11/Sv. 022

HR

Službeni list Europske unije

315

L 255/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

28.09.2007.

(1)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 2597/1999 (2) uvelo konačnu kompenzacijsku pristojbu na uvoz polietilentereftalatskih (PET) folija obuhvaćenih oznakom KN ex 3920 62 19 i ex 3920 62 90 koje potječu iz Indije (dotični proizvod). Ispitni postupak koji je doveo do donošenja te Uredbe dalje u tekstu navodi se kao „početni ispitni postupak”. Mjere su, u obliku ad valorem pristojba u rasponu između 3,8 % i 19,1 %, uvedene na uvoz od poimence navedenih izvoznika, s preostalom carinskom stopom od 19,1 % uvedenom na uvoz dotičnog proizvoda od svih ostalih trgovačkih društava. Kompenzacijska pristojba uvedena na uvoz folije od PET-a koju je proizvelo i izvezlo trgovačko društvo Jindal Poly Films Limited, ranije poznato kao Jindal Polyester Ltd (3), (Jindal ili trgovačko društvo) iznosila je 7 %. Razdoblje početnog ispitnog postupka trajalo je od 1. listopada 1997. do 30. rujna 1998.

(2)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 367/2006 (4), slijedom revizije nakon isteka mjere, u skladu s člankom 18. Osnovne uredbe, zadržalo konačnu kompenzacijsku pristojbu uvedenu Uredbom (EZ) br. 2597/1999 na uvoz folije od PET-a podrijetlom iz Indije. Razdoblje revizije ispitnog postupka trajalo je od 1. listopada 2003. do 30. rujna 2004.

(3)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 1288/2006, nakon privremene revizije koja se odnosila na subvencioniranje drugog indijskog proizvođača folije od PET-a, trgovačkog društva Garware Polyester Limited (Garware), izmijenilo konačnu kompenzacijsku pristojbu uvedenu za Garware Uredbom (EZ) br. 367/2006.

(4)

Komisiji je bio dostupan dokaz prima facie koji je pokazao da je Jindal imao koristi od povećane razine subvencioniranja, u usporedbi s početnim ispitnim postupkom, i da su promjene na takve razine bile trajne prirode.

(5)

Stoga je Komisija, nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom, odlučila po službenoj dužnosti pokrenuti djelomičnu privremenu reviziju u skladu s člankom 19. Osnovne uredbe, ograničenu na razinu subvencioniranja trgovačkog društva Jindal kako bi procijenila potrebu za nastavkom, ukidanjem ili izmjenom postojećih kompenzacijskih mjera. Komisija je 2. kolovoza 2006. putem obavijesti o pokretanju objavljene u Službenom listu Europske unije  (5) najavila pokretanje ove revizije.

(6)

Razdoblje revizije ispitnog postupka (RRIP) trajalo je od 1. travnja 2005. do 31. ožujka 2006.

(7)

Komisija je službeno savjetovala Jindal, Vladu Indije i Du Pont Tejin Films, Luksemburg, Mitsubishi Polyester Film, Njemačka, Toray Plastics Europe, Francuska i Nuroll, Italija, koji predstavljaju veliku većinu proizvodnje folije od PET-a Zajednice (dalje u tekstu industrija Zajednice), o pokretanju djelomične privremene revizije. Zainteresirane stranke dobile su priliku iznijeti svoje stavove u pisanom obliku i zahtijevati saslušanje u roku određenom u obavijesti o pokretanju.

(8)

Kako bi dobila podatke potrebne za ispitni postupak, Komisija je poslala upitnik trgovačkom društvu Jindal koje je surađivalo odgovorivši na upitnik. Provjera je obavljena u prostorima trgovačkog društva Jindal u Indiji.

(9)

Jindal, Vlada Indije i industrija Zajednice obaviješteni su o osnovnim rezultatima ispitnog postupka te im je pružena mogućnost iznošenja primjedaba. Trgovačko društvo Jidal iznijelo je primjedbe i o njima se raspravlja u nastavku. Vlada Indije nije iznijela nikakve primjedbe.

(10)

Dotični proizvod je polietilentereftalatska (PET) folija, podrijetlom iz Indije, koja se uobičajeno prijavljuje prema oznakama KN ex 3920 62 19 i ex 3920 62 90, kako je utvrđeno u početnom ispitnom postupku.

