(1)

Cilj je Direktive (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća (4) poboljšati funkcioniranje unutarnjeg tržišta, uz istodobno postizanje visoke razine zaštite potrošača i veće kružnosti gospodarstva. U kontekstu zelene tranzicije ovom se Direktivom želi poboljšati funkcioniranje unutarnjeg tržišta, uz istodobno promicanje održivije potrošnje, čime se dopunjuje cilj Direktive (EU) 2019/771.

(2)

Kako bi se ostvarili ti ciljevi, a posebno kako bi se olakšalo prekogranično pružanje usluga i tržišno natjecanje među serviserima robe koju potrošači kupuju na unutarnjem tržištu, potrebno je utvrditi jedinstvena pravila za promicanje popravka robe koju kupuju potrošači u okviru i izvan odgovornosti prodavatelja utvrđene Direktivom (EU) 2019/771. Države članice već su uvele ili razmatraju uvođenje pravila za promicanje popravka i ponovne upotrebe robe koju su potrošači kupili izvan postojeće odgovornosti prodavatelja utvrđene Direktivom (EU) 2019/771. Različita obvezujuća nacionalna pravila u tom području predstavljaju stvarne ili potencijalne prepreke funkcioniranju unutarnjeg tržišta i negativno utječu na prekogranične transakcije gospodarskih subjekata koji posluju na tom tržištu. Moguće je da će radi usklađivanja s različitim obvezujućim nacionalnim pravilima ti gospodarski subjekti morati prilagoditi svoje usluge i suočiti se s dodatnim transakcijskim troškovima za dobivanje potrebnih pravnih savjeta o zahtjevima iz prava države članice u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, koji se primjenjuju na temelju Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (5), te da će u skladu s time morati prilagoditi svoje ugovore o pružanju usluga popravka. To će posebno utjecati na mala i srednja poduzeća, koja čine većinu u sektoru popravaka. Pravna rascjepkanost mogla bi negativno utjecati i na povjerenje potrošača u prekogranični popravak zbog nesigurnosti u pogledu čimbenika važnih za odluku o popravku robe.

(3)

Kako bi se smanjilo preuranjeno odlaganje upotrebljive robe koju kupuju potrošači, a potrošače potaknulo da duže upotrebljavaju svoju robu, potrebno je ojačati odredbe o popravku robe, čime bi se potrošačima omogućilo da potraže cjenovno pristupačan popravak od pružatelja usluge popravka po vlastitom izboru. Popravkom bi se trebala postići održiva potrošnja jer će zahvaljujući njemu vjerojatno nastajati manje otpada zbog odbačene robe, smanjit će se potražnja za resursima, među ostalim energijom, potrebnima za postupak proizvodnje i prodaje nove robe kojom se zamjenjuje neispravna roba i smanjit će se emisije stakleničkih plinova. Ovom se Direktivom promiče održiva potrošnja u cilju ostvarivanja koristi za okoliš tako što se promiče životni ciklus robe koji uključuje ponovnu upotrebu, popravak i obnovu, a istodobno se stvaraju i koristi za potrošače tako što se izbjegavaju troškovi povezani s novom kupnjom u kratkoročnom razdoblju.

(4)

Ponašanje potrošača obuhvaća širok spektar različitih aspekata. Pri odabiru između popravka i kupnje nove robe ključnu ulogu imaju kriteriji odlučivanja kao što su ekonomska praktičnost, trajnost, dostupnost i blizina usluge popravka te vrijeme potrebno za popravak. Različite prepreke mogle bi spriječiti potrošače da se odluče za popravak. Cilj je ove Direktive odgovoriti na neke od tih prepreka.

(5)

Uredbom (EU) 2024/1781 Europskog parlamenta i Vijeća (6) osobito se utvrđuju zahtjevi na strani ponude u cilju postizanja održivijeg dizajna proizvoda u fazi proizvodnje. Direktivom (EU) 2024/825 Europskog parlamenta i Vijeća (7) utvrđuju se zahtjevi na strani potražnje kojima se osigurava pružanje potpunijih informacija o trajnosti i mogućnosti popravka robe na prodajnom mjestu, čime bi se potrošačima trebalo omogućiti donošenje informiranih odluka o održivoj kupnji. Ovom se Direktivom ti zahtjevi na strani ponude i na strani potražnje nastoje dopuniti promicanjem popravka i ponovne upotrebe u fazi nakon prodaje izvan odgovornosti prodavatelja. Osim toga, Direktivu (EU) 2019/771 trebalo bi izmijeniti kako bi se promicao popravak u okviru odgovornosti prodavatelja. Stoga se ovom Direktivom, u kontekstu europskog zelenog plana, nastoje ostvariti ciljevi promicanja održivije potrošnje, kružnog gospodarstva i zelene tranzicije.

(6)

Ova Direktiva ne bi trebala utjecati na slobodu država članica da reguliraju aspekte ugovora o pružanju usluga popravka koji nisu usklađeni pravom Unije. Ova Direktiva ne bi trebala utjecati ni na slobodu država članica da uređuju aspekte općeg ugovornog prava, kao što su pravila o sklapanju, valjanosti, ništetnosti ili učincima ugovora, uključujući posljedice raskida ugovora, u mjeri u kojoj oni nisu uređeni ovom Direktivom, ni na pravo na naknadu štete. Ovom se Direktivom ne bi trebala dovoditi u pitanje Uredba (EU) 2023/988 Europskog parlamenta i Vijeća (8), posebno u slučaju opoziva proizvoda zbog sigurnosti.

