5.4.2014

HR

Službeni list Europske unije

L 103/1

---

UREDBA (EU) br. 331/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. ožujka 2014.

o uspostavi programa razmjene, pomoći i osposobljavanja za zaštitu eura od krivotvorenja (program „Periklo 2020.”) i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2001/923/EZ, 2001/924/EZ, 2006/75/EZ, 2006/76/EZ, 2006/849/EZ i 2006/850/EZ

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 133.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)	Unija i države članice postavile su sebi za cilj utvrđivanje mjera potrebnih za upotrebu eura kao jedinstvene valute. Te mjere obuhvaćaju zaštitu eura od krivotvorenja i povezane prijevare čime se ojačava učinkovitost gospodarstva Unije i osigurava održivost javnih financija.

(2)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 1338/2001 (3) predviđena je razmjena informacija, suradnja i uzajamna pomoć te se time utvrđuje usklađen okvir za zaštitu eura. Učinci te uredbe prošireni su Uredbom Vijeća (EZ) br. 1339/2001 (4) na države članice koje nisu prihvatile euro kao svoju jedinstvenu valutu kako bi se omogućila jednaka razina zaštite eura u cijeloj Uniji.

(3)

Djelovanja čiji je cilj promicanje razmjena informacija i osoblja, tehničke i znanstvene pomoći i specijalističkog osposobljavanja bitno pomažu u zaštiti jedinstvene valute Unije od krivotvorenja i povezane prijevare, a time i u postizanju visoke i jednake razine zaštite diljem Unije, istodobno prikazujući sposobnost Unije za suočavanje s ozbiljnim organiziranim kriminalom.

(4)	Program za zaštitu eura od krivotvorenja (program Periklo) doprinosi podizanju svijesti građana Unije, poboljšavajući zaštitu eura, posebno neprestanim širenjem rezultata djelovanja koja su podržana tim programom.

(5)

Prijašnja podrška takvim djelovanjima, odlukama Vijeća 2001/923/EZ (5) i 2001/924/EZ (6), naknadno izmijenjenima i proširenima odlukama Vijeća 2006/75/EZ (7), 2006/76/EZ (8), 2006/849/EZ (9) i 2006/850/EZ (10), omogućila je poboljšanje djelovanja Unije i država članica u području zaštite eura od krivotvorenja. Ciljevi programa Periklo za razdoblje 2002.–2006. i razdoblje 2007.–2013. uspješno su postignuti.

(6)	U svojoj procjeni učinka provedenoj u 2011., kojom se ocjenjivalo treba li se program Periklo nastaviti, Komisija je zaključila da bi se program Periklo trebao obnoviti s unaprijeđenim ciljevima i metodologijom.

(7)

Procjenom učinka savjetuje se nastavak i dodatan razvoj djelovanja u području zaštite eura od krivotvorenja na razini Unije i država članica, uzimajući u obzir nove izazove u kontekstu proračunske štednje. Prema novom programu, programu Periklo 2020., prijedlozi koje predstave države članice sudionice mogu obuhvaćati sudionike iz trećih zemalja ako je njihovo sudjelovanje važno za zaštitu eura.

(8)

Trebalo bi se osigurati da program Periklo 2020. bude usklađen s drugim relevantnim programima i djelovanjima i da ih nadopunjuje. Stoga bi Komisija trebala obaviti sve potrebna savjetovanja s glavnim uključenim stranama s obzirom na procjenu potreba za zaštitu eura (posebno s nadležnim nacionalnim tijelima koja su odredile države članice, Europskom središnjom bankom i Europolom) u okviru odbora iz Uredbe (EZ) br. 1338/2001, posebno u vezi s razmjenama, pomoći i osposobljavanjem, u svrhu primjene programa Periklo 2020.

(9)

Program Periklo 2020. trebao bi se provoditi u punom skladu s odredbama Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (11). U skladu s tom Uredbom, kupnja opreme ne može biti jedina namjena bespovratnih sredstava. Bespovratnim sredstvima namjena je financijski podržati djelovanje namijenjeno za pomoć postizanju cilja politike Unije.