(11)

Na temelju raspoloživih podataka i odgovora na upitnik Komisije, ispitani su sljedeći programi koji navodno uključuju dodjeljivanje subvencija:

i.

program po prethodnoj dozvoli - Advance Licence Scheme (ALS);

ii.

program prava na povrat carinskih pristojba - Duty Entitlement Passbook Scheme (DEPBS);

iii.

program izvozno orijentiranih jedinica/program za posebne gospodarske zone - Export Oriented Units Scheme (EOUS)/Special Economic Zones Scheme (SEZS);

iv.

program za poticanje izvoza osnovnih sredstava - Export Promotion Capital Goods Scheme (EPCGS);

v.

program izuzeća od plaćanja poreza na dohodak od izvoza - Export Income Tax Exemption Scheme (EITES);

vi.

program kreditiranja izvoza - Export Credit Scheme (ECS);

vii.

potvrda o izuzeću od plaćanja carine kod nadopunjavanja zaliha - Duty Free Replenishment Certificate (DFRC).

(12)

Gore navedeni programi od i. do iv. i vii. temelje se na Zakonu o vanjskoj trgovini (razvoj i reguliranje) iz 1992. (br. 22 iz 1992.) koji je stupio na snagu 7. kolovoza 1992. (Zakon o vanjskoj trgovini). Prema Zakonu o vanjskoj trgovini, Vlada Indije ovlaštena je za izdavanje obavijesti u vezi s izvoznom i uvoznom politikom. Vlada Indije objavila je višegodišnji plan koji se odnosi na indijsku politiku vanjske trgovine za razdoblje od 1. rujna 2004. do 31. ožujka 2009. koja je zamijenila prethodnu izvoznu i uvoznu politiku (EXIM) (FTP 2004. - 2009.). Osim toga, Vlada Indije izdala je priručnik o postupcima kojima se uređuje FTP 2004. - 2009. i koji se redovito ažurira (6).

(13)

Program izuzeća od plaćanja poreza na dohodak od izvoza naveden u gornjoj točki v. temelji se na Zakonu o porezu na dohodak iz 1961., koji se svake godine izmjenjuje Zakonom o financijama.

(14)

Program za kreditiranje izvoza naveden u gornjoj točki vi. temelji se na odjeljcima 21. i 35.A Zakona o reguliranju banaka iz 1949., koji dozvoljava banci Reserve Bank of India da daje komercijalnim bankama naloge u vezi s kreditiranjem izvoza.

(15)

Na temelju raspoloživih podataka i odgovora na upitnik Komisije, Komisija je istražila i Paket programa poticaja (Package Scheme of Incentives, dalje u tekstu „PSI”) Vlade Maharaštre iz 1993. Ovaj se program temelji na rezolucijama Ministarstva industrije, energetike i rada Vlade Maharaštre.

(16)

Detaljni opis programa nalazi se u stavcima 4.1.3 do 4.1.14 FTP-a 2004. - 2009. i poglavljima 4.1 do 4.30 HOP-a I. za 2004. - 2009. Program je u travnju 2006. zamijenjen programom „Advance Authorisation Scheme”, tj. nakon završetka RRIP-a. Međutim, čini se da je ovo u biti promjena naziva. Sljedeća analiza usmjerena je na ALS na snazi tijekom RRIP-a.

(17)

ALS se sastoji od šest potprograma. Ti se potprogrami, inter alia, razlikuju prema kriterijima o prihvatljivosti. Proizvođači izvoznici i trgovci izvoznici koji su „povezani s” pomoćnim proizvođačima stekli su uvjete za fizički izvoz prema ALS-u i za ALS za godišnje potrebe. Glavni nositelji ugovora koji opskrbljuju „procijenjene izvozne” kategorije navedene u stavku 8.2. FTP-a 2004. - 2009., kao što su dobavljači izvozno orijentiranih jedinica (export oriented unit - EOU), stekli su uvjete za ALS za procijenjeni izvoz. Proizvođači izvoznici koji opskrbljuju krajnjeg izvoznika stekli su uvjete za ALS za djelomičnu opskrbu. Konačno, posredni dobavljači za proizvođače izvoznike stekli su uvjete za „procijenjene izvozne” olakšice prema potprogramima „Nalog za prethodno propuštanje” (Advance Release Order – ARO) i domaći podakreditiv. Budući da je Jindal koristio samo prva četiri od šest potprograma tijekom RRIP-a, u nastavku će se samo oni detaljnije opisati.