(7)

Države članice trebale bi i dalje moći, ako je to u skladu s obvezama utvrđenima u ovoj Direktivi i drugom primjenjivom pravu Unije, zadržati ili uvesti odredbe o drugim aspektima promicanja popravka robe kojima bi se mogla dopuniti pravila utvrđena u ovoj Direktivi, na primjer u pogledu komercijalnih jamstava, postojanja centara za usluge popravka ili financijskih poticaja za popravak.

(8)

Kako bi se u potpunosti iskoristile prednosti ove Direktive, ona bi se trebala primjenjivati na svu robu. Međutim, odredbe o obvezama popravka i obavješćivanja kako su navedene u ovoj Direktivi trebale bi se primjenjivati samo na robu za koju su pravnim aktima Unije predviđeni zahtjevi u pogledu mogućnosti popravka.

(9)

Zahtjevi u pogledu mogućnosti popravka trebali bi obuhvaćati sve zahtjeve iz pravnih akata Unije kojima se osigurava mogućnost popravka robe, uključujući, ali ne ograničavajući se na zahtjeve na temelju okvira za ekološki dizajn iz Uredbe (EU) 2024/1781, kako bi se obuhvatilo širok raspon robe i buduće promjene u drugim područjima prava Unije.

(10)

Serviseri potrošačima trebaju pružiti ključne informacije o svojim uslugama popravka. Kako bi se potrošačima olakšala slobodna odluka o tome tko će izvršiti popravak robe i kako bi im se pomoglo da pronađu i odaberu odgovarajuće usluge popravka, serviseri bi trebali moći dobrovoljno upotrebljavati standardizirani Europski obrazac za informacije o popravku iz Priloga I. ovoj Direktivi. Europski obrazac za informacije o popravku trebao bi sadržavati ključne parametre koji utječu na odluke potrošača o popravku, kao što su priroda nedostatka, cijena i vrijeme u kojem se serviser obvezuje dovršiti popravak. Ako serviser nudi dodatne usluge poput prijevoza, trebalo bi navesti pojedinačne troškove tih usluga. Informacije iz Europskog obrasca za informacije o popravku trebale bi potrošačima bit pružene na jasan i razumljiv način i u skladu sa zahtjevima za pristupačnost iz Direktive (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća (9). Europski obrazac za informacije o popravku mogao bi potrošačima omogućiti da procijene i lako usporede ponude za popravak, uključujući alternativne ponude popravka, i olakšati pružanje informacija o uslugama popravka, posebno za mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća. Serviseri bi imali veću pravnu sigurnost jer bi se smatralo da su upotrebom i pravilnim popunjavanjem Europskog obrasca za informacije o popravku ispunili svoje pravne obveze, osobito one o pružanju određenih predugovornih informacija na temelju Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća (10). Standardizirani prikaz ključnih informacija putem Europskog obrasca za informacije o popravku povećao bi jasnoću i transparentnost, što bi doprinijelo većem povjerenju potrošača u usluge popravka.

(11)

Ako serviser dostavlja Europski obrazac za informacije o popravku, trebao bi to učiniti u razumnom roku, koji bi trebao odgovarati najkraćem mogućem razdoblju nakon što je podnesen zahtjev, a prije nego što se potrošač obveže ugovorom o pružanju usluga popravka. Ako se Europski obrazac za informacije o popravku ne dostavlja, potrošač bi također trebao moći sklopiti ugovor o pružanju usluga popravka sa serviserom na temelju predugovornih informacija pruženih drugim sredstvima u skladu s Direktivom 2011/83/EU.

(12)

Europski obrazac za informacije o popravku trebalo bi dostavljati besplatno. Međutim, postoje situacije u kojima serviser mora obaviti dijagnostičku uslugu, tj. pregledati robu kako bi utvrdio prirodu nedostatka ili vrstu popravka. U takvim bi slučajevima serviser trebao moći zatražiti od potrošača da plati potrebne troškove koje serviser ima, uključujući troškove rada i prijevoza. U skladu s predugovornim informacijama i drugim zahtjevima utvrđenima u Direktivi 2011/83/EU serviser bi trebao obavijestiti potrošača o takvim troškovima prije nego što potrošač zatraži dijagnostičku uslugu i prije pružanja Europskog obrasca za informacije o popravku. Potrošači bi trebali imati mogućnost da ne zatraže dijagnostičku uslugu ako smatraju da su troškovi dijagnostičke usluge previsoki. Ako potrošač odluči dati robu na popravak, serviser bi trebao moći odbiti takve troškove od cijene popravka. Time se ne dovode u pitanje pravila država članica o obveznom odbijanju takvih troškova. Odbijanje bi se moglo priopćiti putem Europskog obrasca za informacije o popravku.

(13)

Serviseri ne bi trebali mijenjati uvjete popravka koje navedu u Europskom obrascu za informacije o popravku, među ostalim cijenu popravka, najmanje 30 kalendarskih dana. Međutim, serviser i potrošač trebali bi se moći dogovoriti o dužem razdoblju. Time bi se osiguralo da se potrošačima dâ dovoljno vremena za usporedbu različitih ponuda za popravak. Ako je ugovor o pružanju usluga popravka sklopljen na temelju Europskog obrasca za informacije o popravku, podaci o uvjetima popravka i cijeni navedeni u tom obrascu trebali bi biti sastavni dio ugovora o pružanju usluga popravka, čime se definiraju obveze servisera na temelju tog ugovora. Nepoštovanje tih ugovornih obveza uređeno je mjerodavnim nacionalnim pravom.

