(1)

Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2016/2251 (2) utvrđuju se, među ostalim, postupci za upravljanje rizikom, uključujući razine i vrstu kolaterala i mehanizme za odvajanje iz članka 11. stavka 3. Uredbe (EU) br. 648/2012, koje financijske druge ugovorne strane moraju imati za razmjenu kolaterala u odnosu na svoje ugovore o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana. Delegiranom uredbom (EU) 2016/2251 provodi se međunarodni okvir za razmjenu kolaterala koji su na globalnoj razini dogovorili Bazelski odbor za nadzor banaka (BCBS) i Međunarodna organizacija nadzornih tijela za vrijednosne papire (IOSCO).

(2)

Mnoge druge ugovorne strane sklapaju fizički namirene devizne terminske ugovore i fizički namirene ugovore o razmjeni valuta kako bi se zaštitile od rizika povezanih s izloženošću valutnom riziku. S obzirom na specifičan profil rizika tih ugovora i potrebu za međunarodnom regulatornom konvergencijom, primjereno je ograničiti obveznu razmjenu varijacijskog iznosa nadoknade na takve ugovore sklopljene između drugih ugovornih strana koje su u najvećoj mjeri sistemske. Za ugovore koji se sklapaju sa subjektima koji nisu institucije trebalo bi uvesti trajno izuzeće.

(3)

Delegiranom uredbom (EU) 2016/2251 predviđa se postupna provedba tijekom niza godina u skladu s rasporedom provedbe koji su dogovorili BCBS i IOSCO. Cilj je te postupne provedbe osigurati međunarodnu dosljednost, a time i smanjiti mogućnosti za regulatornu arbitražu. Isto tako, cilj je postupne provedbe olakšati razmjernu i učinkovitu provedbu predmetnih zahtjeva tako da se drugim ugovornim stranama, ovisno o kategoriji druge ugovorne strane, vrsti ugovora i trenutku sklapanja ili obnove ugovora, omogući dovoljno vremena za prilagodbu njihovih internih sustava i procesa predmetnim zahtjevima. Konačno, postupnom provedbom koja je predviđena u Delegiranoj uredbi (EU) 2016/2251 uzimaju se u obzir opseg i razina provedbe zahtjeva za razmjenu kolaterala koje su BCBS i IOSCO dogovorili za druge jurisdikcije, čime se izbjegava fragmentacija tržišta i osiguravaju jednaki uvjeti na globalnoj razini za druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u Uniji. Konkretno, Delegiranom uredbom (EU) 2016/2251 predviđa se više vremena za određene proizvode na koje se u drugim jurisdikcijama ne primjenjuju istovrijedni zahtjevi za iznos nadoknade.

(4)

BCBS i IOSCO sada su izmijenili svoj raspored provedbe zahtjeva koji se odnose na razmjenu kolaterala kako bi podržali neometanu i urednu provedbu zahtjeva za iznos nadoknade na međunarodnoj razini, a posebno zato što manje druge ugovorne strane nisu mogle poštovati prvotno predviđeni rok. Osim toga, u nekim trećim zemljama na određene se proizvode još uvijek ne primjenjuju istovrijedni zahtjevi za iznos nadoknade. Stoga bi se ta izmjena rasporeda provedbe BCBS-a i IOSCO-a trebala odraziti u postupnoj provedbi predviđenoj Delegiranom uredbom (EU) 2016/2251.

(5)

Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo, Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje i Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala („europska nadzorna tijela”) prate napredak koji su druge ugovorne strane ostvarile u provedbi zahtjeva za inicijalni iznos nadoknade za izvedenice čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana. Europska nadzorna tijela svjesna su da će se u završnoj fazi provedbe zahtjevi za inicijalni iznos nadoknade prvi put primjenjivati na velik broj subjekata. Radi neometane i uredne provedbe zahtjeva za iznos nadoknade među svim članovima BCBS-a i IOSCO-a te sprečavanja fragmentacije tržišta rok za provedbu zahtjeva za inicijalni iznos nadoknade trebalo bi produljiti za dodatnu godinu dana za druge ugovorne strane s ukupnim prosječnim zamišljenim iznosom izvedenica čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana između 8 i 50 milijardi EUR.

