Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32012R0156

    Uredba Komisije (EU) br. 156/2012 od 22. veljače 2012. o izmjeni priloga od I. do IV. Uredbi Vijeća (EZ) br. 44/2001 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima

    SL L 50, 23.2.2012, p. 3–10 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    Ovaj dokument objavljen je u određenim posebnim izdanjima (HR)

    Legal status of the document No longer in force, Date of end of validity: 09/01/2015; stavljeno izvan snage 32012R1215

    ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2012/156/oj

    19/Sv. 10

    HR

    Službeni list Europske unije

    285


    32012R0156


    L 050/3

    SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


    UREDBA KOMISIJE (EU) br. 156/2012

    od 22. veljače 2012.

    o izmjeni priloga od I. do IV. Uredbi Vijeća (EZ) br. 44/2001 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima

    EUROPSKA KOMISIJA,

    uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

    uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (1), a posebno njezin članak 74. stavak 1.,

    budući da:

    (1)

    Prilog I. Uredbi (EZ) br. 44/2001 navodi pravila o nacionalnoj nadležnosti iz članka 3. stavka 2. i članka 4. stavka 2. Uredbe. Prilog II. sadrži popise sudova ili nadležnih tijela koji su u državama članicama nadležni za obradu zahtjeva za donošenje potvrde o izvršnosti. Prilog III. navodi sudove kojima se mogu uložiti pravni lijekovi protiv odluka o potvrdi o izvršnosti, a Prilog IV. nabraja konačne žalbene postupke protiv takvih odluka.

    (2)

    Prilog I., Prilog II. i Prilog III. Uredbi (EZ) br. 44/2001 izmijenjeni su u nekoliko navrata, zadnji put Uredbom Komisije (EU) br. 416/2010 (2) ažuriranjem pravila o nacionalnoj nadležnosti i popisa sudova ili nadležnih tijela.

    (3)

    Države članice obavijestile su Komisiju o dodatnim izmjenama popisa u prilozima I., II. i IV. Nadalje, trebalo bi izbrisati unos koji se odnosi na Island u prilozima III. i IV. s obzirom na to da Island nije država članica. Stoga je primjereno objaviti pročišćene inačice popisa sadržanih u tim prilozima.

    (4)

    Prema članku 2. Sporazuma između Europske zajednice i Kraljevine Danske o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (3), ovu bi Uredbu trebalo, na temelju međunarodnog prava, primjenjivati na odnose između Europske unije i Danske.

    (5)

    Prema članku 2. stavku 2. točkama od (g) do (j) tog Sporazuma, unose koji se odnose na Dansku trebalo bi navesti u prilozima od I. do IV.

    (6)

    Uredbu (EZ) br. 44/2001 bi stoga trebalo izmijeniti na odgovarajući način,

    DONIJELA JE OVU UREDBU:

    Članak 1.

    Prilozi od I. do IV. Uredbi (EZ) br. 44/2001 zamjenjuju se tekstom u Prilogu ovoj Uredbi.

    Članak 2.

    Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

    Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima.

    Sastavljeno u Bruxellesu 22. veljače 2012.

    Za Komisiju

    Predsjednik

    José Manuel BARROSO


    (1)  SL L 12, 16.1.2001., str. 1.

    (2)  SL L 119, 13.5.2010., str. 7.

    (3)  SL L 299, 16.11.2005., str. 62.


    PRILOG

    PRILOG I.

    Pravila o nadležnosti iz članka 3. stavka 2. i članka 4. stavka 2.

    u Belgiji: Članci 5. do 14. Zakona od 16. srpnja 2004. o međunarodnom privatnom pravu,

    u Bugarskoj: Članak 4. stavak 1. točka 2. Zakona o međunarodnom privatnom pravu,

    u Češkoj Republici: članak 86. Zakona br. 99/1963 Coll., Zakona o parničnom postupku („občanský soudní řád”), kako je izmijenjen,

    u Danskoj: članak 246. stavak 2. i stavak 3. Zakona o pravosuđu („lov om rettens pleje”),

    u Njemačkoj: članak 23. Zakona o parničnom postupku („Zivilprozeßordnung”),

    u Estoniji: članak 86. Zakona o parničnom postupku („tsiviilkohtumenetluse seadustik”),

    u Irskoj: pravila koja omogućuju da se nadležnost temelji na pismenu kojim se pokreće postupak, koje je uručeno tuženiku tijekom njegova privremenoga boravka u Irskoj,