(14)

Ako serviser odluči dostaviti Europski obrazac za informacije o popravku, a potrošač prihvati u njemu navedene uvjete, serviser bi trebao biti obvezan izvršiti popravak. Države članice trebale bi osigurati razmjerna i učinkovita pravna sredstva za potrošače ako serviser ne izvrši uslugu popravka nakon što je potrošač prihvatio Europski obrazac za informacije o popravku. Takva pravna sredstva mogla bi uključivati naknadu troškova plaćenih za dijagnostičku uslugu.

(15)

Direktivom (EU) 2019/771 prodavateljima se nameće obveza popravka robe u slučaju neusklađenosti koja je postojala u trenutku isporuke robe i koja postane očita u roku odgovornosti. Ako se ta obveza ne primjenjuje, velik broj neispravne, ali inače upotrebljive robe preuranjeno se odbacuje. Kako bi se potrošače potaknulo na popravak robe u takvim situacijama, ovom bi se Direktivom proizvođačima trebala nametnuti obveza da na zahtjev potrošača poprave robu na koju se primjenjuju zahtjevi u pogledu mogućnosti popravka propisani pravnim aktima Unije jer su oni adresati tih zahtjeva u pogledu mogućnosti popravka. Ta bi se obveza trebala primjenjivati i na proizvođače koji imaju poslovni nastan u Uniji i na one koji imaju poslovni nastan izvan Unije u vezi s robom koja se stavlja na tržište Unije. Nadalje, ovom Direktivom ne bi se smjela dovesti u pitanje gospodarska sloboda izbora proizvođača da odluče prestati proizvoditi određenu robu, ne dovodeći u pitanje obvezu osiguravanja rezervnih dijelova i alata na temelju prava Unije, kada je ta obveza primjenjiva.

(16)

Budući da obveza popravka nametnuta proizvođačima na temelju ove Direktive obuhvaća nedostatke koji nisu posljedica nesukladnosti robe s kupoprodajnim ugovorom, proizvođači bi trebali moći osigurati popravak uz određenu cijenu koju plaća potrošač ili besplatno. Zaračunavanje cijene trebalo bi potaknuti proizvođače na razvoj održivih poslovnih modela, uključujući pružanje usluga popravka. Takvom bi se cijenom mogli uzeti u obzir, na primjer, troškovi rada, troškovi rezervnih dijelova, troškovi rada objekta za popravak i uobičajena marža. Cijena bi trebala biti razumna, što znači da bi je trebalo utvrditi tako da se potrošače ne odvraća namjerno od iskorištavanja proizvođačeve obveze popravka. Cijena i uvjeti popravka trebali bi biti dogovoreni ugovorom između potrošača i proizvođača, a potrošač bi trebao i dalje biti slobodan odlučiti jesu li cijena i uvjeti prihvatljivi. Potreba za takvim ugovorom i konkurentski pritisak drugih servisera trebali bi potaknuti proizvođače koji su obvezni izvršiti popravak da cijenu zadrže na razini prihvatljivoj za potrošača. Obveza popravka mogla bi se ispuniti i besplatno ako je nedostatak pokriven komercijalnim jamstvom, na primjer u vezi sa zajamčenom trajnosti robe. Kako bi potaknuo potrošače na popravak robe izvan zakonskog jamstva, proizvođač bi trebao moći ponuditi posudbu usporedive robe tijekom trajanja popravka, za koju se očekuje da bude vraćena nakon što potrošač primi popravljenu robu.

(17)

Bilo bi korisno kad bi se popravak mogao obaviti što bliže potrošaču kako bi se spriječili nepotrebni troškovi prijevoza i emisije. Proizvođači i, prema potrebi, ovlašteni zastupnici, uvoznici i distributeri trebali bi moći svoju obvezu popravka ispuniti podugovaranjem popravka, na primjer ako nemaju infrastrukturu za popravak ili ako popravak može obaviti serviser smješten bliže potrošaču. Međutim, oni bi i dalje trebali ostati odgovorni za obvezu popravka.

(18)

U skladu sa zahtjevima utvrđenima u delegiranim aktima donesenima na temelju Uredbe (EU) 2024/1781 ili provedbenim mjerama donesenima na temelju Direktive 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11) proizvođači trebaju omogućiti pristup rezervnim dijelovima, informacijama o popravku i održavanju ili svim softverskim alatima, ugrađenom softveru ili sličnim pomoćnim sredstvima povezanima s popravcima. Tim se zahtjevima osigurava tehnička izvedivost popravka koji obavlja proizvođač, ali i drugi serviseri. Zbog toga će serviseri i, ako je to primjenjivo, potrošači imati pristup rezervnim dijelovima te informacijama i alatima povezanima s popravkom u skladu s pravnim aktima Unije, a potrošači će imati veći izbor servisera ili, ako je to primjenjivo, mogućnost da sami izvrše popravak. Rezervni dijelovi trebali bi biti dostupni barem tijekom razdoblja utvrđenog u pravnim aktima Unije. Proizvođači koji zbog odgovarajućih pravnih obveza na temelju prava Unije ili dobrovoljno stavljaju na raspolaganje rezervne dijelove i alate za robu obuhvaćenu pravnim aktima iz Priloga II. ovoj Direktivi, trebali bi naplaćivati razumnu cijenu koja ne odvraća od pristupa takvim rezervnim dijelovima i alatima, čime bi se spriječio popravak. Kako bi dopunili te mjere, proizvođači ne bi trebali upotrebljavati ugovorne klauzule, hardverske ili softverske tehnike kojima se sprečava popravak robe za koju su u pravnim aktima Unije iz Priloga II. ovoj Direktivi utvrđeni zahtjevi u pogledu mogućnosti popravka, osim sako su opravdani legitimnim i objektivnim čimbenicima, među ostalim kako bi se spriječila ili ograničila neovlaštena upotreba djelâ i drugih predmeta zaštićenih pravima intelektualnog vlasništva na temelju pravnih akata Unije i nacionalnih pravnih akata, posebno direktiva 2001/29/EZ (12), 2004/48/EZ (13) i (EU) 2019/790 (14) s Europskog parlamenta i Vijeća. To bi stoga trebalo potaknuti tržišno natjecanje i donijeti koristi potrošačima zahvaljujući boljim uslugama i nižim cijenama popravka.

