6.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 258/24

(1)

Europska komisija („Komisija”) pokrenula je 7. srpnja 2016. antidampinški ispitni postupak u vezi s uvozom u Uniju određenih toplovaljanih plosnatih proizvoda od željeza, nelegiranog čelika ili drugog legiranog čelika podrijetlom iz Brazila, Irana, Rusije, Srbije i Ukrajine („predmetne zemlje”) na temelju članka 5. Uredbe (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća („osnovna uredba”). Objavila je Obavijest o pokretanju postupka u Službenom listu Europske unije  (2) („Obavijest o pokretanju postupka”).

(2)

Ispitni postupak pokrenut je nakon što je Europska federacija proizvođača željeza i čelika („Eurofer” ili „podnositelj pritužbe”) 23. svibnja 2016. podnijela pritužbu u ime proizvođača koji čine više od 90 % ukupne proizvodnje određenih toplovaljanih plosnatih proizvoda od željeza, nelegiranog čelika ili drugog legiranog čelika u Uniji.

(3)

Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka pozvala zainteresirane strane da joj se jave radi sudjelovanja u ispitnom postupku. O pokretanju ispitnog postupka posebno je obavijestila podnositelja pritužbe, druge poznate proizvođače iz Unije, poznate proizvođače izvoznike, nadležna tijela predmetnih zemalja, poznate uvoznike, dobavljače, korisnike, trgovce i udruženja za koja se zna da se postupak na njih odnosi, te ih je pozvala na sudjelovanje.

(4)

Zainteresirane strane dobile su priliku iznijeti svoja stajališta u pisanom obliku i zatražiti saslušanje pred Komisijom i/ili službenikom za saslušanje u trgovinskim postupcima. Saslušanje je odobreno svim zainteresiranim stranama koje su to zatražile i dokazale da postoje posebni razlozi da ih se sasluša.

(5)

U Obavijesti o pokretanju postupka Komisija je navela da bi mogla provesti odabir uzorka zainteresiranih strana u skladu s člankom 17. osnovne uredbe.

(6)

Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka navela da je odabrala privremeni uzorak proizvođača iz Unije. Komisija je uzorak odabrala na temelju najvećeg reprezentativnog obujma proizvodnje i prodaje, pri čemu je osigurala geografsku pokrivenost. Komisija je pozvala zainteresirane strane da dostave primjedbe o privremenom uzorku, no nije zaprimila nikakve primjedbe.

(7)

Kao rezultat toga, konačni uzorak sastojao se od šest proizvođača iz Unije koji se nalaze u pet različitih država članica. Konačni uzorak čini više od 45 % proizvodnje u Uniji.

(8)

Komisija je od nepovezanih uvoznika zatražila da dostave informacije određene u Obavijesti o pokretanju postupka kako bi odlučila je li uzorak potreban i ako jest, kako bi ga odabrala. Svih sedam uvoznika koji su se javili bili su članovi konzorcija pod nazivom „Consortium for Imports of Hot-Rolled Flats” („Konzorcij”). Taj je Konzorcij za potrebe ispitnog postupka ad hoc osnovalo više od 30 korisnika i nepovezanih uvoznika koji se uglavnom, ali ne i isključivo, nalaze u Italiji. Uglavnom ga čine MSP-ovi.

(9)

Stemcor London Ltd, član Konzorcija, dobrovoljno se javio za punu suradnju i dostavio odgovor na upitnik. Taj je nepovezani uvoznik iz Londona, u Ujedinjenoj Kraljevini, a tijekom razdoblja ispitnog postupka trgovao je predmetnim proizvodom u vrijednosti višoj od 30 milijuna GBP. Obavljen je posjet tom nepovezanom uvozniku na licu mjesta.

(10)

S obzirom na mali broj poznatih proizvođača izvoznika u Iranu, Rusiji, Srbiji i Ukrajini za te zemlje nije predviđen odabir uzorka.

(11)

S obzirom na potencijalno velik broj proizvođača izvoznika u Brazilu, Komisija je od svih proizvođača izvoznika u Brazilu zatražila da dostave informacije navedene u Obavijesti o pokretanju postupka kako bi odlučila je li uzorak potreban i ako jest, kako bi ga odabrala. Osim toga, Komisija je zatražila od Misije Brazila u Europskoj uniji da utvrdi ostale proizvođače izvoznike, ako postoje, koji bi mogli biti zainteresirani za sudjelovanje u ispitnom postupku i/ili da stupi u kontakt s njima.

(12)

Pet proizvođača dostavilo je zatražene informacije i pristalo da ih se uključi u uzorak. Komisija je utvrdila da su dva od tih društava povezana i stoga ih se smatralo jednom skupinom proizvođača izvoznika.

(13)

U skladu s člankom 17. stavkom 1. osnovne uredbe Komisija je odabrala uzorak od tri proizvođača izvoznika na temelju najvećeg reprezentativnog obujma izvoza u Uniju koji se razumno može ispitati u raspoloživom vremenu. U skladu s člankom 17. stavkom 2. osnovne uredbe provedeno je savjetovanje o odabiru uzorka sa svim poznatim proizvođačima izvoznicima te s brazilskim nadležnim tijelima. Nisu zaprimljene nikakve primjedbe.

(14)

Odabrani uzorak čini 97,3 % ukupnog izvoza Brazila u Uniju, kako je prijavilo četvero proizvođača izvoznika koji surađuju.

(15)

Komisija je upitnike poslala podnositelju pritužbe, svim proizvođačima iz Unije u uzorku, svim poznatim proizvođačima izvoznicima u Iranu, Rusiji, Srbiji i Ukrajini, trima proizvođačima u uzorku u Brazilu, korisnicima i uvoznicima koji su se javili u rokovima navedenima u Obavijesti o pokretanju postupka.

(16)

Odgovore na upitnik dostavili su Eurofer, šest proizvođača iz Unije u uzorku i njihovi povezani servisni centri za čelik, jedan korisnik u ime Konzorcija, jedan nepovezani uvoznik u uzorku i devet skupina proizvođača izvoznika u predmetnim zemljama.

(17)

Nadalje, Konzorcij je dostavio primjedbe nakon pokretanja ovog postupka. Osim toga, nakon pokretanja postupka primjedbe je podnijelo i nekoliko drugih korisnika, uglavnom iz Poljske i baltičkih država, Konfederacija poslodavaca Latvije te Udruženje strojarskih i metaloprerađivačkih industrija Latvije.

(18)

Komisija je zatražila i provjerila sve informacije koje je smatrala potrebnima za utvrđivanje dampinga, nastale štete i interesa Unije. Posjeti radi provjere u skladu s člankom 16. osnovne uredbe obavljeni su u prostorima sljedećih društava:

(19)

Ispitnim postupkom u vezi s dampingom i štetom obuhvaćeno je razdoblje od 1. srpnja 2015. do 30. lipnja 2016. („razdoblje ispitnog postupka”). Ispitivanjem kretanja relevantnih za procjenu štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2013. do kraja razdoblja ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

(20)

Podnositelj pritužbe podnio je 11. listopada 2016. zahtjev za evidentiranje uvoza određenih toplovaljanih plosnatih proizvoda od željeza, nelegiranog čelika ili drugog legiranog čelika iz predmetnih zemalja u skladu s člankom 14. stavkom 5. osnovne uredbe. Podnositelj pritužbe dostavio je 21. studenoga 2016. ažurirane podatke o uvozu koji se odnose na njegov zahtjev za evidentiranje. Nakon pažljivog analiziranja zahtjeva i popratnih podataka Komisija je zaključila da su uvjeti za evidentiranje ispunjeni samo u pogledu uvoza iz Brazila i Rusije.

(21)

U skladu s tim Komisija je 6. siječnja 2017. objavila Provedbenu uredbu Komisije o nametanju obveze evidentiranja uvoza određenih toplovaljanih plosnatih proizvoda od željeza, nelegiranog čelika ili ostalih legiranih čelika podrijetlom iz Rusije i Brazila (3) od 6. siječnja 2017. nadalje.

(22)

Komisija je 4. travnja 2017. u okviru dokumenta s informacijama („dokument s informacijama”) sve zainteresirane strane obavijestila da će nastaviti ispitni postupak bez uvođenja privremenih mjera na uvoz u Uniju predmetnog proizvoda podrijetlom iz predmetnih zemalja. Dokument s informacijama sadržavao je bitne činjenice i razmatranja na temelju kojih je Komisija odlučila nastaviti ispitni postupak bez uvođenja privremenih mjera.

(23)

Nakon objave dokumenta s informacijama zainteresirane strane dostavile su pisane podneske s primjedbama na objavljene informacije i nalaze. Zainteresiranim stranama koje su zatražile saslušanje to je i omogućeno.

(24)

Saslušanje podnositelja pritužbe održano je 4. svibnja 2017. u prisutnosti službenika za saslušanje u trgovinskim postupcima. Saslušanje dvaju ruskih proizvođača izvoznika, odnosno društava MMK i PAO Severstal održano je 15. svibnja 2017. Saslušanje Konzorcija održano je 1. lipnja 2017. Drugo saslušanje podnositelja pritužbe održano je 8. lipnja 2017. Nadalje, saslušanje ukrajinskog proizvođača izvoznika Metinvest Group održano je 13. lipnja 2017.

(25)

Prije donošenja konačne odluke Komisija je razmotrila sve usmene i pisane primjedbe na dokument s informacijama koje su dostavile zainteresirane strane. Te se primjedbe razmatraju u ovoj Uredbi.

(26)

Osim toga, Komisija je od korisnika koji su se javili u fazi pokretanja postupka zatražila da dostave više podataka o sektoru strojarstva i drugim sektorima kako bi točnije procijenila mogući učinak mjera na sektore na kraju proizvodnog lanca, osim sektora cijevi. Pozvala je i zainteresirane strane da dostave moguće primjedbe u pogledu primjerenog oblika mjera.

(27)

Nakon objave dokumenta s informacijama dodatnih 18 korisnika javilo se i zatražilo da ih se evidentira kao zainteresirane strane. Od tih 18 korisnika 17 ih se moglo evidentirati kao zainteresirane strane. Sedam od tih 18 korisnika zatražilo je anonimnost zbog straha od odmazde. Taj je zahtjev odobren za šest od sedam korisnika. Preostali korisnik nije evidentiran kao zainteresirana strana jer, iako mu je poslano nekoliko podsjetnika, nije opravdao svoj zahtjev za anonimnost.

(28)

Nadalje, Komisija je nastavila tražiti i provjeravati sve informacije koje je smatrala potrebnima za donošenje konačnih nalaza. U tu je svrhu poslala dodatne upitnike o razdoblju nakon razdoblja ispitnog postupka („razdoblje nakon RIP-a”) na adrese šest proizvođača iz Unije u uzorku, 74 korisnika (uključujući članove Konzorcija) i 12 udruženja korisnika.

(29)

Odgovore na upitnik o razdoblju nakon razdoblja ispitnog postupka dostavili su svih šest proizvođača iz Unije i 23 korisnika. Osim toga, dva od 12 udruženja korisnika dostavila su dodatne informacije. Nadalje, podnositelj pritužbe, jedan proizvođač iz Unije (4) i odabrani korisnici (uglavnom (5) na temelju geografske pokrivenosti) obaviješteni su da će službe Komisije doći provjeriti relevantne podatke na licu mjesta.

(30)

Nakon toga, pet dodatnih posjeta radi provjere obavljeno je u razdoblju od 29. svibnja do 9. lipnja 2017. u prostorima sljedećih zainteresiranih strana u Europskoj uniji:

(31)

Sve su strane obaviještene o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih je Komisija namjeravala uvesti konačne antidampinške mjere. Nakon te konačne objave odobreno im je i razdoblje unutar kojeg su mogle iznijeti prigovore.

(32)

Nakon konačne objave 17. srpnja 2017. („konačna objava”) u prisutnosti službenika za saslušanje u trgovinskim postupcima 27. srpnja 2017. održano je još jedno saslušanje podnositelja pritužbe. Na tom je saslušanju Eurofer istaknuo nekoliko postupovnih i materijalnih točaka.

(33)

U tom pogledu naveo je da Komisija nije provela preporuke službenika za saslušanje u trgovinskim postupcima koje je isti izdao nakon saslušanja održanog 4. svibnja 2017. (vidjeti uvodnu izjavu (24).). U svojem izvješću od 23. lipnja 2017. službenik za saslušanje iznio je mišljenje da bi službe trebale objaviti marže dampinga i štete prije provedbe ispitivanja interesa Unije „bez stvarnih podataka upotrijebljenih u izračunima” (6). Nadalje, pozvao je službe Komisije „da pravodobno objave konačni dokument zainteresiranim stranama osiguravajući dovoljno vremena za primjedbe, najmanje 30 dana umjesto uobičajenih 10 dana” (7).

(34)

Komisija je napomenula da je zaprimila preporuke službenika za saslušanje 23. lipnja 2017., što je blizu datuma konačne objave (17. srpnja 2017.). Kad je riječ o marži štete, odlučila je da nije svrsishodno krajem lipnja objaviti neobrađene podatke bez odgovarajućih izračuna kao dodatan korak ako će se zainteresiranim stranama ionako u potpunom i konačnom obliku objaviti cjelokupni izračuni marže štete u okviru potpune konačne objave. Na saslušanju održanom 27. srpnja 2017. Eurofer je zaista potvrdio da je zaprimio sveobuhvatne informacije o marži štete uz dokument o općoj objavi te da to pitanje više nije relevantno. Kad je riječ o roku za dostavu primjedbi nakon konačne objave, člankom 20. stavkom 5. osnovne uredbe predviđeno je da se prigovore uzima u obzir samo ako su primljeni „unutar razdoblja koje je odredila Komisija za svaki pojedinačni slučaj, a koje nije kraće od deset dana”. Konačna objava dostavljena je zainteresiranim stranama 17. srpnja 2017. s rokom za dostavu primjedbi do 7. kolovoza 2017., odnosno tri tjedna. Iako je taj rok kraći od roka od 30 dana koji je preporučio službenik za saslušanje, njime je ipak osigurano dvostruko više vremena nego što je zakonom propisano kao minimum. Komisija je stoga smatrala da je ispunila bit preporuke službenika za saslušanje, odnosno da je osigurala „dovoljno” vremena za dostavu korisnih primjedbi na dokument u kojem su u velikoj mjeri ponovljene informacije koje je Komisija već podijelila sa stranama u dokumentu s informacijama od 4. travnja (vidjeti uvodnu izjavu (22).).

(35)

U odnosu na važna pitanja istaknuta pred službenikom za saslušanje Komisija je odlučila rješavati ih u okviru relevantnih dijelova ove Uredbe u nastavku jer su ponovno istaknuta u pisanim primjedbama zaprimljenima nakon konačne objave.

(36)

Saslušanje iranskog proizvođača izvoznika, odnosno društva Mobarakeh Steel Company, održano je 3. kolovoza 2017. Taj iranski proizvođač izvoznik na saslušanju je istaknuo administrativnu pogrešku do koje je došlo u njegovu izračunu dampinga. Taj proizvođač izvoznik pojasnio je da su određene vrijednosti pogrešno zaokružene, vjerojatno zbog duljine.

(37)

Komisija je analizirala tu tvrdnju i zaključila da je doista došlo do administrativne pogreške u izračunu dampinga iranskog proizvođača izvoznika te da ju je potrebno ispraviti. Zbog toga je trebalo ponovno izračunati damping i izračune temeljene na dampingu sa sljedećim ishodom: revidirana dampinška marža i stopa antidampinške pristojbe za Mobarakeh Steel Company iznosila je 17,9 %, a slijedom toga revidirana najniža uvozna cijena prilagođena zbog povećanja cijena sirovina iznosila je 468,49 EUR po toni.

(38)

Sve su strane na odgovarajući način obaviještene o toj reviziji dodatnom konačnom objavom od 4. kolovoza 2017. te su pozvane da dostave primjedbe na nju.

(39)

Prije donošenja konačne odluke Komisija je razmotrila sve usmene i pisane primjedbe na konačnu objavu i dodatnu konačnu objavu koje su dostavile zainteresirane strane. Te se primjedbe razmatraju u ovoj Uredbi, a prema potrebi nalazi su izmijenjeni na odgovarajući način.

(40)

Toplovaljani plosnati proizvodi od čelika proizvode se toplim valjanjem; to je postupak oblikovanja metala pri kojem se topli metal povlači kroz jedan ili više parova toplih valjaka kako bi mu se smanjila debljina i kako bi se debljina učinila jednolikom, pri čemu je temperatura metala iznad njegove temperature rekristalizacije. Isporučiti se mogu u različitim oblicima: u kolutima (podmazani ili nepodmazani, dekapirani ili ne), rezani u limene ploče ili uske trake.

(41)

Dva su glavna načina upotrebe toplovaljanih plosnatih proizvoda od čelika. Prvo, oni su osnovni materijal za proizvodnju raznih proizvoda od čelika na kraju proizvodnog lanca koji imaju dodanu vrijednost, počevši od hladnovaljanih (8) plosnatih i prevučenih proizvoda od čelika. Drugo, industrijski proizvedene toplovaljane plosnate proizvode krajnji korisnici kupuju za razne primjene, među ostalim za građevinarstvo (proizvodnja čeličnih cijevi), brodogradnju, plinske spremnike, automobile, tlačne posude i energetske vodove.

(42)

Komisija je alatni čelik i brzorezni čelik isključila iz opsega proizvoda u okviru antidampinškog postupka povezanog s uvozom određenih toplovaljanih plosnatih proizvoda od željeza, nelegiranog čelika ili drugog legiranog čelika podrijetlom iz Narodne Republike Kine (9).

(43)

Budući da nisu dostavljene primjedbe u pogledu opsega proizvoda i istovjetnog proizvoda tijekom tog konkretnog ispitnog postupka te kako bi imala isti opseg proizvoda u različitim postupcima povezanima s određenim toplovaljanim plosnatim proizvodima od željeza, nelegiranog čelika ili drugog legiranog čelika, Komisija je odlučila isključiti alatni čelik i brzorezni čelik iz opsega proizvoda i u ovom predmetu.

(44)

Zainteresirane strane obaviještene su o tim isključenjima u okviru dokumenta s informacijama. Komisija u tom pogledu nije zaprimila nikakve primjedbe.

(45)

Predmetni proizvod („toplovaljani plosnati proizvodi”) stoga je definiran kao određeni plosnati valjani proizvodi od željeza, nelegiranog čelika ili drugog legiranog čelika, neovisno jesu li u kolutima ili ne (uključujući proizvode koji su odrezani na određenu dužinu i „uske trake”), samo toplovaljani i dalje neobrađeni, koji nisu platirani niti prevučeni, podrijetlom iz Brazila, Irana, Rusije i Ukrajine.

Predmetni proizvod ne uključuje:

Predmetni je proizvod trenutačno obuhvaćen oznakama KN 7208 10 00, 7208 25 00, 7208 26 00, 7208 27 00, 7208 36 00, 7208 37 00, 7208 38 00, 7208 39 00, 7208 40 00, 7208 52 10, 7208 52 99, 7208 53 10, 7208 53 90, 7208 54 00, 7211 13 00, 7211 14 00, 7211 19 00, ex 7225 19 10, 7225 30 90, ex 7225 40 60, 7225 40 90, ex 7226 19 10, 7226 91 91 i 7226 91 99.

(46)

Ispitnim postupkom pokazalo se da sljedeći proizvodi imaju ista osnovna fizička svojstva te iste osnovne namjene:

(47)

Budući da nije zaprimila nikakve primjedbe, Komisija je potvrdila da su predmetni proizvod koji se proizvodi i prodaje u predmetnim zemljama te proizvod koji proizvodi i prodaje industrija Unije istovjetni proizvodi u smislu članka 1. stavka 4. osnovne uredbe.

(48)

Komisija je u ovom odjeljku utvrdila opću metodologiju koju je upotrijebila za izračune dampinga. Ako je bilo opravdano, sva pitanja utvrđena za određenu zemlju i društvo koja su relevantna za te izračune razmotrena su u odjeljcima koji se odnose na pojedinu zemlju u nastavku.

(49)

Komisija je najprije ispitala je li ukupni obujam domaće prodaje svakog proizvođača izvoznika koji surađuje bio reprezentativan u skladu s člankom 2. stavkom 2. osnovne uredbe. Domaća je prodaja reprezentativna ako ukupni obujam domaće prodaje istovjetnog proizvoda nezavisnim kupcima na domaćem tržištu po proizvođaču izvozniku čini najmanje 5 % njegova ukupnog obujma izvozne prodaje predmetnog proizvoda u Uniji tijekom razdoblja ispitnog postupka.

Uobičajena vrijednost za nereprezentativne vrste (tj. vrste čija je domaća prodaja činila manje od 5 % izvozne prodaje u Uniju ili koje se uopće nisu prodavale na domaćem tržištu) izračunana je na temelju troška proizvodnje po vrsti proizvoda uvećanog za iznos troškova prodaje, općih i administrativnih troškova i iznos dobiti. Za domaću prodaju u uobičajenom tijeku trgovine upotrijebljena je dobit po vrsti proizvoda za predmetne vrste proizvoda. Za sve ostale transakcije koje nisu izvršene u uobičajenom tijeku trgovine upotrijebljena je prosječna dobit.

Komisija je naknadno utvrdila vrste proizvoda koje se prodaju na domaćem tržištu i koje su identične ili usporedive s vrstama proizvoda koje se prodaju radi izvoza u Uniju te ispitala je li domaća prodaja svakog proizvođača izvoznika koji surađuje reprezentativna za svaku vrstu proizvoda u skladu s člankom 2. stavkom 2. osnovne uredbe. Domaća prodaja vrste proizvoda reprezentativna je ako ukupni obujam domaće prodaje te vrste proizvoda nezavisnim kupcima tijekom razdoblja ispitnog postupka čini najmanje 5 % ukupnog obujma izvozne prodaje identične ili usporedive vrste proizvoda u Uniji.

(50)

Komisija je zatim za svaku vrstu proizvoda definirala udio profitabilne prodaje nezavisnim kupcima na domaćem tržištu tijekom razdoblja ispitnog postupka kako bi odlučila hoće li za izračun uobičajene vrijednosti u skladu s člankom 2. stavkom 4. osnovne uredbe upotrebljavati stvarne domaće prodajne cijene.

