(1)

Dopisom od 8. prosinca 2016. Francuska je od Unije zatražila od ovlaštenje da u pregovorima dogovori bilateralni sporazum s Alžirom o pravosudnoj suradnji u građanskim i trgovačkim stvarima. Cilj je bio modernizirati i konsolidirati tri bilateralna sporazuma iz 1962., 1964. i 1980. koji su na snazi.

(2)

Francuska je Komisiji dostavila informacije iz kojih je vidljivo da zbog iznimnih gospodarskih, kulturnih, povijesnih, društvenih i političkih veza koje ima s Alžirom, Francuska ima poseban interes za pregovore o bilateralnom sporazumu s Alžirom, čiji je nacrt dostavljen Komisiji.

(3)

Osobito, Francuska je dostavila podatke o velikom broju alžirskih državljana koji borave na njezinu državnom području i o broju francuskih državljana koji žive u Alžiru te o posebnoj važnosti trgovinske razmjene između tih dviju zemalja.

(4)

Odnosi između Unije i Alžira temelje se na Euromediteranskom sporazumu o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Alžirske Narodne Demokratske Republike, s druge strane („Euromediteranski sporazum”) (2), koji je stupio na snagu 2005. Euromediteranski sporazum predstavlja pravni okvir kojim se uređuju odnosi između stranaka u gospodarskim, trgovačkim, političkim, društvenim i kulturnim pitanjima.

(5)

Člankom 85. Euromediteranskog sporazuma propisano je da je suradnja u području prava i pravosuđa ključan i nužan dodatak ostalim oblicima suradnje između Unije i Alžira predviđenim Euromediteranskim sporazumom te da takva suradnja može uključivati, prema potrebi, pregovore o sporazumima iz tih područja.

(6)

Odnos Unije s trećim zemljama u pogledu pravosudne suradnje u građanskim i trgovačkim stvarima oslanja se na pravni okvir koji je razrađen Haškom konferencijom o međunarodnom privatnom pravu („Haška konferencija”), u skladu s načelom multilateralizma. Međutim, Alžir nije član Haške konferencije i dosad je odbijao pristupiti njezinim temeljnim konvencijama.

(7)

Iako Alžir nije član Haške konferencije i nije pristupio njezinim temeljnim konvencijama, čini se da je nacrt sporazuma uvelike nadahnut sustavom uspostavljenim Haškim konvencijama i zakonodavstvom Unije donesenim o istim pitanjima.

(8)

Određena pitanja koja treba riješiti u nacrtu sporazuma između Francuske i Alžira utječu na relevantnu pravnu stečevinu Unije o građanskim i trgovačkim stvarima. Stoga su pitanja obuhvaćena takvim međunarodnim obvezama u isključivoj vanjskoj nadležnosti Unije. Države članice mogu pregovarati o takvim obvezama ili preuzeti takve obveze samo ako im, u skladu sa zakonodavnim postupkom iz članka 81. stavka 2. UFEU-a, zakonodavac Unije za to dodijeli ovlasti na temelju članka 2. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

(9)

S obzirom da Unija ima nadležnost u većini pitanja koja treba urediti u nacrtu sporazuma između Francuske i Alžira, Francuska bi trebala redovito izvješćivati Komisiju o vođenju pregovora o bilateralnom sporazumu. I Francuska i Komisija redovito će obavješćivati Vijeće o razvoju događaja.

(10)

Nema naznaka da bi budući sporazum između Francuske i Alžira nužno negativno utjecao na pravnu stečevinu Unije. Međutim, primjereno je predvidjeti pregovaračke smjernice kako bi se rizik od takvih negativnih učinaka sveo na najmanju moguću mjeru.

(11)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji (UEU) i UFEU-u, i ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog protokola, Irska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(12)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Danske priloženog UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje,

(a)

Francuska obavješćuje Alžir da Komisija može sudjelovati u pregovorima kao promatrač i da će Komisija biti obaviještena o napretku i rezultatima postignutima tijekom različitih faza pregovora;

(b)

Francuska potiče Alžir da razmotri pristupanje temeljnim konvencijama koje je razradila Haška konferencija o međunarodnom privatnom pravu („Haške konvencije”) i da započne s analizom najprikladnijih načina za otklanjanje prepreka koje su Alžir sprečavale da pristupi Haškim konvencijama;

(c)

Francuska obavješćuje Alžir da je nakon završetka pregovora potrebno da ovlaštenje Europskog parlamenta i Vijeća prije nego što je Francuskoj dopušteno sklapanje sporazuma;

(d)

Francuska obavješćuje Alžir da se ovlaštenjem Europskog parlamenta i Vijeća za sklapanje sporazuma, slijedom prijedloga Komisije, može predvidjeti da sporazum ima ograničen rok valjanosti, uz mogućnost da u odluci Europskog parlamenta i Vijeća o sklapanju sporazuma bude naveden mehanizam prešutnog produljenja;

(e)

u sporazum se unosi odredba kojom se predviđa potpuno ili djelomično otkazivanje sporazuma ili izravna zamjena relevantnih odredaba sporazuma u slučaju sklapanja naknadnog sporazuma između Unije ili Unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Alžira, s druge strane, ili pristupanja Alžira relevantnim Haškim konvencijama;

(f)

u sporazum se unosi odredba prema kojoj se bilo koja odluka priznata u Francuskoj na temelju sporazuma ne može naknadno širiti u drugim državama članicama na temelju prava Unije;

(g)

odredbe sporazuma u skladu su s relevantnom pravnom stečevinom Unije i relevantnim Haškim konvencijama;

(h)

Francuska obavješćuje Alžir da, ovisno o razvoju pregovora, u dogledno vrijeme mogu biti potrebne druge pregovaračke smjernice.