Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32014D0466

    Odluka br. 466/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. kojom se dodjeljuje jamstvo EU-a Europskoj investicijskoj banci protiv gubitaka u okviru financijskih operacija kojima se podržavaju ulagački projekti izvan Unije

    SL L 135, 8.5.2014, p. 1–20 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    Legal status of the document No longer in force, Date of end of validity: 31/12/2021; stavljeno izvan snage 32021R0947

    ELI: http://data.europa.eu/eli/dec/2014/466(1)/oj

    8.5.2014   

    HR

    Službeni list Europske unije

    L 135/1


    ODLUKA br. 466/2014/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

    od 16. travnja 2014.

    kojom se dodjeljuje jamstvo EU-a Europskoj investicijskoj banci protiv gubitaka u okviru financijskih operacija kojima se podržavaju ulagački projekti izvan Unije

    EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

    Uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 209. i 212.,

    uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

    nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

    u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

    budući da

    (1)

    Osim svoje temeljne misije financiranja ulaganja u Europskoj uniji, što ostaje njezina glavna zadaća i cilj, Europska investicijska banka (EIB) poduzima operacije financiranja izvan Unije kojima se podupiru vanjske politike Unije. Time je omogućeno da se proračunska sredstva Unije koja su na raspolaganju vanjskim regijama nadopune financijskom snagom EIB-a u korist ciljanih trećih zemalja. Poduzimajući takve operacije financiranja EIB neizravno doprinosi općim načelima i ciljevima politike Unije, koji uključuju smanjenje siromaštva putem uključivog rasta i održivog gospodarstva, okolišni i društveni razvoj te blagostanje Unije u globalnim gospodarskim okolnostima koje se mijenjaju.

    (2)

    Članak 209. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), u vezi s njegovim člankom 208., predviđa doprinos EIB-a, prema uvjetima utvrđenima u njegovom Statutu, provedbi mjera potrebnih za daljnji razvoj ciljeva politike razvojne suradnje Unije.

    (3)

    U cilju pružanja potpore vanjskom djelovanju Unije i kako bi se EIB-u omogućilo financiranje ulaganja izvan Unije bez utjecaja na kreditnu sposobnost EIB-a, većina njegovih operacija izvan Unije ostvaruje korist od jamstva iz proračuna EU-a („jamstvo EU-a”) kojim upravlja Komisija. To dodatno jača kreditnu sposobnost EIB-a prema financijskim tržištima, što je od primarne važnosti.

    (4)

    Posljednje jamstvo EU-a za EIB-ove operacije financiranja potpisano tijekom razdoblja od 1. veljače 2007. do 31. prosinca 2013. utvrđeno je Odlukom br. 1080/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća (2). Jamstvo EU-a za EIB-ove operacije financiranja izvan Unije kao potpora politici Unije trebalo bi uspostaviti za višegodišnji financijski okvir 2014.–2020.

    (5)

    Jamstveni fond za vanjska djelovanja („Jamstveni fond”), osnovan Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 480/2009 (3) osigurava zaštitu likvidnosti proračunu Unije protiv gubitaka koji su nastali pri EIB-ovim operacijama financiranja i pri makrofinancijskoj pomoći i zajmovima Euratoma izvan Unije.

    (6)

    Trebalo bi izraditi popis zemalja koje su potencijalno prihvatljive za EIB-ovo financiranje u okviru jamstva EU-a. Također je potrebno izraditi popis zemalja koje su zaista prihvatljive za EIB-ovo financiranje u okviru jamstva EU-a.

    (7)

    Butan bi trebalo uvrstiti na popis zemalja koje su zaista prihvatljive za EIB-ovo financiranje, a Mijanmar/Burmu bi trebalo uvrstiti na oba popisa nakon nedavnih događaja koji su Uniji omogućili otvaranje novog poglavlja u odnosima s Butanom i Mijanmarom/Burmom radi pružanja potpore političkim i gospodarskim reformama koje su u tijeku u obje zemlje.

    (8)

    Kako bi se uvažile značajne političke promjene, trebalo bi prema potrebi preispitati popis zemalja koje su zaista prihvatljive za EIB-ove operacije financiranja u okviru jamstva EU-a, a u skladu s člankom 290. UFEU-a, na Komisiju bi trebalo prenijeti ovlast za donošenje akata u vezi s izmjenama Priloga III. Komisijini prijedlozi izmjena Priloga III. trebali bi se temeljiti na sveobuhvatnom ocjenjivanju uključujući gospodarske, socijalne, okolišne i političke aspekte, posebno one koje se odnose na demokraciju, ljudska prava i temeljne slobode. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se svi relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

    (9)

    Radi suočavanja s potencijalnom evolucijom stvarnih potreba za rezervacijama za Jamstveni fond u skladu s Uredbom (EZ, Euratom) br. 480/2009, gornja granica jamstva EU-a trebala bi se raščlaniti na fiksnu gornju granicu u najvišem iznosu od 27 000 000 000 EUR i fakultativni dodatni iznos od 3 000 000 000 EUR. Rezervacije za Jamstveni fond u općem proračunu Unije (proračunska linija 01 03 06) formirajui se ex-post na temelju rezultata brojki za nepodmirene zajamčene vanjske zajmove na kraju godine n-2. S obzirom na prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1638/2006 o utvrđivanju općih odredaba o uspostavi Instrumenta za europsko susjedstvo i partnerstvo „vraćeni iznosi” koji potječu iz mediteranskog rizičnog kapitala i kreditnih investicija u okviru operacija koje su zaključene prije 2007. koristeći proračunska sredstva Unije akumuliran je na fiducijarnom računu otvorenom za Instrument za euro-mediteransko ulaganje i partnerstvo (FEMIP). Dio tih vraćenih iznosa trebalo bi koristiti za Jamstveni fond kao iznimnu mjeru kojom se osigurava da se gornje granice EIB-ovih operacija financiranja u okviru ove Odluke održavaju na odgovarajućoj razini za razdoblje 2014.–2020. Preostala sredstva trebalo bi vratiti u opći proračun Unije.

    (10)

    Pitanja koja je potrebno razmotriti za aktivaciju cijelog fakultativnog dodatnog iznosa ili njegovog dijela trebala bi uključivati: napredak EIB-a u provedbi ove Odluke, posebno rezultate EIB-ovih operacija koje se temelje na informacijama iz, između ostalog, Okvira za mjerenje rezultata (REM), uključujući utjecaj na razvoj; potrebe za rezervacijama Jamstvenog fonda uzimajući u obzir protekle i buduće preostale iznose svih aktivnosti koje se financiraju iz Jamstvenog fonda; makroekonomsku, financijsku i političku situaciju prihvatljivih regija i zemalja u trenutku preispitivanja u sredini razdoblja.

    (11)

    Iznosi pokriveni jamstvom EU-a u svakoj regiji i dalje bi trebali predstavljati gornje granice za financiranje EIB-a u okviru jamstva EU-a, a ne ciljeve koje EIB mora ostvariti. Evaluacija gornjih granica trebala bi se provesti kao dio preispitivanja ove Odluke u sredini razdoblja, posebno u odnosu na moguće promjene popisa regija i zemalja koje su zaista prihvatljive za financiranje EIB-a.

    (12)

    EIB-ove operacije financiranja trebale bi biti dosljedne strategijama zemlje korisnice. U tom kontekstu, kako bi se poboljšala koherentnost i fokus aktivnosti vanjskog financiranja EIB-a u podupiranju politika Unije, i na maksimalnu dobrobit korisnika, Odluka br. 1080/2011/EU određuje opće ciljeve EIB-ovih operacija financiranja u odnosu na sve prihvatljive regije i zemlje, tj. razvoj lokalnog privatnog sektora, posebno kao potpora malim i srednjim poduzećima (MSP-ovi), socijalna i gospodarska infrastruktura i prilagodba klimatskim promjenama i ublažavanje njihovih posljedica, polazeći od komparativnih prednosti EIB-a u područjima u kojima dokazano ima uspjeha. Kako bi se nastavio promicati održiv rast i stvaranje radnih mjesta, te bi ciljeve trebalo zadržati u ovoj Odluci.

    (13)

    Olakšavanje pristupa financiranju za MSP-ove, uključujući MSP-ove iz Unije koji ulažu u regije obuhvaćene ovom Odlukom, može odigrati značajnu ulogu u poticanju gospodarskog razvoja i borbi protiv nezaposlenosti. Kako bi se na djelotvoran način moglo doprijeti do MSP-ova, EIB-ove operacije financiranja trebale bi biti usmjerene na rezultate. EIB bi, gdje je to moguće, trebao investirati u istraživanje i inovacije MSP-ova kao sredstvo potpore lokalnom razvoju. EIB bi trebao surađivati s lokalnim institucijama za financijsko posredovanje u prihvatljivim zemljama, koje bi trebale biti integrirane u lokalno gospodarstvo, posebno kako bi se osiguralo da dio financijske koristi prelazi na njihove klijente i da postoji dodana vrijednost u odnosu na druge izvore financiranja. EIB bi također, koliko god je moguće, trebao povećati diversifikaciju svojih financijskih partnera u zemljama u kojima djeluje. Za vrijeme svoje dubinske analize, EIB bi trebao ocijeniti jesu li financijske operacije kojima se pruža potpora MSP-ovima putem financijskog posrednika u skladu s regionalnim tehničkim operativnim smjernicama, REM-om i standardima EIB-a. EIB bi trebao uspostaviti mehanizam izvješćivanja kako bi osigurao da sredstva za MSP-ove budu iskorištena u njihovu korist. EIB bi trebao u sklopu svog doprinosa preispitivanju u sredini razdoblja dostaviti konsolidirano izvješće o financiranju MSP-ova u okviru ove Odluke.

    (14)

    Pokriće jamstva EU-a, koje je ograničeno na rizike državne i političke naravi, samo po sebi nije dovoljno za osiguravanje svrhovite aktivnosti EIB-a u pružanju potpore mikrofinanciranju. Stoga bi se takva aktivnost, gdje je to moguće, trebala provoditi povezano s proračunskim sredstvima koja su na raspolaganju u okviru drugih instrumenata i putem posredničkih institucija, uključujući one na lokalnoj razini kao sredstvo promicanja rasta i neizravnog doprinosa smanjenju siromaštva u siromašnijim zemljama.

