(1)

Digitalne tehnologije ubrzano mijenjaju naše živote i pružaju nove mogućnosti društvu, među ostalim i institucijama kulturne baštine. Digitalne tehnologije institucijama kulturne baštine pružaju učinkovitije alate kojima mogu digitalizirati kulturna dobra i približiti ih široj publici. Tako se javnosti daje više načina na koje može pristupiti, otkrivati, istraživati i uživati u kulturnim dobrima te stvara više mogućnosti za ponovnu uporabu kulturnih dobara za inovativne i kreativne usluge te proizvode u raznim sektorima, kao što su drugi kulturni i kreativni sektori te turizam.

(2)

U Komunikaciji „Digitalni kompas 2030.: europski pristup za digitalno desetljeće” (1) ističe se da su digitalne tehnologije više nego ikad prije postale ključne za rad, učenje, socijalizaciju, uživanje u zabavi i pristup širokom rasponu usluga i proizvoda, od zdravstvenih usluga do kulture.

(3)

Pandemija bolesti COVID-19 razotkrila je dobre i loše strane sektora kulturne baštine te potrebu da se ubrza njegova digitalna transformacija kako bi se što bolje iskoristile pružene mogućnosti. Mnoge kulturne ustanove pretrpjele su velike financijske gubitke ili su se morale zatvoriti. Međutim, unatoč financijskim teškoćama zbog pandemije, mnoge su kulturne ustanove također uspjele zadržati ili čak proširiti publiku povećanjem digitalnih usluga (npr. interakcijom s publikom, dijeljenjem zbirki, ponudom digitalnih alata) i tako ponovno potvrditi svoju veliku vrijednost za društvo i europsko gospodarstvo.

(4)

Kulturna baština nije samo jedan od bitnih elemenata u izgradnji europskog identiteta koji se oslanja na zajedničke vrijednosti nego i znatno doprinosi europskom gospodarstvu poticanjem inovacija, kreativnosti i gospodarskog rasta. Na primjer, kulturni turizam čini do 40 % ukupnog turizma u Europi (2), a kulturna je baština jedan od temelja kulturnog turizma. Napredna digitalizacija kulturnih dobara i ponovna uporaba takvih sadržaja mogu stvoriti nova radna mjesta ne samo u sektoru kulturne baštine nego i u drugim kulturnim i kreativnim sektorima, uključujući, na primjer, industriju videoigara i filmsku industriju. Kulturne i kreativne industrije čine 3,95 % dodane vrijednosti EU-a (477 milijardi EUR), u njima je zaposleno 8,02 milijuna ljudi i uključuju 1,2 milijuna poduzeća, od čega su 99,9 % mala i srednja poduzeća (3).

(5)

U evaluaciji (4) Preporuke Komisije o digitalizaciji i internetskoj dostupnosti kulturne građe te o digitalnom očuvanju (2011/711/EU) zaključeno je da je još prisutno nekoliko izazova s kojima se sektor kulturne baštine suočavao prije 10 godina, kao što je hitna potreba za zaštitom i očuvanjem europske kulturne baštine, a posebno ugrožene kulturne baštine. Međutim, u evaluaciji je isto tako potvrđeno da se situacija s kulturnom baštinom proteklih godina znatno promijenila zbog novih potreba, ali i, prije svega, zbog novih mogućnosti koje bi mogle dodatno povećati doprinos kulturne baštine europskom gospodarstvu. Zato je nužan odgovor politike koji udovoljava novim potrebama i očekivanjima sektora kulturne baštine, kulturnim i kreativnim sektorima te društvu općenito.

(6)

Ovom se Preporukom države članice potiče da uspostave odgovarajuće okvire za ubrzanje oporavka i transformacije sektora kulturne baštine i pomognu institucijama kulturne baštine da ojačaju svoj položaj i postanu otpornije. To će dovesti do kvalitetnije digitalizacije, ponovne uporabe i digitalnog očuvanja u cijelom EU-u te će imati učinak prelijevanja na druge ključne sektore europskog gospodarstva, kao što su turizam, istraživanje te drugi kulturni i kreativni sektori.

