20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/924

(1)

S obzirom na značajan porast broja i ozbiljnosti prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem posljednjih godina te u situaciji u kojoj je vjerojatno da će buduće katastrofe biti ekstremnije i složenije s dalekosežnim i dugoročnijim posljedicama, uzrokovane osobito klimatskim promjenama i potencijalnim međudjelovanjem više prirodnih i tehnoloških opasnosti, integrirani pristup upravljanju katastrofama sve je važniji. Europska unija bi trebala promicati solidarnost te bi trebala podupirati, dopuniti i olakšati koordinaciju djelovanja država članica u području civilne zaštite s ciljem poboljšanja učinkovitosti sustava za prevenciju, pripremu i odgovor na prirodne katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem.

(2)

Mehanizam Zajednice za civilnu zaštitu uspostavljen je Odlukom Vijeća 2001/792/EZ, Euratom (2), preinačenom Odlukom Vijeća 2007/779/EZ, Euratom (3). Financiranje tog mehanizma osigurano je Odlukom Vijeća 2007/162/EZ, Euratom (4), kojom je uspostavljen financijski instrument za civilnu zaštitu („Financijski instrument”). Njome se predviđa financijska pomoć Unije koju treba pružiti kao doprinos unapređenju učinkovitosti odgovora na hitne situacije većih razmjera te jačanju mjera prevencije i pripravnosti za sve vrste hitnih situacija, uključujući nastavak primjene mjera prethodno donesenih u okviru Odluke Vijeća 1999/847/EZ (5). Financijski instrument prestaje važiti 31. prosinca 2013.

(3)

Zaštita koju treba osigurati u okviru Mehanizma Unije za civilnu zaštitu („Mehanizam Unije”) ponajprije bi trebala obuhvatiti stanovništvo, ali također i zaštitu okoliša i imovine, uključujući kulturnu baštinu, od svih vrsta prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem, uključujući ekološke katastrofe, zagađenje mora i hitne zdravstvene situacije, do kojih dolazi unutar ili izvan Unije. U okviru Mehanizma Unije moguće je zatražiti civilnu zaštitu i drugu vrstu pomoći u hitnim situacijama u slučaju bilo koje od navedenih katastrofa kao nadopunu kapaciteta za odgovor u pogođenoj zemlji. U odnosu na katastrofe uzrokovane terorističkim djelovanjem, nuklearnim ili radiološkim nesrećama, Mehanizam Unije trebao bi obuhvatiti samo radnje pripravnosti i odgovora u području civilne zaštite.

(4)

Mehanizam Unije također bi trebao doprinijeti provedbi članka 222. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), prema potrebi stavljajući na raspolaganje svoje resurse i kapacitete.

(5)

Mehanizam Unije predstavlja vidljiv izraz europske solidarnosti osiguravanjem praktičnog i pravodobnog doprinosa prevenciji katastrofa i pripravnosti za njih te odgovora na katastrofe i na neposrednu opasnost od katastrofa ne dovodeći u pitanje relevantna vodeća načela i dogovore u području civilne zaštite. Ova Odluka stoga ne bi trebala utjecati na recipročna prava i obveze država članica u okviru bilateralnih i multilateralnih ugovora koji se odnose na pitanja koja obuhvaća ova Odluka, niti na odgovornost država članica za zaštitu stanovništva, okoliša i imovine na svojem državnom području.

(6)

Mehanizam Unije trebao bi uzeti u obzir mjerodavno pravo Unije i međunarodne obveze te iskoristiti sinergije s mjerodavnim inicijativama Unije, kao što su Europski program za praćenje Zemlje (Copernicus), Europski program za zaštitu kritične infrastrukture (EPCIP) te Zajedničko okruženje za razmjenu informacija (CISE).

(7)

Uloga regionalnih i lokalnih tijela u upravljanju katastrofama vrlo je važna. Regionalna i lokalna tijela stoga trebaju biti na prikladan način uključena u aktivnosti koje se provode na temelju ove Odluke u skladu s nacionalnim strukturama država članica.

(8)

Prevencija je od ključnog značaja za zaštitu od katastrofa te zahtijeva daljnje djelovanje, na koje se poziva u Zaključcima Vijeća od 30. studenoga 2009. i Rezoluciji Europskog parlamenta od 21. rujna 2010. o Komunikaciji Komisije pod nazivom „Pristup Zajednice prevenciji prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem”. Mehanizam Unije također bi trebao uključiti opći okvir politike za djelovanje Unije u području prevencije rizika od katastrofa koji za cilj ima postizanje više razine zaštite i otpornosti na katastrofe prevencijom ili smanjenjem njihovih učinaka te poticanjem kulture prevencije, pri čemu se posebno uzimaju u obzir moguće posljedice klimatskih promjena i potreba za prikladnim mjerama prilagodbe. Iz te perspektive, procjene rizika, planiranje upravljanja rizicima, procjena sposobnosti upravljanja rizicima koju provodi svaka država članica na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini, prema potrebi uključujući druge mjerodavne službe, pregled rizika pripremljen na razini Unije te stručne provjere temeljni su za osiguravanje integriranog pristupa upravljanju katastrofama, povezujući djelovanja u području prevencije, pripravnosti i odgovora. Mehanizam Unije stoga bi trebao uključivati opći okvir za razmjenu informacija o rizicima i sposobnostima upravljanja rizicima, ne dovodeći u pitanje članak 346. UFEU-a, kojim se jamči da nijedna država članica nije obvezna davati informacije ako smatra da bi njihovo otkrivanje bilo suprotno osnovnim interesima njezine sigurnosti.

(9)

Doprinoseći daljnjem razvoju i boljoj integraciji transnacionalnih sustava za otkrivanje i rano upozoravanje i uzbunjivanje od europskog interesa, Unija bi trebala pomoći državama članicama u minimiziranju vremena potrebnog za odgovor na katastrofe i uzbunjivanje građana Unije. Takvi sustavi trebali bi uzeti u obzir postojeće i buduće informacijske izvore i sustave te ih nadograđivati, istodobno potičući relevantne nove tehnologije.