    (15)

    EIB bi trebao nastaviti financirati ulagačke projekte na područjima socijalne, okolišne i gospodarske infrastrukture, uključujući promet i energetiku, te bi trebao razmotriti povećanje svojih aktivnosti u pružanju potpore zdravstvenoj i obrazovnoj infrastrukturi kada se pritom stvara jasna dodana vrijednost.

    (16)

    S ciljem jačanja dimenzije jamstva EU-a koja se odnosi na klimatske promjenei, trebalo bi prema obujmu operacija uvesti opći cilj i sustav koji bi omogućavao ex ante ocjenjivanje emisija stakleničkih plinova u projektima koji se podržavaju u okviru jamstva EU-a. EIB-ove operacije financiranja kojima se podržava prilagodba klimatskim promjenama i ublažavanje njihovih posljedica trebale bi predstavljati najmanje 25 % od ukupnih EIB-ovih operacija financiranja u cilju podržavanja promicanja klimatskih ciljeva Unije na globalnoj razini. U suradnji s Komisijom, EIB bi trebao osigurati svoje tehničko stručno znanje za pružanje podrške javnim i privatnim partnerima koji koriste EIB-ove operacije financiranja radi suočavanja s izazovom klimatskih promjena i kako bi se na najbolji mogući način iskoristila dostupna financijska sredstva. Privilegirano financiranje trebalo bi se koristiti za projekte ublažavanja i prilagodbe. EIB-ove operacije financiranja trebale bi, ako je to moguće i prikladno, biti nadopunjene sredstvima iz općeg proračuna Unije učinkovitim i prikladnim spajanjem bespovratnih sredstava i zajmova za financiranje u vezi s klimatskim promjenama u kontekstu vanjske pomoći Unije. U vezi s tim, godišnje izvješće koje Komisija dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću trebalo bi sadržavati detaljan pregled financijskih instrumenata korištenih za financiranje tih projekata uz utvrđivanje iznosa EIB-ovih operacija financiranja i odgovarajućih iznosa bespovratnih sredstava.

    (17)

    U područjima koja su obuhvaćena općim ciljevima, jedan od temeljnih ciljeva EIB-ovih operacija financiranja trebala bi biti regionalna integracija između zemalja, a posebno gospodarska integracija između zemalja koje su u postupku pristupanja EU-u, zemalja obuhvaćenim politikom susjedstva i Unije. U tom kontekstu, EIB bi trebao moći podupirati partnerske zemlje u područjima koja su obuhvaćena općim ciljevima kroz izravna strana ulaganja poduzeća iz Unije koja promiču gospodarsku integraciju s Unijom i koja doprinose promicanju prijenosa tehnologije i znanja, pod uvjetom da je tijekom dubinske analize ulagačkih projekata sva potrebna pažnja posvećena minimiziranju rizika da EIB-ove operacije financiranja dovedu do negativnih posljedica na zapošljavanje u Uniji. EIB bi također trebalo potaknuti da na vlastiti rizik podrži izravna strana ulaganja poduzeća iz Unije u partnerske zemlje, uzimajući u obzir kapacitet EIB-a za snošenje rizika.

    (18)

    EIB bi redovito trebao provoditi evaluacije aktivnosti koje se podržavaju u okviru ove Odluke ex-post ili u sredini razdoblja s ciljem ocjenjivanja njihove relevantnosti, provedbe i učinaka na razvoj te određivanja aspekata koji bi mogli poboljšati buduće aktivnosti. Takve bi evaluacije trebale doprinijeti odgovornosti i analizi održivosti.

    (19)

    Praktične mjere za povezivanje općih ciljeva jamstva EU-a i njihove provedbe treba utvrditi u regionalnim tehničkim operativnim smjernicama. Takve smjernice trebale bi biti usklađene sa širim okvirom regionalne politike Unije, uključujući načelo razlikovanja u Europskoj politici susjedstva. Regionalne tehničke operativne smjernice trebalo bi preispitati nakon donošenja ove Odluke i dodatno ih ažurirati nakon preispitivanja u sredini razdoblja radi prilagodbe razvoju događaja u vanjskim politikama i prioritetima Unije. Ažuriranje regionalnih operativnih tehničkih smjernica trebalo bi uz ostala razmatranja uzeti u obzir relevantne razvoje događaja u prihvatljivim zemljama.

    (20)

    U skladu s Protokolom br. 5. Statuta Europske investicijske banke priloženog Ugovoru o Europskoj uniji (UEU) i UFEU-u, zahtjevi upućeni izravno EIB-u za EIB-ove operacije financiranja koje se trebaju provesti u okviru ove Odluke moraju se podnijeti Komisiji radi dobivanja mišljenja o usklađenosti s mjerodavnim zakonodavstvom i politikama Unije. U slučaju kada su EIB-ove operacije financiranja obuhvaćene ovom Odlukom i ako Komisija donese negativno mišljenje o bilo kojoj takvoj operaciji, ta operacija ne bi trebala biti pokrivena jamstvom EU-a.

    (21)

    Dok snagu EIB-a čini njegov poseban model kao investicijske banke u javnom vlasništvu čiji se mandat sastoji u osiguravanju dugoročnih zajmova kako bi se ostvarili politički ciljevi koje su postavili njegovi dioničari, EIB-ove operacije financiranja trebale bi doprinijeti općim načelima kojima se vodi vanjsko djelovanje Unije iz članka 21. UEU-a, učvršćivanju i podržavanju demokracije i vladavine prava, ljudskih prava i temeljnih sloboda te provedbi međunarodnih obveza i sporazuma, uključujući sporazume o okolišu u kojima je Unija ugovorna stranka. Posebno, EIB bi trebao doprinositi gospodarskoj, financijskoj i tehničkoj suradnji s trećim zemljama u skladu s člankom 212. UFEU-a. Nadalje, djelovanja EIB-a trebala bi biti u skladu s međunarodnim pravom, uključujući poštovanje načela Povelje Ujedinjenih naroda. Djelovanja EIB-a bi također trebala poštovati odredbe Konvencije Gospodarske komisije UN-a za Europu o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša („Arhuška konvencija”) u relevantnim fazama projektnog ciklusa. U odnosu na zemlje u razvoju EIB-ovim operacijama financiranja trebalo bi poticati njihov održiv gospodarski, socijalni i okolišni razvoj, posebno u onima koje su u najnepovoljnijem položaju, njihovu neometanu i postupnu integraciju u svjetsko gospodarstvo, kao i usklađenost s ciljevima koje je odobrila Unija u okviru Ujedinjenih naroda i drugih relevantnih međunarodnih organizacija. Uz doprinošenje provedbi mjera potrebnih za daljnji razvoj ciljeva politike razvojne suradnje Unije u skladu s člankom 209. stavkom 3. UFEU-a, EIB bi u svim regijama u kojima djeluje trebao težiti neizravnom podupiranju ostvarivanja Milenijskih ciljeva razvoja za 2015. Ujedinjenih naroda (MDG), a nakon 2015. ostvarivanju svih novih razvojnih ciljeva koji bi mogli izmijeniti ili zamijeniti Milenijske ciljeve razvoja.

    (22)

    Aktivnosti EIB-a u skladu s ovom Odlukom trebale bi podupirati provedbu Europskog konsenzusa o razvoju, Plana za promjene i načela učinkovitosti pomoći iznesenih u Pariškoj deklaraciji 2005., Akcijskom programu iz Accre 2008. i Sporazumu o partnerstvu iz Busana 2011. Nadalje bi te aktivnosti trebale biti koherentne sa strateškim okvirom EU-a i akcijskim planom EU-a za ljudska prava i demokraciju koje je Vijeće donijelo 25. lipnja 2012. te međunarodnim sporazumima o okolišu, uključujući obveze za biološku raznolikost. To bi se trebalo provoditi nizom konkretnih mjera, posebno jačanjem kapaciteta EIB-a za ocjenu aspekata u vezi s okolišem te socijalnih, razvojnih aspekata ulagačkih projekata, uključujući ljudska prava, temeljne slobode i rizike povezane sa sukobima, te promicanjem lokalnih savjetovanja s javnim tijelima i civilnim društvom. U tom kontekstu EIB bi trebao provoditi i dalje razvijati svoj REM koji osigurava iscrpan niz pokazatelja uspješnosti kojima se mjeri gospodarski, socijalni i razvojni utjecaj te utjecaj na okoliš njegovih operacija financiranja tijekom cijelog projektnog ciklusa EIB-a. U sklopu preispitivanja ove Odluke u sredini razdoblja trebalo bi provesti evaluaciju provedbe REM-a. Prilikom provođenja dubinske analize u pogledu nekog ulagačkog projekta, EIB bi trebao, ako je potrebno i u skladu sa socijalnim načelima Unije i načelima Unije u vezi s okolišem te najboljom međunarodnom praksom, kao i pravom Unije i nacionalnim pravom zemlje korisnice, od predlagatelja ulagačkog projekta zahtijevati da provodi lokalna savjetovanja i objavi njihove rezultate kako bi se vodilo računa o utjecaju projekata na relevantne zainteresirane strane. EIB bi trebao ostati u kontaktu s predlagateljima i korisnicima projekata koje financira tijekom cijelog postupka programiranja projekta. Financijski ugovori potpisani tijekom razdoblja obuhvaćenog ovom Odlukom za EIB-ove operacije financiranja koje uključuju javne subjekte trebali bi sadržavati izričitu mogućnost suspendiranja isplata u slučaju povlačenja prihvatljivosti zemlje u kojoj se provodi ulagački projekt u okviru ove Odluke.