(19)

Prakse trgovaca kojima se potrošače navodi na uvjerenje da se njihova roba ne može popraviti zbog prethodnog popravka ili pregleda koji su izvršili neovisni serviser, neprofesionalni serviser ili krajnji korisnici ili lažne tvrdnje trgovaca da takav popravak ili pregled stvara rizike povezane sa sigurnošću, čime se potrošače dovodi u zabludu, mogle bi se, ako je to primjenjivo, smatrati nepoštenom poslovnom praksom na temelju Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (15).

(20)

Obveza popravka trebala bi se primjenjivati i u slučajevima kada proizvođač ima poslovni nastan izvan Unije. Kako bi se potrošačima omogućilo da se obrate gospodarskom subjektu koji ima poslovni nastan u Uniji radi izvršavanja te obveze, ovom se Direktivom predviđa niz alternativnih gospodarskih subjekata od kojih se zahtjeva ispunjavanje proizvođačeve obveze popravka u takvim slučajevima. Time bi se proizvođačima koji se nalaze izvan Unije trebalo omogućiti da svoju obvezu popravka organiziraju i izvršavaju unutar Unije.

(21)

Kako bi se izbjeglo preopterećenje proizvođača i osiguralo da mogu ispuniti svoju obvezu popravka, ta bi obveza trebala biti ograničena na onu robu za koju su i u mjeri u kojoj su u pravnim aktima Unije predviđeni zahtjevi u pogledu mogućnosti popravka. Zahtjevi u pogledu mogućnosti popravka ne obvezuju proizvođače na popravak neispravne robe, već osiguravaju mogućnost popravka robe. Primjeri pravnih akata Unije kojima se utvrđuju zahtjevi u pogledu mogućnosti popravka jesu delegirani akti doneseni na temelju Uredbe (EU) 2024/1781 ili provedbene mjere donesene na temelju Direktive 2009/125/EZ, kojima se stvara okvir za povećanje okolišne održivosti proizvoda, ili drugi relevantni pravni akti Unije, kao što je Uredba (EU) 2023/1542 Europskog parlamenta i Vijeća (16). Tim ograničenjem obveze popravka trebalo bi osigurati da toj obvezi podliježe samo roba koja je dizajnirana tako da se može popraviti. Relevantni zahtjevi u pogledu mogućnosti popravka uključuju zahtjeve u pogledu dizajna kojima se unapređuje mogućnost rastavljanja robe i predviđa dostupnost niza rezervnih dijelova tijekom minimalnog razdoblja. Obveza popravka trebala bi odgovarati području primjene zahtjeva u pogledu mogućnosti popravka, na primjer, zahtjevi za ekološki dizajn mogli bi se primjenjivati samo na određene sastavne dijelove robe ili bi se moglo utvrditi određeno razdoblje tijekom kojeg su dostupni rezervni dijelovi. Obveza popravka iz ove Direktive, kojom se potrošačima omogućuje da popravak zatraže izravno od proizvođača u fazi nakon prodaje, trebala bi dopunjavati zahtjeve na strani ponude u pogledu mogućnosti popravka utvrđene u, na primjer, Uredbi (EU) 2024/1781 te time poticati potražnju potrošača za popravcima.

(22)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost, u Prilogu II. ovoj Direktivi trebalo bi navesti pravne akte Unije koji sadržavaju zahtjeve u pogledu mogućnosti popravka za relevantne kategorije robe. Kako bi se osigurala usklađenost s budućim regulatornim promjenama, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s dodavanjem pravnih akata Unije u Prilog II. ovoj Direktivi nakon donošenja novog zahtjeva u pogledu mogućnosti popravka. Komisija bi te pravne akte trebala dodati što prije, a najkasnije 12 mjeseci nakon njihove objave. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (17). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(23)

Iako se ovom Direktivom obveza popravka nameće proizvođaču, njome se također potrošačima olakšava izbor usluga popravka koje nude drugi serviseri. Taj će izbor olakšati Europski obrazac za informacije o popravku kojeg dobrovoljno dostavlja ne samo proizvođač nego i serviseri, poput prodavatelja ili neovisnih servisera, ili pretraživanjem putem internetske platforme za popravak. Budući da bi potrošači morali platiti popravak, vjerojatno će usporediti različite mogućnosti popravka kako bi odabrali usluge popravka koje najbolje odgovaraju njihovim potrebama. Stoga je vjerojatno da će se obratiti neovisnim serviserima u svojoj blizini ili prodavatelju prije nego što stupe u kontakt s proizvođačima koji bi se, na primjer, mogli nalaziti na većoj udaljenosti i čija bi cijena mogla biti viša zbog troškova prijevoza.