(10)	Značaj eura kao svjetske valute zahtijeva primjerenu razinu zaštite na međunarodnoj razini, što se može postići stavljanjem na raspolaganje sredstava za kupnju opreme namijenjene agencijama trećih zemalja koje se bave istraživanjem krivotvorenja eura.

(11)

Evaluacija programa Periklo napravljena s dionicima pokazuje dodanu vrijednost tog programa u smislu visoke razine suradnje među državama članicama i s trećim zemljama, kao i komplementarnosti s djelovanjima koja se provode na nacionalnoj razini, a rezultat toga je povećana učinkovitost. Očekuje se da bi nastavak programa „Periklo” na razini Unije trebao znatno doprinijeti održavanju i dodatnom poboljšanju visoke razine zaštite eura povezane s jačanjem prekogranične suradnje, razmjene i pomoći. Istodobno će se ostvariti cjelokupna ušteda zahvaljujući zajednički organiziranim djelovanjima i nabavi u usporedbi s mogućim pojedinačnim nacionalnim inicijativama.

(12)	Komisija bi trebala predstaviti Europskom parlamentu i Vijeću neovisno izvješće o evaluaciji na sredini razdoblja o provedbi programa Periklo 2020. i konačno izvješće o evaluaciji o postizanju njegovih ciljeva.

(13)

Ova je Uredba u skladu s načelima dodane vrijednosti i proporcionalnosti. Programom Periklo 2020. trebala bi se olakšati suradnja među državama članicama i između Komisije i država članica kako bi se euro zaštitio od krivotvorenja, bez narušavanja odgovornosti država članica te upotrebom resursa na učinkovitiji način nego što bi se to činilo na nacionalnoj razini. Djelovanje na razini Unije potrebno je i opravdano s obzirom na to da jasno pomaže državama članicama u zajedničkoj zaštiti eura i potiče upotrebu zajedničkih struktura Unije kako bi se poboljšala suradnja i razmjena informacija između nadležnih tijela.

(14)	Program Periklo 2020. trebao bi se provoditi u razdoblju od sedam godina kako bi se njegovo trajanje uskladilo s trajanjem višegodišnjeg financijskog okvira utvrđenog u Uredbi Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (12).

(15)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu programa Periklo 2020., Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti. Komisija bi trebala usvojiti godišnje programe rada u kojima su navedeni prioriteti, proračun po stavkama i kriteriji evaluacije bespovratnih sredstava za djelovanja. Komisija bi s državama članicama trebala raspraviti primjenu ove Uredbe u okviru odbora iz Uredbe (EZ) br. 1338/2001. Iznimni i valjano opravdani slučajevi, u kojima je porast u sufinanciranju nužan kako bi države članice dobile veću gospodarsku fleksibilnost, što bi im omogućilo izvesti i dovršiti projekte zaštite eura na prihvatljiv način, trebali bi biti sastavni dio godišnjih programa rada.

(16)

Ovom Uredbom utvrđuje se financijska omotnica za cjelokupno trajanje programa Periklo 2020. koja predstavlja primarni referentni iznos, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (13), za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(17)

Kako bi se osigurala određena razina fleksibilnosti u dodjeli sredstava, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije s obzirom na izmjene indikativne dodjele tih sredstava. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(18)

Financijske interese Unije trebalo bi zaštititi proporcionalnim mjerama tijekom cjelokupnog ciklusa rashoda, uključujući sprečavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, pogrešno plaćenih ili nepravilno iskorištenih sredstava te, prema potrebi, administrativne i financijske sankcije.

(19)	Odluke 2001/923/EZ, 2001/924/EZ, 2006/75/EZ, 2006/76/EZ, 2006/849/EZ i 2006/850/EZ trebalo bi staviti izvan snage. Trebalo bi osigurati prijelazne mjere za ispunjenje financijskih obveza u vezi s djelovanjima u okviru tih odluka.

(20)	Primjereno je osigurati nesmetani prijelaz bez prekida između programa Periklo i Periklo 2020. te je primjereno uskladiti trajanje programa Periklo 2020. s Uredbom (EU, Euratom) br. 1311/2013. Stoga bi se program Periklo 2020. trebao primjenjivati od 1. siječnja 2014.,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Višegodišnji program djelovanja za promicanje djelovanja za zaštitu eura od krivotvorenja i povezane prijevare „Periklo 2020.” („Program”) uspostavlja se za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Članak 2.

