PRILOG

SMJERNICE ZA NAČELO „ENERGETSKA UČINKOVITOST NA PRVOM MJESTU”

1.   UVOD

U ovim smjernicama objašnjeno je kako primijeniti načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu”. Pridržavanje smjernica ne znači da su automatski ispunjeni svi pravni zahtjevi.

Smjernice su namijenjene prvenstveno oblikovateljima politika i regulatornim tijelima na europskoj, nacionalnoj i lokalnoj razini, a u određenoj mjeri i dionicima na tržištu i ulagačima koji odlučuju o održivim i učinkovitim mjerama.

Ove se smjernice temelje na studiji „Analiza za potporu provedbi načela ‚energetska učinkovitost na prvom mjestu’ pri donošenju odluka”  (1), koju je naručila Komisija, i dodatnim istraživanjima koja su bila usmjerena na lakšu primjenu načela, posebno preliminarnim rezultatima projekata ENEFIRST (2) i sEEnergies (3) u okviru Obzora 2020. Na temelju pristupa iz popratne studije u smjernicama se nastoji dati bolji uvid u mjere koje bi oblikovatelji politika i regulatorna tijela trebali poduzeti u procesu donošenja odluka kad primjenjuju načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” (vidjeti sliku 1.). U posljednjem odjeljku navedene su dodatne informacije o područjima koja bi trebalo razmotriti i primjeri primjene načela u kontekstu raznih sektora.

Izvor: Europska komisija na temelju studije koju je proveo Ecorys.

2.   DEFINICIJA I PRIMJENA NA RAZINI EU-A

2.1.   Definicija načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” na razini EU-a

Donošenjem Komunikacije o energetskoj uniji u veljači 2015. (COM(2015) 80) načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” priznato je na razini EU-a kao vodeće načelo za energetsku učinkovitost i jedan od pet stupova energetske unije. Zbog toga i zahvaljujući snažnoj potpori Europskog parlamenta ugrađeno je u Uredbu o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime (Uredba (EU) 2018/1999) i Direktivu o energetskoj učinkovitosti ((EU) 2018/2002).

Uredba o upravljaju prvi je pravni akt u kojem je to načelo definirano i u kojem se poziva na njegovu primjenu na razini EU-a. U članku 2. točki 18. navedeno je sljedeće:

Nadalje, u uvodnoj izjavi 64. obrazloženo je što primjena načela podrazumijeva:

Dodatno obrazloženje o tome kako bi trebalo slijediti načelo uključeno je u izmjenu Direktive o energetskoj učinkovitosti iz 2018., čija uvodna izjava 2. glasi:

Iako je definicija odabrana u zakonodavstvu Unije jedna od mnogih koje se mogu pronaći u literaturi (4), važno je da se neovisno o točnoj definiciji prednost daje energetskoj učinkovitosti.

2.2.   Primjena načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” na razini EU-a

Osim posebnih mjera i ciljeva u Direktivi o energetskoj učinkovitosti utvrđeni su i posebni zahtjevi za razmatranje rješenja za energetsku učinkovitost u određenim kontekstima, čime su već predviđeni konkretni načini primjene načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”. Na primjer, člankom 6. od država članica zahtijeva se da uzmu u obzir visoka energetska svojstva pri kupnji proizvoda, zgrada i usluga. Slično tomu, člankom 19. od država članica zahtijeva se da uklone regulatorne i neregulatorne prepreke koje se odnose na javnu nabavu te godišnji proračun i računovodstvo, a koje odvraćaju javna tijela od razmatranja energetske učinkovitosti pri donošenju odluka o ulaganjima (5). Zbog toga su u članku 19. predviđene mjere koje države članice mogu razmotriti za uklanjanje tih prepreka, kao što su regulatorne odredbe ili izmjene pravnog okvira, pojednostavnjeni administrativni postupci ili mjere potpore, primjerice smjernice i tehnička pomoć, kao i informiranje i poticaji.

Osim toga, člankom 14. od država članica zahtijeva se da utvrde, u smislu izvora i troškova, najučinkovitija rješenja za ispunjavanje potreba za grijanjem i hlađenjem te da posebno razmotre visokoučinkovitu kogeneraciju kao energetski učinkovito rješenje u procjeni troškova i koristi za nova i u značajnoj mjeri preuređena postrojenja za proizvodnju energije. Člankom 15. od država članica zahtijeva se da osiguraju da nacionalna regulatorna tijela za energetiku vode računa o energetskoj učinkovitosti pri provedbi regulatornih zadataka povezanih s radom infrastrukture za plin i električnu energiju. Zahtijeva se i da uvedu poticaje za mrežne operatore da korisnicima mreže stave na raspolaganje usluge sustava i time im omoguće provedbu mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti u kontekstu daljnjeg uvođenja pametnih mreža.

U prijedlog revizije Direktive o energetskoj učinkovitosti (6) uključen je novi članak o načelu „energetska učinkovitost na prvom mjestu”, kojim se države članice obvezuje da osiguraju da se rješenja za energetsku učinkovitost razmotre u odlukama o planiranju energetskog sustava i drugih sektora, politici i ulaganju. Osim toga, njime se od država članica zahtijeva da promiču i osiguraju primjenu metodologija za procjenu troškova i koristi kojima se omogućuje temeljita procjena širih koristi rješenja za energetsku učinkovitost. Predviđa se i odgovarajuće praćenje primjene načela koje provodi posebno tijelo te izvješćivanje.

Budući da Uredba o upravljanju uključuje upravljanje potražnjom u okviru načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”, u zakonodavstvu o tržištu električne energije (7) obrazloženo je kako treba postupati s distribuiranim izvorima energije u planiranju i radu mreže (vidjeti i odjeljak 4.1.1.2.). U skladu s Direktivom o električnoj energiji operatori prijenosnih sustava pri planiranju moraju „u potpunosti uzima[ti] u obzir potencijal korištenja upravljanja potrošnjom, postrojenja za skladištenje energije ili drugih resursa kao alternativu proširenju sustava, kao i očekivanu potrošnju, trgovinu s drugim zemljama” (članak 51. stavak 3.). Planovi distribucijske mreže „osigurava[ju] transparentnost potrebnih srednjoročnih i dugoročnih usluga fleksibilnosti (…). Plan razvoja mreže obuhvaća i upotrebu upravljanja potrošnjom, energetsku učinkovitost, postrojenja za skladištenje energije ili druge resurse kojima se operator distribucijskog sustava služi kao alternativom proširenju sustava” (članci 13. i 17. te članak 32. stavci 1. i 3.).

I u drugim se politikama EU-a izravno naglašava uloga energetske učinkovitosti. U okviru strategije EU-a za integraciju energetskog sustava (COM(2020) 299) energetska učinkovitost prepoznata je kao okosnica i poziva se na primjenu načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u cijelom energetskom sustavu. To uključuje davanje prednosti rješenjima na strani potrošnje kad se god tim rješenjima ciljevi politika ispunjavaju na isplativiji način nego ulaganjem u infrastrukturu za opskrbu energijom. To načelo povezano je s kružnosti i boljim iskorištavanjem resursâ, što bi trebalo dovesti do smanjenja ukupnih potreba za ulaganjima i troškova povezanih s proizvodnjom energije, energetskom infrastrukturom i upotrebom energije.

U strategiji za val obnove (COM(2020) 662) načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” istaknuto je kao jedno od ključnih načela za obnovu zgrada do 2030. i 2050. To će biti vodeće načelo u provedbi strategije, uključujući reviziju Direktive o energetskim svojstvima zgrada predviđenu za kraj 2021. Prije toga načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” istaknuto je i u Preporuci Komisije (EU) 2019/786 od 8. svibnja 2019. o obnovi zgrada (8), koja je bila referentni dokument za izradu dugoročnih strategija obnove u skladu s Direktivom o energetskim svojstvima zgrada.

U prijedlogu Europske komisije o reviziji Uredbe TEN-E od 15. prosinca 2020. (9) načelo je ojačano kako bi se osigurala usklađenost politika i učinkovit razvoj infrastrukture. U okviru prijedloga načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” ugrađeno je u postupak planiranja i procjene projekata uvođenjem obaveznih odredbi. Konkretnije, prijedlogom se od Agencije Europske unije za suradnju energetskih regulatora (ACER) zahtijeva da načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” uključi u okvirne smjernice za zajedničke scenarije koje izrađuju europske mreže operatora transportnih sustava (ENTSO) za plin i električnu energiju. ENTSO-i moraju primjenjivati načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” i pri procjeni infrastrukturnih nedostataka te prioritetno razmatrati sva relevantna rješenja koja se ne odnose na infrastrukturu.

3.   PRIMJENA NACELA „ENERGETSKA UCINKOVITOST NA PRVOM MJESTU” U PROCESU DONOSENJA ODLUKA

3.1.   Odgovarajući pristup

Politika energetske učinkovitosti usmjerena je na promicanje ambicije energetske učinkovitosti i uspostavljanje mjera kojima se izravno štedi energija, a ideja je načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” pažljivo razmatranje specifičnih rješenja za uštedu energije kao mogućih alternativa, uključujući promjenu navika građana i organizacija te štednju energije. To znači da je provedba energetski učinkovitog rješenja jedan od mogućih ishoda primjene načela, ali nije nužan ako se procjenom opcija dokaže suprotno.

Načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” temelji se na logici da bi, ako se odabere kao put naprijed, trebalo dovesti do utvrđivanja provedivih rješenja za energetsku učinkovitost u skladu s najnovijim dostignućima te omogućiti njihovu primjenu i osigurati pravilnu provedbu. Osim toga, načelo zahtijeva razmatranje potencijalnih negativnih učinaka određenih odluka na energetsku učinkovitost (npr. povećanje infrastrukture za fosilni plin s amortizacijskim razdobljima od najviše 50 godina) kojima bi se dugoročno mogla spriječiti energetska učinkovitost.

Energetska učinkovitost na prvom mjestu zajedno s učinkovitošću resursa važan je čimbenik i u dugoročnoj strategiji dekarbonizacije EU-a, koja podrazumijeva da će se do sredine stoljeća trenutačni energetski sustav, koji se većinom temelji na fosilnim gorivima, morati radikalno promijeniti opsežnom elektrifikacijom energetskog sustava potaknutom upotrebom obnovljivih izvora energije na razini krajnjih korisnika ili proizvodnje bezugljičnih goriva i sirovina za industriju.

Treba naglasiti i da cilj načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” nije isključivo smanjenje potrošnje fosilnih goriva. Osnovna je pretpostavka da je najbolja energija ona koja se ne proizvodi jer nema potrebe za njezinom upotrebom. To znači da bi trebalo dati prednost smanjenju potražnje umjesto proizvodnji energije iz klimatski neutralnih izvora, među ostalim i zato što se tako doprinosi kontroli razine ulaganja potrebnih za prelazak na obnovljive izvore energije i zato što se time podržava održiviji pristup resursima koji su u svakom slučaju ograničeni.

Kako bi se odlučilo treba li energetskoj učinkovitosti dati prednost nad drugim opcijama, nije dovoljno provesti jednostavnu analizu troškovne učinkovitosti, već treba razmotriti razne aspekte:

Širi kontekst

Mjere za energetsku učinkovitost trebale bi se razmatrati u širem kontekstu. Energetska učinkovitost ponajprije je ključan element klimatske i energetske politike EU-a pri prelasku na klimatsku neutralnost do 2050. To znači da bi načelo trebalo podržavati okolišno održiva ulaganja u skladu s Uredbom o taksonomiji (10). Važna su i druga osnovna načela oblikovanja politika, kao što su načelo „ne nanosi bitnu štetu” ili „načelo inovativnosti”. Nadalje, ta bi se načela zajednički trebala uzeti u obzir pri razmatranju tehnologija u nastajanju i utvrđivanju dugoročno održivih pristupa. U tom su kontekstu projekcije relevantnih tržišta i budućih trendova ključni elementi.

Društvena perspektiva

Troškovna učinkovitost važna je sastavnica načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” i trebala bi se razmatrati prvenstveno iz široke društvene perspektive, a ne samo iz perspektive troškovne učinkovitosti za ulagača ili korisnika. Pritom je potrebno uzeti u obzir višestruke koristi energetske učinkovitosti za društvo u cjelini (11). Ta široka društvena perspektiva ključna je za pravilnu procjenu mogućnosti energetske učinkovitosti. Osim toga, troškovna učinkovitost treba se razmatrati iz kratkoročne i dugoročne perspektive, uzimajući u obzir amortizaciju i amortizacijska razdoblja.

Sustavni pristup

Načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” trebalo bi biti usmjereno na poboljšanja učinkovitosti na razini sustava. To znači da su optimiranje energetskog sustava i učinkovita integracija rješenja za čistu energiju središnji elementi njegove primjene. Za to je potrebna šira perspektiva u kojoj se resursi na strani opskrbe (fosilna goriva, obnovljivi izvori energije, infrastruktura) procjenjuju u odnosu na resurse na strani potrošnje (fleksibilnost potrošnje i upravljanje potrošnjom, bolja energetska učinkovitost posebnih rješenja, dostatnost energije) s obzirom na troškove i koristi iz društvene perspektive, kako je prethodno navedeno. Taj pristup obrazložen je u projektu ENEFIRST (12). To znači da treba uzeti u obzir cijeli energetski lanac: proizvodnju, prijenos, distribuciju, potrošnju i kraj životnog vijeka.

Razina donesene odluke

Sustavni pristup odnosi se na primjenu načela na odluke o osmišljavanju i planiranju imovine. Taj pristup može povećati složenost načela. Na nižoj razini procesa donošenja odluka prikladna je i jednostavnija primjena načela kad se odluka odnosi na odabir određene imovine. U tom je kontekstu naglasak na procjeni energetske učinkovitosti (energetskih svojstava) alternativa. Cilj je tog pristupa poboljšati učinkovitost na strani opskrbe ili smanjiti potražnju za energijom odabirom energetski učinkovitijih proizvoda i usluga, kao i podupiranjem odluka koje su usmjerene na budućnost, pogoduju inovacijama, učinkovito iskorištavaju resurse i usmjerene su na kružnost. Drugim riječima, načelom bi se trebala poticati ulaganja u najučinkovitije od učinkovitih alternativa.

Različiti poticaji

Šire društvene koristi i učinkovitost energetskog sustava trebali bi imati veći prioritet, a nužno je da ih u obzir uzmu i pojedinačni ulagači. S obzirom na to da bi pojedinačne koristi iz perspektive ulagača i krajnjeg korisnika u pravilu nadvladale opsežnije učinke ako njihova cijena nije odgovarajuća, potrebne su namjenske mjere i poticaji kako bi se sustavna učinkovitost primjereno uzela u obzir na različitim razinama odlučivanja.

Vrsta odluke i oblikovatelji politika

Način primjene načela ovisi o tome gdje, kad i tko ga primjenjuje. Načelo se primjenjuje na različite vrste odluka koje su povezane s planiranjem mjera, oblikovanjem politika, pripremom ulagačkih projekata i njihovim financiranjem. Te odluke nisu ograničene na energetski sektor, ali energetska učinkovitost mogla bi imati posebno važnu ulogu u donošenju odluka o energetskoj infrastrukturi ako bi se rješenjima na strani potrošnje mogla dopuniti ili zamijeniti ulaganja na strani opskrbe, ako se jednom rješenju daje prednost zbog njegove cjelokupne učinkovitosti umjesto postojećim alternativama ili ako bi se mogle uvesti nove komponente (npr. kompresori kojima se može oporabiti otpadna toplina/električna energija). Osim toga, različiti oblikovatelji politika imali bi različite uloge pri primjeni načela ovisno o sektoru i kontekstu odluka.

Prihvatljive mjere

Cilj je načela razmatranje širokog spektra mjera za energetsku učinkovitost na strani potrošnje i opskrbe. Rješenja na strani potrošnje bitna su za smanjenje potrebe za energijom ili za bolju upotrebu energije, no pri upotrebi energetske infrastrukture ili opreme koja troši energiju važno je i razmotriti tehnologije i načine na koje bi se one mogle primjenjivati za uštedu energije (13).

Uvjeti koji omogućuju provedbu

Primjena načela usmjerena je na razmatranje posebnih elemenata, ali glavni je cilj načela provedba rješenja za energetsku učinkovitost kad se utvrdi da su ona primjerena. To podrazumijeva da bi uključivanje načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u oblikovanje politika trebalo dovesti i do uklanjanja regulatornih i neregulatornih prepreka koje negativno utječu na primjenjivost i provedbu rješenja za energetsku učinkovitost. Osim toga, kako bi se mogle razmotriti sve energetski učinkovite opcije, razni dionici moraju imati dovoljno informacija o tome koliko energije štede različita rješenja i o načinima procjene njihovih društvenih, okolišnih i gospodarskih učinaka, troškova i koristi. Trebalo bi uzeti u obzir i buduće učinke klimatskih promjena na energetski sustav, među ostalim i na sama rješenja za energetsku učinkovitost. Nadalje, zbog prirode širih koristi uštede energije koje bi mogle biti važnije za društvo nego za ulagače možda će biti potrebne posebne inicijative ili zahtjevi kako bi se potaknule energetski učinkovite navike i ulaganja.

3.2.   Koraci koje treba poduzeti

Kao što je navedeno, mjere koje treba poduzeti pri primjeni načela uvelike ovise o fazi postupka donošenja odluke i vrsti oblikovatelja politike. U matrici u nastavku (vidjeti tablicu 1.) koraci povezani s primjenom načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u procesu donošenja odluka povezani su s različitim fazama i vrstama oblikovatelja politika (14).

Tablica 1.

Mjere raznih oblikovatelja politika povezane s načelom „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u procesu donošenja odluka

Faza	Oblikovatelji politika	Regulatorna tijela	Tržišni subjekti
Početak	— Definiranje ciljeva politike — Definiranje/ažuriranje regulatornog okvira — Analiza učinka politike i alternativa	— Definiranje pravila o pristupu tržištu za rješenja za energetsku učinkovitost ili upravljanje potrošnjom — Provjera usklađenosti poslovnog cilja/cilja projekta s ciljevima politike i pravilima o pristupu tržištu	— Definiranje poslovnog cilja/cilja projekta
Priprema		— Načelno definiranje metode analize troškova i koristi	— Definiranje metode analize troškova i koristi za konkretnu primjenu — Prikupljanje informacija — Predviđanje potrošnje energetske usluge — Utvrđivanje drugih troškova i rizika — Sustavna procjena na temelju načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”
Validacija		— Provjera plana provedbe i odobrenje plana ako je relevantno	— Predlaganje plana provedbe
Provedba			— Provedba plana, npr. pružanje osmišljene usluge, usvajanje tehnologija za energetsku učinkovitost, donošenje odluka o ulaganjima itd.

Izvor: studija društva Ecorys

Na temelju te matrice osmišljen je alat za donošenje odluka u obliku sheme odlučivanja s usmjeravajućim pitanjima za svaki korak. Alat pruža uvid u korake s pomoću više usmjeravajućih pitanja kojima se korisnika usmjerava na pitanja koja treba razmotriti pri primjeni načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”. Kako bi se bolje pojasnila primjenjivost alata, u studiji su navedena i četiri primjera iz stvarnog života (vidjeti odjeljak 4.).

U shematskom prikazu procesa donošenja odluka različiti dionici imaju različite uloge. Većina područja politike i primjena načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” analiziranih u studiji uključuju tržišne subjekte kao aktera koji priprema planove ili odluke o ulaganjima, zbog čega je taj plan mjera prikladan za utvrđena područja politike i primjene. Međutim, postoje i područja u kojima su oblikovatelji politika (npr. oni koji osmišljavaju nacionalne energetske i klimatske planove i donose druge odluke povezane s politikama) ili regulatorna tijela (npr. predviđanja ili scenariji za plan proširenja mreže (ili njihovo odobravanje)) glavni dionici barem u sustavnoj procjeni u fazi provedbe. To znači da način na koji će dionici primijeniti načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” uvelike ovisi o kontekstu. Neki su koraci primjenjivi na sve situacije, ali neki mogu biti specifični za sektor i podrazumijevati različite mjere ovisno o vrsti odluke, području politike ili uključenim dionicima. U nekim slučajevima može biti uključena samo jedna vrsta oblikovatelja politika.

Opći pristup primjeni načela ostaje isti neovisno o sektoru i vrsti odluke (politika, planiranje ili ulaganje), ali različiti dionici trebali bi slijediti različite korake.

Oblikovatelji politika i regulatorna tijela imaju posebnu ulogu u omogućivanju primjene načela, postavljanju odgovarajućih pravila (početna faza) i validaciji njegove primjene. Oni mogu biti i dionici koji izravno primjenjuju načelo slijedeći korake utvrđene u fazi pripreme i provedbe. Na primjer, oblikovatelji politika trebali bi načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” primjenjivati u pripremi strateškog planiranja ili postavljanju ciljeva politike. Regulatorna tijela trebala bi ga primjenjivati pri postavljanju pravila i propisa koji utječu na energetski sustav, posebice pravila o oblikovanju tržišta, ili koji imaju učinak na potrošnju energije. Međutim, u većini slučajeva priprema i provedba odluka odvijala bi se na razini tržišnih subjekata.

S obzirom na to da su ove smjernice prvenstveno namijenjene oblikovateljima politika i regulatornim tijelima, više su usmjerene na opće i univerzalne aspekte primjene načela. U tu svrhu, na temelju faza i koraka utvrđenih u studiji, u nastavku su utvrđene i obrazložene konkretnije mjere koje bi oblikovatelji politika i regulatorna tijela trebali razmotriti, i to prvenstveno u početnoj fazi, u kojoj je potrebno postaviti odgovarajuće okvirne uvjete, i u fazi pripreme i validacije za regulatorna tijela jer te mjere mogu poduzeti i oblikovatelji politika. Posebna pozornost posvećena je mjerama povezanima s praćenjem i izvješćivanjem, koji se provode nakon odluka i odabira.

Koraci u fazi pripreme i provedbe u procesu donošenja odluka uvelike ovise i o kontekstu. Moguće je navesti neke konkretnije mjere i zahtjeve za njihovu pravilnu provedbu. Međutim, detaljnije obrazloženje načina na koji bi se te mjere trebale izvršiti nije uključeno u ovaj dokument. Te bi mjere obično poduzimali tržišni subjekti koji posluju u drugačijim uvjetima i bili bi potrebni detaljni priručnici za pojedine sektore kako bi se razmotrile sve specifičnosti. U tablici u nastavku predstavljen je pregled mjera i njihovih preduvjeta u odnosu na različite korake u fazama pripreme i provedbe. U okviru primjera iz stvarnog života u studiji, koji su predstavljeni u odjeljku 4., utvrđene su konkretne mjere za relevantne dionike u kontekstu specifične odluke u odabranom sektoru. Iz perspektive oblikovatelja politika pravilno uključivanje načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u fazu pripreme i provedbe trebalo bi se osigurati odgovarajućom procjenom učinka.

Tablica 2.

