(1)

Unija u skladu s člankom 3. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) obuhvaća područje slobode, sigurnosti i pravde bez nadzora unutarnjih granica, na kojem je osigurano slobodno kretanje osoba zajedno s odgovarajućim mjerama u pogledu nadzora vanjskih granica, azila, useljavanja te sprečavanja i suzbijanja kriminala.

(2)

Stvaranje područja u kojemu je osigurano slobodno kretanje osoba preko unutarnjih granica jedno je od glavnih postignuća Unije. Važno je da normalno funkcioniranje i jačanje tog područja, koje se temelji na povjerenju i solidarnosti, bude zajednički cilj Unije i država članica koje su pristale sudjelovati u njemu. U tom pogledu privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama trebalo bi biti iznimka i koristiti se samo kao krajnja mjera, prema potrebi podložno savjetovanju i suradnji između predmetnih država članica i Komisije kao čuvarice Ugovorâ..

(3)

Uredbom (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća (Zakonik o schengenskim granicama) (4) utvrđena su pravila kojima se uređuje kretanje osoba prema području bez nadzora unutarnjih granica i iz njega („schengensko područje”) te između država članica koje su dio schengenskog područja.

(4)

Posljednjih je godina schengensko područje izloženo dosad nezabilježenim izazovima koji zbog svoje prirode nisu ograničeni na državno područje samo jedne države članice. Zbog tih je izazova došla do izražaja činjenica da je očuvanje javnog poretka i sigurnosti u schengenskom području zajednička odgovornost koja iziskuje zajedničko i koordinirano djelovanje država članica te djelovanje na razini Unije. Naglašeni su i nedostaci postojećih pravila kojima se uređuje funkcioniranje schengenskog područja na vanjskim i unutarnjim granicama te potreba za izradom snažnijeg i čvršćeg okvira kojim bi se omogućivao učinkovitiji odgovor na izazove s kojima se suočava schengensko područje kako bi se ojačalo uzajamno povjerenje i solidarnost te osiguralo da se pri prelasku unutarnjih granica osobe, bez obzira na njihovo državljanstvo, ne kontroliraju, a istodobno državama članicama omogućilo da učinkovito odgovore na izazove s kojima se suočavaju.

(5)

Nadzor državne granice na vanjskim granicama nije samo u interesu države članice na čijim se vanjskim granicama on provodi, već je u interesu svih država članica koje su ukinule nadzor unutarnjih granica i čitave Unije. Države članice obvezne su osigurati visoke standarde upravljanja svojim vanjskim granicama, među ostalim primjenom pojačane suradnje službenika graničnog nadzora, policije, carine i drugih relevantnih tijela. Unija pruža aktivnu potporu pružanjem financijske potpore putem relevantnih agencija Unije te upravljanjem mehanizmom evaluacije i praćenja schengenske pravne stečevine uspostavljenim Uredbom Vijeća (EU) 2022/922 (5). Potrebno je ojačati pravila koja se primjenjuju na vanjskim granicama kako bi se bolje odgovorilo na nove izazove koji su se nedavno pojavili na vanjskim granicama.

(6)

Europsko integrirano upravljanje granicama temelji se na četverorazinskom modelu za nadzor pristupa uspostavljenog Uredbom (EU) 2019/1896 Europskog parlamenta i Vijeća (6). Nadzor državne granice, uključujući mjere za olakšavanje zakonitih prelazaka granice, jedna je od ključnih sastavnica europskog integriranog upravljanja granicama. Kako bi se spriječio i otkrio prekogranični kriminalitet na vanjskim granicama, posebno krijumčarenje migranata, trgovina ljudima i terorizam, države članice zajedno s Agencijom za europsku graničnu i obalnu stražu uspostavljenom Uredbom (EU) 2019/1896 trebale bi provoditi europsko integrirano upravljanje granicama na temelju četverorazinskog modela za nadzor pristupa.

(7)

Pandemija bolesti COVID-19 pokazala je da zbog prijetnji javnom zdravlju mogu biti potrebna ujednačena pravila o ograničenju putovanja državljana trećih zemalja u Uniju. Donošenje neujednačenih i različitih mjera na vanjskim granicama za suočavanje s takvim prijetnjama negativno utječe na funkcioniranje cijelog schengenskog područja, smanjuje predvidljivost za putnike iz trećih zemalja i međuljudske kontakte s državljanima trećih zemalja. Kako bi se schengensko područje pripremilo za buduće izazove sličnog opsega kao pandemija bolesti Covid-19, trebalo bi uspostaviti novi mehanizam kojim bi se omogućilo pravovremeno donošenje i ukidanje koordiniranih mjera na razini Unije. Novi mehanizam na vanjskoj granici trebao bi se primjenjivati u slučaju izvanrednog stanja u području javnog zdravlja velikih razmjera s ozbiljnom prekograničnom prijetnjom zdravlju, koje je Komisija priznala na razini Unije ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) 2022/2371 Europskog parlamenta i Vijeća (7), uzimajući u obzir informacije nadležnih nacionalnih tijela.

(8)

U slučaju izvanrednog stanja u području javnog zdravlja velikih razmjera mehanizmom bi trebalo predvidjeti donošenje provedbene uredbe kojom se utvrđuju privremena ograničenja putovanja, uključujući ograničenja ulaska i minimalna privremena zdravstvena ograničenja, te uvjeti za njihovo ukidanje. S obzirom na politički osjetljivu narav takvih ograničenja koja se odnose na pravo ulaska na državno područje država članica, provedbene ovlasti za donošenje takve provedbene uredbe („provedbena uredba”) na temelju prijedloga Komisije trebalo bi dodijeliti Vijeću.