(7)

Države članice različito pristupaju kulturnoj baštini, odnosno u različitoj se mjeri posvećuju posebnostima i potrebama institucija kulturne baštine. Sveobuhvatnom digitalnom strategijom za sektor kulturne baštine, kojom se utvrđuju jasna i konkretna vizija te najprikladnija sredstva za njezinu provedbu, postigao bi se djelotvorniji odgovor politike i sektor ojačao. Kako bi se ostvarila uspješna digitalna transformacija, uspostavilo povjerenje i intenzivna suradnja, države članice trebale bi u pripremu strategije uključiti sve relevantne dionike.

(8)

Razvoj naprednih digitalnih tehnologija, kao što su 3D tehnologije, umjetna inteligencija, strojno učenje, računalstvo u oblaku, podatkovne tehnologije, virtualna stvarnost i proširena stvarnost, stvorio je dosad neviđene mogućnosti za digitalizaciju, internetski pristup i digitalno očuvanje. Napredne digitalne tehnologije rezultiraju učinkovitijim postupcima (npr. automatizirano generiranje metapodataka, ekstrakcija znanja, automatizirano prevođenje, prepoznavanje teksta sustavima za optičko prepoznavanje znakova) i kvalitetnijim sadržajem. Omogućuju inovativne oblike umjetničkog stvaralaštva te nove načine digitalne interakcije s kulturnim sadržajima i digitalnog uživanja u njima putem zajedničkog uređivanja sadržaja, zajedničkog osmišljavanja i dobivanja masovne podrške, čime se jača sudjelovanje javnosti. Kulturna dobra kojima se nezakonito trguje mogu se pak automatski identificirati korištenjem umjetne inteligencije, tehnologije ulančanih blokova i drugih naprednih tehnologija. Budući da uvođenje takvih naprednih tehnologija znatno utječe na europski oporavak i rast nakon pandemije bolesti COVID-19, države članice trebale bi ga poduprijeti poduzimanjem odgovarajućih mjera.

(9)

Nadalje, države članice i institucije kulturne baštine trebale bi iskoristiti dosad neviđene mogućnosti koje napredne digitalne tehnologije nude za borbu protiv klimatskih promjena i potporu prelasku na zelenije i održivije gospodarstvo EU-a, kako je utvrđeno u europskom zelenom planu (5). Na primjer, 3D digitalizacija kulturnih dobara može biti izvor relevantnog znanja o posljedicama klimatskih promjena, prilagodbi klimatskim promjenama i otpornosti na klimatske promjene (npr. 3D tehnologija omogućuje nedestruktivnu analizu dobara, vizualizaciju oštećenja i informacije za restauraciju, konzervaciju itd.). Isto tako, digitalni blizanci i tehnologije za promatranje Zemlje mogu biti od ključne važnosti za povećanje otpornosti na klimatske promjene i podupiranje preventivne konzervacije spomenika, zgrada i lokaliteta kulturne baštine. U tom kontekstu digitalizacija omogućuje pružanje potpore stručnjacima u borbi protiv ekološkog kriminala na određenim lokalitetima.

(10)

Važno je da države članice nastave raditi na digitalizaciji (6) i digitalnom očuvanju kulturnih dobara. Postavljanje izričitih ciljeva za digitalizaciju i očuvanje, na temelju procjene potreba te jasnih i objektivnih kriterija, dovelo bi do konkretnih i mjerljivih rezultata. To bi bilo posebno važno za ugroženu kulturnu baštinu. U takvim slučajevima 3D digitalizacija s najvećom razinom detalja može čak biti nužna, primjerice u svrhu konzervacije i restauracije. Međutim, čak i ako je opasnost od pogoršanja ili uništenja mala, treba joj dati prednost zbog toga što ponovna uporaba digitaliziranih kulturnih dobara, npr. za inovativne doživljaje i održivi turizam, može uvelike pomoći općem oporavku i otpornosti gospodarstva u skladu s ciljevima europskog zelenog plana. Nadalje, države članice trebale bi se više posvetiti nedovoljno digitaliziranim područjima, kao što su zgrade, spomenici i lokaliteti te nematerijalna kulturna baština.