(24)

U skladu s Direktivom (EU) 2019/771, proizvođača bi trebalo izuzeti od obveze popravka ako je popravak činjenično ili pravno nemoguć. Stoga proizvođač ne bi trebao moći odbiti popravak iz isključivo ekonomskih razloga, kao što je trošak rezervnih dijelova, ili samo zbog toga što su prethodni popravak obavili drugi serviseri ili, ako je to primjenjivo, potrošač. U nacionalnom pravu kojim se provodi Direktiva (EU) 2019/771 ili prethodna Direktiva 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (18) već se primjenjuje kriterij nemogućnosti popravka i nacionalni sudovi ga primjenjuju.

(25)

Kako bi se povećala osviještenost potrošača o dostupnosti popravka, a time i vjerojatnost popravka, proizvođači ili, ako je to primjenjivo, ovlašteni zastupnici, uvoznici ili distributeri trebali bi obavijestiti potrošače stavljanjem na raspolaganje informacija o svojoj obvezi popravka i svojim uslugama popravka. Informacije bi trebale biti dostupne barem tijekom ukupnog trajanja obveze popravka, koje bi se moglo shvatiti tako da počinje od trenutka stavljanja na tržište do isteka zahtjeva u pogledu mogućnosti popravka. U informacijama bi trebalo navesti robu obuhvaćenu tom obvezom, zajedno s objašnjenjem da se i u kojoj mjeri osigurava popravak te robe, na primjer putem podugovaratelja. Te bi informacije potrošaču trebale biti lako dostupne i pružene na jasan i razumljiv način, tako da ih potrošač ne mora sam zatražiti, te usklađene sa zahtjevima za pristupačnost iz Direktive (EU) 2019/882. Proizvođač bi trebao moći slobodno odlučiti o načinu na koji obavješćuje potrošača, primjerice na vidljivom i istaknutom mjestu putem internetske stranice, putem digitalne putovnice za proizvode ili na prodajnom mjestu, na primjer ako je proizvođač prodavatelj.

(26)

Kako bi potaknula popravak robe, Komisija bi trebala uspostaviti europsku internetsku platformu za popravak („europska internetska platforma”). Europska internetska platforma trebala bi se sastojati od nacionalnih odjeljaka koji se temelje na zajedničkom internetskom sučelju i uključivati poveznice na nacionalne internetske platforme za popravak („nacionalne internetske platforme”) koje ispunjavaju kriterije utvrđene u ovoj Direktivi. U tu bi svrhu Komisija trebala izraditi zajedničko internetsko sučelje za europsku internetsku platformu. Komisija bi također trebala biti odgovorna za osiguravanje informatičkog održavanja zajedničkog internetskog sučelja i odgovarati na tehničke ili druge upite korisnika o nepravilnom funkcioniranju europske internetske platforme. Europska internetska platforma potrošačima bi trebala bi biti dostupna besplatno. Također bi, ako je primjenjivo, trebala moći uključiti prodavatelje obnovljene robe, kupce neispravne robe za obnovu ili dopunske tržišne instrumente, poput inicijativa za popravak u okviru lokalne zajednice. Države članice trebale bi ili upotrijebiti zajedničko internetsko sučelje kako bi izradile svoje nacionalne odjeljke na europskoj internetskoj platformi ili uspostaviti, ili, ako je primjenjivo zadržati, nacionalne internetske platforme koje ispunjavaju kriterije utvrđene u ovoj Direktivi. Ako države članice upotrebljavaju europsku internetsku platformu, državama članicama trebalo bi prepustiti odluku o tome kako popuniti nacionalne odjeljke, na primjer samoregistracijom, unosom skupnih podataka iz postojećih baza podataka uz pristanak servisera ili uvjetovanjem registracije prethodnim odobrenjem. Ako to smatraju potrebnim, države članice trebale bi moći utvrditi uvjete za pristup nacionalnim odjeljcima, kao što su ispunjavanje kriterija za stručne kvalifikacije ili dokazivanje usklađenosti s primjenjivim dobrovoljnim europskim ili nacionalnim standardima kvalitete popravka. Takvi bi uvjeti trebali biti nediskriminirajući i u skladu s pravom Unije. Države članice koje u svojim nacionalnim odjeljcima odluče utvrditi uvjete pristupa trebale bi imati dodatnih šest mjeseci da svoj nacionalni odjeljak stave u funkciju.

(27)

Neke države članice ili poduzeća uložili su resurse u razvoj nacionalnih internetskih platformi za promicanje popravka. Kako bi se izbjeglo stvaranje prekomjernog administrativnog opterećenja i omogućila odgovarajuća fleksibilnost, države članice također bi trebale moći odlučiti da zadrže postojeću nacionalnu internetsku platformu koja ispunjava zahtjeve iz ove Direktive. Ako država članica zadržava ili uspostavlja nacionalnu internetsku platformu, ne bi trebala biti obvezna uspostaviti nacionalni odjeljak na europskoj internetskoj platformi ni imenovati nacionalne kontaktne točke. Države članice trebale bi odabrati između uspostave nacionalnog odjeljka na europskoj internetskoj platformi ili uspostave nacionalne internetske platforme koja ispunjava uvjete utvrđene u ovoj Direktivi i o tome obavijestiti Komisiju do 31. srpnja 2026. Takve nacionalne internetske platforme bit će dostupne putem poveznice s europske internetske platforme ako budu u funkciji najkasnije 31. srpnja 2027. To bi mogle biti privatne ili javne internetske platforme ili platforme u okviru javno-privatnog partnerstva.