Koraci, mjere i preduvjeti za primjenu načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”

Korak	Mjera	Preduvjeti
Definiranje poslovnog cilja/cilja projekta	— Razmatranje energetske učinkovitosti kao dijela rješenja	— Dostupnost informacija — Posjedovanje znanja i iskustva
Definiranje metodologije analize troškova i koristi	— Razmatranje širih koristi energetske učinkovitosti i njihova kvantifikacija — Postavljanje kriterija za odabir pravog rješenja	— Standardizirana metodologija za odabir — Dostupnost podataka — Dostupnost alata/modela
Prikupljanje informacija	— Analiza tržištâ — Analiza inovativnih rješenja — Razmatranje razvoja politike — Prikupljanje kvalitetnih podataka za analizu troškova i koristi — Procjena potreba za ulaganjem i povrata ulaganja	— Dostupnost informacija — Dostupnost podataka — Stručno znanje
Predviđanje potrošnje energetske usluge	— Razmatranje buduće potrošnje energije — Procjena učinaka alternativa na potrošnju energije i, prema potrebi, na opterećenje	— Dostupnost raščlanjenih podataka o potrošnji energije — Nacionalna/regionalna predviđanja — Stabilan okvir politike
Utvrđivanje drugih troškova i rizika	— Razmatranje učinaka čimbenika provedbe — Razmatranje promjena u cijenama goriva i energije — Razmatranje makroekonomskog razvoja — Razmatranje vremena otplate i budućih novčanih tokova	— Dostupnost podataka — Jasni ciljevi politike — Dostupnost prethodnog iskustva — Dostupnost rješenja za smanjenje rizika (npr. poduzeća za energetske usluge)
Procjena alternativa	— Provedba analize troškova i koristi (monetizacija učinaka) — Procjena troškovne učinkovitosti — Provjera otpornosti rješenja na buduće promjene — Razmatranje javne potpore i dostupnih financijskih sredstava	— Procjena i jednostavnost upotrebe dostupnih podataka i alata/modela — Odgovarajuće stručno znanje — Financijski programi i potpora za projekte za energetsku učinkovitost
Provedba	— Dodjela odgovarajućih resursa te znanja i iskustva — Iskorištavanje instrumenata potpore — Osiguranje pravilne upotrebe	— Dostupnost stručnog znanja i resursa (radna snaga i financijska sredstva) — Jednostavan pristup programima potpore — Mehanizmi povratnih informacija između provoditelja i korisnika
Praćenje i evaluacija	— Prikupljanje podataka — Revizija provedbe — Evaluacija učinaka i toga jesu li ciljevi ostvareni	— Unaprijed definirani pokazatelji — Pristup podacima — Dostupnost alata za analizu i obradu podataka — Dostupnost sredstava

Izvor: Europska komisija

3.3.   Glavni dionici

Rješenja za energetsku učinkovitost mogu provesti javni sektor, privatna poduzeća i potrošači, no primjena načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” podrazumijeva i neke šire pretpostavke za oblikovatelje politika i regulatorna tijela, koji trebaju stvoriti uvjete za primjenjivost energetski učinkovitih rješenja u različitim kontekstima. Kad ti dionici primjene načelo, tržišni subjekti i ulagači trebali bi imati odgovarajuće alate i informacije potrebne za pravilnu procjenu i provedbu energetski učinkovitih rješenja.

Stoga su glavni dionici:

Oblikovatelji politika

To su:

(a)	institucije EU-a uključene u standardni zakonodavni postupak EU-a, tj. Europska komisija, Europski parlament, Vijeće Europske unije;

(b)	vlade, nacionalni parlamenti i upravna tijela koja su nadležna za cijelo državno područje države članice;

(c)	regionalne, pokrajinske i lokalne vlasti, parlamenti i upravna tijela koji su nadležni za regije, pokrajine i općine države članice.

Za oblikovatelje politika primjena načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” odnosi se na sve aspekte koji utječu na prihvatljivost, provedivost i podupiranje energetske učinkovitosti (uključujući mjere kojima se potiču navike kojima se štedi energija), među ostalim putem javnog financiranja i javne nabave. Utvrđivanjem okvira oblikovatelji politika trebali bi druge dionike usmjeravati prema energetski učinkovitim rješenjima. To uključuje postavljanje ciljeva koji ne isključuju energetski učinkovite alternative, uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka te odgovarajuću procjenu različitih političkih inicijativa, njihova učinka na potrošnju energije i mogućih kompromisa povezanih s mjerama za štednju energije, među ostalim iz perspektive budućnosti.

Oblikovatelji politika trebali bi osigurati i poticaje za energetski učinkovita rješenja kako bi se riješilo pitanje toga što se mjere za učinkovitost ne smatraju uvijek troškovno optimalnima iz individualne perspektive (npr. zbog dugih razdoblja otplate, povezanih rizika ili nedovoljne informiranosti), ali su poželjna rješenja iz društvene perspektive. Kako bi se obuhvatili svi ti aspekti, energetska učinkovitost treba postati politički prioritet i na strateškoj i na operativnoj razini uz sudjelovanje financijskih institucija prema potrebi.

Na lokalnoj razini odluke koje donose javna tijela obično su bliže provedbi i mogu izravno utjecati na odabir rješenja. Odluke o određenim izdacima u okviru raspoloživih sredstava, omogućivanje odluka o lokalizaciji ulaganja i planiranje pružanja javnih usluga primjeri su u kojima bi se načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” trebalo razmotriti kad god je to moguće. Osim toga, lokalnim vlastima potreban je dugoročan planski okvir za provedbu načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” pri procjeni različitih opcija i za izbjegavanje ovisnosti o određenim tehnologijama ili putovima u skladu s lokalnim ciklusima planiranja.

Regulatorna tijela

Ta skupina obuhvaća javna regulatorna tijela ili agencije koje su na nacionalnoj ili regionalnoj razini nadležne za utvrđivanje pravila i usklađenost, nadgledanje funkcioniranja tržištâ i nadzor cijena u uređenim segmentima tržišta. To su prvenstveno energetski regulatori i agencije s regulatornim i nadzornim ulogama.

Regulatorna tijela trebala bi štititi pravila kojima se osigurava pristup tržištu i omogućuju energetski učinkovita rješenja. Trebala bi pružati i metodologije i smjernice za procjenu različitih alternativa u analizi troškova i koristi uzimajući u obzir šire koristi te u konačnici provjeriti provedbu kako bi utvrdila je li načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” pravilno primijenjeno kad je predviđeno odobrenje, kontrola ili praćenje projekata koje podnose poduzeća na tržištu. U posljednjem slučaju važno je postaviti odgovarajuće odredbe o praćenju i evaluacije kako bi se prikupile informacije o tome kako je energetska učinkovitost ostvarena u praksi.

Tržišni subjekti

Ta skupina obuhvaća poduzeća, energetske zajednice građana i ulagače, koji su odgovorni za stvarne odluke na tržištu. Obuhvaća i javne naručitelje i sektorske naručitelje (15), kako je definirano u pravilima o javnoj nabavi, u onoj mjeri u kojoj njihove odluke o kupnji robe ili usluga na različitim tržištima utječu na potrošnju energije. Načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” bilo bi primjenjivo na odluke o kriterijima javnih natječaja ili odluke o kupnji, zakupu ili modernizaciji zgrada koje su u vlasništvu tih naručitelja ili koje oni upotrebljavaju.

U energetskom sektoru glavni je naglasak na poduzećima na energetskom tržištu na koja se odnose posebne uredbe, posebice na sljedećim poduzećima:

(a)	opskrbljivači energijom: komercijalni proizvođači električne energije, topline ili hladnoće i druge robe, kao i pravni subjekti koji prodaju energiju (npr. električnu energiju, toplinu/hladnoću, prirodni plin) potrošačima;

(b)	mrežni operatori: subjekti odgovorni za rad, osiguranje održavanja i, prema potrebi, razvoj distribucijskog i prijenosnog sustava u određenom području kako bi se osigurala dugoročna sposobnost sustava da zadovolji potražnju za električnom energijom, toplinom ili hladnoćom i prirodnim plinom; i

(c)	pružatelji usluga upravljanja potražnjom energije: subjekti koji podržavaju potrošače u boljoj energetskoj učinkovitosti i upravljanju potrošnjom te povećavaju fleksibilnost potrošnje potrošača, među ostalim, na primjer, agregatori u sustavu električne energije.

U usporedbi s komercijalnim poduzećima, kojima je glavni cilj ostvarenje najveće moguće dobiti, komunalna poduzeća mogu imati različite ciljeve utvrđene propisima. Od njih se može zahtijevati da nastoje ostvariti ciljeve održivosti ili da primjenjuju neki oblik kriterija održivosti pri donošenju odluka o ulaganjima. U takvim bi situacijama načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” bilo primjenjivo pri određivanju ciljeva projekata, provođenju analize troškova i koristi, procjenjivanju učinaka raznih alternativa ili pronalasku pravog rješenja za provedbu.

Skupina tržišnih subjekata obuhvaća i regulirane ulagače te javne i privatne financijske institucije koje će u okviru svojih aktivnosti primjenjivati načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu”. Načelo bi trebalo pomoći u usmjeravanju aktivnosti financijskih institucija prema dugoročnoj održivosti njihove imovine i financijskog portfelja. Zahvaljujući perspektivi usmjerenoj prema budućnosti načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” trebalo bi poduprijeti razvoj inovativnih modela prihoda u području energetske učinkovitosti (na primjer, energetska učinkovitost kao usluga) i uvjeta u kojima se mogu pokrenuti privatna ulaganja.

Općenito, sustavi gospodarenja energijom na razini poduzeća, kao što je norma ISO 50001, trebali bi dovesti do uvođenja energetski učinkovitih rješenja kojima bi se poboljšala energetska učinkovitost poduzeća, pod uvjetom da se pridržavaju norme na predviđeni način. Energetski pregledi i naknadne radnje povezane s njima trebali bi dovesti do bolje informiranosti i energetske učinkovitosti ako je to troškovno učinkovito iz perspektive poslovanja poduzeća. To ne znači da je načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u potpunosti nevažno. Primjena načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” trebala bi pomoći komercijalnim poduzećima u prepoznavanju energetski učinkovitih projekata i ulaganja, pravilnoj procjeni troškova i koristi, uključujući šire koristi za njihove zaposlenike, te provedbi tih projekata i ulaganja na pravi način.

3.4.   Definiranje ciljeva politike

Važno je da se u ciljnim vrijednostima i ciljevima ne definiraju unaprijed rješenja koja je potrebno primijeniti da bi ih se ostvarilo, osim ako je to nužno. Ako bi mjere za energetsku učinkovitost mogle biti dio rješenja, ciljevi politike ne bi ih trebali isključivati. Stoga je ciljeve potrebno utvrditi na temelju rezultata i željenih učinaka umjesto na temelju ulaznih troškova. Jedan je očiti pristup odrediti sveobuhvatnije ciljeve na temelju učinkovitosti sustava umjesto ciljeva za određena rješenja, npr. opskrba energijom usklađena s potrošnjom umjesto povećanja kapaciteta proizvodnje energije za 5 % kako bi ona bila u skladu s očekivanim povećanjem potrošnje. Ciljevi politike u određenim situacijama možda moraju biti vrlo specifični, ali to ne bi trebalo spriječiti da se u obzir uzme način na koji bi se energetski učinkovita rješenja mogla podržati pravilnim definiranjem ciljeva. Zato je već u fazi određivanja ciljeva za inicijative koje bi utjecale na potrošnju energije važno razmotriti učinke na potrošnju energije i kompromise koje podrazumijevaju različita rješenja kojima bi se ti ciljevi mogli postići.

U tom je kontekstu važno pravilno definirati pokazatelje i metodologiju za praćenje ciljeva. Ako bi smanjenje potrošnje energije moglo doprinijeti postavljenim ciljevima ili ako bi postizanje ciljeva utjecalo na potrošnju energije, potrebno je procijeniti odnos između ciljeva i očekivanih razina potrošnje energije. U toj ranoj fazi procesa donošenja odluka može biti teško napraviti takve procjene te su potrebni prethodno iskustvo i dokazi. Stoga se praćenje stvarnih učinaka mjera poduzetih za postizanje ciljeva na potrošnju energije treba razmatrati od samog početka, što uključuje protokole za praćenje i evaluaciju.

3.5.   Definiranje regulatornog okvira

3.5.1.   Utvrđivanje pravih pravila i zakonodavstva

Kako bi se načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” i energetski učinkovite mjere mogli provesti u praksi, potreban je odgovarajući poticajni zakonodavni okvir. U zakonodavstvu je potrebno priznati energetsku učinkovitost kao moguće rješenje, omogućiti njezinu provedbu i osigurati prikladne naknadne radnje. Ako je potrebno, zakonodavstvom bi se trebalo nastojati ukloniti prepreke energetski učinkovitim rješenjima.

Kako bi se procijenilo je li načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” primjenjivo na određenu političku inicijativu, propis ili projekt, može se provesti preliminarna provjera na temelju skupa pitanja (tri skupine po tri pitanja). Prva skupina pomaže u utvrđivanju toga spada li energetska učinkovitost u područje primjene nadolazeće inicijative ili projekta. Druga skupina pomaže razjasniti može li se energetska učinkovitost primijeniti u praksi, a treća se odnosi na to može li se energetska učinkovitost ispravno provesti.

Te tri skupine obuhvaćaju sljedeća pitanja:

1.

Je li energetska učinkovitost moguća? — Utječe li inicijativa na potrošnju energije ili dovodi li do povećanja opskrbe energijom? — Može li energetska učinkovitost pomoći u postizanju ciljeva inicijative? — Postoje li rješenja za energetsku učinkovitost koja bi se mogla razmotriti u kontekstu inicijative? Ta se pitanja trebaju razmotriti skupno, od prvog do posljednjeg. Ako je odgovor na sva pitanja DA, trebalo bi istražiti daljnje aspekte načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” obuhvaćene pitanjima u nastavku (čak i ako odgovori nisu sigurni). Odgovor NE na prvo pitanje znači da se načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” ne može primijeniti na to područje. Odgovor NE na drugo pitanje znači da energetska učinkovitost ne bi bila prikladan pristup za postizanje ciljeva u predmetnom kontekstu, a odgovor NE na posljednje pitanje pokazatelj je toga da ne postoji održivo energetski učinkovito rješenje za postizanje predmetnih ciljeva. Negativni odgovori znače da nije potrebno razmotriti ostala pitanja.

2.

Je li opcija energetske učinkovitosti provediva? — Je li moguće ispravno procijeniti izravne i šire koristi rješenja za energetsku učinkovitost na razini energetskog sustava ili pojedinih aparata? — Postoje li prepreke koje utječu na provedbu mogućeg rješenja za energetsku učinkovitost? — Može li se osigurati da su rješenja za energetsku učinkovitost djelotvorna u postizanju ciljeva/doprinošenju ciljevima inicijative? Ako je odgovor na bilo koje od tih pitanja NE ili ako niste sigurni, potrebne su daljnje radnje u skladu s načelom „energetska učinkovitost na prvom mjestu” kako bi se ta pitanja riješila. Pozitivni odgovori na sva pitanja znače bi da bi relevantni oblikovatelji politika trebali moći primijeniti načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u predmetnom kontekstu. U svakom slučaju trebalo bi razmotriti i treću skupinu pitanja.

3.

Može li se opcija energetske učinkovitosti pravilno provesti? — Znaju li dionici odgovorni za provedbu kako procijeniti rješenja za energetsku učinkovitost? — Ima li dovoljno sredstava i informacija za provedbu rješenja za energetsku učinkovitost? — Postoje li mehanizmi kojima bi se omogućila provedba i provjera provedbe? Ako je odgovor na bilo koje od tih pitanja NE ili ako niste sigurni, potrebne su dodatne radnje kako bi se osiguralo da se načelo može popratiti odgovarajućim odabirom najboljih rješenja. Pozitivni odgovori potvrđuju da postoje odgovarajući uvjeti kako bi relevantna tijela donijela utemeljenu odluku, koja je optimalna iz perspektive ciljeva politike, pri primjeni načela u kontekstu planirane inicijative.

Daljnje djelovanje ne znači nužno da posebne odredbe moraju biti uključene u zakonodavstvo ili pravila. Neka pitanja mogla bi se riješiti izvan pravnog okvira ili formalnih zahtjeva. Međutim, ako prvi skup pitanja ukazuje na to da energetska učinkovitost može biti dio rješenja, važno je da se odredbe pravilno utvrde. U njima bi ponajprije trebalo:

1.	izričito navesti da je energetska učinkovitost moguće rješenje koje treba razmotriti i kojem treba dati prednost ako je troškovno učinkovito i svrsishodno;

2.	priznati ulogu energetske učinkovitosti u postizanju drugih ciljeva, kao što je smanjenje emisija stakleničkih plinova, onečišćujućih tvari i upotrebe neenergetskih resursa, poboljšanje zdravlja i ugode te smanjenje energetskog siromaštva;

3.	osigurati da se u okviru zahtjeva omogućuje energetska učinkovitost u opskrbi energijom, prijenosu, distribuciji i potrošnji energije, a posebno primjena rješenja na strani potrošnje. Tehničke specifikacije ne bi trebale otežavati integraciju energije ni primjenu energetske učinkovitosti;

4.	definirati učinkovitost umjesto konkretnog rješenja koje je potrebno postići. Propisima koji se temelje na uspješnosti omogućila bi se energetska učinkovitost pod jednakim uvjetima s drugim alternativama;

5.	navesti uloge i obveze raznih dionika u procjeni i provjeri rješenja za energetsku učinkovitost;

6.	navesti jasne kriterije i metodologiju za procjenu troškova i koristi energetski učinkovitih rješenja i učinaka na potrošnju energije;

7.	upućivati na informacije i podatke koje treba upotrijebiti i koji su upotrijebljeni za procjenu postojećeg potencijala za uštedu energije te troškova i koristi energetske učinkovitosti;

8.	osigurati da energetska učinkovitost ispunjava uvjete za javnu potporu i financiranje ili da joj se pri tome čak i daje prednost;

9.	uključiti praćenje učinaka na potrošnju energije i provjeru drugih učinaka energetski učinkovitih rješenja.

Informiranje o mogućim mjerama za energetsku učinkovitost, njihovim troškovima i koristima te načinima njihove optimalne provedbe bitan je aspekt povezan s pravilima i zahtjevima. Prepreke načelu „energetska učinkovitost na prvom mjestu” i određenim rješenjima za energetsku učinkovitost možda će biti potrebno ukloniti pravnim odredbama. Stoga je takve prepreke potrebno pravilno prepoznati.

3.5.2.   Prepoznavanje prepreka energetskoj učinkovitosti na prvom mjestu

Pri odlučivanju je li energetski učinkovito rješenje izvediva opcija za postizanje postavljenih ciljeva, potrebno je prije svega utvrditi postoje li mjere za energetsku učinkovitost koje bi mogle biti alternativa širenju energetskog sustava na strani opskrbe ili kojima bi se mogla smanjiti potrošnja energije u sektorima krajnje potrošnje. Saznanja o tome što bi se potencijalno moglo učiniti omogućila bi naknadnu analizu i usporedbu energetski učinkovitih mjera s drugim alternativama.

Međutim, postoje mnoge prepreke preliminarnom prepoznavanju i naknadnom odabiru energetski učinkovitih rješenja u skladu s načelom „energetska učinkovitost na prvom mjestu”. U okviru jednog od područja rada projekta ENEFIRST (16) te su potencijalne prepreke utvrđene i podijeljene u sljedeće kategorije:

—	političke prepreke – povezane s pristranošću prema određenim rješenjima ili nastavku prethodno donesenog pristupa,

—	regulatorne prepreke – kad se postojećim propisima onemogućuje odabir energetski učinkovitih rješenja,

—	prepreke povezane s interakcijom među politikama (npr. suprotstavljeni ciljevi ili prioriteti) – povezane s činjenicom da oblikovatelji politika obično razmatraju svoja specifična područja politike i da mogu postojati kompromisi u pogledu mjera za energetsku učinkovitost,

—	financijske prepreke – nedovoljna financijska sredstva ili financijska potpora za energetski učinkovita rješenja, što bi se moglo povezati s načinom na koji se ona procjenjuju i vrednuju,

—	tehničke prepreke – energetski učinkovito rješenje može biti tehnički teže procijeniti ili uključiti u provedivu opciju,

—	prepreke povezane s informacijama – nedostatak dostupnih informacija i podataka za pravilno prepoznavanje i procjenjivanje koristi rješenja za energetsku učinkovitost,

—	kulturne i bihevioralne prepreke – ponašanje i navike koje ograničavaju područje primjene opcija,

—	prepreke u komunikaciji/informiranju – nedovoljna informiranost o opcijama energetske učinkovitosti,

—	nedostatak stručnog znanja – nedovoljno znanje o tome kako provesti rješenja/tehnologije za energetsku učinkovitost i pristranost prema određenim rješenjima kojima se isključuju opcije energetske učinkovitosti,

—	pristranost u pogledu utjecaja povezana s položajem dionika na strani opskrbe pri donošenju politika ili odluka – dionici na strani opskrbe utječu na oblikovatelje politika,

—	prepreke u lancu opskrbe – energetska tržišta osmišljena su iz perspektive na strani opskrbe, zbog čega bi energetska učinkovitost mogla ometati postojeći sustav.

Prepreke se mogu razlikovati u određenim područjima politike i detaljno su obrazložene u izvješću o projektu ENEFIRST.

Navedene prepreke najvažnije su u oblikovanju politika i stoga bi ih trebalo razmotriti pri definiraju odgovarajućeg okvira politike. Međutim, one bi mogle utjecati i na osmišljavanje i pristup u određenim ulagačkim projektima. Nadalje, mogu postojati druge konkretnije ili lokalne prepreke ovisno o vrsti i području primjene mjere za energetsku učinkovitost.

Naposljetku, neke prepreke mogu biti povezane sa sredstvima koja javna tijela dodjeljuju za energetsku učinkovitost. Nedovoljna administrativna i financijska sredstva dodijeljena za podupiranje, procjenu i promicanje rješenja i tehnologija za energetsku učinkovitost često su istaknuta kao prepreka široj primjeni načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”. Stoga je važna uloga oblikovatelja politika u stvaranju potrebnog administrativnog kapaciteta i stručnog znanja za energetsku učinkovitost te u osiguravanju dostatnih financijskih sredstava javnim tijelima za podupiranje tržišnih subjekata i potrošačâ u provedbi energetski učinkovitih rješenja i za praćenje učinaka politike.

3.5.3.   Ugrađivanje načela u politiku i pravni okvir

Jedno od pitanja koje je potrebno razmotriti za poticajni okvir za načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” odnosi se na način na koji bi se preporuke iz ovih smjernica mogle provesti.

Uklanjanje određenih prepreka, postavljanje zahtjeva ili definiranje posebnih poticaja za energetski učinkovita rješenja dio su politike energetske učinkovitosti. Važno je da ta dva aspekta ostanu odvojena. Politikom energetske učinkovitosti definirane su posebne mjere i ciljevi za energetsku učinkovitost, kao i poticajni i povoljni uvjeti. Načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” odnosi se na razmatranje i analizu energetski učinkovitih alternativa za odluke koje utječu na potrošnju energije i opskrbu energijom. Primjena načela trebala bi dovesti i do posebnog djelovanja kojim se omogućuje analiza i provedba rješenja za energetsku učinkovitost. Oblik tog djelovanja obično je definiran u okviru mjera politike energetske učinkovitosti. Stoga pravni oblik tog djelovanja nadilazi raspravu o načelu i dio je razvoja energetske politike. Na primjer, kako bi se potaknula energetska učinkovitost i nadišle navedene prepreke, izravno poticanje rješenja za energetsku učinkovitost moglo bi se provesti u obliku posebnih ciljeva povećanja energetske učinkovitosti. Drugi je način propisati obvezu uštede energije za pružatelje energije kojom se od njih zahtijeva da smanje potrošnju energije svojih klijenata (17).