(18)

Prethodna dozvola može se izdati za:

(19)

Kako je gore navedeno, Jindal je koristio ALS tijekom RRIP-a. Točnije, koristio je četiri potprograma gore navedena pod točkama od i. do iv.

(20)

U svrhu provjere koju obavljaju indijske vlasti, nositelj dozvole zakonom je obvezan voditi „točnu i primjerenu evidenciju o potrošnji u vezi s dozvolom i iskorištavanju uvezene robe” u posebnom formatu (poglavlje 4.30 HOP-a I. za 2004. - 2009.) (dalje u tekstu „registar potrošnje”). Provjerom je utvrđeno da trgovačko društvo nije ispravno vodilo registar potrošnje, odnosno da nije zabilježilo poveznicu između ulaznog materijala i krajnjeg odredišta nastalog proizvoda, kako je potrebno u skladu formatom koji propisuje Vlada Indije, unatoč činjenici da ne izvozi samo nastali proizvod, nego ga i prodaje na domaćem tržištu.

(21)

Što se tiče gornjih potprograma i. i iii., Vlada Indije određuje opseg i vrijednost uvozne olakšice i obveza izvoza (uključujući procijenjeni izvoz) te su oni upisani na dozvoli. Osim toga, u vrijeme uvoza i izvoza, vladini službenici trebaju upisati odgovarajuće transakcije na dozvolu. Vlada Indije na temelju standardnih ulazno-izlaznih norma (SION-i) određuje opseg dozvoljenog uvoza prema ovom programu. SION-i postoje za većinu proizvoda uključujući dotični proizvod i objavljeni su u Svesku II. HOP-a I. za 2004. - 2009. SION-i za folije od PET-a i granulat od PET-a, poluproizvoda, revidirani su naniže u listopadu 2005.

(22)

Što se tiče potprograma iii. zamijećeno je da se procijenjeni izvoz koji ispunjava obvezu na temelju ALS-a zapravo odnosio na prodaju unutar trgovačkog društva, tj. jedinica za proizvodnju granulata od PET-a trgovačkog društva Jindal (koja nije zaseban pravni subjekt) prodala je granulat od PET-a za daljnju proizvodnju folije od PET-a EOU-u trgovačkog društva Jindal. Uvoz sirovina proveden je u kontekstu proizvodnje poluproizvoda (granulata od PET-a). Drugim riječima, domaća prodaja se na temelju potprograma iii. smatra izvozom.

(23)

Što se tiče potprograma iv., ulazni materijali koje je Jindal nabavio u zemlji otpisani su s Prethodne dozvole trgovačkog društva Jindal, a privremena Prethodna dozvola izdana je domaćem dobavljaču. Nositelj takve privremene prethodne dozvole može uvoziti, bez carine, robu koja je potrebna za proizvodnju proizvoda koji će se naknadno dostaviti trgovačkom društvu Jindal kao sirovina za proizvodnju dotičnog proizvoda.

(24)

U slučaju gore navedenog potprograma ii. (prethodna dozvola za godišnje potrebe), na dozvoli se upisuje samo vrijednost uvozne olakšice. Nositelj dozvole obvezan je „održavati vezu između uvezenih ulaznih materijala i proizvoda koji iz njih nastaje” (stavak 4.24.A točka (c) HOP-a I. za 2004. - 2009.)

(25)

Uvezene sirovine ne mogu se prenositi i moraju se koristiti za proizvodnju nastalog izvoznog proizvoda. Izvozna obveza mora se ispuniti unutar određenog roka nakon izdavanja dozvole (18 mjeseci uz dva moguća produljenja od po 6 mjeseci, tj. ukupno 30 mjeseci).