(10)

Mehanizam Unije trebao bi uključivati opći okvir politike usmjeren na stalno poboljšanje razine pripravnosti sustavâ civilne zaštite, službi, njihova osoblja te stanovništva unutar Unije. To bi trebalo uključivati program vježbi, program naučenih lekcija, kao i programe osposobljavanja i mrežu osposobljavanja, na razini Unije i na razini država članica, za prevenciju katastrofa, pripravnost za katastrofe i odgovor na njih, na koje se poziva u Zaključcima Vijeća od 27. studenoga 2008. o europskom uređenju osposobljavanja u području upravljanja katastrofama.

(11)

Razvoj intervencijskih modula pomoći civilne zaštite, koji obuhvaćaju resurse jedne ili više država članica čiji je cilj potpuna interoperabilnost, trebalo bi podržavati s ciljem jačanja suradnje u području civilne zaštite i daljnjeg razvoja koordiniranog zajedničkog brzog odgovora država članica. Module bi trebalo organizirati na razini država članica te bi trebali podlijegati njihovom zapovjedništvu i kontroli.

(12)

Mehanizam Unije trebao bi olakšati mobilizaciju i koordinaciju intervencija pomoći. Mehanizam Unije trebao bi se temeljiti na strukturi Unije koja se sastoji od Koordinacijskog centra za odgovor na hitne situacije (ERCC), Europskog kapaciteta za odgovor na hitne situacije (EERC) u obliku prethodno namijenjenih dobrovoljno udruženih kapaciteta država članica, osposobljenih stručnjaka, Zajedničkog komunikacijskog i informacijskog sustava za hitne situacije (CECIS) kojim bi upravljala Komisija te kontaktnih točaka u državama članicama. Mehanizam Unije trebao bi osigurati okvir za prikupljanje potvrđenih informacija o situaciji, za njihovo širenje državama članicama te za razmjenu lekcija naučenih iz intervencija.

(13)

Kako bi se unaprijedilo planiranje operacija odgovora na katastrofe u okviru Mehanizma Unije te poboljšala dostupnost ključnih kapaciteta, nužno je razvijati EERC u obliku prethodno namijenjenih dobrovoljno udruženih kapaciteta država članica, kao i strukturni postupak za identifikaciju mogućih nedostataka kapaciteta.

(14)

U pogledu intervencija pružanja pomoći u odgovoru na katastrofe izvan Unije, Mehanizam Unije trebao bi olakšati djelovanja i pružiti potporu djelovanjima koja poduzimaju države članice i Unija u cjelini s ciljem promicanja dosljednosti u međunarodnim naporima u području civilne zaštite. Ujedinjeni narodi, u slučajevima kada su nazočni, imaju opću koordinacijsku ulogu za operacije pružanja pomoći u trećim zemljama. Pomoć koja se pruža u okviru Mehanizma Unije trebala bi se koordinirati s Ujedinjenim narodima i drugim relevantnim međunarodnim dionicima kako bi se maksimalno iskoristili dostupni resursi te izbjeglo nepotrebno udvostručenje napora. Pojačana koordinacija pomoći civilne zaštite kroz Mehanizam Unije preduvjet je potpore cjelokupnoj koordinaciji te osiguranja cjelovitog doprinosa Unije cjelokupnim aktivnostima pružanja pomoći. Kod katastrofa kod kojih se pomoć pruža i u okviru Mehanizma Unije i Uredbe Vijeća (EZ) br. 1257/96 (6), Komisija bi trebala osigurati učinkovitost, koherentnost i uzajamno nadopunjavanje svih aktivnosti odgovora Unije, poštujući Europski konsenzus o humanitarnoj pomoći (7).

(15)

Raspoloživost i dostupnost odgovarajućih prijevoznih sredstava treba poboljšati kako bi se podupirao razvoj sposobnosti brzog odgovora na razini Unije. Unija bi trebala pružati potporu i dopunjavati napore država članica olakšavajući koordinaciju i udruživanje prijevoznih sredstava i doprinoseći, ako je potrebno, financiranju dodatnih prijevoznih sredstava, podložno određenim kriterijima i uzimajući u obzir postojeće sustave.

(16)

Intervencije pomoći trebale bi se temeljiti na potražnji i podlijegati potpunoj koordinaciji na terenu kako bi se postigla maksimalna učinkovitost i osigurao pristup pogođenom stanovništvu. Komisija bi trebala pružiti odgovarajuću logističku potporu za upućene timove stručnjaka.

(17)

Mehanizam Unije također se može koristiti za potporu civilne zaštite konzularnoj pomoći građanima Unije u slučaju katastrofa u trećim zemljama ako to zatraže konzularna tijela dotičnih država članica. Dotične države članice trebale bi, kad je god to moguće, koordinirati takve zahtjeve jedne s drugima i s bilo kojim drugim relevantnim dionicima kako bi se osigurala optimalna uporaba Mehanizma Unije i izbjegle praktične poteškoće na terenu. Zahtjev za takvu potporu mogla bi uputiti, na primjer, „vodeća država” ili država članica koja koordinira pomoć za sve građane Unije. Koncept „vodeće države” trebalo bi tumačiti u skladu sa smjernicama Europske unije o provedbi koncepta „vodeće države za konzularna pitanja” (8). Ova se Odluka primjenjuje ne dovodeći u pitanje pravila Unije o konzularnoj zaštiti građana Unije u inozemstvu.

(18)

Pri planiranju operacija odgovora, također je korisno povezati se s relevantnim nevladinim organizacijama i drugim relevantnim subjektima kako bi se utvrdili svi dodatni kapaciteti za odgovor koje bi oni u slučaju katastrofa mogli staviti na raspolaganje putem nadležnih tijela država članica.