Svakim se obvezujućim ciljem i propisanim zahtjevom za upotrebu energetski učinkovitih rješenja ostvaruju ciljevi načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”. Međutim, oblik tih zahtjeva, njihova strogost ili obveza koja se njima nameće pitanja su koja je potrebno razmotriti u okviru politike povezane s energijom. Iz perspektive načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” važno je razmotriti i ispitati razne aspekte.

3.5.4.   Poticanje energetske učinkovitosti na prvom mjestu

U većini slučajeva prednost bi trebalo dati mjerama energetske učinkovitosti ako se nakon pravilnog razmatranja njihovih širih koristi zaključi da su troškovno učinkovita opcija. Međutim, koristi se ne odnose uvijek na dionika koji bi trebao donijeti odluku o ulaganju. Šire koristi energetske učinkovitosti mogle bi se u većoj mjeri odnositi na društvo (npr. čisti zrak) nego na ulagača koji donosi odluku. Slično tomu, krajnji korisnik može ostvariti korist od uštede energije, ali ta korist mogla bi biti nevažna vlasniku imovine (npr. suprotstavljeni interesi kod iznajmljenih nekretnina).

Nadalje, energetska učinkovitost nije očito rješenje posebno za komunalna poduzeća jer ona ostvaruju manju dobit kad potrošači štede energiju. Stoga je važno poslovne modele u području energetike kojima se prednost daje većoj prodaji energije promijeniti u one kojima se nagrađuju energetske usluge ili postizanje određene razine ugode, na primjer model „energetska učinkovitost kao usluga”. Drugi je odvraćajući čimbenik činjenica da kupnja energetski učinkovite opreme ili obnova zgrada zahtijevaju relativno visoka početna ulaganja, a razdoblja otplate mogu biti duga.

Stoga omogućivanje energetske učinkovitosti često nije dovoljno, već su potrebni izravni ili neizravni poticaji kako bi se u donošenju odluka razmotrile šire koristi mjera za energetsku učinkovitost za društvo. Poticajima bi se prije svega trebalo osigurati da pojedinci odabiru ono što je dobro za cijeli sustav.

3.5.5.   Financiranje i financijska potpora

Podupiranje provedbe namjenskog sustava za energetsku učinkovitost

Važno je da se energetska učinkovitost podupire namjenskim financiranjem. Time bi trebalo promicati projekte energetske učinkovitosti, a ulagače jasno informirati o dostupnoj financijskoj potpori. Iako je energetska učinkovitost prihvatljiva u okviru različitih programa financiranja, programi javnog financiranja namijenjeni projektima energetske učinkovitosti trenutačno su ograničeni.

Osnivanjem namjenskog fonda ili programa za energetsku učinkovitost mogla bi se bolje potaknuti ulaganja u energetsku učinkovitost. Takav fond pomogao bi u stvaranju uzornog okvira u sklopu kojeg se načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u potpunosti primjenjuje. Rješenja u obliku paketa u kojima se financiranje kombinira sa savjetodavnim uslugama obično imaju viši stupanj apsorpcije i veći učinak (18).

Primjenjivanje načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u svim relevantnim područjima financiranja instrumentima EU-a

Definiranjem kriterija prihvatljivosti za financijsku potporu utvrđivanjem ciljeva povećanja energetske učinkovitosti i referentnih vrijednosti prednost će se dati energetski učinkovitim projektima. Kad god je to moguće, u okviru fondova EU-a na temelju najboljih raspoloživih tehnologija mogu se uvesti pragovi potrošnje energije ili poboljšanja učinkovitosti (za sektor ili specifičnu tehnologiju).

U kontekstu fondova kohezijske politike upravljačka tijela trebala bi osigurati da se u prioritetima i ciljevima programâ posebno upućuje na promicanje načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”  (19) te da se to na odgovarajući način odražava u tablici za ocjenu prihvatljivosti, na primjer pružanjem veće pokrivenosti troškova za projekte koji ispunjuju to načelo. U programima Interreg ta bi se djelovanja trebala razmatrati u prekograničnom ili transnacionalnom kontekstu.

Nadalje, upravljačka tijela trebala bi uzeti u obzir energetsku učinkovitost pri određivanju kriterija za odabir mjera u sektorima u kojima bi se moglo primijeniti načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu”(vidjeti odjeljak 4.2.) kako bi se prednost dala projektima u kojima se primjenjuje to načelo.

Upravljačka tijela mogla bi razmotriti i prilagodbu intenziteta potpore kako bi se projektima u području energetske učinkovitosti ili projektima u kojima se primjenjuje načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” mogla dodijeliti povlaštena javna potpora (dodatak).

U okviru programa InvestEU partneri u provedbi pozivaju se da u podnesenu dokumentaciju uključe odjeljak o energetskoj učinkovitosti, što bi predstavljalo zasebnu sastavnicu dubinske analize pri procjeni projekata. Taj odjeljak primjenjivao bi se na sve projekte, izvan programskog dijela namijenjenog održivoj infrastrukturi.

Preporuka o razmatranju kriterija za odabir povezanih s energetskom učinkovitosti proširena je i na europske, nacionalne ili regionalne programe s pozivima na prijavu projekata.

Kad javna tijela i partneri u provedbi fondova EU-a razviju i provedu mjere u kojima je energetska učinkovitost glavni cilj, potiče ih se da uvjerljivo obrazlože kako energetska učinkovitost čini središnju sastavnicu projekta/programa/mjere i zašto rizik od manipulativnog zelenog marketinga nije primjenjiv na njih.

Pružanje tehničke pomoći upraviteljima fondova i nositeljima projekata pri primjeni načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”

Uz stvarna financijska sredstva koja su dostupna za energetsku učinkovitost, energetski učinkovita rješenja dodatno bi se potaknula rješavanjem pitanja percepcije rizika te olakšavanjem agregiranja i pomoći za razvoj projekata. Te su mjere već dio politika za financiranje energije, no oblikovatelji politika trebali bi dostupne alate promicati među podnositeljima zahtjeva i upraviteljima fondova.

Europska komisija upravljačkim tijelima može nuditi savjetodavne usluge kako bi im pomogla u praktičnom uključivanju načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u njihove programe, prije svega putem Instrumenta za tehničku potporu (20).

Financijskim institucijama koje sudjeluju u programu EU-a na raspolaganje bi se mogle staviti namjenske savjetodavne usluge kako bi se načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” uzelo u obzir i u fazi procjene (dubinska analiza) i u fazi provedbe (razvoj projekta). Europska komisija razvija takve posebne savjetodavne proizvode na temelju uspješnih iskustava Europske investicijske banke i drugih potencijalnih partnera u provedbi (nacionalne razvojne banke, EBRD itd.).

Nositelji projekta koji su voljni uložiti u energetsku učinkovitost ili uključiti načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” mogu primiti ad hoc tehničku pomoć od savjetodavnog centra EU-a, Europske lokalne energetske podrške, relevantnih programa kohezijske politike i drugu pomoć za razvoj projekata u okviru programa za prelazak na čistu energiju LIFE. U nekim slučajevima troškovi energetskog pregleda mogu (djelomično) ispunjavati uvjete za potporu EU-a.

Tehnička pomoć pomoći će upravljačkim tijelima, financijskim institucijama i nositeljima projekata da upotrebljavaju prikladne pokazatelje i metodologije za mjerenje uštede energije te može obuhvaćati dio zahtjeva o praćenju, kao što su energetski pregledi predmetne imovine.

Odražavanje načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u smjernicama o državnim potporama

Energetska učinkovitost uključena je u Smjernice o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju te Uredbu o općem skupnom izuzeću, a oba su dokumenta trenutačno u postupku revizije (21). To je važno za operativne programe, koji su pod podijeljenim upravljanjem i stoga nisu automatski izuzeti od državne potpore. To se može odnositi i na projekte koji se financiraju u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost.

3.5.6.   Informiranje

Nedovoljna informiranost o potencijalima za uštedu energije te mogućim koristima i načinima procjene tih potencijala neke su od prepreka primjeni načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”. Ako je nedostatak informacija popraćen navikama i prethodnim preferencijama, nije dovoljno samo staviti informacije na raspolaganje. Kako bi se promijenila negativna percepcija energetske učinkovitosti kao nečega što zahtijeva mnogo truda i novca za uštedu energije, i to uz lošiju učinkovitost, potrebne su kontinuirane obrazovne i informativne kampanje. Važno je da se energetska učinkovitost poveže s povećanjem ugode, rezultata i kvalitete. Potrebno je i uputiti javnost i prenijeti znanje o potencijalima i širim učincima energetske učinkovitosti u različitim sektorima. To uključuje pojednostavnjenje odabira ulaganja u energetsku učinkovitost kako bi u trenutku donošenja odluke o ulaganju građani dobili informacije oblikovane na način kojim se smanjuje negativan utjecaj kognitivnih pristranosti, na primjer tako da im se daju informacije o budućim uštedama troškova, koristima za okoliš i društvenim koristima (22). Stoga djelotvorne informativne kampanje moraju obuhvatiti temeljno znanje, preferencije i kognitivne pristranosti koje utječu na odluke povezane s energijom (23).

Nadalje, nije dostupno dovoljno dobrih podataka i metodologija za procjenjivanje širih koristi poboljšanja energetske učinkovitosti. To ograničava mogućnost mjerenja tih koristi i provedbe odgovarajuće analize troškova i koristi. Na lokalnoj se razini gradovi, mjesta i lokalne zajednice općenito nalaze u najboljem položaju za provedbu mjera energetske učinkovitosti te blisku suradnju s građanima, potrošačima i energetskim zajednicama. Međutim, nedostatak podataka i često ograničeni financijski i tehnički kapaciteti i vještine gradovima, mjestima i lokalnim zajednicama onemogućavaju da osmisle pouzdane planove za grijanje i/ili energetsku učinkovitost te da energetsku učinkovitost uzmu u obzir u prostornom i razvojnom planiranju. U tom kontekstu potrebno je staviti na raspolaganje relevantne podatke i informacije te osigurati da su ih osobe koje ih trebaju upotrebljavati sposobne analizirati. Stoga je jačanje kapaciteta važno područje koje je potrebno sagledati.

U kontekstu načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” važno je i da se informacije dostavljaju u pravom trenutku i u odgovarajućem formatu. Informacije o opcijama energetske učinkovitosti i njihovim potencijalnim koristima trebale bi se na jasan način pružati tijelima i tržišnim subjektima kako bi im se olakšao odabir određene opcije u odlukama o planiranju ili ulaganju. Možda neće biti dovoljno samo objaviti podatke ili smjernice. Informacije o energetski učinkovitim rješenjima trebaju biti relevantne i prilagođene posebnim kontekstima da bi imale pozitivan i stvaran učinak na proces donošenja odluka. Potrebno ih je i aktivno promicati.

Osim toga, način na koji se informacije predstavljaju i promiču uvelike utječe na proces donošenja odluka. Kad se postigne osnovna razina informiranosti, komunikacija se treba prilagoditi ciljanoj publici i posebnom kontekstu tako da bude lako razumljiva. Informacije bi trebale olakšati svjesno odlučivanje na temelju dokaza i transparentnosti. Postupak odlučivanja ulagača uključuje analizu prednosti i nedostataka različitih rješenja pa bi jednostrane poruke mogle biti nedostatne. Dvostrana komunikacija mogla bi biti uvjerljivija jer bi se njome moglo odgovoriti na pitanja u postavljena u analizi koja prethodi donošenju odluke.

U tom je kontekstu važno predstaviti očekivane uštede energije na temelju određene mjere, tehnologije ili rješenja zajedno s informacijama o tome kako bi ih se trebalo provesti i upotrebljavati. Dobro je i istaknuti moguće povratne učinke, tj. moguće smanjenje očekivanih ušteda energije zbog povećanja potrošnje energije nakon provedbe mjera za energetsku učinkovitost. „Preuveličavanje” mjera za energetsku učinkovitost moglo bi biti kontraproduktivno, stoga je važno da se ih se prije provedbe pravilno procijeni. Ako procjena nije u skladu s očekivanjima u okviru dostavljenih informacija, to bi oblikovatelje politika moglo odvratiti od energetski učinkovitih opcija.

Kad je riječ o informacijama o financiranju, važno je da financijske institucije posjeduju znanje o stvarnim rizicima i koristima ulaganja u energetsku učinkovitost. Baza podataka Platforme za smanjivanje rizika u području energetske učinkovitosti (DEEP) s podacima o energetskim i financijskim rezultatima projekata za energetsku učinkovitost koji su podržani financiranjem iz sredstava EU-a te nacionalnim i lokalnim javnim financiranjem važan je alat koji bi trebalo razmotriti. Javna tijela, nositelje projekata i financijske institucije i dalje treba snažno poticati na popunjavanje te baze podataka kako bi se informacije o potencijalu energetske učinkovitosti dodatno povećale i proširile. Veća dostupnost tržišnih pokazatelja i rezultata ulaganja doprinijet će smanjivanju rizika koje podrazumijeva energetska učinkovitost i povećanju ulaganja u energetsku učinkovitost.

3.5.7.   Vodeća uloga javnog sektora

Davanjem prednosti energetskoj učinkovitosti ujedno se javna tijela obvezuje da budu primjer drugima. Čak i ako cjelokupni učinak možda ne bi bio značajan u apsolutnom smislu, javna tijela imaju važnu ulogu u promicanju energetski učinkovita ponašanja, proizvoda i usluga. Vrlo je važno i da se davanje prednosti energetskoj učinkovitosti u javnom sektoru predstavi kao primjer održivog i dobrog upravljanja javnim sredstvima. Odabir rješenja za energetsku učinkovitost i njihovo kombiniranje s obnovljivim izvorima energije moglo bi poslužiti kao ogledni projekt i promidžba poželjnih pristupa.

Javni sektor može voditi primjerom na razne načine, posebice:

(a)

postavljanjem posebnih ciljeva u pogledu energetske učinkovitosti ili stopa obnove za javne zgrade. Članci 5. i 6. Direktive o energetskoj učinkovitosti primjeri su tog pristupa na razini EU-a, ali se mogu ojačati na nacionalnoj razini. Javne zgrade trebale bi služiti kao primjer tako da se u njima provedu razna rješenja za energetsku učinkovitost kao bi se pokazale njihova provedivost i koristi. Konkretnije, kod novih bi zgrada trebalo povezati funkcionalnost, dizajn i održivost u skladu s novim europskim Bauhausom (24) s najvećom mogućom energetskom učinkovitošću i, ako je to moguće, premašiti obvezne zahtjeve za zgrade gotovo nulte energije iz članka 9. Direktive o energetskim svojstvima zgrada. Ambiciozni ciljevi za javne zgrade trebali bi biti povezani i s komunikacijom. Energetska obnova trebala bi se provoditi i predstavljati tako da se bolja energetska učinkovitost povezuje s većom udobnošću i smanjenjem troškova. Javna tijela trebala bi osigurati da se razred iz energetskog certifikata zgrade na jasan način priopći javnosti (u skladu s člankom 13. Direktive o energetskim svojstvima zgrada). U okviru energetskih certifikata trebalo bi razmotriti i dopunske informacije kojima bi se mogla promicati rješenja za energetsku učinkovitost, na primjer očekivane šire koristi u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova;

(b)

jačanjem javne nabave energetski učinkovitih proizvoda i usluga. Zelenom javnom nabavom i člankom 6. Direktive o energetskoj učinkovitosti javna tijela već se potiče na kupnju energetski najučinkovitijih proizvoda. Međutim, u skladu s načelom „energetska učinkovitost na prvom mjestu” kriteriji energetske učinkovitosti trebali bi postati uobičajeni u javnim natječajima te biti značajni u procjeni i odabiru ponuda. Važno je i da se energetska učinkovitost ne upotrebljava pomoćni kriterij, nego kao središnji uvjet i/ili kriterij za odabir ponude u javnim natječajima. Javni naručitelji trebali bi procijeniti kako se željena učinkovitost proizvoda koji se nabavljaju javnim natječajem može postići u skladu s ciljevima energetske učinkovitosti. Trebali bi se analizirati rezultati energetski učinkovitijih opcija ako one postoje;

(c)

upotrebom ugovora o energetskim uslugama i energetskom učinku (25), provođenjem energetskih pregleda i provedbom sustava gospodarenja energijom. Slično posebnim ciljevima obnove, javne zgrade trebale bi biti i primjer primjene dostupnih rješenja kojima se olakšava ušteda energije. Koristi od primjene tih rješenja, posebice za javni proračun, trebale bi se promicati i priopćiti javnosti.

3.6.   Analiza učinaka politike i alternativa

Nakon što se utvrde mogućnosti za postizanje željenih ciljeva i uspostave strogi uvjeti za provedbu energetski učinkovitih rješenja, važno je pravilno procijeniti mogućnosti politike, pri čemu posebnu pozornost treba posvetiti alternativama na strani potrošnje. Osim toga, pri uspostavljanju strateških politika u kojima se energetska učinkovitost od početka smatra dijelom rješenja vrijedi istražiti ambiciozne mjere za energetsku učinkovitost, npr. uspostavljanje scenarija visoke energetske učinkovitosti u modelima u kojima je energetska učinkovitost dovedena do krajnjih granica troškovne učinkovitosti ili provedivosti.

Analiziranje provedivih opcija moglo bi biti dio regulatornih procjena učinaka ili analize troškova i koristi prije odluka o politici, planiranju ili ulaganjima. U kontekstu procjena učinka potrebno je razmotriti razne elemente obuhvaćene ovim smjernicama kako bi se u potpunosti odrazilo načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu”. To su:

—	razmatranje prepreka primjeni energetske učinkovitosti,

—	definiranje ciljeva politike kojima se omogućuje upotreba troškovno učinkovitih rješenja za energetsku učinkovitost te davanje prednosti tim rješenjima,

—	prepoznavanje širokog spektra mogućnosti, posebice kad je riječ o rješenjima na strani potrošnje i poboljšanjima energetske učinkovitosti,

—	procjena učinaka raznih opcija na potrošnju energije (po mogućnosti za potrošnju i konačne i primarne energije) te uzimanje u obzir tih učinaka u ažuriranim projekcijama potrošnje energije u okviru procjene,

—	evaluacija troškova i koristi iz perspektiva i. društva, ii. tržišnih dionika, koji provode planove za energetsku učinkovitost, i iii. krajnjeg potrošača,

—	okolišni, društveni i gospodarski učinci, uključujući distribucijske učinke i smanjenje energetskog siromaštva, trebali bi se uključiti u procjenu, pri čemu treba primijeniti pristup procjene životnog ciklusa i odgovarajuće pretpostavke o određivanju cijene ugljika,

—	ako se primjenjuje potpuna analiza troškova i koristi, analiza osjetljivosti za različite diskontne stope koje se razmatraju u analizi troškova i koristi te mjere za energetsku učinkovitost trebale bi se dovesti do maksimuma,

—	procjena usklađenosti najpoželjnije opcije s ciljevima povećanja energetske učinkovitosti i djelovanjima u okviru energetske učinkovitosti, kao i s drugim strateškim ciljevima i načelima,

—	prepoznavanje operativnih koraka i ciljeva kojima bi se omogućila provedba energetski učinkovitih rješenja,

—	uspostavljanje odredbi o evaluaciji politika/ulaganja koje bi zahtijevale praćenje ostvarenih ušteda energije na transparentan način, odnosno kako je definirano u metodologiji za članak 7. Direktive o energetskoj učinkovitosti.

Pri razmatranju učinaka na potrošnju energije mogle bi biti relevantne i primarna i konačna energija. Konačna energija bolje odražava promjene u potrošnji i koristi povezane s njezinim smanjenjem, a primarna energija relevantnija je iz perspektive klimatskih ciljeva i koristi za okoliš. Stoga odabir pokazatelja ovisi o kontekstu, ali je u sveobuhvatnim procjenama dobro razmotriti oba pokazatelja.

Iako se sveobuhvatne procjene učinka obično zahtijevaju zakonom u posebnim situacijama, u skladu s načelom „energetska učinkovitost na prvom mjestu”, cjelokupna analiza troškova i koristi (vidjeti u nastavku) mogla bi biti dio pripreme odluka o ulaganju ili politici koje utječu na potrošnju energije ili opskrbu energijom. Načelo bi se trebalo primjenjivati iz sustavne i društvene perspektive za strateško planiranje i odluke o ulaganjima. Pri odabiru određene imovine i rješenja u okviru prethodno definiranih projekata trebala bi se analizirati i energetski učinkovitija rješenja iz perspektive društva, provedbenog tijela ili krajnjeg korisnika.

Tablica 3.

Sastavnice koristi i troškova za procjenu mjera energetske učinkovitosti iz različitih perspektiva

Analiza troškova i koristi za mjeru energetske učinkovitosti Perspektiva	Društvo	Tržišni dionici koji provode mjere (npr. energetsko poduzeće)	Krajnji potrošač
Izbjegnuti troškovi sustava opskrbe energijom (troškovi proizvodnje i kapaciteta, gubitci u mreži, gubitci u pretvorbi i troškovi jačanja mreže itd.)	Korist	Korist
Šire koristi ili popratne koristi	Korist	Korist	Korist
Prijenos troškova putem naknada za mrežu ili cijena energije ili prihodi od energetskih usluga		Korist
Naknada neto izgubljenih prihoda za mrežne operatore		Korist
Dodatak za provedbu ili zajedničke uštede		Korist
Dodatni troškovi tehnologije	Trošak		Trošak
Troškovi provedbe programa/mjere	Trošak	Trošak
Poticajna plaćanja		Trošak	Korist
Ušteda na računima za energiju			Korist
Izgubljeni granični prihodi		Gubitak

Izvor: na temelju dokumenta Instituta Wuppertal (2009.), Measuring and reporting energy savings for the ESD – how it can be done (Mjerenje i izvješćivanje o uštedi energije za Odluku o zajedničkom naporu – kako to provesti), poglavlje 2.10.

Osim toga, važno je utvrditi relevantne izvore podataka i pokazatelje za projekcije buduće potrošnje energije, mjerenje učinaka na uštedu energije i praćenje napretka. S obzirom na to da se dostupnost podataka i nacionalne prakse razlikuju, različiti izvorni podataka mogu biti relevantni. Transparentnost i usporedivost korištenih pokazatelja i podataka iznimno su bitne.

Potrebno je posvetiti posebnu pažnju točnom vrednovanju fleksibilnosti na strani potrošnje ako je to relevantno. Za to je potrebno uzeti u obzir sve vrste krajnjih korisnika i distribuiranu imovinu za fleksibilnost u integriranom energetskom sustavu. Važno je razmotriti i troškove ulaganja i troškove poslovanja te pritom uvažiti koristi za sve krajnje korisnike.

3.7.   Definiranje analize troškova i koristi

Analiza troškova i koristi može biti samostalna analiza ili osnovna sastavnica složenije procjene učinka. Sve analize troškova i koristi trebale bi se provoditi s pomoću metoda za procjenu životnog ciklusa (26) i u njima bi trebalo uzeti u obzir odgovarajuće projekcije o određivanju cijena ugljika. U skladu s načelom „energetska učinkovitost na prvom mjestu” važno je da se analiza troškova i koristi provodi, kad god je to moguće, iz društvene perspektive pri evaluaciji troškova i koristi raznih opcija. Usporedbom i analizom opcija trebali bi se razmotriti svi učinci uštede energije, a ne samo potrošnja energije kao jedini pokazatelj učinka. Iz perspektive načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” smanjenje potrošnje energije samo je po sebi korist, ali se u analizi troškova i koristi trebaju razmotriti i šire koristi, uključujući one kojima nije lako odrediti cijenu.