(9)

U skladu s primjenjivim obvezama na temelju prava Unije i međunarodnog prava ulazak u Uniju trebao bi uvijek biti dopušten građanima Unije i državljanima trećih zemalja koji, na temelju sporazumâ između Unije i njezinih država članica, s jedne strane, i tih trećih zemalja, s druge strane, uživaju jednaka prava na slobodno kretanje kao i građani Unije i članovi njihovih obitelji. Osobama s boravištem u Uniji trebalo bi također uvijek dopustiti povratak u Uniju, posebno u državu članicu u kojoj zakonito borave. Provedbenom uredbom trebalo bi utvrditi minimalna privremena zdravstvena ograničenja kojima bi te osobe mogle podlijegati. Kad je riječ o državljanima trećih zemalja koji zakonito borave u Irskoj, države članice trebale bi na osnovi uzajamnosti dopustiti tim osobama sa zakonitim boravištem da se vrate u Irsku tranzitom preko državnog područja država članica. Irska se poziva da uskladi svoju nacionalnu politiku s ograničenjima putovanja u Europsku uniju. Provedbena uredba trebala bi sadržavati sve potrebne elemente kako bi se osiguralo da ograničenja putovanja budu učinkovita, ciljana, nediskriminirajuća i razmjerna epidemiološkoj situaciji koja se razvija. U njoj bi trebalo utvrditi, ako je to potrebno zbog prirode izvanrednog stanja u području javnog zdravlja velikih razmjera, kategorije osoba na obveznom putovanju navedene u dijelu B Priloga XI. koje treba izuzeti od ograničenja ulaska i utvrditi uvjete pod kojima bi trebalo biti moguće iznimno uvesti ograničenja putovanja za te putnike. Osim toga, ili umjesto toga, u provedbenoj uredbi trebalo bi utvrditi sva polazišna zemljopisna područja ili polazišne treće zemlje za koje bi se mogle primjenjivati posebne mjere u pogledu putovanja i utvrditi postupak za periodično preispitivanje situacije i ograničenja putovanja na temelju objektivne metodologije i objektivnih kriterija primjenjivih na taj postupak uključujući, osobito, epidemiološku situaciju. U provedbenoj uredbi mogli bi biti utvrđeni uvjeti pod kojima putovanje može biti dopušteno, kao što su zahtjevi u pogledu testiranja, karantene, samoizolacije ili sve druge odgovarajuće mjere kao što je zahtjev u pogledu ispunjavanja obrasca za lociranje putnika ili registriranja drugim alatom za praćenje kontakata, posebno s obzirom na sustave Unije osmišljene radi olakšavanja putovanja u sigurnim uvjetima, kao što su sustavi digitalnih potvrda. Provedbenom uredbom bi se, prema potrebi, mogao uspostaviti i mehanizam kojim bi se omogućilo poduzimanje dodatnih mjera u slučaju dramatičnog pogoršanja epidemiološke situacije u jednom geografskom području ili više njih.

(10)

Djelotvornost ograničenja putovanja u Uniju temelji se na primjeni jedinstvenih pravila na treće zemlje i državljane trećih zemalja. Primjenom jedinstvenih pravila putem provedbene uredbe trebala bi se osigurati zaštita javnog zdravlja i time očuvati funkcioniranje tog područja bez nadzora unutarnjih granica. Države članice mogle bi donijeti stroža privremena zdravstvena ograničenja i druga povezana ograničenja od onih utvrđenih u provedbenoj uredbi pod uvjetom da takva ograničenja ne utječu negativno na funkcioniranje područja bez nadzora unutarnjih granica. Osim toga, države članice mogle bi uvesti ograničenja putovanja ako se ne donese provedbena uredba. Provedbenom uredbom trebalo bi uzeti u obzir posebnu situaciju prekomorskih zemalja ili područja iz članka 355. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) navedenih u njezinu Prilogu II.

(11)

Tranzit unutar Unije za građane Unije i članove njihovih obitelji te za određene kategorije ključnih putnika ne bi trebao podlijegati privremenim zdravstvenim ograničenjima za putovanja do njihovog konačnog odredišta. Nakon dolaska na konačno odredište trebala bi se primjenjivati sva privremena zdravstvena ograničenja koja se trebaju primjenjivati.

(12)

Potrebno je i ojačati pravila i zaštitne mjere u pravu Unije kako bi se državama članicama omogućilo brzo djelovanje u borbi protiv situacija instrumentalizacije migranata. Takvu instrumentalizaciju trebalo bi tumačiti u smislu članka 1. stavka 4. točke (b) prve rečenice Uredbe (EU) 2024/1359 Europskog parlamenta i Vijeća (8). Situacije u kojima su neprijateljski nedržavni akteri uključeni u organizirani kriminal, osobito krijumčarenje migrantima, ne bi se trebale smatrati instrumentalizacijom migranata ako cilj nije destabilizirati Uniju ili određenu državu članicu. Nadalje, humanitarna pomoć ne bi se trebala smatrati instrumentalizacijom migranata ako cilj nije destabilizirati Uniju ili određenu državu članicu.

(13)

Kad je riječ o Cipru, Uredbom Vijeća (EZ) br. 866/2004 (9) predviđaju se posebna pravila koja se primjenjuju na crtu razgraničenja između područja u kojima Vlada Republike Cipra izvršava stvarnu kontrolu i u kojima ona ne izvršava stvarnu kontrolu. Iako ta crta razgraničenja nije vanjska granica, situaciju u kojoj treća zemlja ili neprijateljski nedržavni akter potiče ili olakšava kretanje državljana trećih zemalja preko te crte razgraničenja trebalo bi smatrati instrumentalizacijom.