(26)

Provjerom je utvrđeno da je specifična stopa potrošnje ključnih sirovina potrebnih trgovačkom društvu za proizvodnju jednog kilograma folije od PET-a, u različitoj mjeri ovisno o kvaliteti folije od PET-a i, kao što je prijavljeno u registru potrošnje, bila niža od odgovarajućeg SION-a. Ovo je očito bio slučaj kod starog SION-a za folije od PET-a i granulata od PET-a i, u manjoj mjeri, revidiranog SION-a koji je stupio na snagu u rujnu 2005., tj. tijekom RRIP-a. Drugim riječima, Jindal je smio bez carine, kako propisuje SION, uvesti više sirovina nego što je u stvari bilo potrebno za proizvodni postupak. Zbog toga je registar potrošnje, u skladu s FTP-om 2004. - 2009., bio ključni element provjere. Međutim, taj registar nije vođen na odgovarajući način niti ga je Vlada Indije ikada preispitala. Trgovačko je društvo tvrdilo da će Vlada Indije prilagoditi višak olakšica nakon što dozvole isteknu, tj. 30 mjeseci nakon izdavanja dozvole, budući da je uobičajena praksa da se iskoriste dva moguća produljenja, svako od šest mjeseci. Međutim, budući da nijedna dozvola koju koristi Jindal još nije bila istekla, ta se tvrdnja nije mogla provjeriti.

(27)

Promjene u provedbi FTP-a 2004. - 2009., koje su stupile na snagu u jesen 2005. (obvezno slanje registra potrošnje indijskim vlastima u kontekstu postupka otkupa) nisu se još primijenile u slučaju trgovačkog društva Jindal. Stoga se de facto provedba ove odredbe nije mogla provjeriti u ovoj fazi.

(28)

Izuzeće od uvoznih carina je subvencija u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 2. stavka 2. Osnovne uredbe, pri čemu je nenaplata uvoznih carina koje se inače naplaćuju financijski doprinos vlade Indije, kojom je trgovačko društvo Jindal ostvarilo korist poboljšanjem njegove likvidnosti.

(29)

Osim toga, četiri potprograma koja koristi Jindal (tj. potprogrami koji su gore navedeni pod i. do iv.) de iure ovise o realizaciji izvoza te se stoga smatra da su specifični i protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere prema članku 3. stavku 4. točki (a) Osnovne uredbe. Bez preuzimanja obveze izvoza, trgovačko društvo ne može dobiti olakšicu prema ovim programima. Očito je ovo slučaj s programima i., ii. i iv., no čak i procijenjeni izvoz prema ALS-u ispunjava ovaj kriterij u sadašnjem slučaju, jer je konačni cilj opskrbe EOU-a stvarni izvoz.

(30)

Potprogrami koji se koriste u ovom slučaju ne mogu se smatrati dozvoljenim sustavima povrata carine ili zamjenskim sustavima povrata u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) alineje ii. Osnovne uredbe. Nisu u skladu sa strogim pravilima navedenima u Prilogu I. točki i., Prilogu II. (definicije i pravila za povrat) i Prilogu III. (definicije i pravila za zamjenski povrat) Osnovne uredbe. Vlada Indije nije učinkovito primjenjivala svoj sustav provjere ili postupak za potvrđivanje jesu li i u kojem iznosu ulazni materijali potrošeni u proizvodnji izvoznog proizvoda (Prilog II. poglavlje II. članak 4. Osnovne uredbe i, u slučaju programa zamjenskog povrata, Prilog III. poglavlje II. članak 2. Osnovne uredbe). SION-i za dotični proizvod nisu bili dovoljno precizni. Sami SION-i ne mogu se smatrati sustavima provjere stvarne potrošnje, jer oblik tih previše velikodušnih standardnih norma ne omogućuje vladi Indije da dovoljno precizno provjeri koja je količina ulaznih materijala potrošena u proizvodnji za izvoz. Nadalje, Vlada Indije nije provela nikakvu učinkoviti provjeru registra potrošnje.

