(1)

Kada osobe trguju za vlastiti račun robnim izvedenicama, emisijskim jedinicama i njihovim izvedenicama u Uniji ili pružaju investicijske usluge u odnosu na robne izvedenice, emisijske jedinice i njihove izvedenice u Uniji, trebalo bi na razini grupe procijeniti je li riječ o pomoćnoj aktivnosti uz njihovu redovnu djelatnost. U skladu s člankom 2. točkom 11. Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (2), smatra se da se grupa sastoji od matičnog društva i svih njegovih društava kćeri. Za potrebe ove Uredbe grupa uključuje subjekte koji se nalaze u Uniji i trećim zemljama, neovisno o tome je li sjedište grupe u Uniji ili izvan nje.

(2)

Procjena bi se trebala provoditi u obliku triju alternativnih testova („testovi pomoćnih aktivnosti”), koji se temelje na aktivnostima trgovanja osoba unutar grupe. Tim bi se testovima trebalo utvrditi trguju li osobe unutar grupe za vlastiti račun. Ako te osobe u Uniji pružaju investicijske usluge u odnosu na robne izvedenice, emisijske jedinice ili njihove izvedenice u toliko velikoj mjeri u odnosu na redovnu djelatnost grupe da se te aktivnosti ne mogu smatrati pomoćnima na razini grupe, od tih bi osoba trebalo zahtijevati da ishode odobrenje za rad kao investicijsko društvo. Kako bi se u obzir uzela ekonomska stvarnost heterogenih grupa koje moraju procijeniti je li njihova aktivnost trgovanja pomoćna uz njihovu redovnu djelatnost, tim bi osobama trebalo dopustiti da odluče koji će od triju alternativnih testova provesti za utvrđivanje je li njihova aktivnost trgovanja pomoćna uz redovnu djelatnost određene grupe. Ako bilo koji od tih testova pokaže da je aktivnost trgovanja određene osobe pomoćna, trebalo bi je smatrati pomoćnom uz redovnu djelatnost za potrebe članka 2. stavka 1. točke (j) Direktive 2014/65/EU.

(3)

Prema prvom alternativnom testu aktivnost određene osobe trebala bi se smatrati pomoćnom uz redovnu djelatnost ako je neto preostala zamišljena izloženost u robnim izvedenicama ili emisijskim jedinicama ili njihovim izvedenicama za gotovinsku namiru kojima se trguje u Uniji, isključujući robne izvedenice ili emisijske jedinice ili njihove izvedenice kojima se trguje na mjestu trgovanja, ispod godišnjeg praga od tri milijarde EUR („test praga de minimis”).

(4)

U drugom alternativnom testu obujam aktivnosti trgovanja osobe uspoređuje se s ukupnom aktivnosti trgovanja grupe u Uniji („test trgovanja”). Obujam aktivnosti trgovanja određene osobe trebao bi se odrediti na način da se od ukupnog obujma aktivnosti trgovanja te osobe oduzme zbroj obujma transakcija izvršenih za potrebe likvidnosti unutar grupe ili za potrebe upravljanja rizikom, transakcija kojima se na objektivno mjerljiv način smanjuju rizici koji su izravno povezani s komercijalnim aktivnostima ili aktivnostima financiranja poslovanja i transakcija izvršenih za potrebe ispunjenja obveza pružanja likvidnosti na mjestu trgovanja („privilegirane transakcije”). Ugovore čija je stranka osoba unutar grupe koja ima odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2014/65/EU ili Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3) trebalo bi oduzeti od aktivnosti trgovanja te osobe. Ukupna aktivnost trgovanja grupe u Uniji uključuje privilegirane transakcije i ugovore čija je stranka osoba unutar grupe koja ima odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2014/65/EU ili Direktivom 2013/36/EU.

(5)

Obujam aktivnosti trgovanja trebalo bi odrediti na temelju bruto zamišljene vrijednosti ugovora o robnim izvedenicama, emisijskim jedinicama i njihovim izvedenicama u Uniji na temelju pomičnog prosjeka za prethodna tri godišnja razdoblja.

(6)

Obujam aktivnosti trgovanja koji služi kao parametar u testu trgovanja uzima se kao zamjenska vrijednost za komercijalnu aktivnost koju osoba ili grupa obavlja kao svoju redovnu djelatnost. Osobe bi tu zamjensku vrijednost trebale moći jednostavno i ekonomično primijeniti jer se temelji na podacima koji se moraju prikupiti radi usklađivanja, na primjer za prijavu transakcija, a istodobno omogućuje smislen test.