(14)

Osobito, u slučaju instrumentalizacije predmetna bi država članica, prema potrebi, trebala moći ograničiti pogranični promet na najmanju mjeru privremenim zatvaranjem nekih graničnih prijelaza uz istodobno jamčenje stvaranog i djelotvornog pristupa postupcima međunarodne zaštite. Pri donošenju svake takve odluke potrebno je uzeti u obzir je li Europsko vijeće potvrdilo da se Unija ili jedna ili više njezinih država članica suočava s instrumentalizacijom migranata. Nadalje, u okviru takvih ograničenja u potpunosti bi trebalo uzeti u obzir prava građana Unije, državljana trećih zemalja koji su korisnici prava slobodnog kretanja na temelju međunarodnog sporazuma, državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravkom na temelju nacionalnog prava ili prava Unije i državljana trećih zemalja koji imaju vize za dugotrajni boravak te članova njihovih obitelji. Ta se ograničenja trebaju primjenjivati i na način kojim se osigurava poštovanje obveza povezanih s pristupom međunarodnoj zaštiti, a pogotovo s načelom zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja.

(15)

Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu pomaže državama članicama u provedbi operativnih aspekata upravljanja vanjskim granicama, što uključuje razmjenu informacija, osiguravanje opreme, izgradnju kapaciteta i osposobljavanje nacionalnih službenika graničnog nadzora, ciljane informacije i analize rizika te raspoređivanje stalnih snaga europske granične i obalne straže, kao i pomoć u operacijama traganja i spašavanja osoba u nevolji na moru koje se pokreću i provode u skladu s Uredbom (EU) br. 656/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (10). Novim mandatom Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu državama članicama pružaju se znatne mogućnosti za pomoć u zadaćama nadzora državne granice, uključujući među ostalim kad je riječ o operacijama dubinske provjere i vraćanja.

(16)

Tehnička sredstva za sprečavanje neovlaštenog prelaska granice mogla bi uključivati moderne tehnologije, kao što su bespilotne letjelice i senzori kretanja, kao i mobilne jedinice i, prema potrebi, sve vrste stacionarne i mobilne infrastrukture. Upotreba takvih tehničkih sredstava, a pogotovo tehnologija kojima se mogu prikupljati osobni podaci, treba se temeljiti na jasno definiranim odredbama nacionalnog prava i izvršavati u skladu s njima.

(17)

Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi dopune Uredbe (EU) 2016/399 u vezi s dodavanjem dodatnih kategorija osoba na obveznom putovanju u dio B Priloga XI. te u vezi s dodatnim mjerama kojima se uređuje nadzor, uključujući razvoj zajedničkih minimalnih standarda za zaštitu državne granice. Tim zajedničkim minimalnim standardima trebali bi se uzeti u obzir vrsta granica, odnosno kopnene, morske ili zračne granice, razina utjecaja dodijeljena svakom dijelu vanjske granice u skladu s člankom 34. Uredbe (EU) 2019/1896 te drugi relevantni čimbenici, kao što su geografske posebnosti. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (11). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(18)

Osobama treba omogućiti slobodno i sigurno kretanje između država članica na području bez nadzora unutarnjih granica, bez obzira na njihovo državljanstvo. U tom je smislu potrebno pojasniti da zabrana nadzora državne granice na unutarnjim granicama ne utječe na nadležnost država članica da provode kontrole na svojem državnom području, među ostalim na graničnim područjima u druge svrhe osim nadzora državne granice. Posebno je potrebno pojasniti da nadležna nacionalna tijela, uključujući tijela nadležna za zdravlje ili tijela za izvršavanje zakonodavstva, u načelu i dalje imaju pravo izvršavati javne ovlasti na temelju nacionalnog prava, pod uvjetom da učinak tih ovlasti nije istovjetan graničnoj kontroli.

(19)

Iako se zabrana nadzora državne granice na unutarnjim granicama odnosi i na kontrole koje imaju istovjetan učinak, ne bi trebalo smatrati da su kontrole koje provode nadležna tijela država članica istovjetne graničnoj kontroli ako za cilj nemaju nadzor državne granice, ako se temelje na općim informacijama policije i iskustvu ili javnozdravstvenim informacijama u vezi s mogućim prijetnjama javnoj sigurnosti ili javnom poretku, ako im je cilj konkretno borba protiv prekograničnog kriminaliteta, smanjenje nezakonitog useljavanja ili ograničavanje širenja zaraznih bolesti koje imaju epidemiološki potencijal, a čije je postojanje utvrdio Europski centar za kontrolu bolesti, ako su osmišljene i provode se na razvidno različit način od sustavnih kontrola osoba na vanjskim granicama, ako se provode u prometnim čvorištima kao što su luke, željeznički ili autobusni kolodvori i zračne luke te teretni terminali ili izravno u prijevoznim sredstvima koja se upotrebljavaju za usluge prijevoza putnika te ako se temelje na procjeni rizika.

(20)

Smanjenje nezakonitog useljavanja i s njim povezanog prekograničnog kriminaliteta, kao što je trgovanje ljudima, krijumčarenje migranata i krivotvorenje isprava te drugi oblici prekograničnog kriminaliteta moglo bi obuhvaćati mjere kojima se omogućuje provjera identiteta, državljanstva i boravišnog statusa osoba pod uvjetom da te provjere nisu sustavne i provode se na temelju procjene rizika.

(21)

Upotreba modernih tehnologija praćenja protoka prometa, posebno na autocestama i drugim važnim cestama koje su odredile države članice, može biti ključna za uklanjanje prijetnji javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti. Zabranu nadzora državne granice na unutarnjim granicama ne treba tumačiti kao sprečavanje zakonitog izvršavanja policijskih ili drugih javnih ovlasti za provedbu kontrola na pograničnim područjima unutarnjih granica. To uključuje kontrole za koje se podrazumijeva upotreba tehnologija za praćenje i nadzor koje se uglavnom upotrebljavaju na državnom području ili kontrole koje se temelje na procjeni rizika u svrhu zaštite unutarnje sigurnosti.