(19)

Uporaba vojnih sredstava pod civilnim vodstvom u krajnjoj nuždi može predstavljati važan doprinos odgovoru na katastrofe. Ako se uporaba vojnih kapaciteta za potporu operacijama civilne zaštite smatra opravdanom, suradnja s vojskom trebala bi slijediti modalitete, postupke i kriterije koje je utvrdilo Vijeće ili njegova nadležna tijela za stavljanje na raspolaganje Mehanizmu Unije vojnih kapaciteta potrebnih za civilnu zaštitu te biti usklađena s mjerodavnim međunarodnim smjernicama.

(20)

Kada pomoć u okviru Mehanizma Unije doprinosi humanitarnom odgovoru Unije, posebice u složenim hitnim situacijama, djelovanja koja primaju financijsku pomoć u okviru ove Odluke trebala bi biti u skladu s humanitarnim načelima i načelima uporabe civilne zaštite i vojnih resursa utvrđenima u Europskom konsenzusu o humanitarnoj pomoći.

(21)

Trebalo bi omogućiti sudjelovanje zemalja Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) koje su članice Europskoga gospodarskog prostora (EGP), zemalja pristupnica, zemalja kandidatkinja te potencijalnih kandidata. Zemlje kandidatkinje i potencijalni kandidati koji ne sudjeluju u Mehanizmu Unije, kao i zemlje koje su dio Europske politike susjedstva, također bi trebali ostvariti korist od određenih djelovanja koja se financiraju u okviru ove Odluke.

(22)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Odluke, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u odnosu na interakciju ERCC-a s kontaktnim točkama država članica i operativne postupke za odgovor na katastrofe unutar i izvan Unije; komponente CECIS-a i organizaciju razmjene informacija putem CECIS-a; postupke za raspoređivanje timova stručnjaka; utvrđivanje modula, drugih kapaciteta za odgovor i stručnjaka; operativne zahtjeve za funkcioniranje i interoperabilnost modula; ciljeve kapaciteta, zahtjeve kvalitete i interoperabilnosti i postupak certifikacije i registracije nužan za funkcioniranje EERC-a, kao i financijske aranžmane; utvrđivanje i uklanjanje nedostataka EERC-a; organizaciju programa osposobljavanja, okvir vježbi i program naučenih lekcija; organizaciju potpore za prijevoz pomoći. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (9).

(23)

Za donošenje provedbenih akata predviđenih u ovoj Odluci trebalo bi koristiti postupak ispitivanja.

(24)

Ovom se Odlukom, dopuštajući učinkovitija djelovanja zbog opsega i komplementarnosti, jača suradnja između Unije i država članica te olakšava suradnja u području civilne zaštite. Ako katastrofa preoptereti kapacitete za odgovor države članice, ta država članica može odlučiti obratiti se Mehanizmu Unije da dopuni vlastite resurse civilne zaštite i druge resurse za odgovor na katastrofe.

(25)

S obzirom na to da ciljeve ove Odluke ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega ili učinaka mogu na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Odluka ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(26)

Ova Odluka ne utječe na djelovanja obuhvaćena budućim zakonodavnim aktom Unije o uspostavi instrumenta za stabilnost, mjere zaštite javnog zdravlja donesene na temelju pravnih akata Unije o programima djelovanja Unije u području zdravstva, niti na mjere za sigurnost potrošača donesene u skladu s budućim zakonodavnim aktom Unije o programu za potrošače za razdoblje 2014. - 2020..

(27)

Radi dosljednosti, iz područja primjene ove Odluke isključena su djelovanja koja su obuhvaćena Odlukom Vijeća 2007/124/EZ, Euratom (10) i budućim zakonodavnim aktom Unije o uspostavi instrumenta za financijsku potporu za policijsku suradnju, sprečavanje i suzbijanje kriminala te upravljanje krizama, kao dijela Fonda za unutarnju sigurnost, ili koja su povezana s održavanjem javnog reda i mira te očuvanjem unutarnje sigurnosti. Ova se Odluka ne primjenjuje na aktivnosti obuhvaćene Uredbom (EZ) br. 1257/96.

(28)

Odredbe ove Odluke ne dovode u pitanje donošenje pravno obvezujućih akata na temelju Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, u kojima su utvrđene specifične hitne mjere u slučaju nuklearnih ili radioloških katastrofa.

(29)

Ova Odluka obuhvaća djelovanja u području prevencije zagađenja mora, pripravnosti za zagađenje mora i odgovora na njega, uz izuzetak djelovanja obuhvaćenih Uredbom (EZ) br. 1406/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(30)

Kako bi Komisija osigurala provedbu ove Odluke, Komisija može financirati aktivnosti povezane s pripremom, praćenjem, nadzorom, revizijom i evaluacijom, potrebne za upravljanje Mehanizmom Unije i postizanje njegovih ciljeva.

(31)

Nadoknada troškova te dodjela ugovora o javnoj nabavi i bespovratnih sredstava u okviru ove Odluke trebali bi se provoditi u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (12). Zbog posebne naravi djelovanja u području civilne zaštite, primjereno je predvidjeti da se bespovratna sredstva mogu dodijeliti pravnim osobama koje podliježu bilo privatnom bilo javnom pravu. Također je važno da se poštuju pravila Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, osobito u vezi s načelima ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti, utvrđenima u toj uredbi.

(32)

Financijske interese Unije trebalo bi štititi proporcionalnim mjerama tijekom cijelog ciklusa rashoda, uključujući sprečavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, pogrešno uplaćenih i nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, administrativne i financijske sankcije u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

(33)

Ovom Odlukom utvrđuje se financijska omotnica za cijelo trajanje Mehanizma Unije, koja predstavlja primarni referentni iznos, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (13), za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka. Taj referentni iznos dijelom se financira iz naslova 3. „Sigurnost i građanstvo”, a dijelom iz naslova 4. „Globalna Europa” višegodišnjeg financijskog okvira 2014. - 2020.