(6)

Europska nadzorna tijela prate i učinak izbijanja bolesti COVID-19 na financijska tržišta, posebno u odnosu na velike izazove za druge ugovorne strane koje je prouzročila ta bolest, kao što su rad na daljinu i potreba za usmjeravanjem sredstava na upravljanje rizicima povezanima s volatilnošću tržišta. Okvir BCBS-a i IOSCO-a isto je tako izmijenjen kako bi se uzele u obzir posljedice izbijanja bolesti COVID-19 i odgodila provedba zahtjeva za inicijalni iznos nadoknade. Ta se izmjena mora odraziti u rasporedu provedbe utvrđenom u Delegiranoj uredbi (EU) 2016/2251. To dodatno produljenje roka za provedbu zahtjeva za inicijalni iznos nadoknade dovelo bi do toga da druge ugovorne strane s ukupnim prosječnim zamišljenim iznosom izvedenica čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana većim od 50 milijardi EUR podliježu zahtjevima za inicijalni iznos nadoknade od 1. rujna 2021., a druge ugovorne strane s ukupnim prosječnim zamišljenim iznosom izvedenica čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana većim od 8 milijardi EUR od 1. rujna 2022.

(7)

Delegiranom uredbom (EU) 2016/2251 odgađa se datum primjene zahtjeva za bilateralni iznos nadoknade za ugovore o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana sklopljene između drugih ugovornih strana koje su dio iste grupe, pri čemu jedna druga ugovorna strana ima poslovni nastan u trećoj zemlji, a druga druga ugovorna strana u Uniji. Ta odgoda datuma primjene bila je nužna kako bi se osiguralo da takvi ugovori o OTC izvedenicama ne podliježu zahtjevima za bilateralni iznos nadoknade prije donošenja provedbenog akta na temelju članka 13. stavka 2. Uredbe (EU) br. 648/2012. Unatoč naporima uloženima u analizu jurisdikcija trećih zemalja za koje bi moglo biti opravdano donijeti takav provedbeni akt, dosad su na temelju članka 13. stavka 2. Uredbe (EU) br. 648/2012 donesena samo dva takva provedbena akta u vezi s transakcijama OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana. Primjenu zahtjeva za bilateralni iznos nadoknade za unutargrupne ugovore o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana trebalo bi stoga dodatno odgoditi kako bi se izbjegle neželjene štetne gospodarske posljedice koje bi istek tog izuzeća imao na društva iz Unije.

(8)

Kako bi se izbjegla fragmentacija tržišta i osigurali jednaki uvjeti na globalnoj razini za druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u Uniji, trebalo bi osigurati i međunarodnu regulatornu konvergenciju u pogledu postupaka za upravljanje rizicima za druge vrste OTC izvedenica koje ne podliježu istovrijednim zahtjevima za iznos nadoknade. Posebno uzimajući u obzir činjenicu da u nekim jurisdikcijama opcije na vlasničke instrumente pojedinačnog društva i opcije na indeks ne podliježu istovrijednim zahtjevima za iznos nadoknade te da nije vjerojatno, posebno u trenutačnom kontekstu, da će te jurisdikcije uskoro postići veću regulatornu konvergenciju u pogledu tih proizvoda, zahtjeve koji se odnose na tretman tih proizvoda trebalo bi i dalje postupno uvoditi. Tim dodatnim razdobljem postupnog uvođenja trebalo bi se osigurati vrijeme za praćenje regulatornih kretanja u drugim jurisdikcijama i osigurati da se u Uniji uspostave odgovarajući zahtjevi za smanjenje kreditnog rizika druge ugovorne strane u odnosu na takve ugovore, pritom sprečavajući mogućnosti za regulatornu arbitražu.