(7)

Ta je zamjenska vrijednost primjerena jer se smatra da racionalni subjekt koji nije sklon riziku, primjerice osoba koja se bavi proizvodnjom ili obradom robe ili emisijskih jedinica ili je njihov potrošač, obujam komercijalne aktivnosti svoje redovne djelatnosti štiti od rizika istovrijednim obujmom robnih izvedenica, emisijskih jedinica ili njihovih izvedenica. Stoga je obujam njegove ukupne aktivnosti trgovanja robnim izvedenicama, emisijskim jedinicama ili njihovim izvedenicama, mjeren kao bruto zamišljena vrijednost odnosnog instrumenta, odgovarajuća zamjenska vrijednost za obujam redovne djelatnosti grupe. Budući da grupe čija redovna djelatnost nije povezana s robom ili emisijskim jedinicama ne bi upotrebljavale robne izvedenice ili izvedenice emisijskih jedinica za smanjenje rizika, njihovo trgovanje robnim izvedenicama, emisijskim jedinicama ili njihovim izvedenicama ne bi se trebalo smatrati zaštitom od rizika.

(8)

Međutim, upotreba robnih izvedenica u svrhu smanjenja rizika ne može se smatrati savršenom zamjenskom vrijednosti za sve komercijalne aktivnosti koje osoba ili grupa obavlja kao svoju redovnu djelatnost jer je moguće da se njome ne uzimaju u obzir ostala ulaganja u dugotrajnu imovinu koja nisu povezana s tržištima izvedenica.

(9)

Moguće je da drugi test nije prikladan za mjerenje redovne djelatnosti osoba koje u odnosu na svoju veličinu provode znatna kapitalna ulaganja, na primjer, u izgradnju infrastrukturnih, prijevoznih i proizvodnih objekata. Njime se ne uzimaju u obzir ni ulaganja koja se na financijskim tržištima ne mogu zaštititi od rizika. Stoga je potrebno ponuditi treću metodu, kojom se na temelju korištenog kapitala mjeri je li aktivnost trgovanja pomoćna uz redovnu djelatnost grupe.

(10)

Trećim alternativnim testom, odnosno testom korištenog kapitala, uzima se u obzir ekonomska stvarnost heterogenih grupa koje trebaju procijeniti je li njihova aktivnost trgovanja pomoćna uz njihovu redovnu djelatnost, uključujući grupe koje u odnosu na svoju veličinu provode znatna kapitalna ulaganja, na primjer, u izgradnju infrastrukturnih, prijevoznih i proizvodnih objekata, kao i ulaganja koja na financijskim tržištima nije jednostavno zaštititi od rizika. Budući da se u sva tri alternativna testa uzimaju u obzir različite odnosne ekonomske stvarnosti raznih grupa, svi su testovi jednako prihvatljive, alternativne i neovisne metode kojima se određuje je li aktivnost trgovanja određene grupe pomoćna uz njezinu redovnu djelatnost. Ako bilo koji od tih testova pokaže da je aktivnost trgovanja određene osobe pomoćna, trebala bi se smatrati pomoćnom uz redovnu djelatnost za potrebe članka 2. stavka 1. točke (j) Direktive 2014/65/EU.

(11)

U trećem se testu kao zamjenska vrijednost za iznos pomoćnih aktivnosti koje obavljaju osobe u grupi upotrebljava procijenjeni iznos kapitala koji bi nefinancijska grupa morala držati za tržišni rizik svojstven njezinim pozicijama koje proizlaze iz trgovanja robnim izvedenicama, emisijskim jedinicama i njihovim izvedenicama u Uniji, osim pozicija koje proizlaze iz privilegiranih transakcija. Okvir koji je izrađen pod okriljem Bazelskog odbora za nadzor banaka i proveden u Uniji Direktivom 2013/36/EU upotrebljava se za primjenu razmjernih pondera zamišljenog kapitala na pozicije. U tom okviru neto poziciju u određenom ugovoru o robnim izvedenicama, emisijskim jedinicama ili njihovim izvedenicama u Uniji trebalo bi utvrditi netiranjem dugih i kratkih pozicija u određenoj vrsti ugovora o robnim izvedenicama, emisijskim jedinicama ili njihovim izvedenicama, primjerice budućnosnicama, opcijama, terminskim ugovorima ili varantima. Pri određivanju neto pozicije, netiranje bi trebalo provesti neovisno o tome gdje se ugovorom trguje, neovisno o drugoj ugovornoj strani ili dospijeću ugovora. Bruto poziciju u relevantnom ugovoru o robnim izvedenicama, emisijskim jedinicama ili njihovim izvedenicama trebalo bi, s druge strane, izračunati zbrajanjem neto pozicija po vrsti ugovora koji se odnose na određenu robu, emisijsku jedinicu ili njezinu izvedenicu. U tom kontekstu neto pozicije u određenoj vrsti ugovora o robnim izvedenicama, emisijskim jedinicama ili njihovim izvedenicama ne bi se smjele međusobno netirati.