(22)

Kako bi se omogućila učinkovitost takvih tehnologija, trebalo bi omogućiti primjenu razmjernih ograničenja brzine na cestovnim graničnim prijelazima.

(23)

Kad je riječ o izvršavanju policijskih ili drugih javnih ovlasti nadležnih tijela država članica na njihovu državnom području, posebno u njihovim pograničnim područjima, važno je da izvršavanje tih ovlasti nema nerazmjeran učinak na protok prometa na cestovnim prijelazima na unutarnjim granicama, posebno zbog prekomjernog vremena čekanja. U duhu dijaloga i suradnje, važno je da države članice obavijeste susjednu državu članicu o svojim postupcima, posebno kad se očekuje da će određeni postupak imati značajniji učinak na prekogranični promet.

(24)

Zabrana nadzora državne granice na unutarnjim granicama ne bi trebala ograničiti provedbu kontrola predviđenih pravom Unije. Pravila predviđena ovom Uredbom stoga ne utječu na mjerodavna pravila o provedbi provjera podataka o putnicima u relevantnim bazama podataka prije njihova dolaska.

(25)

Potrebno je osigurati da kontrole koje države članice provode u okviru izvršavanja nacionalnih nadležnosti budu u potpunosti dosljedne s područjem bez nadzora unutarnjih granica. U skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, što su jače naznake da kontrole koje države članice provode na svojim pograničnim područjima imaju učinak istovjetan nadzoru državne granice, a s obzirom na cilj tih kontrola, teritorijalno područje njihove primjene i moguće razlike u odnosu na kontrole koje se provode na ostatku državnog područja predmetne države članice, to je veća potreba za strogim i detaljnim pravilima i ograničenjima kojima se utvrđuju uvjeti za izvršavanje policijskih ovlasti država članica u pograničnom području.

(26)

Kako bi se ojačalo funkcioniranje schengenskog područja, države članice trebale bi moći poduzeti dodatne mjere za suzbijanje nezakonitog kretanja između država članica. Kad nacionalna tijela za izvršavanje zakonodavstva države članice uhite državljane trećih zemalja koji nemaju pravo boravka u toj državi članici na pograničnim područjima tijekom kontrola koje provode nadležna tijela u okviru bilateralne suradnje, što bi posebno moglo uključivati zajedničke policijske ophodnje, ta bi tijela trebala moći transferirati državljane trećih zemalja u državu članicu iz koje su ušli u državu članicu koja provodi transfer ako državljani trećih zemalja nemaju pravo boravka u državi članici koja provodi transfer. Država članica iz koje su državljani trećih zemalja izravno došli tada bi bila obvezna prihvatiti uhićene državljane trećih zemalja.

(27)

Postupak transfera ne bi se smio primjenjivati na državljane trećih zemalja koji imaju boravišnu dozvolu Unije za dugotrajni boravak i članove njihovih obitelji u skladu s Direktivom Vijeća 2003/109/EZ (12), državljane trećih zemalja koji su članovi obitelji građana Unije s pravom slobodnog kretanja u skladu s Direktivom 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (13), državljane trećih zemalja koji imaju valjane vize za dugotrajni boravak i članove njihovih obitelji u skladu s nacionalnim pravom, državljane trećih zemalja koji imaju valjane vize za kratkotrajni boravak, državljane trećih zemalja koji imaju pravo na putovanje bez vize unutar schengenskog područja u razdoblju od 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana, u mjeri u kojoj nisu prekoračili to razdoblje od 90 dana, tražitelji kako su definirani u članku 3. točki 13. Uredbe (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća (14) i korisnici međunarodne zaštite kako su definirani u članku 3. točki 4. Uredbe (EU) 2024/1347 Europskog parlamenta i Vijeća (15). Kad je riječ o tražiteljima uhićenima u okviru bilateralne suradnje, trebale bi se primjenjivati relevantne odredbe Uredbe (EU) 2024/1351 Europskog parlamenta i Vijeća (16).

(28)

Provedba postupka kojim bi država članica trebala moći transferirati uhićene državljane trećih zemalja koji nemaju pravo boravka u državu članicu iz koje su izravno došli trebala bi biti brza, no podlijegati zaštitnim mjerama te bi je trebalo izvršavati uz potpuno poštovanje temeljnih prava i načela nediskriminacije utvrđenog u članku 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”) kako bi se spriječilo rasno profiliranje. Tijela bi trebala moći obaviti provjeru relevantnih, odmah dostupnih informacija o kretanju dotičnih osoba. Te informacije mogle bi sadržavati objektivne elemente iz kojih tijela mogu zaključiti da je osoba nedavno doputovala iz druge države članice, primjerice, osoba može posjedovati isprave, među ostalim priznanice ili račune, koji su dokaz nedavnog putovanja iz druge države članice. Državljanima trećih zemalja koji podliježu postupku transfera trebalo bi izdati obrazloženu pisanu odluku. Iako bi ta odluka trebala biti odmah izvršiva, državljaninu treće zemlje trebalo bi omogućiti učinkovit pravni lijek žalbe na odluku o transferu ili preispitivanja te odluke. Taj pravni lijek ne bi smio imati suspenzivan učinak.

(29)

Postupak transfera predviđen ovom Uredbom nije obvezan i ne utječe na postojeću mogućnost država članica da vraćaju državljane trećih zemalja s nezakonitim boravkom u skladu s bilateralnim sporazumima ili dogovorima iz članka 6. stavka 3. Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (17) (Direktiva o vraćanju) kad su te osobe otkrivene izvan pograničnih područja.

(30)

Pri upotrebi postupka transfera predviđenog ovom Uredbom države članice trebale bi utvrditi praktične aranžmane u okviru svoje bilateralne suradnje, među ostalim kako bi se, u pravilu, izbjegla primjena tog postupka transfera, posebno na dijelovima unutarnjih granica na kojima je nadzor privremeno ponovno uveden ili produljen.