(51)

Uobičajena vrijednost temeljila se na stvarnoj domaćoj cijeni po vrsti proizvoda bez obzira na to je li ta prodaja bila profitabilna ili nije:

(52)

U ovom je slučaju uobičajena vrijednost bila ponderirani prosjek cijena ukupne domaće prodaje te vrste proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(53)

Uobičajena vrijednost temeljila se na stvarnoj domaćoj cijeni po vrsti proizvoda isključivo profitabilne domaće prodaje predmetnih vrsta proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka:

(54)

Kad nije bilo prodaje vrste istovjetnog proizvoda u uobičajenom tijeku trgovine ili ona nije bila dostatna ili ako se vrsta proizvoda nije prodavala u reprezentativnim količinama na domaćem tržištu, Komisija je izračunala uobičajenu vrijednost u skladu s člankom 2. stavcima 3. i 6. osnovne uredbe.

(55)

Uobičajena vrijednost izračunana je dodavanjem sljedećih vrijednosti prosječnom trošku proizvodnje istovjetnog proizvoda svakog proizvođača izvoznika koji surađuje tijekom razdoblja ispitnog postupka:

(56)

Proizvođači izvoznici izvozili su u Uniju izravno nezavisnim kupcima ili preko povezanih društava koja djeluju kao trgovci i/ili uvoznici.

(57)

Kad je proizvođač izvoznik predmetni proizvod izvozio izravno nezavisnim kupcima u Uniji, uključujući preko trgovaca, izvozna cijena utvrđena je na temelju cijene koja je stvarno plaćena ili plativa za predmetni proizvod pri prodaji za izvoz u Uniju, u skladu s člankom 2. stavkom 8. osnovne uredbe.

(58)

Kad su proizvođači izvoznici predmetni proizvod izvozili u Uniju preko povezanog društva koje djeluje kao uvoznik, izvozna cijena izračunana je na temelju cijene po kojoj je uvezeni proizvod prvi put preprodan nezavisnim kupcima u Uniji, u skladu s člankom 2. stavkom 9. osnovne uredbe. U skladu s istim člankom izvozna cijena izračunana je i kad predmetni proizvod nije preprodan u stanju u kojem je uvezen. U tim je slučajevima cijena prilagođena za sve troškove nastale između uvoza i preprodaje, uključujući troškove prodaje, opće i administrativne troškove te za dobit.

(59)

Komisija je usporedila uobičajenu vrijednost i izvoznu cijenu proizvođača izvoznika na temelju cijena franko tvornica.

(60)

U slučajevima u kojima je to bilo potrebno kako bi se osigurala primjerena usporedba Komisija je prilagodila uobičajenu vrijednost i/ili izvoznu cijenu za razlike koje utječu na cijene i usporedivost cijena, u skladu s člankom 2. stavkom 10. osnovne uredbe.

(61)

Tijekom razdoblja ispitnog postupka u Brazilu je bilo pet proizvođača izvoznika. Nakon odabira uzorka jedno društvo izvoznik, Aperam Inox América do Sul S.A., objasnilo je Komisiji da je pogrešno prijavilo prodaju u Afriku koja je bila samo u provozu kroz Uniju kao izvoznu prodaju u Uniju. Stoga tijekom razdoblja ispitnog postupka nije izvršilo izvoz predmetnog proizvoda u Uniju. Objasnilo je i da ima zajedničke dioničare s društvom ArcelorMittal Brasil S.A („AMB”). Na temelju toga Komisija je odlučila ta dva društva smatrati povezanim društvima.

Usinas Siderúrgicas de Minas Gerais S.A. („Usiminas”) i Companhia Siderúrgica Nacional („CSN”) isto tako imaju zajedničke dioničare. Usiminas je tvrdio da bi ih trebalo smatrati nepovezanim društvima jer se pred brazilskim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje trenutačno vodi postupak zbog kojeg CSN ne smije ostvarivati nikakva prava u pogledu društva Usiminas. Komisija je provjerila tu tvrdnju i dokaze koje je dostavio Usiminas te zaključila da CSN ne može ostvarivati svoja prava u pogledu društva Usiminas. Komisija je prihvatila tu tvrdnju i ta društva smatrala nepovezanima. Ni jedno od tih društava nije podnijelo prigovor kad je Komisija svoju odluku objavila u dokumentu kojim društva obavješćuje o neuvođenju privremenih mjera. Odluka o tome jesu li ta dva društva povezana može se promijeniti u naknadnim revizijama ako brazilsko tijelo nadležno za tržišno natjecanje u budućnosti donese drukčiju odluku.

(62)

Na domaćem su tržištu svi proizvođači izvoznici istovjetni proizvod prodavali izravno te preko povezanih i nepovezanih trgovaca. Većina prodanog istovjetnog proizvoda dalje se obrađivala u proizvod koji je ostao istovjetni proizvod ili koji je postao drugi proizvod na kraju proizvodnog lanca.

(63)

Usiminas je predmetni proizvod u Uniji izvozio izravno nezavisnim kupcima. Druga dva proizvođača izvoznika uglavnom su u Uniju izvozila neobrađene (neprerezane) kolutove koje je preprodavalo ili dalje obrađivalo njihovo povezano društvo u Uniji.

(64)

Uobičajena vrijednost za ta tri proizvođača izvoznika utvrđena je u skladu s općom metodologijom iz prethodnog odjeljka 3.1.1.

(65)

Za ta tri proizvođača izvoznika uobičajena vrijednost temeljila se na domaćoj cijeni za 14 %, 35 % odnosno 91 % vrsta proizvoda izvezenih u Uniju koje su činile 54 %, 78 % odnosno 99 % izvezenog obujma prodaje u Uniji. Uobičajena vrijednost za preostale vrste proizvoda utvrđena je kako je određeno u uvodnim izjavama (54). i (55).

(66)

Nakon objave dokumenta s informacijama Usiminas je tvrdio da iznos troškova prodaje te općih i administrativnih troškova nije izračunan na razini franko tvornica i da se određeni troškovi nisu odnosili na predmetni proizvod te da ih je stoga trebalo isključiti iz iznosa troškova prodaje te općih i administrativnih troškova.

(67)

Komisija je prihvatila tu tvrdnju i u skladu s tim ispravila iznos troškova prodaje te općih i administrativnih troškova.

(68)

Nakon objave dokumenta s informacijama CSN je tvrdio da je posljednju verziju tablice s troškovima prodaje te općim i administrativnim troškovima koja je dostavljena tijekom posjeta radi provjere trebalo upotrijebiti za utvrđivanje iznosa troškova prodaje te općih i administrativnih troškova. Smatrao je da bi ta verzija bila točnija jer su određeni troškovi koji se odnose na izvoz dodijeljeni samo izvoznoj, ali ne i domaćoj prodaji.

(69)

Komisija je odbila tu tvrdnju jer se metoda dodjele iz posljednje verzije tablice s troškovima prodaje te općim i administrativnim troškovima koju je dostavilo to društvo nije mogla provjeriti jer je dostavljena na kraju posjeta radi provjere. Umjesto toga, Komisija je izračunala iznos troškova prodaje te općih i administrativnih troškova na temelju prethodne verzije koja je dostavljena tijekom posjeta radi provjere i koja se mogla provjeriti. Međutim, ta je verzija sadržavala neke pogreške koje je Komisija ručno ispravila i objavila CSN-u. CSN nije dostavio dodatne primjedbe na tu objavu. U tom izračunu Komisija nije dodijelila trošak izvoza domaćoj prodaji. CSN nije osporavao metodu dodjele koju je upotrijebila Komisija.

(70)

Izvozna cijena za ta tri proizvođača izvoznika utvrđena je u skladu s općom metodologijom iz prethodnog odjeljka 3.1.2.

(71)

Za Usiminas, koji je predmetni proizvod u Uniji prodavao izravno nezavisnim kupcima, izvozna cijena utvrđena je u skladu s člankom 2. stavkom 8. osnovne uredbe.

(72)

Druga dva proizvođača izvoznika prodavala su predmetni proizvod u Uniji preko povezanih strana. Neovisno o tome, i za te je proizvođače izvoznike izvozna cijena utvrđena u skladu s člankom 2. stavkom 8. osnovne uredbe jer je Komisija mogla provjeriti jesu li cijene između povezanih strana nepristrane i jesu li održavale tržišne cijene.

(73)

Komisija je usporedila uobičajenu vrijednost i izvoznu cijenu proizvođača izvoznika na temelju cijena franko tvornica.

(74)

U slučajevima u kojima je to bilo potrebno kako bi se osigurala primjerena usporedba Komisija je prilagodila uobičajenu vrijednost i/ili izvoznu cijenu za razlike koje utječu na usporedivost cijena, u skladu s člankom 2. stavkom 10. osnovne uredbe. Provedene su prilagodbe za troškove prijevoza, osiguranja, manipuliranja, utovara i popratne troškove (u rasponu između 3,4 % i 4,6 %, izražene u neto prometu), popuste, rabate i količine (u rasponu između 0,2 % i 3,5 %, izražene u neto prometu) i troškove kredita (u rasponu između 1,8 % i 2,3 %, izražene u neto prometu).

(75)

Svi su proizvođači izvoznici u skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom (b) osnovne uredbe podnijeli zahtjev za prilagodbu povrata carina, tvrdeći da bi postojanje programa povrata carina za određene sirovine podrazumijevao da njihova ukupna domaća prodaja uključuje neizravni porez u usporedbi s izvoznom prodajom.

(76)

Međutim, proizvođači izvoznici nisu mogli dokazati da bi se samim postojanjem programa povrata carina utjecalo na usporedivost cijena. Osim toga, tijekom posjeta radi provjere proizvođači izvoznici potvrdili su da se programom povrata carina ne utječe na prodajnu cijenu. Stoga se taj zahtjev nije mogao prihvatiti.

(77)

Usiminas je u skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom (d) podtočkom i. osnovne uredbe podnio zahtjev za prilagodbu razine trgovine, tvrdeći da je njegova ukupna domaća prodaja izvršena prema krajnjim korisnicima, dok je njegova ukupna izvozna prodaja u Uniji izvršena prema povezanim ili nepovezanim trgovcima.

(78)

Međutim, taj proizvođač izvoznik nije mogao dokazati nikakve stalne i očite razlike u cijenama za različite razine trgovine na svojem domaćem ili izvoznom tržištu. Stoga se taj zahtjev nije mogao prihvatiti.

(79)

Nakon objave dokumenta s informacijama Usiminas je tvrdio da bi pri izračunu uobičajene vrijednosti trebalo odbiti i prilagodbu troška kredita.

(80)

Komisija je odbila taj zahtjev jer je prilagodba troška kredita prilagodba stvarnih cijena kako bi se uzelo u obzir dogovoreno trajanje kredita, bez obzira na stvarni datum plaćanja. To je čista prilagodba cijena koja nije opravdana za izračun uobičajene vrijednosti.

(81)

Za proizvođače izvoznike Komisija je usporedila ponderiranu prosječnu uobičajenu vrijednost svake vrste istovjetnog proizvoda s ponderiranom prosječnom izvoznom cijenom odgovarajuće vrste predmetnog proizvoda, u skladu s člankom 2. stavcima 11. i 12. osnovne uredbe.

(82)

U svojim je primjedbama na konačnu objavu CSN tvrdio da je revidirane CIF vrijednosti upotrijebljene u izračunu marže sniženja cijena trebalo upotrijebiti i za izračun dampinške marže. Ta je tvrdnja prihvaćena te je izračun dampinga ispravljen na odgovarajući način.

(83)

Ponderirana prosječna dampinška marža za proizvođače koji surađuju, a koji nisu uključeni u uzorak, izračunana je u skladu s člankom 9. stavkom 6. osnovne uredbe. Ta je marža utvrđena na temelju marži utvrđenih za ta tri proizvođača izvoznika u uzorku.

(84)

Razina suradnje u Brazilu visoka je jer je izvoz proizvođača izvoznika koji surađuju činio gotovo 100 % ukupnog brazilskog izvoza u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka. Na temelju toga Komisija je odlučila dampinšku maržu na razini zemlje koja se primjenjuje na sva ostala društva odrediti na istoj razini kao za društvo u uzorku s najvišom dampinškom maržom, tj. Usiminas.

(85)

Dampinške marže, izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose kako slijedi:

(86)

U Iranu postoji samo jedan proizvođač izvoznik predmetnog proizvoda koji je u potpunosti surađivao u ovom ispitnom postupku. Većina njegove prodaje u Uniji bila je izravna prodaja nezavisnim kupcima, no dio je izvršen preko povezanog trgovca s poslovnim nastanom u Njemačkoj.

(87)

Uobičajena vrijednost za tog jedinog proizvođača izvoznika utvrđena je u skladu s općom metodologijom iz prethodnog odjeljka 3.1.1. Kao rezultat toga, uobičajena vrijednost za 61 % vrsta proizvoda koje čine 67 % obujma koji je taj proizvođač izvoznik izvezao u Uniju temeljila se na domaćoj cijeni u uobičajenom tijeku trgovine. Uobičajena vrijednost za preostale vrste proizvoda izračunana je. Međutim, ako je ponderirana prosječna cijena neke vrste proizvoda bila niža od jediničnog troška proizvodnje, uobičajena vrijednost izračunana je u skladu s metodologijom određenom u prethodnoj uvodnoj izjavi (55).

(88)

Taj je proizvođač izvoznik tvrdio i da je Komisija za ispitivanje uobičajenog tijeka trgovine i za izračun uobičajene vrijednosti upotrijebila pogrešan omjer troškova prodaje te općih i administrativnih troškova. Doista je riječ bila o pogrešci u zaokruživanju vrijednosti koja je naknadno ispravljena. Ta promjena nije utjecala na dampinške marže utvrđene u uvodnoj izjavi (98).

(89)

Izvozna cijena utvrđena je primjenom opće metodologije iz prethodnog odjeljka 3.1.2. te, posebno, članka 2. stavka 8. osnovne uredbe.

(90)

Komisija je usporedila uobičajenu vrijednost i izvoznu cijenu jedinog proizvođača izvoznika na temelju cijena franko tvornica.

(91)

U slučajevima u kojima je to bilo potrebno kako bi se osigurala primjerena usporedba Komisija je prilagodila uobičajenu vrijednost i/ili izvoznu cijenu za razlike koje utječu na usporedivost cijena, u skladu s člankom 2. stavkom 10. osnovne uredbe. Provedene su prilagodbe za troškove prijevoza, osiguranja, manipuliranja, utovara i popratne troškove (u rasponu između 1 % i 3 %), pakiranje (u rasponu između 0 % i 1 %), troškove kredita (u rasponu između 1 % i 3 %), provizije (u rasponu između 0,1 % i 2 %), ostale popuste (u rasponu između 0 % i 0,5 %) i ostale čimbenike (u rasponu između 0 % i 1 %). Prilagodba na temelju članka 2. stavka 10. točke i. provedena je i za izvoznu prodaju preko povezanog trgovca u Uniji (u rasponu između 2 % i 6 %).

(92)

U svojim primjedbama na konačnu objavu podnositelj pritužbe tvrdio je da se te prilagodbe čine visokima te je pozvao Komisiju da ih dodatno pojasni. Komisija ne može dostaviti dodatne pojedinosti o tim prilagodbama bez otkrivanja povjerljivih poslovnih informacija. Komisija je sve te prilagodbe analizirala i provjerila u skladu sa svojim obvezama u okviru članka 9. stavka 6. osnovne uredbe.

(93)

U svojim primjedbama na dokument s informacijama proizvođač izvoznik tvrdio je da pri izračunu uobičajene vrijednosti Komisija nije odbila rezervacije povezane s troškom. Ta je tvrdnja činjenično netočna jer je Komisija odbila te rezervacije. Proizvođač izvoznik ponovio je tu tvrdnju u svojim primjedbama na konačnu objavu. Komisija je proizvođaču izvozniku pojasnila svoju metodologiju u odnosu na to pitanje te nisu zaprimljene dodatne primjedbe.

(94)

Pri ocjeni tih rezervacija Komisija je preispitala dokaze koji se odnose na prilagodbe koje se temelje na programu povrata carina. Iz dokaza koji su Komisiji bili na raspolaganju bilo je vidljivo da, iako je proizvođač izvoznik primio, kako je tvrdio, naknadu za carine, nije bilo dokaza da je uopće platio bilo kakvu carinu jer su, u skladu s informacijama koje je dostavio, sve glavne sirovine nabavljene na domaćem tržištu. Stoga carina nije „obračunana […] za materijale fizički ugrađene [u proizvod]” u smislu članka 2. stavka 10. točke (b) osnovne uredbe, što je preduvjet za prilagodbu. Stoga ta prilagodba nije provedena.

(95)

Komisija je usporedila ponderiranu prosječnu uobičajenu vrijednost svake vrste istovjetnog proizvoda s ponderiranom prosječnom izvoznom cijenom odgovarajuće vrste predmetnog proizvoda, u skladu s člankom 2. stavcima 11. i 12. osnovne uredbe.

(96)

U svojim primjedbama na konačnu objavu proizvođač izvoznik istaknuo je da je u izračunu dampinga došlo do administrativne pogreške. Komisija je ispravila administrativnu pogrešku do koje je došlo zbog nepotrebnog zaokruživanja određenih dugih vrijednosti te je na odgovarajući način izmijenila svoj izračun. Sve su zainteresirane strane obaviještene o toj promjeni dodatnom konačnom objavom.

(97)

Razina suradnje iz Irana bila je vrlo visoka jer je izvoz proizvođača izvoznika koji surađuje činio otprilike 100 % ukupnog izvoza u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka. Na temelju toga Komisija je utvrdila dampinšku maržu na razini zemlje na istoj razini kao za tog jedinog proizvođača izvoznika.

(98)

Dampinške marže, izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose kako slijedi:

(99)

U svojim primjedbama na dokument s informacijama podnositelj pritužbe tvrdio je da je dampinška marža izračunana na temelju podataka koje je on prikupio bila znatno viša. Ta je zainteresirana strana pozvala Komisiju da dostavi dodatne pojedinosti o načinu izračuna dampinške marže za Iran.

(100)

Komisija je svoj izračun temeljila na stvarnim podatcima društva koji su provjereni na licu mjesta. Predmetna zainteresirana strana nije imala pristup toj razini informacija i stoga bi se time mogla objasniti ta razlika. Komisija ne može dostaviti više pojedinosti o izračunu jer bi pritom objavila povjerljive poslovne informacije tog proizvođača izvoznika.

(101)

U svojim je primjedbama na dodatnu konačnu objavu podnositelj pritužbe zatražio dodatne informacije o toj administrativnoj pogrešci do koje je došlo zaokruživanjem i istaknuo da smanjenje dampinške marže od pet postotnih bodova vjerojatno nije rezultat pogreške pri zaokruživanju.

(102)

Komisija detaljni izračun dampinga smije objaviti samo zainteresiranoj strani na koju se on izravno odnosi jer to podrazumijeva otkrivanje povjerljivih poslovnih informacija. Kako je pojašnjeno u prethodnoj uvodnoj izjavi (96)., pogreška se odnosila na nepotrebno zaokruživanje određenih dugih vrijednosti od više od 13 znamenaka (na primjer 112 769 871 468,69 pogrešno je u izračunu zaokruženo na 1,13). Te su se duge vrijednosti odnosile na najvažnije izvozne transakcije preračunane u lokalnu iransku valutu za potrebe izračuna dampinga. Iz toga proizlazi pad dampinške marže od 5,1 postotnih bodova.

(103)

U Rusiji postoje tri proizvođača izvoznika predmetnog proizvoda koji su u potpunosti surađivali u ovom ispitnom postupku. Oni su tijekom razdoblja ispitnog postupka činili gotovo čitavi uvoz predmetnog proizvoda iz Rusije u Uniju.

(104)

Uobičajena vrijednost za sva tri proizvođača izvoznika utvrđena je u skladu s općom metodologijom iz prethodnog odjeljka 3.1.1. Kao rezultat toga, uobičajena vrijednost za većinu vrsta proizvoda izvezenih u Uniju za sva tri proizvođača izvoznika temeljila se na domaćoj cijeni (76 % što čini 98,9 % izvezenih količina, 49 % što čini 86,7 % izvezenih količina odnosno 73 % što čini 96,6 % izvezenih količina).

(105)

Uobičajena vrijednost za preostale vrste proizvoda izračunana je u skladu s prethodno opisanom metodologijom iz uvodnih izjava (54). i (55). jer nije bilo domaće prodaje ili jer su količine prodane na domaćem tržištu bile premale da bi ih se smatralo reprezentativnima (manje od 75 MT po vrsti proizvoda).

(106)

Proizvođači izvoznici izvozili su u Uniju izravno, preko povezanih uvoznika u Uniji, ili preko povezanih trgovaca/uvoznika s poslovnim nastanom u Švicarskoj. Povezana društva u Švicarskoj kupovala su predmetni proizvod od proizvođača izvoznika i dalje ga prodavala u Uniji i drugim zemljama.

(107)

Izvozna cijena utvrđena je primjenom opće metodologije iz prethodnog odjeljka 3.1.2.

(108)

Nakon objave dokumenta s informacijama Severstal je osporavao primjenjivost prilagodbi provedenih za troškove prodaje, opće i administrativne troškove te dobit u skladu s člankom 2. stavkom 9. osnovne uredbe za prodaju preko povezanog švicarskog trgovca/uvoznika, SSE-a.

(109)

Smatrao je da su prilagodbe primjerene samo za pojedine transakcije i to za transakcije u kojima se u skladu s uvjetima prodaje proizvod mora isporučiti nakon carinjenja, tj. za transakcije u kojima povezana strana djeluje kao uvoznik. Međutim, za većinu prodaje preko njegova povezanog trgovca/uvoznika u Švicarskoj u uvjetima isporuke ne zahtijeva se da trgovac/uvoznik u Švicarskoj obavi carinjenje robe. Istodobno je Severstal tvrdio da bi se njegovi povezani trgovci/uvoznici s poslovnim nastanom u Švicarskoj trebali smatrati dijelom njegove izvozne mreže, a ne uvoznicima.

(110)

Komisija je odbila tu tvrdnju. Ispitnim postupkom utvrđeno je da je SSE tijekom razdoblja ispitnog postupka uvozio predmetni proizvod radi prodaje. Zbog različitih Incoterms pariteta (CIF, CFR, FOB, DAP ili CIF) ne mijenja se činjenica da je SSE poslovao kao povezani uvoznik na tržištu Unije. S obzirom na činjenicu da je taj trgovac/uvoznik povezan s proizvođačem izvoznikom, u skladu s člankom 2. stavkom 9. osnovne uredbe podatci tog trgovca/uvoznika smatraju se nepouzdanima te je stoga prilagodba opravdana.

(111)

Nadalje, Komisija je utvrdila da se SSE ne može smatrati dijelom izvozne mreže tog proizvođača. U pogledu prodaje u EU-u ne postoji ekskluzivan odnos između matičnog društva i društva kćeri u Švicarskoj. Ispitnim postupkom utvrđeno je i da unutar grupacije postoje drugi prodajni odjeli koji se bave izvozom u EU. Točnije, matično društvo u Rusiji održavalo je tri različita kanala za izvoz predmetnog proizvoda u EU, odnosno izravnu prodaju, prodaju preko povezanog servisnog centra u Latviji i prodaju preko svojeg povezanog trgovca/uvoznika u Švicarskoj.

(112)

Stoga je Komisija zaključila da bi prilagodbe za troškove prodaje, opće i administrativne troškove te za dobit za sve vrste prodajnih transakcija preko povezanog švicarskog trgovca/uvoznika trebalo primijeniti u skladu s člankom 2. stavkom 9. osnovne uredbe.

(113)

Severstal je nakon objave ponovio da se nikako ne slaže s Komisijinom primjenom članka 2. stavka 9. osnovne uredbe. Nadalje, tvrdio je da Komisija nije dosljedno postupala u usporedbi s drugim proizvođačima izvoznicima s povezanim uvoznicima/trgovcima u Uniji ili izvan nje.

(114)

Komisija je potvrdila svoj pristup na temelju kojeg bi se s povezanim trgovcima/uvoznicima moglo postupati u skladu s člankom 2. stavkom 9. osnovne uredbe kad izvršavaju funkcije uvoza, čak i ako su smješteni izvan Unije. Kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi (110)., o tome je bila riječ u slučaju SSE-a, dok su se povezani trgovci/uvoznici drugih proizvođača izvoznika nalazili u drukčijim situacijama, ovisno o raznolikim funkcijama svakog društva.

(115)

Nadalje, Severstal se nije složio s Komisijinom tvrdnjom da se SSE ne može smatrati dijelom njegove izvozne mreže. Međutim, Komisija je smatrala da temeljna obrazloženja Severstala, kao što su potpuna kontrola koju nad SSE-om ima matično društvo i dodjela dobiti i gubitaka matičnom društvu, nisu bila relevantnija od čimbenika navedenih u uvodnoj izjavi (111). koji pokazuju suprotno. U skladu s tim SSE se ne može smatrati unutarnjim odjelom Severstala za izvoz.

(116)

Nakon objave dokumenta s informacijama proizvođač izvoznik NLMK isto je tako osporavao primjenjivost prilagodbi za troškove prodaje, opće i administrativne troškove te za dobit u skladu s člankom 2. stavkom 9. osnovne uredbe za prodaju preko svojeg povezanog švicarskog društva kćeri Novex.

(117)

Tvrdio je da Novex nije djelovao kao povezani uvoznik u dijelu u kojem nije uvozio predmetni proizvod u Uniju. Smatrao je da se, u dijelu u kojem se u primjeni članka 2. stavka 9. podrazumijeva da povezana strana mora djelovati kao uvoznik, na izvoznu cijenu društva Novex ne može primijeniti nikakva prilagodba na temelju članka 2. stavka 9.

(118)

U potporu toj tvrdnji NLMK je tvrdio da na izvoznim tržištima sustavno prodaje proizvode od željeza i čelika preko dvaju povezanih trgovaca, društva Novex u Švicarskoj i društva Novexco (Cyprus) Limited na Cipru. Novex je nadležan za izvoznu prodaju u Uniji, dok Novexco prodaje u ostatku svijeta. Ta društva djeluju kao odjeli NLMK-a za izvoznu prodaju te unutar grupacije NLMK ne postoje druge funkcije ili odjeli nadležni za tu izvoznu prodaju. NLMK ne izvršava izravnu izvoznu prodaju proizvoda od željeza i čelika.

(119)

Novex i Novexco su društva kćeri u stopostotnom vlasništvu NLMK-a, kojima je NLMK povjerio svoju funkciju izvozne prodaje, ne samo za predmetni proizvod, nego i za sve proizvode iz svojeg portfelja. Ta dva povezana društva djeluju pod gospodarskom kontrolom NLMK-a, zbog strukture kapitala grupacije NLMK i s gospodarskog stajališta. Važno je napomenuti da Novex i Novexco na tržište stavljaju samo proizvode koje su nabavili od svojih povezanih društava u okviru grupacije NLMK. Stoga ne obavljaju samostalnu gospodarsku djelatnost koja bi se mogla izvršavati neovisno od grupacije NLMK.

(120)

Iako se ukupna izvozna prodaja proizvoda od željeza i čelika NLMK-a izvršava preko društava Novex i Novexco, ta povezana društva obično ne djeluju kao uvoznici tih proizvoda u EU ili drugdje, osim za proizvode od silicijskog elektročelika s orijentiranim kristalima koji se prodaju uz uvjete isporuke DDP. Sva ostala izvozna prodaja koju izvršavaju Novex i Novexco temelji se na uvjetima isporuke kojima se od njih ne zahtijeva da djeluju kao uvoznici relevantnih proizvoda od željeza i čelika.

(121)

NLMK je stoga smatrao da se Novex ne može smatrati „uvoznikom” relevantnih proizvoda u mjeri u kojoj nije obavljao carinjenje robe ili druge funkcije uvoznika.

(122)

Nadalje, NLMK je tvrdio da osoblje društva Novex sudjeluje u odboru grupacije NLMK za strateško planiranje prodaje te da, na temelju svojeg znanja o izvoznim tržištima, pridonosi planiranju prodaje i određivanju cijena u grupaciji. Stoga NLMK nije samo u potpunosti upoznat s cijenom društva Novex za prvog nepovezanog kupca, nego tu cijenu osoblje NLMK-a i društva Novex zajedno određuju. Jednako tako, u sektoru predmetnog proizvoda glavni su kupci, barem u slučaju NLMK-ova izvoza u Uniju, trgovačka društva koja radije sama obavljaju carinjenje proizvoda kako bi optimizirala troškove. Osim toga, kupnjom predmetnog proizvoda u skladu s uvjetima FOB, POE ili CIF trgovačka društva mogu u kratkom roku prodati teret za bilo koje odredište na kojem se nudi najbolja cijena, što ne mora nužno biti u Uniji. Stoga trgovcima ne znači puno ako dobavljač proizvod carini u Uniji.

(123)

Ukratko, NLMK je smatrao da, dok se silicijski elektročelik s orijentiranim kristalima prerađivačima uglavnom dobavlja izravno, drugi se proizvodi od željeza i čelika uglavnom dostavljaju nepovezanim trgovcima u Uniji. Zbog različitih vrsta kupaca dolazi do razlike u uvjetima dogovorenih Incoterms pariteta i odgovarajuće uloge koju imaju Novex i Novexco. To dovodi do situacije u kojoj, prema mišljenju NLMK-a, situacija iz ispitnog postupka u pogledu silicijskog elektročelika s orijentiranim kristalima ne odgovara stvarnoj ulozi društva Novex koju ono ima u pogledu predmetnog proizvoda ili drugih proizvoda od željeza i čelika. NLMK je zaključio da bi Novex trebalo smatrati unutarnjim prodajnim odjelom NLMK-a.

(124)

Komisija je podsjetila da se pri ocjenjivanju treba li proizvođača i povezanog trgovca smatrati jednim gospodarskim subjektom te povezanog trgovca unutarnjim prodajnim odjelom proizvođača moraju razmotriti opće funkcije povezanog trgovca te se stoga moraju uzeti u obzir i djelatnosti povezane s proizvodima koji nisu predmetni proizvod (10).

(125)

Iako je ispitnim postupkom potvrđeno da tijekom razdoblja ispitnog postupka Novex nije izvršavao funkcije uvoza predmetnog proizvoda, u pogledu kvalifikacije društva Novex za potrebe ovog predmeta potrebno je napomenuti sljedeće. Novex je osnovan kao trgovac u skladu sa švicarskim pravom (11). U skladu s njegovim statutom njegova je svrha kupnja, prodaja i distribucija proizvoda od čelika i sirovina te trgovina njima u Švicarskoj i inozemstvu. Ne postoji formalno ograničenje dobavljača proizvoda kojima se trguje. Nadalje, NLMK i Novex potpisali su sveobuhvatne okvirne ugovore kojima se uređuju prodaja i kupnja između tih strana. Na primjer, u tim se ugovorima utvrđuju detaljni postupci podnošenja pritužbi na nesukladnu robu, predviđaju kazne u slučaju kašnjenja plaćanja ili isporuke robe te osigurava arbitraža s trećim osobama u slučaju sporova. Nadalje, Komisija je napomenula da su, u skladu s financijskim izvještajima društva Novex za 2015., njegove glavne djelatnosti trgovina čelikom, uključujući djelatnosti kojima se ostvaruju prihodi od kamata, te da je znatan dio čelika kupio od društava grupacije NLMK.

(126)

Nadalje, NLMK je sam u svojem podnesku od 7. lipnja 2017. priznao da za proizvode od silicijskog elektročelika s orijentiranim kristalima Novex djeluje kao povezani uvoznik, što je u skladu sa zaključkom da Novex ne odgovara unutarnjem prodajnom odjelu NLMK-a.

(127)

Zbog tih je razloga Komisija zaključila da Novex i NLMK nisu bili u takvom odnosu koji bi postojao u slučaju integriranog unutarnjeg prodajnog odjela na temelju kojeg bi dva pravna subjekta mogla činiti jedan gospodarski subjekt, nego da se, umjesto toga, on smatrao odnosom s posrednikom koji posluje na temelju provizije u skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom i. osnovne uredbe.

(128)

Nakon konačne objave NLMK je ponovio svoju tvrdnju da on i njegov povezani trgovac Novex čine jedan gospodarski subjekt. Smatrao je da Komisija nije uzela u obzir gospodarsku stvarnost odnosa između tih dvaju subjekata. Konkretno, kritizirao je Komisijin pristup Novexu kao formalistički i teoretski. Novex nije bio registriran kao trgovačko društvo, a nepostojanje formalnog ograničenja bilo je nematerijalno jer u stvarnosti nije izvršavao nabavu iz drugih izvora. Nadalje, čak i da je postojao ugovor sklopljen između NLMK-a i Novexa, između tih dvaju subjekata postojala bi učinkovita solidarnost. Rezultati Novexa navodno su bili u potpunosti konsolidirani u računima grupe.

(129)

Komisija je odbila te tvrdnje. Kako bi se procijenio odnos između Novexa i NLMK-a, postojanje okvirnog ugovora kojim su uređeni prodaja i kupnja između tih dvaju subjekata ne može se odbaciti kao teoretsko ili formalno. Naprotiv, pokazuje da ta dva subjekta imaju različite funkcije i da između njih nema subordinacije. Osim toga, nije uobičajeno da unutarnji prodajni odjel izvršava funkcije uvoza, što je Novex činio za barem jedan proizvod od čelika (silicijski elektročelik s orijentiranim kristalima). Konačno, Novex je u bilo kojem trenutku mogao odlučiti kupovati toplovaljane plosnate proizvode iz drugih izvora, što integrirani odjel za izvoznu prodaju ne bi činio. Stoga je Komisija zadržala svoje stajalište da je prilagodba u okviru članka 2. stavka 10. točke i. osnovne uredbe opravdana.

(130)

Nakon konačne objave MMK je isto tako, po prvi put, osporio primjenu članka 2. stavka 9. osnovne uredbe u pogledu svojeg povezanog trgovca MMK Trade Steel AG. Odražavajući pravna stajališta Severstala, isto je tako tvrdio da je potpuna kontrola matičnog društva i dodjela dobiti i gubitaka ruskom matičnom društvu pokazala da je MMK Trade Steel AG dio jedne izvozne mreže.

(131)

Komisija je ponovila svoje pravno stajalište na temelju kojeg bi se s povezanim trgovcima/uvoznicima moglo postupati u skladu s člankom 2. stavkom 9. osnovne uredbe kad izvršavaju funkcije uvoza, čak i ako su smješteni izvan Unije. MMK Trade Steel AG pripadao je toj kategoriji, kako je već utvrđeno u istraživanju hladnovaljanih plosnatih čeličnih proizvoda iz Narodne Republike Kine (12).

(132)

Iz toga slijedi da Komisija nije mogla prihvatiti ni tvrdnju da bi MMK i MMK Trade Steel AG mogli činiti jedan gospodarski subjekt. U svakom je slučaju MMK u Rusiji imao i vlastiti odjel za izvoz te je dio svojeg čelika prodavao izravno Europi. U skladu s tim, MMK Trade Steel AG ne može se smatrati unutarnjim odjelom MMK-a za izvoz.

(133)

Komisija je usporedila uobičajenu vrijednost i izvoznu cijenu proizvođača izvoznika na temelju cijena franko tvornica.

(134)

U slučajevima u kojima je to bilo potrebno kako bi se osigurala primjerena usporedba Komisija je prilagodila uobičajenu vrijednost i/ili izvoznu cijenu za razlike koje utječu na usporedivost cijena, u skladu s člankom 2. stavkom 10. osnovne uredbe. Provedene su prilagodbe za fizička svojstva (u rasponu između 0 % i 2 %), troškove prijevoza, osiguranja, manipuliranja, utovara i popratne troškove (u rasponu između 1 % i 8 %), pakiranje (u rasponu između 0 % i 1 %), troškove kredita (u rasponu između 0 % i 2 %), provizije (u rasponu između 0 % i 4 %) i ostale čimbenike (u rasponu između 0 % i 1 %).

(135)

Nakon objave dokumenta s informacijama Severstal je tvrdio da su neke prilagodbe za troškove prodaje te opće i administrativne troškove netočno provedene, točnije prilagodbe za financijske prihode i troškove prijevoza.

(136)

To je društvo smatralo da je financijske prihode trebalo uzeti u obzir pri utvrđivanju postotka troškova prodaje te općih i administrativnih troškova. Nadalje, taj je prihod za povezano društvo kćer u Švicarskoj istodobno bilo trošak za Severstal, kako je prijavljeno u tablici G-PL u njegovu odgovoru na upitnik, koja je, pak, uzeta u obzir pri određivanju je li prodaja na domaćem tržištu ostvarena u uobičajenom tijeku trgovine.

(137)

Komisija je odbila tu tvrdnju. Severstal proizvodi i prodaje širok raspon proizvoda te nije mogao dokazati da je predmetni financijski prihod, koji se odnosi na opći zajam koje je švicarsko društvo kći odobrilo matičnom društvu, bio povezan s predmetnim proizvodom.

(138)

Severstal je nakon objave ponovio svoju tvrdnju i naveo da prethodno navedene financijske prihode čine „kamate iz zajmova namijenjenih financiranju proizvoda Severstala s dugim proizvodnim ciklusom, među koje pripada i predmetni proizvod”. Nadalje, zatražio je dodjelu relevantnog iznosa samo za predmetni proizvod. Ipak, Komisija smatra da se ta tvrdnja nije mogla prihvatiti jer nije bilo više pojedinosti o tome zašto je općeniti zajam za „proizvode s dugim proizvodnim ciklusom” bio povezan i s predmetnim proizvodom.

(139)

U pogledu prilagodbe za troškove prijevoza Severstal je tvrdio da je Komisija odbila pogrešan iznos troškova prijevoza kao dio troškova prodaje te općih i administrativnih troškova.

(140)

Komisija je prihvatila tvrdnju društva Severstal u pogledu troškova prijevoza te je za izračune upotrijebila stvarne troškove prijevoza koje je prijavilo to društvo. Kako bi se izbjeglo dvostruko računanje, ti su troškovi određeni na nulu jer su već uzeti u obzir pri izračunu rezervacija.

(141)

Za proizvođače izvoznike Komisija je usporedila ponderiranu prosječnu uobičajenu vrijednost svake vrste istovjetnog proizvoda s ponderiranom prosječnom izvoznom cijenom odgovarajuće vrste predmetnog proizvoda, u skladu s člankom 2. stavcima 11. i 12. osnovne uredbe.

(142)

Razina suradnje u Rusiji visoka je jer je izvoz proizvođača izvoznika koji surađuju činio gotovo 100 % ukupnog izvoza u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka. Stoga je Komisija odlučila dampinšku maržu na razini zemlje koja se primjenjuje na sva ostala društva odrediti na istoj razini kao za društvo u uzorku s najvišom dampinškom maržom, tj. grupu Public Joint Stock Company Magnitogorsk Iron & Steel Works (PJSC MMK).

(143)

Dampinške marže, izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose kako slijedi:

(144)

U Srbiji postoji samo jedan proizvođač izvoznik predmetnog proizvoda koji je u potpunosti surađivao u ovom ispitnom postupku. Većina njegove prodaje u Uniji bila je izravna prodaja nezavisnim kupcima, no dio je izvršen preko povezanog uvoznika s poslovnim nastanom u Slovačkoj.

(145)

Uobičajena vrijednost za tog jedinog proizvođača izvoznika utvrđena je u skladu s općom metodologijom iz prethodnog odjeljka 3.1.1. Kao rezultat toga, uobičajena vrijednost za 23 % vrsta proizvoda koje čine 71 % obujma koji je taj proizvođač izvoznik izvezao u Uniju temeljila se na domaćoj cijeni u uobičajenom tijeku trgovine. Kad god je ukupni obujam domaće prodaje neke vrste proizvoda nezavisnim kupcima tijekom razdoblja ispitnog postupka činio manje od 5 % ukupnog obujma izvozne prodaje identične ili usporedive vrste proizvoda u Uniji, uobičajena vrijednost za tu vrstu izračunana je primjenom troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti za tu vrstu, a ne ponderiranog prosjeka troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti. Međutim, ako je ponderirana prosječna cijena neke vrste proizvoda bila niža od jediničnog troška proizvodnje, uobičajena vrijednost izračunana je u skladu s metodologijom određenom u prethodnoj uvodnoj izjavi (55).

(146)

Izvozna cijena utvrđena je primjenom opće metodologije iz prethodnog odjeljka 3.1.2. te, posebno, članka 2. stavka 8. osnovne uredbe. Za prodaju preko povezanog uvoznika izvozna cijena izračunana je na temelju članka 2. stavka 9. osnovne uredbe.

(147)

Komisija je usporedila uobičajenu vrijednost i izvoznu cijenu jedinog proizvođača izvoznika na temelju cijena franko tvornica.

(148)

U slučajevima u kojima je to bilo potrebno kako bi se osigurala primjerena usporedba Komisija je prilagodila uobičajenu vrijednost i/ili izvoznu cijenu za razlike koje utječu na usporedivost cijena, u skladu s člankom 2. stavkom 10. osnovne uredbe. Provedene su prilagodbe za troškove prijevoza, osiguranja, manipuliranja, utovara i popratne troškove (u rasponu između 5 % i 9 %), troškove kredita (u rasponu između 0 % i 1,5 %), bankovne naknade (u rasponu između 0 % i 1 %) i provizije (u rasponu između 0,5 % i 2 %).

(149)

Komisija je usporedila ponderiranu prosječnu uobičajenu vrijednost svake vrste istovjetnog proizvoda s ponderiranom prosječnom izvoznom cijenom odgovarajuće vrste predmetnog proizvoda, u skladu s člankom 2. stavcima 11. i 12. osnovne uredbe.

(150)

Razina suradnje iz Srbije bila je vrlo visoka jer je izvoz proizvođača izvoznika koji surađuje činio otprilike 100 % ukupnog izvoza u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka. Na temelju toga Komisija je utvrdila dampinšku maržu na razini zemlje na istoj razini kao za tog jedinog proizvođača izvoznika.

(151)

Dampinške marže, izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose kako slijedi:

(152)

U Ukrajini postoji jedna skupina triju povezanih proizvođača izvoznika predmetnog proizvoda (koji se u ovom odjeljku zajedno nazivaju „proizvođač izvoznik”), koja je u potpunosti surađivala u ovom ispitnom postupku. Dvije se proizvodne lokacije nalaze u Mariupolu, u regiji Donjeck, koja je tijekom ispitnog postupka bila zona sukoba. U skladu sa zahtjevom proizvođača izvoznika Komisija je odlučila iz izračuna isključiti jednu od tih lokacija koja je u Uniju izvezla samo manji obujam.

(153)

U svojim primjedbama na dokument s informacijama podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije da objasni svoju odluku o isključivanju jednog ukrajinskog društva iz izračuna dampinške marže.

(154)

Komisija je to društvo isključila jer se manjim udjelom njegove prodaje u odnosu na prodaju skupine ne bi utjecalo na dampinšku maržu. Nadalje, zbog vojnih aktivnosti na tom području nisu se mogli provjeriti relevantni podatci. Komisija je tu situaciju smatrala višom silom.

(155)

Na domaćem je tržištu proizvođač izvoznik istovjetni proizvod prodavao izravno i preko povezanog trgovca.

(156)

Ukupna prodaja proizvođača izvoznika u Uniju izvršena je preko povezanog trgovca u Švicarskoj. Taj je trgovac predmetni proizvod prodavao povezanim i nepovezanim uvoznicima u Uniji.

(157)

Uobičajena vrijednost za tog proizvođača izvoznika utvrđena je u skladu s općom metodologijom iz prethodnog odjeljka 3.1.1. Uobičajena vrijednost za jednu od proizvodnih lokacija temeljila se isključivo na domaćim cijenama u uobičajenom tijeku trgovine. Uobičajena vrijednost za drugu proizvodnu lokaciju djelomično se temeljila na domaćim cijenama u uobičajenom tijeku trgovine (za 38 % vrsta proizvoda koje čine 12 % ukupnog obujma izvoza u Uniju s te lokacije), a djelomično je izračunana. Kad god je ukupni obujam domaće prodaje neke vrste proizvoda nezavisnim kupcima tijekom razdoblja ispitnog postupka činio manje od 5 % ukupnog obujma izvozne prodaje identične ili usporedive vrste proizvoda u Uniji, uobičajena vrijednost za tu vrstu izračunana je primjenom troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti za tu vrstu, a ne ponderiranog prosjeka troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti. Međutim, ako je ponderirana prosječna cijena neke vrste proizvoda bila niža od jediničnog troška proizvodnje, uobičajena vrijednost izračunana je u skladu s metodologijom određenom u prethodnoj uvodnoj izjavi (55).

(158)

Proizvođač izvoznik zatražio je prilagodbu za troškove proizvodnje na jednoj od proizvodnih lokacija u zoni sukoba, odnosno lokaciji Ilyich Iron and Steel Works of Mariupol („Ilyich”), jer su neuobičajeni troškovi proizvodnje izravno i neizravno prouzročeni vojnim operacijama na tom području. Proizvođač izvoznik predložio je da se razina prilagodbe utvrdi usporedbom razvoja jediničnog troška na lokaciji Ilych i razvoja jediničnog troška na proizvodnoj lokaciji koja nije pogođena sukobom, odnosno lokaciji Integrated Iron and Steel Works Zaporizhstal („Zaporizhstal”). Kako bi se utvrdilo što proizvođač izvoznik smatra „jediničnim troškom”, za svaku je proizvodnu lokaciju proizvođač izvoznik uzeo troškove ukupne prodane robe i podijelio ih s obujmom toplovaljanih proizvoda od čelika proizvedenih u konkretnoj kalendarskoj godini. Proizvođač izvoznik primjenjivao je taj obrazac od 2013. (razdoblje prije sukoba) do 2015. te je na temelju toga predložio smanjenje troškova za Ilych za određeni postotak.

(159)

Nakon pažljivog razmatranja Komisija je smatrala da je predložena metoda izračuna prilagodbe neprimjerena. Prvo, ono što se smatralo „jediničnim troškom” nije bio trošak jedinice toplovaljanog plosnatog čelika jer je uključivao troškove ukupne prodane robe koja je uključivala i druge proizvode. Ti su drugi proizvodi činili znatan dio proizvodnje na lokaciji Zaporizhstal i još veći dio proizvodnje na lokaciji Ilyich. U metodi izračuna prilagodbe potpuno je zanemareno kretanje proizvodnje i troškova drugih proizvoda. Proizvodnja i troškovi drugih proizvoda nisu bili stalni tijekom razdoblja koje je proizvođač izvoznik predložio za tu metodu. Naime, proizvođač izvoznik u svojem je podnesku priznao da je na lokaciji Ilyich između 2012. i 2016. zabilježeno znatno povećanje proizvodnje nekih drugih proizvoda. U metodi izračuna prilagodbe to je povećanje troškova pripisano smanjenoj proizvodnji toplovaljanog plosnatog čelika čime je, možda znatno, povećan jedinični trošak, kako ga on naziva. Kao drugo, čak i da su troškovi koje je proizvođač izvoznik predložio bili stvarni trošak proizvodnje toplovaljanih plosnatih proizvoda od čelika, predložio je usporedbu količine proizvodnje s troškom prodaje, čime je zanemarena promjena zaliha. Proizvođač izvoznik trebao je usporediti količinu proizvodnje s troškom proizvodnje ili prodanu količinu s troškom prodaje. Treće, metodom izračuna prilagodbe uspoređena su kretanja do kalendarske godine 2015. te se predlaže primjena rezultata tog izračuna, tj. smanjenje, na podatke za razdoblje ispitnog postupka (od 1. srpnja 2015. do 30. lipnja 2016.). To je netočno je su se metodom trebala pratiti kretanja do razdoblja ispitnog postupka.

(160)

U svojim primjedbama na dokument s informacijama proizvođač izvoznik nije uzeo u obzir prethodno razmotrene nedostatke metode izračuna prilagodbe. Umjesto toga, usporedio je trošak proizvodnje po vrsti proizvoda na tim dvjema lokacijama tijekom razdoblja ispitnog postupka, tvrdeći da je ishod tog postupka sličan rezultatu metode izračuna prilagodbe. Međutim, proizvođač izvoznik zanemario je činjenicu da je metoda izračuna prilagodbe osmišljena upravo zato što se trošak na tim dvjema lokacijama za određenu godinu ne može jednostavno usporediti jer se on razlikovao već prije sukoba. Naime, prema podatcima koji su upotrijebljeni za metodu izračuna „jedinični trošak” 2013. na lokaciji Ilyich bio je znatno viši od „jediničnog troška” na lokaciji Zaporizhstal. Ta je razlika izražena kao omjer veća od razlike u trošku proizvodnje po vrsti proizvoda na dvjema lokacijama tijekom razdoblja ispitnog postupka, koji je proizvođač izvoznik htio upotrijebiti kako bi potkrijepio tu metodu.

(161)

U svojim primjedbama na konačnu objavu proizvođač izvoznik tvrdio je da Komisija nije sudjelovala u konstruktivnom dijalogu s proizvođačem izvoznikom tako da je zatražila ili navela dodatne informacije koje je možda smatrala potrebnima za odgovarajuću ocjenu tvrdnje. Prema proizvođaču izvozniku Komisija je samo jedanput navela koje su informacije i metodologija potrebne za ocjenu tvrdnje, i to u konačnoj objavi od 17. srpnja 2017.

(162)

Komisija je napomenula da je ta tvrdnja činjenično netočna. Detaljno objašnjenje nedostataka predložene metode prilagodbe dostavljeno je proizvođaču izvozniku 4. travnja 2017. u Prilogu 4. dokumentu s informacijama. Taj je detaljni opis uključen kako bi se proizvođaču izvozniku omogućilo dovoljno vremena da ispravi te nedostatke. Kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi (160) above, proizvođač izvoznik to nije učinio.

(163)

U svojim primjedbama na konačnu objavu proizvođač izvoznik tvrdio je da roba osim toplovaljanih proizvoda od čelika navedenih u prethodnoj uvodnoj izjavi (159) above nije činila znatan dio proizvodnje u Zaporizhstalu i Ilyichu. U potporu toj tvrdnji proizvođač izvoznik uputio je na podatke dostavljene Komisiji 16. veljače 2017. u pogledu proizvedenih količina na lokaciji Ilyich.

(164)

Komisija je u odnosu na to pitanje napomenula da su podatci na koje upućuje proizvođač izvoznik dostavljeni nakon posjeta radi provjere te ih se stoga nije moglo provjeriti. Nadalje, ti se podatci odnose na proizvedene količine u tonama, a ne na njihov trošak ili vrijednost. U podatcima o proizvedenoj količini ne odražavaju se troškovi proizvodnje, posebno s obzirom na to da drugi proizvodi imaju veću dodanu vrijednost te stoga i dodatne troškove, na primjer hladnovaljani i galvanizirani čelik. Kad je riječ o podatcima koje je Komisija upotrijebila u svojim tvrdnjama, proizvođač izvoznik uz svoj odgovor na upitnik o antidampingu dostavio je podatke o prometu koji je ostvarila cijela valjaonica, prometu koji je ostvario relevantni odjel valjaonice i prometu koji je ostvaren za predmetni proizvod. Komisija je tijekom svojeg posjeta provjerila te podatke o prometu te ih je upotrijebila kao zamjensku vrijednost za troškove kako bi pokazala da proizvodi koji nisu toplovaljani proizvodi od čelika čine znatan dio proizvodnje na lokaciji Ilyich.

(165)

U daljnjim primjedbama na konačnu objavu proizvođač izvoznik nije se složio s primjedbom Komisije u prethodnoj uvodnoj izjavi (159) above o tome da su se zbog povećanja proizvodnje proizvoda koji nisu toplovaljani proizvodi od čelika neopravdano povećali „jedinični troškovi” upotrijebljeni u metodi. Proizvođač izvoznik tvrdio je da je ukupno povećanje ukupnih troškova robe prodane na lokaciji Ilyich protivno logici Komisije da zbog povećanja proizvodnje drugih proizvoda može doći do povećanja „jediničnih troškova” izračunanih za toplovaljane proizvode od čelika.

(166)

Komisija se nije složila s tom primjedbom. Kako je prethodno navedeno, proizvođač izvoznik utvrdio je „jedinične troškove” podijelivši ukupne troškove prodane robe (uključujući proizvode koji nisu toplovaljani proizvodi od čelika) s količinom toplovaljanih proizvoda od čelika koje je proizvelo postrojenje tijekom relevantnih razdoblja. Proizvođač izvoznik priznao je da se u razdoblju koje je uzeto u obzir u metodi izračuna količina nekih proizvoda koji nisu toplovaljani proizvodi od čelika znatno povećala. Povećani troškovi proizvodnje koji su iz toga proizašli metodom koju je predložio proizvođač izvoznik pripisani su toplovaljanim proizvodima od čelika, što je dovelo do povećanja „jediničnih troškova” (odnosno pridonijelo povećanju „jediničnih troškova” u relevantnom razdoblju) na temelju kojih je proizvođač izvoznik predložio prilagodbu troškova na lokaciji Ilyich. To je i dalje točno bez obzira na to jesu li se ukupni troškovi robe koja se prodaje u valjaonici povećali, smanjili ili ostali isti.

(167)

Kad je riječ o Komisijinoj primjedbi u uvodnoj izjavi (159). da je metoda trebala pratiti kretanja sve do razdoblja ispitnog postupka, proizvođač izvoznik u svojim je primjedbama na konačnu odluku tvrdio da nije mogao dostaviti podatke za razdoblje ispitnog postupka kako bi ih se upotrijebilo u metodi jer je revidirani izvještaj za 2016. tek nedavno postao dostupan.

(168)

U tom je pogledu Komisija naglasila kako je proizvođač izvoznik mogao dostaviti znatnu količinu podataka za razdoblje ispitnog postupka za potrebe ispunjivanja upitnika o antidampingu. Stoga nije jasno zašto proizvođač izvoznik nije mogao prikupiti podatke za razdoblje ispitnog postupka za potrebe obrazloženja metode koju predlaže. Tim više što je proizvođač izvoznik, kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi (162) above, imao priliku to učiniti, a i dovoljno vremena da to učini.

(169)

Konačno, u svojim primjedbama na konačnu objavu proizvođač izvoznik ustrajao je na tome da razlika u troškovima proizvodnje po vrsti proizvoda između dviju proizvodnih lokacija tijekom razdoblja ispitnog postupka, navedena u prethodnoj uvodnoj izjavi (160) above, ide u prilog metodi prilagodbe jer je razlika slična onoj koja proizlazi iz metode.

(170)

Komisija se nije složila s tom primjedbom. Proizvođač izvoznik u svojim primjedbama nije se osvrnuo na činjenicu da je, prema podatcima upotrijebljenima u metodi izračuna, „jedinični trošak” 2013. (odnosno u uobičajenim uvjetima u razdoblju prije sukoba) u Ilyichu bio znatno viši od „jediničnog troška” u Zaporizhstalu. Ta je razlika izražena kao omjer veća od razlike u trošku proizvodnje po vrsti proizvoda na dvjema lokacijama tijekom razdoblja ispitnog postupka. To znači ili da se razlika između jediničnih troškova Ilyicha i Zaporizhstala smanjila između 2013. i razdoblja ispitnog postupka (odnosno jedinični trošak Ilyicha smanjio se razmjerno jediničnim troškovima Zaporizhstala) ili da su „jedinični troškovi” upotrijebljeni u metodi potpuno nepouzdani. Kako je pojašnjeno u prethodnoj uvodnoj izjavi (159)., barem je potonje istinito jer su „jedinični troškovi” u okviru metode narušeni uključivanjem troška prodaje drugih proizvoda koji se razvijao drukčije na objema lokacijama tijekom relevantnog razdoblja. Iz toga slijedi da razlika u trošku proizvodnje po vrsti proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka ne ide u prilog točnosti metode koju je predložio proizvođač izvoznik.

(171)

Ta je tvrdnja odbijena zbog prethodno opisanih razloga.

(172)

Zaporizhstal je u svojim financijskim izvještajima priznao da su znatni gubitci posljedica tečajnih razlika zbog konverzije transakcija koje nisu denominirane u ukrajinskim grivnjama. Proizvođač izvoznik tvrdio je da bi te troškove, koji nisu nastali u uobičajenom tijeku trgovine, trebalo utvrditi u skladu s člankom 2. stavkom 6. točkom (c) osnovne uredbe i ograničiti na razini koja predstavlja uobičajene uvjete poslovanja društva.

(173)

Komisija se nije složila s tim argumentom. Ti su gubitci primjereno knjiženi u poslovnim knjigama društva i nastali su tijekom razdoblja ispitnog postupka. Stoga je Komisija odbila tu tvrdnju jer je smatrala da se velik dio troškova prodaje te općih i administrativnih troškova društva odnosio na njegovo poslovanje te ih je uključila u izračun uobičajene vrijednosti.

(174)

U svojim primjedbama na dokument s informacijama proizvođač izvoznik priznao je da su financijski troškovi upotrijebljeni za izračun troškova prodaje te općih i administrativnih troškova na lokaciji Zaporizhstal primjereno knjiženi u poslovnim knjigama društva i da su nastali tijekom razdoblja ispitnog postupka. Proizvođač izvoznik zatim je ponovio svoj argument da su se predmetni troškovi prodaje te opći i administrativni troškovi trebali temeljiti na članku 2. stavku 6. točki (c) osnovne uredbe jer se neki financijski troškovi nisu odnosili na proizvodnju i/ili prodaju proizvoda. Kako bi potkrijepio taj argument, proizvođač izvoznik dostavio je novi skup podataka, dosta vremena nakon posjeta radi provjere i podnošenja izvornog zahtjeva. Konačno, proizvođač izvoznik istaknuo je nekoliko odredbi osnovne uredbe kojima se uređuje izračun troškova prodaje te općih i administrativnih troškova i kojima se zahtijeva „razuman” izračun.

(175)

Komisija se nije složila s tom analizom. U skladu s člankom 2. stavkom 6. osnovne uredbe troškovi prodaje te opći i administrativni troškovi temelje se na stvarnim podatcima o proizvodnji i prodaji. Članak 2. stavak 6. točka (c) aktivira se samo kad se ti iznosi ne mogu utvrditi. Kao što je proizvođač izvoznik priznao, stvarni podatci o troškovima prodaje te općim i administrativnim troškovima dostupni su u njegovim poslovnim knjigama i uključuju predmetne financijske troškove. Argument da se neki financijski troškovi ne odnose na proizvodnju i/ili prodaju proizvoda potrebno je odbiti. Prvo, podatci koje je proizvođač izvoznik dostavio kako bi potkrijepio tu tvrdnju ne mogu se provjeriti u ovoj fazi ispitnog postupka. Proizvođač izvoznik dobio je dovoljno vremena za dostavljanje tih informacija i o tome je obaviješten prije posjeta, ali nije iskoristio tu priliku. Drugo, Zaporizhstal je aktivan samo u proizvodnji i prodaji svojih proizvoda. Proizvođač izvoznik nikad nije dostavio nikakve dokaze o suprotnom. Upućivanje na zahtjev prema kojem izračun troškova prodaje te općih i administrativnih troškova treba biti razuman nije primjereno jer Komisija nije izračunala predmetne troškove prodaje te opće i administrativne troškove, nego ih je utvrdila u skladu sa zahtjevima iz članka 2. stavka 6. osnovne uredbe. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(176)

U svojim primjedbama na konačnu objavu proizvođač izvoznik tvrdio je da su se predmetni troškovi odnosili na sveukupno gospodarsko upravljanje postrojenjem, ali ne i na upravljanje proizvodnjom i prodajom predmetnog proizvoda. Proizvođač izvoznik nadalje je tvrdio da se Komisija nije očitovala o dokazima koji se odnose na njegov zahtjev za isključivanje tih troškova. Proizvođač izvoznik zatim je tvrdio da je Komisija odbacila i samu činjenicu da su uopće dostavljeni dokazi kojima se potkrepljuje ta tvrdnja, navodeći da nisu dostavljeni dokazi koji bi bili proturječni tomu da je Zaporizhstal aktivan samo u proizvodnji i prodaji svojih proizvoda. Konačno, kao odgovor na primjedbu Komisije da je novi skup podataka dostavljen u potporu isključivanju određenih financijskih troškova proizvođač izvoznik izjavio je da je ta tvrdnja navedena kao odgovor na upitnik o antidampingu te da se relevantni podatci nalaze u revidiranom izvješću dostavljenom uz taj odgovor.

(177)

U odgovoru na prethodno navedeno Komisija je napomenula da je proizvođač izvoznik podnio dva zahtjeva povezana s tom tvrdnjom. Prvi je zahtjev podnio kao odgovor na upitnik o antidampingu i potkrijepio ga u svojoj komunikaciji od 5. siječnja 2017., a odnosio se na prilagodbu financijskih troškova Zaporizhstala povijesnoj razini pod uobičajenim uvjetima poslovanja. Drugi je zahtjev prvi put izrazio u primjedbama na dokument s informacijama 2. svibnja 2017., nakon provjere Zaporizhstala, a odnosio se na prilagodbu troškova prodaje, općih i administrativnih troškova isključivanjem troškova koji navodno nisu povezani s proizvodnjom i/ili prodajom predmetnog proizvoda.

(178)

Kako je pojašnjeno u prethodnoj uvodnoj izjavi (175)., Komisija ne može prilagoditi financijske troškove Zaporizhstala povijesnoj razini u uobičajenim uvjetima poslovanja jer se u skladu s člankom 2. stavkom 6. osnovne uredbe troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi temelje na stvarnim podatcima o proizvodnji i prodaji. Ti su podatci bili dostupni Komisiji i upotrijebljeni su u relevantnom izračunu. Proizvođač izvoznik u svojim primjedbama na konačnu objavu nije dostavio nikakve nove argumente o tom pitanju pa nije potrebno dodatno pojašnjenje.

(179)

Kad je riječ o drugom zahtjevu, odnosno o prilagodbi uobičajene vrijednosti Zaporizhstala kako bi se isključili troškovi koji navodno nisu povezani s proizvodnjom i/ili prodajom predmetnog proizvoda, Komisija je napomenula da iz primjedbi na dokument s informacijama nije jasno da se ti troškovi ne odnose izravno ili neizravno na proizvodnju i/ili prodaju predmetnog proizvoda. Kako je prethodno navedeno, prema saznanjima Komisije aktivnosti Zaporizhstala ograničene su na proizvodnju i prodaju vlastitog proizvoda. Stoga bi njegovi financijski troškovi obično na neki način bili povezani s tim aktivnostima. Točno je da stavke za koje je proizvođač izvoznik u svojim primjedbama na dokument s informacijama spomenuo da nisu povezane s proizvodnjom i/ili prodajom predmetnog proizvoda uključuju ulaganja povezana s novčanim tokom, zajmove društvima kćerima koja proizvode sirovine ili obveze koje proizlaze iz naknada za zaposlenike. Čini se da su ti troškovi barem neizravno povezani s proizvodnjom i/ili prodajom predmetnog proizvoda.

(180)

Dodatna provjera tog pitanja nije bila moguća jer je taj zahtjev dostavljen tek 2. svibnja 2017., dugo nakon završetka relevantnog posjeta radi provjere (odnosno 24. studenoga 2016.). U Komunikaciji od 5. siječnja 2017., koja je isto tako dostavljena nakon relevantnog posjeta radi provjere, proizvođač izvoznik spomenuo je da su neki od financijskih troškova povezanih sa zajmovima preuzeti za općenite svrhe i nisu bili povezani s proizvodnjom i prodajom predmetnog proizvoda. U tom trenutku nisu dostavljene dodatne pojedinosti o tom pitanju jer proizvođač izvoznik nije zatražio isključivanje tih zajmova, nego je i dalje zahtijevao prilagodbu financijskih troškova Zaporizhstala povijesnoj razini u uobičajenim uvjetima poslovanja.

(181)

U svojim primjedbama na konačnu objavu proizvođač izvoznik o tom je pitanju izjavio da je Komisiji tijekom posjeta radi provjere u Zaporizhstalu osigurana „potpuna i sveobuhvatna verzija izvješćâ revizora u kojima je jasno postavljeno pitanje dodatnih financijskih troškova valjaonice koji nisu povezani s proizvodnjom i prodajom predmetnog proizvoda”. Proizvođač izvoznik zatim je tvrdio da je Komisija mogla iskoristiti tu priliku kako bi provjerila i, prema potrebi, zatražila dodatna pojašnjenja dokaza koje je dostavio Zaporizhstal.

(182)

Komisija je najprije napomenula da, kako je istaknuo proizvođač izvoznik, potpuni godišnji izvještaji Zaporizhstala nisu bili dostavljeni do posjeta radi provjere iako su zatraženi u upitniku o antidampingu. Zatim je Komisija napomenula da je, kako je proizvođač izvoznik obaviješten u dopisu prije provjere od 27. listopada 2016., svrha posjeta bila provjera informacija u odgovorima na upitnike usporedbom pojedinosti navedenih u njima s izvornim dokumentima, računovodstvenim podatcima o troškovima i financijama te revidiranim financijskim izvještajima. Pitanje jesu li neki od financijskih troškova Zaporizhstala navodno nepovezani s proizvodnjom i prodajom predmetnih proizvoda postavljeno je tek 2. svibnja 2017., a samo ga se spomenulo u komunikaciji od 5. siječnja 2017. Oboje je nastupilo nakon dovršetka posjeta radi provjere u poslovnim prostorima Zaporizhstala. Stoga ispitivanje tog pitanja i provjera tih troškova nisu bili i nisu mogli biti uključeni u Komisijin radni program za taj posjet. Tvrdnjom da je pitanje financijskih troškova koji nisu povezani s proizvodnjom ili prodajom postavljeno jednostavno uključivanjem tih troškova u revidirane izvještaje zanemaruje se svrha posjeta radi provjere i uloga Komisije u tom posjetu, kako su navedene u dopisu proizvođaču izvozniku prije provjere prije njegova početka. Kad se to tumači zajedno s činjenicom da su potpuna revidirana izvješća dostavljena tek tijekom posjeta radi provjere i, kako je prethodno navedeno, nije bilo nimalo jasno da relevantni troškovi nisu povezani s proizvodnjom i prodajom predmetnog proizvoda, taj se dio zahtjeva mora odbiti.

(183)

Ta je tvrdnja odbijena zbog prethodno opisanih razloga.

(184)

Izvozna cijena utvrđena je primjenom opće metodologije iz prethodnog odjeljka 3.1.2. te, posebno, članka 2. stavka 8. osnovne uredbe. Za prodaju preko povezanih uvoznika izvozna cijena izračunana je na temelju članka 2. stavka 9. osnovne uredbe.

(185)

Proizvođač izvoznik tvrdio je da švicarski trgovac, Metinvest International SA („MISA”), djeluje samo kao izvozni odjel proizvodnih lokacija jer ne provodi carinjenje robe koja se dostavlja u Uniju. Nadalje, proizvođač izvoznik tvrdio je da nije trebalo odbiti troškove prodaje, opće i administrativne troškove te dobit trgovca (ili nominalnu proviziju) jer se članak 2. stavak 9. osnovne uredbe ne primjenjuje na ovaj predmet s obzirom na to da se taj trgovac ne nalazi u Uniji.

(186)

Komisija nije izračunala izvoznu cijenu u skladu s člankom 2. stavkom 9. osnovne uredbe za izvoznu prodaju nezavisnim kupcima preko švicarskog trgovca. Međutim, čak i ako je kupac odgovoran za carinjenje, time se ne mijenja činjenica da prodaju izvršava povezani trgovac koji snosi troškove prodaje te opće i administrativne troškove i koji obično nastoji ostvariti dobit za svoje usluge. Stoga je, kako se napominje u uvodnoj izjavi (194), Komisija smatrala da je prilagodba u skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom i. osnovne uredbe opravdana.

(187)

U svojim primjedbama na dokument s informacijama proizvođač izvoznik tvrdio je da MISA nije trgovac koji posluje radi ostvarivanja dobiti, nego povezano društvo kojem su povjereni zadatci za koje je obično odgovoran unutarnji odjel za izvoznu prodaju.

(188)

Na temelju dokaza koji su joj bili na raspolaganju Komisija se nije složila s tom tvrdnjom. MISA je društvo koje posluje radi dobiti i koje sebe opisuje kao društvo koje nastoji pronaći pravu ravnotežu između profitabilnosti, zadovoljstva kupaca i upravljanja rizikom. Djelatnosti MISA-e nisu ograničene na prodaju proizvoda grupacije Metinvest. MISA i proizvodne lokacije imaju različite vlasnike. Konačno, MISA potpisuje detaljne kupoprodajne ugovore s proizvodnim lokacijama. Ti sporazumi sadržavaju odredbe o kaznama za neizvršenje i nedostatno izvršenje odgovarajućih obveza te za rješavanje sporova s trećim osobama koje se obično nalaze u ugovorima između nezavisnih trgovaca, a ne između proizvodnog i prodajnog odjela jednog društva. Na temelju tih dokaza Komisija zaključuje da odnos MISA-e i dviju proizvodnih lokacija više odgovara odnosu s posrednikom nego integriranim prodajnim odjelom. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi (194), relevantna prilagodba opravdana je kad god MISA sudjeluje u transakciji.

(189)

Proizvođač izvoznik u svojim je primjedbama na konačnu objavu iz činjenice da se članak 2. stavak 8. osnovne uredbe primjenjuje na prodaju putem MISA-e zaključio da je Komisija suglasna s tim da MISA djeluje kao odjel grupe za izvoznu prodaju. Proizvođač izvoznik zatim se ponovno nije složio s primjenom članka 2. stavka 10. točke i. osnovne uredbe, tvrdeći da MISA ne djeluje kao posrednik ili trgovac. Kako bi to dodatno naglasio, proizvođač izvoznik tvrdio je da MISA prodaje samo neznatan udio nišnih proizvoda koje ne proizvodi grupa. Proizvođač izvoznik zatim je tvrdio da je to što MISA nastoji pronaći ravnotežu između profitabilnosti, zadovoljstva kupaca i upravljanja rizikom ili sklapa detaljne kupoprodajne ugovore s proizvodnim lokacijama ili ima vlastitog direktora i osoblje, za razliku od valjaonica u Ukrajini, nešto što se zahtijeva kako bi se ispunili odgovarajući pravni zahtjevi u Ukrajini i Švicarskoj.

(190)

Kako je prethodno pojašnjeno, Komisija nije prihvatila tvrdnju da je MISA djelovala kao odjel grupe za izvoznu prodaju. MISA je djelovala kao povezani trgovac te je stoga Komisija primijenila članak 2. stavak 8. u vezi s člankom 2. stavkom 10. točkom i. osnovne uredbe. Nadalje, MISA ne prodaje samo neznatan ili nišni udio proizvoda koje ne proizvodi grupa, iako je ta činjenica sama dovoljno važna za ovaj zaključak. MISA grupi prodaje i znatne količine proizvoda trećih strana. Kad je riječ o dokazima opisanima u prethodnoj uvodnoj izjavi (188) above, proizvođač izvoznik tvrdio je samo da se ti elementi zahtijevaju zakonom i da se njima ne osporava položaj MISA-e kao odjela za izvoz. Nisu dostavljene pojedinosti o tome koji se elementi zahtijevaju kojim zakonima. Nadalje, proizvođač izvoznik nije pojasnio zbog čega se elementima kao što su poslovanje radi dobiti (što je proizvođač izvoznik ranije osporavao u svojim primjedbama na dokument s informacijama) ili sklapanje ugovora koji uključuju klauzule o kaznama za neizvršenje ili nedostatno izvršenje odgovarajućih obveza te rješavanje sporova s trećim stranama ne bi osporavao položaj MISA-e kao odjela za izvoz. Stoga nisu potrebne dodatne primjedbe u pogledu tog pitanja.

(191)

Ta je tvrdnja odbijena zbog prethodno opisanih razloga.

(192)

Komisija je usporedila uobičajenu vrijednost i izvoznu cijenu jedinog proizvođača izvoznika na temelju cijena franko tvornica.

(193)

U slučajevima u kojima je to bilo potrebno kako bi se osigurala primjerena usporedba Komisija je prilagodila uobičajenu vrijednost i/ili izvoznu cijenu za razlike koje utječu na usporedivost cijena, u skladu s člankom 2. stavkom 10. osnovne uredbe. Provedene su prilagodbe za uvozne naknade (u rasponu između 0,1 % i 0,7 %), troškove prijevoza, osiguranja, manipuliranja, utovara i popratne troškove (u rasponu između 1 % i 8 %), pakiranje (u rasponu između 0 % i 0,1 %), troškove kredita (u rasponu između 0 % i 0,7 %), troškove nakon prodaje (u rasponu između 0,1 % i 0,4 %), bankovne naknade (u rasponu između 0 % i 0,3 %) i provizije (u rasponu između 0 % i 0,2 %).

(194)

Nadalje, s obzirom na to da je ukupna prodaja u Uniji izvršena preko povezanog trgovca u Švicarskoj, provedena je relevantna prilagodba na temelju članka 2. stavka 10. točke i. osnovne uredbe.

(195)

Proizvođač izvoznik zatražio je prilagodbu razine trgovine u skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom (d) podtočkom i. osnovne uredbe, tvrdeći da su se prodajni kanali istovjetnog proizvoda na domaćem tržištu znatno razlikovali od prodajnih kanala za predmetni proizvod u Uniji te da je to stoga utjecalo na usporedivost cijena. Tvrdio je i da su postojale stalne i očite razlike u djelovanju i cijenama za različite razine trgovine na domaćem tržištu i u izvoznoj prodaji u Uniji.

(196)

Proizvođač izvoznik nije dokazao stalne i očite razlike u djelovanju i cijenama prodavatelja za različite razine trgovine na domaćem tržištu zemlje izvoznice. Naime, podatcima koje je dostavio proizvođač izvoznik nije potkrijepljen taj nalaz. Komisija je stoga odbila tu tvrdnju.

(197)

U svojim primjedbama na dokument s informacijama proizvođač izvoznik snažno se protivio tom obrazloženju jer ga je smatrao proizvoljnim i nepotkrijepljenim. Međutim, nije dokazao postojanje stalnih i očitih razlika u djelovanju i cijenama prodavatelja za različite razine trgovine na domaćem tržištu zemlje izvoznice. Umjesto toga, usmjerio se samo na prvi dio zahtjeva, tvrdeći da postoje stalne i očite razlike u djelovanju i cijenama u prodaji za različite razine trgovine na različitim tržištima, pri čemu je ispustio uvjet da je to potrebno dokazati na domaćem tržištu. Naime, Komisija je provjerila cijene prodavatelja za različite razine trgovine na domaćem tržištu te nije mogla pronaći stalne i očite razlike.

(198)

Proizvođač izvoznik tvrdio je da je Komisija, ako je smatrala da se članak 2. stavak 10. točka (d) podtočka i. osnovne uredbe ne primjenjuje, trebala iskoristiti članak 2. stavak 10. točku (d) podtočku ii. osnovne uredbe. Osim nejasnog upućivanja na dokaze prima facie, proizvođač izvoznik pritom nije iznio ni jedan argument zašto bi se ta odredba primjenjivala. Na domaćem su tržištu postojale relevantne razine trgovine te nije jasno dokazano da se određeni poslovi odnose na razine trgovine koje ne uključuju one koje treba upotrijebiti u usporedbi. Stoga se ta odredba ne može primijeniti na predmetni slučaj.

(199)

Proizvođač izvoznik u svojoj je primjedbi na konačnu objavu tvrdio da je Komisija proturječila sama sebi ističući da, iako postoje različite razine trgovine na domaćem tržištu, proizvođač izvoznik nije dokazao da postoje stalne i očite razlike u djelovanju i cijenama prodavatelja za te razine.

(200)

Komisija nije uočila proturječje u toj izjavi.

(201)

Osim toga, proizvođač izvoznik tvrdio je da je u svojoj komunikaciji od 5. siječnja 2017. dostavio Komisiji svoju analizu i usporedbu različitih razina trgovine na domaćem tržištu utvrdivši i usporedivši razine trgovine na domaćem tržištu i dokazavši da je razlika u cijenama među tim razinama stalna.

(202)

Komisija je u svojem odgovoru istaknula da je društvo u predmetnoj komunikaciji usporedilo različite domaće kanale prodaje, a ne razine trgovine, jedne od svojih proizvodnih lokacija. U toj već netočnoj usporedbi proizvođač izvoznik tvrdio je i da je kanal koji je najsličniji prodajnom kanalu Unije onaj izravni, odnosno onaj koji ne uključuje sudjelovanje domaćeg trgovca. Nisu dostavljeni dokazi o tome zašto bi tomu bilo tako, posebno imajući na umu činjenicu da su sve njegove prodaje Uniji izvršene putem povezanog trgovca u Švicarskoj, odnosno MISA-e. Komisija je stoga zadržala svoje stajalište da proizvođač izvoznik nije dokazao da postoje stalne i očite razlike u djelovanju i cijenama prodavatelja za različite razine trgovine na domaćem tržištu zemlje izvoznice.

(203)

Proizvođač izvoznik u svojim je primjedbama na konačnu objavu tvrdio i da se Komisija nije izjasnila o činjenici da je dostavio revidirani popis izvozne prodaje svojeg povezanog društva, MISA-e. Na tom se popisu proizvođač izvoznik osvrnuo na napomenu Komisije u pogledu utvrđenih razina trgovine za velik broj transakcija, koje su bile netočne u izvornom odgovoru na upitnik o antidampingu. Proizvođač izvoznik tvrdio je da se ne može reći da su te informacije dostavljene prekasno u tijeku ispitnog postupka jer ih je Komisija mogla, prema potrebi, provjeriti tijekom svojeg posjeta radi provjere koji je provela u povezanim subjektima društva u Uniji.

(204)

Komisija se nije složila s tom tvrdnjom. Dodatne informacije na popisu prodaje MISA-e dostavljene su nakon provjere MISA-e. Kako bi se izbjegla upravo takva situacija, Komisija je prije provjere u poslovnim prostorima MISA-e u svojoj komunikaciji od 17. siječnja 2017. podsjetila to društvo da je, ako je potrebna provjera zahtjeva ili nekih njegovih aspekata, taj zahtjev potrebno dostaviti do razumnog trenutka prije posjeta radi provjere kako bi skupina zadužena za tu provjeru mogla pripremiti relevantan dio posjeta. Konačno, čak i da je Komisija mogla provjeriti te podatke u poslovnim prostorima MISA-e, to ne bi izmijenilo činjenicu da proizvođač izvoznik, kako je prethodno navedeno, nije dokazao da su postojale stalne i očite razlike u djelovanju i cijenama prodavatelja za različite razine trgovine na domaćem tržištu zemlje izvoznice.

(205)

U svojim primjedbama na konačnu objavu proizvođač izvoznik ponovio je i tvrdnju da je Komisija, ako je smatrala da dokazi koje je društvo dostavilo kako bi potkrijepilo svoj zahtjev u pogledu članka 2. stavka 10. točke (d) podtočke i. osnovne uredbe nisu bili dostatni kako bi se dokazale stalne i očite razlike u djelovanju i cijenama prodavatelja za različite razine trgovine na domaćem tržištu, iste dokaze mogla upotrijebiti za primjenu posebne prilagodbe na temelju članka 2. stavka 10. točke (d) podtočke ii., na primjer u slučaju „nepostojanja relevantnih razina na domaćem tržištu”. Međutim, kako je prethodno navedeno, Komisija je utvrdila da relevantne razine trgovine jesu postojale na domaćem tržištu. Proizvođač izvoznik nije dokazao da su postojale stalne i očite razlike u djelovanju i cijenama prodavatelja za te razine, ali to ne mijenja činjenicu da su te razine postojale na domaćem tržištu. Stoga nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka 2. stavka 10. točke (d) podtočke ii. osnovne uredbe.

(206)

Ta je tvrdnja odbijena zbog prethodno opisanih razloga.

(207)

Proizvođač izvoznik tvrdio je i da je, kako bi se osigurala primjerena usporedba, uobičajenu vrijednost trebalo prilagoditi zbog troškova prijevoza istovjetnog proizvoda između proizvodne lokacije i povezanog domaćeg trgovca.

(208)

U skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom (e) osnovne uredbe prilagodba se provodi za razlike u izravno povezanim troškovima nastalima prilikom dopremanja predmetnog proizvoda i/ili istovjetnog proizvoda iz poslovnih prostora izvoznika do nezavisnog kupca, ako su ti troškovi uključeni u naplaćene cijene. Tom odredbom nisu obuhvaćeni troškovi prijevoza između dviju povezanih strana, za koje se čini da nisu uključeni u cijenu naplaćenu nezavisnom kupcu. Stoga je Komisija odbila tu tvrdnju.

(209)

Nakon objave dokumenta s informacijama proizvođač izvoznik dostavio je novi skup podataka o prodaji povezanih uvoznika. Komisija je naknadno provjerila taj skup podataka. Ti su novi podatci utjecali na izračun dampinga koji je izvorno utvrđen u dokumentu s informacijama.

(210)

Za tog je proizvođača izvoznika Komisija usporedila ponderiranu prosječnu uobičajenu vrijednost svake vrste istovjetnog proizvoda s ponderiranom prosječnom izvoznom cijenom odgovarajuće vrste predmetnog proizvoda, u skladu s člankom 2. stavcima 11. i 12. osnovne uredbe.

(211)

Razina suradnje iz Ukrajine bila je vrlo visoka jer je izvoz proizvođača izvoznika koji surađuje činio više od 95 % ukupnog izvoza u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka. Na temelju toga Komisija je utvrdila dampinšku maržu na razini zemlje na istoj razini kao za tog jedinog proizvođača izvoznika.

(212)

Dampinške marže, izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose kako slijedi:

(213)

Unutar Unije 17 društava dostavilo je podatke o proizvodnji i prodaji tijekom ispitivanja reprezentativnosti i navelo da su tijekom razdoblja ispitnog postupka proizvodili istovjetni proizvod. Na temelju dostupnih informacija iz pritužbe tih 17 društava čini oko 90 % proizvodnje istovjetnog proizvoda u Uniji.

(214)

Osim tih 17 društava, postojalo je još pet drugih društava koja su proizvodila istovjetan proizvod tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(215)

Jedna zainteresirana strana tvrdila je da bi se uključivanjem podataka talijanskog proizvođača, društva Ilva, narušila slika o šteti za cijelu industriju čelika u Uniji, uzimajući u obzir konkretnu situaciju u tom društvu (13), i da bi tog talijanskog proizvođača stoga trebalo isključiti. Međutim, u skladu s člankom 4. stavkom 1. osnovne uredbe pojam „industrija Unije” odnosi se na proizvođače Unije u cjelini istovjetnih proizvoda ili na njihov većinski udio. Budući da Komisija nije imala razloga svoju analizu ograničiti na većinski udio, morala je analizirati cijelu industriju, uključujući društvo Ilva. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(216)

Ukupna proizvodnja u Uniji tijekom razdoblja ispitnog postupka utvrđena je u iznosu od oko 72,9 milijuna tona. Komisija je tu brojku utvrdila na temelju informacija podnositelja pritužbe i svih poznatih proizvođača u Uniji. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi (7), šest proizvođača iz Unije odabrano je u uzorak koji čini više od 45 % ukupne proizvodnje istovjetnog proizvoda u Uniji, a koji se smatrao reprezentativnim uzorkom.

(217)

Poslovni model proizvođača iz Unije i njihov stupanj vertikalne integracije razlikuju se. Neovisno o tome, industrija Unije općenito se može smatrati industrijom s visokim stupnjem vertikalne integracije, kako je dodatno objašnjeno u uvodnoj izjavi (219) u nastavku.

(218)

Kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi (45), predmetni proizvod obuhvaćen je nizom oznaka KN, uključujući određene ex oznake. Kako se ne bi podcijenila potrošnja u Uniji i kako bi se uzeo u obzir vidljivi marginalni učinak tih oznaka na ukupnu potrošnju, obujam uvoza oznaka KN ex u potpunosti je uzet u obzir za potrebe izračuna potrošnje u Uniji.

(219)

Budući da je industrija Unije uglavnom vertikalno integrirana i da se predmetni proizvod smatra osnovnim materijalom za proizvodnju različitih proizvoda s dodanom vrijednosti na kraju proizvodnog lanca, počevši od hladnovaljanih proizvoda, potrošnja na ograničenom i slobodnom tržištu zasebno je analizirana.

(220)

Razlika između ograničenog i slobodnog tržišta relevantna je za analizu štete. Osim toga, transferne cijene određene su na ograničenom tržištu unutar skupina u skladu s različitim cjenovnim politikama. Nasuprot tome, proizvodnja namijenjena slobodnom tržištu u Uniji izravno se natječe s uvozom predmetnog proizvoda te su cijene određene kao cijene na slobodnom tržištu.

(221)

Kako bi osigurala što potpuniju sliku industrije Unije, Komisija je pribavila podatke za cjelokupnu djelatnost povezanu s istovjetnim proizvodom te utvrdila je li proizvodnja bila namijenjena ograničenoj upotrebi ili slobodnom tržištu. Komisija je utvrdila da je oko 58 % ukupne proizvodnje proizvođača iz Unije tijekom razdoblja ispitnog postupka bilo namijenjeno ograničenoj upotrebi.

(222)

Nakon objave dokumenta s informacijama srpski proizvođač izvoznik napomenuo je da se između 2015. i razdoblja ispitnog postupka potrošnja predmetnog proizvoda na slobodnom tržištu smanjila za više od 1,2 milijuna tona i da to upućuje na veliko smanjenje potrošnje u Uniji tijekom druge polovine 2015. Stoga je zatražio da Komisija dodatno ispita jesu li podatci o prodaji na slobodnom tržištu koje je dostavila industrija Unije zaista točni.

(223)

Komisija je analizirala podatke o prodaji i potrošnji koje je dostavila industrija Unije i potvrdila da su podatci o potrošnji na slobodnom tržištu koje je dostavila industrija Unije točni i pouzdani.

(224)

Komisija je utvrdila ograničenu potrošnju u Uniji na temelju ograničene upotrebe i ograničene prodaje svih poznatih proizvođača u Uniji na tržištu Unije. Na temelju toga ograničena potrošnja u Uniji razvijala se kako slijedi:

Tablica 1.

Ograničena potrošnja na tržištu Unije (u tonama)

(225)

Tijekom razmatranog razdoblja ograničena potrošnja Unije na tržištu Unije ostala je stabilna.

(226)

Komisija je utvrdila potrošnju na slobodnom tržištu Unije na temelju (a) prodaje na tržištu Unije svih poznatih proizvođača u Uniji i (b) uvoza u Uniju iz trećih zemalja, kako je izvijestio Eurostat, čime je uzela u obzir i podatke koje su dostavili proizvođači izvoznici koji surađuju u predmetnim zemljama. Na temelju toga potrošnja na slobodnom tržištu u Uniji razvijala se kako slijedi:

Tablica 2.

Potrošnja na slobodnom tržištu (u tonama)

(227)

Tijekom razmatranog razdoblja potrošnja na slobodnom tržištu u Uniji povećala se za oko 5 %. To je povećanje uglavnom rezultat gospodarskog oporavka industrije na kraju proizvodnog lanca.

(228)

Komisija je ispitala bi li uvoz predmetnog proizvoda podrijetlom iz predmetnih zemalja trebalo procijeniti kumulativno, u skladu s člankom 3. stavkom 4. osnovne uredbe.

(229)

Tom se odredbom propisuje da se uvoz iz više od jedne zemlje kumulativno ocjenjuje jedino ako je utvrđeno da:

(230)

Dampinške marže utvrđene u pogledu uvoza iz predmetnih zemalja navedene su u prethodnom odjeljku 3. „Damping”. Sve te marže više su od praga de minimis utvrđenog u članku 9. stavku 3. osnovne uredbe.

(231)

Procijenjeno je da obujam uvoza iz Brazila, Irana, Rusije i Ukrajine nije bio zanemariv u smislu članka 3. stavka 4. osnovne uredbe. Tijekom razdoblja ispitnog postupka Brazil, Iran, Rusija i Ukrajina držali su tržišni udio od 1,79 %, 3,32 %, 4,29 % odnosno 3,17 %, kako je navedeno u tablici 3. u nastavku.

(232)

S druge strane, utvrđeno je da je obujam uvoza iz Srbije bio neznatan u smislu članka 3. stavka 4. osnovne uredbe. Naime, obujam uvoza iz Srbije smanjio se s 427 558 tona 2015. na oko 354 000 tona tijekom RIP-a, što je dovelo do tržišnog udjela od samo 1,04 %. Komisija obično „neznatnim” smatra tržišni udio ispod praga od 1 % utvrđenog osnovnom uredbom u fazi pokretanja postupka. Međutim, Komisija je u ovom slučaju utvrdila da je 1,04 % još uvijek neznatno jer bi se 0,04 % trebalo smatrati nematerijalnim, posebno kad je, u relativnom smislu, srpski obujam uvoza znatno niži od obujma iz svake od ostalih četiriju zemalja. Naime, obujam uvoza iz Srbije bio je gotovo dvostruko manji od obujma iz Brazila, druge najmanje zemlje u smislu obujma uvoza.

Tablica 3.

Obujam uvoza (u tonama) i tržišni udio

(233)

Nakon konačne objave i na saslušanju održanom 27. srpnja 2017. podnositelj pritužbe tvrdio je da bi srpski izvoz trebalo kumulativno procijeniti u odnosu na uvoz iz drugih četiriju zemalja jer je srpski izvoz prešao prag de minimis od 1 %. Prema njegovu mišljenju, ako prag iznosi 1 %, nisu moguće nikakve iznimke, bez obzira na to koliko bi malen bio dodatni postotak.

(234)

Komisija je odbila taj argument. Odluka o tome bi li trebalo kumulativno procijeniti uvoz ili ne mora se temeljiti na svim kriterijima utvrđenima u članku 3. stavku 3. osnovne uredbe. Člankom 3. stavkom 4. ne daje se posebna važnost ni jednom od tih pojedinačnih kriterija. Iako je točno da se uvoz iz određene zemlje ne može zbrajati ako je njegov obujam zanemariv, iz toga ne proizlazi ipso facto da ih se u suprotnome treba zbrajati. Nadalje, osnovnom uredbom ne propisuju se izričito pragovi zanemarivosti. Iako članak 5. stavak 7. osnovne uredbe može biti smjernica u pogledu zanemarivog obujma uvoza, članak 3. stavak 4. ne uključuje upućivanje na te pragove. Naprotiv, formulacija je dovoljno fleksibilna da bi se Komisiji omogućilo da provede analizu svakog pojedinačnog slučaja uzimajući u obzir nematerijalnost „dodatnog” obujma od 0,04 %.

(235)

Nadalje, Komisija je utvrdila da su se srpske izvozne cijene razlikovale od izvoznih cijena ostalih četiriju predmetnih zemalja zbog sljedećih razloga:

Tablica 4.

Uvozne cijene (EUR/tona)

(236)

U tom se pogledu na temelju određivanja cijena, zajedno s neznatnim obujmom, može zaključiti da se srpski proizvođač izvoznik ravnao prema drugim cijenama predmetnog proizvoda i da ih nije određivao. To je vidljivo i iz činjenice da je smanjenje njegovih cijena između 2015. i razdoblja ispitnog postupka niže i u relativnom smislu, u usporedbi sa smanjenjem cijena ostalih četiriju predmetnih zemalja.

(237)

Nakon konačne objave, tijekom saslušanja održanog 27. srpnja 2017. (vidjeti uvodnu izjavu 33.) podnositelj pritužbe od službi Komisije zatražio je da dostavi podatke o sniženjima cijena za srpskog proizvođača izvoznika kako bi mogao preispitati izjave Komisije, kako su navedene u uvodnim izjavama (235). i (236)., da se srpski proizvođač izvoznik ravna prema drugim cijenama i ne određuje te cijene. Nadalje, podnositelj pritužbe smatra da nema dokaza da se srpski proizvođač izvoznik ravna prema drugim cijenama.

(238)

Komisija je napomenula da je prethodno navela prosječne cijene uvoza iz predmetnih zemalja. Ti podatci pokazuju da su srpske cijene uvoza bile najviše 2013. (468 EUR po toni) te da su ostale najviše sljedećih godina do cijene u RIP-u (365 EUR po toni). Osim toga, indeks iz prethodne tablice 4. pokazao je da se relativan pad srpskih cijena kretao sa 100 na 78 ako je 2013. indeksirana kao 100, dok su preostale četiri zemlje zabilježile pad na 75 (Brazil), 70 (Iran), 72 (Rusija) i 74 (Ukrajina). Podnositelj pritužbe stoga je mogao preispitati nalaz Komisije da se srpski proizvođač izvoznik ravna prema drugim cijenama i ne određuje ih, kako u odnosu na cijenu uvoza, tako i u odnosu na njezin relativan pad između 2013. i RIP-a. Komisija za tu procjenu nije upotrijebila podatke o sniženjima cijena jer izračuni sniženja cijena daju samo kratak pregled tijekom razdoblja ispitnog postupka te stoga ne omogućuju usporedbu kretanja cijena tijekom više godina. Budući da podnositelj pritužbe nije dostavio dodatne razloge zbog kojih bi postojala potreba za konačnom objavom podataka o sniženjima cijena povrh preispitivanja izjava navedenih u prethodnim uvodnim izjavama (235) i (236), Komisija je odbila taj zahtjev.

(239)

Kako podnositelj pritužbe nije osporio podatke iz tablice 4., Komisija je potvrdila svoj nalaz da je srpski proizvođač izvoznik samo slijedio kretanja cijena koja su odredili drugi uvoznici i nije provodio agresivnu strategiju određivanja cijena kao subjekt koji određuje cijene.

(240)

Stoga je Komisija zaključila da se uvoz iz Srbije ne bi trebao kumulativno procijeniti s uvozom iz ostalih četiriju zemalja. S obzirom na nalaz da je uvoz iz Srbije bio na razini de minimis zaštitne mjere nepotrebne su u pogledu uvoza toplovaljanih plosnatih proizvoda podrijetlom iz Srbije. Stoga je, u skladu s člankom 9. stavkom 2. osnovne uredbe, potrebno završiti postupak u vezi s uvozom iz Srbije.

(241)

Komisija je procijenila i uvjete tržišnog natjecanja među dampinškim uvozom iz ostalih četiriju zemalja i uvjete tržišnog natjecanja između dampinškog uvoza i istovjetnog proizvoda te utvrdila da su slični. Naime, uvezeni proizvodi natjecali su se međusobno i s istovjetnim proizvodom koji se proizvodi u Uniji. Ti su proizvodi međusobno zamjenjivi i stavljeni na tržište Unije preko usporedivih prodajnih kanala te su prodani sličnim kategorijama krajnjih kupaca.

(242)

Nakon pokretanja ispitnog postupka nekoliko je strana dostavilo primjedbe u pogledu kumulativne procjene učinaka uvoza iz predmetnih zemalja. Misija Ukrajine pri Europskoj uniji, Ministarstvo industrije i trgovine Rusije i jedan ruski proizvođač izvoznik te dva proizvođača izvoznika iz Brazila osporavali su primjerenost kumulativne procjene uvoza iz svojih zemalja s drugim ispitanim zemljama te su tvrdili da se njihov uvoz ne bi trebao kumulativno procjenjivati s drugim uvozom. Misija Ukrajine pri Europskoj uniji tvrdila je da je obujam ukrajinskog uvoza bio stabilan u razdoblju 2011. – 2016., za razliku od drugih zemalja i da postoji znatna razlika između geografske strukture uvoza iz Ukrajine, s jedne strane, i iz Brazila, Irana, Srbije i Rusije, s druge strane. Ministarstvo industrije i trgovine Rusije smatralo je da je potrebno detaljno ocijeniti uvjete tržišnog natjecanja. Ruski proizvođač izvoznik tvrdio je da se njegov uvoz tijekom razmatranog razdoblja zapravo smanjio, da se dio njegova uvoza odnosio na ograničenu nabavu unutar grupacije te da, kao takav, nije ušao na slobodno tržište Unije i da je prodavao drukčije vrste proizvoda. Nadalje, jedan brazilski proizvođač izvoznik tvrdio je da nije slijedio slično kretanje cijena i da je taj uvoz distribuiran preko drukčijih prodajnih kanala u odnosu na uvoz iz ostalih četiriju predmetnih zemalja. Drugi brazilski proizvođač izvoznik tvrdio je da je brazilski uvoz neznatan i da se u uvozu iz Brazila nisu slijedila ista kretanja kao u uvozu iz ostalih četiriju predmetnih zemalja u smislu obujma, tržišnog udjela i cijene.

(243)

Komisija je odbila te argumente. Uvoz iz Rusije i Ukrajine u Uniju povećao se u apsolutnom smislu tijekom razmatranog razdoblja. Nadalje, čak i da se uvoz smanjio tijekom razmatranog razdoblja, ta činjenica nije kriterij prema kojem se određuje je li obujam uvoza neznatan u smislu članka 3. stavka 4. osnovne uredbe.

(244)

Zbog razloga koji su navedeni u nastavku ocijenjeno je da su uvjeti tržišnog natjecanja između dampinškog uvoza iz Brazila, Irana, Rusije i Ukrajine te istovjetnog proizvoda slični.

(245)

Na temelju prethodno navedenog Komisija je zaključila da su ispunjeni uvjeti za kumulativnu procjenu učinaka uvoza iz Brazila, Irana, Rusije i Ukrajine. Stoga je taj uvoz ispitan kumulativno za potrebe utvrđivanja štete.

(246)

Nakon objave dokumenta s informacijama Komisija je zaprimila nekoliko podnesaka u pogledu kumulativne procjene predmetnih zemalja koji su razmotreni u uvodnim izjavama u nastavku.

(247)

Podnositelj pritužbe tvrdio je da je zbog uvoza iz Srbije prouzročena šteta proizvođačima iz Unije slično kao zbog uvoza iz ostalih četiriju zemalja. U tom je pogledu podnositelj pritužbe uputio na činjenicu da su se obujam i tržišni udio uvoza iz Srbije u apsolutnom smislu udvostručili u razdoblju između 2013. i razdoblja ispitnog postupka, da se i njegova cijena snizila u tom razdoblju i da su zbog uvoza iz Srbije tijekom razdoblja ispitnog postupka cijene proizvođača iz Unije znatno snižene. Nadalje, podnositelj pritužbe tvrdio je i da uvoz iz Srbije ima tržišni udio od 1,04 %, što je malo iznad praga od 1 % iz članka 5. stavka 7. osnovne uredbe. Osim toga, podnositelj pritužbe uputio je na potencijalni rizik od izbjegavanja mjera jer bi se prekidom mjera u pogledu Srbije kineskom matičnom društvu jedinog srpskog proizvođača izvoznika dopustila prodaja u Uniji preko njegova srpskog društva kćeri.

(248)

Komisija je odbila navod da je zbog uvoza iz Srbije prouzročena šteta proizvođačima iz Unije slično kao zbog uvoza iz drugih zemalja zbog razloga koji su utvrđeni u nastavku.

(249)

Osim toga, dva su brazilska proizvođača izvoznika u uzorku tvrdila da je kumulativna procjena uvoza iz Brazila s uvozom iz Irana, Rusije i Ukrajine neopravdana zbog razloga koji su utvrđeni u sljedećim dvjema uvodnim izjavama.

(250)

Jedan je tvrdio da se više od jedne trećine uvoza iz Brazila nije natjecalo s proizvodima iz Irana, Rusije i Ukrajine, čime se dokazuje da su prodajni kanali za uvoz iz Brazila drukčiji nego za uvoz iz Irana, Rusije i Ukrajine. Nadalje, taj je proizvođač izvoznik tvrdio da su, slično kao za Srbiju, brazilske cijene znatno više od prosječnih cijena Irana, Rusije i Ukrajine te da su se i brazilski proizvođači izvoznici ravnali prema drugim cijenama i da ih nisu određivali. Konačno, tvrdio je da nitko od brazilskih proizvođača nije snižavao cijene industrije Unije.

(251)

Drugi brazilski proizvođač izvoznik tvrdio je da je ta kumulativna procjena neprimjerena zbog neznatnog obujma brazilskog uvoza (kao i u slučaju Srbije) i razlike u uvjetima tržišnog natjecanja. U tom je smislu u pogledu neznatnog obujma brazilski proizvođač izvoznik tvrdio da je tržišni udio Brazila premašio prag od 1 % tek od 2015. i da je samo tijekom razdoblja ispitnog postupka iznosio 1,79 %. Osim toga, obujam njegova uvoza bio je premali da bi se njime pridonijelo šteti te je stoga, slično tome, bio nematerijalan. U pogledu različitih uvjeta tržišnog natjecanja uputio je na činjenicu da se gotovo 60 % uvoza predmetnog proizvoda iz Brazila tijekom razdoblja ispitnog postupka odnosilo na prodaju ili transfere povezanim europskim društvima, da se taj uvoz ne natječe izravno s proizvodima namijenjenima slobodnom tržištu i stoga se suočava s drukčijim uvjetima tržišnog natjecanja. Nadalje, osporavao je Komisijinu izjavu u dokumentu s informacijama da su uvoz iz Brazila i istovjetni proizvod iz Unije međusobno zamjenjivi. U tom je kontekstu tvrdio da brazilski proizvođači izvoznici uglavnom izvoze komercijalne vrste toplovaljanih plosnatih proizvoda koji imaju drukčija fizička, kemijska i tehnička svojstva te drukčije krajnje namjene od proizvoda koje proizvodi industrija Unije i koji su uglavnom visokokvalitetne vrste toplovaljanih plosnatih proizvoda. Osim toga, osporavao je da brazilski proizvođači izvoznici upotrebljavaju slične prodajne kanale kao proizvođači izvoznici iz ostalih predmetnih zemalja. Tvrdio je da ti proizvođači obično svoj proizvod prodaju izravno nezavisnim kupcima na slobodnom tržištu Unije, suprotno većini uvoza iz Brazila. Konačno, dostavio je primjedbe na cijene koje su slične primjedbama drugog brazilskog proizvođača izvoznika.

(252)

Komisija je odbila tvrdnje tih dvaju brazilskih proizvođača izvoznika u uzorku kako je utvrđeno u nastavku.

(253)

Prvo, Komisija je za potrebe određivanja potrošnje razmatrala ukupan brazilski uvoz, neovisno o tome što je on uključivao nabavu unutar grupacije. Razlog je tome činjenica da bi, u izostanku takvog uvoza, društva najvjerojatnije nabavljala toplovaljane plosnate proizvode iz drugih izvora dostupnih na slobodnom tržištu Unije, uključujući istovjetni proizvod koji proizvodi industrija Unije.

(254)

Drugo, prodajni kanali iz Brazila za dio se njegove prodaje ne razlikuju od prodajnih kanala Irana, Rusije i Ukrajine. Svi proizvođači koji surađuju iz Brazila, Irana, Rusije i Ukrajine koriste se sličnim prodajnim kanalima te prodaju izravno ili preko povezanog trgovca/uvoznika s poslovnim nastanom unutar ili izvan Unije. Nadalje, u pogledu argumenta da se 60 % uvoza predmetnog proizvoda iz Brazila tijekom razdoblja ispitnog postupka odnosilo na prodaju ili transfere povezanim europskim društvima, da se taj uvoz ne natječe izravno s proizvodima namijenjenima slobodnom tržištu i da je stoga suočen s drukčijim uvjetima tržišnog natjecanja može se napomenuti sljedeće. Dio uvoza predmetnog proizvoda ruskih proizvođača izvoznika isto se tako prodavao povezanim europskih društvima, od čega su dio dalje prerađivala ta povezana europska društva. Stoga se ti proizvođači izvoznici suočavaju s istim uvjetima tržišnog natjecanja.

(255)

Treće, kako je utvrđeno u tablici 4., Komisija je priznala da su brazilske cijene više od prosječnih cijena Irana, Rusije i Ukrajine. Neovisno o tome, iz tablice 4. vidljivo je i da su brazilske cijene tijekom razmatranog razdoblja, tj. tijekom 2013., 2014., 2015. i razdoblja ispitnog postupka, stalno bile niže od cijena srpskog uvoza.

(256)

Četvrto, u pogledu argumenta da su se i brazilski proizvođači izvoznici ravnali prema drugim cijenama umjesto da su ih određivali, cijena srpskog proizvođača uvoznika ocijenjena je u kombinaciji s neznatnim obujmom. Stoga se za Brazil ne može donijeti isti zaključak.

(257)

Peto, kako je već navedeno u tablici 3., obujam brazilskog uvoza iznosio je 608 541 tonu tijekom razmatranog razdoblja, u usporedbi s 354 145 tona srpskog uvoza. U skladu s tim uvoz brazilskih toplovaljanih plosnatih proizvoda bio je više od 70 % veći od srpskog uvoza te je imao tržišni udio od 1,79 % u usporedbi s 1,04 % Srbije. Kao rezultat toga, taj se uvoz ne može smatrati neznatnim.

(258)

Konačno, u pogledu navoda o drukčijoj kombinaciji proizvoda brazilskih proizvođača izvoznika jasno je da su se njihovi proizvodi izravno natjecali s proizvodima Unije i proizvodima drugih proizvođača izvoznika. Suprotno tvrdnji tog proizvođača izvoznika ispitnim postupkom pokazalo se da su sve vrste predmetnog proizvoda, uključujući vrste koje prodaju brazilski proizvođači izvoznici, proizvodili i prodavali i proizvođači iz Unije. U tom je pogledu Komisija napomenula da su više od 99,9 % svih vrsta proizvoda koje prodaju tri brazilska proizvođača izvoznika tijekom razdoblja ispitnog postupka prodavali i proizvođači iz Unije u uzorku. Nadalje, kumulativna procjena provodi se na razini zemlje za cjelokupni opseg predmetnog proizvoda, a ne samo za određene vrste predmetnog proizvoda.

(259)

Nakon konačne objave brazilski proizvođač izvoznik CSN ponovio je da se prodajni kanali i cijene uvoza iz Brazila znatno razlikuju od uvoza iz Irana, Rusije i Ukrajine. Kad je riječ o prodajnim kanalima, spomenuo je da njegovo društvo kći Lusosider nije ni trgovac ni obični uvoznik, već korisnik toplovaljanih plosnatih proizvoda. Tvrdio je da situacija društva NLMK Europe nije ista kao situacija u kojoj se nalazi Lusosider. Naveo je i da Lusosider nema jednostavan pristup toplovaljanim plosnatim proizvodima koji se prodaju na tržištu Unije. U pogledu cijena uvoza spomenuo je da kretanje cijena uvoza iz Brazila slijedi isto uzlazno kretanje kao i cijene uvoza iz Srbije.

(260)

Komisija je odbila te tvrdnje kao neutemeljene. Kad je riječ o prodajnim kanalima, postojala su druga ruska društva kćeri koja su se nalazila u Latviji i Poljskoj, s ruskim matičnim društvom koje nije NLMK, a tijekom RIP-a djelomično su upotrebljavala i u određenoj mjeri prerađivala toplovaljane plosnate proizvode koje su nabavljala od ruskog matičnog društva. Osim toga, unatoč navodu da Lusosider nije imao jednostavan pristup toplovaljanim plosnatim proizvodima koji se prodaju na tržištu Unije, Komisija je tijekom saslušanja obaviještena da se Lusosider tijekom razdoblja ispitnog postupka opskrbljivao iz drugih izvora, kao što su Turska, Tajvan i Rusija. Isto tako, Komisija nema dokaze o tome da proizvođači iz Unije nisu željeli opskrbljivati Lusosider niti je Lusosider dostavio takve dokaze. Usto, kad je riječ o cijenama, Komisija je ponovila da su brazilske cijene tijekom razmatranog razdoblja, tj. tijekom 2013., 2014., 2015. i razdoblja ispitnog postupka (vidjeti uvodnu izjavu (235).), stalno bile niže od cijena srpskog uvoza. Stoga Komisija nije prihvatila zahtjev brazilskog proizvođača izvoznika da se uvoz iz Brazila ne bi trebao kumulativno procijeniti s uvozom iz ostalih triju zemalja.

(261)

Komisija je stoga zaključila da su za ostale četiri zemlje ispunjeni svi kriteriji iz članka 3. stavka 4. te je stoga uvoz iz Brazila, Irana, Rusije i Ukrajine kumulativno ispitan za potrebe utvrđivanja štete.

(262)

Uvoz u Uniju iz Brazila, Irana, Rusije i Ukrajine razvijao se kako slijedi:

Tablica 5.

Obujam uvoza (u tonama) i tržišni udio

(263)

Iz prethodne tablice vidljivo je da se, u apsolutnom smislu, uvoz iz predmetnih zemalja znatno povećao tijekom razdoblja ispitnog postupka. Usporedno s tim, ukupni tržišni udio njihova uvoza u Uniji povećao se za gotovo 5 postotnih bodova (sa 7,45 % 2013. na 12,57 % ili povećanje od 69 %) tijekom razmatranog razdoblja.

(264)

Komisija je cijene uvoza utvrdila na temelju podataka Eurostata. Ponderirana prosječna cijena uvoza u Uniju iz Brazila, Irana, Rusije i Ukrajine razvijala se kako slijedi:

Tablica 6.

Uvozne cijene (EUR/tona)

(265)

Prosječna cijena uvoza iz predmetnih zemalja smanjila se s 442 EUR/tona 2013. na 323 EUR/tona tijekom razdoblja ispitnog postupka. Tijekom razmatranog razdoblja smanjenje prosječne jedinične cijene dampinškog uvoza iznosilo je 27 %.

(266)

Komisija je sniženje cijena tijekom razdoblja ispitnog postupka procijenila uspoređujući:

(267)

Usporedba cijena izvršena je za svaku vrstu proizvoda za transakcije na istoj razini trgovine, nakon potrebnog usklađivanja i odbijanja rabata i popusta. Rezultat usporedbe izražen je kao postotak prometa proizvođača iz Unije tijekom razdoblja ispitnog postupka. Glavne prilagodbe odnosile su se na troškove isporuke (u rasponu između 3,4 % i 8,9 % po proizvođaču iz Unije u uzorku), troškove kredita (u rasponu između 0,1 % i 0,4 %) i popuste (u rasponu između 0,1 % i 2 %).

(268)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi (16)., samo je jedan nepovezani uvoznik dostavio odgovor na upitnik. Na temelju dokaza prikupljenih tijekom provjere tog nepovezanog uvoznika dodan je utvrđeni trošak nakon uvoza od 7 EUR/tona.

(269)

Na temelju prethodno navedenog utvrđeno je da su dampinškim uvozom većine predmetnih proizvođača izvoznika u uzorku snižene cijene industrije Unije u rasponu između 8,45 % i 17,74 %, kako se može vidjeti u tablici u nastavku. Ni za jedno brazilsko društvo nije utvrđeno sniženje cijena.

Tablica 7.

Marže sniženja cijena

(270)

Nakon objave dokumenta s informacijama podnositelj pritužbe i iranski proizvođač izvoznik napomenuli su da informacije navedene u dokumentu s informacijama i u jednom od njegovih priloga nisu dosljedne. Iako je u dokumentu navedeno da za iransko društvo nije utvrđeno sniženje cijena, u posebnom je prilogu za to iransko društvo prikazana marža sniženja cijena od 8,45 %.

(271)

U odgovoru na te primjedbe Komisija potvrđuje da se u tekstu dokumenta s informacijama netočno uputilo na to iransko društvo i da je marža sniženja cijena u prilogu točna.

(272)

Nakon konačne objave brazilski proizvođač izvoznik Usiminas tvrdio je da se člankom 3. stavcima 2. i 3. osnovne uredbe od Komisije zahtijeva da provede odgovarajuću analizu učinka dampinškog uvoza na cijene i da razmotri je li došlo do znatnog sniženja cijene. Takva analiza ne bi se trebala ograničiti na jednostavnu matematičku usporedbu, već bi trebala uključivati i dinamičku procjenu kretanja cijena i odnosa između cijena dampinškog uvoza i cijena domaćih istovjetnih proizvoda tijekom razdoblja.

(273)

Komisija je tu tvrdnju odbacila: najprije je navela ponderirane prosječne jedinične prodajne cijene proizvođača iz Unije na slobodnom tržištu u Uniji u tablici u uvodnoj izjavi (295). Zatim, kako je navedeno u uvodnoj izjavi (297)., Komisija je izjavila da su proizvođači iz Unije morali slijediti silazno kretanje cijena te znatno smanjiti svoje prodajne cijene, posebno tijekom 2015. i razdoblja ispitnog postupka. Budući da je predmetni proizvod trgovačka roba, proizvođači iz Unije morali su slijediti silazno kretanje cijena. Slične su primjedbe Komisije navedene i u uvodnoj izjavi (387). Nadalje, upućuje i na svoju analizu drugih čimbenika koji zajedno ili zasebno nisu mogli prekinuti uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog uvoza (vidjeti uvodnu izjavu (390).). Komisijina analiza stoga se nije ograničila na jednostavnu matematičku usporedbu. Konačno, brazilski proizvođač izvoznik nije naveo nikakve argumente niti je Komisiji poznato zašto bi takva dodatna analiza pridonijela važnosti analize sniženja cijena kad se uzme u obzir vrsta predmetnog proizvoda.

(274)

U skladu s člankom 3. stavkom 5. osnovne uredbe ispitivanje utjecaja dampinškog uvoza na industriju Unije uključivalo je procjenu svih gospodarskih pokazatelja koji su utjecali na stanje industrije Unije tijekom razmatranog razdoblja.

(275)

Makroekonomski pokazatelji (proizvodnja, proizvodni kapacitet, iskorištenost kapaciteta, obujam prodaje, zalihe, rast, tržišni udio, zaposlenost, produktivnost i visina dampinških marži) procijenjeni su na razini cijele industrije Unije. Procjena se temeljila na informacijama koje je dostavio podnositelj pritužbe, a koje su zatim unakrsno provjerene s podatcima koje su dostavili proizvođači iz Unije i dostupnim službenim statističkim podatcima (Eurostat).

(276)

Analiza mikroekonomskih pokazatelja (prodajne cijene, profitabilnost, novčani tok, ulaganja, povrat ulaganja, sposobnost prikupljanja kapitala, plaće i trošak proizvodnje) provedena je na razini proizvođača iz Unije u uzorku. Procjena se temeljila na njihovim informacijama koje su primjereno provjerene.

(277)

Kako bi osigurala što potpuniju sliku industrije Unije, Komisija je pribavila podatke za cjelokupnu proizvodnju predmetnog proizvoda te utvrdila je li proizvodnja bila namijenjena ograničenoj upotrebi ili slobodnom tržištu. Za neke pokazatelje štete koji se odnose na industriju Unije Komisija je zasebno analizirala podatke koji se odnose na slobodno i ograničeno tržište te je provela komparativnu analizu. Ti su čimbenici sljedeći: prodaja, tržišni udio, jedinične cijene, jedinični trošak, profitabilnost i novčani tok. Međutim, ostali gospodarski pokazatelji mogli su se smisleno ispitati samo upućivanjem na cjelokupnu djelatnost, uključujući ograničenu upotrebu industrije Unije. Ti su čimbenici sljedeći: proizvodnja, kapacitet, iskorištenost kapaciteta, ulaganja, povrat ulaganja, zaposlenost, produktivnost, zalihe i troškovi rada. Za te čimbenike Komisija može provesti smislenu procjenu samo upućivanjem na cjelokupnu djelatnost industrije Unije. Ta je analiza u skladu sa sudskom praksom sudova Unije i WTO-a (14).

(278)

Ukupna proizvodnja u Uniji, proizvodni kapacitet i iskorištenost kapaciteta tijekom razmatranog razdoblja razvijali su se kako slijedi:

Tablica 8.

Proizvodnja, proizvodni kapacitet i iskorištenost kapaciteta

(279)

Tijekom razmatranog razdoblja obujam proizvodnje industrije Unije blago se smanjio za oko 1,7 milijuna tona (– 2 %).

(280)

Prijavljeni podatci o kapacitetu odnose se na tehnički kapacitet, što znači da su prilagodbe, koje se smatraju standardima u industriji, uzete u obzir za vrijeme pokretanja, održavanje, uska grla i druga uobičajena zaustavljanja. Proizvodni kapacitet smanjio se tijekom razmatranog razdoblja zbog smanjenja dijela proizvodnog kapaciteta, uglavnom u Belgiji i Italiji.

(281)

Tijekom razmatranog razdoblja stopa iskorištenosti kapaciteta ostala je relativno stabilna, u rasponu između 74,1 % i 76,2 %.

(282)

Obujam prodaje i tržišni udio industrije Unije na slobodnom tržištu tijekom razmatranog razdoblja razvijali su se kako slijedi:

Tablica 9.

Obujam prodaje i tržišni udio (slobodno tržište)

(283)

Obujam prodaje industrije Unije na slobodnom tržištu Unije smanjio se za 5 % tijekom razmatranog razdoblja, s 27,5 milijuna tona na 26 milijuna tona.

(284)

Tijekom razmatranog razdoblja tržišni udio industrije Unije u smislu potrošnje u Uniji smanjio se za više od 8 postotnih bodova, s 85,1 % na 76,7 %. Smanjenje obujma prodaje na slobodnom tržištu Unije i gubitak tržišnog udjela industrije Unije dogodili su se istodobno kad i povećanje potrošnje na slobodnom tržištu Unije, što je pokazatelj pogoršanja konkurentskog položaja proizvođača čelika iz Unije.

(285)

Ograničeni obujam i tržišni udio u Uniji razvijali su se tijekom razmatranog razdoblja kako slijedi:

Tablica 10.

Ograničeni obujam na tržištu Unije i tržišni udio

(286)

Ograničeni obujam industrije Unije (koji čine ograničeni transferi i ograničena prodaja na tržištu Unije) na tržištu Unije u apsolutnom su smislu ostali relativno stabilni tijekom razmatranog razdoblja.

(287)

Udio ograničene upotrebe (izražen kao postotak ukupne proizvodnje) industrije Unije blago se povećao tijekom razmatranog razdoblja, sa 56,9 % 2013. na 58,2 % tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(288)

Zaposlenost je izračunana uzimajući u obzir samo zaposlenike koji izravno rade na istovjetnom proizvodu u različitim čeličanama proizvođača iz Unije. Tom su metodom dobiveni točni podatci koje je relativno jednostavno utvrditi.

(289)

Zaposlenost i produktivnost tijekom razmatranog razdoblja razvijale su se kako slijedi:

Tablica 11.

Zaposlenost i produktivnost

(290)

Razina zaposlenosti industrije Unije smanjila se tijekom razmatranog razdoblja. Tijekom ispitnog postupka Komisija je utvrdila da je to smanjenje prouzročeno potrebom za sniženjem troškova proizvodnje i povećanjem djelotvornosti s obzirom na povećanje tržišnog natjecanja zbog dampinškog uvoza na tržištu. To je dovelo do smanjenja radne snage za 5 % tijekom razmatranog razdoblja, ne uzimajući u obzir neizravno zapošljavanje. Kao posljedica toga i unatoč blagom smanjenju obujma proizvodnje (– 2 %) tijekom razmatranog razdoblja, povećala se produktivnost radne snage industrije Unije, mjerena kao proizvodnja po zaposleniku godišnje (+ 3 %). To pokazuje da se industrija Unije pokušala prilagoditi promijenjenim uvjetima na tržištu kako bi ostala konkurentna.

(291)

Razine zaliha proizvođača iz Unije tijekom razmatranog razdoblja razvijale su se kako slijedi:

Tablica 12.

Zalihe

(292)

Industrija Unije većinu vrsta istovjetnog proizvoda proizvodi na temelju specifičnih narudžbi korisnika. Stoga se zalihe nisu smatrale važnim pokazateljem štete za tu industriju. To je potvrđeno i analizom kretanja završnih zaliha kao postotka proizvodnje. Kako se može prethodno vidjeti, taj je pokazatelj ostao relativno stabilan na otprilike 3,4 % do 3,7 % obujma proizvodnje.

(293)

Sve dampinške marže iz Brazila, Irana, Rusije i Ukrajine bile su znatno više od razine de minimis. Utjecaj visine stvarnih visokih dampinških marži na industriju Unije nije zanemariv s obzirom na obujam i cijene uvoza iz Brazila, Irana, Rusije i Ukrajine.

(294)

Potrošnja u Uniji (slobodno tržište) povećala se oko 5 % tijekom razmatranog razdoblja, dok se obujam prodaje industrije Unije na slobodnom tržištu Unije smanjio oko 5 %. Industrija Unije stoga je izgubila tržišni udio, za razliku od tržišnog udjela uvoza iz Brazila, Irana, Rusije i Ukrajine koji se znatno povećao tijekom razmatranog razdoblja.

(295)

Ponderirane prosječne jedinične prodajne cijene proizvođača iz Unije na slobodnom tržištu u Uniji tijekom razmatranog razdoblja razvijale su se kako slijedi:

Tablica 13.

Prodajne cijene na slobodnom tržištu u Uniji

(296)

Iz prethodne tablice vidljivo je kretanje jedinične prodajne cijene na slobodnom tržištu Unije u usporedbi s odgovarajućim troškom proizvodnje. Prodajne cijene prosječno su bile niže od jediničnog troška proizvodnje, osim 2014. kad se tržište Unije počelo oporavljati te su tržišni udjeli uvoza iz ostalih četiriju predmetnih zemalja bili niži nego u razdoblju ispitnog postupka.

(297)

Trošak proizvodnje općenito je ostao viši od sniženih prodajnih cijena, osim 2014. Kako bi ograničili gubitak tržišnog udjela i s obzirom na to da je predmetni proizvod trgovačka roba, proizvođači iz Unije morali su slijediti silazno kretanje cijena te znatno smanjiti svoje prodajne cijene, posebno tijekom 2015. i razdoblja ispitnog postupka. Budući da je predmetni proizvod trgovačka roba, proizvođači iz Unije morali su slijediti silazno kretanje cijena.

(298)

Među proizvođačima u uzorku određeni su toplovaljani plosnati proizvodi od željeza, nelegiranog čelika ili drugog legiranog čelika za ograničenu potrošnju preneseni ili prodani po transfernim cijenama za daljnju preradu na kraju proizvodnog lanca primjenom različitih politika određivanja cijena (uglavnom na trošak ograničenih transfera i po transfernim cijenama za ograničenu prodaju). Stoga se na temelju kretanja cijena proizvoda za ograničenu upotrebu nije mogao donijeti smislen zaključak.

(299)

Prosječni troškovi rada proizvođača iz Unije tijekom razmatranog razdoblja razvijali su se kako slijedi:

Tablica 14.

Prosječni troškovi rada po zaposleniku

(300)

Tijekom razmatranog razdoblja prosječna plaća po zaposleniku povećala se za 4 %.

(301)

Profitabilnost, novčani tok, ulaganja i povrat ulaganja proizvođača iz Unije tijekom razmatranog razdoblja razvijali su se kako slijedi:

Tablica 15.

Profitabilnost, novčani tok, ulaganja i povrat ulaganja

(302)

Komisija je utvrdila profitabilnost proizvođača iz Unije iskazivanjem neto gubitka prije oporezivanja od prodaje istovjetnog proizvoda na slobodnom tržištu u Uniji kao postotka prometa od te prodaje.

(303)

Profitabilnost se razvijala negativno tijekom razmatranog razdoblja: gubitci su zabilježeni tijekom svih razdoblja, osim 2014. Iako su gubitci 2013. djelomično bili povezani s posljedicama dužničke krize u europodručju, proizvođači čelika iz Unije mogli su se djelomično oporaviti tijekom 2014. i prve polovine 2015. Kako je prikazano u tablici u uvodnoj izjavi (295), tijekom razmatranog razdoblja jedinična prodajna cijena smanjila se za 23 % zbog snažnog pritiska na cijene prouzročenog dampinškim uvozom od druge polovine 2015. nadalje. To je dovelo do znatnoga gubitka od 7,8 % tijekom razdoblja ispitnog postupka, što je najgori rezultat tijekom razmatranog razdoblja.

(304)

Neto novčani tok sposobnost je proizvođača iz Unije da samostalno financiraju svoje aktivnosti. Kretanje neto novčanog toka slijedilo je slično silazno kretanje profitabilnosti te je postalo negativno i došlo na neodržive razine.

(305)

Unatoč gubitcima zabilježenima tijekom razmatranog razdoblja, ulaganja (uključujući zamjenu određene proizvodne imovine) ostala su iznad 240 milijuna EUR u svim godinama razmatranog razdoblja. Međutim, ulaganja su tijekom cijelog razdoblja bila na relativno niskoj razini jer su na sposobnost prikupljanja kapitala utjecali gubitci zabilježeni tijekom razmatranog razdoblja (osim male dobiti ostvarene 2014.).

(306)

Povrat ulaganja je dobit (ili gubitak) izražena u postotku neto knjigovodstvene vrijednosti ulaganja. Zbog zabilježenih gubitaka povrat ulaganja bio je negativan tijekom razmatranog razdoblja, osim 2014.

(307)

Nakon objave dokumenta s informacijama ruski proizvođači izvoznici, MMK Group i Severstal Group, te rusko Ministarstvo gospodarskog razvoja naveli su da Komisija u svojoj analizi mikroekonomskih pokazatelja nije primjereno uzela u obzir čimbenik ograničenog tržišta. Ruski proizvođači izvoznici napomenuli su da je Komisija mikroekonomske pokazatelje analizirala samo za slobodno tržište, što je manji tržišni segment, tj. čini samo 41,8 % – 43,1 % proizvodnje predmetnog proizvoda u Uniji. Tvrdili su da će se ispitivanjem mikroekonomskih pokazatelja samo u pogledu slobodnog tržišta Unije vjerojatno prikazati negativnija slika nego prikazivanjem cijelog tržišta istovjetnog proizvoda u EU-u. U tom su pogledu uputili na nalaze iz Izvješća Žalbenog tijela WTO-a u predmetu Sjedinjene Američke Države – Antidampinške mjere na određene toplovaljane proizvode od čelika iz Japana, (15) u kojem se, prema njihovu mišljenju, zahtijeva da se u uravnoteženo i objektivno ispitivanje mikroekonomskih pokazatelja uključi slobodno i ograničeno tržište.

(308)

Komisija je odbila navod da nije provela uravnoteženo i objektivno ispitivanje mikroekonomskih pokazatelja koje uključuje slobodno i ograničeno tržište.

(309)

Prvo, svoju je metodologiju objasnila u uvodnoj izjavi (277) u kojoj je navela kako je i kada razlikovala podatke koji se odnose na slobodno i ograničeno tržište.

(310)

Drugo, tvrdnja da Komisija nije djelovala u skladu s izvješćem Žalbenog tijela WTO-a nije točna. Komisija nije u analizi zanemarila ograničeno tržište. Naprotiv, navela je podatke za ograničeno tržište i razmatrala ih u svojoj analizi kad je bilo primjereno (vidjeti u tom pogledu uvodne izjave od (224) do (225) te uvodne izjave od (285) do (287)).

(311)

Treće, u ovom se konkretnom predmetu većina ograničenog tržišta sastojala od ograničenih transfera (gotovo 87 % tijekom razdoblja ispitnog postupka), kako je prikazano u tablici u nastavku:

Tablica 16.

Raščlamba ograničenih transfera i ograničene prodaje

(312)

Ti unutarnji transferi ne ulaze na slobodno tržište jer integrirani proizvođač taj proizvod upotrebljava za daljnju preradu, preoblikovanje ili sastavljanje u okviru integriranog procesa. Za te je unutarnje transfere karakteristično da se ne izdaju trgovački računi i da integrirani proizvođač/korisnik nije zasebna pravna osoba, za razliku od ograničene prodaje. Kao rezultat toga, prodajne cijene za te ograničene transfere ne postoje.

(313)

Nadalje, za te je ograničene transfere vrlo teško utvrditi profitabilnost ili povrat ulaganja jer se te vrste proizvoda (u okviru ograničenih transfera) dodatno prerađuju unutar društva u različite proizvode od čelika na kraju proizvodnog lanca, bez izdavanja računa za prodaju (što je nužno za određivanje prihoda i jedan od ključnih elemenata za određivanje dobiti).

(314)

Neovisno o tome, kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi (41)., različite vrste toplovaljanih plosnatih proizvoda osnovni su materijal za proizvodnju raznih proizvoda od čelika na kraju proizvodnog lanca koji imaju dodanu vrijednost, počevši od hladnovaljanih (16) plosnatih i prevučenih proizvoda od čelika. U tom je pogledu u Privremenoj uredbi o hladnovaljanim plosnatim čeličnim proizvodima podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Ruske Federacije navedeno da se „stanje industrije Unije na slobodnom tržištu znatno pogoršalo tijekom razmatranog razdoblja jer su se od 2012. nadalje počeli akumulirati gubitci. Doista, obujam prodaje na slobodnom tržištu Unije smanjio se za 14 %, jedinične prodajne cijene pale su za 19 %, a cijena proizvodnje smanjena je za samo 16 %. Osim toga, industrija Unije izgubila je tržišni udio zbog uvoza iz predmetnih zemalja i morala je smanjiti ulaganja jer je povrat ulaganja stalno bio negativan (17).” Taj je zaključak iz te uvodne izjave potvrđen u konačnoj fazi (18) i još je uvijek relevantan. Ispitni postupak u predmetu hladnovaljanih plosnatih čeličnih proizvoda (19) proveden je prije razdoblja ispitnog postupka u ovom predmetu. Neovisno o tome, iako je riječ o drukčijem razdoblju ispitnog postupka, iz predmetnih je pokazatelja vidljiva, slično kao za slobodno tržište, negativna slika za hladnovaljane plosnate čelične proizvode, tj. za prvo tržište na kraju proizvodnog lanca za koje se upotrebljavaju ograničeni transferi i prodaja toplovaljanih plosnatih proizvoda.

(315)

Kao rezultat toga i na temelju prethodnih argumenata Komisija je odbila tvrdnje ruskih proizvođača izvoznika i ruskog Ministarstva gospodarskog razvoja te potvrđuje da je postupala s dužnom pažnjom i osigurala primjereno ispitivanje obaju tržišta.

(316)

Unatoč konkretnim mjerama koje je industrija Unije poduzela kako bi povećala djelotvornost smanjenjem troškova (kao što je smanjenje tjednih sati rada) i čvrstom kontrolom troškova proizvodnje tijekom razmatranog razdoblja, gospodarsko stanje industrije Unije znatno se pogoršalo: gubitci su se povećali s – 2,7 % 2013. na – 7,8 % tijekom razdoblja ispitnog postupka. Kao rezultat toga, gubitci su se akumulirali tijekom razmatranog razdoblja, osim 2014.

(317)

Osim toga, unatoč 5-postotnom povećanju potrošnje u Uniji na slobodnom tržištu, obujam prodaje industrije Unije smanjio se 5 %, prodajne jedinične cijene pale su za više od 20 % te se proizvodnja smanjila za 2 %. Nadalje, zaposlenost se smanjila za 5 %. Zbog toga su se i drugi pokazatelji štete razvijali negativno.

(318)

Posljedice dužničke krize u europodručju 2013. negativno su utjecale na profitabilnost 2013., nakon čega je slijedio umjereni oporavak 2014. Nakon toga su, u konkretnim okolnostima ovog predmeta, proizvođači iz Unije predmetni proizvod uglavnom od druge polovine 2015. prodavali po cijeni nižoj od troškova kako bi zadržali svoj tržišni udio. Svi proizvođači izvoznici iz četiriju predmetnih zemalja prodavali su po dampinškim cijenama te su zbog njihovih cijena u većini slučajeva snižavane cijene proizvođača čelika iz Unije, čime je izvršen znatan pritisak na prodajne cijene industrije Unije.

(319)

Zbog gubitaka nastalih tijekom razmatranog razdoblja kao posljedice prethodno opisanih čimbenika ostali pokazatelji, kao što su novčani tok i povrat ulaganja, slijedili su isto silazno kretanje kao i pokazatelj profitabilnosti.