    (23)

    Na svim razinama, od uzlaznog strateškog planiranja do silaznog razvoja ulagačkog projekta, trebalo bi osigurati da EIB-ove operacije financiranja budu u skladu s vanjskim politikama Unije i općim ciljevima određenima ovom Odlukom te da ih podupiru. S ciljem povećanja koherentnosti vanjskog djelovanja Unije trebalo bi dalje jačati dijalog o politikama i strategiji između Komisije i EIB-a, uključujući Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD), uz odgovarajuće obavješćivanje Europskog parlamenta i Komisije. EIB-ovi uredi izvan Unije trebali bi, kad god je to moguće, biti smješteni u delegacijama Unije da bi se poticala takva suradnja i istodobno dijelili operativni troškovi. Trebao bi se nastaviti primjenjivati Memorandum o razumijevanju između Europske komisije i Europske investicijske banke o suradnji i koordinaciji u regijama obuhvaćenima vanjskim mandatom koji je preispitan 2013., čime su unaprijeđena suradnja i rana uzajamna razmjene informacija između Komisije, ESVD-a i EIB-a na operativnoj razini. Suradnja u okviru Memoranduma o razumijevanju trebala bi posebno uključiti redovito preispitivanje primjene načela razlikovanja u zemljama obuhvaćenima politikom susjedstva. Od posebne je važnosti rana i sustavna razmjena stajališta između Komisije i EIB-a, prema potrebi uključujući ESVD, u postupku pripreme odgovarajućih programskih dokumenata kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri ostvarila sinergija između njihovih aktivnosti. Također bi trebalo ojačati suradnju u vezi s poštovanjem ljudskih prava, temeljnih sloboda i sprečavanja sukoba. EIB bi trebalo potaknuti na suradnju s delegacijama Unije tijekom projektnog ciklusa EIB-a.

    (24)

    Vanjske odnose Unije trebalo bi poduprijeti s nekoliko instrumenata, a posebno Uredbom (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (4). S ciljem unapređenja koherentnosti ukupne potpore Unije u regijama o kojima je riječ, trebalo bi iskoristiti prilike za kombiniranje EIB-ovog financiranja s proračunskim sredstvima Unije, kada za tim postoji potreba, u obliku financijskih instrumenata iz glave VIII. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (5) te tehničke pomoći za pripremu i provedbu projekta putem Instrumenta za pretpristupnu pomoć II uspostavljenog Uredbom (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (6), Europskog instrumenta za susjedstvo uspostavljenog Uredbom (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (7), Instrumenta za razvojnu suradnju uspostavljenog Uredbom (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (8), Instrumenta za partnerstvo za suradnju s trećim zemljama uspostavljenog Uredbom (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (9), Instrumenta za promicanje demokracije i ljudskih prava diljem svijeta uspostavljenog Uredbom (EU) br. 235/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (10), Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru uspostavljenog Uredbom (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (11) i Instrumenta za suradnju na području nuklearne sigurnosti uspostavljenog Uredbom (EU) br. 237/2014 Vijeća (12). Slijedom Odluke br. 1080/2011/EU Komisija je uspostavila platformu EU-a za spajanje vanjske suradnje s ciljem optimiziranja funkcioniranja mehanizama za spajanje bespovratnih sredstava i zajmova izvan Unije, posebno pri provođenju općeg proračuna Unije odnosno zajmova EIB-a te pri razmjeni najbolje prakse o upravljanju i kriterijima evaluacije na razini projekta. Sudjelovanje EIB-a i ostalih financijskih institucija u mehanizmima za spajanje trebalo bi biti potpuno u skladu s vanjskim ciljevima Unije, djelotvornosti i transparentnosti pomoći.

    (25)

    Svojim operacijama financiranja izvan Unije koje su obuhvaćene područjem primjene ove Odluke, EIB bi trebao nastaviti s nastojanjem za unapređivanje koordinacije i suradnje s europskim i međunarodnim financijskim institucijama, posebno s onima koje sudjeluju u platformi EU-a za spajanje u vanjskoj suradnji. Ta suradnja prema potrebi obuhvaća suradnju u području sektorske uvjetovanosti i uzajamnog povjerenja u postupke, korištenje sufinanciranja i sudjelovanje u globalnim inicijativama, kao što su one promicanja koordinacije i djelotvornosti pomoći. Takva koordinacija i suradnja trebale bi za cilj imati maksimalno smanjenje mogućih udvostručavanja troškova i nepotrebnih preklapanja. Suradnja bi se trebala temeljiti na načelu uzajamnosti. Trebalo bi promicati, prema potrebi, recipročni pristup EIB-a financijskim instrumentima koje su uspostavile druge europske i međunarodne financijske institucije. Tripartitni memorandum o razumijevanju između Komisije, EIB grupe i Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) kojim se u odnosu na suradnju izvan Unije EIB grupi i EBRD-u omogućuje djelovanje na komplementaran način oslanjajući se na njihove pojedinačne komparativne prednosti, ažuriran je 2012. kako bi obuhvaćao proširenje zemljopisnog područja djelovanja EBRD-a na područje Sredozemlja i trebao bi se nastaviti primjenjivati. Načela određena u ovoj Odluci također bi se trebala primjenjivati kada se financiranje EIB-a provodi sporazumima o suradnji s drugim europskim i međunarodnim financijskim institucijama.

    (26)

    EIB bi trebalo poticati da nastavi financirati operacije izvan Unije, također na vlastiti rizik i kao potporu gospodarskim interesima Unije, u zemljama i u korist ulagačkih projekata koji u skladu s ocjenom EIB-a imaju dovoljnu kreditnu sposobnost i vodeći računa o vlastitoj sposobnosti apsorpcije rizika, tako da se upotreba jamstva EU-a može usmjeriti na zemlje i ulagačke projekte u kojima jamstvo EU-a stvara dodanu vrijednost na temelju vlastite ocjene EIB-a, uključujući u pogledu održivog gospodarskog i socijalnog razvoja te razvoja okoliša.

    (27)

    EIB bi trebao prošiti opseg inovativnih financijskih instrumenata koje nudi, uključujući i kroz veću usredotočenost na razvoj jamstvenih instrumenata. Nadalje, EIB bi trebao aktivno nastojati sudjelovati u instrumentima podjele rizika i financiraju projekata na tržištu dužničkog kapitala uz stabilno i predvidljivo generiranje novčanih tokova. Posebno bi trebao razmotriti podržavanje instrumenata tržišta dužničkog kapitala koji se izdaju ili odobravaju u korist ulagačkog projekta koji se provodi u prihvatljivim zemljama. Osim toga, EIB bi trebao povećati davanje zajmova u lokalnim valutama i izdavati obveznice na lokalnim tržištima, pod uvjetom da zemlje korisnice provedu nužne strukturne reforme, posebno u financijskom sektoru, te druge mjere za olakšavanje aktivnosti EIB-a. U diversifikaciji i proširenju instrumenata tržišta kapitala treba obratiti osobitu pozornost da ti instrumenti ne doprinose stvaranju rizične financijske prakse i zaduženosti uslijed čega bi mogli ugroziti financijsku stabilnost.

    (28)

    Komisija bi jednom godišnje trebala izvješćivati Europski parlament i Vijeće. Izvješće bi trebalo sadržavati ocjenu EIB-ovih operacija financiranja i njihove sukladnosti s ovom Odlukom, njihove dodanu vrijednost i doprinosa vanjskim politikama Unije, njihove kvalitete, njihovog utjecaja na razvoj polazeći od EIB-ovog REM-a i financijske koristi koja se prenosi na korisnike. Izvješće bi također trebalo uključivati informacije o aktiviranjima jamstva EU-a, o klimatskim promjenama i biološkoj raznolikosti koje se financiraju u okviru ove Odluke, o praćenju funkcioniranja Memoranduma o razumijevanju između EIB-a i Europskog ombudsmana kao i opis suradnje s Komisijom i drugim europskim i međunarodnim financijskim institucijama, uključujući sufinanciranje. Sadržaj izvješća trebao bi biti objavljen kako bi se relevantnim zainteresiranim stranama, uključujući civilno društvo, omogućilo da izraze svoje stavove.

    (29)

    EIB-ove operacije financiranja kao potpora vanjskim politikama Unije trebale bi se nastaviti provoditi u skladu s načelima dobre bankarske prakse. Njima bi i dalje trebalo upravljati u skladu s vlastitim pravilima i postupcima EIB-a, koji bi trebali odražavati ta načela, uključujući odgovarajuće kontrolne mjere i sukladnost s EIB-ovom izjavom o socijalnim i okolišnim standardima te s mjerodavnim pravilima i postupcima o Revizorskom sudu i Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF). U svojim operacijama financiranja EIB bi trebao na odgovarajući način provoditi svoju politiku prema slabo reguliranim ili nekooperativnim jurisdikcijama koje su kao takve odredili Unija, Ujedinjeni narodi, Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj ili Radna skupina za financijske aktivnosti (kako bi doprinio međunarodnoj borbi protiv porezne prijevare, utaje poreza i pranja novca. Radi transparentnosti, EIB bi u suradnji s lokalnim financijskim posrednicima trebao, u mjeri u kojoj je to moguće, sastaviti popis krajnjih zajmoprimaca.

    (30)

    EIB bi trebao poduzeti odgovarajuće mjere kojima bi se osiguralo da pri financiranju operacija podložnih jamstvu EU-a financijski interesi Unije budu zaštićeni primjenom preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije, pranja novca i drugih nezakonitih radnji te omogućilo da OLAF ima pravo provoditi kontrole na licu mjesta i istrage u prostorijama korisnika. EIB bi trebao, u skladu s „Politikom sprečavanja i odvraćanja od zabranjenog ponašanja u aktivnostima Europske investicijske banke” („politika EIB-a za borbu protiv prijevara”) koja je donesena 2008. i preispitana 2013., blisko surađivati s nadležnim tijelima Unije i iz država članica kako bi pojačao mjere za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma koje su na snazi te pomogao poboljšanju njihovog provođenja. U skladu sa svojom politikom za zviždače, EIB bi također trebao posvetiti posebnu pozornost informacijama koje pružaju zviždači o potencijalnim slučajevima prijevare, korupcije ili druge nezakonite aktivnosti te tako omogućiti odgovarajuće praćenje, povratne informacije i zaštitu od osvete.

    (31)

    Trebalo bi poticati upravljačka tijela EIB-a da poduzmu potrebne mjere za prilagodbu aktivnosti EIB-a vanjskim politikama EU-a na djelotvoran način te da na odgovarajući način ispune zahtjeve koji su određeni u ovoj Odluci,

    DONIJELI SU OVU ODLUKU:

    Članak 1.