(12)

U okviru trećeg testa procijenjeni iznos kapitala grupe trebalo bi usporediti sa stvarnim iznosom korištenog kapitala te grupe, koji bi trebao odražavati obujam njezine redovne djelatnosti. Korišteni kapital trebalo bi izračunati tako da se od iznosa ukupne imovine grupe oduzme njezin postojeći dug, koji bi trebao uključivati dug koji treba podmiriti u roku od 12 mjeseci.

(13)

Cilj testova pomoćnih aktivnosti jest provjeriti trebaju li osobe unutar grupe koje nemaju odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2014/65/EU podnijeti zahtjev za odobrenje za rad s obzirom na relativan ili apsolutan obujam svoje aktivnosti povezane s robnim izvedenicama, emisijskim jedinicama i njihovim izvedenicama u Uniji. Testovima pomoćnih aktivnosti utvrđuje se obujam aktivnosti povezanih s robnim izvedenicama, emisijskim jedinicama i njihovim izvedenicama u Uniji koje osobe unutar grupe mogu obavljati bez odobrenja za rad u skladu s Direktivom 2014/65/EU zbog toga što su te aktivnosti pomoćne uz redovnu djelatnost grupe. Stoga je obujam pomoćne aktivnosti grupe primjereno izračunati primjenom kriterija kojima se u sva tri testa isključuje aktivnost koju obavljaju članovi grupe koji u skladu s tom direktivom imaju odobrenje za rad kako bi se procijenio obujam aktivnosti koja je doista pomoćna i koju obavljaju članovi grupe koji nemaju odobrenje za rad.

(14)

Kako bi se sudionicima na tržištu omogućilo da razumno planiraju i obavljaju svoje aktivnosti te uzimaju u obzir njihova sezonska obilježja, izračun u okviru alternativnih testova kojima se utvrđuje je li aktivnost pomoćna uz redovnu djelatnost trebao bi se temeljiti na trogodišnjem razdoblju. Stoga bi subjekti izračunavanjem jednostavnog pomičnog prosjeka za tri godine trebali na godišnjoj osnovi procjenjivati krše li jedan od triju pragova u okviru triju alternativnih testova. Tom se obvezom ne bi trebalo dovoditi u pitanje pravo nadležnog tijela da u bilo kojem trenutku od osobe zatraži da izvijesti na temelju čega smatra da je njezina aktivnost pomoćna uz njezinu redovnu djelatnost za potrebe članka 2. stavka 1. točka (j) podtočaka i. i ii. Direktive 2014/65/EU.

(15)

Transakcije koje na objektivno mjerljiv način smanjuju rizike koji su izravno povezani s komercijalnim aktivnostima ili aktivnostima financiranja poslovanja i transakcije unutar grupe trebalo bi razmatrati u skladu s odredbama Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (4). Međutim, u pogledu transakcija izvedenicama koje na objektivno mjerljiv način smanjuju rizike koji su izravno povezani s komercijalnim aktivnostima ili aktivnostima financiranja poslovanja, Delegirana uredba Komisije (EU) br. 149/2013 (5) odnosi se samo na izvedenice kojima se ne trguje na uređenim tržištima, dok su člankom 2. stavkom 4. Direktive 2014/65/EU obuhvaćene izvedenice kojima se trguje na mjestima trgovanja. Stoga je u testovima pomoćnih aktivnosti koji jednako obuhvaćaju izvedenice kojima se trguje na uređenim tržištima i izvedenice kojima se ne trguje na uređenim tržištima primjereno da se uzimaju u obzir izvedenice kojima se trguje na uređenim tržištima u vezi s transakcijama koje se smatraju da na objektivno mjerljiv način smanjuju rizike izravno povezane s komercijalnim aktivnostima ili aktivnostima financiranja poslovanja.