(31)

Ako je državljanina treće zemlje kojemu je izdana odluka o transferu do granice doveo prijevoznik, nadležno tijelo mogu, u skladu s nacionalnim pravom, dogovoriti se s prijevoznikom tako da se državljanin treće zemlje bez odgode transferira u državu članicu primateljicu.

(32)

U kontekstu nenajavljenih posjeta u skladu s člankom 4. stavkom 3. Uredbe (EU) 2022/922 važno je da Komisija posveti posebnu pozornost provedbi postupka transfera.

(33)

U području u kojem se osobe mogu slobodno kretati, bez unutarnjih granica, što je jedno od glavnih postignuća Unije u skladu s člankom 3. stavkom 2. UEU-a, ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama trebalo bi ostati iznimka i trebalo bi se provoditi samo kao krajnja mjera. Iznimke i odstupanja od načela slobodnog kretanja osoba trebaju se strogo tumačiti. Kako se ne bi ugrozilo sâmo načelo nepostojanja nadzora unutarnjih granica, kako je utvrđeno u članku 3. stavku 2. UEU-a i ponovljeno u članku 67. stavku 2. UFEU-a, ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama zbog iste prijetnje trebalo bi se odvijati u jasno definiranim razdobljima u skladu s ovom Uredbom.

(34)

U iznimnim slučajevima možda će biti potrebno da države članice, kao krajnju mjeru, donesu mjere na unutarnjim granicama radi suzbijanja prijetnji schengenskom području. Budući da privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama utječe na slobodno kretanje osoba, svaka odluka o ponovnom uvođenju takvog nadzora državne granice trebala bi se donijeti u skladu sa zajednički dogovorenim kriterijima te bi Komisija, Parlament i Vijeće trebali o njoj biti propisno obaviješteni ili bi je trebala preporučiti institucija Unije. Države članice i dalje su nadležne za utvrđivanje potrebe za privremenim ponovnim uvođenjem ili produljenjem nadzora državne granice. Na temelju postojećih pravila, ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama predviđeno je kad se u jednoj državi članici u ograničenom razdoblju pojavi ozbiljna prijetnja unutarnjoj sigurnosti ili javnom poretku. Konkretno, terorizam i organizirani kriminal, dalekosežna izvanredna stanja u području javnog zdravlja ili veliki ili važni međunarodni događaji kao što su sportski, trgovinski ili politički događaji mogu predstavljati ozbiljnu prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti.

(35)

Nadalje, ozbiljna prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti također bi mogla biti posljedica iznenadnih velikih nedopuštenih kretanja državljana trećih zemalja između država članica ako to znatno opterećuje sveukupne resurse i kapacitete dobro pripremljenih nadležnih tijela i ako postoji vjerojatnost da će ugroziti sveukupno funkcioniranje područja bez nadzora unutarnjih granica te ako druga sredstva predviđena ovom Uredbom nisu dovoljna za rješavanje tih tokova i kretanja. U tom kontekstu države članice trebale bi se moći osloniti na dostupna objektivna i kvantificirana izvješća o nedopuštenim kretanjima, pogotovo kad ih redovito izrađuju relevantne agencije Unije u skladu s njihovim ovlastima.

(36)

Pandemija bolesti COVID-19 ukazala je na potrebu za mehanizmom na razini Unije koji bi se primjenjivao na situacije u kojima unutar schengenskog područja izvanredno stanje u području javnog zdravlja velikih razmjera istodobno pogađa nekoliko država članica, čime se ugrožava dobro funkcioniranje schengenskog područja. Novi zaštitni mehanizam za schengensko područje trebao bi omogućiti provedbu koordiniranih rješenja za zaštitu interesa osoba koje imaju pravo na ostvarivanje koristi od područja bez nadzora unutarnjih granica, tako što će se što je više moguće povećati djelotvornost poduzetih mjera, a njihovi negativni učinci svesti na najmanju moguću mjeru.

(37)

Novim zaštitnim mehanizmom za schengensko područje trebalo bi se Vijeću omogućiti da na temelju prijedloga Komisije donosi odluku kojom se odobrava privremeno ponovno uvođenje ili produljenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama ako je izvanredno stanje u području javnog zdravlja velikih razmjera priznato na razini Unije. S obzirom na politički osjetljivu narav takve odluke kojom se uređuje mogućnost država članica da u posebnim okolnostima ponovno uvode ili produljuju nadzor državne granice na unutarnjim granicama, provedbene ovlasti za donošenje odluke trebale bi se dodijeliti Vijeću koje postupa na temelju prijedloga Komisije. Ta bi odluka trebala uključivati sve odgovarajuće mjere ublažavanja.

(38)

Uspostavljanje novog zaštitnog mehanizma za schengensko područje ne bi smjelo utjecati na pravo država članica da se prije toga, prema potrebi, koriste jednostranim mjerama u skladu s ovom Uredbom. Međutim, mjera Unije bi nakon što se donese trebala biti jedinstvena osnova za koordinirani odgovor na utvrđenu prijetnju.

(39)

Kako bi se osigurala sukladnost s načelom proporcionalnosti, odluka Vijeća treba se donijeti na ograničeno razdoblje do šest mjeseci koje se može produljiti pod uvjetom da se provodi redovito preispitivanje odluke na temelju prijedloga Komisije sve dok traje izvanredno stanje u području javnog zdravlja velikih razmjera. Početna odluka trebala bi sadržavati procjenu očekivanog učinka donesenih mjera, uključujući i negativne učinke, kako bi se utvrdilo je li nadzor državne granice na unutarnjim granicama opravdan ili bi se umjesto njega mogle učinkovito primijeniti mjere koje nisu toliko restriktivne. U naknadnim odlukama trebalo bi uzeti u obzir razvoj prijetnje javnom zdravlju. Države članice trebale bi odmah obavijestiti Europski parlament, Komisiju i druge države članice o ponovnom uvođenju nadzora državne granice na unutarnjim granicama u skladu s odlukom Vijeća.