(34)

Financijska omotnica za provedbu ove Odluke trebala bi se raspodijeliti u skladu s postocima utvrđenima u Prilogu I.

(35)

Kako bi se preispitala raspodjela financijske omotnice za provedbu ove Odluke do 30. lipnja 2017., u svjetlu rezultata privremene evaluacije, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a. Hitni postupak bi se trebao primjenjivati ako je u bilo kojem trenutku potrebno trenutačno preispitivanje proračunskih sredstava koja su na raspolaganju za djelovanja u području odgovora. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(36)

Ova Odluka trebala bi se primjenjivati od 1. siječnja 2014. jer je povezana s višegodišnjim financijskim okvirom 2014. - 2020.,

(a)

djelovanja u području prevencije i pripravnosti unutar Unije i, u mjeri u kojoj se to tiče članka 5. stavka 2., članka 13. stavka 2. i članka 28., također i izvan Unije; i

(b)

djelovanja u svrhu pomoći pri odgovoru na izravne nepovoljne posljedice katastrofe unutar ili izvan Unije, uključujući u zemljama iz članka 28. stavka 1., nakon zahtjeva za pomoć putem Mehanizma Unije.

(a)

postizanje visoke razine zaštite od katastrofa prevencijom ili smanjenjem njihovih potencijalnih učinaka, poticanjem kulture prevencije i poboljšanjem suradnje između službi civilne zaštite i drugih mjerodavnih službi;

(b)

poboljšanje pripravnosti na razini država članica i na razini Unije za odgovor na katastrofe;

(c)

olakšavanje brzog i učinkovitog odgovora u slučaju katastrofa ili neposredne opasnosti od katastrofa; i

(d)

podizanje svijesti javnosti i pripravnosti za katastrofe.

(a)

napredak u provedbi okvira za prevenciju katastrofa, koji se mjeri brojem država članica koje su Komisiji podnijele sažetak svojih procjena rizika i procjenu svojih sposobnosti upravljanja rizicima, kako je navedeno u članku 6.;

(b)

napredak u podizanju razine spremnosti za katastrofe, koji se mjeri količinom kapaciteta za odgovor uključenih u dobrovoljno udružena sredstva u odnosu na ciljeve kapaciteta iz članka 11. i broj modula registriranih u CECIS-u;

(c)

napredak u poboljšanju odgovora na katastrofe, koji se mjeri brzinom intervencija u okviru Mehanizma Unije te opsegom u kojem pomoć doprinosi potrebama na terenu; i

(d)

napredak u podizanju svijesti javnosti i pripravnosti za katastrofe, koji se mjeri razinom svijesti građana Unije o rizicima u njihovoj regiji.

1.

„katastrofa” znači svaka situacija koja ima ili može imati ozbiljne učinke na ljude, okoliš ili imovinu, uključujući kulturnu baštinu;

2.

„odgovor“ znači svako djelovanje poduzeto na temelju zahtjeva za pomoć u okviru Mehanizma Unije u slučaju neposredne opasnosti od katastrofe, tijekom katastrofe ili nakon nje, radi uklanjanja njezinih neposrednih štetnih posljedica;

3

„pripravnost” znači stanje spremnosti i sposobnosti ljudskih i materijalnih sredstava, struktura, zajednica i organizacija koje im omogućuje osiguravanje učinkovitog i brzog odgovora na katastrofu, postignuto kao rezultat unaprijed poduzetog djelovanja;

4.

„prevencija” znači svako djelovanje usmjereno na smanjenje rizika ili ublažavanje nepovoljnih posljedica katastrofe za ljude, okoliš i imovinu, uključujući kulturnu baštinu;

5.

„rano upozoravanje” znači pravovremeno i učinkovito pružanje informacija koje omogućuju poduzimanje djelovanja za izbjegavanje ili smanjivanje rizika i nepovoljnih učinaka katastrofe te za olakšavanje pripravnosti za učinkovit odgovor;

6.

„modul” znači samodostatna i autonomna, prethodno definirana organizacija sposobnosti država članica potaknuta zadaćom i potrebama, ili mobilna operativna skupina država članica koja predstavlja kombinaciju ljudskih i materijalnih sredstava koja je moguće opisati u smislu kapaciteta za intervenciju ili prema zadaći/zadaćama koje može izvršiti;

7.

„procjena rizika” znači cjelokupni međusektorski proces utvrđivanja, analize i evaluacije rizika izvršen na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini;

8.

„sposobnost upravljanja rizicima“ znači sposobnost države članice ili njezinih regija da rizike (učinke i vjerojatnost katastrofe), utvrđene u njezinim procjenama rizika, smanje, da im se prilagode ili da ih ublaže, na razine koje su prihvatljive u toj državi članici. Sposobnost upravljanja rizicima procjenjuje se s obzirom na tehnički, financijski i administrativni kapacitet za provođenje:

9.

„potpora države domaćina” znači svako djelovanje u fazama pripravnosti i odgovora koje poduzima zemlja koja prima ili šalje pomoć, ili Komisija, radi uklanjanja predvidljivih prepreka međunarodnoj pomoći koja se nudi putem Mehanizma Unije. Uključuje potporu država članica za olakšavanje tranzita te pomoći kroz njihovo državno područje;

10.

„kapacitet za odgovor” znači pomoć koja se na zahtjev može pružiti putem Mehanizma Unije;

11.

„logistička podrška” znači ključna oprema ili usluge potrebne timovima stručnjaka iz članka 17. stavka 1. za obavljanje njihovih zadaća, između ostaloga komunikacija, privremeni smještaj, hrana ili prijevoz unutar zemlje.