Dodana vrijednost

Program aktivno potiče i dovodi do porasta u transnacionalnoj suradnji za zaštitu eura unutar i izvan Unije te s trgovinskim partnerima Unije, s pažnjom usmjerenom također na one države članice ili treće zemlje koje imaju najveću stopu krivotvorenja eura, prema podacima relevantnih izvješća nadležnih tijela. Takva suradnja doprinosi većoj učinkovitosti zaštite eura razmjenom najboljih praksi, zajedničkih standarda i zajedničkog specijalističkog osposobljavanja.

Članak 3.

Opći cilj

Opći cilj Programa jest sprečavati i suzbijati krivotvorenje i povezanu prijevaru, time poboljšavajući konkurentnost gospodarstva Unije i osiguravajući održivost javnih financija.

Članak 4.

Posebni cilj

Posebni cilj Programa jest zaštiti novčanice i kovanice eura od krivotvorenja i povezane prijevare podržavanjem i nadopunjavanjem mjera koje su poduzele države članice te pomaganjem nadležnim nacionalnim tijelima i tijelima Unije u njihovim naporima da razviju blisku i redovitu suradnju te razmjenu najbolje prakse međusobno i s Komisijom, prema potrebi uključujući treće zemlje i međunarodne organizacije.

Taj cilj mjeri se, između ostalog, učinkovitošću djelovanja financijskih i tehničkih tijela, tijela progona i pravosudnih tijela, koja se mjeri na temelju broja otkrivenih slučajeva krivotvorenja, uništenih ilegalnih radionica, uhićenih osoba i izrečenih sankcija.

Članak 5.

Tijela koja ispunjavaju uvjete za financiranje

Tijela koja ispunjavaju uvjete za financiranje u okviru Programa su nadležna nacionalna tijela, kako su definirana u članku 2. točki (b) Uredbe (EZ) br. 1338/2001.

Članak 6.

Sudjelovanje u Programu

1.   Zemlje sudionice jesu države članice koje su prihvatile euro kao svoju jedinstvenu valutu.

2.   Prijedlozi koje predstave države članice iz stavka 1. mogu obuhvaćati sudionike iz trećih zemalja ako je to važno za ispunjenje općih i posebnih ciljeva predviđenih u članku 3. odnosno članku 4.

Članak 7.

Ciljne skupine i zajednička djelovanja

1.   Program je usmjeren na sudjelovanje sljedećih skupina:

(a)	osoblja agencija koje se bave otkrivanjem i suzbijanjem krivotvorenja, posebno policijskih snaga i financijske uprave, ovisno o njihovim specifičnim funkcijama na nacionalnoj razini;

(b)	osoblja obavještajnih službi;

(c)	predstavnika nacionalnih središnjih banaka, kovnica novca, poslovnih banaka i drugih financijskih posrednika, posebno s obzirom na obveze financijskih institucija;

(d)	pravosudnih službenika te pravnika i sudaca koji su se specijalizirali za to područje;

(e)	svih drugih skupina stručnjaka u tom području, kao što su gospodarske i industrijske komore ili slične strukture koje mogu omogućiti pristup malim i srednjim poduzećima, trgovcima na malo ili poduzećima za prijevoz gotovine.

2.   Djelovanja u okviru Programa mogu zajednički organizirati Komisija i drugi partneri koji posjeduju relevantnu stručnost, kao što su:

(a)	nacionalne središnje banke i Europska središnja banka (ESB);

(b)	nacionalni centri za analizu (NCA) i nacionalni centri za analizu kovanica (NCAK);

(c)	Europski tehnički i znanstveni centar (ETZC) i kovnice;

(d)	Europol, Eurojust i Interpol;

(e)	nacionalni središnji uredi za borbu protiv krivotvorenja novca predviđeni člankom 12. Međunarodne konvencije o sprečavanju krivotvorenja novca potpisane u Ženevi 20. travnja 1929. (14) i druge agencije specijalizirane za sprečavanje, otkrivanje i progon u vezi s krivotvorenjem novca;

(f)	specijalizirana tijela koja se bave tehnologijama umnožavanja i certificiranja, tiskare i graveri;

(g)	tijela osim onih iz točaka od (a) do (f) koja pružaju određena stručna znanja, uključujući, prema potrebi, takva tijela iz trećih zemalja, a posebno iz država pristupnica i zemalja kandidatkinja; i

(h)	privatni subjekti koji su razvili i dokazali tehničko znanje i timovi specijalizirani u otkrivanju krivotvorenih novčanica i kovanica.

