27.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 189/155

(1)

Na 8. zasjedanju Konferencije stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) koja služi kao sastanak stranaka Kyotskog protokola 8. prosinca 2012. usvojena je Izmjena iz Dohe kojom je utvrđeno drugo obvezujuće razdoblje Kyotskog protokola od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2020. („Izmjena iz Dohe”).

(2)

Člankom 4. Kyotskog protokola strankama je omogućeno da zajednički ispune svoje obveze iz članka 3. Kyotskog protokola. U trenutku donošenja Izmjene iz Dohe Unija i njezine države članice, zajedno s Hrvatskom i Islandom, izjavile su da se obveze količinskog ograničenja i smanjenja emisija za Uniju, njezine države članice, Hrvatsku i Island u drugom obvezujućem razdoblju Kyotskog protokola temelje na shvaćanju da će biti ispunjene zajednički, u skladu s člankom 4. Kyotskog protokola. Ta izjava navedena je u izvješću Konferencije te ju je Vijeće potvrdilo 17. prosinca 2012.

(3)

Kyotskim protokolom zahtijeva se od stranaka koje su postigle sporazum o zajedničkom ispunjavanju obveza iz članka 3. Kyotskog protokola da u tom sporazumu navedu pripadajuću razinu emisija dodijeljenu svakoj od njih. Kyotskim protokolom zahtijeva se od stranaka sporazuma o zajedničkom ispunjavanju obveza da tajništvo UNFCCC-a obavijeste o uvjetima iz tog sporazuma na dan polaganja njihovih isprava o prihvatu.

(4)

Sklapanje Izmjene iz Dohe, provedba povezanih odluka Konferencije stranaka UNFCCC-a koja služi kao sastanak stranaka Kyotskog protokola te sporazum o zajedničkom ispunjavanju obveza zahtijevat će utvrđivanje pravila za osiguravanje tehničke provedbe drugog obvezujućeg razdoblja Kyotskog protokola u Uniji, uključujući prijelaz iz prvog u drugo obvezujuće razdoblje, kako bi se omogućilo djelotvorno funkcioniranje sporazuma o zajedničkom ispunjavanju obveza te osigurala njegova usklađenost s djelovanjem Sustava trgovanja emisijama Europske unije („EU ETS”) uspostavljenog Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) i Odlukom 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(5)

Tijekom prvog obvezujućeg razdoblja Kyotskog protokola međunarodno dogovoreni zahtjevi za obračun i upravljanje emisijama i jedinicama te zajedničko ispunjavanje obveza od strane Unije i njezinih država članica provodili su se u skladu s Odlukom br. 280/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5), Uredbom Komisije (EZ) br. 2216/2004 (6) i Uredbom Komisije (EU) br. 920/2010 (7). Uredbe (EZ) br. 2216/2004 i (EU) br. 920/2010 zamijenjene su Uredbom Komisije (EU) br. 389/2013 (8) koja sadržava odredbe za upravljanje jedinicama povezane s provedbom i djelovanjem sustava EU ETS i Odlukom br. 406/2009/EZ. Nedavno donesena Uredba (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (9), kojom je stavljena izvan snage i zamijenjena Odluka br. 280/2004/EZ, ne sadrži pravnu osnovu kojom bi se omogućilo Komisiji da usvoji potrebna pravila tehničke provedbe za drugo obvezujuće razdoblje Kyotskog protokola u skladu s uvjetima Izmjene iz Dohe, odlukama Konferencije stranaka UNFCCC-a koja služi kao sastanak stranaka Kyotskog protokola te sporazumom o zajedničkom ispunjavanju obveza.

(6)

Kada se država članica nalazi u ozbiljno nepovoljnom položaju zbog neke posebne ili iznimne situacije, uključujući nedosljednosti u vezi s obračunom pri usklađivanju provedbe zakonodavstva Unije s pravilima dogovorenima u okviru Kyotskog protokola, ne dovodeći u pitanje ispunjenje obveza države članice iz Odluke br. 406/2009/EZ, Komisija bi trebala, podložno raspoloživosti jedinica na kraju drugog obvezujućeg razdoblja Kyotskog protokola, usvojiti mjere za rješavanje tog stanja putem prijenosa ovjerenih smanjenja emisija (CER), jedinica smanjenja emisija (ERU) ili jedinica dodijeljene kvote (AAU), a koje se drže u registru Unije, u registar te države članice.

(7)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu članka 10. stavka 7. Uredbe (EU) br. 525/2013, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(8)

Odlukom 1/CMP.8 Konferencije stranaka UNFCCC-a koja služi kao sastanak stranaka Kyotskog protokola („Odluka 1/CMP.8”) mijenjaju se pravila o utvrđivanju prihvatljivosti za sudjelovanje u fleksibilnim mehanizmima tijekom drugog obvezujućeg razdoblja Kyotskog protokola. Njome se također utvrđuju ograničenja u vezi s prenošenjem jedinica iz prvog u drugo obvezujuće razdoblje te je u njoj sadržan zahtjev da svaka stranka uspostavi račun za rezervu viška iz prethodnog razdoblja. Osim toga, navedenom odlukom predviđa se pristojba od 2 % udjela u prihodu od prvih međunarodnih prijenosa jedinica AAU i od izdavanja jedinica ERU za projekte zajedničke provedbe odmah nakon pretvaranja jedinica AAU ili jedinica uklanjanja (RMU) koje su prethodno držale stranke u jedinice ERU. Trenutačno se pregovara o daljnjim pravilima za provedbu drugog obvezujućeg razdoblja Kyotskog protokola.