    u Grčkoj: članak 40. Zakona o parničnom postupku („Κώδικας Πολιτικής Δικονομίας”),

    u Francuskoj: članak 14. i članak 15. Građanskog zakonika („Code civil”),

    u Italiji: članak 3. i članak 4. Zakona 218. od 31. svibnja 1995.,

    na Cipru: odjeljak 21. stavak 2. Zakona o sudovima br. 14 od 1960., kako je izmijenjen,

    u Latviji: odjeljak 27. i stavak 3., stavak 5., stavak 6. i stavak 9. odjeljka 28. Zakona o parničnom postupku („Civilprocesa likums”),

    u Litvi: članak 31. Zakona o parničnom postupku („Civilinio proceso kodeksas”),

    u Luksemburgu: članak 14. i članak 15. Građanskog zakonika („Code civil”),

    u Mađarskoj: članak 57. Odluke br. 13. od 1979. o Međunarodnom privatnom pravu („a nemzetközi magánjogról szóló 1979. évi 13. törvényerejű rendelet”),

    na Malti: članak 742., članak 743. i članak 744. Zakona o organizaciji i parničnom postupku – poglavlje 12. („Kodiċi ta’ Organizzazzjoni u Proċedura Ċivili – Kap. 12”) i članak 549. Trgovačkog zakonika - poglavlje 13. („Kodiċi tal-kummerċ – Kap. 13”),

    u Austriji: članak 99. Zakona o sudskoj nadležnosti („Jurisdiktionsnorm”),

    u Poljskoj: članak 1103., stavak 4. Zakona o parničnom postupku („Kodeksu postępowania cywilnego”),

    u Portugalu: članak 65. stavak 1. točka (b) Zakona o parničnom postupku („Código de Processo Civil”) u mjeri u kojoj može obuhvaćati posebne propise o nadležnosti, kao što su sudovi za mjesto u kojem se nalazi podružnica, agencija ili druga ustanova (ako se nalazi u Portugalu) kad je središnja uprava (ako se nalazi u stranoj zemlji) tužena stranka i članak 10. Zakona o postupku u sporovima iz radnih odnosa („Código de Processo do Trabalho”) u mjeri u kojoj može obuhvaćati posebne propise o nadležnosti, kao što su sudovi za mjesto u kojem tužitelj ima domicil u postupcima koji se odnose na pojedinačne ugovore o zapošljavanju pokrenute od strane zaposlenika protiv poslodavca,

    u Rumunjskoj: članci 148.-157. Zakona br. 105/1992 o odnosima u međunarodnom privatnom pravu,

    u Sloveniji: članak 48. stavak 2. Zakona o međunarodnom privatnom pravu i postupku („Zakon o medarodnem zasebnem pravu in postopku”) vezan uz članak 47. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Zakon o pravdnem postopku”) i članak 58. Zakona o međunarodnom privatnom pravu i postupku („Zakon o medarodnem zasebnem pravu in postopku”) vezanog uz članak 59. Zakona o parničnom postupku („Zakon o pravdnem postopku”),

    u Slovačkoj: članci 37. do 37.e Zakona br. 97/1963 o međunarodnom privatnom pravu i Poslovnik koji se odnosi na to,

    u Finskoj: stavak 1. i stavak 2. odjeljka 18. stavka 1. poglavlja 10. Zakona o sudskom postupku („oikeudenkäymiskaari/rättegångsbalken”),

    u Švedskoj: prva rečenica prvoga stavka odjeljka 3. poglavlja 10. Zakona o sudskom postupku („rättegångsbalken”),

    u Ujedinjenoj Kraljevini:

    pravila koja omogućuju da se nadležnost temelji na:

    (a)

    pismenu kojim se pokreće sudski postupak, koje je uručeno tuženiku tijekom njegova privremenog boravka u Ujedinjenoj Kraljevini; ili

    (b)

    nazočnosti, u Ujedinjenoj Kraljevini, imovine koja pripada tuženiku; ili

    (c)

    oduzimanju imovine koja se nalazi u Ujedinjenoj Kraljevini od strane tužitelja.

    PRILOG II.