(11)

Osim što služe za očuvanje i restauraciju, 3D tehnologije mogu institucijama kulturne baštine pružiti i više mogućnosti da privuku širu publiku, s više imerzivnih iskustava koja uključuju virtualni pristup mjestima koja su obično nedostupna (npr. podvodna) ili privremeno zatvorena, ili pak da dopru do slabovidnih osoba, primjerice, pristupačnim taktilnim iskustvima. Stoga bi se posvećivanjem posebne pozornosti 3D digitalizaciji ugrožene kulturne baštine i najposjećenijih spomenika, zgrada i lokaliteta kulturne baštine povećala vrijednost i potencijal kulturne baštine. To bi bilo i u skladu s Deklaracijom o suradnji na unaprjeđivanju digitalizacije kulturne baštine iz travnja 2019. (7), u kojoj su se države članice složile da će pojačati aktivnosti i surađivati u okviru paneuropske inicijative za 3D digitalizaciju rukotvorina, spomenika i lokaliteta kulturne baštine.

(12)

Međutim, digitalizacija automatski ne podrazumijeva digitalno očuvanje. Kako bi osigurale dugoročni pristup digitaliziranim dobrima, države članice moraju pažljivo planirati i provesti digitalno očuvanje svojih dobara, uzimajući u obzir sve dugoročne i relevantne financijske, organizacijske i tehničke izazove. Ciljevi digitalnog očuvanja mogu uključivati ne samo kulturna dobra koja se smatraju prioritetom digitalizacije (npr. ugrožena dobra, najposjećeniji spomenici i lokaliteti ili nedovoljno digitalizirana područja) nego i već digitalizirana dobra.

(13)

Trenutačni financijski okvir državama članicama pruža dosad neviđene mogućnosti za upotrebu različitih tokova financiranja kako bi znatno potaknule digitalizaciju i očuvanje te izgradile znatno veće kapacitete u sektoru kulturne baštine. Države članice trebale bi dionike iz sektora bolje uputiti u mogućnosti financiranja koje Digitalna Europa, Obzor Europa (8), fondovi kohezijske politike (9), REACT-EU (10), Instrument za tehničku potporu (11) i Mehanizam za oporavak i otpornost (12) pružaju za potporu ulaganjima potrebnima za oporavak i digitalnu transformaciju sektora, za omogućavanje šireg pristupa kulturi i za pozitivan učinak na lokalne zajednice.

(14)

Za digitalizaciju europske kulturne baštine potrebna su znatna financijska sredstva. Kako bi se podijelilo financijsko opterećenje i istodobno ubrzao javni pristup kulturnoj baštini, institucije kulturne baštine surađuju s privatnim subjektima. No mnogima od tih sporazuma o suradnji dodjeljuju se isključiva prava privatnim partnerima. Direktivom (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća (13) utvrđuje se skup minimalnih pravila kojima se uređuje ponovna uporaba i utvrđuju praktični aranžmani kako bi se olakšala ponovna uporaba postojećih dokumenata u posjedu tijela javnog sektora država članica. Konkretno, njome se od institucija kulturne baštine obuhvaćenih njezinim područjem primjene (npr. muzeji, arhivi, knjižnice) zahtijeva da poštuju posebne odredbe o isključivim dogovorima, kako je utvrđeno u članku 12. te direktive. Kako bi se svima olakšao pravedan i nediskriminirajući pristup kulturnim dobrima, institucije kulturne baštine koje su partneri s privatnim sektorom, uključujući one koje nisu obuhvaćene područjem primjene te direktive, trebale bi nastojati primijeniti načela utvrđena u navedenom članku 12.