    Jamstvo EU-a

    1.   Unija Europskoj investicijskoj banci (EIB) izdaje proračunsko jamstvo za operacije financiranja koje se provode izvan Unije („jamstvo EU-a”). Jamstvo EU-a dodjeljuje se kao opće jamstvo za sva dospjela plaćanja koja EIB treba primiti, ali koje on nije zaprimio, u vezi sa zajmovima, jamstvima za zajmove i instrumentima tržišta dužničkog kapitala koji se dodjeljuju ili izdaju u korist ulagačkih projekata EIB-a koji su prihvatljivi u skladu sa stavkom 2.

    2.   Prihvatljivi za jamstvo EU-a su EIB-ovi zajmovi, jamstva za zajmove i instrumenti tržišta dužničkog kapitala dodijeljeni ili odobreni u korist ulagačkih projekata koji se provode u prihvatljivim zemljama u skladu s EIB-ovim vlastitim pravilima i postupcima uključujući Izjavu EIB-a o okolišnim i socijalnim načelima i standardima te kao potpora odgovarajućim ciljevima vanjske politike Unije, ako je financiranje EIB-a dodijeljeno u skladu s potpisanim sporazumom koji niti je istekao niti je otkazan („EIB-ove operacije financiranja”).

    3.   EIB-ovim operacijama financiranja u potporu vanjskih politika Unije i dalje se upravlja u skladu s načelima dobre bankarske prakse.

    4.   Jamstvo EU-a ograničava se na 65 % ukupno isplaćenog iznosa za koji se jamči u okviru EIB-ovih operacija financiranja, uz oduzimanje vraćenih iznosa i dodavanje svih povezanih iznosa.

    5.   Jamstvo EU-a obuhvaća EIB-ove operacije financiranja potpisane u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

    6.   Ako po isteku razdoblja iz stavka 5., Europski parlament i Vijeće nisu donijeli odluku kojom se EIB-u dodjeljuje novo jamstvo EU-a za gubitke u okviru njegovih operacija financiranja izvan Unije, to se razdoblje jedan put automatski produljuje za šest mjeseci.

    Članak 2.

    Gornje granice za EIB-ove operacije financiranja u okviru jamstva EU-a

    1.   Gornja granica za EIB-ove operacije financiranja u okviru jamstva EU-a tijekom cijelog razdoblja 2014.–2020. ne prelazi 30 000 000 000 EUR. Iznosi prvotno predviđeni za operacije financiranja koji su kasnije poništeni ne uzimaju se u obzir za gornju granicu.

    Ova se gornja granica sastoji od:

    (a)

    fiksne gornje granice u najvišem iznosu od 27 000 000 000 EUR;

    (b)

    dodatnog fakultativnog iznosa od 3 000 000 000 EUR.

    Europski parlament i Vijeće odlučuju u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom o aktiviranju punog iznosa navedenog pod točkom (b) ili njegovog dijela te o njegovoj regionalnoj raspodjeli slijedom preispitivanja u sredini razdoblja kako je određeno u članku 19.

    2.   Fiksna gornja granica iz stavka 1. točke (a) sastoji se od regionalnih gornjih granica i pod-granica kako su određene u Prilogu I. Unutar regionalnih gornjih granica, EIB postupno osigurava uravnoteženu raspodjelu u zemlji unutar regija koje su obuhvaćene jamstvom EU-a.

    Članak 3.

    Opći ciljevi i načela

    1.   Jamstvo EU-a dodjeljuje se samo za EIB-ove operacije financiranja koje imaju dodanu vrijednost na temelju vlastite ocjene EIB-a i podupiru neki od sljedećih općih ciljeva:

    (a)

    razvoj lokalnog privatnog sektora, posebno podrška MSP-ovima;

    (b)

    razvoj socijalne i gospodarske infrastrukture, uključujući prometnu, energetsku i okolišnu infrastrukturute informacijsku i komunikacijsku tehnologiju;

    (c)

    prilagodbu klimatskim promjenama i ublažavanje njihovih posljedica.

    2.   Uz očuvanje posebnog svojstva EIB-a kao investicijske banke, EIB-ove operacije financiranja koje se provode u okviru ove Odluke doprinose interesima EU-a, posebno načelima na kojima se temelji vanjsko djelovanje Unije kako je navedeno u članku 21. UEU-a te provedbi međunarodnih sporazuma o okolišu u kojima je Unije ugovorna stranka. Upravljačka tijela EIB-a potiču se da poduzmu potrebne mjere za prilagodbu aktivnosti EIB-a vanjskim politikama Unije na djelotvoran način te da na odgovarajući način ispune zahtjeve određene u ovoj Odluci.

    3.   Jedan od temeljnih ciljeva EIB-ovih operacija financiranja u područjima obuhvaćenim općim ciljevima određenima u stavku 1. je regionalna integracija među zemljama, posebno uključujući gospodarsku integraciju između pretpristupnih zemalja, zemalja obuhvaćenih politikom susjedstva i Unije. EIB poduzima operacije financiranja u zemljama korisnicama u područjima obuhvaćenima općim ciljevima putem podržavanja izravnih stranih ulaganja kojima se promiče gospodarska integracija s Unijom.

    4.   U zemljama u razvoju, kako su određene na popisu primatelja službene razvojne pomoći Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, EIB-ove operacije financiranja u skladu s člancima 208. i 209. UFEU-a neizravno doprinose ciljevima politike Unije za razvojnu suradnju, kao što je smanjenje siromaštva kroz uključivi rast te održivo gospodarstvo, okolišni i društveni razvoj.

    5.   Kako bi se osiguralo da ulaganja privatnog sektora imaju najveći utjecaj na razvoj, EIB nastoji ojačati lokalni privatni sektor u zemljama korisnicama kroz potporu lokalnom ulaganju kako je predviđeno u stavku 1. točki (a). EIB-ove operacije financiranja kojima se podupiru opći ciljevi određeni u stavku 1. nastoje također obuhvaćati potporu ulagačkim projektima MSP-ova iz Unije. Kako bi se djelotvorno pratilo korištenje sredstava u korist MSP-ova o kojima se radi, EIB utvrđuje odgovarajuće ugovorne zahtjeve s financijskim posrednicima, uključujući norme za podnošenje izvješća koja korisnici trebaju dostaviti.

    EIB surađuje s financijskim posrednicima koji mogu poduprijeti posebne potrebe MSP-ova u zemljama djelovanja i koji ne sudjeluju u EIB-ovim operacijama financiranja koje se provode u prihvatljivoj zemlji putem instrumenata smještenih u stranoj nekooperativnoj jurisdikciji iz članka 13.

    6.   EIB-ove operacije financiranja kojima se pruža potpora općem cilju određenom u stavku 1. točki (b) podupiru ulagačke projekte uglavnom u području prometa, energetike, okolišne infrastrukture, informacijske i komunikacijske tehnologije, zdravlja i obrazovanja. To uključuje proizvodnju i integraciju energije iz obnovljivih izvora, preobrazbu energetskih sustava kojom se omogućuje prelazak na tehnologije i goriva s nižom emisijom ugljičnog dioksida, održivu sigurnost opskrbe energijom i energetsku infrastrukturu, uključujući proizvodnju plina i njegov prijenos na energetsko tržište Unije, kao i elektrifikaciju ruralnih područja, okolišnu infrastrukturu poput infrastrukture za vodoopskrbu te odvodnju i zelenu infrastrukturu, telekomunikacije i infrastrukturu širokopojasne mreže.

    7.   EIB-ove operacije financiranja kojima se podupiru opći ciljevi određeni u stavku 1. točki (c) podupiru ulagačke projekte ublažavanja klimatskih promjena i prilagođavanja istima koji doprinose općem cilju Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, posebno izbjegavanjem ili smanjenjem emisija stakleničkih plinova u područjima obnovljive energije, učinkovitosti energije i održivog transporta ili povećanjem otpornosti ugroženih zemalja, sektora i zajednica na nepovoljne učinke klimatskih promjena. Kriteriji prihvatljivosti za projekte u području djelovanja u vezi s klimom određeni su strategijom EIB-a za klimatske promjene koja se ažurira prije kraja 2015. S tim bi ciljem u postupak ocjene stanja okoliša trebalo uključiti bilancu CO2 kako bi se odredilo optimiziraju li projektni prijedlozi poboljšanja povezana s energetskom učinkovitošću. Tijekom razdoblja obuhvaćenog ovom Odlukom obujam tih operacija predstavlja najmanje 25 % ukupnih EIB-ovih operacija financiranja.

    8.   U skladu s ciljevima Unije i međunarodnim ciljevima u području klimatskih promjena, EIB u suradnji s Komisijom prije kraja 2015. ažurira svoju strategiju za klimatske promjene u pogledu EIB-ovih operacija financiranja. Ažuriranje uključuje, između ostalog, konkretna djelovanja kojima se osigurava da ulagački projekti u okviru ove Odluke budu skladu s klimatskim ciljevima Unije i da se povećaju napori za potporu obnovljivim izvorima energije i energetskoj učinkovitosti.

    9.   Jamstvo EU-a pokriva samo EIB-ove operacije financiranja koje se provode u prihvatljivim zemljama koje su sklopile okvirni sporazum s EIB-om o uspostavi zakonskih uvjeta pod kojima se takve operacije trebaju provoditi.

    Članak 4.

    Obuhvaćene zemlje

    1.   Popis potencijalno prihvatljivih zemalja za EIB-ovo financiranje u okviru jamstva EU-a utvrđen je u Prilogu II. Popis prihvatljivih zemalja za EIB-ovo financiranje u okviru jamstva EU-a utvrđen je u Prilogu III. i ne obuhvaća ni jednu drugu zemlju pored onih navedenih u Prilogu II. Za zemlje koje nisu navedene u Prilogu II., prihvatljivost za EIB-ovo financiranje u okviru jamstva EU-a utvrđuje se za svaki slučaj pojedinačno u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom.

    2.   Komisija je, u skladu s člankom 18., ovlaštena za donošenje delegiranih akata o izmjenama Priloga III. Odluke Komisije temelje se na općoj ocjeni koja uključuje gospodarske, socijalne, okolišne i političke aspekte, posebno one u vezi s demokracijom, ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kao i na odgovarajućim rezolucijama Europskog parlamenta te odlukama i zaključcima Vijeća.