Članak 8.

Prihvatljiva djelovanja

1.   Programom se uzimaju u obzir transnacionalni i multidisciplinarni aspekti borbe protiv krivotvorenja i promiče najbolja praksa koja je prilagođena nacionalnim posebnostima svake države članice.

2.   Pod uvjetima utvrđenima u godišnjim programima rada iz članka 11., Program pruža financijsku potporu za sljedeća djelovanja:

(a)

razmjenu i širenje informacija, posebno putem organiziranja radionica, sastanaka i seminara, uključujući osposobljavanje, ciljana raspoređivanja zaposlenika i razmjenu osoblja iz nadležnih nacionalnih tijela i drugih sličnih djelovanja. Razmjena informacija usmjerena je, između ostalog, na: — metodologije za praćenje i analizu gospodarskog i financijskog učinka krivotvorenja, — rad baza podataka i sustava za rano upozorenje, — upotrebu alata za otkrivanje uz računalnu podršku, — metode ispitivanja i istraživanja, — znanstvenu pomoć, posebno znanstvene baze podataka i tehnološki nadzor/praćenje novih razvoja, — zaštitu eura izvan Unije, — istraživačka djelovanja, — pružanje posebnih operativnih stručnih znanja;

(b)

tehničku, znanstvenu i operativnu pomoć, koja se pokaže nužnom u okviru Programa, uključujući posebno: — svaku prikladnu mjeru kojom se određuju nastavni materijali na razini Unije, kao što su priručnik o zakonodavstvu Unije, informacijski bilteni, praktični priručnici, glosari i leksikoni, baze podataka, posebno s područja znanstvene pomoći ili tehnološkog nadzora ili aplikacije računalne podrške, kao što je softver; — relevantne studije od multidisciplinarnog i transnacionalnog značaja; — razvoj instrumenata tehničke podrške i metoda za olakšanje djelovanja otkrivanja na razini Unije; — financijsku potporu za suradnju u operacijama u koje su uključene barem dvije države kada takva potpora nije dostupna u okviru drugih programa europskih institucija i tijela;

(c)	bespovratna sredstva za financiranje kupnje opreme koju će koristiti specijalizirana tijela za borbu protiv krivotvorenja za zaštitu eura od krivotvorenja, u skladu s člankom 10. stavkom 3.

POGLAVLJE II.

FINANCIJSKI OKVIR

Članak 9.

Financijska omotnica

1.   Financijska omotnica za provedbu Programa za razdoblje od 1. siječnja 2014. to 31. prosinca 2020. iznosi 7 344 000 EUR (po tekućim cijenama).

2.   U okviru financijske omotnice za Program, iznosi se dodjeljuju prihvatljivim djelovanjima navedenima u članku 8. stavku 2. u skladu s okvirnom dodjelom sredstava utvrđenom u Prilogu.

Komisija ne odstupa od te okvirne dodjele sredstava više od 10 %. Ako se pokaže potrebnim premašiti tu granicu, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 14. u vezi s izmjenom okvirne dodjele sredstava utvrđene u Prilogu.

3.   Godišnja odobrena sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće u okvirima višegodišnjeg financijskog okvira.

Članak 10.

Vrste financijske potpore i sufinanciranje

1.   Komisija provodi Program u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

2.   Financijska potpora u okviru Programa za prihvatljiva djelovanja navedena u članku 8. stavku 2. može biti u obliku:

(a)	bespovratnih sredstava; ili

(b)	javne nabave.

3.   Kupnja opreme ne smije biti jedina komponenta sporazuma o bespovratnim sredstvima.

4.   Stopa sufinanciranja za bespovratna sredstva dodijeljena u okviru Programa ne prelazi 75 % prihvatljivih troškova. U iznimnim i valjano opravdanim slučajevima, definiranima u godišnjim programima rada iz članka 11., stopa sufinanciranja ne prelazi 90 % prihvatljivih troškova.