    Sudovi ili nadležna tijela kojima se može uputiti zahtjev iz članka 39.:

    u Belgiji, „le tribunal de première instance” ili „rechtbank van eerste aanleg” ili „erstinstanzliches Gericht”,

    u Bugarskoj, „окръжният съд”,

    u Češkoj Republici, „okresní soud” ili „soudní exekutor”,

    u Danskoj, „byret”,

    u Njemačkoj:

    (a)

    predsjednik senata „Landgericht”;

    (b)

    javni bilježnik u postupku proglašenja izvršnosti javne isprave,

    u Estoniji, „maakohus” (okružni sud),

    u Irskoj, „High Court”,

    u Grčkoj, „Μονομελές Πρωτοδικείο”,

    u Španjolskoj, „Juzgado de Primera Instancia”,

    u Francuskoj:

    (a)

    „greffier en chef du tribunal de grande instance”;

    (b)

    „président de la chambre départementale des notaires” u slučaju zahtjeva za proglašenjem izvršnosti javnobilježničke javne isprave,

    u Italiji, „corte d’appello”,

    na Cipru, „Επαρχιακό Δικαστήριο” ili u slučaju sudske odluke o uzdržavanju „Οικογενειακό Δικαστήριο”,

    u Latviji, „rajona (pilsētas) tiesa”,

    u Litvi, „Lietuvos apeliacinis teismas”,

    u Luksemburgu, predsjednik „tribunal d’arrondissement”,

    u Mađarskoj, „megyei bíróság székhelyén működő helyi bíróság”, a u Budimpešti „Budai Központi Kerületi Bíróság”,

    na Malti, „Prim’ Awla tal-Qorti Ċivili” ili „Qorti tal-Maġistrati ta’ Għawdex fil-ġurisdizzjoni superjuri tagħha”, ili u slučaju sudske odluke o uzdržavanju „Reġistratur tal-Qorti” preko „Ministru responsabbli għall-Ġustizzja”,

    u Nizozemskoj, „voorzieningenrechter van de rechtbank”,

    u Austriji, „Bezirksgericht”,

    u Poljskoj, „sąd okręgowy”,

    u Portugalu, „Tribunal de Comarca”,

    u Rumunjskoj, „Tribunal”,

    u Sloveniji, „okrožno sodišče”,

    u Slovačkoj, „okresný súd”,

    u Finskoj, „käräjäoikeus/tingsrätt”,

    u Švedskoj, „Svea hovrätt”,

    u Ujedinjenoj Kraljevini:

    (a)

    u Engleskoj i Walesu „High Court of Justice”, ili u slučaju sudske odluke o uzdržavanju, „Magistrate’s Court”, preko „Secretary of State”;

    (b)

    u Škotskoj, „Court of Session”, ili u slučaju sudske odluke o uzdržavanju, „Sheriff Court”, preko škotskih ministarstava;

    (c)

    u Sjevernoj Irskoj, „High Court of Justice”, ili u slučaju sudske odluke o uzdržavanju, „Magistrate’s Court”, preko „Department of Justice”;

    (d)

    u Gibraltaru, „Supreme Court of Gibraltar”, ili u slučaju sudske odluke o uzdržavanju, „Magistrate’s Court”, preko „Attorney General” Gibraltara;

    PRILOG III.

    Sudovi kojima se mogu uložiti pravni lijekovi iz članka 43. stavka 2.:

    u Belgiji,

    (a)

    kad je riječ o pravnom lijeku koji ulaže tuženik, „tribunal de première instance” ili „rechtbank van eerste aanleg” ili „erstinstanzliches Gericht”;

    (b)

    kad je riječ o pravnom lijeku koji ulaže podnositelj zahtjeva: „Cour d’appel” ili „hof van beroep”,

    u Bugarskoj, „Апелативен съд – София”,

    u Češkoj Republici, žalbeni sud preko okružnog suda,

    u Danskoj, „landsret”,

    u Njemačkoj, „Oberlandesgericht”,

    u Estoniji, „ringkonnakohus”,

    u Irskoj, „High Court”,

    u Grčkoj, „Εφετείο”,

    u Španjolskoj, „Juzgado de Primera Instancia” koji je donio osporavanu odluku, dok pravni lijek rješava „Audiencia Provincial”,

    u Francuskoj:

    (a)

    „cour d’appel” o odlukama koje dopuštaju pravni lijek;