(28)

Europska internetska platforma trebala bi uključivati korisnicima prilagođene alate za pretraživanje servisera po državama članicama. Time bi se potrošačima pomoglo da ocijene i usporede prednosti različitih pružatelja usluga popravka, čime bi ih se potaknulo da odaberu popravak. Iako je cilj europske internetske platforme olakšati potragu za uslugama popravka u odnosima između poduzeća i potrošača, u cilju promicanja održive potrošnje, države članice trebale bi moći proširiti opseg svojeg nacionalnog odjeljka na europskoj internetskoj platformi kako bi on uključivao prodavatelje obnovljene robe, kupce neispravne robe za obnovu ili inicijative za popravak u okviru lokalne zajednice, poput kafića za popravke.

(29)

Države članice trebale bi imenovati predstavnika koji će sudjelovati u stručnoj skupini koju osniva Komisija radi savjetovanja o osmišljavanju i funkcioniranju europske internetske platforme kako bi se olakšala koordinacija između Komisije i država članica.

(30)

Države članice također bi trebale imenovati nacionalne kontaktne točke odgovorne za zadaće povezane s upravljanjem njihovim nacionalnim odjeljkom. Nacionalne kontaktne točke koje imenuju države članice trebale bi, ako je to primjenjivo, provoditi nadzor nad podacima sadržanima u nacionalnom odjeljku radi otkrivanja, identificiranja i uklanjanja nevažećih informacija u skladu s pravom Unije.

(31)

Komisija bi trebala osigurati da europska internetska platforma potrošačima bude dostupna lako i besplatno. Europska internetska platforma trebala bi omogućiti potrošačima da pronađu odgovarajuće usluge popravka za svoju neispravnu robu i, ako je to primjenjivo, prodavatelje obnovljene robe, kupce neispravne robe za obnovu ili inicijative za popravak u okviru lokalne zajednice, kao što su kafići za popravke. Potrošači bi trebali moći upotrebljavati funkcije pretraživanja za filtriranje po različitim značajkama, kao što su kategorije robe, dostupnost privremene zamjenske robe, pokazatelji kvalitete i svi uvjeti popravka, uključujući lokaciju servisera i mogućnost prekograničnog pružanja usluga. Europska internetska platforma trebala bi biti dostupna i ranjivim potrošačima, uključujući osobe s invaliditetom, u skladu s primjenjivim pravom Unije o pristupačnosti.

(32)

Funkcija pretraživanja na temelju robe mogla bi se odnositi na vrstu robe ili robnu marku. Budući da serviseri ne mogu znati o kojem je točno nedostatku riječ prije podnošenja zahtjeva za popravak, trebalo bi biti dovoljno da na europskoj internetskoj platformi pruže opće informacije o ključnim elementima svojih usluga popravka kako bi potrošači mogli odlučiti hoće li popraviti dotičnu robu, što se posebno odnosi na informacije o prosječnom vremenu za dovršetak popravka, dostupnosti privremene zamjenske robe, mjestu na kojem potrošač predaje robu na popravak i dostupnosti pomoćnih usluga. Servisere i, prema potrebi, prodavatelje obnovljene robe, kupce neispravne robe za obnovu ili inicijative za popravak u okviru lokalne zajednice, kao što su kafići za popravke, trebalo bi poticati da redovito ažuriraju svoje informacije na europskoj internetskoj platformi. Kako bi se izgradilo povjerenje potrošača u usluge popravka dostupne na europskoj internetskoj platformi, serviseri bi trebali moći dokazati da poštuju određene standarde popravka.

(33)

Kako bi se olakšalo dobivanje Europskog obrasca za informacije o popravku, europska internetska platforma trebala bi uključivati mogućnost da potrošači taj obrazac zatraže izravno od servisera putem europske internetske platforme, ako serviser taj obrazac dobrovoljno stavlja na raspolaganje.

(34)

Kako bi se povećala osviještenost potrošača o europskoj internetskoj platformi, Komisija i države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće korake, primjerice navesti europsku internetsku platformu na srodnim nacionalnim internetskim stranicama ili provoditi komunikacijske kampanje.

(35)

Države članice trebale bi osigurati da njihovi nacionalni zakoni, među ostalim pri prenošenju ove Direktive, budu u potpunosti usklađeni s temeljnim slobodama pružanja usluga i poslovnog nastana sadržanima u Ugovorima. Ovom Direktivom ne bi se trebala dovoditi u pitanje Direktiva (EU) 2018/958 Europskog parlamenta i Vijeća (19).

(36)

Države članice trebale bi poduzeti barem jednu mjeru kojom se promiče popravak. Takve mjere mogle bi biti financijske ili nefinancijske prirode. Mjere nefinancijske prirode mogle bi uključivati informativne kampanje, potporu inicijativama za popravak u okviru lokalne zajednice izravnim sredstvima kao što je osiguravanje prostora za laboratorije za popravak ili mjestâ za sastanke, primjerice u društvenim ili kulturnim centrima. Mjere financijske prirode mogle bi, na primjer, imati oblik vaučera za popravak, fondova za popravak, podupiranja ili uspostave lokalnih ili regionalnih internetskih platformi za popravak, organiziranja ili financiranja programa osposobljavanja za stjecanje posebnih vještina u području popravka, mjera oporezivanja. U kontekstu mjera oporezivanja, ako je to primjenjivo, u skladu s Prilogom III. Direktivi Vijeća 2006/112/EZ (20), države članice mogu, prema potrebi, odlučiti predvidjeti sniženu stopu poreza na dodanu vrijednost za pružanje usluga popravka kućanskih aparata, cipela i robe od kože, odjeće i kućanskog rublja, uključujući popravke i izmjene. U tom kontekstu Komisija bi prema potrebi mogla razmotriti podnošenje prijedloga o izmjeni Priloga III. toj direktivi. Navedene mjere mogle bi se poduzeti na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini. Države članice trebale bi obavijestiti Komisiju o jednoj ili više poduzetih mjera kojima se promiče popravak kako bi se olakšala razmjena primjera najbolje prakse. Komisija bi informacije o takvim mjerama trebala stavljati na raspolaganje javnosti.