Društvene koristi uključuju poboljšanu razinu dobrobiti i ugode, primjerice zahvaljujući odgovarajućem grijanju/hlađenju i boljoj kvaliteti zraka u stambenim objektima (27), koja kao posljedicu ima bolje fizičko i psihičko zdravlje, što uključuje zdravlje u budućim klimatskim uvjetima. Osim toga, manja potrošnja fosilnih goriva u mnogim slučajevima može dovesti do smanjenja emisija iz elektrana i prometa, čime se smanjuju negativni učinci onečišćenja zraka. Zahvaljujući većoj učinkovitosti smanjuju se računi za energiju i mogu se povećati prihodi kućanstva, koji se mogu utrošiti na nešto drugo. Druga je važna korist smanjenje energetskog siromaštva, koje je i dalje problem s kojim se suočavaju mnoge države.

Šire koristi energetske učinkovitosti mogu biti brojne, ali ih je često teško precizno izmjeriti ili monetizirati. Posebno je teško pronaći prave podatke i uočiti poveznice između energetske učinkovitosti i društvenih, ekoloških ili gospodarskih pokazatelja. Nedostatak informacija mogao bi biti posebno problematičan na lokalnoj razini i povezan je s dostupnošću podataka o stvarnoj uštedi energije ostvarenoj nakon provedbe mjere. Stoga se za obuhvaćanje tih učinaka upotrebljavaju različite metodologije. Ne dovodeći u pitanje metodologije za analizu troškova i koristi na razini EU-a navedene u Uredbi TEN-E (28), kako bi se osigurale sveobuhvatne analize troškova i koristi, regulatorna tijela trebala bi definirati relevantne metodologije za provedbu analiza troškova i koristi u specifičnim područjima (29) te ih prema potrebi popratiti dodatnim smjernicama.

Svaka metodologija za analizu troškova i koristi trebala bi se temeljiti na regulatornom okviru koji su definirali oblikovatelji politika te bi se u njoj trebali u obzir uzimati uvjeti i ograničenja za primjenu rješenja za energetsku učinkovitost. Tržišni subjekti trebali bi moći sustavno procjenjivati svoje opcije ulaganja na temelju predložene metode za analizu troškova i koristi. Smjernice koje pripremaju regulatorna tijela trebale bi tržišnim subjektima pomoći u evaluaciji troškova i koristi raznih opcija iz perspektive društva, tržišnih dionika koji provode plan i potrošača.

Šire koristi ulaganja u energetsku učinkovitost analizirane su u projektu Odyssee-Mure (30). Dodatne pojedinosti objavljene su u dokumentu koji je pripremio ECEEE (31) i studiji koju je naručila Europska komisija (32). Na slici 2. prikazana su neka glavna područja na koja utječu ulaganja u energetsku učinkovitost i koja bi se mogla razmatrati u analizi troškova i koristi.

Na temelju pristupa koji je predložen u projektu Odyssee-Mure višestruke koristi energetske učinkovitosti mogu se podijeliti u koristi za društvo, okoliš i gospodarstvo.

Izvor: Europska komisija na temelju projekta Odyssee-Mure

Koristi za okoliš povezane su sa širim učincima smanjene potrošnje energije, posebno nižim emisijama stakleničkih plinova i manjim onečišćenjem zraka povezanim s potrošnjom energije. Osim toga, manja potrošnja energije dovodi do boljeg upravljanja izvorima energije i drugim resursima. Njezina je izravna posljedica ušteda energije koja se treba proizvesti (čime se uklanjaju negativni vanjski učinci povezani s opskrbom energije), posebice ušteda na količini potrošenih fosilnih goriva. Njome se smanjuje i potreba za ulaganjima u obnovljive izvore energije kako bi se ostvarili postavljeni ciljevi politike.

Gospodarske koristi mogu biti na mikrorazini i makrorazini. Mikroučinci su povezani s većom industrijskom produktivnošću zahvaljujući manjoj potrošnji energije i većoj tržišnoj vrijednosti imovine s boljom energetskom učinkovitosti. Makroučinci se odnose na promjene u BDP-u i stopi zaposlenosti, a zbog učinaka na cijene energije i na promjene u javnim proračunima. Pozitivni društveni i okolišni učinci dovode i do smanjenja nezaposlenosti i troškova socijalne skrbi. Drugi učinci koje treba razmotriti povezani su s inovacijama i konkurentnošću (33), koje se mogu poboljšati energetski učinkovitim tehnologijama, te većom energetskom sigurnošću zbog manje ovisnosti o uvozu (34).

To su samo neke od koristi koje proizlaze iz veće energetske učinkovitosti.

3.7.1.   Mogući alati i metodologije

Definiranje pouzdane metodologije za kvantifikaciju širih koristi energetske učinkovitosti zahtjevno je i još uvijek nije dobro utvrđeno. Za potrebe ovih smjernica upotrijebljena su dva istraživačka projekta: 1. COMBI (Izračun i operacionalizacija višestrukih koristi energetske učinkovitosti u Europi), projekt u okviru Obzora 2020. (35), te 2. studija „Učinci politika energetske učinkovitosti na makrorazini i razini sektora”  (36) pripremljena za Europsku komisiju. U istraživačkom projektu MICAT u okviru Obzora 2020. (37) razvijaju se metodologija i alat koji bi mogli pomoći u toj procjeni.

Poboljšanjima energetske učinkovitosti u prometu mogu se smanjiti vanjski učinci povezani s prijevozom. U „Priručniku o vanjskim troškovima prijevoza”  (38) navedeni su detaljni podaci i metodologije za procjenu više okolišnih učinaka.

(a)   DRUŠTVENI UČINCI

Zdravlje i dobrobit

Ljudsko zdravlje jedna je od najvažnijih popratnih koristi energetske učinkovitosti. Za mjerenje i kvantifikaciju važnih pozitivnih i negativnih učinaka bolje energetske učinkovitosti zgrada mogu se razmatrati sljedeći čimbenici koji utječu na zdravlje:

—	mogućnost održavanja prikladnih temperatura u domovima, među ostalim u budućim klimatskim uvjetima, izravno povezana s poboljšanjima energetske učinkovitosti u zgradama,

—	razine nepropusnosti zraka koje se obično povećavaju poboljšanjima energetske učinkovitosti i odgovarajućom ventilacijom, koja se mora dobro razmotriti pri utvrđivanju zahtjeva energetske učinkovitosti,

—

kvaliteta zraka u zatvorenim prostorima, povezana s koncentracijom značajnih onečišćujućih tvari u zatvorenim prostorima (hlapivi organski spojevi kao što su benzen, radon, ugljikov monoksid, NOx, vrlo sitne onečišćujuće čestice). Kvaliteta zraka u zatvorenim prostorima uvelike ovisi o energetskoj učinkovitosti (39), čak i ako poveznice mogu biti pozitivne ili negativne, ovisno o razini ventilacije koja je posljedica poboljšanja učinkovitosti,

—	plijesan i vlaga, koji su obično posljedica temperature i ventilacije zgrade,

—	osvjetljenje zatvorenog prostora, koje se obično poboljšava energetski učinkovitim rješenjima, ima značajan učinak na zdravlje i dobrobit korisnika (40),

—	razina buke – vanjska izolacija zgrade, posebno prozora, smanjuje izloženost vanjskoj buci,

—	upotreba toksičnih materijala – obnovom se uklanja azbest i ugrađuje zaštita od radona.

Pozitivni učinci poboljšanja energetske učinkovitosti odražavaju se u smanjenju učestalosti kardiovaskularnih bolesti, bolesti dišnog sustava (astma, zarazne bolesti, alergije itd.), karcinoma pluća te kognitivnih i psihičkih oštećenja. Kronične i akutne bolesti dišnog sustava mogu se razviti zbog izlaganja onečišćenju zraka u zatvorenom prostoru uzrokovanom sustavima grijanja i gorivima za grijanje. Astma i alergije posljedica su plijesni koja nastaje u vlažnim i loše grijanim domovima, a moždani udar i kardiovaskularne bolesti povezani su s izlaganjem temperaturnim ekstremima (41).

Može biti teško prepoznati konkretne zdravstvene ishode, stoga se oni obično mjere prema ukupnoj smrtnosti ili morbiditetu, što dokazuju podaci o posjetima liječniku, hospitalizacijama i bolovanju te izostanku s radnog mjesta ili iz škole i podaci o čimbenicima rizika, npr. temperaturnim uvjetima, buci itd.

U okviru pristupa koji se temelji na koeficijentima zdravstvene koristi energetske učinkovitosti i učinci u pogledu kvalitete zraka mogu se pretvoriti u gospodarske koristi (npr. zdravstveni troškovi povezani s bolestima). Metode koje se upotrebljavaju za mjerenje tog pokazatelja ostvarenja obično se temelje na srednjoj vrijednosti života, koja se dobiva putem studija vrednovanja neočekivanih čimbenika ili putem anketa o spremnosti na plaćanja (42).

Istraživački projekt COMBI bio je usmjeren na kvantifikaciju popratnih učinaka na javno zdravlje povezanih s energetskim siromaštvom. U projektu su analizirane tri vrste popratnih učinaka:

—	povećanje morbiditeta zimi zbog hladnoće u zatvorenim prostorima,

—	morbiditet od astme zbog vlage u zatvorenim prostorima.

Metodologija za kvantifikaciju i monetizaciju učinaka opisana je u tehničkom izvješću (43).

Učinci procijenjenih smanjenja u tonama onečišćujućih tvari mogu se pretvoriti u smanjenje izdataka za zdravstvenu zaštitu s pomoću modela GAINS (44), koji Europska komisija upotrebljava za razne procjene učinka. GAINS zahtijeva detaljne ulazne podatke o ukupnoj upotrebi energije za sve glavne aktivnosti koje uzrokuju onečišćenje zraka i emisije stakleničkih plinova, ali popis receptora za koje se onečišćenje zraka procjenjuje ne uključuje izgrađeni okoliš.

Europski institut za svojstva zgrada razvio je metodologiju za definiranje, mjerenje, kvantifikaciju i monetizaciju učinka bolje kvalitete okoliša (bolja toplinska ugoda, kvaliteta zraka u zatvorenim prostorima, rasvjeta i akustika (45)) u zatvorenim prostorima (46). Predstavljenim pristupom prosječni se rezultati ekstrapoliraju u ostvariva poboljšanja učinkovitosti/produktivnosti u postotcima.

Energetsko siromaštvo

Energetsko siromaštvo može se opisati kao stanje lišenosti osnovnih energetskih usluga, što je posljedica općeg siromaštva povezana s energijom i dokazano podrazumijeva rizik od povećanog morbiditeta ili čak smrtnosti. Pri istraživanju koristi programâ za energetsku učinkovitost u pogledu ublažavanja energetskog siromaštva u procjenama učinaka trebalo bi se usmjeriti na ostvarene ili projicirane uštede troškova energije u ugroženim kućanstvima ili povećane razine ugode u njihovim domovima. Mogućnost održavanja ugodnije temperature u zatvorenom prostoru ima višestruke zdravstvene koristi jer je obitavanje u loše ventiliranim domovima koji su hladni zimi ili prevrući ljeti povezano s nizom zdravstvenih problema. Naknadna ugradnja i druga poboljšanja energetske učinkovitosti koja omogućuju energetski siromašnim kućanstvima da poboljšaju temperature u zatvorenom prostoru mogu imati pozitivne učinke na psihičko zdravlje i pojavu kardiorespiratornih bolesti, čime se smanjuju zdravstvene nejednakosti.

Uštede na troškovima energije i mogućnost održavanja ugodnije temperature u zatvorenom prostoru mogu imati i druge koristi, koje mogu povećati pozitivan učinak na kućanske proračune. Na primjer, najveće zdravstvene koristi naknadne ugradnje povezane s energetskom učinkovitosti utvrđene su u kućanstvima u kojima su se prije provedbe mjera energetske učinkovitosti energetske usluge grijanja ili hlađenja slabo upotrebljavale zbog proračunskih ograničenja. Bolja fizička i psihička dobrobit zahvaljujući boljim klimatskim uvjetima u zatvorenom prostoru može pozitivno utjecati na rezultate u školovanju ili na poslu, čime se povećava sudjelovanje na tržištu rada i produktivnost te se omogućuje zapošljavanje u financijski privlačnijim karijerama. U državama u kojima su troškovi zdravstvene zaštite visoki poboljšanje zdravlja zahvaljujući boljim stambenim uvjetima može dovesti i do povećanja raspoloživog dohotka ugroženih kućanstava zbog nižih medicinskih troškova. Osim financijskog učinka koji doprinosi smanjenju siromaštva naknadna ugradnja povezana s energetskom učinkovitošću ili preseljenje u nove, energetski učinkovite zgrade može imati i potencijalnu društvenu korist povezanu s boljom društvenom integracijom siromašnih kućanstava zahvaljujući smanjenju socijalne izolacije uzrokovane sramom zbog uvjeta u kojima osoba živi (47).

(b)   OKOLIŠNI UČINCI

Poboljšanje energetske učinkovitosti može pozitivno utjecati na okoliš na više načina:

—	energija i klimatske promjene – mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti dovode do smanjenja potrošnje energije, a time i smanjenja iskorištavanja povezanih resursa, posebno fosilnih goriva. Manja potrošnja fosilnih goriva podrazumijeva niže emisije stakleničkih plinova,

—

održiva potrošnja i proizvodnja – ta kategorija obuhvaća emisije lokalnih onečišćujućih tvari u zraku i potrošnju materijala. Mjere energetske učinkovitosti mogu dovesti do smanjenja razine emisija sumpora, sitnih čestica i drugih onečišćujućih tvari koje su štetne za ljudsko zdravlje. S druge strane, mjere energetske učinkovitosti mogu podrazumijevati i povećanje potrošnje materijala, na primjer pri naknadnoj ugradnji u zgradama,

—

ekosustavi – veća energetska učinkovitost koja dovodi do manje potrošnje energije mogla bi dovesti do smanjenja potrošnje vode i upotrebe zemljišta u sektoru proizvodnje energije. Energetski učinkovitom obnovom zgrada pri kojoj se dodaju zeleni zidovi i krovovi otvaraju se staništa za biljke i životinje u gradovima.

Posebni pokazatelji koji se upotrebljavaju za mjerenje tih učinaka uključuju sljedeće:

Smanjenje emisija stakleničkih plinova

Odnos uštede energije i emisija ugljikova dioksida relativno je jednostavan kad se razmatraju nositelji energije. Obično se primjenjuje linearan pristup u kojem se upotrebljavaju fiksni emisijski faktori ili jedinice CO2 po jedinici potrošnje goriva. Za to postoje dva načina: izvođenje emisijskih faktora iz povijesnih podataka ili upotreba objavljenih emisijskih faktora (npr. Međuvladina panela o klimatskim promjenama).

Tablica 4.

Prosječni emisijski faktori u EU-u povezani s neto kaloričnom vrijednosti (NKV)

	Prosječni emisijski faktori (t CO2 / TJ)	Prosječni emisijski faktori (t CO2 / toe)
Sirova nafta	73,3	3,07
Prirodni tekući plin	64,2	2,69
Motorni benzin	69,3	2,90
Plinsko/dizelsko gorivo	74,1	3,10
Antracit	98,3	4,12
Koksni ugljen	94,6	3,96
Lignit	101	4,23
Prirodni plin	56,1	2,35
Treset	106	4,44

Izvor: Uredba Komisije (EU) br. 601/2012, Prilog VI. (48)

Odnos između uštede energije i smanjenja emisija stakleničkih plinova može se procijeniti na temelju intenziteta stakleničkih plinova u proizvodnji električne energije, koji je na temelju podataka iz 2018. procijenjen na 287 g ekvivalenta CO2/kWh (3,34 t ekvivalenta CO2/toe) za EU (49). Nacionalni intenziteti razlikovali bi se ovisno o udjelu energije iz obnovljivih izvora i kombinaciji izvora energije za proizvodnju električne energije, a u svakoj analizi troškova i koristi ulaganja u energetsku učinkovitost trebalo bi uzeti u obzir intenzitet stakleničkih plinova lokalne mreže. Osim toga, treba napomenuti da se intenzitet stakleničkih plinova električne energije s vremenom mijenja te da će se smanjiti povećanjem upotrebe obnovljivih izvora energije. Stoga je pri razmatranju dugoročnijih učinaka uštede energije potrebno uzeti u obzir projekcije za budućnost. Europska agencija za okoliš (EEA) objavljuje povijesne podatke i kratkoročne vrijednosti intenziteta stakleničkih plinova za električnu energiju u državama članicama (50).

Slično tomu, u mnogim se primjenama može izračunati intenzitet stakleničkih plinova izvedene proizvodnje topline: 253 g ekvivalenta CO2 /kWh (2,95 t ekvivalenta CO2 /toe) za EU na temelju podataka Eurostata iz 2018. (51) I tu se treba uzeti u obzir kontekst i budući razvoj država članica.

Moglo bi biti zanimljivo procijeniti učinke uštede konačne energije na emisije stakleničkih plinova u građevinskom sektoru. I to se može izvesti iz intenziteta stakleničkih plinova za zgrade (52), koji je 2018. za države EU27 iznosio oko 222 g ekvivalenta CO2 /kWh (ili 2,58 t ekvivalenta CO2 /toe). Stoga se iz uštede 1 kWh konačne energije može izvesti ušteda emisija stakleničkih plinova od 222 g ekvivalenta CO2. Vrijednosti bi se i tu razlikovale na nacionalnoj razini i tijekom vremena.

Za kogeneracijske tehnologije za kombiniranu proizvodnju toplinske i električne energije trebalo bi uzeti u obzir „marginalnu” strukturu energenata, kojom se na realističniji način odražava sastav relevantnih jedinica za proizvodnju električne energije i na precizniji način procjenjuje faktor primarne energije (PEF) i emisijski faktor ekvivalenta CO2 (CEEF). Potencijalna metodologija i procjena „marginalnih” faktora učinkovitosti i ugljika mogu se pronaći u studiji posvećenoj toj temi (53).

Pri usporedbi troškovne učinkovitosti mjera energetske učinkovitosti korisno je i razmotriti omjer uloženog novca u eurima i ušteđenih tona CO2. Tim bi se omjerom trebao uzeti u obzir životni ciklus predmetne imovine uz daljnje ili buduće radnje koje će se odvijati u kasnijoj fazi (npr. postupna obnova, uzastopne mjere za sustave grijanja, ovojnica zgrade) kako bi se izbjegla ovisnost o odabranim lako provedivim mjerama. I u toj bi se usporedbi trebali razmotriti neizravni troškovi i šire koristi raznih opcija.

Smanjenje emisija lokalnih onečišćujućih tvari u zrak i drugih stakleničkih plinova

Izbjegnuto onečišćenje zraka (sumporni dioksid – SO2, dušikovi oksidi – NOx, hlapivi organski spojevi – HOS, sitne čestice promjera manjeg od 10 μm – PM10, sitne čestice promjera manjeg od 2,5 μm – PM2,5) i druge emisije stakleničkih plinova (dušikov oksid – N2O, metan – CH4) ovise o količini ušteđene energije, vrsti goriva, tehnologiji i opremi za kontrolu onečišćenja zraka.

Model za onečišćenje zraka i stakleničke plinove GAINS (54) namjenski je model koji se može upotrebljavati za procjenu učinaka na lokalno onečišćenje zraka. To je napredan alat za modeliranje koji se može upotrijebiti za provedbu procjena na razini EU-a i pojedine države članice. Model GAINS često se upotrebljava za procjenu klimatske i energetske politike EU-a.

Uobičajeno je da se emisije SO2 i NOx pretvaraju u novčane vrijednosti. Obično je većina troškova povezana s narušenim zdravljem i gubitkom produktivnosti. Pri monetizaciji svih troškova i koristi važno je izbjeći dvostruko računanje koristi poboljšane kvalitete zraka pod učincima na zdravlje povezanima sa smanjenjem onečišćenja zraka.

Učinci na ekosustave (uključujući učinke na potrošnju vode)

Ekosustavi mogu pretrpjeti negativne učinke ako se premaše kritična opterećenja za apsorpcijske kapacitete onečišćujućih tvari, kao što su smanjeni rast vegetacije, promjene svojstava vodnih tijela, promjena mineralnog sastava tla i smanjenje poljoprivrednih žetvi. Model GAINS usmjeren je na dvije vrste učinaka na ekosustav – acidifikaciju zbog taloženja sumpora i eutrofikaciju zbog taloženja dušika.

Proizvodnja električne energije utječe na potrošnju vode, koja se uglavnom upotrebljava za hlađenje. Potrošnja vode u sektoru proizvodnje električne energije može se procijeniti pretvaranjem proizvodnje u GWh u kubične metre vode. Količina vode za hlađenje koju elektrana crpi i troši ovisi uglavnom o njezinoj toplinskoj učinkovitosti. Veća toplinska učinkovitost ukazuje na to da se odvodi manje topline za svaki MWh koji elektrana proizvede. Na sustav za hlađenje utječe i gorivo koje se upotrebljava u elektrani. Obnovljivim izvorima energije koja se dobiva od sunca i vjetra obično se dodjeljuju nulte vrijednosti jer ne upotrebljavaju vodu pri proizvodnji energije, ali se voda može upotrebljavati pri njihovoj izgradnji. U studiji Zajedničkog istraživačkog centra predstavljena je detaljnija analiza potrošnje vode u energetskom sustavu u EU-u (55).

Tablica 5.

Crpljenje vode po tehnologiji za proizvodnju energije (m3/MWh)

Vrsta goriva	Hlađenje	Tehnologija	Srednje	Min.	Maks.
Nuklearna energija	Toranj	Para	4,17	3,03	9,84
Nuklearna energija	Jednoprotočno	Para	167,86	94,63	227,10
Nuklearna energija	Jezero	Para	26,68	1,89	49,21
Plin/nafta	Toranj	Kombinirani ciklus	0,97	0,57	1,07
Plin/nafta	Toranj	Para	4,55	3,60	5,53
Plin/nafta	Jednoprotočno	Kombinirani ciklus	43,07	28,39	75,70
Plin/nafta	Jednoprotočno	Para	132,48	37,85	227,10
Plin/nafta	Jezero	Kombinirani ciklus	22,52	22,52	22,52
Plin/nafta	Suho	Kombinirani ciklus	0,01	0,00	0,02
Ugljen/kruta goriva	Toranj	Para	3,80	1,89	4,54
Ugljen/kruta goriva	Toranj	Para (potkritična)	2,22	1,75	2,70
Ugljen/kruta goriva	Toranj	Para (superkritična)	2,40	2,20	2,54
Ugljen/kruta goriva	Toranj	IGCC	1,49	1,36	2,29
Ugljen/kruta goriva	Jednoprotočno	Para	137,58	75,70	189,25
Ugljen/kruta goriva	Jednoprotočno	Para (potkritična)	102,53	102,37	102,62
Ugljen/kruta goriva	Jednoprotočno	Para (superkritična)	85,50	85,36	85,58
Ugljen/kruta goriva	Jezero	Para	46,27	1,14	90,84
Ugljen/kruta goriva	Jezero	Para (potkritična)	67,80	67,60	67,85
Ugljen/kruta goriva	Jezero	Para (superkritična)	56,95	56,76	56,99
Bioenergija	Toranj	Para	3,32	1,89	5,53
Bioenergija	Jednoprotočno	Para	132,48	75,70	189,25
Bioenergija	Jezero	Para	1,70	1,14	2,27
Geotermalna energija	Toranj	Isparavanje	0,06	0,02	1,37
Geotermalna energija	Suho	Isparavanje	0,02	0,02	0,02
Geotermalna energija	Suho	Binarna	1,02	1,02	1,02
Geotermalna energija	Suho	Napredni geotermalni sustav	1,91	1,10	2,73
Geotermalna energija	Hibridno	Binarna	1,74	0,84	2,65

Izvor: Europska komisija (izvješće Zajedničkog istraživačkog centra)

Moguće je procijeniti i učinke sektora za proizvodnju električne energije na zahtjeve za upotrebu zemljišta u pogledu kvadratnih kilometara koji su potrebni po GW kapaciteta ili GWh proizvodnje. Međutim, rezultatima obično dominiraju promjene u upotrebi biomase (koja zahtijeva mnogo više zemljišta od svih drugih tehnologija za proizvodnju energije) (56).