(9)

U delegiranim aktima koji se trebaju donijeti u skladu s ovom Uredbom Komisija bi trebala predvidjeti kompenzacijski postupak na kraju drugog obvezujućeg razdoblja Kyotskog protokola, pri čemu su svi neto prijenosi godišnjih emisijskih kvota koji su u skladu s Odlukom br. 406/2009/EZ i svi neto prijenosi emisijskih jedinica s trećim zemljama koje sudjeluju u sustavu EU ETS u okviru, a koje nisu uključene u sporazum o zajedničkom ispunjavanju obveza s Unijom i njezinim državama članicama, popraćeni prijenosom odgovarajućeg broja jedinica AAU.

(10)

Očekuje se da će se relevantna međunarodna pravila o obračunu emisija i napretku u postizanju obveza usvojiti na sljedećoj konferenciji o klimi koja će se održati u Limi u prosincu 2014. Unija i njezine države članice trebale bi surađivati s trećim zemljama kako bi pomogle da se to osigura.

(11)

U skladu s Odlukom 1/CMP.8 prema kojoj su stranke dužne najkasnije 2014. preispitati svoje obveze za drugo obvezujuće razdoblje, moglo bi se razmotriti poništenje određenog broja jedinica AAU, CER i ERU kako bi obveze stranaka postale ambicioznije.

(12)

Kako bi se uspostavila dosljedna pravila za osiguravanje tehničke provedbe drugog obvezujućeg razdoblja Kyotskog protokola u Uniji, uključujući prijelaz iz prvog u drugo obvezujuće razdoblje, kako bi se omogućilo učinkovito djelovanje pri zajedničkom ispunjavanju obveza Unije, njezinih država članica i Islanda u drugom obvezujućem razdoblju te kako bi se osigurala usklađenost tog djelovanja s djelovanjem sustava EU ETS i Odlukom br. 406/2009/EZ, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) od dana kada je Unija sklopila Izmjenu iz Dohe do završetka dodatnog razdoblja za ispunjavanje obveza iz drugog obvezujućeg razdoblja Kyotskog protokola. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način, kao i njihovu usklađenost s međunarodno dogovorenim zahtjevima za obračun, sporazumom o zajedničkom ispunjavanju obveza sklopljenim između Unije, njezinih država članica i trećih zemalja u skladu s člancima 3. i 4. Kyotskog protokola te s relevantnim zakonodavstvom Unije.

(13)

U zaključcima Vijeća od 9. ožujka 2012. navodi se da je cilj količinskog ograničenja ili smanjenja emisija Unije u drugom obvezujućem razdoblju određen na temelju ukupnih emisija stakleničkih plinova Unije koje su u okviru njezina klimatsko-energetskog zakonodavnog paketa dopuštene u razdoblju od 2013. do. 2020., čime se odražava obveza koju je Unija jednostrano preuzela o smanjenju od 20 % do 2020., te se u tom kontekstu potvrđuje da u okviru tog pristupa obveze pojedinih država članica u pogledu smanjenja emisija ne bi trebale premašiti njihove obveze dogovorene u okviru zakonodavstva Unije.

(14)

Trebalo bi osigurati usklađenost s ograničenjima koja su utvrđena relevantnim odlukama tijelâ UNFCCC-a ili Kyotskog protokola o prenošenju jedinica ERU i CER iz prvog u drugo obvezujuće razdoblje.

(15)

Uredbu (EU) br. 525/2013 stoga bi trebalo izmijeniti na odgovarajući način,

(1)

U članak 3. umeću se sljedeće točke:

(2)

Članak 10. mijenja se kako slijedi:

(3)

U članku 11. dodaje se sljedeći stavak:

„3.   Unija i svaka država članica na kraju drugog obvezujućeg razdoblja iz Kyotskog protokola te u skladu s Odlukom 1/CMP.8 ili drugim relevantnim odlukama tijelâ UNFCCC-a ili Kyotskog protokola i sporazumom o zajedničkom ispunjavanju obveza povlače iz svojih registara jedinice AAU, RMU, ERU, CER, tCER ili lCER koje su ekvivalentne emisijama stakleničkih plinova iz izvora i uklanjanja ponorima obuhvaćenima količinama koje su dodijeljene svakoj od njih.”.

(4)

Članak 25. mijenja se kako slijedi:

(5)

U članku 26. dodaje se sljedeći stavak:

„3.   U slučaju članka 10. stavka 7., ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.”.