(37)

Potrebno je da države članice utvrde sankcije za kršenje nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive i osiguraju njihovu provedbu. Te bi sankcije trebale biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(38)

Komisija bi trebala omogućiti razvoj dobrovoljnog europskog standarda kvalitete za usluge popravka, primjerice poticanjem i olakšavanjem dobrovoljne suradnje u pogledu standarda između poduzeća, javnih tijela i drugih dionika, kao što su neovisni pružatelji usluga popravka i inicijative za popravak u okviru lokalne zajednice, ili upućivanjem zahtjeva za normizaciju europskim organizacijama za normizaciju. Europski standard kvalitete za usluge popravka mogao bi povećati povjerenje potrošača u usluge popravka u cijeloj Uniji. Takav standard mogao bi uključivati aspekte koji utječu na odluke potrošača o popravku, kao što su vrijeme potrebno za popravak, dostupnost privremene zamjenske robe, jamstva kvalitete kao što je komercijalno jamstvo za popravak i dostupnost pomoćnih usluga kao što su uklanjanje, ugradnja i prijevoz koje nude serviseri.

(39)

Odredbama o izvršenju utvrđenima u ovoj Direktivi ne dovodi se u pitanje Direktiva (EU) 2020/1828 Europskog parlamenta i Vijeća (21).

(40)

Kako bi se potrošače potaknulo da se odluče za popravak kao način usklađivanja robe u okviru odgovornosti prodavatelja, a time i promicao popravak, ako potrošač odabere popravak kao pravno sredstvo za usklađivanje robe, Direktivu (EU) 2019/771 trebalo bi izmijeniti kako bi se rok odgovornosti produljio za 12 mjeseci, koje bi trebalo dodati preostalom razdoblju roka odgovornosti za robu. To bi se produljenje trebalo primijeniti samo jednom. Međutim, države članice mogle bi dodatno poticati popravak predviđanjem dodatnih produljenja odgovornosti prodavatelja u slučaju ponovnog popravka. Države članice također bi mogle uvesti ili zadržati pravila za produljenje odgovornosti prodavatelja u slučaju popravka za razdoblja duža od 12 mjeseci. U skladu s Direktivom (EU) 2019/771, ako se primjenjuje produljenje roka odgovornosti, prodavatelj bi trebao biti odgovoran za svaku neusklađenost koja je postojala u trenutku isporuke robe i koja postane očita u preostalom razdoblju roka odgovornosti za robu, što uključuje produljenje. Produljenjem roka odgovornosti ne bi se trebala dovoditi u pitanje prava potrošača predviđena Direktivom (EU) 2019/771. Ovom se Direktivom ne bi trebalo dovoditi u pitanje to da države članice mogu uvesti ili zadržati odredbe kojima se predviđa duže produljenje roka odgovornosti samo za popravljene dijelove u skladu s Direktivom (EU) 2019/771. Uzimajući u obzir fleksibilnost predviđenu Direktivom (EU) 2019/771, države članice koje ne propisuju fiksne rokove za odgovornost prodavatelja ili koje propisuju samo rok zastare za pravna sredstva, trebale bi osigurati da odgovornost prodavatelja ili rok zastare za pravna sredstva u slučaju popravka bude barem jednaka razdoblju od dvije godine i 12 mjeseci, što odgovara minimalnom roku odgovornosti prodavatelja utvrđenom u Direktivi (EU) 2019/771 i minimalnom produljenju tog roka u slučaju popravka. Produljenje roka odgovornosti potaknulo bi održivu potrošnju i doprinijelo kružnom gospodarstvu.

(41)

Kako bi se promicao popravak u okviru odgovornosti prodavatelja, na dobrobit potrošača i zaštite okoliša, Direktivu (EU) 2019/771 trebalo bi dodatno izmijeniti kako bi se uvela nova obveza obavješćivanja potrošača o pravu izbora između popravka i zamjene te o produljenju roka odgovornosti ako potrošač odabere popravak, čime bi se podigla svijest o alternativama i prednostima odlučivanja za popravak. Ta obveza obavješćivanja potaknula bi održivu potrošnju i doprinijela kružnom gospodarstvu.

(42)

Kako bi pružio potporu potrošačima i potaknuo popravak, prodavatelj bi, ovisno o posebnostima dotične kategorije proizvoda, mogao potrošaču posuditi zamjenski proizvod ako popravak nije dovršen u razumnom roku ili bez znatne nepogodnosti. Ta bi zamjenska roba također mogla biti obnovljena roba. U svakom slučaju, zamjenska roba koja se privremeno posuđuje potrošaču trebala bi biti besplatna. Nadalje, prodavatelj bi popravak i dalje trebao provesti u razumnom roku. Davanjem robe na posudbu tijekom trajanja popravka mogu se izbjeći znatne neugodnosti za potrošača, ali se njime ne može opravdati nerazumno dugo razdoblje popravka. Nadalje, u slučaju zamjene kao pravnog sredstva i na zahtjev potrošača prodavatelj bi potrošaču mogao pružiti obnovljenu robu.