(a)

poduzeti mjere za poboljšanje baze znanja o rizicima od katastrofa i olakšavati razmjenu znanja, najboljih praksi i informacija, uključujući među državama članicama koje imaju zajedničke rizike;

(b)

davati podršku i promicati aktivnost država članica u procjeni i prikazu rizika putem razmjene dobre prakse te olakšavati pristup posebnom znanju i stručnosti koji se odnose na pitanja od zajedničkog interesa;

(c)

uspostaviti i redovno ažurirati međusektorski pregled i prikaz rizika od prirodnih katastrofa i rizika od katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem s kojima se Unija može suočiti, upotrebljavajući koherentni pristup kroz različita područja politika koje mogu riješiti ili utjecati na prevenciju katastrofa i propisno uzimajući u obzir moguće utjecaje klimatskih promjena;

(d)

poticati razmjenu dobre prakse o pripremi nacionalnih sustava civilne zaštite za suočavanje s utjecajem klimatskih promjena;

(e)

promicati i podupirati razvoj i provedbu aktivnosti država članica u upravljanju rizicima putem razmjene dobre prakse te olakšavati pristup posebnom znanju i stručnosti koji se odnose na pitanja od zajedničkog interesa;

(f)

prikupljati i širiti informacije koje su države članice stavile na raspolaganje; organizirati razmjenu iskustava o procjeni sposobnosti upravljanja rizicima; izraditi, zajedno s državama članicama i do 22. prosinca 2014., smjernice o sadržaju, metodologiji i strukturi tih procjena; i olakšavati razmjenu dobre prakse koja se odnosi na planiranje prevencije i pripravnosti, uključujući i putem dobrovoljnih stručnih provjera;

(g)

u skladu s rokovima iz članka 6. točke (c), periodično izvješćivati Europski parlament i Vijeće o napretku postignutom u provedbi članka 6.;

(h)

promicati uporabu različitih fondova Unije koji mogu podupirati održivu prevenciju katastrofa te poticati države članice i regije da iskoriste te mogućnosti financiranja;

(i)

naglašavati važnost prevencije rizika te podupirati države članice u podizanju svijesti, informiranju javnosti i obrazovanju;

(j)

promicati mjere prevencije u državama članicama i trećim zemljama iz članka 28. putem razmjene dobre prakse te olakšavati pristup posebnom znanju i stručnosti koji se odnose na pitanja od zajedničkog interesa; i

(k)

u bliskom savjetovanju s državama članicama, poduzimati dodatno potporno i komplementarno djelovanje u području prevencije, potrebno za postizanje cilja navedenog u članku 3. stavku 1. točki (a).

(a)

izraditi procjene rizika na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini te Komisiji podnijeti sažetak relevantnih elemenata tih procjena do 22. prosinca 2015., a nakon toga svake tri godine;

(b)

izraditi i usavršiti svoje planove upravljanja rizicima od katastrofa na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini;

(c)

Komisiji podnijeti procjenu svoje sposobnosti upravljanja rizicima na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini svake tri godine nakon dovršetka relevantnih smjernica iz članka 5. stavka 1. točke (da) te uvijek kada dođe do važnih promjena; i

(d)

sudjelovati, na dobrovoljnoj osnovi, u stručnim provjerama procjene sposobnosti upravljanja rizicima.

(a)

upravlja ERCC-om;

(b)

upravlja zajedničkim komunikacijskim i informacijskim sustavom za hitne situacije (CECIS) kako bi se omogućila komunikacija i razmjena informacija između ERCC-a i kontaktnih točaka država članica;

(c)

doprinosi razvoju i boljoj integraciji transnacionalnih sustava za otkrivanje i rano upozoravanje i uzbunjivanje koji su od europskog interesa, kako bi se omogućio brzi odgovor i promicala međupovezanost između nacionalnih sustava za rano upozoravanje i uzbunjivanje te njihova povezanost s ERCC-om i CECIS-om. Ti sustavi uzimaju u obzir i temelje se na postojećim i budućim izvorima i sustavima za informiranje, praćenje i otkrivanje;

(d)

uspostavlja i upravlja mogućnošću mobiliziranja i razmještaja timova stručnjaka odgovornih za:

(e)

uspostavlja i održava sposobnost pružanja logističke podrške za te timove stručnjaka;

(f)

razvija i održava mrežu osposobljenih stručnjaka država članica, koji mogu biti na raspolaganju u kratkom roku za pomoć u zadaćama ERCC-a u vezi s praćenjem, obavješćivanjem i olakšavanjem koordinacije;

(g)

olakšava koordinaciju prethodnog razmještaja kapaciteta država članica za odgovor na katastrofe unutar Unije;

(h)

podupire napore za poboljšanje interoperabilnosti modula i ostalih kapaciteta za odgovor, uzimajući u obzir najbolju praksu na razini država članica i međunarodnoj razini;

(i)

u okviru svojih nadležnosti, poduzima potrebne mjere za olakšavanje potpore države domaćina, uključujući izradu i ažuriranje, zajedno s državama članicama, smjernica o potpori države domaćina, na temelju operativnog iskustva;

(j)

podupire stvaranje programa procjene dobrovoljnih stručnih provjera za strategije pripravnosti država članica, na temelju prethodno definiranih kriterija kojima će se omogućiti da preporuke budu osmišljene tako da se ojača razina pripravnosti Unije; i

(k)

u bliskom savjetovanju s državama članicama, poduzima dodatno potporno i komplementarno djelovanje u području pripravnosti, potrebno za postizanje cilja navedenog u članku 3. stavku 1. točki (b).

(a)

mogu obavljati prethodno utvrđene zadaće u područjima odgovora u skladu s uspostavljenim međunarodnim smjernicama te stoga mogu:

(b)

interoperabilni su s drugim modulima;

(c)

provode osposobljavanje i vježbe s ciljem ispunjenja zahtjeva interoperabilnosti;

(d)

raspoređeni su pod nadležnost osobe koja je odgovorna za djelovanje modula; i

(e)

mogu surađivati s drugim tijelima Unije i/ili međunarodnim institucijama, posebno Ujedinjenim narodima, prema potrebi.