Ne postoje prihvaćene metodologije za kvantifikaciju koristi zelenih krovova i zidova koji pružaju stanište biljnim i životinjskim vrstama, stoga bi se one u analizi troškova i koristi trebale razmatrati na kvalitativnoj osnovi.

Učinci na potrošnju materijala

Veza između potrošnje energije i materijala vrlo je složena i relativno neistražena. Iz literature nije uvijek jasno je li njihov odnos pozitivan ili negativan; iako postoje jasne poveznice između ekstrakcije/proizvodnje nekih materijala i potrošnje energije (npr. čelik i cement zahtijevaju mnogo energije), energetski učinkovita roba koja iziskuje veliki kapital često po prirodi zahtijeva mnogo materijala.

U analizi protoka materijala obično se upotrebljava analiza inputa i outputa radi dobivanja uvida u postojeću potrošnju materijala, ali fiksna priroda te analize onemogućuje naprednu analizu scenarija. Analiza protoka materijala uključena je u temeljnu strukturu nekih makroekonomskih modela (E3ME (57), EXIOMOD (58), GINFORS (59)), ali su u njih kao endogeni uključeni i mnogi odnosi koji su fiksni u analizi inputa i outputa.

(c)   GOSPODARSKI UČINCI

Gospodarski učinci ulaganja u energetsku učinkovitost obično se procjenjuju s pomoću makroekonomskih modela, u kojima je potrebno donijeti neke pretpostavke o tome kako gospodarstvo funkcionira. Glavni pokretači koji određuju makroekonomske učinke mjera energetske učinkovitosti dolaze iz ulaganja u tehnologije i usluge za energetsku učinkovitost s jedne strane i smanjenja troška energije (60) s druge strane.

Ulaganja koja su potrebna za poboljšanje energetske učinkovitosti kratkoročno povećavaju stopu zaposlenosti (61) i gospodarsku aktivnost ako se provode kad gospodarstvo nije u punom kapacitetu. Međutim, treba napomenuti i da se ulaganjima u energetsku učinkovitost mogu preusmjeriti financijska sredstva iz drugih dijelova gospodarstva (učinak istiskivanja), što barem djelomično poništava pozitivne učinke. Osim toga, povratni učinci dovode do povećanja potrošnje energije zbog pozitivnih gospodarskih učinaka provedbe energetske učinkovitosti, što znači da se očekivane uštede energije i gospodarski učinci ne ostvaruju u potpunosti (62).

Iako kapitalni troškovi energetske učinkovitosti mogu biti dosta visoki, mogu se nadoknaditi iz vanjskih izvora i obično su dugoročno isplativi. Smanjenje troškova energije proizlazi iz činjenice da se uštedom energije smanjuje trošak za energiju i povećava raspoloživi dohodak kućanstava ili dobit poduzeća. To može dovesti do povećanja potrošnje ili se može ponovno uložiti, čime se potiče povećanje gospodarske aktivnosti. Osim toga, smanjenje uvoza energije moglo bi povećati lokalnu potrošnju povećanjem trošenja novca na robu i usluge koje se proizvode unutar države (63). Time se ujedno poboljšavaju energetska sigurnost i gospodarska neovisnost.

Poboljšanje energetske učinkovitosti utječe i na javne proračune. Iako javna ulaganja ili subvencije za energetsku učinkovitost podrazumijevaju veću javnu potrošnju, postoji i potencijal za dugoročnu uštedu troškova zahvaljujući boljoj energetskoj učinkovitosti u javnom sektoru. Osim toga, pozitivni učinci zapošljavanja i outputa dovode do povećanja poreznih prihoda. Druge promjene, kao što su otpisani porezi na energiju (koje bi inače platio javni sektor) zbog uštede energije i niži troškovi sustava za nezaposlene osobe (zbog pozitivnih učinaka ulaganja u energetsku učinkovitost na stopu zaposlenosti), mogu se smatrati čimbenicima koji utječu na javne troškove (64).

Osim toga, vrijedi razmotriti neizravne pozitivne učinke na produktivnost koji su posljedica društvenih ili okolišnih učinaka energetske učinkovitosti, npr. poboljšanje zdravlja. Oni utječu i na zaposlenost i na aktivnost u dugoročnom zapošljavanju (65).

Kako je prethodno navedeno, složenost višestrukih učinaka na BDP najbolje se prikazuje u gospodarskih modelima. Alati imaju neka ograničenja i primjenjuju razne gospodarske teorije kako bi obuhvatili učinke dodatnih ulaganja na BDP. Primjeri alata koji se mogu upotrebljavati za procjenu gospodarskih učinaka uključuju:

—	GEM-E3 – primijenjeni model opće ravnoteže koji obuhvaća interakcije između gospodarstva, energetskog sustava i okoliša,

—	E3ME – globalni makroekonometrijski model osmišljen kao rješenje za velike izazove u gospodarskoj i gospodarsko-okolišnoj politici,

—	ASTRA-EC – dinamični makroekonomski model na temelju inputa i outputa koji dopušta izričite neravnoteže na strani opskrbe i potrošnje,

—	EXIMOD (EXtended Input-Output MODel) – računalni model opće ravnoteže za više sektora i regija kojim se mogu mjeriti okolišni i gospodarski učinci politika.

3.7.2.   Društvena perspektiva i diskontne stope

Važno je da se u metodologiji analize troškova i koristi koju regulatorna tijela odrede za analizu opcija politike povezanih s energetskom učinkovitosti uzimaju u obzir i društvena perspektiva i perspektiva ulagača u odabiru diskontne stope koja se primjenjuje na analizu troškova i koristi. Projekti se obično procjenjuju na dva načina: prvi je gospodarski izračun, kojim se nastoji izračunati bi li projekt donio koristi društvu kao cjelini. Za njega bi se trebala upotrijebiti niska diskontna stopa. Drugi je financijski izračun, kojim se nastoji izračunati bi li se privatni ulagač uključio u projekt gledajući samo privatni povrat ulaganja. U njemu bi se trebala upotrijebiti kamatna stopa koja održava tržišne kamatne stope kao pokazatelj troška kapitala. Ta bi kamatna stopa trebala odražavati stvarni trošak nabave kapitala za osobu ili subjekt koji se odlučuje na ulaganje.

U analizi troškova i koristi koja se primjenjuje na instrumente javne politike za pojedince i privatne potrošače, kao što su standardi učinkovitosti, trebale bi se primjenjivati i društvena diskontna stopa (niža) i diskontna stopa ulagača (viša) kako bi se obuhvatio učinak iz obje perspektive. U odlukama o javnim ulaganjima trebala bi se razmatrati prvenstveno društvena perspektiva te bi se stoga trebala primjenjivati niža diskontna stopa.

U tržišnim energetskim sustavima važno je da se u metodologiju analize troškova i koristi koju definiraju regulatorna tijela uključe i društvena perspektiva i perspektiva krajnjeg potrošača jer bi tržišni subjekti obično primijenili analizu troškova i koristi iz perspektive povrata vlastitih ulaganja, a ne širih koristi. Društvena perspektiva uključuje pretpostavke za izračun budućih troškova i koristi ulaganja koje se modeliraju s pomoću diskontnih stopa. Mjere energetske učinkovitosti obično imaju relativno visoke početne troškove, koji se trebaju nadoknaditi uštedom energije tijekom dužih razdoblja. U modeliranju se diskontne stope upotrebljavaju za dodjelu vrijednosti budućim novčanim tokovima. Što je diskontna stopa viša, to je vrijednost koju dodjeljujemo budućoj uštedi energije u trenutačnim odlukama niža. Stoga se mjere energetske učinkovitosti i popratne politike čine manje privlačne uz visoke diskontne stope (66).

Preporučuje se da se diskontne stope koje se upotrebljavaju za modeliranje procjene pojedinačnih odluka o ulaganju i za evaluaciju troškova energetskog sustava iz društvene perspektive odvoje. Stoga bi se modeliranje procjene učinka trebalo provesti u dvije faze. Viša diskontna stopa „prve faze” trebala bi se upotrijebiti za modeliranje procesa donošenja odluka ekonomskih subjekata, a niža stopa „druge faze” (obično društvena stopa) trebala bi se upotrijebiti za evaluaciju troškova i koristi (67). Diskontna stopa može se i promijeniti za potrebe analize osjetljivosti.

Jedna usklađena diskontna stopa za sva ulaganja možda nije pravi pristup, ali je potrebno na odgovarajući način uračunati stvarni trošak kapitala za ulaganja u energetsku učinkovitost. Na primjer, razmatranje gotovo nultih tržišnih kamatnih stopa za hipoteke moglo bi u znatnoj mjeri utjecati na rezultate analize troškova i koristi za vlasnike zgrada. Za javne programe potpore za promicanje energetske učinkovitosti države članice mogu jasno procijeniti vlastiti trošak duga tako da uzmu kamatnu stopu iz vremenske strukture kamatnih stopa državnog duga svojih državnih vrijednosnica ili središnje banke.

3.7.3.   Načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” za ulaganja u energetsku infrastrukturu

U prijedlogu Uredbe TEN-E načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” uključeno je u sve etape europskog desetogodišnjeg plana razvoja mreže, konkretnije u izradu scenarija, prepoznavanje manjkavosti u infrastrukturi i procjenu projekata. Iste se etape planiranja upotrebljavaju za nacionalne infrastrukturne projekte. Praktična primjena načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u planiranju znači da razvoj infrastrukture u procesu donošenja odluka mora uključivati opcije za bolje iskorištavanje postojeće infrastrukture (operativnim mehanizmima), provedbu više energetski učinkovitih tehnologija i bolje iskorištavanje tržišnih mehanizama kao što je, među ostalim, upravljanje potrošnjom. S obzirom na to da rješenja na strani potrošnje nisu pod kontrolom operatora distribucijskog sustava/operatora prijenosnog sustava za električnu energiju, njihovu bi provedbu i učinkovitost trebali osigurati drugi dionici (energetska poduzeća, poduzeća za energetske usluge itd.). Stoga je važno pronaći načine da se osigura usporedivost kratkoročnih mjera i dugoročnih ulaganja, kao i razvoj mehanizama kojima bi se osigurala pouzdanost ugovorenih mjera iz dugoročne perspektive.

Pri provedbi načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” treba težiti postizanju ravnoteže između sigurne i pouzdane opskrbe energijom, kvalitete isporučene energije i ukupnih povezanih troškova te pritom osigurati da operatori prijenosnog sustava za električnu energiju i operatori distribucijskog sustava očuvaju financijsku održivost poslovanja i ostvare odgovarajuće povrate ulaganja.

Za projekte od zajedničkog interesa odabrane u okviru politike TEN-E provedba načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” trebala bi biti dio pristupa uključenog u metodologiju analize troškova i koristi koju razrađuju ENTSO-i i koje odobrava Komisija.

Za sve ostale projekte provedba načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” kod operatora prijenosnog sustava za električnu energiju i operatora distribucijskog sustava trebala bi biti dio preporuka za nacionalne procjene rizika koje su izrađene u tu svrhu. To bi mogao postati sastavni dio procjene projekata za planiranje mreže i nacionalna regulatorna tijela trebala bi analizirati njegovu primjenu.

3.8.   Provjeravanje plana provedbe i naknadno praćenje

3.8.1.   Definiranje nadležnosti za nadzor

Utvrđivanje obveza te pružanje smjernica i poticaja trebalo bi pomoći u davanju prednosti energetskoj učinkovitosti. Međutim, kao i kod drugih politika i ciljeva, važna je naknadna provjera procesa donošenja odluka u kojem se moglo primijeniti načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu”. Trebalo bi predvidjeti formalno odobrenje ili provjeru projekata ili ulaganja tržišnih subjekata uzimajući u obzir kriterije energetske učinkovitosti, posebno u situacijama u kojima postoje strogi zahtjevi ili u kojima je energetska učinkovitost preferirani pristup. Cilj toga bilo bi provjeriti jesu li razni koraci načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” pravilno uključeni u procese planiranja i donošenja odluka tržišnih subjekata, posebno u pogledu metodologije za analizu troškova i koristi. Tom bi se provjerom usklađenosti trebalo procjenjivati i postoje li potencijalne nesukladnosti između planiranih projekata i mogućeg uključivanja načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” te kako bi ti projekti doprinijeli ciljevima politike. U konačnoj bi provjeri trebalo provjeriti i je li odabrana najbolja opcija iz društvene perspektive.

Za energetska tržišta preporučuje se da promjenu načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” provjerava namjenska struktura s jasno definiranim nadležnostima i ovlastima. S obzirom na to da su energetski regulatori ključna tijela koja nadziru energetska tržišta i ulaganja u infrastrukturu te osiguravaju usklađenost s relevantnim zakonodavstvom Zajednice, oni su očiti kandidati za praćenje primjene načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”. Tu bi ulogu mogli dijeliti s agencijama za energiju ili drugim subjektima za druge sektore. Budući da bi se načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” trebalo ugraditi u postojeće procese planiranja infrastrukture i donošenja odluka povezanih s energetskim sustavom, nije potrebno novo nadzorno tijelo, ali treba jasno definirati nadležnosti postojećih nadzornih tijela za energetsko tržište u praćenju provedbe načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”.

Pri provjeri bi trebalo razmatrati način na koji su provedene procjene učinka i metodologija analize troškova i koristi, posebice u vezi s procjenom širih koristi uštede energije, primjenu testiranja načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” za ulaganja u energetsku infrastrukturu, ako je ono propisano, kvalitetu upotrijebljenih podataka i pokazatelja te ostale prepreke i ograničenja.

3.8.2.   Praćenje provedbe

Načine praćenja trebalo bi utvrditi pri određivanju uvjeta za specifične projekte, njihov odabir i odobravanje. Sva ulaganja koja imaju učinak na potrošnju energije i financiraju se javnim sredstvima ili su uređena zakonom trebala bi imati jasno definirane pokazatelje i metodologiju za ex ante procjenu učinaka potrošnje energije te ex post evaluaciju rezultata i učinaka nakon njihove provedbe. Uspostavljanje namjenske strukture odgovorne za primjenu načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” moglo bi pomoći u boljem praćenju i evaluaciji provedenih politika.

Pokazatelji

Pri definiranju pokazatelja za praćenje važno je razmotriti sljedeće:

—	pojedinačna djelovanja ili programi trebali bi se pratiti s pomoću detaljnih pokazatelja rezultata u pogledu ostvarene uštede energije. Doprinos ukupnom cilju potrošnje energije dobrodošao je dodatni pokazatelj, ali potrebne su dodatne informacije o načinu njegova izračuna,

—	trebala bi se navesti apsolutna vrijednost uštede energije za obuhvaćeno razdoblje ili za posljednju godinu trajanja djelovanja,

—	ušteda energije trebala bi se pratiti kao kumulativna ili ukupna ušteda zajedno s učincima na smanjenje potrošnje energije,

—	dodatni doprinos učinaka predloženih mjera uz učinke već postojećih mjera uvijek bi se trebao razmatrati pri procjeni učinaka u pogledu uštede energije,

—	bilo bi poželjno da su procjene očekivane uštede energije u skladu s metodama mjerenja utvrđenima u članku 7. (vidjeti odjeljak 7.1. Preporuke Komisije (EU) 2019/1658 (68)),

—	utvrđivanje troškova ulaganja zajedno s pokazateljem troškova ulaganja u odnosu na uštedu energije.

Izvješćivanje

Posebno izvješćivanje o provedbi načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” i razvijanju najbolje prakse dodatno bi promicalo energetski učinkovita rješenja. Svrha je osiguravanje poduzimanja daljnjih koraka povezanih s provedbom načela.

Svaku veću odluku koja značajno utječe na potrošnju energije trebalo bi na odgovarajući način pratiti nadležno tijelo. S obzirom na široko moguće područje primjene načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” korisno je postaviti indikativne pragove koji bi pomogli u utvrđivanju toga koje bi veće odluke i projekte trebalo pomno pratiti u okviru posebnog izvješćivanja o načelu „energetska učinkovitost na prvom mjestu”. Na nacionalnoj razini pragovi bi se mogli postaviti tako da se u obzir uzme nacionalna ili sektorska potrošnja energije ili razina javnog financiranja. Taj bi se prag mogao postaviti kao apsolutna ili relativna vrijednost za inpute i outpute odluke.

Stoga se u kontekstu izvješćivanja o načelu „energetska učinkovitost na prvom mjestu” većom odlukom može smatrati:

—	svaka odluka koja bi tijekom životnog vijeka dovela do promjene veće od 1 % potrošnje energije u sektoru (na 2. razini klasifikacije NACE) ili energije isporučene na području operatora distribucijskog sustava/operatora prijenosnog sustava za električnu energiju,

—	svako ulaganje ili program financiranja koji uključuje javna sredstva u iznosu većem od 50 milijuna EUR (69),

—	izgradnja postrojenja za izgaranje ukupne nazivne ulazne toplinske snage 50 MW ili više (70).

Drugi bi se kriteriji mogli upotrebljavati ako su potrebni i relevantniji. Međutim, učinci na potrošnju energije trebali bi se općenito, ako je relevantno i ako ne predstavlja prekomjerno opterećenje, pratiti u pogledu odluka i ulaganja ako su već uspostavljeni formalno izvješćivanje, revizije ili praćenje.

Evaluacija

Korisno je obratiti pozornost na ex post evaluacije stvarnih učinaka na potrošnju energije jer oni utječu i na primjenjivost predloženih rješenja u budućnosti. Mnogi učinci utječu na izvedivost rješenja za energetsku učinkovitost. Povezani su s vanjskim čimbenicima, ali i s navikama ili povratnim učincima. Bez odgovarajuće analize tih čimbenika teško je poboljšati provedbu mjera energetske učinkovitosti. To dovodi do nepodudaranja stvarnih i predviđenih ušteda te utječe na percepciju energetske učinkovitosti kao provedivog rješenja, posebno kad je riječ o njezinoj troškovnoj učinkovitosti. Ex post evaluacija s točno definiranim područjem primjene, u kojoj se razmatraju stvarni učinci na potrošnju energije, šire koristi i mogući čimbenici koji na to utječu, trebala bi se predvidjeti od samog početka pri pripremi i odobrenju odluka povezanih s energijom.

4.   PROVEDBA NAČELA „ENERGETSKA UČINKOVITOST NA PRVOM MJESTU” U ODREĐENIM SEKTORIMA I PODRUČJIMA POLITIKE

4.1.   Tržišta električne energije

Sudjelovanje upravljanja potrošnjom i drugih resursa na strani potrošnje na energetskom tržištu može omogućiti vrijednu fleksibilnost za sustav električne energije i dopuniti ili čak smanjiti potrebu za povećanjem kapaciteta proizvodnje, prijenosa i distribucije. Moglo bi doprinijeti i primjerenosti i sigurnosti opskrbe energijom.

Primjena načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” podrazumijeva da su uklonjene sve regulatorne prepreke kako bi se omogućio pristup tržištu za resurse na strani potrošnje. Za tržišta električne energije to podrazumijeva prije svega pravilnu provedbu Direktive o električnoj energiji (71) i Uredbe o električnoj energiji (72).

Nadalje, važno je da se upravljanje potrošnjom može natjecati s proizvodnjom u jednakim uvjetima te da se dodatno promiče uspostavljanjem odgovarajućih poticaja ili zahtjeva na tržištima električne energije.

Područja koja treba razmotriti:

—	poticanje upravljanja potrošnjom i djelotvorno omogućivanje sudjelovanja potrošača u opterećenju uz proizvodnju izravno ili putem agregiranja u okviru veleprodajnog tržišta, tržišta uravnoteženja i tržišta pomoćnih usluga, kao i u upravljanju zagušenjem,

—	definiranje tehničkih načina sudjelovanja na tržištima električne energije na temelju sposobnosti sudionika i zahtjeva tržišta (73).

Primjeri mjera:

—

dinamične cijene, među ostalim: — određivanje cijena u vrijeme kritičnog opterećenja osmišljeno je tako da obuhvati kratkoročne troškove razdoblja koja su kritična za sustav električne energije. Aktivira se sustavnim kriterijima (npr. nedostupnost rezerve, ekstremni vremenski uvjeti koji uzrokuju neočekivane varijacije u potrošnji itd.), — uvođenje funkcije određivanja cijena manjka za energiju uravnoteženja kako je navedeno u članku 44. stavku 3. Uredbe Komisije (EU) 2017/2195 (74) omogućuje dodatne signale o oskudici na veleprodajnom tržištu, čime se povećavaju poticaji za smanjenje potrošnje u kritičnim razdobljima, — određivanje cijena u realnom vremenu – sustav određivanja cijena u kojem se cijena energije ažurira u vrlo kratkim intervalima, obično svakog sata. Te bi se cijene trebale ažurirati u skladu s tržišnom vremenskom jedinicom, koja je trenutačno obično jedan sat, ali bi se do 2025. trebala promijeniti na cjenovna razdoblja od 15 minuta,

—

potpora za instalaciju pametne opreme koja može odgovoriti na mrežni signal kao što je mikrokogeneracija ili drugih hibridnih uređaja koji upotrebljavaju plin i električnu energiju iz obnovljivih izvora. Ta potpora obično bi se trebala dodijeliti putem transparentnih, konkurentnih i nediskriminirajućih postupaka,

—	vremenski diferencirane ili fleksibilne mrežne tarife na temelju razine zagušenja – omogućuju upravljanje potrošnjom tako da se potrošače potiče na potrošnju električne energije tijekom razdoblja niske upotrebe mreže umjesto tijekom razdoblja visoke upotrebe mreže,

—

omogućivanje i podupiranje stvarnog i djelotvornog sudjelovanja upravljanja potrošnjom u mehanizmima za razvoj kapaciteta, u koje se oni uvode u skladu sa zahtjevima iz članaka 20. i 21. Uredbe (EU) 2019/943. Ako se potrošači obvežu na provedbu unaprijed određenih smanjenja opterećenja i primaju zajamčene isplate, mogu se izbjeći ulaganja u proizvodnju. Kad dođe do nepredviđenih situacija u sustavu, na njih se primjenjuju kazne ako potroše više od predviđene granice. Međutim, trebalo bi se pobrinuti da se time potrošače ne potiče na umjetno povećanje potrošnje kako bi ispunili uvjete za smanjenje (što bi bilo u suprotnosti s pristupom načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”),

—	ubrzavanje isporuke sustava za pametno mjerenje,

—

uklanjanje poticaja za potrošnju više električne energije nego što je potrebno u mrežnim tarifama i programima potpore (npr. mehanizmi korekcije mrežne tarife za „paušalne profile potrošnje” energetski intenzivne industrije ili za profile minimalne ukupne godišnje potrošnje) uz odražavanje varijabilne oskudice mreže tijekom vremena u tarifama elektroenergetske mreže,

—

novi regulatorni poticaji za istraživanje i ulaganje u rješenja za energetsku učinkovitost, npr. dodatni faktor koji se dodjeljuje operatorima prijenosnog sustava za električnu energiju i operatorima distribucijskog sustava u razvoju mreže (ako operator prijenosnog sustava za električnu energiju snosi dodatne kratkoročne troškove zbog provedbe rješenja za energetsku učinkovitost za koja se očekuje da će biti dugoročno troškovno učinkovita, nacionalna regulatorna tijela mogla bi pružiti ciljane poticaje u odobrenju tarife/ograničenju cijena),

—	omogućivanje priključivanja na mrežu i fleksibilnog rada visokoučinkovite kombinirane proizvodnje toplinske i električne energije, posebno u sustavima s velikim udjelom obnovljivih izvora energije,

—

optimiranje učinkovitosti lokalnog energetskog sustava (integracija lokalnog sektora) i planiranje njegova razvoja s lokalnim dionicima (javna tijela, operator distribucijskog sustava, lokalne energetske zajednice itd.), uključujući osnovne sastavnice strategija obnove ili razvoj lokalnih obnovljivih izvora energije (npr. vjetar, solarna energija, biomasa, biometan),

—	omogućivanje pristupa energetskim tržištima za agregatore manjih krajnjih korisnika (na primjer, rezidentni krajnji korisnici).

Okvir 1. Načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u planiranju upravljanja potrošnjom U popratnoj studiji (75) naveden je stvarni primjer koraka koje relevantni dionici trebaju poduzeti pri donošenju odluke o planiranju upravljanja potrošnjom u skladu s načelom „energetska učinkovitost na prvom mjestu”. Primjena načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” na upravljanje potražnjom energije u energetskom sektoru mogla bi obuhvatiti više situacija s različitim ulogama središnjeg oblikovatelja politika, na kojeg se upućuje kao „pružatelja usluga upravljanja potražnjom energije”. Rješenja za upravljanje potražnjom energije uključuju dva dijela: energetsku učinkovitost i upravljanje potrošnjom. Za mjere energetske učinkovitosti pružatelj usluga upravljanja potražnjom energije mogla bi biti država (agencije za energiju itd.), dobavljači energije ili specijalizirani privatni pružatelji usluga upravljanja potražnjom energije (u okviru programa obveze energetske učinkovitosti). I operatori sustava (posebno operatori distribucijskog sustava) mogu davati informacije za poticanje poboljšanja energetske učinkovitosti ili motiviranje potrošača za pružanje usluga upravljanja potrošnjom. Kad je riječ o upravljanju potrošnjom za tržišta uravnoteženja, pružatelji usluga upravljanja potražnjom energije veliki su potrošači ili agregatori (poduzeća za energetske usluge, operatori virtualnih elektrana), koji bi mogli sudjelovati u nadmetanju na tim tržištima. Na liberaliziranim energetskim tržištima u EU-u primjenjuju se pravila o razdvajanju. Stoga je za provjeru načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”, koja je u prošlosti nazivana integriranim planiranjem resursa, umjesto nekadašnjih vertikalno integriranih monopola odgovorna država. Ako se tržišta kapaciteta uvode u skladu s Uredbom (EU) 2019/943, oblikovatelji politika i regulatorna tijela moraju osigurati da je upravljanje potrošnjom dopušteno i da ono može na tim tržištima sudjelovati u jednakim uvjetima kao i proizvodnja. U primjeru u nastavku naziv pružatelj usluga upravljanja potražnjom energije odnosi se na agregatora, koji kombinira višestruka opterećenja krajnjih potrošača iz svih sektora za prodaju ili dražbu njihova agregiranog upravljanja potrošnjom na bilo kojem tržištu električne energije. Oblikovatelj politika trebao bi definirati ciljeve (uzimajući u obzir troškovnu učinkovitost) za provedbu planiranja upravljanja potrošnjom. Oblikovatelj politika i/ili nacionalno regulatorno tijelo, prema nadležnosti, trebali bi na temelju ciljeva definiranih u prvom koraku definirati regulatorni okvir za planiranje provedbe upravljanja potražnjom energije u koji se može ugraditi više instrumenata politike. Regulatorno tijelo trebalo bi provjeriti cilj planiranja koji je predložio pružatelj usluga upravljanja potražnjom energije na temelju ciljeva politike koje utvrđuje oblikovatelj politika. To je iterativni postupak i dovest će do daljnjih postupaka sve dok plan ne bude usklađen s ciljevima. Regulatorno tijelo trebalo bi utvrditi pravila za pristup tržištu, definirati metodu analize troškova i koristi kako bi pružatelj usluga upravljanja potražnjom energije mogao sustavno procijeniti svoje opcije ulaganja i provjeriti predloženi plan.

4.2.   Opskrba energijom i distribucija

Primjena načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” prvenstveno se odnosi na davanje prioriteta energetskoj učinkovitosti umjesto ulaganjima u energetske infrastrukture i/ili optimiranje postojeće energetske infrastrukture, među ostalim preko granica. Osim cjenovnim signalima može se postići razmatranjem ili analizom resursa na strani potrošnje i energetski učinkovitih tehnologija kao alternativa, posebice u planiranju infrastrukture za proizvodnju, skladištenje te prijenos i distribucijsku mrežu (76). Nadalje, ako je potrebna odluka na strani opskrbe, trebalo bi primijeniti načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” kako bi se odabrala najučinkovitija alternativa za optimiranje energetske infrastrukture. To je u skladu sa strategijom integracije energetskog sustava koja zahtijeva primjereno uzimanje u obzir energetske učinkovitosti na strani opskrbe energijom. Odluke o uštedi, promjeni ili dijeljenju energije trebale bi na odgovarajući način odražavati upotrebu energije u životnom ciklusu različitih nositelja energije, među ostalim ekstrakciju, proizvodnju i ponovnu upotrebu ili recikliranje sirovina, pretvorbu, transformaciju, prijenos i skladištenje energije te sve veći udio obnovljivih izvora energije u opskrbi električnom energijom.

Područja koja treba razmotriti:

—	uzimanje u obzir resursa na strani potrošnje pri evaluaciji potreba za ulaganjem u proizvodni kapacitet (električne energije ili topline) za troškovnu učinkovitost na razini sustava,

—	razmatranje planiranih promjena u drugim energetskim mrežama i izrada zajedničkih scenarija za planiranje infrastrukture,

—

zahtjev za upotrebu analize troškova i koristi pri planiranju regionalnih (77) mreža električne energije, plina (i vodika) i centraliziranog grijanja, uključujući kogeneracijske jedinice i iskorištavanje otpadne topline, i pri planiranju industrijskih i stambenih kružnih tokova vode za više gradilišta (npr. kampusi, bolnice, sportski kompleksi) kako bi se utvrdile troškovno i energetski najučinkovitije opcije opskrbe toplinom te kako bi se one usporedile sa smanjenjem potrošnje topline putem energetske učinkovitosti u zgradama i postupcima,

—	integracija grijanja i hlađenja u planiranju gradskih, ruralnih ili industrijskih područja,

—	troškovno optimalno uvođenje infrastruktura za vodik,

—	razmatranje alternativnih mjera učinkovitosti za krajnje korisnike putem oblikovanja i reguliranja tržišta,

—	evaluacija kompromisa između velikih postrojenja za skladištenje energije i onih „iza brojila” u odnosu na uvođenje energetski učinkovitih uređaja/opreme i programa za upravljanje potrošnjom,

—	transparentnost i dosljednost u pretpostavkama koje se upotrebljavaju u planiranju infrastrukture i ulaganja u pogledu razvoja potrošnje energije do 2030. i 2050. te klimatskih ciljeva do 2030. i 2050.,

—	ponovna upotreba otpadne topline (78) i njezina integracija u mreže centraliziranog grijanja.

Primjeri mjera:

—	organiziranje ponuda za zamjenu velikih elektrana na fosilna goriva čistom proizvodnjom topline i električne energije te resursima na strani potrošnje,

—

izrada i planiranje zajedničkih scenarija za infrastrukturu u kojima se kombiniraju pretpostavke o zahtjevima za mreže za plin, električnu energiju, vodik i toplinu s ciljevima za energetski učinkovit rad mreže. Pri planiranju infrastrukture trebalo bi po mogućnosti uzeti u obzir sveobuhvatne procjene o grijanju i hlađenju iz Priloga VIII. Direktive o energetskoj učinkovitosti,

—

planiranje integriranog distribucijskog sustava (koji obuhvaća i druge nositelje energije osim onog koji se razmatra iz perspektive distribucijskog sustava) kako bi se maksimalno iskoristili distribuirani izvori energije, uključujući energetsku učinkovitost i upravljanje potrošnjom, te predviđanje učinka tih resursa na potrebe mreže,

—

razvoj prikladnih metodologija za analizu troškova i koristi distribuiranih izvora energije kao što su fotonaponske ćelije, skladištenje energije, visokoučinkovita kombinirana proizvodnja toplinske i električne energije, centralizirano grijanje, izravna elektrifikacija i upravljanje potrošnjom (što omogućuje usporedbu tih resursa jednih s drugima i s konvencionalnim resursima na strani opskrbe, u ravnopravnim uvjetima),

—

uvođenje zahtjeva za upotrebu analize troškova i koristi pri planiranju visokoučinkovitih kogeneracijskih jedinica i iskorištavanja otpadne energije umjesto alternativnih manje učinkovitih sustava samo za električnu energiju ili samo za toplinu, kad elektrifikacija topline nije troškovno učinkovita ili tehnički izvediva,

—

planiranje infrastruktura za prijenos vodika i lokacije aparata za elektrolizu zajedno s alternativnom učinkovitosti na strani opskrbe, kao što su velika kombinirana proizvodnja toplinske i električne energije te centralizirano grijanje i hlađenje, kao i mjera učinkovitosti u krajnjoj potrošnji, kao što je mikrogeneracija, uključujući stacionarne gorivne ćelije,

—	testiranje energetske učinkovitosti za sve projekte energetske infrastrukture – troškovno učinkoviti resursi na strani potrošnje trebaju se evaluirati u odnosu na resurse na strani opskrbe za energetske potrebe,

—	uspostava metodologije kojom se uspostavlja analiza troškova i koristi u cijelom energetskom sustavu i koja obuhvaća različite nositelje energije te u kojoj se u obzir uzimaju resursi na strani potrošnje zajedno s opskrbom pri utvrđivanju potreba za ulaganjem,

—	objava izvješća regulatornih tijela o tome kako integriraju i provode ciljeve mrežne učinkovitosti u odgovarajućim nacionalnim planovima.

Okvir 2. Načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u planiranju odluka na strani ponude U popratnoj studiji navedena su dva stvarna primjera koraka koje je potrebno poduzeti pri provedbi načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u okviru planiranja odluka na strani opskrbe energijom. Jedan se odnosi na planiranje prijenosne i distribucijske mreže, a drugi na planiranje centraliziranog grijanja. Planiranje prijenosne i distribucijske mreže Primjena načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u planiranju prijenosne i distribucijske mreže odnosi se na provjeru toga bi li se izgradnja dijela te infrastrukture mogla zamijeniti ili barem odgoditi troškovno učinkovitijim mjerama energetske učinkovitosti i programima upravljanja potrošnjom s pomoću kojih se smanjuje vršno opterećenje i ukupna potrošnja energije kako bi se mrežne usluge pružale na troškovno najučinkovitiji način uz osiguranje iste razine sigurnosti opskrbe energijom, među ostalim i s obzirom na veći udio promjenjivih obnovljivih izvora energije u energetskom sustavu. Mrežni operatori pod nadzorom regulatornih tijela glavni su dionici u provedbi načela. Oblikovatelji politika trebali bi definirati ciljeve i okvir politike kojim bi se u obzir uzeli kompromisi između gospodarske učinkovitosti s jedne strane i pouzdanosti sustava s druge strane. Postavljenim pravilima od operatora distribucijskog sustava i operatora prijenosnog sustava za električnu energiju trebalo bi se zahtijevati da planiraju za troškovno najučinkovitiji portfelj resursa na strani potrošnje i opskrbe te bi se nacionalnim regulatornim tijelima trebala dati aktivna uloga u praćenju i izvršenju. Regulatorno tijelo, ili Komisija kad je to posebno navedeno u zakonodavstvu EU-a (odnosno Uredbi TEN-E), trebalo bi provjeriti je li metodologija analize troškova i koristi koju je mrežni operator predložio u skladu s politikom i regulatornim okvirom te procijeniti planirana ulaganja mrežnog operatora.

Planiranje centraliziranog grijanja Sustav centraliziranog grijanja vertikalno je integrirani sustav, odnosno operator sustava odgovoran je i za proizvodnju topline i za upravljanje mrežom i opskrbom toplinom, kao i za relevantne odluke o ulaganjima. Stoga je operator sustava ključni dionik za primjenu načela. Uloga je oblikovatelja politika u pružanju poticajnog okvira definiranje ciljeva učinkovitosti za energetski učinkovite sustave centraliziranog grijanja, što uključuje ciljeve za upotrebu goriva iz obnovljivih izvora energije i omogućivanje integracije otpadne topline iz vanjskih industrijskih postrojenja u mrežu. Oblikovatelji politika trebali bi i jasno definirati ulogu centraliziranog grijanja u postizanju širih ciljeva, uzimajući u obzir druga alternativna energetski učinkovita rješenja, kao što su toplinske crpke. Lokalna tijela trebaju razmotriti prepreke proširenju mreže centraliziranog grijanja. Glavna je uloga regulatornog tijela provjeravanje ciljeva planiranja operatora sustava, definiranje metodologije analize troškova i koristi te definiranje pravila za pristup tržištu za operatora sustava, kao i potencijalne proizvođače topline iz drugih sektora. Regulatorno tijelo trebalo bi operatoru sustava osigurati i prostorno planiranje radi sustavne procjene svih opcija na strani opskrbe, u pogledu mreže i na strani potrošnje te bi trebalo provjeriti plan koji je operator sustava predložio.

4.3.   Potrošnja energije (industrija i usluge)

Iako je promicanje rješenja na strani potrošnje kojima bi se mogla smanjiti potreba za povećanjem kapaciteta proizvodnje električne energije okosnica načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”, načelo je primjenjivo i u sektorima krajnje potrošnje energije, kao što su kućanstva, usluge, industrija i promet. Evaluacija kompromisa tehnologije i energetske učinkovitosti različitih rješenja trebala bi se provesti tako da se primijeni sveobuhvatan pristup svojstven načelu „energetska učinkovitost na prvom mjestu” kako bi se osiguralo da se pravilno procijene učinci promjena u samo jednoj sastavnici sustava na cjelokupnu učinkovitost poslovnog procesa. Načelo bi trebalo dovesti do promicanja energetski učinkovitih proizvoda, tehnologija i tehnika (npr. upravljanje energijom) kako bi se povećala energetska učinkovitost cijelog procesa ili čak i sustava u koji je ugrađen.

Područja koja treba razmotriti:

—	instrumenti javne nabave i alati za potporu kojima se zahtijeva ili potiče nabava energetski učinkovite robe i usluga (s kapacitetima za upravljanje potrošnjom prema potrebi) u javnom sektoru na temelju integriranih procjena troškova i koristi te analize životnog ciklusa učinkovitosti materijala,

—	jačanje učinkovitosti materijala, kružnosti i energetski učinkovitih tehnologija uz proizvodnju materijala i opskrbu energije,

—	promicanje učinkovite integracije sektora na lokalnoj razini putem lokalne visokoučinkovite kogeneracije u industriji i zgradama kao alternative manje učinkovitoj proizvodnji samo topline,

—	poticanje fleksibilnog poslovanja putem upravljanja potrošnjom i vlastite potrošnje kako bi se smanjilo opterećenje lokalnih mreža i poboljšala otpornost krajnje upotrebe,

—	ponovna uporaba otpadne topline i hladnoće,

—	navike krajnjih korisnika energije (organizacija),

—	poticaji za ulaganja,

—	kvaliteta savjetodavnih usluga.

Primjeri mjera:

—	povezivanje dopuštenja lokalizacije industrijskih postrojenja koja proizvode otpadnu toplinu s mogućnosti povezivanja s lokalnim mrežama grijanja,

—	razmatranje ponovne upotrebe otpadne topline pri davanju dozvola za postrojenja koja proizvode velike količine otpadne topline,

—	uvođenje zahtjeva za kupnju proizvoda u najvišem razredu energetske učinkovitosti,

—	uvođenje zahtjeva za kapacitete za upravljanje potrošnjom,

—	razvoj kriterija za financijsku pomoć za ulaganja u energetsku učinkovitost kako bi se procijenila povećanja učinkovitosti u cijelom procesu ili sustavu,

—	uvođenje povećane porezne amortizacije ili privremenih pravila amortizacije,

—	jačanje ili nametanje gospodarenja energijom,

—	definiranje kvalifikacijskih profila savjetnika za normizaciju i potvrde,

—	promicanje materijala koji omogućuju veću energetsku učinkovitost proizvodnih i poslovnih procesa.

4.4.   Zgrade

Zgradama se pripisuje oko 40 % ukupne potrošnje energije i 36 % emisija stakleničkih plinova iz energetskog sektora u EU-u (79). Zgrade su i sektor s najvišim emisijama ugljika u našem društvu, koje se na globalnoj razini procjenjuju na oko 10 % ukupnih godišnjih emisija stakleničkih plinova. Kako je navedeno u strategiji za val obnove, „energetska učinkovitost na prvom mjestu” jedno je od ključnih načela koje je potrebno primijeniti u planiranju obnove zgrada i radu na terenu. Strategija istovremeno ukazuje na važnost cjelovitog pristupa životnom ciklusu, u kojem se zahvaljujući kružnosti ostvaruju koristi smanjenja emisija ugljika tijekom čitavog životnog vijeka.

Poboljšanja energetske učinkovitosti zgrada obično su iz tehničke perspektive relativno jednostavna. U usporedbi s drugim sektorima smanjenje znatnog udjela potrošnje energije može biti troškovno učinkovito. Opsežna obnova zgrada može zamijeniti potražnju krajnjih korisnika i potrebu za dodatnom proizvodnjom energije te dodatnim prijenosom i distribucijom, kao i sustavima grijanja ili hlađenja u samim zgradama. Obnove zgrada često podrazumijevaju i višestruke koristi za gospodarstvo, društvo i okoliš ako se provode uzimajući u obzir cijeli životni ciklus. Postojeći zahtjevi i alati Direktive o energetskoj učinkovitosti, Direktive o energetskim svojstvima zgrada, strategije za val obnove i preporuka Komisije o obnovi zgrada i modernizaciji zgrada već čine skup konkretnih mjera za osiguranje primjene načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” te bi se njihova provedba mogla dodatno olakšati primjenom ovih smjernica.

Stoga je ključno da se integrirani programi obnove zgrada uzmu u obzir u odlukama o politici i ulaganjima kojima je cilj odgovarajuća opskrba i stabilnost distribucijskih mreža. Postupna obnova mogla bi biti primjerena pod određenim uvjetima, ali je važno nastojati imati koordinirani pristup kako bi obnova bila što temeljitija i kako bi se iskoristile gospodarske i društvene prilike. Ako se primjenjuje postupan pristup, on mora biti isplaniran od početka, primjerice u skladu sa smjernicama iz „putovnice za obnovu zgrada”  (80), pri čemu bi se trebalo usredotočiti na potencijal smanjenja emisija ugljika tijekom čitavog životnog vijeka.

Zgrade su u tom pogledu središnji dio današnjeg energetskog sustava: mogu sudjelovati u upravljanju potrošnjom zahvaljujući kapacitetu za skladištenje topline i hladnoće te odgodi upotrebe određenih uređaja. Naposljetku, zgrade su prikladne za decentraliziranu proizvodnju i skladištenje energije iz obnovljivih izvora. Pokazatelj pripremljenosti za pametne tehnologije za zgrade iz Direktive o energetskim svojstvima zgrada omogućuje ocjenjivanje sposobnosti zgrada (ili građevinskih cjelina) da se prilagode potrebama korisnika, optimiraju energetsku učinkovitost i cjelokupnu učinkovitost te se prilagode signalima mreže (energetska fleksibilnost). Stoga je to alat koji može senzibilizirati javnost o stvarnim uštedama tih novih poboljšanih funkcija i poduprijeti ih.

Važno je napomenuti da se načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” ne bi trebalo primjenjivati na sektor zgrada samo u fazi upotrebe, uključujući obnovu, nego i u cijelom kružnom životnom ciklusu i pri izgradnji novih zgrada. Projekti obnove, a posebno izgradnja novih zgrada, imaju velik potencijal za dodatno smanjenje emisija ugljika u cijelom životnom ciklusu primjenom kružnog dizajna i izgradnje uz naglasak na načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u fazi upotrebe. Kod izgradnje novih zgrada važno je i razmotriti razvoj novih gradskih četvrti u kojima su planiranje i lokalizacija stambenih prostora, usluga, infrastrukture za mobilnost itd. presudni za energetsku učinkovitost i emisije ugljika (i prilagodbu klimatskim promjenama).

Nadalje, potreban je pristup usmjeren na korisnike. To zahtijeva dodatna nastojanja kako bi se stanarima olakšala svakodnevna primjena načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”. To znači i da se za usluge koje se pružaju (toplina, ugoda itd.) upotrebljavaju tehnologije i dizajn koji su što energetski učinkovitiji.

Područja koja treba razmotriti:

—	pružanje financijskih sredstava za programe obnove zgrada iz instrumenata za proizvodnju, prijenos, distribuciju i skladištenje,

—	poticanje pravila o javnoj nabavi i alata za potporu kojima se potiče kupnja, izgradnja i najam energetski učinkovitih zgrada, robe i usluga u javnom sektoru tijekom njihova cijelog životnog ciklusa i na temelju integriranih procjena troškova i koristi,

—

uključivanje cijelog spektra naknadne ugradnje u programe obnove zgrada (od poboljšanja toplinskog integriteta strukture zgrade do nadogradnje i optimiranja tehničkih sustava zgrada putem digitalnih tehnologija, integracije distribuiranih i decentraliziranih obnovljivih izvora energije) kako bi se optimirala ukupna učinkovitost sustava,

—

integriranje elemenata energetske učinkovitosti u lokalno prostorno planiranje i izdavanje urbanističkih dozvola. To uključuje olakšavanje energetski učinkovitog prijevoza, npr. osiguravanjem mjesta za parkiranje i punjenje električnih vozila, bicikala, električnih bicikala i teretnih bicikala te blizine mreža javnog prijevoza,

—	smanjenje složenosti povezane s provedbom energetski učinkovitih rješenja tako da se administrativni postupak pojednostavni za pojedince,

—	jačanje kružnosti, učinkovitosti materijala i energetski učinkovitih tehnologija u zgradama,

—	građevinski standardi, modernizacija i sveobuhvatna održiva obnova postojećih zgrada,

—	digitalizacija zgrada putem poticaja i uvođenja pametnih tehnologija,

—	osnaživanje lokalne koordinacije integracije sektora na lokalnoj razini i obnove zgrada kako bi se optimirao lokalni kapacitet proizvodnje obnovljive energije i lokalni kapacitet za upravljanje potrošnjom,

—

utvrđivanje kompromisa i poticanje sinergija između izravne i neizravne elektrifikacije u pogledu ukupne učinkovitosti sustava i troškova kako bi se promicalo optimalno korištenje energije iz obnovljivih izvora, među ostalim u toplinskim crpkama i učinkovitoj kombiniranoj proizvodnji toplinske i električne energije ovisno o lokalnim uvjetima (dostupnost i otpornost električne i plinske mreže),

—	integriranje planiranja energetske učinkovitosti (uključujući industrijske i stambene kružne tokove vode) za više gradilišta, kao što su kampusi, bolnice i sportski kompleksi, jer su to područja u kojima je prikladna integracija pametnih energetskih sustava,

—	pronalazak sinergija između mjera energetske učinkovitosti i uvođenja samostalnih malih projekata obnovljivih izvora energije u zgradama, posebno kad se upotrebljavaju financijski poticaji,

—	promicanje navika za izbjegavanje prekomjerne potrošnje.