(43)

Kako bi se omogućilo izvršenje pravila utvrđenih u ovoj Direktivi putem predstavničkih tužbi, potrebno je izmijeniti Prilog I. Direktivi (EU) 2020/1828. Kako bi nadležna tijela koja su imenovale njihove države članice surađivala i koordinirala djelovanja međusobno i s Komisijom radi osiguranja usklađenosti s pravilima utvrđenima u ovoj Direktivi, potrebno je izmijeniti Prilog Uredbi (EU) 2017/2394 Europskog parlamenta i Vijeća (22).

(44)

Kako bi se gospodarskim subjektima omogućila prilagodba, trebalo bi uvesti prijelazne odredbe koje se odnose na primjenu nekih članaka ove Direktive. Izmjena Direktive (EU) 2019/771 trebala bi se primjenjivati samo na ugovore o kupoprodaji sklopljene nakon 31. srpnja 2026. kako bi se osigurala pravna sigurnost, a prodavateljima osiguralo dovoljno vremena za prilagodbu izmijenjenim pravnim sredstvima za popravak i zamjenu.

(45)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (23), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(46)

Države članice ne mogu dostatno ostvariti cilj promicanja popravka robe koju kupuju potrošači kako bi se doprinijelo pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i istodobno osigurala visoka razina zaštite okoliša i potrošača. Nova nacionalna obvezujuća pravila kojima se promiče održiva potrošnja popravkom nedostataka izvan područja primjene Direktive (EU) 2019/771 vjerojatno će se razlikovati i dovesti do fragmentacije unutarnjeg tržišta. Države članice ne smiju izmijeniti potpuno usklađena pravila o nedostacima u okviru odgovornosti prodavatelja utvrđena u Direktivi (EU) 2019/771. Cilj ove Direktive može se zbog njegova opsega i učinaka na bolji način ostvariti na razini Unije s pomoću potpuno usklađenih zajedničkih pravila za promicanje popravka unutar i izvan odgovornosti prodavatelja predviđene u Direktivi (EU) 2019/771. Unija stoga može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(47)

Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i slobode i nastoji se osigurati potpuno poštovanje osobito članaka 16., 26., 37., 38. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”). Njome se doprinosi poboljšanju kvalitete okoliša u skladu s člankom 37. Povelje promicanjem održive potrošnje robe, a time i smanjivanjem negativnih učinaka na okoliš zbog preuranjenog odlaganja upotrebljive robe. Ovom se Direktivom osigurava potpuno poštovanje članka 38. Povelje o zaštiti potrošača jačanjem prava potrošača u vezi s nedostacima koji nastanu ili postanu očiti izvan odgovornosti prodavatelja na temelju Direktive (EU) 2019/771. Osigurava se i poštovanje slobode poduzetništva u skladu s člankom 16. Povelje zaštitom ugovorne slobode i poticanjem razvoja usluga popravka na unutarnjem tržištu. Ovom se Direktivom doprinosi integraciji osoba s invaliditetom u skladu s člankom 26. Povelje olakšavanjem pristupa europskoj internetskoj platformi za osobe s invaliditetom. Ovom se Direktivom putem učinkovitih sredstava za izvršavanje nastoji osigurati potpuno poštovanje članka 47. Povelje o pravu na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje,

1.

„potrošač” znači „potrošač” kako je definiran u članku 2. točki 2. Direktive (EU) 2019/771;

2.

„serviser” znači svaka fizička ili pravna osoba koja u vezi sa svojom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću pruža uslugu popravka, uključujući proizvođače i prodavatelje koji pružaju usluge popravka, kao i pružatelje usluga popravka, neovisno o tome jesu li neovisni ili povezani s takvim proizvođačima ili prodavateljima;

3.

„popravak” znači „popravak” kako je definiran u članku 2. točki 20. Uredbe (EU) 2024/1781;

4.

„prodavatelj” znači „prodavatelj” kako je definiran u članku 2. točki 3. Direktive (EU) 2019/771;

5.

„proizvođač” znači „proizvođač” kako je definiran u članku 2. točki 42. Uredbe (EU) 2024/1781;

6.

„ovlašteni zastupnik” znači „ovlašteni zastupnik” kako je definiran u članku 2. točki 43. Uredbe (EU) 2024/1781;

7.

„uvoznik” znači „uvoznik” kako je definiran u članku 2. točki 44. Uredbe (EU) 2024/1781;

8.

„distributer” znači „distributer” kako je definiran u članku 2. točki 45. Uredbe (EU) 2024/1781;

9.

„roba” znači „roba” kako je definirana u članku 2. točki 5. Direktive (EU) 2019/771 osim vode, plina i električne energije;

10.

„obnova” znači „obnova” kako je definirana u članku 2. točki 18. Uredbe (EU) 2024/1781;

11.

„zahtjevi u pogledu mogućnosti popravka” znači zahtjevi na temelju pravnih akata Unije iz Priloga II. kojima se omogućuje popravak robe, uključujući zahtjeve za jednostavnije rastavljanje i zahtjeve u pogledu pristupa rezervnim dijelovima, informacijama i alatima povezanima s popravkom, koji se primjenjuju na robu ili posebne sastavne dijelove robe;

12.

„trajni nosač podataka” znači „trajni nosač podataka” kako je definiran u članku 2. točki 11. Direktive (EU) 2019/771.

1.

u članku 7. stavku 1. točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

;

2.

članak 10. mijenja se kako slijedi:

3.

u članku 13. umeće se sljedeći stavak:

4.

članak 14. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: