B.1.

Ovaj vodič za primjenu podijeljen je u sljedeće kategorije:

B.34.

Ako je druga stranka uključena u pružanje robe ili usluga kupcu, subjekt je dužan utvrditi smatra li se njegovo obećanje obvezom na činidbu u smislu njegova pružanja određene robe ili usluga (odnosno, subjekt je nalogodavac) ili u pogledu ugovaranja da tu robu ili usluge pruži druga stranka (odnosno, subjekt je agent). Subjekt utvrđuje je li nalogodavac ili agent za svaku određenu robu ili uslugu obećanu kupcu. Određena roba ili usluga jest različita roba ili usluga (ili različit paket robe ili usluga) koja će se pružiti kupcu (vidjeti točke 27. – 30.). Ako ugovor s kupcem uključuje više od jedne stavke određene robe ili usluge, subjekt za neke određene stavke robe ili usluga može biti nalogodavac, a za druge agent.

B.34.A

Kako bi utvrdio vrstu svojeg obećanja (kako je opisano u točki B.34.), subjekt je dužan učiniti sljedeće:

B.35.

Subjekt je nalogodavac ako kontrolira određenu robu ili uslugu prije prijenosa te robe ili usluge kupcu. Međutim, subjekt nužno ne kontrolira određenu robu ako zakonsko vlasništvo nad tom robom stekne samo kratkotrajno prije nego što se zakonsko vlasništvo prenese kupcu. Subjekt koji djeluje kao nalogodavac obvezu na činidbu u pogledu pružanja određene robe ili usluge može ispuniti sam ili može uključiti neku drugu stranku (na primjer, podizvođača) radi ispunjenja nekih ili svih dijelova obveze na činidbu u njegovo ime.

B.35.A

Ako je u pružanje robe ili usluga kupcu uključena druga stranka, subjekt koji djeluje kao nalogodavac stječe kontrolu nad bilo čim od sljedećeg:

B.35.B

Kada subjekt koji je nalogodavac ispuni obvezu na činidbu (ili dok je ispunjava), subjekt priznaje prihod u bruto iznosu naknade na koju očekuje da ima pravo u zamjenu za određenu prenesenu robu ili uslugu.

B.36.

Subjekt je agent ako je njegova obveza na činidbu dogovoriti da određenu robu ili usluge pruži druga stranka. Subjekt koji je agent ne kontrolira određenu robu ili uslugu koju pruža druga stranka prije prijenosa te robe ili usluge kupcu. Kada subjekt koji je agent ispuni obvezu na činidbu (ili dok je ispunjava), subjekt priznaje prihod u iznosu naknade ili provizije na koju očekuje da ima pravo u zamjenu za dogovor da određenu robu ili usluge pruži druga stranka. Naknada ili provizija subjekta može biti neto iznos naknade koju subjekt zadržava nakon plaćanja drugoj stranci naknade primljene u zamjenu za robu ili usluge koje će ta stranka pružiti.

B.37.

Pokazatelji da subjekt kontrolira određenu robu ili uslugu prije njezina prijenosa na kupca (te, posljedično, da je nalogodavac (vidjeti točku B.35.)) među ostalim uključuju sljedeće:

B.37.A.

Pokazatelji iz točke B.37. mogu biti više ili manje relevantni za procjenu kontrole ovisno o vrsti određene robe ili usluge i uvjetima ugovora. Nadalje, različitim se pokazateljima u različitim ugovorima mogu pružiti uvjerljiviji dokazi.

B.38.

Ako druga stranka preuzme obveze na činidbu i ugovorna prava subjekta u ugovoru tako da subjekt više nije obvezan ispuniti obvezu na činidbu u pogledu prijenosa određene robe ili usluge kupcu (odnosno, subjekt više ne djeluje kao nalogodavac), subjekt ne smije priznati prihode za tu obvezu na činidbu. Umjesto toga, subjekt je dužan procijeniti hoće li priznati prihode za ispunjenje obveze na činidbu radi stjecanja ugovora za drugu stranku (odnosno, djeluje li subjekt kao agent).

…

B.52.

Licencijom se utvrđuju prava kupca na intelektualno vlasništvo subjekta. Licencije za intelektualno vlasništvo mogu među ostalim uključivati licencije za bilo što od sljedećeg:

B.53.

Uz obećanje dodjele licencije (ili licencija) kupcu, subjekt kupcu može obećati i prijenos druge robe ili usluga. Ta obećanja mogu biti izričito navedena u ugovoru ili se podrazumijevati u skladu s uobičajenom poslovnom praksom, objavljenim politikama ili određenim izjavama subjekta (vidjeti točku 24.). Kao i u drugim vrstama ugovora, ako je u ugovor s kupcem uključeno obećanje u pogledu dodjele licencije (ili licencija) uz ostalu obećanu robu ili usluge, subjekt primjenjuje točke 22. – 30. za utvrđivanje svih obveza na činidbu u ugovoru.

B.54.

Ako se obećanje u pogledu dodjele licencije ne razlikuje od ostale obećane robe ili usluga u ugovoru u skladu s točkama od 26. do 30., subjekt je dužan obračunati obećanje u pogledu dodjele licencije i tu ostalu robu ili usluge zajedno kao jednu obvezu na činidbu. U primjere licencija koje se ne razlikuju od ostale robe ili usluga obećanih u ugovoru uključeno je sljedeće:

B.55.

Ako se licencija ne razlikuje, subjekt je dužan primijeniti točke 31. – 38. kako bi utvrdio je li obveza na činidbu (u koju je uključena obećana licencija) obveza na činidbu koja se ispunjuje tijekom određenog vremena ili u određenom trenutku.

B.56.