Primjeri mjera:

—	uključivanje obnove zgrada u dražbe za obnovljive izvore energije,

—	programi inovativnog financiranja za obnovu zgrada, uključujući hipoteke za energetsku učinkovitost (81),

—	povezivanje financiranja s provedbom pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije,

—

povezivanje financiranja s post-ante revizijama kako bi se osiguralo da su provedene radnje imale značajan učinak na energetsku učinkovitost zgrada, kako je navedeno u jednom od kriterija u članku 2.a Direktive o energetskim svojstvima zgrada, da bi se financijske mjere za poboljšanja energetske učinkovitosti u obnovi zgrada povezale s ciljnim ili ostvarenim uštedama energije,

—	omogućivanje pristupa zgrada i agregatora tržištu mehanizama kapaciteta i tržištu dostatnosti opskrbe, posebno za zgrade opremljene jedinicama za kombiniranu proizvodnju toplinske i električne energije,

—	moduliranje cijene električne energije, cijene distribucije i drugih cijena radi poticanja upravljanja potrošnjom i skladištenja električne energije (među ostalim u obliku topline) u zgradama,

—

povezivanje izdavanja dozvola za lokalizaciju zgrada s potencijalom za energiju iz obnovljivih izvora (zemljopisna orijentacija za solarnu energiju, prostor za geotermalnu energiju i toplinske crpke, blizina lokalnih zajednica s velikim udjelom obnovljivih izvora energije i proizvodnja energije iz obnovljivih izvora, među ostalim obnovljivo i niskougljično centralizirano grijanje) i mrežama javnog prijevoza,

—	ostvarenje maksimalnog smanjenje ukupne potrošnje energije putem obnove zgrada, npr. poboljšanjem učinkovitosti ovojnice zgrade prije primjene drugih mjera, kao što je zamjena sustava grijanja (ili osiguranje toga da su takve zamjene uvjetovanje daljnjim poboljšanjem energetske učinkovitosti),

—	obveza osiguravanja mjesta za parkiranje bicikala i punjenje električnih bicikala putem građevinskih propisa,

—

uključivanje uređaja za upravljanje klimom (klimatizacija zraka, grijanje, hlađenje) i sličnih rješenja (pasivno grijanje i hlađenje na temelju orijentacije zgrade, zeleni krovovi/zidovi itd.) kao sastavnice tehničkog projekta. To uključuje i osiguravanje stručnog tehničkog znanja kojim bi se odredio potreban dizajn za izolaciju ovojnice zgrade, sustav klimatizacije ili radijator/grijalicu koju je potrebno nabaviti na temelju obilježja lokacije (zemljopisno područje, izolacija zgrade, orijentacija...),

—	razmatranje zelene i plave infrastrukture u lokalnom prostornom planiraju kako bi se osigurale sinergije između poboljšanja energetske učinkovitosti u pojedinačnim zgradama zahvaljujući primjeni prirodne ventilacije, zelenih krovova i zidova te smanjenje učinka toplinskog otoka na razini četvrti,

—	upotreba ugovora o energetskom učinku kako bi se osigurala sigurna, mjerljiva i predvidljiva povećanja energetske učinkovitosti (i u pogledu konačne i u pogledu primarne energije),

—	uspostavljanje sustava gospodarenja energijom s jasnim opisom odgovornosti i mjera koje je potrebno poduzeti,

—	primjena sustava gospodarenja energijom kojima se upravlja s pomoću digitalnog sučelja kako bi se poboljšala energetska učinkovitost uz integraciju distribuiranih izvora energije,

—	upotreba aktivnih/pasivnih tehnologija za energetsku učinkovitost kako bi se optimiralo održavanje i funkcioniranje zgrada,

—	kontinuirano praćenje, analiza i izvješćivanje o energetskoj učinkovitosti u zgradama,

—	instalacija sustava povratnih informacija o potrošnji energije putem pametnih brojila i pametnih uređaja.

4.5.   Promet

Održivi promet osnovna je sastavnica strategije za održivu i pametnu mobilnost koju je Komisija nedavno donijela (82). U strategiji se veliki naglasak stavlja na učinkovitost prometa koja bi se mogla postići promjenom goriva, vozilima s nultim emisijama, promjenom vrste prometa ili poboljšanjima prometnog sustava. Smanjenje potrošnje energije izravno je povezano s ciljem klimatske neutralnosti i važno je da se potrošnja energije izričito uzme u obzir pri planiranju prometa i upravljaju njime.

Energetska učinkovitost osnovna je sastavnica za osiguranje stabilnosti mreža koje bi se trebale upotrebljavati za elektrificiranu mobilnost. Primjenom načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” trebalo bi se osigurati da se moguće uštede energije ne zapostavljaju pri usmjeravanju na promjenu goriva.

Područja koja treba razmotriti:

—	osiguranje toga da su vozila osmišljena i da se upotrebljavaju na način koji je što energetski učinkovitiji, tako da se za razne aktivnosti mobilnosti i punjenje električnih vozila upotrebljava što manje energije,

—	procjenjivanje energetske učinkovitosti različitih vrsta prijevoza i digitalnih tehnologija u istraživačkim inicijativama, kao i planovima održive gradske mobilnosti,

—	osiguravanje energetski i troškovno optimiranog dizajna nacionalne cestovne i željezničke mreže te njihova funkcioniranja u planiranju gradske i dalekometne mobilnosti i upravljanju njome,

—	poticanje upotrebe vrsta prijevoza na temelju potencijala učinkovitosti i smanjenja emisija / opcija za prijevoz robe,

—	osiguravanje pametnog punjenja električnih vozila kako bi ona mogla biti dio upravljanja potražnjom energije,

—	poticanje hodanja i vožnje bicikla u gradskim područjima,

—	uvođenje cestarina koje odražavaju stvarnu potrošnju energije automobila i ukidanje subvencija/poreznih režima koji su u suprotnosti s načelom „energetska učinkovitost na prvom mjestu”.

Primjeri mjera:

—	uključivanje planiranja potrošnje energije u prometu i mjera za njezino smanjenje u planove održive gradske mobilnosti te njihovo razmatranje u prostornom planiranju,

—	uspostavljanje mjera za podupiranje šire upotrebe javnog prijevoza, vožnje bicikla i hodanja,

—	pružanje potpora za kupnju i upotrebu vozila s nultim emisijama te promicanje malih osobnih vozila,

—	promicanje kolektivnog prijevoza kako bi se smanjio individualni prijevoz i povećanje broja putnika u vozilima,

—	uzimanje energetske učinkovitosti u obzir pri osmišljavanju pravila o sigurnosti u prometu i infrastrukturnih objekata,

—	uzimanje u obzir društvenih koristi energetske učinkovitosti pri projektiranju prometne infrastrukture (npr. pri izravnavanju neravne topografije, izgradnji mostova i tunela).

Okvir 3. Načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u odluci o planiranju lokalnog prometa U popratnoj studiji navedeni su stvarni primjeri koraka koje je potrebno poduzeti pri provedbi načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u okviru odluka o ulaganju u planiranje lokalnog prometa i upravljanju njime. Za primjenu načela nadležan je prvenstveno prometni projektant koji je odgovoran za planiranje mreža javnog prijevoza, prometnih usluga i infrastrukture i upravljanje njima. Općinska uprava ima ulogu regulatornog tijela koje definira pravila za pristup tržištu, definira metodologiju analize troškova i koristi te provjerava usklađenost. Oblikovatelji politika trebali bi definirati ciljeve i regulatorni okvir za ulaganja u planiranje lokalnog prometa i upravljanje njime. Trebali bi osigurati da se bolja energetska učinkovitost razmatra kao dio rješenja problema povezanih s prometom i da se integrira u planove održive mobilnosti.

4.6.   Voda

Energija i voda blisko su povezane u gospodarskom životu i na mnogim razinama („povezanost vode i energije”). Voda je potrebna za energetske svrhe, na primjer za hlađenje, grijanje, skladištenje, biogoriva, preradu sirovina te proizvodnju vodika i e-goriva ili hidroenergije. Energija je potrebna za svrhe povezane s vodom, na primjer, za njezino zahvaćanje, crpljenje, grijanje, hlađenje, pročišćavanje, obradu i desalinizaciju (83). Ušteda energije može se ostvariti na raznim razinama, među ostalim u zahvaćanju vode, distribuciji vode, proizvodnji energije (grijanje i hlađenje), pročišćavanju vode, upotrebi energije u industrijskim procesima, poljoprivredi i kućanstvima, upravljanju oborinskim vodama i ponovnoj upotrebi vode. Primjena načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u vodnom sektoru i u industrijskim, građevinskim i poljoprivrednim kružnim tokovima vode podrazumijeva procjenu rješenja za prekidanje veze između potrošnje energije i potrošnje vode. Europska postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda trenutačno svake godine potroše više energije od dvije elektrane i na njih odlazi najveći dio (petina) računa za električnu energiju općina. Društvo koštaju oko 2 milijarde EUR godišnje. Umjesto toga bi mogle proizvoditi količinu učinkovite, obnovljive i fleksibilne energije koju proizvodi čak dvanaest elektrana, a takva energija doprinosi i niskougljičnom, kružnom razvoju europskog gospodarstva (84).

Rješenja za smanjenje potrošnje energije u vodnom sektoru i putem vode trebala bi se odnositi na sve vrste projekata, u svim fazama i u cijelom lancu opskrbe te pri uspostavljanju (više)godišnjih financijskih okvira na regionalnoj i lokalnoj razini.

Učinci načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” na potrošnju energije u svim sektorima trebali bi se razmatrati i pri procjeni toga kako bi se mogli rasteretiti proračuni općina. Potrošnja električne energije u postrojenjima za obradu (otpadnih) voda može činiti značajan udio računa za električnu energiju općina, posebice ako su općine vlasnik postrojenja. Budući da se, na primjer, informiranost, iskustvo i kapaciteti mogu znatno razlikovati u različitim općinama, regionalna ili nacionalna djelovanja u okviru članka 7. Direktive o energetskoj učinkovitosti mogla bi olakšati ulaganja u mjere za učinkovitost vode.

Načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u industrijskim i drugim kružnim tokovima vode uključuje mjerenje i procjenu potrošnje vode putem industrijskih procesa, kao što su grijanje i hlađenje te otpadne vode. U mnogim slučajevima ulaganja u vodne tehnologije i učinkovitost obrade vode mogu dovesti do povrata ulaganja u kratkim razdobljima i smanjenja upotrebe vode koje izravno dovodi do uštede energije i smanjenja emisija.

Područja koja treba razmotriti:

—	smanjenje količine energije upotrijebljene za proizvodnju i obradu različitih vrsta voda,

—	smanjenje potražnje za vodom i gubitaka u mreži, uslijed čega će se potrebe za energijom u crpljenju i pročišćavanju smanjiti,

—	ispitivanje učinkovitosti energije i vode kako bi se industriju educiralo o mogućnostima uštede u kružnom ciklusu vode,

—	upotreba pametnih tehnologija i procesa,

—	razmatranje upotrebe vode i dostupnosti u postrojenjima za proizvodnju vodika i e-goriva te njihov učinak na lokalni vodni sustav,

—	pretvaranje postrojenja za obradu otpadnih voda u učinkovita postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora.

—

U navedenim područjima mogla bi se razmotriti sljedeća rješenja: — energetski učinkovita proizvodnja vode namijenjena za ljudsku potrošnju u cijelom lancu opskrbe (distribucija, upotreba i pročišćavanje otpadnih voda), — procjena potencijala izgradnje dvodijelnog sustava koji je potreban za zasebno upravljanje oborinskim vodama i otpadnim vodama iz sanitarnih čvorova (time bi se mogla izbjeći potreba za većim kapacitetom pročišćavanja voda koji bi mogao dovesti do veće potrošnje energije), — štednja vode i recikliranje u zgradama kako bi se smanjile energetske potrebe za crpljenjem i grijanjem vode s pomoću pokazatelja 3.1. okvira Level(s) (85), — zamjena generatora topline iz neobnovljivih izvora u proizvodnji tople vode, npr. proizvodnja tople vode s pomoću solarnih kolektora, — ugradnja učinkovitijih crpki, — vodovodna infrastruktura prilagođena aktualnoj upotrebi, — pogoni s promjenjivom brzinom, — bolja kontrola postupaka te učinkovitiji kompresori i crpke usmjerene na potražnju.

Primjeri mjera:

—	razmatranje infrastrukture za vodu namijenjenu za ljudsku potrošnju i otpadne vode kako bi se smanjila vršna opterećenja u električnoj mreži, na primjer crpljenjem vode namijenjene za ljudsku potrošnju kad je potrošnja električne energije niska,

—

upotreba bioplina koji se proizvodi na lokaciji u pročišćavanju otpadnih voda kako bi se proizveo biometan za lokalnu primjenu. Taj se biometan može upotrijebiti za proizvodnju kombinirane toplinske i električne energije te prijenos električne energije iz topline iz vlastite proizvodnje u mreže električne energije i centraliziranog grijanja, ako su dostupne,

—	upotreba tehnika kontrole postupaka u vodnim sustavima kako bi se smanjila količina vode za hlađenje u proizvodnji energije, među ostalim u novim područjima potrošnje energije kao što su podatkovni centri,

—	provedba zelenih infrastrukturnih praksi, kao što su zeleni krovovi, koji mogu zadržati veliku količinu kišnice i smanjiti količinu oborinskih voda ili isteka koji ulazi u sustav odvodnje,

—	promicanje poticaja za zadržavanje kišnice i njezinu upotrebu u kućanstvima (za perilice rublja, zahode i navodnjavanje kako bi se smanjila upotreba energije za vodu namijenjenu za ljudsku potrošnju).

U okviru projekta ENERWATER predstavljeni su standardna metoda i internetski alat za procjenu i poboljšanje energetske učinkovitosti postrojenja za obradu otpadnih voda. U izvješću o metodologiji predstavljeni su detaljni koraci za usmjeravanje stručnjaka u području voda i revizora u evaluaciji energetske učinkovitosti postrojenja za obradu otpadnih voda (86).

U projektu POWERSTEP (87) predstavljen je zanimljiv koncept pretvorbe postojećih općinskih postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda iz neto potrošača energije u energetski neutralne ili čak energetski pozivne usluge, koje mogu biti izvor fleksibilnosti u energetskom sustavu, ojačati položaj gradova i regija te olakšati dekarbonizaciju sektora grijanja i hlađenja te prometa.

4.7.   Informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT)

Iako se digitalizacija obično smatra načinom upravljanja potrošnjom energije i njezina smanjenja, brzi razvoj opreme i usluga IKT-a uzrokuje veću potrošnju energije u samom sektoru. Očekuje se da će izgradnja novih podatkovnih centara posebno povećati potrošnju energije (88). Primjena načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u tom slučaju odnosi se na odabir i provedbu portfelja resursa kojima se može isporučiti sve važnija energetska usluga prijenosa podataka po najnižoj mogućoj cijeni iz društvene perspektive. Osim toga, projektiranje i smještanje infrastrukture za IKT trebalo bi ovisiti o procjeni potrošnje energije.

Slično tomu, očekuje se da će upotreba 5G mreža omogućiti značajno povećanje bežične komunikacije te da će omogućiti tehnologije kao što su povezana i autonomna mobilnost. Iako je 5G zelenija tehnologija od postojećih 4G sustava, mnogo toga ovisi o točnom projektiranju i uvođenju mreže (89). Primjena načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u tom slučaju odnosi se na pristup u kojem se razmatra cijeli sustav i u kojem se istovremeno pokušavaju riješiti pitanja strukture mreže, energetske učinkovitosti opreme i softvera te funkcioniranja mreže.

Područja koja treba razmotriti:

—	promicanje širenja energetski učinkovitih podatkovnih centara, ponovne upotrebe otpadne topline i uvođenja sustava proizvodnje obnovljive energije za vlastitu upotrebu,

—	evaluacija učinkovitosti 5G mreže tijekom njezina projektiranja, izgradnje i upotrebe te poboljšavanje mreže na temelju dostupnih tehnologija,

—	evaluacija globalnog učinka novih tehnologija koje zahtijevaju prijenos i razradu velikih količina podataka na energetsku učinkovitost.

Primjeri mjera:

—	poticanje smještanja podatkovnih centara u blizini toplinskih mreža,

—	postavljanje normi i zahtjeva za energetsku učinkovitost sustava u IKT-u,

—	promicanje upotrebe akumulatora „iza brojila” za upravljanje potrošnjom u velikim postrojenjima za 5G koji omogućuju punjenje kad je potražnja za uslugom internetske veze niska i potrošnju energije kad je ona visoka,

—	omogućivanje aktivacije naprednijih i energetski učinkovitijih stanja mirovanja,

—	promicanje rješenja s najmanjim učinkom na sustav između funkcija povezane i automatizirane mobilnost u vozilu i izvan njega ili između rješenja za prijenos videozapisa vrlo visoke razlučivosti,

—	pružanje informacija potrošačima o varijacijama potrošnje energije različitih opcija internetskog prijenosa ili različitih tehnologija.

4.8.   Financijski sektor

Održivo financiranje sve je popularnije, a mnoge financijske institucije iščekuju smjernice o taksonomiji održivih ulaganja koje Europska komisija dovršava u okviru Obnovljene strategije održivog financiranja, koju je nedavno donijela (90).

Međutim, unatoč dokazima o većem interesu i aktivnosti u financiranju energetske učinkovitosti, energetska učinkovitost i dalje je rijetko poseban prioritet financijskih institucija i često je element šireg područja primjene održivog financiranja. Nadalje, mnoge se transakcije i projekti s potencijalom za uštedu energije propuštaju jer često ne postoji horizontalan skup zaštitnih mjera u okviru dubinske analize financijskih institucija kojim bi se to spriječilo. Stoga je potrebno povećati eksponiranost i prioritet energetske učinkovitosti u financijskom sektoru putem provedbe načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” kod banaka, upravitelja imovinom i drugih financijskih institucija.

Dubinska analiza transakcija financijskih institucija za ulaganja u industriju ili zgrade trenutačno možda ne obuhvaća cijeli potencijal veće energetske učinkovitosti. Ako se mogućnosti za energetsku učinkovitost propuste pri izgradnji ili razvoju gradskog ili industrijskog područja, obnovi ili procesu industrijske modernizacije, potencijalna ušteda energije može biti onemogućena godinama jer do opsežne obnove ili razdoblja prekida industrijskog rada možda neće ponovno doći cijelo desetljeće ili dulje.

Načelom „energetska učinkovitost na prvom mjestu”, ako se pravilo primjenjuje, može se osigurati prepoznavanje svih mogućnosti uštede energije, a time i ubrzavanje ozelenjivanja portfelja imovine. Jednostavni i standardizirani kriteriji dubinske analize, neki od kojih su već osmišljeni, mogu biti primjenjivi na financiranje projekata u raznim sektorima. Treba na odgovarajući način razmotriti određivanje cijene ugljika pri procjeni profitabilnosti ulaganja tijekom cijelog životnog ciklusa imovine.

Stavi li se veći naglasak na načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” može se povećati kreditiranje te smanjiti rizici od neispunjavanja obveza i neupotrebljive imovine, doprinijeti ispunjavanju ciljeva društveno odgovornog poslovanja i osigurati usklađenost sa sve strožom financijskom regulativom u pogledu održivosti. Ciljana tehnička pomoć za financijske institucije može imati pozitivan učinak na postupke dubinske analize, posebno promicanjem upotrebe modela troškova cijelog životnog vijeka u procjeni projekata.

Raširenost ulaganja u troškovno učinkovitu energetsku učinkovitost u cijelom gospodarstvu mogla bi se povećati primjenom načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u raznim postupcima financijskih institucija, na primjer:

—

čista ulaganja u energetsku učinkovitost (u kojima se višestrukim koristima ulaganja vraća uloženi kapital po određenoj stopi vraćanja). Primjenom načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” mogla bi se prepoznati potreba za utvrđivanjem, kvantificiranjem i izvješćivanjem o koristima za krajnjeg vlasnika,

—

značajna nadogradnja i obnova (pri čemu se kapital uglavnom ulaže u poboljšanje i modernizaciju, a energija je samo jedan sastavni dio). Načelom „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u dubinskoj analizi osiguralo bi se da su svi aspekti potrošnje energije u projektu i nadogradnji imovine optimirani na temelju najboljih raspoloživih tehnologija i metoda u trenutku financijskog zaključenja,

—

financiranje razvoja i izgradnje jedne zgrade, industrijskog postrojenja, stanice podzemne željeznice ili generatora energije. Primjenom načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” mogli bi se prepoznati mogući nedostaci za financijsku instituciju već u fazi ranog razvoja i projektiranja. Dubinska analiza uključivala bi analizu energetskog otiska ulaganja cijelog životnog vijeka imovine,

—

u području proizvodnih postupaka analiza ulaganja obično bi trebala uključivati procjenu raznih alternativa. Ako se potrebe za energijom mogu smanjiti učinkovitom alternativom, načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” trebalo bi promicati davanje prednosti toj alternativi umjesto drugim rješenjima, posebice u području zelene imovine. Dubinska analiza uključivala bi analizu energetskog otiska ulaganja cijelog životnog vijeka imovine,

—

strukturna ulaganja ili ulaganja na razini sustava kao što su mreže, željeznički ili autobusni sustavi, podzemne željeznice, infrastruktura za električna vozila, postrojenja za skladištenje energije ili nova lučka infrastruktura. Ona mogu dovesti do ovisnosti o tradicionalnim energetskim paradigmama (ili spriječiti razvoj novih). Načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” od pružatelja financijskih sredstava zahtijevalo bi da ispita projektante kako bi se osiguralo da je uzet u obzir učinak nove strukture na potrošnju energije i zahtijevalo bi analizu scenarija u pogledu makroenergije i zahtjeva smanjenja emisija tijekom životnog ciklusa imovine u skladu s Pariškim sporazumom kako bi se ulagače uvjerilo da nova infrastruktura neće postati neupotrebljiva u svijetu s nultom stopom emisija.

Načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” zahtijevat će mehanizam za postizanje sukladnosti kako bi se provjerilo je li imovina usklađena sa zakonodavstvom EU-a o energetskoj učinkovitosti zgrada, kao i obvezama povezanima s energetskom učinkovitosti. Ti će se zahtjevi s vremenom razvijati i postrožiti, zbog čega financijske institucije trebaju uključiti energetske preglede za vrednovanje energetske učinkovitosti tijekom vijeka upotrebe imovine. Ako postoje poboljšanja energetske učinkovitosti iznad pravnog minimuma, trebaju se istaknuti i vrednovati u okviru financijskih postupaka dubinske analize.