(15)

Kako je naglašeno u Programu vještina za Europu (14), pandemija bolesti COVID-19 povećala je postojeći nedostatak digitalnih vještina, a pojavljuju se i nove nejednakosti jer mnogi stručnjaci nemaju traženu razinu digitalnih vještina potrebnih na radnom mjestu. To vrijedi i za sektor kulturne baštine, u kojem digitalni jaz osobito otežava primjenu naprednih tehnologija, kao što su 3D tehnologije ili umjetna inteligencija, u malim institucijama (npr. muzeji). Zato bi, u skladu s Programom vještina za Europu i njegovom prvom vodećom inicijativom, Paktom za vještine, i kao potpora Akcijskom planu za provedbu europskog stupa socijalnih prava (15), države članice trebale utvrditi posebne ciljeve za usavršavanje ili prekvalifikaciju stručnjaka u području kulturne baštine. Uz to, a na temelju Plana Saveza za kulturnu baštinu (Blueprint Alliance for cultural heritage, CHARTER), kulturne i kreativne industrije, kao jedan od 14 ekosustava utvrđenih strategijom jedinstvenog tržišta, trenutačno stvaraju veliko partnerstvo za razvoj vještina koje bi se trebalo pridružiti Paktu za vještine.

(16)

Institucije kulturne baštine naišle su na različite prepreke povezane s autorskim pravima pri digitalizaciji i razmjeni kulturne baštine, kao što su troškovi stjecanja pravâ, nedostatno stručno znanje o autorskim pravima među stručnjacima za kulturnu baštinu i ograničenja prekogranične suradnje među institucijama. Zato su na razini EU-a poduzete posebne mjere za rješavanje takvih problema. Na primjer, Direktivom (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća (16) o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu utvrđene su razne odredbe kojima se modernizira okvir za autorsko pravo kojim je uređeno djelovanje institucije kulturne baštine u digitalnom okruženju. Jedna od najvažnijih promjena uvedenih tom direktivom jest jasan okvir za digitalizaciju i širenje djela nedostupnih na tržištu koja institucije kulturne baštine imaju u svojim zbirkama. Nadalje, njome se uvode usklađene i obvezne iznimke kako bi se institucijama kulturne baštine dopustilo umnožavanje djela radi očuvanja te kako bi se dopustilo rudarenje teksta i podataka u svrhu znanstvenog istraživanja. Naposljetku, njome se pojašnjava status djela vizualne umjetnosti u javnoj domeni radi povećanja pravne sigurnosti. Konkretno, novim propisima o autorskim pravima institucijama kulturne baštine olakšat će se ključna zadaća od javnog interesa tako što će se poboljšati očuvanje i dostupnost kulturne baštine te znatno olakšati korištenje djela koja više nisu dostupna na tržištu u korist europske kulture i svih građana. Države članice stoga moraju osigurati učinkovitu provedbu i primjenu propisa EU-a o autorskim pravima kako bi institucije kulturne baštine mogle u potpunosti iskoristiti okvir za autorsko pravo, koji je posebno ažuriran Direktivom (EU) 2019/790.

(17)

Inicijativa Europeana (17) ključna je za jačanje prekograničnih aktivnosti suradnje i standardizacije u EU-u i izvan njega. Njezini standardizirani okviri za internetsku razmjenu digitalnog sadržaja i metapodataka, posebno Podatkovni model Europeane (18), Izjave o pravima (19) i Okvir Europeane za objavu (20) široko su prihvaćeni u sektoru kulturne baštine u Europi i na međunarodnoj razini. Primjerice, Podatkovni model Europeane omogućuje standardiziran prikaz podataka koje Europeani dostavljaju institucije kulturne baštine iz različitih područja u različitim formatima. Okvir RightsStatements.org nudi skup standardiziranih izjava o pravima koje institucije kulturne baštine mogu upotrebljavati za obavještavanje javnosti o autorskim pravima i statusu ponovne uporabe digitalnih objekata. Međutim, na interoperabilnosti formata i standarda za digitalni sadržaj i metapodatke, primjerice u slučaju 3D tehnologija ili upotrebe kontekstualnih entiteta i normativnih datoteka za semantičku interoperabilnost, i dalje treba kontinuirano raditi. U Deklaraciji o suradnji na unaprjeđivanju digitalizacije kulturne baštine iz travnja 2019. države članice složile su se da će se više posvetiti daljnjem razvoju i promicanju standarda i okvira za interoperabilnost u inicijativama digitalizacije. Države članice i institucije kulturne baštine stoga bi trebale još poraditi na potpori relevantnim standardima i okvirima ili njihovoj primjeni kako bi se ubrzala razmjena i ponovna uporaba podataka.