(9)

Ujedinjena Kraljevina postala je treća zemlja 1. veljače 2020., a 31. prosinca 2020. pravo Unije prestat će se primjenjivati na Ujedinjenu Kraljevinu i u njoj. Zahtjevom za razmjenu kolaterala utvrđenim u Uredbi (EU) br. 648/2012 koji se odnosi na ugovore o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana nije predviđena mogućnost povlačenja države članice iz Unije. Izazovi s kojima se suočavaju stranke u ugovorima o OTC izvedenicama čije druge ugovorne strane imaju poslovni nastan u Ujedinjenoj Kraljevini izravna su posljedica događaja koji je izvan njihove kontrole i mogu ih staviti u neravnopravan položaj u odnosu na druge druge ugovorne strane u Uniji. U Delegiranoj uredbi (EU) 2016/2251 utvrđuju se različiti datumi početka primjene postupaka za razmjenu kolaterala za ugovore o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana, ovisno o kategoriji druge ugovorne strane u tim ugovorima. Druge ugovorne strane ne mogu predvidjeti ni budući status druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u Ujedinjenoj Kraljevini ni u kojoj će mjeri ta druga ugovorna strana moći nastaviti pružati određene usluge drugim ugovornim stranama s poslovnim nastanom u Uniji.

(10)

Kako bi riješile tu situaciju, druge ugovorne strane možda će htjeti obnoviti ugovor tako da drugu ugovornu stranu s poslovnim nastanom u Ujedinjenoj Kraljevini zamijene drugom ugovornom stranom s poslovnim nastanom u državi članici. Prije početka primjene Uredbe (EU) br. 648/2012 i Delegirane uredbe (EU) 2016/2251 druge ugovorne strane u ugovorima o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana nisu bile dužne razmjenjivati kolaterale te stoga bilateralne transakcije nisu bile osigurane kolateralom ili su bile dobrovoljno osigurane kolateralom. Ako zbog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije druge ugovorne strane budu dužne pri obnovi svojih ugovora razmjenjivati kolaterale, druga druga ugovorna strana možda neće moći pristati na obnovu ugovora. Kako bi se osiguralo neometano funkcioniranje tržišta i jednaki tržišni uvjeti za druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u Uniji, druge ugovorne strane trebale bi moći druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u Ujedinjenoj Kraljevini zamijeniti drugim ugovornim stranama s poslovnim nastanom u državi članici bez obveze razmjene kolaterala za te obnovljene ugovore.

(11)

Osim toga, drugim ugovornim stranama trebalo bi dati dovoljno vremena da zamijene svoje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u Ujedinjenoj Kraljevini. Stoga bi trebalo odgoditi datum od kojeg se zahtjev za razmjenu kolaterala može aktivirati za obnovu tih ugovora.

(12)

Delegiranu uredbu (EU) 2016/2251 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(13)

Ova se Uredba temelji na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji su europska nadzorna tijela dostavila Komisiji.

(14)

Izmjene Delegirane uredbe (EU) 2016/2251 ograničene su prilagodbe postojećeg regulatornog okvira u skladu s međunarodnim kretanjima. S obzirom na ograničeno područje primjene izmjena i hitnost pitanja, bilo bi nerazmjerno da europska nadzorna tijela provode otvorena javna savjetovanja ili analize mogućih povezanih troškova i koristi. Međutim, europska nadzorna tijela zatražila su mišljenje Interesne skupine za bankarstvo osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (3), mišljenje Interesne skupine za osiguranje i reosiguranje i Interesne skupine za strukovno mirovinsko osiguranje osnovanih u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (4) te mišljenje Interesne skupine za vrijednosne papire i tržišta kapitala osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(15)

Sudionicima na tržištu potrebno je što prije pružiti pravnu sigurnost kako bi se mogli na odgovarajući način pripremiti za usklađivanje sa zahtjevima utvrđenima u Uredbi (EU) br. 648/2012, na čiju će primjenu utjecati ova Delegirana uredba, posebno u pogledu zahtjeva za koje se trenutačno primjenjivi rok brzo približava. Stoga bi ova Uredba trebala hitno stupiti na snagu,