(a)

mogu obavljati zadaće u područjima odgovora u skladu s uspostavljenim međunarodnim smjernicama te stoga mogu:

(b)

mogu surađivati s drugim tijelima Unije i/ili međunarodnim institucijama, posebno Ujedinjenim narodima, prema potrebi.

(a)

uspostava i upravljanje programom osposobljavanja za osoblje civilne zaštite i osoblje uključeno u upravljanje hitnim situacijama o prevenciji katastrofa, pripravnosti za katastrofe i odgovoru na njih. Program uključuje zajedničke tečajeve i sustav razmjene stručnjaka, pri čemu pojedinci mogu biti sekondirani u druge države članice.

Cilj programa osposobljavanja je poboljšati koordinaciju, kompatibilnost i komplementarnost između kapaciteta navedenih u člancima 9. i 11. te povećati osposobljenost stručnjaka navedenih u članku 8. točkama (d) i (f);

(b)

uspostava i upravljanje mrežom osposobljavanja otvorenom centrima osposobljavanja za osoblje civilne zaštite i osoblje uključeno u upravljanje hitnim situacijama, kao i ostale dionike i institucije o prevenciji katastrofa, pripravnosti za katastrofe i odgovoru na njih.

Cilj mreže osposobljavanja je:

(c)

izrada strateškog okvira kojim se postavljaju ciljevi i uloga vježbi te dugoročnog sveobuhvatnog plana u kojem se navode prioriteti vježbi, kao i uspostava i upravljanje programom vježbi.

(d)

uspostava i upravljanje programom lekcija naučenih iz djelovanja u području civilne zaštite koja su se provodila u okviru Mehanizma Unije, uključujući aspekte iz cjelokupnog ciklusa upravljanja katastrofama, kako bi se osigurala široka osnova za procese učenja i stjecanje znanja. Program uključuje:

Taj program također uključuje, prema potrebi, lekcije naučene iz intervencija izvan Unije u odnosu na iskorištavanje poveznica i sinergija između pomoći pružene u okviru Mehanizma Unije i humanitarnog odgovora;

(e)

izrada smjernica o širenju znanja i provedbi različitih zadaća iz točaka od (a) do (d) na razini država članica; i

(f)

poticanje i promicanje uvođenja i korištenja relevantnih novih tehnologija u svrhu Mehanizma Unije.

(a)

prosljeđuje zahtjev kontaktnim točkama drugih država članica;

(b)

prikuplja potvrđene informacije o situaciji, u vezi s pogođenom državom članicom, i prosljeđuje ih državama članicama;

(c)

daje preporuke, uz savjetovanje s državom članicom koja je uputila zahtjev, za pružanje pomoći putem Mehanizma Unije, na temelju potreba na terenu i eventualnih relevantnih prethodno izrađenih planova, kako je navedeno u članku 10. stavku 1., poziva države članice da razmjeste specifične kapacitete i olakšava koordinaciju potrebne pomoći; i

(d)

poduzima dodatno djelovanje da olakša koordinaciju odgovora.

(a)

održavanje dijaloga s kontaktnim točkama država članica kako bi se osigurao učinkovit i koherentan doprinos odgovora Unije na katastrofu putem Mehanizma Unije cjelokupnom pothvatu pružanja pomoći, osobito:

(b)

trenutačno davanje preporuka, kada je moguće u suradnji s pogođenom zemljom, utemeljenih na potrebama na terenu i eventualnih relevantnih prethodno izrađenih planova, pozivajući države članice da rasporede posebne kapacitete te olakšavajući koordinaciju zatražene pomoći;

(c)

povezivanje s pogođenom zemljom u vezi s tehničkim detaljima, kao što su konkretne potrebe za pomoći, prihvaćanje ponuda i praktični dogovori za lokalni prihvat i raspodjelu pomoći;

(d)

povezivanje s OCHA-om ili podrška OCHA-e te suradnja s drugim relevantnim dionicima koji doprinose cjelokupnom pothvatu pružanja pomoći kako bi se postigao maksimalan učinak sinergija, pronašle komplementarnosti i izbjeglo udvostručavanje i nedostaci; i

(e)

povezivanje sa svim relevantnim dionicima, osobito u završnoj fazi intervencije pomoći u okviru Mehanizma Unije, kako bi se olakšala nesmetana primopredaja.

(a)

u slučaju katastrofe izvan Unije, kako je navedeno u članku 16. stavku 3.;

(b)

u slučaju katastrofe unutar Unije, kako je navedeno u članku 15. stavku 5.;

(c)

na zahtjev za stručnost u području prevencije, u skladu s člankom 5. stavkom 2.; ili

(d)

na zahtjev za stručnost u području pripravnosti, u skladu s člankom 13. stavkom 3.

(a)

države članice imenuju stručnjake, za koje su nadležne, a koje je moguće rasporediti kao članove timova stručnjaka;

(b)

Komisija odabire stručnjake i voditelja tih timova na temelju njihove stručnosti i iskustva, uključujući razinu završenog osposobljavanja u okviru Mehanizma Unije, prethodno iskustvo sudjelovanja u misijama u okviru Mehanizma Unije te u drugim vrstama međunarodnog humanitarnog rada. Odabir se također mora temeljiti na drugim kriterijima, uključujući jezične vještine, kako bi se osiguralo da tim kao cjelina posjeduje vještine potrebne u određenoj situaciji; i

(c)

Komisija imenuje stručnjake/voditelje tima za misiju u dogovoru s državom članicom koja ih imenuje.

(a)

pružanjem i razmjenom informacija o opremi i prijevoznim sredstviima koje države članice mogu dati na raspolaganje radi olakšavanja udruživanja takve opreme ili prijevoznih sredstava;

(b)

pružanjem pomoći državama članicama u utvrđivanju i omogućavanju pristupa prijevoznim sredstviima koji mogu biti raspoloživi iz drugih izvora, uključujući komercijalno tržište; ili

(c)

pružanjem pomoći državama članicama u utvrđivanju opreme koja može biti raspoloživa iz drugih izvora, uključujući komercijalno tržište.