    3.   Delegirani akti kojima se izmjenjuje Prilog III. ne utječu na pokrivanje jamstvom EU-a EIB-ovih operacija financiranja koje su potpisane prije stupanja na snagu tih delegiranih akata, podložno stavku 4.

    4.   Isplate za EIB-ove operacije financiranja koje koriste Sveobuhvatno jamstvo kako je navedeno u članku 8. stavku 1. ne provode se u zemljama koji nisu navedene u Prilogu III.

    5.   Jamstvo EU-a ne obuhvaća EIB-ove operacije financiranja u određenoj zemlji s kojom je sporazum o takvim operacijama bio potpisan nakon pristupanje te zemlje Uniji.

    Članak 5.

    Doprinos EIB-ovih operacija financiranja politikama Unije

    1.   Komisija zajedno s EIB-om ažurira postojeće regionalne tehničke operativne smjernice za EIB-ove operacije financiranja u roku od jedne godine nakon stupanja na snagu ove Odluke.

    Regionalne tehničke operativne smjernice u skladu su sa širim okvirom regionalne politike Unije iz Priloga IV. Regionalnim tehničkim operativnim smjernicama posebno se osigurava da financiranje EIB-a sukladno ovoj Odluci bude komplementarno s odgovarajućim politikama, programima i instrumentima pomoći Unije u različitim regijama.

    Pri ažuriranju regionalnih tehničkih operativnih smjernica Komisija i EIB vode računa o relevantnim rezolucijama Europskog parlamenta te odlukama i zaključcima Vijeća. Regionalne tehničke operativne smjernice su dosljedne s prioritetima iz nacionalnih ili regionalnih programa, koje su po mogućnosti izradile zemlje korisnice vodeći, u postupku izrade tih programa, na odgovarajući način računa o svim konzultacijama s lokalnim civilnim društvom.

    Komisija Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja ažurirane regionalne tehničke operativne smjernice čim one budu utvrđene.

    Unutar okvira koji je određen regionalnim tehničkim operativnim smjernicama, EIB određuje odgovarajuće financijske strategije i osigurava njihovu provedbu.

    EIB-ove operacije financiranja dosljedne su regionalnim tehničkim operativnim smjernicama i strategijama zemlje korisnice.

    Regionalne tehničke operativne smjernice preispituju se nakon preispitivanja u sredini razdoblja iz članka 19.

    2.   U okviru postupka iz članka 19. Protokola br. 5., Komisija daje mišljenje o EIB-ovim operacijama financiranja. U slučaju kada su EIB-ove operacije financiranja obuhvaćene ovom Odlukom i ako Komisija donese nepovoljno mišljenje, ta operacija nije pokrivena jamstvom EU-a.

    Članak 6.

    Suradnja s Komisijom i ESVD-om

    1.   Usklađenost vanjskog djelovanja EIB-a s ciljevima vanjske politike Unije i dalje se učvršćuje kako bi se postigla maksimalna sinergija između EIB-ovih operacija financiranja i Unijinih proračunskih resursa, posebice ažuriranjem regionalnih tehničkih operativnih smjernica navedenih u članku 5., pri čemu se savjetuje s ESVD-om o pitanjima politike, prema potrebi, te putem redovnog i sustavnog dijaloga i rane razmjene informacija o:

    (a)

    strateškim dokumentima koje su pripremili Komisija ili ESVD, prema potrebi, kao što su strateški dokumenti za zemlje i regije, indikativni programi, akcijski planovi i pretpristupni dokumenti;

    (b)

    dokumentima EIB-a o strateškom planiranju, investicijskim projektima u pripremi te godišnjem izvješćivanju EIB-a Komisiji;

    (c)

    ostalim aspektima politike i operativnim aspektima.

    2.   Suradnja se provodi na osnovi „regija po regija”, uključujući i onu na razini delegacija EU-a, uzimajući u obzir ulogu EIB-a kao i politika Unije u svakoj regiji.

    Članak 7.

    Suradnja s drugim europskim i međunarodnim financijskim institucijama

    1.   EIB-ove operacije financiranja provode se, prema potrebi, u suradnji s drugim europskim multilateralnim financijskim institucijama i financijskim institucijama država članica („europske financijske institucije”) i međunarodnim financijskim institucijama, uključujući regionalne razvojne banke („međunarodne financijske institucije”) kako bi se ostvarila najveća moguća sinergija, suradnja i učinkovitost, kako bi se zajednički izradili inovativni financijski instrumenti, osigurala oprezna i razumna podjela rizika te koherentna uvjetovanost na razini ulagačkih projekata i sektora, i kako bi se na najmanju razinu smanjilo moguće udvostručavanje troškova i nepotrebno preklapanje.

    2.   Suradnja iz stavka 1. olakšava se koordinacijom između Komisije, EIB-a i relevantnih europskih i međunarodnih financijskih institucija koje djeluju u različitim regijama i provodi se prema potrebi u kontekstu memorandumâ o razumijevanju ili ostalih Unijinih regionalnih okvira suradnje.

    Članak 8.

    Pokriće i uvjeti jamstva EU-a

    1.   Za EIB-ove operacije financiranja, osim onih koje se sastoje od instrumenata tržišta dužničkog kapitala, koje su sklopljene s određenom državom ili za koje određena država jamči te za ostale EIB-ove operacije financiranja sklopljene s regionalnim ili lokalnim tijelima vlasti ili javnim poduzećima ili ustanovama koje su u vlasništvu države ili ih država kontrolira, ako takve druge EIB-ove operacije financiranja imaju odgovarajuću procjenu kreditnog rizika od strane EIB-a kojom se u obzir uzima situacija kreditnog rizika dotične zemlje, jamstvo EU-a pokriva sva plaćanja dospjela EIB-u, ali ne ona koja je EIB primio („Sveobuhvatno jamstvo”).

    2.   Za potrebe stavka 1., Palestinu predstavlja Palestinska samouprava, a Kosovo (13) predstavljaju tijela Kosova.

    3.   Kod EIB-ovih operacija financiranja koje nisu one spomenute u stavku 1., jamstvo EU-a pokriva EIB-u sva plaćanja koja su dospjela EIB-u, ali koja EIB nije zaprimio, ako je nezaprimanje uzrokovano realizacijom jednog od sljedećih političkih rizika („Jamstvo političkog rizika”):

    (a)

    neprenošenje valute;

    (b)

    izvlaštenje;

    (c)

    rat ili građanski nemiri;

    (d)

    uskraćivanje sudske zaštite u slučaju kršenju ugovora.

    4.   Kod EIB-ovih operacija financiranja koje se sastoje od instrumenata tržišta dužničkog kapitala, primjenjuje se samo Jamstvo političkog rizika.

    5.   Sporazumi o financiranju s pojedinačnim predlagateljima u vezi s EIB-ovim operacijama financiranja uključuju i odgovarajuće okolišne i socijalne odredbe u skladu s vlastitim pravilima i postupcima EIB-a.

    6.   Komisija i EIB u Sporazumu o jamstvu iz članka 14. utvrđuju jasnu i transparentnu politiku dodjele koja EIB-u u sklopu njegove vanjske aktivnosti dopušta utvrđivanje operacija koje treba financirati prema ovoj Odluci kako bi se osigurala najdjelotvornija uporaba jamstva EU-a. Politika dodjele temelji se na kreditnoj sposobnosti EIB-ovih operacija financiranja kakvom ju je ocijenio EIB, gornjim granicama određenima u Prilogu I., naravi druge ugovorne stranke - bilo da je riječ o suverenoj državi, o subjektu na razini nižoj od državne obuhvaćenom stavkom 1. ovog članka ili privatnom subjektu – sposobnosti EIB-a za apsorpciju rizika i drugim relevantnim kriterijima, uključujući dodanu vrijednost jamstva EU-a. Europski parlament i Vijeće obavješćuju se o politici dodjele u skladu s člankom 14.

    7.   Ako se jamstvo EU-a aktivira, Unija subrogacijom preuzima sva odgovarajuća prava EIB-a u odnosu na bilo koju obvezu u vezi s njegovim operacijama financiranja, u skladu sa sporazumom o jamstvu iz članka 14.

    Članak 9.

    EIB-ova ocjena i praćenje investicijskih projekata

    1.   EIB provodi temeljitu dubinsku analizu i, ako je to potrebno, zahtijeva od predlagateljâ projekta da provedu odgovarajuća lokalna javna savjetovanja u skladu sa socijalnim načelima i okolišnim načelima Unije, s odgovarajućim nacionalnim i lokalnim zainteresiranim stranama, kao i s civilnim društvom, u fazi planiranja projekta i fazi provedbe o socijalnim aspektima, aspektima u vezi s ljudskim pravima, okolišem, gospodarstvom i o aspektima u vezi s razvojem investicijskih projekata obuhvaćenih jamstvom EU-a te da dostave informacije relevantne za ocjenu doprinosa ostvarivanju ciljeva vanjske politike i strateških ciljeva Unije.

    Prema potrebi, ta ocjena obuhvaća i razmatranje mogućnosti načina ojačavanja kapaciteta korisnika financiranja EIB-a primjenom tehničke pomoći tijekom cijelog projektnog ciklusa. Vlastita pravila i postupci EIB-a sadrže potrebne odredbe o ocjeni utjecaja investicijskih projekata na okoliš i njihovih socijalnih utjecaja, kao i aspekata u vezi s ljudskim pravima i sprečavanjem sukoba kako bi se osiguralo da investicijski projekti podržani u okviru ove Odluke budu održivi na razini okoliša, kao i društveno održivi.

    2.   Osim ex ante ocjene aspekata u vezi s razvojem, EIB prati provedbu operacija financiranja. Posebno zahtijeva da predlagatelji projekta provode temeljito praćenje tijekom provedbe projekta sve do njegova zaključenja, među ostalim, o utjecaju investicijskog projekta na gospodarstvo, razvoj, društvo, okoliš i ljudska prava. EIB redovno provjerava informacije koje dostavlja predlagatelj projekta i objavljuje ih ako se predlagatelj projekta s tim suglasi. Izvješća o dovršenju projekta u vezi s EIB-ovim operacijama financiranja po mogućnosti se objavljuju, uz iznimku povjerljivih informacija.