Financijske institucije trebale bi povećati svoj tehnički kapacitet za razvoj namjenskih zelenih financijskih instrumenata (zelene hipoteke ili zajmovi) kako bi mogle nuditi optimirana rješenja koja obuhvaćaju cijeli potencijal energetske učinkovitosti koji je utvrđen u dokumentaciji ponude.

Naposljetku, financijske institucije moraju osigurati da su njihovi portfelji ulaganja s vremenom usklađeni sa standardima energetske učinkovitosti. Nerazmatranje mogućnosti energetske učinkovitosti izlaže financijske institucije i njihove klijente znatnim tranzicijskim rizicima od toga da će takva imovina postati neupotrebljiva kad postanu neusklađeni s klimatskim i energetskim ciljevima EU-a te ugljičnom neutralnosti. Definiranje pokazatelja za usporedbu ciljeva projekata s minimalnim zahtjevima (koji proizlaze npr. iz Direktive o energetskim svojstvima zgrada ili uredbi o ekološkom dizajnu) trebalo bi pomoći u prepoznavanju projekata usklađenih s načelom „energetska učinkovitost na prvom mjestu”. Komisija će poticati upotrebu energetskih certifikata i pružati alate za prikupljanje podataka za ugovore o energetskom učinku.

Primjenom načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” uskladit će se interesi i osigurati pouzdano prikupljanje i izvješćivanje o podacima te razviti standardizirano objavljivanje i praćenje financijskih pokazatelja povezanih s energijom. Potrebno je na odgovarajući način razmotriti diskontne stope koje se podrazumijevaju i koje mogu utjecati na učinkovitost te očekivane marže koje financijske institucije očekuju za financiranu imovinu. Digitalna rješenja pomogla bi poboljšati prikupljanje podataka i praćenje projekata. Pomoći će i u boljoj evaluaciji projekata te konačno olakšati odobrenje kredita za klijente.

Područja koja treba razmotriti:

—	prilagođavanje i uključivanje načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u različite postupke financiranja kako bi se osiguralo da se daje prednost svim mjerama energetske učinkovitosti,

—	osiguravanje tehničkog kapaciteta projektanata, banaka i vlasnika imovine kako bi mogli prepoznati sav potencijal uštede energije i nadići uredbe ili standardne projekte,

—	usklađivanje interesa vlasnika projekata pri utvrđivanju poboljšanja energetske učinkovitosti putem prepoznavanja tehničkih nedostataka i nedostataka povezanih s energijom u okviru dubinske analize,

—	upotreba načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” za prepoznavanje rizika od neupotrebljive imovine u instalacijama, postrojenjima i mrežama koje se znatno nadograđuju,

—	razvijanje novih financijskih proizvoda za građevinski sektor, koji već uključuju načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” i obuhvaćaju ulaganja u optimalnu energetsku učinkovitost,

—	promicanje daljnje integracije cijena energije i ugljika u procjenu rizika imovine, posebno za projekte u području zelene imovine,

—	razmatranje taksonomskih kriterija EU-a, posebno u pogledu energetske učinkovitosti, kako bi se projektantima, vlasnicima i financijskim institucijama pomoglo da prepoznaju projekte koji u znatnoj mjeri doprinose klimatskim i ostalim okolišnim ciljevima,

—	transparentnost u pogledu diskontnih stopa za koristi energetske učinkovitosti koje su primijenjene i koje se podrazumijevaju pri izradi tehničke specifikacije za nadogradnju i izgradnju novih zgrada.

Primjeri mjera:

—	primjenjivanje analize cijelog životnog ciklusa imovine za energetski i ugljični otisak ulaganja,

—	izrada alata za primjenu načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”  (91) kako bi se projektantima i vlasnicima projekata pomoglo u potpunoj procjeni potencijalnih mogućnosti za bolju energetsku učinkovitost,

—	evaluacija i osmišljavanje zelenih sastavnica za tradicionalne hipotekarne zajmove s procjenom energetske učinkovitosti u postupcima dubinske analize,

—	promicanje upotrebe podataka pametnih brojila u postupku financiranja produktivne imovine, mreža i nekretnina.

5.   DALJNJA RAZRADA OVIH SMJERNICA O NAČELU „ENERGETSKA UČINKOVITOST NA PRVOM MJESTU”

Ove smjernice prvi su korak u promicanju i primjeni načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”.

Potencijalno područje primjene načela vrlo je široko i možda će biti potrebni detaljniji priručnici ili smjernice kako bi se relevantnim subjektima pomoglo u njegovoj primjeni na jednostavniji i precizniji način prilagođen njihovu sektoru. Osim toga, predložena metodologija za procjenu širih koristi još uvijek nije dovršena i zahtijeva daljnju razradu.

Smjernice bi trebale potaknuti naknadne rasprave i druge načine pružanja pomoći pri primjeni načela u raznim sektorima gospodarstva. Države članice i drugi dionici pozivaju se da podijele svoja iskustva u primjeni smjernica kako bi se smjernice mogle dodatno razraditi. Posebno je važno da se načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” primjenjuje u područjima izvan energetskog sektora, kao što su IKT, promet, poljoprivreda i vode, u kojima mjere energetske učinkovitosti nisu osnovni element razmatranja politike, ali su uštede energije potrebne kako bi se postigli ciljevi smanjenja emisija stakleničkih plinova. Nadalje, nakon prijedloga Uredbe TEN-E bit će potrebno dodatno raditi na tome da se načelo primjenjuje onako kako je predviđeno u zakonodavnom prijedlogu, i to možda izradom namjenskih testova za načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” pri planiranju infrastrukture.

S obzirom na potencijal primjene načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u financijskom sektoru Komisija je osnovala radnu skupinu u kontekstu Grupacije financijskih institucija za energetsku učinkovitost (EEFIG), u kojoj su u znatnom broju zastupljene financijske institucije i čiji je cilj analiziranje aktualnih praksi u financijskom sektoru, načina na koji različite vrste financijskih institucija uzimaju u obzir kriterije održivosti u svakodnevnom poslovanju i koliko važnosti pridaju energetskoj učinkovitosti. Radna skupina usredotočit će se na aktualnu i potencijalnu upotrebu načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u financijskom sektoru u kontekstu održivog financiranja. Do 2023. radna skupina oblikovat će preporuke za promicanje upotrebe načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u financijskom sektoru za odluke o financiranju i ulaganju.

Ove će se smjernice preispitati nakon prikupljanja novih podataka i iskustva u provedbi, a najkasnije pet godina nakon objave.

---

(1)  Ecorys, Fraunhofer ISI, Institut Wuppertal (2021.), Analysis to support the implementation of the Energy Efficiency First principle in decision-making (Analiza za potporu provedbi načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” pri donošenju odluka).

(2)  https://enefirst.eu/.

(3)  https://www.seenergies.eu/.

(4)  U projektu ENEFIRST predstavljen je pregled raznih pristupa definiciji načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” koji bi mogli pridonijeti njegovu boljem shvaćanju. https://enefirst.eu/wp-content/uploads/D2-1-defining-and-contextualizing-the-E1st-principle-FINAL-CLEAN.pdf

(5)  Usp. Marina Economidou i Tiago Serrenho (2019.), Assessment of progress made by Member States in relation to Article 19(1) of the Directive 2012/27/EU - Actions taken to remove barrier of split incentives and boost green procurement (Procjena napretka država članica u pogledu članka 19. stavka 1. Direktive 2012/27/EU – mjere poduzete radi uklanjanja prepreke suprotstavljenih interesa i poticanja zelene javne nabave), izvješće Zajedničkog istraživačkog centra Znanost za politiku.

(6)  COM(2021) 558 final.

(7)  Direktiva (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU (SL L 158, 14.6.2019., str. 125.) (Direktiva o električnoj energiji).

(8)   SL L 127, 16.5.2019., str. 34.

(9)  COM(2020) 824 final.

(10)  Uredba (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088 (SL L 198, 22.6.2020., str. 13.).

(11)  Usp. Sophie Shnapp, Daniele Paci, Paolo Bertoldi (2020.), Untapping multiple benefits: hidden values in environmental and building policies (Ostvarivanje brojnih koristi: skrivene vrijednosti u politikama okoliša i gradnje). Tehničko izvješće Zajedničkog istraživačkog centra.

(12)  https://enefirst.eu/wp-content/uploads/D2-1-defining-and-contextualizing-the-E1st-principle-FINAL-CLEAN.pdf.

(13)  Usp. Reference Document on Best Available Techniques for Energy Efficiency (Referentni dokument o najboljim raspoloživim tehnikama za energetsku učinkovitost), 2009.

(14)  Ecorys, Fraunhofer ISI, Institut Wuppertal (2021.), Analysis to support…, op. cit.

(15)   „Javni naručitelji” su država, regionalne ili lokalne vlasti, tijela kojima se upravlja na temelju javnog prava ili zajednice koje su osnovale jedno ili nekoliko takvih vlasti ili jedno ili nekoliko takvih tijela kojima se upravlja na temelju javnog prava. „Sektorski naručitelji” mogu biti javni naručitelji, javna poduzeća ili naručitelji koji nisu obuhvaćeni nijednom od tih definicija. Pravno obvezujuće definicije mogu se pronaći u člancima 6. i 7. Direktive 2014/23/EU, članku 2. Direktive 2014/24/EU te člancima 3. i 4. Direktive 2014/25/EU.

(16)  Senta Schmatzberger, Janne Rieke Boll (2020.), Report on barriers to implementing EE1st in the EU-28 (Izvješće o preprekama provedbi načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u državama EU-28).

(17)  Usp. Stephanede la Rue du Can i dr. (2014.), Design of incentive programs for accelerating penetration of energy-efficient appliances (Osmišljavanje poticajnih programa za ubrzanje širenja primjene energetski učinkovitih aparata).

(18)  Usp. Paolo Bertoldi i dr. (2020.), How to finance energy renovation of residential buildings: Review of current and emerging financing instruments in the EU (Kako financirati energetsku obnovu stambenih zgrada: Pregled postojećih i novih instrumenata financiranja u EU-u).

(19)  U skladu s uvodnom izjavom 60. Uredbe (EU) 2021/1060 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o utvrđivanju zajedničkih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu, Fondu za pravednu tranziciju i Europskom fondu za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu te financijskih pravila za njih i za Fond za azil, migracije i integraciju, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument za financijsku potporu u području upravljanja granicama i vizne politike (SL L 231, 30.6.2021., str. 159.).

(20)  Uredba (EU) 2021/240 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. veljače 2021. o uspostavi Instrumenta za tehničku potporu (SL L 57, 18.2.2021., str. 1.).

(21)  Nacrt revidiranih Smjernica o državnim potporama za klimu, energiju i okoliš objavljen je radi javnog savjetovanja: https://ec.europa.eu/competition-policy/public-consultations/2021-ceeag_en.

(22)  Usp. Nives Della Valle i Paolo Bertoldi. Mobilizing citizens to invest in energy efficiency (Poticanje građana na ulaganje u energetsku učinkovitost), izvješće Zajedničkog istraživačkog centra Znanost za politiku, u pripremi.

(23)  Silvia Rivas i dr. (2016.), Effective information measures to promote energy use reduction in EU Member States (Djelotvorne mjere informiranja za promicanje smanjenja potrošnje energije u državama članicama EU-a), izvješće Zajedničkog istraživačkog centra Znanost za politiku.

(24)  https://europa.eu/new-european-bauhaus/index_hr.

(25)  Sergi Moles-Grueso i dr. (2021.), Energy Performance Contracting in the Public Sector of the EU (Ugovori o energetskom učinku u javnom sektoru EU-a), izvješće Zajedničkog istraživačkog centra Znanost za politiku.

(26)  https://eplca.jrc.ec.europa.eu/.

(27)  Usp. Europska komisija (2017.), Promoting healthy and highly energy performing buildings in the European Union (Promicanje zdravih zgrada s visokim energetskim svojstvima u Europskoj uniji), Zajednički istraživački centar, Znanstveni centar.

(28)  Uredba (EU) br. 347/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu (SL L 115, 25.4.2013., str. 39.).

(29)  Usp. Sophie Shnapp, Daniele Paci, Paolo Bertoldi (2020.), Untapping multiple benefits…, op. cit.

(30)  https://www.odyssee-mure.eu/data-tools/multiple-benefits-energy-efficiency.html.

(31)  https://www.eceee.org/library/conference_proceedings/eceee_Summer_Studies/2015/1-foundations-of-future-energy-policy/capturing-the-8220multiple-benefits8221-of-energy-efficiency-in-practice-the-uk-example/2015/1-424-15_Payne_pre.pdf/.

(32)  Usp. Eva Alexandri i dr. (2016.), The Macroeconomic and Other Benefits of Energy Efficiency (Makroekonomske i druge prednosti energetske učinkovitosti).

(33)  https://ec.europa.eu/info/files/better-regulation-toolbox-21_en.

(34)  Usp. E3G (2016.), More Security, Lower Cost A Smarter Approach To Gas Infrastructure In Europe (Veća sigurnost, niži trošak – pametniji pristup plinskoj infrastrukturi u Europi).

(35)  https://combi-project.eu/.

(36)  https://ec.europa.eu/energy/sites/ener/files/documents/the_macro- level_and_sectoral_impacts_of_energy_efficiency_policies.pdf.

(37)  https://cordis.europa.eu/project/id/101000132.

(38)  https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/9781f65f-8448-11ea-bf12-01aa75ed71a1.

(39)  Na primjer, vrlo učinkoviti električni aparati za grijanje i kuhanje u zatvorenim prostorima kojima se zamjenjuju aparati na plin i drva značajno smanjuju količinu onečišćujućih tvari u zatvorenom prostoru i na otvorenom.

(40)  Hector Pollitt, Eva Alexandri i dr. (2017.), The macro-level and sectoral impacts of Energy Efficiency policies (Učinci politika energetske učinkovitosti na makrorazini i razini sektora).

(41)  SZO (2011.), Health in the green economy: health co-benefits of climate change mitigation- housing sector (Zdravlje u zelenom gospodarstvu: popratne zdravstvene koristi ublažavanja klimatskih promjena u stambenom sektoru), https://www.who.int/publications/i/item/9789241501712.

(42)  Usp. Hector Pollitt, Eva Alexandri i dr. (2017.), op. cit., str. 32. i 33.

(43)  Nora Mzavanadze (2018.), Final report: quantifying energy poverty related health impacts of energy efficiency (Završno izvješće: kvantifikacija zdravstvenih učinaka energetske učinkovitosti povezanih s energetskim siromaštvom), str. 17.–24.

(44)  https://gains.iiasa.ac.at/models/index.html.

(45)  Za primjere o vrednovanju niže razine buke vidjeti: Ståle Navrud (2002.), The State-Of-The-Art on Economic Valuation of Noise (Najsuvremeniji pristup gospodarskom vrednovanju buke).

(46)  Europski institut za svojstva zgrada (2018.), Building 4 People – Quantifying the benefits of energy renovation investments in schools, offices and hospitals (Gradnja za ljude – kvantifikacija koristi ulaganja u energetsku obnovu škola, ureda i bolnica).

(47)  Usp. Hector Pollitt, Eva Alexandri i dr. (2017.), op. cit.

(48)   SL L 181, 12.7.2012., str. 30.–104.

(49)  Primjenom metodologije EEA-e i inventara ugljika UNFCCC-a. Na temelju podataka iz 2018.

(50)  https://www.eea.europa.eu/data-and-maps/daviz/co2-emission-intensity-6.

(51)  Primjenom metodologije EEA-e i inventara ugljika UNFCCC-a.

(52)  Primjenom metodologije EEA-e i inventara ugljika UNFCCC-a.

(53)  Istraživački centar za energetsku ekonomiju FfE (2018.), EU Displacement Mix. A Simplified Marginal Method to Determine Environmental Factors for Technologies Coupling Heat and Power in the European Union (Struktura energenata u EU-u. Pojednostavnjena metoda marže za utvrđivanje čimbenika povezanih s okolišem za tehnologije za kombiniranu proizvodnju toplinske i električne energije u Europskoj uniji).

(54)  https://gains.iiasa.ac.at/models/index.html.

(55)  Usp. Zajednički istraživački centar (2018.), Projected fresh water use from the European energy sector Disaggregated fresh water withdrawal and consumption in the EU up to 2050 (Projekcija potrošnje slatke vode u europskom energetskom sektoru – raščlanjeno crpljenje i potrošnja slatke vode u EU-u do 2050.). Tehničko izvješće Zajedničkog istraživačkog centra.

(56)  Usp. Vasilis Fthenakis, Hyung Chu Kim (2009.), Land use and electricity generation: A life-cycle analysis (Upotreba zemljišta i proizvodnja električne energije: analiza životnog ciklusa).

(57)  https://www.e3me.com/.

(58)  https://repository.tno.nl/islandora/object/uuid%3A3c658012-966f-4e7a-8cfe-d92f258e109b.

(59)  https://www.gws-os.com/de/index.php/energy-and-climate/models/model-details/ginfors-e.html.

(60)  Postoji i znatan učinak za vlasnika stambenih i komercijalnih zgrada u obliku povećane vrijednosti nekretnine, smanjenih troškova održavanja i veće sposobnosti otplaćivanja hipoteka. Usp. Paolo Zancanella i dr. (2018.), Energy efficiency, the value of buildings and the payment default risk (Energetska učinkovitost, vrijednost zgrada i rizik od neispunjavanja obveza), izvješće Zajedničkog istraživačkog centra Znanost za politiku.

(61)  Energetska obnova zgrada iziskuje posebno mnogo rada i uključuje većinom mala i srednja poduzeća, vidjeti: https://www.iea.org/articles/energy-efficiency-and-economic-stimulus.

(62)  Hector Pollitt, Eva Alexandri i dr. (2017.), op. cit.

(63)  Sibylle Braungardt, Johannes Hartwig i dr. (2015.), The macroeconomic benefits of ambitious energy efficiency policy – a case study for Germany (Makroekonomske koristi ambiciozne politike energetske učinkovitosti – studija slučaja za Njemačku).

(64)  Helge Sigurd, Næss-Schmidt i dr. (2018.), Macro-economic impacts of energy efficiency (Makroekonomski učinci energetske učinkovitosti). COMBI, Radni paket 6. Makroekonomija. Završno izvješće.

(65)  Ibid.

(66)  https://www.eceee.org/static/media/uploads/site-2/policy-areas/discount-rates/evaluating-our-future-report.pdf.

(67)  Hector Pollit, Sophie Billington (2015.), The Use of Discount Rates in Policy Modelling (Upotreba diskontnih stopa u modeliranju politike).

(68)  Preporuka Komisije (EU) 2019/1658 od 25. rujna 2019. o prenošenju obveza uštede energije u skladu s Direktivom o energetskoj učinkovitosti (SL L 275, 28.10.2019., str. 1.).

(69)  Odražava velike projekte za potporu iz strukturnih fondova, odnosno velika ulaganja s ukupnim prihvatljivim troškovima većima od 50 milijuna EUR.

(70)  U skladu s člankom 15. stavkom 9. Direktive o energetskoj učinkovitosti.

(71)  Direktiva (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU (SL L 158, 14.6.2019., str. 125.).

(72)  Uredba (EU) 2019/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o unutarnjem tržištu električne energije (SL L 158, 14.6.2019., str. 54.).

(73)  Vidjeti: Zajednički istraživački centar (2016.), Demand Response status in EU Member States (Stanje upravljanja potrošnjom u državama članicama EU-a), izvješće Zajedničkog istraživačkog centra Znanost za politiku.

(74)  Uredba Komisije (EU) 2017/2195 od 23. studenoga 2017. o uspostavljanju smjernica za električnu energiju uravnoteženja (SL L 312, 28.11.2017., str. 6.).

(75)  Ecorys, Fraunhofer ISI, Institut Wuppertal (2021.), Analysis to support…, op. cit.

(76)  Usp. Ettore Bompard i dr. (2020.), Improving Energy Efficiency in Electricity Networks (Poboljšanje energetske učinkovitosti u mrežama električne energije), tehničko izvješće Zajedničkog istraživačkog centra i Sergio Ascari i dr. (2020.), Towards a Regulatory Methodology for Energy Efficiency in Gas Networks (Prema regulatornoj metodologiji za energetsku učinkovitost u plinskim mrežama), tehničko izvješće Zajedničkog istraživačkog centra.

(77)  Uključujući prekogranične regije.

(78)  Usp. Lorcan Lyons i dr. (2021.), Defining and accounting for waste heat and cold (Definiranje i razmatranje otpadne topline i hladnoće), Europska komisija, Petten.

(79)  Ti se podaci odnose na korištenje i rad zgrada, uključujući neizravne emisije u sektoru električne i toplinske energije, a ne na cijeli životni ciklus zgrada. Ugrađeni ugljik u građevinarstvu predstavlja oko 10 % ukupnih godišnjih emisija stakleničkih plinova u svijetu; vidjeti IRP, Resource Efficiency and Climate Change (Resursna učinkovitost i klimatske promjene), 2020., i Izvješće Programa UN-a za zaštitu okoliša o odstupanjima u emisijama za 2019.

(80)  BPIE, INIVE (2020.), Technical study on the possible introduction of optional building renovation passports (Tehnička studija o mogućem uvođenju neobveznih putovnica za obnovu zgrada).

(81)  Usp. Paolo Bertoldi i dr. (2020.), How to finance…, op. cit.

(82)  Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Strategija za održivu i pametnu mobilnost – usmjeravanje europskog prometa prema budućnosti, COM(2020) 789 final.

(83)  Usp. Magagna D., Hidalgo González I. i dr. (2019.) Water – Energy Nexus in Europe (Povezanost vode i energije u Europi), Ured za publikacije Europske unije, Luksemburg.

(84)  http://powerstep.eu/system/files/generated/files/resource/policy-brief.pdf.

(85)  Usp. Level(s), europski okvir za održive zgrade: https://ec.europa.eu/environment/topics/circular-economy/levels_en.

https://susproc.jrc.ec.europa.eu/product-bureau/product-groups/412/documents.

(86)  https://www.enerwater.eu/wp-content/uploads/2015/10/D3.4-ENERWATER-Oct18-1.pdf

(87)  Potpuni prikaz energetski pozitivnih koncepata postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda za prodor na tržište (POWERSTEP, http://powerstep.eu/).

(88)  Studija Energy-efficient Cloud Computing Technologies and Policies for an Eco-friendly Cloud Market (Energetski učinkovite tehnologije računalstva u oblaku i politike za ekološki prihvatljivo tržište računalstva u oblaku) pokazuje da su u EU-u podatkovni centri 2018. trošili 2,7 % električne energije i da će se taj udio povećati na 3,21 % do 2030. ako se razvoj nastavi u istom smjeru.

(89)  Usp. Paolo Bertoldi (2017.), Code of Conduct for Broadband equipment (Kodeks ponašanja o širokopojasnoj opremi), tehnička izvješća Zajedničkog istraživačkog centra i https://e3p.jrc.ec.europa.eu/communities/ict-code-conduct-energy-consumption-broadband-communication-equipment.

(90)  Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Strategija za financiranje tranzicije prema održivom gospodarstvu, SWD(2021) 180 final.

(91)  Usp. Smart Financing for Smart Buildings - Technical Assistance and IT Tools (Pametno financiranje za pametne zgrade – tehnička pomoć i informatički alati), Zajednički istraživački centar, 2021.