(40)

Ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama, bez obzira na to je li uveden jednostranom odlukom države članice ili odlukom na razini Unije, snažno utječe na funkcioniranje schengenskog područja i pravo na slobodno kretanje. Kako bi se osiguralo da se svaka odluka o ponovnom uvođenju nadzora državne granice donosi samo kad je to potrebno, kao krajnja mjera, odluka o privremenom ponovnom uvođenju ili produljenju nadzora državne granice trebala bi se temeljiti na zajedničkim kriterijima te bi trebala biti nužna i razmjerna.

(41)

U skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, odstupanje od temeljnog načela slobodnog kretanja osoba mora biti strogo protumačeno, a načelo javnog poretka pretpostavlja postojanje istinske, prisutne i dovoljno snažne prijetnje koja zahvaća jedan od temeljnih interesa društva.

(42)

Države članice najprije bi trebale procijeniti primjerenost privremenog nadzora državne granice na unutarnjim granicama s obzirom na narav utvrđene ozbiljne prijetnje, kao i primjerenost alternativnih mjera kojima se mogu ostvariti isti ciljevi kao i nadzorom državne granice na unutarnjim granicama kao što su razmjerne kontrole koje se provode u okviru izvršavanja policijskih ili drugih javnih ovlasti ili u okviru policijske suradnje kako je predviđena pravom Unije, uključujući mogućnost primjene postupka transfera ili zajedničkih mjera za privremena ograničenja putovanja. U tom bi kontekstu države članice trebale posebnu pozornost posvetiti vjerojatnom učinku nadzora državne granice na unutarnjim granicama na kretanje osoba na području bez nadzora unutarnjih granica i funkcioniranje prekograničnih regija te procijeniti taj učinak. Obavijest koju su države članice dužne dostaviti Komisiji, Parlamentu i Vijeću trebala bi sadržavati tu procjenu. Ako je potrebno produljiti nadzor državne granice na unutarnjim granicama zbog predvidljivih događaja na razdoblje dulje od šest mjeseci, država članica trebala bi provesti i procjenu rizika. Ta procjena rizika trebala bi uključivati pojedinosti o razmjeru i predviđenom razvoju ozbiljne prijetnje, informacije o očekivanom trajanju te ozbiljne prijetnje i o tome koji su dijelovi unutarnjih granica ugroženi, informacije o mjerama za koordinaciju s drugim državama članicama na koje takve mjere utječu i mjere koje je dotična država članica poduzela i namjerava poduzeti kako bi ublažila utvrđenu ozbiljnu prijetnju, s ciljem ukidanja nadzora državne granice na unutarnjim granicama kako bi se zadržalo načelo slobodnog kretanja.

(43)

Svaka odluka o ponovnom uvođenju nadzora državne granice na unutarnjim granicama trebala bi biti popraćena mjerama ublažavanja kako bi se ograničile štetne posljedice ponovnog uvođenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama. Takve mjere trebale bi uključivati mjere kojima se osigurava neometan prijevoz robe te osoblja u prometnom sektoru i pomoraca uspostavljanjem „zelenih traka”. Uz to, s obzirom na potrebu za osiguravanjem kretanja osoba čiji rad može biti ključan za očuvanje lanca opskrbe ili pružanje ključnih usluga, države članice mogle bi primjenjivati i postojeće smjernice o prekograničnim radnicima utvrđene u komunikaciji Komisije od 30. ožujka 2020. naslovljenoj „Smjernice o ostvarivanju slobodnog kretanja radnika tijekom pandemije bolesti COVID-19”. Pravilima za ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama trebalo bi uzeti u obzir smjernice i preporuke donesene za vrijeme pandemije bolesti COVID-19 koje tvore čvrstu sigurnosnu mrežu za jedinstveno tržište kako bi se osiguralo da ih države članice primjenjuju kao mjere ublažavanja za vrijeme ponovno uvedenog nadzora državne granice na unutarnjim granicama. Osobito je potrebno utvrditi mjere kojima bi se osiguralo neprekinuto funkcioniranje jedinstvenog tržišta i zaštitili interesi prekograničnih regija i susjednih gradova što uključuje, na primjer, odobrenja ili odstupanja za stanovnike prekograničnih regija.

(44)

Obavijest koju države članice trebaju poslati trebala bi biti odlučujuća za ocjenu sukladnosti s kriterijima i uvjetima za privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama. Kako bi se osigurao pravilan nadzor i praćenje ponovno uvedenog nadzora državne granice na unutarnjim granicama te poboljšala kvaliteta informacija koje prima, Komisija bi provedbenim aktom trebala utvrditi predložak obavijesti o ponovnom uvođenju nadzora državne granice na unutarnjim granicama. Države članice ne bi trebale biti obvezne dostaviti sve informacije ako je to opravdano očuvanjem javne sigurnosti, pri čemu bi trebalo uzeti u obzir povjerljivost istraga koje su u tijeku. Države članice trebale bi imati pravo proglasiti sve ili neke dijelove informacija navedenih u obavijesti povjerljivima, ne dovodeći u pitanje funkcioniranje odgovarajućih i sigurnih kanala.