    3.   Aktivnostima praćenja koje provodi EIB također se pokušavaju obuhvatiti provedba posredovanih operacija i uspješnost financijskih posrednika koji podupiru MSP-ove.

    4.   EIB uspostavlja sveobuhvatni sustav za ex ante ocjenu koja se odnosi na relativne i apsolutne emisije stakleničkih plinova u vezi s EIB-ovim operacijama financiranja kada te emisije dostižu značajne pragove emisija, kako je definirano u mjerodavnoj metodologiji uključenoj u strategiji EIB-a za klimatske promjene, a podaci su dostupni.

    5.   Gdje je to moguće, rezultati praćenja se objavljuju, podložno zahtjevima za povjerljivost i suglasnosti relevantnih stranaka.

    Članak 10.

    Vanjski namjenski prihodi za Jamstveni fond

    Otplate i prihodi u iznosu od 110 000 000 EUR, proizašle iz operacija zaključenih prije 2007., uključujući otplate kapitala, vraćena jamstva i otplate glavnica zajmova, dividende, kapitalnu dobit, naknade za jamstva i kamate na zajmove i iznose na fiducijarnim računima, ponovne uplate na fiducijarni račun otvoren za Instrument za euro-mediteransko ulaganje i partnerstvo koji se mogu pripisati potpori iz općeg proračuna Unije, čine vanjske namjenske prihode u skladu s člankom 21. stavkom 4. Uredbe (EU,Euratom) br. 966/2012 i upotrebljavaju se za Jamstveni fond.

    Iznosi veći od 110 000 000 EUR koji su ponovno uplaćeni na fiducijarni račun otvoren za Instrument za euro-mediteransko ulaganje i partnerstvo unose se u opći proračun Unije po odbitku troškova i naknada za upravljanje.

    Članak 11.

    Godišnje izvješćivanje i obračun

    1.   Komisija jednom godišnje izvješćuje Europski parlament i Vijeće o EIB-ovim operacijama financiranja koje se provode u okviru ove Odluke. Izvješće se objavljuje i uključuje:

    (a)

    ocjenu EIB-ovih operacija financiranja na razini projekta, sektora, zemlje i regije i njihovu sukladnost s ovom Odlukom;

    (b)

    ocjenu dodane vrijednosti, procijenjene outpute, ishode i utjecaj EIB-ovih operacija financiranja na razvoj na zbirnoj osnovi, na temelju EIB-ovog Godišnjeg izvješća o okviru za mjerenje rezultata. U tu svrhu EIB koristi pokazatelje uspješnosti u vezi s razvojnim, okolišnim i socijalnim aspektima, uključujući aspekte ljudskih prava, financiranih projekata, uzimajući u obzir relevantne pokazatelje prema Pariškoj deklaraciji o učinkovitosti pomoći iz 2005. Pokazatelji aspekata projekata u vezi s okolišem uključuju kriterije za „čistu tehnologiju”, koji su u načelu usmjereni na energetsku učinkovitost i tehnologije za smanjenje emisija;

    (c)

    ocjenu doprinosa EIB-ovih operacija financiranja ostvarenju ciljeva vanjske politike i strateških ciljeva Unije, uzimajući u obzir regionalne tehničke operativne smjernice iz članka 5.;

    (d)

    ocjenu financijske koristi prenesene korisnicima financijskih operacija EIB-a na zbirnoj osnovi;

    (e)

    ocjenu kvalitete EIB-ovih operacija financiranja, posebice u kojoj je mjeri EIB uzeo u obzir održivost okoliša i društvenu održivost u dubinskoj analizi i praćenju financiranih ulagačkih projekata;

    (f)

    detaljne informacije o aktiviranju jamstva EU-a;

    (g)

    informacije o obujmima financiranja klimatskih promjena i bioraznolikosti u okviru ove Odluke, utjecaj na apsolutne i relativne emisije stakleničkih plinova iz članka 9. stavka 4. na zbirnoj osnovi, kao i broju projekata ocijenjenih u odnosu na klimatski rizik;

    (h)

    opis suradnje s Komisijom i ostalim europskim i međunarodnim financijskim institucijama, uključujući sufinanciranje. Izvješće posebno uključuje podjelu Unijinih financijskih resursa i resursa ostalih europskih i međunarodnih financijskih institucija korištenih u kombinaciji s EIB-ovim financiranjem te na taj način daje pregled cjelokupnih investicija podržanih EIB-ovim operacijama financiranja koje su provedene u okviru ove Odluke. U izvješću se također spominje sklapanje Memorandumâ o razumijevanju između EIB-a i drugih europskih ili međunarodnih financijskih institucija koji utječu na EIB-ove operacije financiranja prema ovoj Odluci;

    (i)

    informacije o praćenju funkcioniranja Memoranduma o razumijevanju između EIB-a i Europskog ombudsmana u mjeri u kojoj se taj memorandum tiče EIB-ovih operacija financiranja obuhvaćenih ovom Odlukom.

    2.   U svrhe izvješćivanja Komisije iz stavka 1., EIB Komisiji dostavlja godišnja izvješća o EIB-ovim operacijama financiranja koje se provode u skladu s ovom Odlukom, uključujući sve nužne elemente koji Komisiji omogućuju izvješćivanje u skladu sa stavkom 1. EIB može Komisiji dostaviti i dodatne informacije koje su važne kako bi Europski parlament i Vijeće dobili sveobuhvatan pregled vanjskih aktivnosti EIB-a.

    3.   EIB Komisiji dostavlja statističke, financijske i računovodstvene podatke o svakoj EIB-ovoj operaciji financiranja, kao i dodatne informacije potrebne za ispunjavanje Komisijinih dužnosti izvješćivanja ili za ispunjavanje zahtjeva od Revizorskog suda, kao i potvrdu revizora o nepodmirenim iznosima EIB-ovih operacija financiranja. EIB također dostavlja Komisiji sve potrebne druge dokumente u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

    4.   Za potrebe Komisijinog računovodstva i izvješćivanja o rizicima pokrivenim jamstvom EU-a, EIB Komisiji dostavlja EIB-ovu ocjenu rizika i informacije o klasifikaciji EIB-ovih operacija financiranja.

    5.   EIB dostavlja Komisiji, barem jednom godišnje, okvirni višegodišnji program planirane količine potpisa EIB-ovih operacija financiranja kako bi se osigurala sukladnost predviđenog financiranja EIB-a s gornjim granicama koje su određene u ovoj Odluci i kako bi Komisija mogla osigurati odgovarajuće planiranje proračuna za Jamstveni fond. Komisija prilikom pripremanja nacrta općeg proračuna Unije uzima u obzir ta predviđanja.

    6.   EIB redovno dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji svoja neovisna izvješća o evaluaciji u kojima ocjenjuju praktični rezultati ostvareni određenim aktivnostima EIB-a u okviru ove Odluke i drugih vanjskih mandata.

    7.   EIB podatke iz stavaka 2. do 6. osigurava na vlastiti trošak. EIB također javno objavljuje informacije iz stavaka 2., 3. i 6. u općenitom smislu i izuzimajući sve povjerljive informacije.

    Članak 12.

    Transparentnost i javna objava informacija

    1.   U skladu s vlastitom politikom transparentnosti i načelima Unije o pristupu dokumentima i informacijama, te postupno s normama za Inicijativu za transparentnost međunarodne pomoći, EIB javno objavljuje na svojoj internetskoj stranici informacije koje se odnose na:

    (a)

    sve EIB-ove operacije financiranja koje se provode u okviru ove Odluke, nakon faze odobrenja projekta, posebno navodeći je li investicijski projekt obuhvaćen jamstvom EU-a te na koji način doprinosi ciljevima vanjskog djelovanja Unije, s posebnom napomenom o njegovom utjecaju na gospodarstvo, društvo i okoliš;

    (b)

    sve memorandume o razumijevanju između EIB-a i drugih europskih ili međunarodnih financijskih institucija koji utječu na EIB-ove operacije financiranja prema ovoj Odluci, ako se ne primjenjuju zahtjevi za povjerljivost;

    (c)

    kada je to moguće i prikladno, postojeće okvirne sporazume između EIB-a i zemlje primateljice. Pri potpisivanju novih ugovora ili izmjenama postojećih, EIB nastoji omogućiti njihovo objavljivanje;

    (d)

    EIB-ovu politiku dodjele.

    2.   Komisija na svojim internetskim stranicama javno objavljuje posebne informacije o svim slučajevima povrata sredstava u okviru sporazuma o jamstvu iz članka 14., kao i sporazuma kojim se utvrđuju detaljne odredbe i postupci u vezi s naplatom potraživanja iz članka 15. stavka 2., osim ako se primjenjuju zahtjevi za povjerljivost.

    Članak 13.

    Nekooperativne jurisdikcije

    U okviru svojih operacija financiranja EIB ne prihvaća nikakve aktivnosti koje se obavljaju u nezakonite svrhe, uključujući pranje novca, financiranje terorizma, porezne prijevare i utaju poreza, korupciju i prijevare koje štete financijskim interesima Unije. EIB osobito ne sudjeluje u financijskim operacijama koje se provode u prihvatljivoj zemlji putem stranog instrumenta smještenog u nekooperativnoj jurisdikciji koju su kao takvu odredili Unija, Ujedinjeni narodi, Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj ili Radna skupina za financijske aktivnosti.

    U svojim operacijama financiranja EIB primjenjuje načela i standarde kako su određeni u pravu Unije o sprečavanju korištenja financijskih sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma, uključujući zahtjev da prema potrebi poduzme svrhovite mjere radi utvrđivanja stvarnih vlasnika.

    Članak 14.

    Sporazum o jamstvu

    Komisija i EIB potpisuju sporazum o jamstvu kojim se utvrđuju detaljne odredbe i postupci u vezi s jamstvom EU-a kako je određeno u članku 8. te o tome obavješćuju Europski parlament i Vijeće.

    Članak 15.

