(1)

Paket za oporavak NextGenerationEU („NGEU”) donesen je u kontekstu odgovora na krizu uzrokovanu bolešću COVID-19 kako bi se financirale inicijative za oporavak i istodobno olakšala zelena i digitalna tranzicija gospodarstva Europske unije. U tom se pogledu programi NGEU financiraju na temelju članka 2. stavka 2. Uredbe Vijeća (EU) 2020/2094 (3) u onom opsegu u kojem služe provedbi mjera iz članka 1. stavka 2. te uredbe.

(2)

U skladu s člankom 5. stavkom 1. Odluke (EU, Euratom) 2020/2053 Komisija ima ovlasti pozajmiti sredstva na tržištima kapitala u ime Unije do 750 milijardi EUR u cijenama iz 2018., od čega se do 360 milijardi EUR u cijenama iz 2018. može upotrijebiti za davanje zajmova, a do 390 milijardi EUR u cijenama iz 2018. može se upotrijebiti za rashode.

(3)

U skladu s člankom 5. stavkom 2. Odluke (EU, Euratom) 2020/2053 vraćanje glavnice pozajmljenih sredstava koja se trebaju upotrijebiti za rashode i pripadajućih dospjelih kamata treba se pokriti iz proračuna Unije.

(4)

U skladu s člankom 15. stavkom 3. Uredbe (EU) 2021/241 i člankom 220. stavkom 5. točkom (e) Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (4), troškove povezane s pozajmljivanjem sredstava za zajmove predviđene Uredbom (EU) 2021/241 snosi država članica korisnica.

(5)

Uvođenjem Komisijine diversificirane strategije financiranja za provedbu operacija zaduživanja u okviru NGEU-a i upravljanja dugom pri zaduživanju u okviru NGEU-a, kapital se više ne prikuplja za svaku transakciju pojedinačno. Prema prethodnom modelu troškovi financiranja bili su jasno odredivi i povezani s konkretnom transakcijom zaduživanja, a pripadajući troškovi mogli su se prenijeti na korisnika zajma zajedno s primitcima od transakcije zaduživanja. S druge strane, primjenom diversificirane strategije financiranja u okviru NGEU-a isplate iz NGEU-a financiraju se iz jedinstvenog skupa sredstava, koji čine kratkoročni i dugoročni instrumenti financiranja, a sredstva se iz tog izvora povlače kad je potrebno izvršiti isplate korisnicima. Svrha je diversificirane strategije financiranja osigurati najpovoljnije uvjete pri pozajmljivanju znatnih iznosa sredstava s različitim dospijećima. Stoga je potreban prilagođen pristup za izračun i raspodjelu zajedničkih troškova povezanih sa svakom isplatom na poštenoj, pravednoj i transparentnoj osnovi.

(6)

Kako bi se osigurao pošten, pravedan i transparentan pristup, Komisija bi trebala primijeniti zajedničku i jedinstvenu metodologiju za troškove koja se primjenjuje i na isplate povezane sa zajmovima i na isplate povezane s vanjskim namjenskim prihodima u skladu s člankom 3. stavkom 1. Uredbe (EU) 2020/2094.

(7)

Trebalo bi koristiti novu metodologiju za raspodjelu troškova kojom se sprečava unakrsno subvencioniranje troškova jedne kategoriji korisnika troškovima druge kategorije korisnika. Troškove zaduživanja koji su povezani sa zajmovima trebalo bi u cijelosti pripisati državama članicama koje se koriste zajmovima u skladu s Uredbom (EU) 2021/241. Troškovi zaduživanja koji su povezani s vanjskim namjenskim prihodima u skladu s člankom 3. stavkom 1. Uredbe (EU) 2020/2094 u cijelosti se pripisuju proračunu Unije na temelju stvarnih troškova nastalih pri prikupljanju i isplati odgovarajućeg udjela primitaka različitim korisnicima. Metodologijom bi se trebali obuhvatiti svi troškovi Komisije nastali zaduživanjem u okviru NGEU-a, uključujući sve administrativne troškove, te bi se trebalo osigurati da se za svaku isplatu izračunaju različite kategorije troškova.

(8)

Tom metodologijom izračuna troškova i raspodjele trebalo bi razlikovati tri kategorije troškova. Prva su kategorija troškovi financiranja koji proizlaze iz kamata i drugih naknada koje Komisija mora platiti za različite izdane instrumente kojima se financiraju predmetne isplate. Drugu kategoriju čine troškovi upravljanja likvidnošću koji su nastali zbog privremenog držanja iznosa na računima likvidnosti kao pričuve za podmirivanje budućih plaćanja. Treću kategoriju čine administrativni troškovi izgradnje i održavanja tehničkog i operativnog kapaciteta za provedbu diversificirane strategije financiranja.

(9)

Izračun troškova financiranja koji proizlaze iz transakcija dugoročnog zaduživanja trebao bi se izvesti iz troškova koji proizlaze iz svih operacija zaduživanja obavljenih tijekom šestomjesečnog razdoblja, koje u pravilu obuhvaća i datum isplate. Segmentacija u šestomjesečna razdoblja opravdana je potrebom da se osigura visoka usklađenost troškova financiranja koji se pripisuju isplati s prevladavajućim tržišnim stopama u vrijeme kada je isplata izvršena, a ne na temelju troškova financiranja nastalih u vremenski udaljenom razdoblju. Na taj se način instrumenti financiranja i povezani troškovi raspodjeljuju u relevantne odjeljke. Skup instrumenata financiranja precizno se utvrđuje tek pri zatvaranju šestomjesečnog vremenskog odjeljka. Na taj bi se način trebala omogućiti primjena istih troškova financiranja na sve istodobne isplate pripisane istom vremenskom odjeljku i osigurati pošten, pravedan i transparentan pristup među državama članicama. Države članice i proračun Unije za vanjske namjenske prihode u skladu s člankom 3. stavkom 1. Uredbe (EU) 2020/2094 trebali bi uplatiti svoj udio. Time se izbjegava proizvoljnost ili slučajnost koje su karakterizirale tradicionalni uzajamni (back-to-back) sustav, u kojem su troškovi korisnika odgovarali uvjetima postignutima na dan zaduživanja. Osim prvog vremenskog odjeljka, koji bi trebao obuhvaćati razdoblje od 1. lipnja 2021. do 31. prosinca 2021., svaki bi vremenski odjeljak trebao obuhvaćati razdoblje od šest mjeseci koje počinje 1. siječnja ili 1. srpnja. Aktivno razdoblje posljednjeg vremenskog odjeljka trebalo bi završiti 31. prosinca 2026., što znači da ukupno postoji jedanaest vremenskih odjeljaka. Vremenski odjeljci trebali bi se ukinuti nakon potpunog povrata financiranih isplata.

(10)

Iako će kamatne stope koje se naplaćuju korisnicima zajmova biti stabilne, trebat će ih periodično i u neznatnom obujmu preračunati kada bude trebalo zamijeniti instrumente iz skupa sredstava koji dospijevaju. Komisija će izgraditi svoje kapacitete za primjenu izvedenica (kao što su ugovori o razmjeni) pri upravljanju preostalim kamatnim rizikom i državama članicama ponuditi mogućnost kredita s fiksnom kamatnom stopom. Troškove tog instrumenta s fiksnom kamatnom stopom trebale bi u potpunosti i isključivo snositi države članice koje budu koristile tu mogućnost.

(11)

Iznosi isplata u vremenskom odjeljku trebali bi biti jednaki iznosu dugoročnih instrumenata financiranja koji se pripisuju tom vremenskom odjeljku. U većini slučajeva isplate primitaka izvršit će se i pripisati istom vremenskom odjeljku u kojem su izdani dugoročni instrumenti financiranja korišteni za njihovo prikupljanje. Međutim, nepredviđena kašnjenja pri isplatama mogu dovesti do situacija u kojima su ostvareni primitci od dugoročnog financiranja, ali se ne mogu isplatiti kako je prvotno planirano. U tom se slučaju isplata može odgoditi i provesti tijekom sljedećeg vremenskog odjeljka. Međutim, ako su sredstva za posebne potrebe za financiranjem već prikupljena i pripisana prethodnom vremenskom odjeljku, ne mogu se upotrijebiti za financiranje drugih potreba u tom vremenskom odjeljku. U tim bi okolnostima trebalo biti moguće pripisati povezane isplate vremenskom odjeljku kojem su pripisani instrumenti financiranja. Osim toga, u slučaju da iznos dugoročnih instrumenata financiranja određenog vremenskog odjeljka nije dovoljan za pokrivanje iznosa isplata, trebalo bi biti moguće tom vremenskom odjeljku pripisati dugoročne instrumente financiranja iz sljedećeg vremenskog odjeljka.

(12)

Komisija će u prethodnom vremenskom odjeljku morati predvidjeti i potrebe za isplatama koje će nastati u ranoj fazi sljedećeg vremenskog odjeljka. Kako bi se omogućilo da Komisija i u takvim situacijama ima na raspolaganju sredstva po povoljnim uvjetima za izvršavanje isplata u razdobljima blizu prijelaza između vremenskih odjeljaka, Komisija bi trebala imati mogućnost pripisati instrumente dugoročnog financiranja sljedećem vremenskom odjeljku.

(13)

Mogućnost upravljanja likvidnošću operacija financiranja pristupom kratkoročnom pozajmljivanju i držanjem gotovine u bonitetne svrhe središnja je i ključna značajka diversificirane strategije financiranja. Upravljanje likvidnošću omogućit će Komisiji da ispuni sve potrebe za plaćanjima i prilagodi izdavanja tržišnim uvjetima. S tim kapacitetom povezani su troškovi prikupljanja sredstava izdavanjem kratkoročnih vrijednosnih papira i privremenog držanja određenih primitaka na računu likvidnosti kako bi se zajamčilo izvršavanje svih plaćanja na zahtjev. Ovom bi se Odlukom trebala uspostaviti osnova za izračun tih troškova likvidnosti i njihovo pošteno i pravedno zaračunavanje svim relevantnim korisnicima primitaka tijekom predmetne godine.

(14)

Potrebe za isplatama koje su veće od iznosa instrumenata dugoročnog financiranja raspodijeljenih u odgovarajući vremenski odjeljak ili plaćanja kamata mogu dovesti do manjka likvidnosti u vremenskom odjeljku. Potrebe za isplatama koje su niže od iznosa instrumenata dugoročnog financiranja raspodijeljenih u odgovarajući vremenski odjeljak ili povrat sredstava u NGEU povezan s nepodmirenim isplatama raspodijeljenima u taj odjeljak mogu dovesti do viška likvidnosti. Kompenzacija tih viškova ili manjkova likvidnosti neizbježan su zahtjev provedbe strategije financiranja NGEU-a. Te troškove ne bi trebali snositi odgovarajući vremenski odjeljci, nego bi ih trebalo izdvojiti i njima upravljati kao odvojenim troškovima upravljanja likvidnošću. Potrebno je uspostaviti mehanizam razdvajanja troškova koji proizlaze iz manjka ili viška likvidnosti tako da se mogu apsorbirati u širem programu financiranja u obliku troškova upravljanja likvidnošću. Komisija bi trebala koristiti odjeljak za upravljanje likvidnošću kako bi sva pozitivna ili negativna gotovinska salda u vremenskim odjeljcima uskladila s ukupnim iznosom isplata.

(15)

Za provedbu diversificirane strategije financiranja potrebno je izgraditi nove kapacitete kako bi se stekao najpovoljniji pristup tržištima kapitala i osiguralo kontinuirano i učinkovito održavanje takve infrastrukture. To uključuje troškove za održavanje računa likvidnosti, stjecanje kapaciteta za vođenje dražbi kratkoročnih i dugoročnih obveznica EU-a te za uvođenje novih internih kapaciteta za obradu podataka. Troškove koji izravno proizlaze iz provedbe operacija zaduživanja i isplate u okviru NGEU-a trebalo bi tretirati kao režijske troškove u kojima se razlikuju troškovi povezani s uspostavom i održavanjem infrastrukture NGEU-a za zaduživanje i plaćanje. Ti bi troškovi trebali biti obuhvaćeni troškovima usluge za administrativne režijske troškove.