    (b)

    predsjednik „tribunal de grande instance”, o odlukama kojima se odbacuje pravni lijek,

    u Italiji, „corte d’appello”,

    na Cipru, „Επαρχιακό Δικαστήριο” ili u slučaju sudske odluke o uzdržavanju „Οικογενειακό Δικαστήριο”,

    u Latviji, „Apgabaltiesa” preko „rajona (pilsētas) tiesa”,

    u Litvi, „Lietuvos apeliacinis teismas”,

    u Luksemburgu, „Cour supérieure de justice” u svojstvu žalbenog suda za parnične postupke;

    u Mađarskoj, mjesni sud koji se nalazi u sjedištu okružnog suda (u Budimpešti, Središnji okružni sud u Budimu); o pravnom lijeku odlučuje okružni sud (u Budimpešti, Glavni sud),

    na Malti, „Qorti ta’ l-Appell” u skladu s postupkom utvrđenim za pravne lijekove u „Kodiċi ta’ Organizzazzjoni u Proċedura Ċivili – Kap. 12” ili u slučaju sudske odluke o uzdržavanju „ċitazzjoni” ispred „Prim’ Awla tal-Qorti ivili jew il-Qorti tal-Maġistrati ta’ Għawdex fil-ġurisdizzjoni superjuri tagħha’”,

    u Nizozemskoj, „rechtbank”,

    u Austriji, „Landesgericht” preko „Bezirksgericht”,

    u Poljskoj, „sąd apelacyjny” preko „sąd okręgowy”,

    u Portugalu, „Tribunal da Relação” je nadležni sud. Pravni lijekovi se pokreću u skladu s nacionalnim pravom na snazi zahtjevom upućenim sudu koji je donio osporavanu odluku,

    u Rumunjskoj, „Curte de Apel”,

    u Sloveniji, „okrožno sodišče”,

    u Slovačkoj, žalbeni sud preko okružnog suda čija je odluka predmet pravnog lijeka,

    u Finskoj, „hovioikeus/hovrätt”,

    u Švedskoj, „Svea hovrätt”,

    u Ujedinjenoj Kraljevini:

    (a)

    u Engleskoj i Walesu „High Court of Justice”, ili u slučaju sudske odluke o uzdržavanju, „Magistrates’ Court”;

    (b)

    u Škotskoj, „Court of Session”, ili u slučaju sudske odluke o uzdržavanju, „Sheriff Court”;

    (c)

    u Sjevernoj Irskoj, „High Court of Justice”, ili u slučaju sudske odluke o uzdržavanju, „Magistrates’ Court”;

    (d)

    u Gibraltaru, „Supreme Court of Gibraltar”, ili u slučaju sudske odluke o uzdržavanju, „Magistrates’ Court”.

    PRILOG IV.

    Pravni lijekovi koji mogu biti uloženi u skladu s člankom 44.:

    u Belgiji, Grčkoj, Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Luksemburgu i Nizozemskoj, kasacijska tužba;

    u Bugarskoj, „обжалване пред Върховния касационен съд”,

    u Češkoj Republici, „dovolání” i „žaloba pro zmatečnost”,

    u Danskoj, pravni lijek „Højesteret” s dozvolom „Procesbevillingsnævnet”,

    u Njemačkoj, „Rechtsbeschwerde”,

    u Estoniji, „kassatsioonikaebus”,

    u Irskoj, pravni lijek u vezi s pravnim pitanjem za „Supreme Court”,

    na Cipru, pravni lijek za „Supreme Court”,

    u Latviji, kasacijska tužba za „Augstākās tiesas Senātā” preko „Apgabaltiesā”,

    u Litvi, kasacijska tužba za „Lietuvos Aukščiausiasis Teismas”,

    u Mađarskoj, „felülvizsgálati kérelem”,

    na Malti, nije moguće korištenje nikakvog pravnog lijeka pred bilo kojim sudom; u slučaju sudske odluke o uzdržavanju „Qorti ta’ l-Appell” u skladu s postupkom utvrđenim za pravne lijekove u „kodiċi ta’ Organizzazzjoni u Procedura Ċivili – Kap. 12”,

    u Austriji, „Revisionsrekurs”,

    u Poljskoj, „skarga kasacyjna”,

    u Portugalu, pravni lijek u vezi s pravnim pitanjem,

    u Rumunjskoj, „contestatie in anulare” ili „revizuire”,

    u Sloveniji, pravni lijek za „Vrhovno sodišče Republike Slovenije”,

    u Slovačkoj, „dovolanie”,

    u Finskoj, pravni lijek na „korkein oikeus/högsta domstolen”,

    u Švedskoj, pravni lijek na „Högsta domstolen”,

    u Ujedinjenoj Kraljevini, samo jedan pravni lijek, koji je ograničen na pravno pitanje.


    Top