(a)

studije, istraživanja, modeli i izrada scenarija za olakšavanje razmjene znanja, najbolje prakse i informacija;

(b)

osposobljavanje, vježbe, radionice, razmjena osoblja i stručnjaka, stvaranje mreža, pokazni projekti i prijenos tehnologije;

(c)

praćenje, procjena i evaluacija;

(d)

javno informiranje, obrazovanje i razvijanje svijesti i povezana djelovanja u vezi sa širenjem informacija, kako bi se građani uključili u prevenciju i smanjivanje učinaka katastrofa u Uniji i kako bi se građanima Unije omogućila djelotvornija i održivija zaštita;

(e)

uspostava i provedba programa naučenih lekcija iz intervencija i vježbi u kontekstu Mehanizma Unije, uključujući i o područjima koja se odnose na prevenciju i pripravnost; i

(f)

komunikacijska djelovanja i mjere za podizanje svijesti o radu civilne zaštite država članica i Unije u područjima prevencije katastrofa, pripravnosti za katastrofe i odgovora na njih.

(a)

sufinanciranje projekata, studija, radionica, istraživanja i sličnih djelovanja i aktivnosti iz članka 5.;

(b)

sufinanciranje stručnih provjera iz članka 6. točke (d) i članka 8. točke (j);

(c)

održavanje funkcija koje pruža ERCC u skladu s člankom 8. točkom (a);

(d)

priprema za mobilizaciju i raspoređivanje timova stručnjaka iz članka 8. točke (d) i članka 17. te razvoj i održavanje kapaciteta brzog razmještaja kroz mrežu osposobljenih stručnjaka država članica iz članka 8. točke (f);

(e)

uspostava i održavanje CECIS-a i sredstava za omogućavanje komunikacije i razmjenu informacija između ERCC-a i kontaktnih točaka država članica te drugih sudionika u kontekstu Mehanizma Unije;

(f)

doprinos razvoju transnacionalnih sustava za otkrivanje, rano upozoravanje i uzbunjivanje koji su od europskog interesa kako bi se omogućio brzi odgovor i promicala međupovezanost nacionalnih sustava za rano upozoravanje i uzbunjivanje te njihova povezanost s ERCC-om i CECIS-om. Ti sustavi uzimaju u obzir i temelje se na postojećim i budućim izvorima i sustavima informiranja, praćenja i otkrivanja;

(g)

planiranje operacija odgovora u okviru Mehanizma Unije, u skladu s člankom 10.;

(h)

podrška djelovanjima u području pripravnosti opisanima u članku 13.;

(i)

razvoj EERC-a, kako je navedeno u članku 11., u skladu sa stavkom 2. ovog članka.

(j)

utvrđivanje nedostataka u EERC-u u skladu s člankom 12. i pružanje potpore državama članicama u rješavanju tih nedostataka putem sufinanciranja novih kapaciteta za odgovor, do najviše 20 % prihvatljivih troškova, pod uvjetom:

Prednost se, prema potrebi, daje konzorciju država članica koje surađuju na zajedničkom riziku;

(k)

osiguravanje dostupnosti logističke podrške timovima stručnjaka iz članka 17. stavka 1.;

(l)

olakšavanje koordinacije prethodnog razmještaja kapaciteta država članica za odgovor na katastrofe unutar Unije u skladu s člankom 8. točkom (g);

(m)

potpora pružanju savjeta o mjerama za prevenciju i pripravnost kroz raspoređivanje tima stručnjaka na terenu, na zahtjev države članice, treće zemlje, Ujedinjenih naroda ili njihovih agencija, kako je navedeno u članku 5. stavku 2. i članku 13. stavku 3.

(a)

troškove na razini Unije za osnivanje i upravljanje EERC-om i povezanih procesa utvrđenih u članku 11.;

(b)

troškove obveznih tečajeva, vježbi i radionica neophodnih za certificikaciju kapaciteta za odgovor država članica za potrebe EERC-a („troškovi certifikacije”). Troškovi certifikacije mogu sadržavati jedinične troškove ili paušalne iznose određene prema vrsti kapaciteta, pokrivajući do 100 % prihvatljivih troškova;

(c)

jednokratne troškove koji su potrebni za nadogradnju kapaciteta za odgovor država članica od njihove isključivo nacionalne upotrebe do stanja spremnosti i raspoloživosti koje omogućuje da budu razmješteni u sastavu EERC-a, u skladu sa zahtjevima kvalitete dobrovoljno udruženih sredstava i preporukama izrađenima u procesu certifikacije („troškovi prilagodbe”). Ti troškovi prilagodbe mogu uključivati troškove koji se odnose na interoperabilnost modula i drugih kapaciteta za odgovor, autonomiju, samodostatnost, prevozivost, troškove pakiranja i slične troškove, kao i troškove osnivanja višenacionalnih kapaciteta za odgovor (na primjer radionice, osposobljavanje, razvoj zajedničkih metodologija, standarda, postupaka i sličnih aktivnosti), pod uvjetom da se ti troškovi posebno odnose na sudjelovanje kapaciteta u dobrovoljno udruženim sredsvima. Oni ne obuhvaćaju troškove opreme ili ljudskih resursa potrebnih za prvotnu uspostavu kapaciteta za odgovor ili tekuće održavanje ili tekuće troškove. Ti troškovi prilagodbe mogu sadržavati jedinične troškove ili paušalne iznose određene prema vrsti kapaciteta, pokrivajući do 100 % prihvatljivih troškova, pod uvjetom da to ne prelazi 30 % prosječnog troška razvoja kapaciteta; i

(d)

troškove uspostave i upravljanja okvirnim ugovorima, okvirnim sporazumima o partnerstvu ili sličnim dogovorima radi rješavanja privremenih nedostataka u iznimnim katastrofama, uzimajući u obzir pristup koji uključuje više opasnosti.

i.