(16)

U nekim okolnostima, na primjer ako postojeća likvidnost tržišta nije dovoljna ili odgovarajući ugovor o izvedenicama nije dostupan, možda neće biti moguća zaštita od komercijalnog rizika na temelju izravno povezanog ugovora o robnim izvedenicama, odnosno ugovora čiji su odnosni instrument i datum namire isti kao i rizik koji se pokriva. U tom bi slučaju osobama trebalo dopustiti da za pokrivanje svoje izloženosti upotrijebe zamjensku zaštitu od rizika u obliku blisko povezanog instrumenta, kao što je instrument s različitim, ali vrlo bliskim odnosnim instrumentom. Nadalje, upotreba zaštite od rizika na makrorazini ili na razini portfelja dopuštena je osobama koje ugovore o robnim izvedenicama sklapaju kako bi se zaštitile od svojih ukupnih rizika ili ukupnih rizika grupe. Ti ugovori o robnim izvedenicama koji se koriste za zaštitu od rizika na makrorazini ili na razini portfelja odnosno kao zamjenska zaštita od rizika trebali bi se smatrati zaštitom od rizika za potrebe testova pomoćnih aktivnosti. Kada pri primjeni testova pomoćnih aktivnosti upotrebljava zaštitu od rizika na razini portfelja ili na makrorazini, osoba možda neće moći uspostaviti neposrednu vezu između određene transakcije robnom izvedenicom i određenog rizika izravno povezanog s komercijalnim aktivnostima i aktivnostima financiranja poslovanja provedenima radi zaštite od rizika. Rizici koji su izravno povezani s komercijalnim aktivnostima i aktivnostima financiranja poslovanja mogu biti složeni i odnositi se, na primjer, na nekoliko zemljopisnih tržišta, proizvoda, razdoblja ili subjekata. Portfelj ugovora o robnim izvedenicama sklopljenih radi smanjenja tih rizika može proizlaziti iz složenih sustava upravljanja rizikom. U takvim slučajevima sustavima za upravljanje rizikom trebalo bi se spriječiti da se špekulativne transakcije kategoriziraju kao transakcije za zaštitu od rizika te predvidjeti dovoljno raščlanjen prikaz portfelja za zaštitu od rizika kako bi se špekulativne komponente mogle utvrditi i uzeti u obzir pri izračunu pragova. Ne bi trebalo smatrati da pozicije smanjuju rizike povezane s komercijalnim aktivnostima samo zato što su dio portfelja kojim se općenito smanjuje rizik.

(17)

Rizik se može mijenjati tijekom vremena, a radi prilagodbe promjeni rizika moguće je da će biti potreban prijeboj ugovora o robnim izvedenicama ili ugovora o izvedenicama emisijskih jedinica, koji su početno sklopljeni radi smanjenja rizika povezanih s komercijalnim aktivnostima, dodatnim ugovorima o robnim izvedenicama ili izvedenicama na emisijske jedinice. Stoga se zaštita od rizika može postići kombinacijom ugovora o robnim izvedenicama ili o izvedenicama emisijskih jedinica, uključujući ugovore o robnim izvedenicama za prijeboj kojima se prebijaju ugovori o robnim izvedenicama koji više nisu povezani s komercijalnim rizikom. Nadalje, promjena rizika na koju se odgovorilo zauzimanjem pozicije u ugovoru o robnim izvedenicama ili izvedenicama emisijskih jedinica radi smanjenja tog rizika ne bi trebala naknadno podrazumijevati ponovnu procjenu te pozicije kao da nije od početka riječ o privilegiranoj transakciji.

(18)

Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2017/592 (6) dopunjena je Direktiva 2014/65/EU u pogledu kriterija za utvrđivanje kada se aktivnost smatra pomoćnom uz redovnu djelatnost. Ta je direktiva izmijenjena 16. veljače 2021. Direktivom (EU) 2021/338 Europskog parlamenta i Vijeća (7) uvođenjem novih odredaba o izuzeću za pomoćne aktivnosti i testovima pomoćnih aktivnosti te ovlašćivanjem Komisije za donošenje delegiranog akta o određivanju kriterija za utvrđivanje kada se aktivnost treba smatrati pomoćnom uz redovnu djelatnost na razini grupe. Konkretno, test ukupne veličine tržišta ukinut je jer se sektor robnih izvedenica u Uniji toliko promijenio da na temelju tog testa subjekti više ne bi imali pravo na izuzeće za pomoćne aktivnosti, čak i ako se njihovo poslovno ponašanje nije promijenilo. Nadalje, uveden je test praga de minimis te su izmijenjeni pragovi za test trgovanja i test korištenog kapitala. Delegiranu uredbu (EU) 2017/592 stoga bi trebalo staviti izvan snage i zamijeniti ovom bi Uredbom,