    Povrat plaćanja koja je izvršila Komisija

    1.   Ako Komisija provodi plaćanje u okviru jamstva EU-a, EIB u ime Komisije i za njezin račun provodi naplatu potraživanja za plaćene iznose.

    2.   Najkasnije na dan potpisivanja sporazuma o jamstvu iz članka 14. Komisija i EIB potpisuju zaseban sporazum kojim se utvrđuju detaljne odredbe i postupci u vezi s naplatom potraživanja.

    Članak 16.

    Revizija od strane Revizorskog suda

    Reviziju jamstva EU-a i plaćanja te povrata u vezi s njim koji se mogu pripisati općem proračunu Unije obavlja Revizorski sud.

    Članak 17.

    Mjere za sprečavanje prijevara

    1.   EIB odmah obavješćuje OLAF i pruža mu potrebne informacije kada, u bilo kojoj fazi pripreme, provedbe ili zaključivanja projekata koji podliježu jamstvu EU-a, ima razloga za sumnju da se radi o mogućem slučaju prijevare, korupcije, pranja novca ili bilo koje druge nezakonite djelatnosti koja može ugroziti financijske interesima Unije.

    2.   OLAF smije provoditi istrage, uključujući kontrole i istrage na licu mjesta, u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (14), Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (15) te Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 (16) kako bi zaštitio financijske interese Unije, a u cilju utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije, pranja novca ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti koja ugrožava financijske interese Unije u vezi s bilo kojom operacijom financiranja. OLAF može nadležnim tijelima država članica o kojima je riječ proslijediti informacije dobivene tijekom provođenja istraga.

    Kada se takve nezakonite aktivnosti dokažu, EIB pomaže u naporima na povratu u odnosu na svoje operacije financiranja i unutar svog djelokruga.

    3.   Sporazumi o financiranju potpisani u vezi s projektima koji se podupiru u okviru ove Odluke uključuju klauzule kojima se omogućuje suspenzija EIB-ovih operacija financiranja i, prema potrebi, odgovarajuće mjere povrata u slučajevima prijevare, korupcije ili drugih nezakonitih aktivnosti. Odluku o tome treba li suspendirati ili otkazati EIB-ovo financiranje donosi EIB nakon odgovarajućeg razmatranja svih okolnosti i rizika.

    4.   EIB se nastavlja oslanjati na svoju točku za kontakt za sprječavanje korupcije i borbu protiv prijevara za osoblje EIB-a i sve zainteresirane strane.

    5.   U svojim operacijama financiranja EIB provodi svoj mehanizam isključivanja za zabranu rada partnerima uključenima u prijevaru i korupciju, koji uključuje kriterije isključivanja Unijine Središnje baze podataka o isključenjima, čime se osigurava poštovanje prava svih strana.

    Članak 18.

    Postupak delegiranja

    1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji pod uvjetima utvrđenima u ovom članku.

    2.   Delegacija ovlasti iz članka 4. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme od 11. svibnja 2014.

    3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 4. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u spomenutoj odluci. On nema utjecaja na valjanost bilo kojeg delegiranog akta koji je već na snazi.

    4.   Čim Komisija donese delegirani akt, ona ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

    5.   Delegirani akt donesen u skladu s člankom 4. stupa na snagu samo ako se tome ne usprotive ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja Europskom parlamentu i Vijeću o tom aktu ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće izvijestili Komisiju da se ne protive. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

    Članak 19.

    Preispitivanje u sredini razdoblja

    Do 31. prosinca 2016. Komisija, u suradnji s EIB-om, podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće u sredini razdoblja kojim se provodi evaluacija provedbe ove Odluke tijekom prvih godina i koje je prema potrebi, popraćeno, prijedlogom njegovih izmjena. Izvješće u sredini razdoblja temelji se na neovisnoj vanjskoj evaluaciji i doprinosu od strane EIB-a.

    To izvješće posebno uključuje:

    (a)

    ocjenu primjene politike dodjele;

    (b)

    ocjenu izvješćivanja EIB-a i, prema potrebi, preporuke za njegovo poboljšanje;

    (c)

    ocjenu REM-a, uključujući pokazatelje i kriterije uspješnosti, te njihov doprinos ostvarenju ciljeva ove Odluke;

    (d)

    detaljan popis kriterija za preporuku u vezi s potencijalnim aktiviranjem, u cijelosti ili djelomično, dodatnog fakultativnog iznosa.

    Članak 20.

    Konačno izvješće

    Komisija do 31. prosinca 2021. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi završno izvješće o primjeni ove Odluke.

    Članak 21.

    Stupanje na snagu

    Ova Odluka stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

    Sastavljeno u Strasbourgu 16. travnja 2014.

    Za Europski parlament

    Predsjednik

    M. SCHULZ

    Za Vijeće

    Predsjednik

    D. KOURKOULAS


    (1)  Stajalište Europskog parlamenta od 11. ožujka 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 14. travnja 2014.

    (2)  Odluka br. 1080/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o odobravanju jamstva EU-a Europskoj investicijskoj banci za gubitke iz zajmova i jamstva za zajmove za projekte izvan Unije i o stavljanju izvan snage Odluke br. 633/2009/EZ (SL L 280, 27.10.2011., str. 1.).

    (3)  Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 480/2009 od 25. svibnja 2009. o osnivanju Jamstvenog fonda za vanjska djelovanja (SL L 145, 10.6.2009., str. 10.).

    (4)  Uredba (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o utvrđivanju zajedničkih pravila i postupaka za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja (SL L 77, 15.3.2014., str. 95.).

    (5)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

    (6)  Uredba (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) (SL L 77, 15.3.2014., str. 11.).

    (7)  Uredba (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Europskog instrumenta za susjedstvo (SL L 77, 15.3.2014., str. 27.).

    (8)  Uredba (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta financiranja za razvojnu suradnju za razdoblje 2014.–2020. (SL L 77, 15.3.2014., str. 44.).

    (9)  Uredba (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta za partnerstvo za suradnju s trećim zemljama (SL L 77, 15.3.2014., str. 77.).

    (10)  Uredba (EU) br. 235/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11.ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta financiranja za demokraciju i ljudska prava širom svijeta (SL L 77, 15.3.2014., str. 85.).

    (11)  Uredba (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru (SL L 77, 15.3.2014., str. 1.).

    (12)  Uredba Vijeća (Euratom) br. 237/2014 od 13. prosinca 2013. o Instrumentu suradnje u području nuklearne sigurnosti (SL L 77, 15.3.2014., str. 109.).

    (13)  Ovaj naziv ne dovodi u pitanje stajališta o statusu te je u skladu s Rezolucijom Vijeća Sigurnosti Ujedinjenih naroda 1244/1999 i Mišljenjem Međunarodnog suda o Deklaraciji o neovisnosti Kosova.

    (14)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

    (15)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).

    (16)  Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (SL L 312, 23.12.1995., str. 1.).


    PRILOG I.

    REGIONALNE GORNJE GRANICE

    A.

    Pretpristupne zemlje: 8 739 322 000 EUR;

    B.

    Zemlje obuhvaćene politikom susjedstva i partnerske zemlje: 14 437 225 000 EUR, raspoređeno na sljedeće indikativne dodatne gornje granice:

    i.

    Mediteranske zemlje: 9 606 200 000 EUR;

    ii.

    Istočna Europa, južni Kavkaz i Rusija; 4 831 025 000 EUR;

    C.

    Azija i Latinska Amerika: 3 407 295 000 EUR, raspoređeno na sljedeće indikativne dodatne gornje granice:

    i.

    Latinska Amerika: 2 288 870 000 EUR;

    ii.

    Azija: 936 356 000 EUR;

    iii.

    Srednja Azija: 182 069 000 EUR;

    D.

    Južna Afrika: 416 158 000 EUR;

    Unutar sveukupne fiksne gornje granice, upravljačka tijela EIB-a mogu odlučiti, nakon savjetovanja s Komisijom, preraspodijeliti iznos do 20 % gornjih granica na podregionalnoj razini u regijama i do 10 % regionalnih gornjih granica između regija.


    PRILOG II.

    POTENCIJALNO PRIHVATLJIVE REGIJE I ZEMLJE

    A.   Pretpristupne zemlje

    1.

    Kandidati

    Island, bivša jugoslavenska republika Makedonija, Crna Gora, Srbija, Turska

    2.

    Potencijalni kandidati

    Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo

    B.   Zemlje obuhvaćene politikom susjedstva i partnerske zemlje

    1.

    Mediteranske zemlje

    Alžir, Egipat, Izrael, Jordan, Libanon, Libija, Maroko, Palestina, Sirija, Tunis

    2.

    Istočna Europa, južni Kavkaz i Rusija

    Istočna Europa: Bjelarus, Republika Moldova, Ukrajina

    Južni Kavkaz: Armenija, Azerbajdžan, Gruzija

    Rusija

    C.   Azija i Latinska Amerika

    1.

    Latinska Amerika

    Argentina, Bolivija, Brazil, Čile, Kolumbija, Kostarika, Kuba, Ekvador, El Salvador, Gvatemala, Honduras, Meksiko, Nikaragva, Panama, Paragvaj, Peru, Urugvaj, Venezuela

    2.

    Azija

    Afganistan, Bangladeš, Butan, Brunej, Kambodža, Kina (uključujući posebna upravna područja Hong Kong i Makao), Indija, Indonezija, Irak, Laos, Malezija, Maldivi, Mongolija, Mjanmar/Burma, Nepal, Pakistan, Filipini, Singapur, Južna Koreja, Šri Lanka, Tajvan, Tajland, Vijetnam, Jemen

    3.

    Srednja Azija

    Kazakstan, Kirgistan, Tadžikistan, Turkmenistan, Uzbekistan

    D.   Južna Afrika

    Južna Afrika


    PRILOG III.

    PRIHVATLJIVE REGIJE I ZEMLJE

    A.   Pretpristupne zemlje

    1.

    Kandidati

    Island, bivša jugoslavenska republika Makedonija, Crna Gora, Srbija, Turska

    2.

    Potencijalni kandidati

    Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo

    B.   Zemlje obuhvaćene politikom susjedstva i partnerske zemlje

    1.

    Mediteranske zemlje

    Alžir, Egipat, Izrael, Jordan, Libanon, Libija, Maroko, Palestina, Sirija, Tunis

    2.

    Istočna Europa, južni Kavkaz i Rusija

    Istočna Europa: Republika Moldova, Ukrajina

    Južni Kavkaz: Armenija, Azerbajdžan, Gruzija

    Rusija

    C.   Azija i Latinska Amerika

    1.

    Latinska Amerika

    Argentina, Bolivija, Brazil, Čile, Kolumbija, Kostarika, Ekvador, El Salvador, Gvatemala, Honduras, Meksiko, Nikaragva, Panama, Paragvaj, Peru, Urugvaj, Venezuela

    2.

    Azija

    Bangladeš, Brunej, Butan, Kambodža, Kina (uključujući posebna upravna područja Hong Kong i Makao), Indija, Indonezija, Irak, Laos, Malezija, Maldivi, Mongolija, Mjanmar/Burma, Nepal, Pakistan, Filipini, Singapur, Južna Koreja, Šri Lanka, Tajvan, Tajland, Vijetnam, Jemen

    3.

    Srednja Azija

    Kazakstan, Kirgistan, Tadžikistan, Turkmenistan, Uzbekistan

    D.   Južna Afrika

    Južna Afrika


    PRILOG IV.

    OKVIR REGIONALNE POLITIKE

    Aktivnost EIB-a u partnerima koji sudjeluju u pretpristupnom procesu odvija se u okviru utvrđenom u pristupnim i europskim partnerstvima kojima se utvrđuju prioriteti za kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje kako bi se ostvario napredak u približavanju Uniji i kako bi se osigurao okvir za pomoć Unije. Proces stabilizacije i pridruživanja je okvir politike Unije za Zapadni Balkan. Temelji se na progresivnom partnerstvu, u kojem Unija nudi trgovinske koncesije, gospodarsku i financijsku pomoć i ugovorne odnose putem sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Pretpristupna financijska pomoć pomaže kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama u pripremi za obveze i izazove članstva u Uniji. Ta pomoć podupire proces reforme, uključujući pripreme za moguće članstvo. Usredotočuje se na izgradnju institucija, usklađivanje s pravnom stečevinom Unije, pripremu za politike i instrumente Unije i promicanje mjera za ostvarivanje gospodarske konvergencije.

    Djelatnost EIB-a u zemljama obuhvaćenima politikom susjedstva odvija se u okviru nove politike europskog susjedstva određene u Zajedničkoj komunikaciji Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisije donesene 25. svibnja 2011. pod nazivom „Novi odgovor na promjene u susjedstvu” i zaključaka Vijeća donesenih 20. lipnja 2011., koji najviše pozivaju na veću podršku partnerima predanima izgradnji demokratskih društava i poduzimanju reformi, u skladu s načelima „više za više” i „uzajamne odgovornosti”, te osiguravaju strateški okvir politike za odnose Unije sa susjedima. U okviru ove suradnje financiranje EIB-a u sklopu ove Odluke također će se usmjeriti na politike kojima se promiče uključivi rast i stvaranje novih radnih mjesta, koji pridonose socijalnoj stabilnosti u skladu s pristupom temeljenim na poticajima koji podupire ciljeve vanjske politike Unije, uključujuće one u vezi s temom migracija.

    Kako bi ostvarili te ciljeve, Unija i njezini partneri zajedno provode dogovorene bilateralne akcijske planove kojima se definira niz prioriteta, uključujući one koji se tiču političkih i sigurnosnih pitanja, trgovinskih i gospodarskih poslova, problematike okoliša i socijalne problematike i integriranja prometnih i energetskih mreža.

    Unija za Mediteran, Istočno partnerstvo, Crnomorska sinergija, Strategija Unije za dunavsku regiju i Strategija Unije za regiju Baltičkog mora multilateralne su i regionalne inicijative usmjerene na pospješivanje suradnje između Unije i dotične skupine susjednih partnerskih zemalja koje se suočavaju sa zajedničkim izazovima i/ili dijele zajedničko geografsko okruženje. Cilj Unije za Mediteran je ponovno pokrenuti proces euro-mediteranske integracije podržavanjem uzajamnog gospodarskog, društvenog i okolišnog razvoja na obje strane Mediterana te podupire poboljšani društveno-gospodarski razvoj, solidarnost, regionalnu integraciju, održivi razvoj i izgradnju znanja, uz naglašavanje potrebe za povećanom financijskom suradnjom za potporu regionalnim i transnacionalnim projektima. Unija za Mediteran osobito podupire stvaranje pomorskih i kopnenih prometnih veza, uklanjanje onečišćenja na Mediteranu, mediteranski plan solarne energije, mediteransku inicijativu razvoja poslovanja, inicijative za civilnu zaštitu i Euro-mediteransko sveučilište.

    Cilj Istočnog partnerstva je stvaranje potrebnih uvjeta za ubrzanje političkog udruživanja i daljnje gospodarske integracije između Unije i zemalja Istočnog partnerstva. Istočno partnerstvo će dati dodatni zamah gospodarskom i društvenom i regionalnom razvoju partnerskih zemalja. Olakšat će dobro upravljanje, uključujući ono u financijskom sektoru, promicati regionalni razvoj i društvenu koheziju te pomoći smanjiti socioekonomske razlike partnerskih zemalja.

    Strategija Unije za regiju Baltičkog mora podržava održivi okoliš i optimalni gospodarski i društveni razvoj u regiji Baltičkog mora. Strategija Unije za dunavsku regiju osobito podržava razvoj prometa, energetskih veza i sigurnosti, održivi razvoj i društveno-gospodarski razvoj u dunavskoj regiji. Cilj Istočnog partnerstva je stvaranje potrebnih uvjeta za ubrzanje političkog udruživanja i daljnje gospodarske integracije između Unije i zemalja Istočnog partnerstva. Rusija i Unija imaju strateško partnerstvo širokog opsega, koje se razlikuje od Europske politike susjedstva i izražava se kroz Zajedničke prostore i planove. Njih na multinacionalnoj razini dopunjuje Sjeverna dimenzija, koja pruža okvir za suradnju između Unije, Rusije, Norveške i Islanda (Bjelarus, Kanada i Sjedinjene Države su promatrači u Sjevernoj dimenziji).

    Djelovanje EIB-a u Latinskoj Americi odvija se u okviru Unije, Latinske Amerike i Karipskog strateškog partnerstva. Kako je naglašeno u Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 30. rujna 2009. pod nazivom „Europska unija i Latinska Amerika: globalni igrači u partnerstvu”, prioriteti Unije u području suradnje s Latinskom Amerikom jesu promicanje regionalne integracije i iskorjenjivanje siromaštva i društvene nejednakosti u svrhu promicanja održivog gospodarskog i društvenog razvoja. Ti ciljevi politike podržavat će se uzimajući u obzir različitu razinu razvoja zemalja Latinske Amerike. Bilateralni dijalog i suradnja nastojat će se ostvariti u područjima zajedničkog interesa za obje regije, uključujući okoliš, klimatske promjene, smanjenje rizika od katastrofa i energetiku, znanost, istraživanje, visoko obrazovanje, tehnologiju i inovacije.

    U Aziji Unija produbljuje svoja strateška partnerstva s Kinom i Indijom i napreduju pregovori o novom partnerstvu i sporazumima o slobodnoj trgovini sa zemljama jugoistočne Azije. Istodobno razvojna suradnja ostaje visoko na popisu prioriteta Unije s Azijom; cilj razvojne strategije Unije za regiju Azije jest iskorjenjivanje siromaštva podržavanjem sveobuhvatnog održivog gospodarskog rasta, koji promiče povoljno okruženje i uvjete za trgovinu i integraciju u regiji, jačanje upravljanja, povećanje političke i društvene stabilnosti, te podržavanje ostvarenja Milenijskih razvojnih ciljeva za 2015. Zajednički se uspostavljaju politike za rješavanje zajedničkih izazova, kao što su klimatske promjene, održivi razvoj, sigurnost i stabilnost, upravljanje i ljudska prava, kao i sprečavanje prirodnih i humanitarnih katastrofa i odgovor na njih.

    Strategija Unije za novo partnerstvo sa Srednjom Azijom koju je Europsko vijeće donijelo 21.-22. lipnja 2007. ojačala je regionalni i bilateralni dijalog i suradnju Unije sa zemljama Srednje Azije u glavnim pitanjima s kojima se ova regija suočava, kao što su smanjenje siromaštva, održivi razvoj i stabilnost. Provedbom strategije ostvareni su značajni pomaci u područjima ljudskih prava, pravne države, dobrog upravljanja i demokracije, obrazovanja, gospodarskog razvoja, trgovine i ulaganja, energetike te prometne politike i politike zaštite okoliša.

    Djelovanje EIB-a u Južnoj Africi odvija se u okviru Zajedničkog strateškog dokumenta EU-a i Južne Afrike. Glavna područja u središtu pozornosti identificirana u tom strateškom dokumentu jesu otvaranje radnih mjesta i razvoj sposobnosti za pružanje usluga i društvenu koheziju. Djelovanja EIB-a u Južnoj Africi odvijaju se uz visoku sukladnost s programom razvojne suradnje Unije, naime, usredotočavanjem EIB-a na podršku privatnom sektoru i ulaganjima u proširenje infrastrukture i socijalne usluge (stanovanje, električna energija, pročišćavanje pitke vode i komunalna infrastruktura). U srednjoročnom pregledu Strateškog dokumenta EU-a i Južne Afrike obavljenom u razdoblju 2009.–2010. predloženo je jačanje djelovanja u području klimatskih promjena posredstvom aktivnosti kojima se podupire otvaranje zelenih radnih mjesta. Očekuje se da će u razdoblju 2014.–2020. djelovanje EIB-a podržavati politike vanjske suradnje, programe i instrumente uz daljnju usredotočenost na glavne prioritete Unije i Južne Afrike kako bi se promicao pravedan i održiv gospodarski rast, kako bi se doprinijelo otvaranju radnih mjesta i razvoju kapaciteta, te kako bi se podržalo održivo osiguravanje osnovne infrastrukture i usluga i pravedan pristup njima.


    Top