može pokrivati troškove ili naknade potrebne za oblikovanje, pripremu, pregovaranje, sklapanje i upravljanje ugovorima ili dogovorima, kao i troškove razvoja standardnih operativnih postupaka i vježbi kako bi se osiguralo učinkovito korištenje imovine. Takvo financiranje također može obuhvaćati najviše 40 % troškova potrebnih za osiguranje brzog pristupa tim sredstvima;

ii.

ne pokriva troškove kupnje ili razvoja novih kapaciteta za odgovor, niti trošak korištenja tih dodatnih kapaciteta u slučaju katastrofe. Troškove korištenja tih dodatnih kapaciteta u slučaju katastrofe snose države članice koje traže pomoć;

iii.

ne prelazi 10 % financijske omotnice utvrđene u članku 19. stavku 1. U slučaju da se gornja granica od 10 % dosegne prije završetka programskog razdoblja i kada je potrebno da se osigura odgovarajuće funkcioniranje Mehanizma Unije, ta se gornja granica od 10 % provedbenim aktima može premašiti za najviše 5 postotnih bodova. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 33. stavka 2.;

(a)

upućivanje timova stručnjaka iz članka 17. stavka 1. zajedno s logističkom podrškom i raspoređivanjem stručnjaka iz članka 8. točaka (d) i (e);

(b)

u slučaju katastrofe, pružanje podrške državama članicama u dobivanju pristupa opremi i prijevoznim sredstvima, kako je određeno u članku 23.; i

(c)

na temelju zahtjeva za pomoć, poduzimanje dodatnog potpornog i komplementarnog djelovanja potrebnog kako bi se na najučinkovitiji način olakšala koordinacija odgovora.

(a)

pružanje i razmjena informacija o opremi i prijevoznim sredstvima koje države članice odluče staviti na raspolaganje radi olakšavanja udruživanja takve opreme ili prijevoznih sredstava;

(b)

pružanje pomoći državama članicama u utvrđivanju prijevoznih sredstava koja mogu biti raspoloživa iz drugih izvora, uključujući komercijalno tržište, te u omogućavanju njihova pristupa tim resursima;

(c)

pružanje pomoći državama članicama u utvrđivanju opreme koja može biti raspoloživa iz drugih izvora, uključujući komercijalno tržište;

(d)

financiranje prijevoznih sredstava potrebnih za osiguravanje brzog odgovora na katastrofe. Takva djelovanja prihvatljiva su za financijsku potporu samo ako su ispunjeni sljedeći kriteriji:

(a)

troškovi se odnose na prijevoz kapaciteta prethodno namijenjenih za dobrovoljno udružena sredstva u skladu s člankom 11.; ili

(b)

pomoć je potrebna za rješavanje kritične potrebe, a pomoć nije, ili nije u dovoljnoj mjeri, dostupna u dobrovoljno udruženim sredstvima.

i.

kratkoročni najam skladišnih kapaciteta radi privremene pohrane pomoći država članica s ciljem olakšavanja njihova koordiniranog prijevoza;

ii.

prepakiranje pomoći država članica kako bi se maksimalno iskoristili raspoloživi prijevozni kapaciteti ili ispunili određeni operativni zahtjevi; ili

iii.

lokalni prijevoz udružene pomoći s ciljem osiguravanja koordinirane isporuke na konačno odredište u zemlji koja upućuje zahtjev.

(a)

zemljama Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) koje su članice Europskoga gospodarskog prostora (EGP), u skladu s uvjetima utvrđenima u Sporazumu o EGP-u, i drugim europskim zemljama kada to predviđaju sporazumi i postupci;

(b)

zemljama pristupnicama, zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatima u skladu s općim načelima i općim uvjetima sudjelovanja tih zemalja u programima Unije uspostavljenima u okvirnim sporazumima i odlukama Vijeća o pridruživanju ili sličnim dogovorima;

(a)

suradnji ERCC-a s kontaktnim točkama država članica, kako je predviđeno člankom 8. točkom (b), člankom 15. stavkom 3. i člankom 16. stavkom 3. točkom (a); i operativnim postupcima za odgovor na katastrofe unutar Unije, kako je predviđeno člankom 15. kao i izvan Unije, kako je predviđeno člankom 16. uključujući utvrđivanje relevantnih međunarodnih organizacija;

(b)

komponentama CECIS-a, kao i organiziranju razmjene informacija preko CECIS-a, kako je predviđeno člankom 8. točkom (b);

(c)

procesu rapoređivanja timova stručnjaka, kako je predviđeno člankom 17.;

(d)

utvrđivanju modula, drugih kapaciteta za odgovor i stručnjaka, kako je predviđeno člankom 9. stavkom 1.;

(e)

operativnim zahtjevima za funkcioniranje i interoperabilnost modula, kako je predviđeno člankom 9. stavkom 2., uključujući njihove zadaće, kapacitete, glavne komponente, samodostatnost i raspoređivanje;

(f)

ciljevima kapaciteta, zahtjevima u pogledu kvalitete i interoperabilnosti te postupku certifikacije i registracije koji su potrebni za funkcioniranje EERC-a, kako je predviđeno člankom 11., kao i financijskim aranžmanima, kako je predviđeno člankom 21. stavkom 2.;

(g)

prepoznavanju i uklanjanju nedostataka EERC-a, kako je predviđeno člankom 12.;

(h)

organizaciji programa osposobljavanja, okvira vježbi i programa naučenih lekcija, kako je predviđeno člankom 13.; i

(i)

organizaciji potpore za prijevoz pomoći, kako je predviđeno člancima 18. i 23.

(a)

privremeno evaluacijsko izvješće o postignutim rezultatima te o kvalitativnim i kvantitativnim aspektima provedbe ove Odluke, najkasnije 30. lipnja 2017.;

(b)

priopćenje o kontinuiranoj provedbi ove Odluke najkasnije 31. prosinca 2018.; i

(c)

ex post evaluacijsko izvješće najkasnije 31. prosinca 2021.