Ako se obećanje u pogledu dodjele licencije razlikuje od ostale obećane robe ili usluga u okviru ugovora te je stoga obećanje u pogledu dodjele licencije zasebna obveza na činidbu, subjekt je dužan utvrditi prenosi li se licencija kupcu u određenom trenutku ili tijekom određenog vremena. Pri tom određivanju subjekt je dužan odrediti omogućuje li se kupcu vrstom obećanja subjekta u pogledu dodjele licencije kupcu bilo koje od sljedećeg:

B.57.

[izbrisano]

B.58.

Obećanje subjekta u pogledu dodjele licencije jest obećanje da će omogućiti pravo pristupa intelektualnom vlasništvu subjekta ako su ispunjeni svi kriteriji navedeni u nastavku:

B.59.

U čimbenike koji bi mogli upućivati na to da bi kupac mogao u razumnoj mjeri očekivati da će subjekt poduzeti radnje kojima se znatno utječe na intelektualno vlasništvo uključene su uobičajena poslovna praksa, objavljene politike ili određene izjave subjekta. Iako nije presudan čimbenik, postojanje zajedničkog ekonomskog interesa (na primjer, licencija temeljenih na prodaji) subjekta i kupca povezanog s intelektualnim vlasništvom na koje kupac ima prava isto tako može upućivati na to da bi kupac u razumnoj mjeri mogao očekivati da će subjekt poduzeti takve radnje.

B.59.A.

Subjektove radnje znatno utječu na intelektualno vlasništvo na koje kupac ima pravo ako vrijedi jedno sljedećeg:

U skladu s time, ako intelektualno vlasništvo na koje kupac ima prava ima znatnu samostalnu funkcionalnost, znatan dio koristi od tog intelektualnog vlasništva proizlazi iz te funkcionalnosti. Posljedično, radnje subjekta ne bi znatno utjecale na sposobnost kupca da stekne korist od tog intelektualnog vlasništva osim ako te radnje znatno ne mijenjaju njegov oblik ili funkcionalnost. Vrste intelektualnog vlasništva koje često imaju znatnu samostalnu funkcionalnost uključuju programsku opremu, biološke spojeve ili formule lijekova te gotov medijski sadržaj (na primjer, filmovi, televizijske emisije i glazbene snimke).

B.60.

Ako su ispunjeni kriteriji iz točke B.58., subjekt je dužan obračunati obećanje u pogledu dodjele licencije kao obvezu na činidbu koja se ispunjuje tijekom određenog vremena jer će kupac istodobno primati i ostvarivati koristi iz subjektove činidbe koja se odnosi na osiguranje pristupa intelektualnom vlasništvu tijekom izvršenja te činidbe (vidjeti točku 35. podtočku (a)). Subjekt je dužan primijeniti točke 39. – 45. kako bi odabrao odgovarajuću metodu mjerenja svojeg napretka k potpunom ispunjenju te obveze na činidbu u pogledu omogućivanja pristupa.

B.61.

Ako kriteriji iz točke B.58. nisu ispunjeni, svrha je subjektova obećanja osigurati pravo na upotrebu intelektualnog vlasništva subjekta dok to intelektualno vlasništvo postoji (u smislu oblika i funkcionalnosti) u trenutku u kojem se licencija dodjeljuje kupcu. To znači da kupac može usmjeravati upotrebu licencije i ostvariti gotovo sve preostale koristi iz nje u trenutku prijenosa licencije. Subjekt je dužan obračunati obećanje u pogledu osiguranja prava na upotrebu intelektualnog vlasništva subjekta kao obvezu na činidbu koja se ispunjava u određenom trenutku. Subjekt je dužan primijeniti točku 38. kako bi utvrdio trenutak u kojem se licencija prenosi kupcu. Međutim, prihod se ne može priznati za licenciju kojom se osigurava pravo na upotrebu intelektualnog vlasništva subjekta prije početka razdoblja tijekom kojeg kupac može upotrebljavati licenciju i ostvarivati korist iz nje. Na primjer, ako razdoblje trajanja licencije za upotrebu programske opreme započne prije nego što subjekt dodijeli (ili na drugi način učini dostupnim) kôd kojim se kupcu omogućuje da odmah upotrebljava programsku opremu, subjekt ne bi priznao prihod prije nego što se taj kôd dodijeli (ili na drugi način učini dostupnim).

B.62.

Subjekt je dužan zanemariti čimbenike navedene u nastavku pri utvrđivanju dodjeljuje li se licencijom pravo pristupa intelektualnom vlasništvu subjekta ili pravo upotrebe intelektualnog vlasništva subjekta:

B.63.

Neovisno o zahtjevima iz točaka 56. – 59., subjekt je dužan priznati prihod za licencije temeljene na prodaji ili upotrebi obećane u zamjenu za licenciju za intelektualno vlasništvo samo kada (i u onoj mjeri u kojoj) nastane kasniji od događaja navedenih u nastavku:

B.63.A.

Zahtjev za licenciju temeljenu na prodaji ili upotrebi iz točke B.63. primjenjuje se ako se licencija odnosi samo na licenciju za intelektualno vlasništvo ili ako je licencija za intelektualno vlasništvo glavni element obuhvaćen licencijom (na primjer, licencija za intelektualno vlasništvo može biti glavni element obuhvaćen licencijom ako subjekt razumno očekuje da će kupac licenciji pripisati znatno veću vrijednost nego ostaloj robi ili uslugama na koje se licencija odnosi).

B.63.B.

Ako je zahtjev iz točke B.63.A. ispunjen, prihod od licencije temeljene na prodaji ili upotrebi priznaje se u cijelosti u skladu s točkom B.63. Ako zahtjev iz točke B.63.A. nije ispunjen, na licenciju temeljenu na prodaji ili upotrebi primjenjuju se zahtjevi o promjenjivoj naknadi iz točaka 50. – 59.