(16)

U trošku usluge za administrativne režijske troškove kombiniraju se svi administrativni izravni troškovi nastali provedbom NGEU-a. Riječ je o troškovima uspostave, koji su povezani s jednokratnim troškovima izgradnje određenih operativnih kapaciteta, ili periodičnim troškovima koji su neizbježni troškovi, koji se mogu izravno pripisati operacijama NGEU-a i nastaju tijekom vremena.

(17)

Periodični troškovi trebali bi činiti glavninu redovitih godišnjih troškova koji se zaračunavaju za isplate izvršene u određenoj godini, a troškove uspostave trebalo bi pripisati kao jednokratne troškove.

(18)

Administrativne troškove uključene u trošak usluge za administrativne režijske troškove trebalo bi ograničiti na zatvoreni popis troškova izravno povezanih s NGEU-om. Ukupni trošak usluge za administrativne režijske troškove čini vrlo ograničen udio ukupnih troškova operacija NGEU-a. Ako to u budućnosti bude opravdano, Komisija će prije proširenja popisa administrativnih troškova provesti odgovarajuća savjetovanja, među ostalim i sa stručnjacima iz država članica. Takvo savjetovanje provodilo bi se i prije izmjene drugih aspekata metodologije koji će utjecati na troškove koje snosi proračun Unije ili države članice.

(19)

Trebalo bi osmisliti postupak izdavanja računa ex post tako da se osigura naplata troškova od 2022. do trenutka kada više ne bude troškova nastalih operacijama zaduživanja i upravljanja dugom u okviru NGEU-a.

(20)

Komisija bi trebala izdati potvrdu za svaku isplatu, bez obzira na to je li riječ o vanjskim namjenskim prihodima u skladu s člankom 3. stavkom 1. Uredbe (EU) 2020/2094 ili zajmovima koji su odobreni državama članicama u skladu s Uredbom (EU) 2021/241 („zajmovi u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost”).

(21)

Zajmovi u skladu s Uredbom (EU) 2021/241 provode se po standardnim financijskim uvjetima (profil dospijeća i otplate) za svaku isplatu državama članicama. Kad je riječ o isplatama za vanjske namjenske prihode u skladu s člankom 3. stavkom 1. Uredbe (EU) 2020/2094, potvrda bi trebala biti glavni potporni element na temelju kojeg se određuju ti financijski uvjeti za proračun EU-a. Potvrdom se trebaju utvrditi troškovi na temelju njezinih financijskih uvjeta. Ti bi uvjeti trebali uključivati datum isplate, iznos financijske potpore i datum plaćanja troškova financiranja vanjskih namjenskih prihoda u skladu s člankom 3. stavkom 1. Uredbe (EU) 2020/2094.

(22)

Odgovarajućim upućivanjima u sporazumima o zajmu koje su potpisale države članice pojasnit će se da se troškovi isplata utvrđuju primjenom metodologije iz ove Odluke.

(23)

Metodologijom za raspodjelu troškova utvrđuje se metoda izračuna troškova zaduživanja koje snose proračun u skladu s člankom 5. stavkom 2. prvim podstavkom Odluke (EU, Euratom) 2020/2053 i države članice u skladu s člankom 15. stavkom 3. Uredbe (EU) 2021/241. U skladu s tim, ona predstavlja mehanizam za upravljanje operacijama zaduživanja i pozajmljivanja u smislu članka 5. stavka 3. Odluke (EU, Euratom) 2020/2053 i članka 15. stavka 4. Uredbe (EU) 2021/241.

(24)

Kako bi se osigurala ujednačena raspodjela troškova u okviru paketa za oporavak NGEU, ova bi se Odluka trebala primjenjivati od 1. lipnja 2021. Budući da bi se ova Odluka trebala primjenjivati na transakcije zaduživanja i isplate u okviru programa NGEU koje su izvršene prije njezina stupanja na snagu, ona bi trebala stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije. Primjena ove Odluke na zajmove državama članicama u skladu s Uredbom (EU) 2021/241 trebala bi započeti nakon stupanja na snagu relevantnih sporazuma o zajmu,