(45)

Kako bi se osiguralo da nadzor državne granice na unutarnjim granicama doista bude krajnja mjera koja se primjenjuje samo onoliko dugo koliko je potrebno te kako bi se omogućila procjena nužnosti i proporcionalnosti nadzora državne granice na unutarnjim granicama za suzbijanje predvidljivih prijetnji te kako bi se Komisiji omogućilo da ocijeni da je takav nadzor izvanredna mjera, države članice trebale bi izraditi procjenu rizika koju podnose Komisiji kad se nadzor državne granice na unutarnjim granicama produljuje nakon početnog razdoblja od šest mjeseci kao odgovor na predvidljive prijetnje. Države članice moraju prije svega objasniti razmjer i razvoj utvrđene ozbiljne prijetnje, uključujući i očekivano trajanje utvrđene ozbiljne prijetnje te koji bi dijelovi unutarnjih granica mogli biti ugroženi, zašto se alternativnim mjerama neće riješiti utvrđena prijetnja, kao i mjere za koordinaciju s drugim državama članicama na koje nadzor državne granice na unutarnjim granicama utječe ili bi vjerojatno mogao utjecati.

(46)

Komisija bi trebala imati pravo zatražiti dodatne informacije na temelju primljene obavijesti, među ostalim o procjeni rizika ili mjerama za suradnju i koordinaciju s državama članicama na koje utječe planirano produljenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama. Ako obavijest ne zadovoljava minimalne zahtjeve, Komisija bi to trebala raspraviti s predmetnom državom članicom i zatražiti dodatne informacije ili zatražiti od te države članice da dopuni svoju prvotnu obavijest.

(47)

Komisija bi najmanje jednom godišnje trebala izvješćivati Europski parlament i Vijeće o funkcioniranju područja bez nadzora unutarnjih granica („izvješće o stanju Schengena”). Komisija bi također trebala moći zasebno raspravljati o tom izvješću s Europskim parlamentom i Vijećem. To bi izvješće trebalo uključivati popis svih odluka o ponovnom uvođenju nadzora državne granice na unutarnjim granicama koje su donesene u relevantnoj godini te mjera koje je Komisija donijela u pogledu ponovnog uvođenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama. U izvješću bi posebnu pozornost trebalo posvetiti nadzoru državne granice koji je na snazi dulje od dvanaest mjeseci. Trebalo bi uključivati i procjenu nužnosti i proporcionalnosti ponovnog uvođenja i produljenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama tijekom razdoblja na koje se to izvješće odnosi te informacije o trendovima na području bez nadzora unutarnjih granica u smislu nedopuštenog kretanja državljana trećih zemalja, uzimajući u obzir dostupne informacije relevantnih agencija Unije i analizu podataka iz relevantnih informacijskih sustava. Izvješćem o stanju Schengena trebala bi biti obuhvaćena i obveza izvješćivanja koja proizlazi iz članka 20. mehanizma za evaluaciju i praćenje schengenske pravne stečevine.

(48)

Izvješće o stanju Schengena trebalo bi biti popraćeno izvješćem koje treba dostaviti u skladu s člankom 25. Uredbe (EU) 2022/922.

(49)

Mehanizmom za privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama u hitnim situacijama ili radi suzbijanja predvidljivih prijetnji trebalo bi predvidjeti mogućnost za Komisiju da organizira savjetovanja država članica. Komisija bi trebala organizirati savjetovanje ako to zatraži država članica na koju to izravno utječe. U taj bi postupak trebale biti uključene relevantne agencije Unije kako bi, prema potrebi, podijelile svoje stručno znanje. U okviru tih savjetovanja trebalo bi razmotriti mogućnost primjene alternativnih mjera i, prema potrebi, praktične aranžmane za provedbu nadzora državne granice na unutarnjim granicama i njihovo trajanje. Ta bi savjetovanja trebala biti obvezna ako Komisija ili država članica izda mišljenje u kojem izražava zabrinutost zbog ponovnog uvođenja nadzora državne granice.

(50)

Komisija i države članice trebale bi imati mogućnost izražavanja bilo kakve zabrinutosti u pogledu nužnosti i proporcionalnosti odluke države članice da ponovno uvede nadzor državne granice na unutarnjim granicama u hitnoj situaciji ili radi suzbijanja predvidljive prijetnje. U slučaju ponovnog uvođenja i produljenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama zbog predvidljivih prijetnji pri čemu je ukupno trajanje nadzora dulje od 12 mjeseci, Komisija bi trebala izdati mišljenje u kojem procjenjuje nužnost i proporcionalnost takvog nadzora državne granice na unutarnjim granicama. Ako država članica smatra da postoji znatna izvanredna situacija kojom se opravdava neprekidna potreba za nadzorom državne granice na unutarnjim granicama u trajanju duljem od dvije godine, trebalo bi utvrditi dodatne zaštitne mjere u smislu procjene rizika. Obavijest predmetne države članice trebala bi uključivati mjere koje namjerava donijeti, prema potrebi u suradnji s drugim državama članicama, a kojima bi se omogućio odgovor na prijetnju, kao i prikaz sredstava, djelovanja, uvjeta i vremenskog okvira koji se uzimaju u obzir s ciljem ukidanja nadzora državne granice na unutarnjim granicama što je prije moguće kako bi se očuvalo načelo slobodnog kretanja. Komisija bi u tom slučaju trebala izdati novo mišljenje. Tim se mišljenjem ne dovode u pitanje izvršne mjere, uključujući postupke zbog povrede, koje Komisija, kao čuvarica Ugovora, u svakom trenutku može poduzeti protiv bilo koje od država članica zbog nepoštovanja obveza u skladu s pravom Unije. Po izdavanju mišljenja Komisija bi trebala započeti savjetovanje s predmetnim državama članicama. Iako u području bez nadzora unutarnjih granica ozbiljna prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti u državi članici nije nužno vremenski ograničena, kako bi se održalo načelo slobodnog kretanja potrebno je ograničiti najdulje trajanje nadzora državne granice na unutarnjim granicama na temelju iste ozbiljne prijetnje, koje ne bi smjelo biti dulje od 2 godine. U iznimnim okolnostima i pod određenim uvjetima države članice trebale bi moći odlučiti produljiti nadzor državne granice na unutarnjim granicama za dodatna dva razdoblja od šest mjeseci. U svakom slučaju, nadzor državne granice na unutarnjim granicama koji se temelji na istoj ozbiljnoj prijetnji ne bi trebao trajati dulje od ukupno tri godine.