5.   Kada prihvatljiva djelovanja navedena u članku 8. stavku 2. zajednički organiziraju Komisija i ESB, Eurojust, Europol ili Interpol, nastali troškovi dijele se među njima. U svakom slučaju svaki od njih snosi troškove putovanja i smještaja svojih gostujućih predavača.

Članak 11.

Godišnji programi rada

Komisija za provedbu Programa usvaja godišnje programe rada.

Svakim godišnjim programom rada provode se opći i posebni ciljevi predviđeni u članku 3. odnosno članku 4. određujući sljedeće:

(a)	djelovanja koja će se provoditi u skladu s takvim općim i posebnim ciljevima, uključujući okvirnu dodjelu sredstava i način provedbe;

(b)	za bespovratna sredstva: osnovne kriterije odabira i najveću moguću stopu sufinanciranja.

Sredstva dodijeljena djelovanjima komunikacije u okviru Programa također doprinose obuhvaćanju institucionalne komunikacije o političkim prioritetima Unije, u mjeri u kojoj su povezani s općim ciljevima navedenima u članku 3.

Članak 12.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima odgovarajuće mjere kojima osigurava da su, dok se provode djelovanja koja se financiraju u okviru ove Uredbe, financijski interesi Unije zaštićeni primjenom preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i bilo kojih drugih nezakonitih aktivnosti, učinkovitim provjerama i, ako se uoče nepravilnosti, vraćanjem nepravilno plaćenih iznosa te, prema potrebi, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim administrativnim i financijskim sankcijama.

2.   Komisija ili njezini predstavnici i Revizorski sud ovlašteni su provoditi reviziju, na temelju dokumenata i na terenu, svih korisnika bespovratnih sredstava, izvođača i podizvođača koji su primali sredstva Unije u okviru Programa.

3.   Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (15) i Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (16) radi utvrđivanja je li došlo do prijevara, korupcije ili bilo kojih drugih nezakonitih aktivnosti koje utječu na financijske interese Unije, a počinjene su u vezi sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom financiranima u okviru Programa.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, ugovori, sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava i odluke o dodjeli bespovratnih sredstava, koji su rezultat provedbe ove Uredbe, sadrže odredbe kojima se izričito ovlašćuju Komisija, Revizorski sud i OLAF za provedbu takvih revizija i istraga u skladu s njihovim nadležnostima.

POGLAVLJE III.

PRAĆENJE, EVALUACIJA I DELEGIRANE OVLASTI

Članak 13.

Praćenje i evaluacija

1.   Komisija provodi Program u suradnji s državama članicama redovnim savjetovanjima u različitim fazama provedbe Programa, u okviru odbora iz Uredbe (EZ) br. 1338/2001, uzimajući u obzir relevantne mjere koje poduzimaju drugi nadležni subjekti, posebno ESB i Europol.

2.   Komisija nastoji osigurati dosljednost i komplementarnost između Programa i drugih relevantnih programa i djelovanja na razini Unije.

3.   Komisija pruža informacije o rezultatima Programa Europskom parlamentu i Vijeću na godišnjoj razini. Uključene su informacije o dosljednosti i komplementarnosti s drugim relevantnim programima i djelovanjima na razini Unije. Komisija redovito širi rezultate djelovanja koja se podupiru u okviru Programa. Sve zemlje sudionice i drugi korisnici pružaju Komisiji sve podatke i informacije koji su potrebni da bi se omogućilo praćenje i evaluacija Programa.

4.   Komisija provodi evaluaciju Programa. Komisija do 31. prosinca 2017. predstavlja neovisno izvješće o evaluaciji na sredini razdoblja o postizanju ciljeva svih mjera (uzimajući u obzir rezultate i učinke), o učinkovitoj i ekonomičnoj upotrebi resursa i dodanoj vrijednosti za Uniju. Izvješće o evaluaciji priprema se kako bi poslužilo kao temelj za odluku o obnavljanju, izmjeni ili suspenziji mjera. U evaluaciji se osim toga ispituju mogućnosti za pojednostavljenje, unutarnja i vanjska koherentnost, daljnja relevantnost svih ciljeva, kao i doprinos mjera prioritetima Unije u vezi s pametnim, održivim i uključivim rastom. U obzir se uzimaju rezultati evaluacije dugoročnog učinka prethodnih mjera.