(320)

Objavom dokumenta s informacijama zainteresirane strane obaviještene su da je Komisija zaključila da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu u smislu članka 3. stavka 5. osnovne uredbe te im je pružena prilika da dostave primjedbe.

(321)

Ruski proizvođači izvoznici (MMK Group i Severstal Group) i rusko Ministarstvo gospodarskog razvoja tvrdili su da Komisija nije mogla utvrditi materijalnu štetu u ovom postupku jer su kineskim postupkom (20) obuhvaćeni potpuno isti predmetni proizvod i de facto potpuno ista razdoblja za procjenu kretanja štete te uzročno-posljedična veza (do lipnja 2016. i čak rujna 2016.). Tvrdili su da je zbog toga snažna povezanost dvaju postupaka dovela do potrebe za usklađivanjem nalaza o šteti i uzročnosti u oba postupka.

(322)

Brazilski proizvođač izvoznik Usiminas postavio je pitanje i je li se stanje industrije Unije u samo šest mjeseci moglo pogoršati iz stanja u kojem postoji prijetnja štete u stanje materijalne štete, uzimajući u obzir da je u razdobljima ispitnog postupka za kineski postupak i ovaj postupak obuhvaćena druga polovina 2015. Zbog istih je razloga i rusko Ministarstvo gospodarskog razvoja od Komisije zatražilo da ponovno razmotri utvrđivanje materijalne štete nanesene industriji Unije u ovom postupku.

(323)

Osim toga, Usiminas je tvrdio da se na temelju nekoliko pokazatelja de facto pokazalo stabilno ili tek blago negativno kretanje te da se stoga šteta koju je navodno pretrpjela industrija Unije ne može smatrati materijalnom. U tom je pogledu taj proizvođač izvoznik uputio na blago smanjenje proizvodnje, obujma prodaje i zaposlenosti u Uniji. Nadalje, taj je proizvođač izvoznik tvrdio da je smanjenje tržišnog udjela, iako znatnije, još uvijek bilo malo s obzirom na činjenicu da je industrija Unije zadržala vodeći tržišni udio od 76,7 % tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(324)

Komisija je priznala da su trenutačnim ispitnim postupkom obuhvaćeni potpuno isti predmetni i istovjetni proizvod kao u kineskim ispitnim postupcima.

(325)

Međutim, trenutačnim ispitnim postupkom i kineskim ispitnim postupcima nisu obuhvaćena ista razdoblja relevantna za procjenu kretanja štete i uzročno-posljedične veze. Prije svega, ispitnim postupkom u vezi s dampingom i štetom u ovom ispitnom postupku obuhvaćeno je razdoblje od 1. srpnja 2015. do 30. lipnja 2016., dok je ispitivanjima kretanja relevantnih za procjenu štete obuhvaćeno razdoblje od 1. siječnja 2013. do 30. lipnja 2016. U kineskim ispitnim postupcima ispitnim postupkom u vezi s dampingom, subvencijom i štetom obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015., dok je ispitivanjem kretanja relevantnih za procjenu štete obuhvaćeno razdoblje od 1. siječnja 2012. do kraja 2015. Iako je točno da postoji šestomjesečno preklapanje razdoblja ispitnog postupka između tih dvaju ispitnih postupaka (razdoblje od 1. srpnja 2015. do 31. prosinca 2015.), damping i šteta utvrđeni su na temelju razdoblja ispitnog postupka i razmatranog razdoblja koja se razlikuju u trenutačnom ispitnom postupku i u kineskim ispitnim postupcima te koja su već određena u skladu s relevantnim odredbama osnovne uredbe i najavljena u Obavijesti o pokretanju postupka. To je jasno objašnjeno u uvodnoj izjavi 115. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2017/649 (21) („Konačna uredba u pogledu Kine”) u kojoj se navodi: Komisija je smatrala da u ovom slučaju nije moguće zbrojiti dampinški uvoz spajanjem dviju istraga. Pojmom uvoza u pogledu kojeg se „istodobno provodi antidampinški ispitni postupak” u skladu s člankom 3. stavkom 4. osnovne uredbe zahtijeva se da se uvozi obuhvaćeni istim ispitnim postupkom ili uvozi obuhvaćeni dvama različitim ispitnim postupcima obavljaju istodobno te da su njihova razdoblja provođenja ispitnog postupka jednaka ili da se u velikoj mjeri preklapaju. U ovom slučaju oba se ispitna postupka provode u različitim razdobljima i preklapaju se samo šest mjeseci.

(326)

U ovom je predmetu Komisija zaprimila dostatne dokaze za pokretanje postupka na temelju navoda o stvarnoj šteti, posebno zbog vrlo niskih cijena, tijekom razdoblja ispitnog postupka. Za razliku od toga, kineski predmet odnosi se na prijetnju štete i njime je obuhvaćeno razdoblje ispitnog postupka koje djelomično prethodi razdoblju ispitnog postupka u ovom predmetu, što se ne temelji samo na kretanju cijena i obujma kineskog uvoza, nego i na budućem očekivanom ponašanju kineskih proizvođača izvoznika, posebno s obzirom na postojeće rezervne kapacitete.

(327)

Na temelju sudske prakse Komisija je obvezna analizirati uzroke različitih čimbenika. U ovom je predmetu zbog uvoza iz četiriju zemalja prouzročena stvarna šteta industriji Unije u razdoblju ispitnog postupka u tom predmetu.

(328)

Neovisno o toj stvarnoj šteti, kineski uvoz predstavljao je dodatnu prijetnju štete za industriju Unije. Stoga, uzimajući u obzir razliku između tih dvaju razdoblja ispitnog postupka i nalaze utvrđene u ovom ispitnom postupku, prijetnjom štete iz Kine ne može se prekinuti uzročno-posljedična veza u predmetnom slučaju.

(329)

Komisija je primijetila i da metoda upotrijebljena za izračun marže štete, koja se temelji na sniženju cijena zabilježenom u slučaju društava iz četiriju zemalja, već prema svojoj strukturi uključuje sve uzroke štete koju je Kina mogla prouzročiti uvozu iz tih četiriju zemalja.

(330)

U pogledu sumnji brazilskog proizvođača izvoznika je li se stanje industrije Unije u samo šest mjeseci moglo pogoršati iz stanja u kojem postoji prijetnja štete u stanje u kojem postoji materijalna šteta Komisija je usporedila razdoblje ispitnog postupka u predmetima u pogledu Kine s razdobljem ispitnog postupka u ovom predmetu te je utvrdila da se stanje industrije Unije doista pogoršalo u tom šestomjesečnom razdoblju. U tom pogledu Komisija, na primjer, upućuje na daljnje smanjenje obujma proizvodnje, prodaje, zaposlenosti i prodajnih cijena proizvođača iz Unije te na pogoršanu negativnu financijsku situaciju (profitabilnost), kako je prikazano u tablici u nastavku.

Tablica 17.

Usporedba nekih glavnih makroekonomskih i mikroekonomskih pokazatelja između „predmeta u pogledu Kine” i predmeta u pogledu pet zemalja za njihova odnosna razdoblja ispitnog postupka

(331)

U pogledu navoda da se na temelju nekoliko pokazatelja de facto pokazalo stabilno ili tek blago negativno kretanje te da se stoga šteta koju je navodno pretrpjela industrija Unije nije mogla smatrati materijalnom Komisija je uputila na daljnje pogoršanje glavnih pokazatelja štete, kako je utvrđeno u uvodnim izjavama od (316). do (319). Komisija je utvrdila da je to pogoršanje bilo dovoljno kako bi se stanje industrije Unije moglo smatrati stanjem u kojem postoji materijalna šteta.

(332)

Nakon konačne objave ruski proizvođači izvoznici (MMK Group i Severstal Group) osporili su nalaz Komisije o materijalnoj šteti na temelju sljedećih razloga:

(333)

Komisija je te argumente odbila zbog sljedećih razloga:

(334)

Na temelju prethodno navedenog Komisija je zaključila da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu u smislu članka 3. stavka 5. osnovne uredbe.

(335)

U skladu s člankom 3. stavkom 6. osnovne uredbe Komisija je ispitala je li šteta nanesena industriji Unije prouzročena dampinškim uvozom iz Brazila, Irana, Rusije i Ukrajine. Komisija je u skladu s člankom 3. stavkom 7. osnovne uredbe ispitala i postoje li drugi poznati čimbenici koji su istodobno mogli uzrokovati štetu industriji Unije. Komisija je osigurala da se dampinškom uvozu ne pripisuje druga moguća šteta prouzročena čimbenicima koji nisu dampinški uvoz iz Brazila, Irana, Rusije i Ukrajine.

(336)

Komisija je razmotrila sljedeće čimbenike: gospodarsku krizu, proizvođače iz Unije koji nisu dovoljno konkurentni, uvoz iz trećih zemalja, utjecaj stanja jednog talijanskog proizvođača čelika na sliku štete, rezultate izvozne prodaje proizvođača iz Unije, „prekomjeran kapacitet” europske industrije čelika i odnos cijena toplovaljanih plosnatih proizvoda na tržištu Unije, s jedne strane, te cijena sirovina i toplovaljanih plosnatih proizvoda u svijetu, s druge strane.

(337)

Prodajne cijene proizvođača izvoznika prosječno su se smanjile sa 442 EUR/tona 2013. na 323 EUR/tona tijekom razdoblja ispitnog postupka (– 27 %). Stalnim snižavanjem svoje jedinične prodajne cijene tijekom razmatranog razdoblja proizvođači izvoznici iz Brazila, Irana, Rusije i Ukrajine mogli su povećati svoj tržišni udio sa 7,45 % 2013. na 12,57 % u razdoblju ispitnog postupka, kako je prikazano u tablici u uvodnoj izjavi (262). U usporedbi s prethodnim godinama, 2015. i u razdoblju ispitnog postupka znatno se povećao i obujam uvoza iz predmetnih zemalja.

(338)

Komisija je utvrdila da je povećanjem obujma i naglim smanjenjem cijena uvoza iz predmetnih zemalja tijekom razmatranog razdoblja prouzročena šteta industriji Unije. Zbog toga su, suočeni s agresivnom strategijom određivanja cijena proizvođača izvoznika iz predmetnih zemalja, i proizvođači iz Unije morali sniziti cijene i proizvode prodavati uz gubitak kako bi zadržali određenu razinu obujma prodaje i tržišnog udjela. To je, posljedično, negativno utjecalo na profitabilnost industrije koja je tijekom razdoblja ispitnog postupka pala na neodrživu razinu od – 7,8 %.

(339)

S obzirom na vremensku podudarnost, s jedne strane, razine dampinškog uvoza po cijenama koje su se stalno smanjivale i, s druge strane, smanjenja obujma prodaje i pada cijena industrije Unije koji su doveli do gubitaka Komisija je zaključila da je dampinškim uvozom prouzročena materijalna šteta industriji Unije.

(340)

Komisija je utvrdila da su posljedice dužničke krize u europodručju negativno utjecale na rezultate industrije čelika u Uniji 2013. Međutim, kako je navedeno u uvodnoj izjavi (303)., Komisija je zaključila i da se industrija Unije počela oporavljati tijekom 2014. i u prvoj polovini 2015.

(341)

Točnije, tržište se počelo oporavljati od učinaka krize uz relativno stabilnu, čak i sve veću potražnju od 2014. nadalje. Kao rezultat toga, od 2014. industrija Unije mogla je ostvariti veće koristi od oporavka tržišta. Međutim, jeftini uvoz postupno se povećavao i industriji Unije oduzeo tržišne udjele. Stalni pritisak uvoza počeo se u potpunosti osjećati od druge polovine 2015., odnosno početka razdoblja ispitnog postupka.

(342)

Stoga je, uzimajući u obzir oporavak tržišta Unije, što je dokazano povećanjem potrošnje na slobodnom tržištu Unije tijekom razmatranog razdoblja (vidjeti tablicu u uvodnoj izjavi 226.), Komisija zaključila da je dužnička kriza u europodručju imala negativan utjecaj uglavnom u godini 2013. koja je obuhvaćena razmatranim razdobljem i prije razdoblja ispitnog postupka. Međutim, ona nije pridonijela materijalnoj šteti utvrđenoj tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(343)

Obujam uvoza i tržišni udio (u obujmu ukupnog u voza) iz Kine razvijali su se tijekom razmatranog razdoblja kako slijedi:

Tablica 18.

Obujam, jedinične cijene i tržišni udjeli iz Kine

(344)

Kako je utvrđeno u prethodnoj tablici, uvoz iz Kine povećao se za 370 % tijekom razmatranog razdoblja, dok se uvoz iz trećih zemalja, osim Brazila, Irana, Rusije i Ukrajine (uključujući Kinu) povećao za samo 51 %. Nadalje, usporedbom apsolutnih podataka o uvozu primijećeno je sljedeće:

(345)

Nadalje, kineske cijene snižene su 2013. sa 505 EUR/tona na 339 EUR/tona tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(346)

Na temelju sudske prakse Komisija je obvezna analizirati uzroke različitih čimbenika. U ovom je ispitnom postupku zbog uvoza iz Brazila, Irana, Rusije i Ukrajine prouzročena stvarna šteta industriji Unije u razdoblju ispitnog postupka u ovom predmetu. Neovisno o ovom ispitnom postupku, u kontekstu ispitnog postupka o istom proizvodu koji se uvozi iz Kine Komisija je zaključila da postoji uzročno-posljedična veza između kineskog dampinškog uvoza i prijetnje materijalne štete za industriju Unije (posebno tijekom druge polovine 2015.) (25).

(347)

Iako ispitnim postupkom u pogledu Kine i ovim ispitnim postupkom nisu obuhvaćena ista razdoblja relevantna za procjenu kretanja štete i uzročno-posljedične veze, kao prvo, postoji preklapanje od šest mjeseci razdoblja ispitnog postupka između tih dvaju ispitnih postupaka (razdoblje od 1. srpnja 2015. do 31. prosinca 2015.). Drugo, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 59. Konačne uredbe o Kini (26), obujam kineskog uvoza dodatno se povećao (za 8,5 %) u prvoj polovini 2016. (773 275 tona), u odnosu na prvu polovinu 2015. (712 390 tona). Nadalje, kako je utvrđeno u tablici u uvodnoj izjavi (343), obujam uvoza iz Kine tijekom razdoblja ispitnog postupka nije bio neznatan. Treće, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 93. Konačne uredbe o Kini, „proizvođači izvoznici iz Kine primijenili su agresivno određivanje cijena na tržištu Unije, posebno u drugoj polovini 2015. i prvoj polovini 2016. Ako se ne poduzmu nikakve mjere i uzimajući u obzir veliki postojeći višak kapaciteta u industriji čelika u Kini, uključujući višak predmetnog proizvoda, proizvođači izvoznici iz Kine mogli bi zadržati agresivnu cjenovnu strategiju snižavanjem svojih prodajnih cijena na najnižu razinu.”

(348)

Zbog svih tih razloga, a posebno zbog obujma kineskog uvoza koji nije neznatan i agresivnog određivanja cijena kineskih proizvođača izvoznika, kineskim uvozom moglo se pridonijeti i materijalnoj šteti utvrđenoj u ovom ispitnom postupku.

(349)

S druge strane, ne može se pretpostaviti da je kineski uvoz bio jedini uzrok pogoršanog stanja industrije Unije. Ako bi se, hipotetski, uklonio učinak kineskog uvoza, uvoz iz četiriju zemalja još bi uvijek bio neovisan uzrok sam po sebi. Točnije, razina uvoza tijekom razdoblja ispitnog postupka iz četiriju predmetnih zemalja (4,2 milijuna tona tijekom razdoblja ispitnog postupka) puno je znatnija i gotovo tri puta viša od razine kineskog uvoza tijekom razdoblja ispitnog postupka (1,6 milijuna tona tijekom razdoblja ispitnog postupka).

(350)

Nadalje, smatralo se da kineski proizvođači izvoznici određuju cijene na tržištu Unije, ali to kinesko određivanje cijena toplovaljanih plosnatih proizvoda samo po sebi nije bilo odlučujući čimbenik. Naprotiv, i uvozom iz četiriju zemalja s njihovim znatnim obujmom i tržišnim udjelom snižene su cijene na tržištu Unije. Bez tog usklađivanja s agresivnom cjenovnom politikom iz tih četiriju zemalja ne bi došlo do štete.

(351)

Stoga je Komisija zaključila da se uvozom iz Kine vjerojatno pridonijelo materijalnoj šteti koju je pretrpjela industrija Unije. Međutim, time nije prekinuta uzročno-posljedična veza između štete prouzročene industriji Unije i dampinškog uvoza iz ostalih četiriju zemalja zbog njegova znatnog obujma i relativno niskih cijena.

(352)

Nadalje, tim četirima zemljama nisu pripisani svi učinci kineskog izvoza jer se u razini uklanjanja štete u obzir uzimaju samo učinci dampinškog uvoza iz tih četiriju zemalja (vidjeti uvodnu izjavu (554)).

(353)

Obujam uvoza i tržišni udio (u obujmu ukupnog u voza) iz trećih zemalja razvijali su se tijekom razmatranog razdoblja kako slijedi:

Tablica 19.

Obujam, jedinične cijene i tržišni udjeli iz trećih zemalja (isključujući Kinu)

(354)

Jedan je brazilski proizvođač izvoznik tvrdio da je diskriminirajuće što Turska nije obuhvaćena ovim ispitnim postupkom. Taj je proizvođač izvoznik tvrdio da je obujam turskog uvoza tijekom razmatranog razdoblja bio veći od brazilskog te da su i turske uvozne cijene bile niže od uvoznih cijena iz Brazila. Zbog tih je razloga ta zainteresirana strana navela da je turski uvoz bio glavni uzrok štete koju je industrija Unije možda pretrpjela i da je podnositelj pritužbe pogrešno odbacio utjecaj turskog uvoza.

(355)

U pogledu tvrdnje o diskriminaciji Komisija je napomenula da je podnositelj pritužbe u svojoj pritužbi dostavio prima facie dokaze da turski proizvođači izvoznici nisu imali dampinške cijene predmetnog proizvoda na tržištu Unije. S druge strane, sličnim se izračunima za Brazil i ostale predmetne zemlje upućivalo na to da je uvoz iz tih zemalja doista bio dampinški, što je potvrđeno ovim ispitnim postupkom.

(356)

U pogledu moguće štete prouzročene uvozom iz Turske Komisija je utvrdila da se obujam uvoza iz Turske smanjio tijekom razmatranog razdoblja. Stoga, čak i ako se uvozom iz Turske pridonijelo šteti prouzročenoj industriji Unije, on nije mogao biti uzrok sve većih negativnih kretanja utvrđenih u analizi štete. Nadalje, turske uvozne cijene (344 EUR/tona, vidjeti tablicu u uvodnoj izjavi (353).) u prosjeku su više od prosječnih uvoznih cijena iz predmetnih zemalja, kako je utvrđeno u tablici u uvodnoj izjavi 264. i nisu bile dampinške na temelju dokaza prima facie dostavljenih u pritužbi (vidjeti uvodnu izjavu (355).). Zbog tih je razloga Komisija zaključila da turskim uvozom nije prekinuta uzročno-posljedična veza između dampinškog uvoza iz četiriju zemalja i materijalne štete koja je njime prouzročena industriji Unije.

(357)

U pogledu obujma uvoza iz ostalih trećih zemalja Komisija ga je usporedila s uvozom iz četiriju predmetnih zemalja. Napomenula je da je uvoz iz Brazila, Irana, Rusije i Ukrajine činio veliku većinu ukupnog uvoza (4 266 881 tona) u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka i da se njegov obujam povećao za 77 % tijekom razmatranog razdoblja. Tijekom razdoblja ispitnog postupka njegov je tržišni udio iznosio 12,58 %. Za razliku od toga, ukupan obujam iz svih ostalih zemalja činio je samo 3 636 846 tona i njegov je tržišni udio iznosio 10,72 % tijekom istog razdoblja. Kako je utvrđeno u tablici u uvodnoj izjavi (353)., ukupan obujam iz svih ostalih zemalja, osim Kine, iznosio je samo 2 057 998 tona, a tržišni udio 6,07 %.

(358)

Nadalje, prosječne uvozne cijene iz ostalih trećih zemalja (365 EUR/tona za sve ostale treće zemlje, vidjeti prethodnu tablicu 14.) bile su više od prosječnih uvoznih cijena iz Brazila, Irana, Rusije i Ukrajine (323 EUR/tona tijekom razdoblja ispitnog postupka, vidjeti uvodnu izjavu (265).). Stoga je Komisija zaključila da obujmom uvoza iz ostalih trećih zemalja nije prekinuta uzročno-posljedična veza između dampinškog uvoza iz Brazila, Irana, Rusije i Ukrajine te štete nanesene industriji Unije.

(359)

Na temelju sudske prakse Komisija je obvezna analizirati uzroke različitih čimbenika. U ovom je ispitnom postupku zbog uvoza iz Brazila, Irana, Rusije i Ukrajine prouzročena stvarna šteta industriji Unije u razdoblju ispitnog postupka. Neovisno o ovom ispitnom postupku i uzimajući u obzir ove nalaze o obujmu i cijenama utvrđenima u uvodnim izjavama (357). i (358)., uvozom iz svih ostalih zemalja, osim Kine, nije prekinuta uzročno-posljedična veza u predmetnom slučaju te je on mogao imati tek marginalni, ako i ikakav, utjecaj na sliku štete.

(360)

Obujam izvoza proizvođača iz Unije u uzorku tijekom razmatranog razdoblja razvijao se kako slijedi:

Tablica 20.

Obujam izvoza proizvođača iz Unije u uzorku

(361)

Obujam izvozne prodaje proizvođača iz Unije u uzorku smanjio se za 13 % tijekom razmatranog razdoblja. Cijene su se znatno snizile, za 23 % tijekom razmatranog razdoblja.

(362)

Izvozna prodaja proizvođača iz Unije u uzorku činila je oko 25 % njihove ukupne prodaje na slobodnom tržištu tijekom razdoblja ispitnog postupka. Osim toga, sniženje izvoznih cijena slijedilo je, u smislu postotaka, jednako kretanje kao prodajne cijene proizvođača iz Unije na tržištu Unije.

(363)