(18)

Stvaranje zajedničkog europskog podatkovnog prostora za kulturnu baštinu pružit će institucijama kulturne baštine mogućnost da iskoriste veličinu jedinstvenog tržišta, u skladu s europskom strategijom za podatke (21). Potaknut će ponovnu uporabu sadržaja i kreativnost u različitim sektorima, što će imati vrijednost za cjelokupno gospodarstvo i društvo. Konkretno, omogućit će visokokvalitetan sadržaj i učinkovit, pouzdan i jednostavan pristup digitaliziranim europskim kulturnim dobrima. Poboljšat će daljnju suradnju, partnerstva i komunikaciju s mrežom podatkovnih partnera (npr. muzeji, galerije, knjižnice, arhivi u cijeloj Europi), agregatorima i stručnjacima koji rade u području digitalizirane kulturne baštine. Podatkovni prostor temeljit će se na trenutačnoj strategiji Europeane za razdoblje 2020.–2025. (22), čiji je cilj osnažiti institucije kulturne baštine u digitalnoj transformaciji.

(19)

Europeana trenutačno omogućuje pristup 52 milijuna kulturnih dobara, od kojih se 45 % može ponovno uporabiti u različitim sektorima. Slike i tekst čine 97,5 % dobara, audiovizualni sadržaj samo 2,47 %, a u 3D tehnologiji samo je 0,03 % dobara. Više visokokvalitetnih digitaliziranih dobara, npr. 3D prikazi, unaprijedilo bi inovacije i stvaralaštvo upotrebom i ponovnom uporabom digitaliziranih kulturnih dobara u različitim ključnim područjima (npr. obrazovanje, pametni gradovi i izrada okolišnih modela, održivi turizam te kulturni i kreativni sektori). Dodatnih 40 milijuna visokokvalitetnih, digitaliziranih i raznolikih vrsta dobara u podatkovnom prostoru obogatilo bi građu dostupnu na internetu i pridonijelo promicanju naše europske kulturne baštine. To bi povećanje omogućilo i bolju ponovnu uporabu, a na taj način i potencijalne nove usluge i primjene. Važno je da institucije kulturne baštine znatno doprinose podatkovnom prostoru i da u tome imaju potporu država članica.

(20)

Za situaciju s kulturnom baštinom veoma su važni i nacionalni i domenski ili tematski agregatori jer spajaju različite aktere u sektoru kulturne baštine i izvan njega, na nacionalnoj i europskoj razini. Na primjer, nacionalni agregatori objedinjuju i obogaćuju sadržaj Europeane, daju pristup kulturnim dobrima svoje zemlje i promiču ih te objedinjuju vrijedne resurse i znanje za sektor kulturne baštine. Međutim, iako većina agregatora u EU-u ima službeni mandat za svoje aktivnosti, i dalje postoje mnogi drugi agregatori koji ga nemaju i teško osiguravaju dostatne i održive resurse ili organizacijsku potporu. Države članice trebale bi to riješiti jačanjem uloge agregatora, pružanjem odgovarajuće potpore i podupiranjem svojeg doprinosa zajedničkom europskom podatkovnom prostoru za kulturnu baštinu.

(21)

Za očekivano povećanje količine i složenosti digitalnih dobara bit će potrebna sigurna, otporna, učinkovita i održiva rješenja za obradu takvih skupova podataka te za pristup i upravljanje njima koja se temelje na računalstvu u oblaku. Stoga će potpora (23) država članica europskoj federaciji cloud-to-edge infrastrukture i usluga biti ključna za kvalitetan pristup digitaliziranim kulturnim dobrima.

(22)

Ovom Preporukom nadograđuje se i zamjenjuje Preporuka 2011/711/EU,