5.   Također se provodi evaluacija dugoročnih učinaka Programa i njihove održivosti kako bi poslužila kao temelj za odluku o mogućem obnavljanju, izmjeni ili suspenziji bilo kojeg sljedećeg programa.

6.   Osim toga, Komisija do 31. prosinca 2021. predstavlja Europskom parlamentu i Vijeću konačno izvješće o evaluaciji o postizanju ciljeva Programa.

Članak 14.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 9. dodjeljuje se Komisiji od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 9. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 9. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

POGLAVLJE IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 15.

Stavljanje izvan snage

Odluke 2001/923/EZ, 2001/924/EZ, 2006/75/EZ, 2006/76/EZ, 2006/849/EZ i 2006/850/EZ stavljaju se izvan snage.

Međutim, financijske obveze koje se odnose na djelovanja u okviru tih odluka i dalje će biti regulirane tim odlukama do ispunjenja tih obveza.

Članak 16.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

---

(1)  SL C 137, 12.5.2012., str. 7.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 11. ožujka 2014.

(3)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1338/2001 od 28. lipnja 2001. o utvrđivanju mjera potrebnih za zaštitu eura od krivotvorenja (SL L 181, 4.7.2001., str. 6.).

(4)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1339/2001 od 28. lipnja 2001. o proširenju učinaka Uredbe (EZ) br. 1338/2001 o utvrđivanju mjera potrebnih za zaštitu eura od krivotvorenja na one države članice koje nisu prihvatile euro kao svoju jedinstvenu valutu (SL L 181, 4.7.2001., str. 11.).

(5)  Odluka Vijeća 2001/923/EZ od 17. prosinca 2001. o uspostavi programa razmjene, pomoći i osposobljavanja za zaštitu eura od krivotvorenja (Program „Periklo”) (SL L 339, 21.12.2001., str. 50.).

(6)  Odluka Vijeća 2001/924/EZ od 17. prosinca 2001. o proširenju učinaka Odluke o uspostavi programa razmjene, pomoći i osposobljavanja za zaštitu eura od krivotvorenja (Program „Periklo”) na države članice koje nisu usvojile euro kao jedinstvenu valutu (SL L 339, 21.12.2001., str. 55.).

(7)  Odluka Vijeća 2006/75/EZ od 30. siječnja 2006. o izmjeni i produljenju Odluke 2001/923/EZ o uspostavi programa razmjene, pomoći i osposobljavanja za zaštitu eura od krivotvorenja (Program „Periklo”) (SL L 36, 8.2.2006., str. 40.).

(8)  Odluka Vijeća 2006/76/EZ od 30. siječnja 2006. o proširenju primjene Odluke 2006/75/EZ o izmjeni i produljenju Odluke 2001/923/EZ o uspostavi programa razmjene, pomoći i osposobljavanja za zaštitu eura od krivotvorenja (Program „Periklo”) na države članice nesudionice (SL L 36, 8.2.2006., str. 42.).

(9)  Odluka Vijeća 2006/849/EZ od 20. studenoga 2006. o izmjeni i produljenju Odluke 2001/923/EZ o uspostavi programa razmjene, pomoći i osposobljavanja za zaštitu eura od krivotvorenja (program Periklo) (SL L 330, 28.11.2006., str. 28.).

(10)  Odluka Vijeća 2006/850/EZ od 20. studenoga 2006. o proširenju primjene Odluke 2006/849/EZ o izmjeni i produljenju Odluke 2001/923/EZ o uspostavi programa razmjene, pomoći i osposobljavanja za zaštitu eura od krivotvorenja (program Periklo) na države članice nesudionice (SL L 330, 28.11.2006., str. 30.).

(11)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(12)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. (SL L 347, 20.12.2013., str. 884.).

(13)  SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(14)  Zbirka ugovora Lige naroda br. 2623 (1931.), str. 372.

(15)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013. Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(16)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).

---

---