(51)

Kako bi omogućile ex post analizu odluke o privremenom ponovnom uvođenju nadzora državne granice na unutarnjim granicama, države članice trebale bi i dalje biti obvezne podnositi izvješće o ponovnom uvođenju nadzora državne granice na unutarnjim granicama Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji nakon što ukinu taj nadzor državne granice. Ako nadzor traje duže vrijeme, drugo takvo izvješće trebalo bi podnijeti nakon 12 mjeseci te ponovno 12 mjeseci nakon toga ako se nadzor iznimno nastavi primjenjivati. U izvješću bi posebno trebala biti navedena početna i daljnja procjena potrebe nadzora državne granice na unutarnjim granicama te ispunjavanje kriterija za ponovno uvođenje tog nadzora državne granice. Komisija u provedbenom aktu treba utvrditi predložak za takva izvješća i predložak učiniti dostupnim na internetu.

(52)

Pri provedbi ove Uredbe države članice ne smiju diskriminirati osobe na temelju spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog podrijetla, genetskih osobina, jezika, religije ili uvjerenja, političkog ili kakvog drugog mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije.

(53)

Nadležna tijela iz ove Uredbe u svim aktivnostima koje poduzimaju na temelju ove Uredbe, uključujući kad se koriste svojim ovlastima za provedbu kontrola, trebala bi u potpunosti poštovati pravila o zaštiti podataka u skladu s pravom Unije. Nadležna nacionalna tijela obrađuju osobne podatke u svojem području primjene za potrebe ove Uredbe u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (18) ili Direktivom (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća (19).

(54)

S obzirom na cilj ove Uredbe, tj. jačanje funkcioniranja schengenskog područja, i na to da ga države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti jer je potrebno izmijeniti zajednička pravila na razini Unije, već se on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(55)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. S obzirom na to da ova Uredba predstavlja daljnji razvoj schengenske pravne stečevine, Danska, u skladu s člankom 4. navedenog protokola, u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće odluči o ovoj Uredbi odlučuje hoće li je provesti u svojem nacionalnom pravu.

(56)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (20); Irska stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(57)

U pogledu Islanda i Norveške ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (21), koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ (22).

(58)

U pogledu Švicarske ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (23), koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (24).

(59)

U pogledu Lihtenštajna ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (25), koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (26).

(60)

Ovom Uredbom ne dovodi se u pitanje primjena Direktive 2004/38/EZ.

(61)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela koja su posebno priznata Poveljom.

(62)

Uredbu (EU) 2016/399 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

članak 2. mijenja se kako slijedi:

2.

u članku 5. stavku 3. dodaje se sljedeći podstavak:

„Ako velik broj migranata pokuša neovlašteno prijeći njihove vanjske granice, masovno i koristeći silu, države članice mogu poduzeti potrebne mjere za očuvanje sigurnosti i javnog poretka.”

3.

u članku 5. dodaje se sljedeći stavak:

(*1)  Uredba (EU) 2024/1359 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o kriznim situacijama i situacijama više sile u području migracija i azila te o izmjeni Uredbe (EU) 2021/1147 (SL L, 2024/1359, 22.5.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/1359/oj)."

(*2)  Direktiva Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravkom (SL L 16, 23.1.2004., str. 44.).”;"

4.

članak 13. zamjenjuje se sljedećim:

(*3)  Uredba (EU) 2019/1896 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2019. o europskoj graničnoj i obalnoj straži i stavljanju izvan snage uredaba (EU) br. 1052/2013 i (EU) 2016/1624, (SL L 295, 14.11.2019., str. 1.).”;"

5.

naslov poglavlja V. zamjenjuje se sljedećim: „Posebne mjere koje se odnose na vanjske granice”;

6.

umeće se sljedeći članak:

7.

članak 23. zamjenjuje se sljedećim:

8.

umeće se sljedeći članak:

(*4)  Uredba (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2013/32/EU (SL L, 2024/1348, 22.5.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/1348/oj)."

(*5)  Uredba (EU) 2024/1347 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva kao korisnika međunarodne zaštite, za jedinstveni status za izbjeglice ili osobe koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu i za sadržaj odobrene zaštite, o izmjeni Direktive Vijeća 2003/109/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2011/95/EU (SL L, 2024/1347, 22.5.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/1347/oj).”;"

9.

u članku 24. prvi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Države članice uklanjaju sve prepreke koje bi mogle priječiti nesmetan protok prometa na cestovnim graničnim prijelazima na unutarnjim granicama, a posebno ograničenja brzine koja nisu povezana s cestovnom sigurnosti ili potrebna radi upotrebe tehnologija iz članka 23. točke (a).”

10.

članak 25. zamjenjuje se sljedećim:

11.

umeće se sljedeći članak:

12.

članak 26. zamjenjuje se sljedećim:

13.

članak 27. zamjenjuje se sljedećim:

14.

umeće se sljedeći članak:

15.

Članak 28. zamjenjuje se sljedećim:

16.

članak 33. zamjenjuje se sljedećim:

17.

članak 36. zamjenjuje se sljedećim:

18.

umeće se sljedeći članak:

19.

u članku 39. stavku 1. dodaje se sljedeća točka:

;

20.

umeće se sljedeći članak:

21.

tekst iz Priloga ovoj Uredbi dodaje se kao prilozi XI. I XII. Uredbi (EU) 2016/399: