovoza 2026. uspostavlja alat za globalno praćenje metana koji se temelji na satelitskim podacima i podacima nekoliko certificiranih pružatelja podataka i usluga, što uključuje komponentu Copernicus Svemirskog programa Unije uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/696. U tu se svrhu Komisija može služiti postojećim međunarodnim alatima ili okvirima, ako su dostupni.

Alat za globalno praćenje metana mora biti dostupan javnosti i pružati redovito ažurirane informacije, barem u pogledu nastanka, razmjera i lokacije slučajeva visokih emisija metana u Uniji ili izvan nje.

2.   Komisija do 5. veljače 2026. uspostavlja mehanizam za brzu reakciju namijenjen odgovaranju na slučajeve superemisija.

Komisija o svakom otkrivenom slučaju superemisija odmah obavješćuje državu članicu ili treću zemlju, ovisno o slučaju, pod čijom je jurisdikcijom došlo do takvog slučaja. Ako je to izvedivo, Komisija obavješćuje i proizvođača koji je povezan sa izvorom ili skupom povezanih izvora koji ispuštaju metan. Ta obavijest obuhvaća zahtjev za brzo dostavljanje dodatnih informacija o slučaju superemisija i korektivnim mjerama koje su poduzete ili se planiraju poduzeti kako bi se ublažio učinak tog slučaja ili kako bi se on zaustavio, što uključuje i vremenski okvir u kojem se te mjere moraju poduzeti. Komisija stupa u vezu sa svim potrebnim kontaktima kako bi pribavila i provjerila informacije u vezi s tim slučajem koje je primila, među ostalim u suradnji s nadležnim međunarodnim organizacijama, ako je primjenjivo. U tu se svrhu Komisija može služiti postojećim međunarodnim alatima ili okvirima, ako su dostupni.

3.   Komisija predlaže da se u ime Unije pokrenu bilateralni dijalozi s trećim zemljama iz kojih Unija uvozi sirovu naftu, prirodni plin ili ugljen u cilju uspostave okvira za razmjenu informacija i sustava ranog otkrivanja i upozoravanja kako bi se omogućilo otkrivanje slučajeva superemisija i međusobno obavješćivanje o njima i o korektivnim mjerama koje su poduzete ili se planiraju poduzeti kako bi se ublažio učinak takvih slučajeva ili kako bi se oni zaustavili. U okviru tih dijaloga ujedno se nastoji utvrditi načine za ubrzanje smanjenja emisija metana u energetskom sektoru i, prema potrebi, omogućiti razmjenu najbolje prakse i savjeta za uspostavu mjera praćenja, izvješćivanja, verifikacije i smanjenja jednakovrijednih mjerama praćenja, izvješćivanja, verifikacije i smanjenja utvrđenima u ovoj Uredbi.

Komisija ne predlaže pokretanje bilateralnih dijaloga s trećim zemljama ako bi se time zaobišle mjere ograničavanja donesene na temelju članka 215. UFEU-a u pogledu uvoza sirove nafte, prirodnog plina i ugljena.

4.   Na temelju praćenja provedenog u kontekstu dijaloga iz stavaka 2. i 3. Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o obavijestima o slučajevima superemisija i o provedbi korektivnih mjera u Uniji i u trećim zemljama iz kojih Unija uvozi sirovu naftu, prirodni plin ili ugljen te o svim potencijalnim posljedicama na sigurnost opskrbe energijom na razini Unije i na nacionalnoj razini.

5.   Ovaj se članak primjenjuje ne dovodeći u pitanje Direktivu (EU) 2016/943.

1.   Komisija u skladu s člankom 10. stavcima od 1. do 5. Uredbe (EU) br. 1025/2012 zahtijeva od jedne europske organizacije za normizaciju ili više njih da izrade nacrt usklađenih normi za:

Nakon što primi nacrt norme od europske organizacije za normizaciju Komisija ocjenjuje njegovu usklađenost s relevantnim zahtjevom za normizaciju, ovom Uredbom i drugim primjenjivim pravom Unije.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 34. radi dopune ove Uredbe uspostavljanjem obvezujućih normi ili njihovih dijelova, kako je navedeno u ovom stavku.

2.   Ako nije donesen delegirani akt u skladu sa stavkom 1. ovog članka, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 34. radi dopune ove Uredbe uspostavljanjem obvezujućih tehničkih propisa ili njihovih dijelova za potrebe:

Komisija može donijeti te delegirane akte samo ako je podnijela zahtjev za normizaciju jednoj europskoj organizaciji za normizaciju ili više njih i ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

1.   Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe.

Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće te obuhvaćati barem:

Države članice do 5. kolovoza 2025. obavješćuju Komisiju o tim pravilima i mjerama te je bez odgode obavješćuju o svim kasnijim izmjenama koje na njih utječu.

2.   Države članice u skladu s nacionalnim pravom osiguravaju da su nadležna tijela ovlaštena za izricanje barem sljedećih administrativnih sankcija i administrativnih mjera za kršenja članka 12., članka 14. stavka 14., članka 16. stavka 2., članka 20., članka 23. stavka 1., članka 27. stavka 1., članka 28. stavaka 1. i 2. i članka 29. stavaka 1. i 2., pod uvjetom da se njima ne ugrožava sigurnost opskrbe energijom:

U slučaju pravnih osoba iznos administrativnih novčanih kazni iz točke (e) ne smije premašiti 20 % godišnjeg prometa u prethodnoj poslovnoj godini. U slučaju fizičkih osoba iznos tih novčanih kazni ne smije premašiti 20 % godišnjeg dohotka u prethodnoj kalendarskoj godini.

3.   Ako pravnim sustavom države članice nisu predviđene administrativne novčane kazne, novčane kazne mogu izreći nadležni nacionalni sudovi na zahtjev nadležnih tijela. Te novčane kazne moraju biti djelotvorne, a njihov učinak jednakovrijedan učinku administrativnih novčanih kazni koje izriču administrativna tijela.

4.   Pri izvršavanju svojih ovlasti na temelju ovog članka nadležna tijela blisko surađuju kako bi osigurala da se njihove ovlasti izvršavaju te da se administrativne sankcije i administrativne mjere koje izriču na učinkovit i dosljedan način oblikuju i primjenjuju u cijeloj Uniji.

5.   Sankcijama podliježu barem sljedeća kršenja:

6.   Ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni u članku 15. stavku 8., države članice razmatraju da tijekom razdoblja provedbe koje nacionalna tijela smatraju potrebnim ublaže sankcije protiv operatora ili da ne izriču sankcije operatorima.

7.   Države članice uzimaju u obzir barem sljedeće okvirne kriterije za izricanje sankcija, ovisno o slučaju:

8.   Države članice svake godine objavljuju informacije o vrsti i visini sankcija izrečenih na temelju ove Uredbe, o kršenjima te o operatorima, poduzećima, operatorima rudnika ili uvoznicima kojima su izrečene sankcije.

Ako je primjenjivo, o takvim se informacijama izvješćuje u skladu s člankom 22. Direktive (EU) 2024/1203 Europskog parlamenta i Vijeća (30).

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 22. stavka 3., članka 27. stavka 1., članka 29. stavaka 4. i 6. te članka 32. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 4. kolovoza 2024. i prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 22. stavka 3., članka 27. stavka 1., članka 29. stavaka 4. i 6. te članka 32. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 22. stavka 3., članka 27. stavka 1., članka 29. stavaka 4. i 6. ili članka 32. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

1.   Komisiji pomaže Odbor za energetsku uniju osnovan člankom 44. Uredbe (EU) 2018/1999. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

1.   Komisija prati i preispituje primjenu ove Uredbe i do 1. siječnja 2028. te svakih pet godina nakon toga o tome dostavlja izvješće Europskom parlamentu i Vijeću.

2.   U prvom izvješću iz stavka 1. osobito se preispituje sljedeće:

Pri tom se preispitivanju u obzir uzima relevantno zakonodavstvo Unije u povezanim područjima. Komisija prema potrebi Europskom parlamentu i Vijeću zajedno sa svojim izvješćem dostavlja zakonodavni prijedlog, uzimajući u obzir relevantno zakonodavstvo Unije u povezanim područjima.

3.   Za potrebe ovog članka Komisija može zatražiti informacije od država članica i nadležnih tijela te posebno uzima u obzir informacije koje su države članice dostavile u svojim integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima, njihovim ažuriranim verzijama i u svojim nacionalnim energetskim i klimatskim izvješćima o napretku na temelju Uredbe (EU) 2018/1999.