(31)

Trgovačko društvo je u svojim primjedbama nakon objavljivanja i dalje tvrdilo da vodi odgovarajući registar potrošnje te da, kao takav, postoji odgovarajući sustav provjere u skladu s Prilogom II. Osnovnoj uredbi. Nadalje je tvrdilo da ALS radi kao zamjenski program tako da se ulazni materijali oslobođeni od carine mogu koristiti za proizvodnju proizvoda prodanih na domaćem tržištu, sve dok se uvozni materijali oslobođeni carine, izravno ili putem zamjene, koriste za proizvodnju robe koja se naknadno izvozi u primjerenom roku. Međutim, čak i ako je trgovačko društvo vodilo registar potrošnje sirovina za proizvodnju određene količine dotičnog proizvoda, nije vodilo sustav prema kojem bi se moglo provjeriti koji su ulazni materijali i u kojim količinama bili upotrijebljeni za proizvodnju izvezenog proizvoda, kako je predviđeno FTP-om 2004. – 2009. (Prilog 23) i u skladu s Prilogom II. poglavljem 2. točkom 4. Osnovnoj uredbi. Nadalje, ne vodi sustav prema kojem se može provjeriti da količina ulaznog materijala za koji se traži povrat ne prelazi količinu sličnog izvezenog proizvoda, u skladu s Prilogom III. poglavljem II. točkom 2. Nakon pažljivog razmatranja, u ovom se slučaju zadržalo mišljenje da ne postoji poveznica između potrošenog ulaznog materijala oslobođenog carine i izvoznog proizvoda te da stoga ne postoji odgovarajući sustav provjere.

(32)

Protiv potprograma se stoga mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(33)

Iznos subvencije izračunan je na sljedeći način. Brojnik je zbroj otpisanih uvoznih carina (osnovna carina i posebna dodatna carina) na materijal koji je uvezen prema programima od i. do iii., koje se primjenjuju na uvoze putem posrednog proizvođača; u slučaju potprograma iv., brojnik je zbroj otpisanih uvoznih carina na ulazne materijale korištene u proizvodnji dotičnog proizvoda tijekom RRIP-a.

(34)

Trgovačko društvo u svojim je primjedbama nakon objavljivanja tvrdilo da su se carine za sirovine potrebne za proizvodnju folije od PET-a smanjile s 15 % na 7,5 % od ožujka 2006., tj. nakon dovršetka IR-a, te je zahtijevalo da Komisija ovu promjenu uzme u obzir pri izračunu stope subvencije za ALS. Međutim, iako su postojali slučajevi kada su se događaji nakon IR-a uzeli u obzir, to je ograničeno na izvanredne okolnosti za koje se ne čini da se primjenjuju u ovom slučaju. Stoga se ovaj zahtjev mora odbaciti u skladu s člankom 5. i člankom 11. stavkom 1. Osnovne uredbe.

(35)

Trgovačko društvo je dalje u svojim primjedbama nakon objavljivanja tvrdilo da je olakšica na temelju potprograma iv., zapravo, bila razlika u cijeni između redovite domaće nabave ulaznih materijala i nabave ulaznih materijala za stavljanje izvan snage ALS-a te je izradilo neke izračune u tu svrhu bez odgovarajućih dokaza. Međutim, olakšica je izračunana u dozvoli na temelju otpisane carine jer je kupoprodajna cijena materijala isključivo komercijalna odluka i ne mijenja iznos neplaćene carine. U svakom slučaju, ovaj je zahtjev prvi put upućen nakon objavljivanja te je odbačen jer Komisija nije imala priliku provjeriti ga.

(36)

U skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) Osnovne uredbe, naknade koje se obvezno plaćaju za dobivanje subvencije odbijene su od iznosa subvencije kada su dostavljeni opravdani zahtjevi. Cijeli iznos otpisanih uvoznih carina uzima se kao brojnik, a ne višak smanjenja/izuzeća, kako je trgovačko društvo zahtijevalo, jer ALS ne ispunjava uvjete određene u Prilogu II. Osnovnoj uredbi. U skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe, nazivnik je izvozni promet tijekom RRIP-a. Trgovačko je društvo tvrdilo da procijenjeni izvoz treba uključiti u ukupni izvozni promet trgovačkog društva tijekom RRIP-a. Međutim, budući da te transakcije nisu, de facto, izvoz nego prodaja na domaćem tržištu, ne mogu se na odgovarajući način klasificirati kao izvoz i stoga nisu uključene u ukupan iznos izvoznog prometa.

(37)

Stopa subvencije utvrđene za ALS iznosi 14,68 %.

(38)

Opis DEPBS-a nalazi se u stavku 4.3 FTP-a 2004. - 2009.

(39)

Tijekom RRIP-a nije utvrđeno da Jindal koristi DEPBS. Stoga nije potrebna daljnja analiza mogućnosti kompenzacije ovog programa.

(40)

Pojedinosti ovih programa nalaze se u poglavlju 6. FTP-a 2004. - 2009., HOP-u I. za 2004. - 2009. (EOUS), Zakonu o SEZ-u iz 2005. i pravilima koja su izrađena na temelju toga (SEZS).

(41)

Izuzev isključivo trgovinskih društava, sva poduzeća koja se obvezuju izvoziti određeni iznos svoje proizvodnje roba ili usluga mogu se uključiti u programe EOUS-a ili SEZS-a. Utvrđeno je da se Jindal tijekom RRIP-a okoristio programom EOUS-a, ali ne i programom SEZS-a. Stoga se analiza fokusira samo na EOUS.

(42)

EOU se može osnovati bilo gdje u Indiji. Ovaj program nadopunjuje SEZS.

(43)

Zahtjev za statusom EOU-a mora sadržavati pojedinosti za razdoblje od pet godina, inter alia, o planiranim količinama proizvodnje, predviđenoj vrijednosti izvoza, uvoznim potrebama i domaćim potrebama. Ako vlasti prihvate zahtjev trgovačkog društva, društvu će se priopćiti uvjeti za prihvaćanje. Sporazum kojim se društvo prepoznaje kao trgovačko društvo prema EOUS-u vrijedi za razdoblje od pet godina i može se dalje obnoviti.

(44)

Najvažnija obveza EOU-a, kao što se navodi u FTP-u 2004. - 2009., jest ostvarivanje neto dohotka u stranoj valuti, tj. u referentnom razdoblju (pet godina) ukupna vrijednost izvoza mora biti viša od ukupne vrijednosti uvezene robe.

(45)

EOU ima pravo na sljedeće koncesije:

(46)

Jedinice koje djeluju prema ovim programima nalaze se pod nadzorom carinskih službenika u skladu s odjeljkom 65. Zakona o carini. EOU-i su zakonski obvezni voditi, u određenom formatu, ispravnu evidenciju o cjelokupnom uvozu, potrošnji i korištenju svih uvezenih materijala i o ostvarenom izvozu. Ovi se dokumenti trebaju periodično predavati nadležnim tijelima (tromjesečni i godišnji izvještaji o napretku). Međutim, „(od jedinice EOU-a) nikada se neće zahtijevati da poveže svaku uvoznu pošiljku sa svojim izvozom, prijenosom na druge jedinice, prodajom na DTA i zalihama”, prema stavku 6.11.2 FTP-a 2004. - 2009.

(47)

Domaća se prodaja raspoređuje i bilježi na temelju samostalnog izdavanja potvrda (self-certification). Postupak raspoređivanja izvoznih pošiljki EOU-a nadzire službenik carine/trošarine koji je trajno smješten u EOU-u.

(48)

Jindal je koristio EOU i iskoristio je program za uvoz osnovnih sredstava bez uvoznih carina i za dobivanje povrata središnjeg poreza na promet, plaćenog na robu koju je nabavio lokalno. Nije koristio izuzeće od uvoznih carina na sirovine budući da objekt EOU-a, kako bi proizvodio folije od PET-a, koristi granulat od PET-a kao sirovinu. Taj granulat od PET-a proizvodi se u drugoj jedinici ovog trgovačkog društva od sirovina koje su nabavljene prema ALS-u.

(49)

Izuzeće EOU-a od dvije vrste uvoznih carina (osnovne carine i posebne dodatne carine) i povrat središnjeg poreza na promet financijski su doprinos vlade Indije u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) alineje ii. Osnovne uredbe. Vlada se odriče prihoda koji bi bili dospjeli na naplatu u nedostatku ovog programa, na taj način EOU ostvaruje korist u smislu članka 2. stavka 2. Osnovne uredbe poboljšanjem njegove likvidnosti.

(50)

Stoga, izuzeće od osnovne carine i posebne dodatne carine i povrat poreza na promet čine subvencije u smislu članka 2. Osnovne uredbe. One de iure ovise o realiziranom izvozu te se stoga smatraju specifičnima i subvencijama protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere prema članku 3. stavku 4. točki (a) Osnovne uredbe. Cilj izvoza EOU-a, kako je navedeno u stavku 6.1. FTP-a 2004. - 2009., jest nužan uvjet za dobivanje poticaja.

(51)

Osim toga, potvrđeno je da Vlada Indije nema učinkoviti sustav ili postupak provjere na snazi kojim bi se potvrdilo jesu li i u kojoj količini ulazni materijali koji su nabavljeni bez carine i/ili poreza na promet iskorišteni u proizvodnji izvoznog proizvoda (Prilog II. poglavlje II. članak 4. Osnovne uredbe i, u slučaju programâ zamjenskog povrata, Prilog III. poglavlje II. članak 2. Osnovne uredbe). U svakom slučaju, izuzeće od carina na osnovna sredstva nije dozvoljeni program povrata carine budući da osnovna sredstva nisu potrošena u proizvodnom postupku.

(52)

Vlada Indije nije provela daljnje ispitivanje na temelju stvarnih ulaznih materijala koji se koriste, iako bi to obično trebalo napraviti u nedostatku učinkovitog sustava provjere (Prilog II. poglavlje II. članak 5. i Prilog III. poglavlje II. članak 3. Osnovne uredbe), niti je dokazala da nije došlo do pretjeranog smanjenja carine.

(53)

U skladu s time, korist protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere je izuzeće od ukupne carina (osnovne carine i posebne dodatne carine) koje u uobičajenim uvjetima dospijeva po uvozu, kao i povrat poreza na promet, oboje tijekom RRIP-a.

(54)

Brojnik je određen na sljedeći način: iznos subvencije obračunan je na temelju poreza na promet za koji se može dobiti povrat za nabavu robe za proizvodni sektor, npr. dijelove i materijal za pakiranje, tijekom RRIP-a. Pristojbe koje se obvezno plaćaju za ishođenje subvencije bile su oduzete u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) Osnovne uredbe.

(55)

U skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe, ovaj iznos subvencije dodijeljen je za ukupni izvozni promet, koji je ostvaren od cjelokupne prodaje dotičnog proizvoda tijekom RRIP-a (nazivnik), jer subvencija ovisi o realiziranom izvozu i nije se dodjeljivala u vezi s proizvedenim, prerađenim, izvezenim ili transportiranim količinama. Iznos subvencije koji je dobiven na taj način iznosio je 0,04 %.

(56)

U skladu s člankom 7. stavkom 3. Osnovne uredbe, korist je izračunana na temelju iznosa neplaćene carine na uvezena osnovna sredstva i iznosa povrata poreza na promet na nabavu osnovnih sredstava, tijekom razdoblja koje je odražavalo uobičajeno razdoblje amortizacije takvih osnovnih sredstava u industriji dotičnog proizvoda. Trgovačko društvo je tvrdilo da bi to trebala biti stopa amortizacije koju je trgovačko društvo zapravo koristilo u svojim financijskim izvještajima; međutim, uvjet iz članka 7. stavka 2. tumači se tako da se odnosi na stopu amortizacije koja je određena u zakonodavstvu koje se primjenjuje na trgovačko društvo, u ovom slučaju, stopu koja je određena u Zakonu o trgovačkim društvima iz 1956. Tako izračunani iznos, koji vrijedi za RRIP, prilagođen je dodavanjem kamata za to razdoblje kako bi odrazio vrijednost koristi u tom razdoblju, utvrđujući na taj način potpunu korist od ovog programa za primatelja. Pristojbe koje se obvezno plaćaju za ishođenje subvencije bile su odbijene u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) Osnovne uredbe od te sume kako bi se dobio zbroj subvencije kao brojnik. U skladu s člankom 7. stavcima 2. i 3. Osnovne uredbe, ovaj iznos subvencije dodijeljen je prema izvoznom prometu od prodaje dotičnog proizvoda tijekom RRIP-a kao primjereni nazivnik, jer subvencija ovisi o realiziranom izvozu i nije dodijeljena u vezi s proizvedenim, prerađenim, izvezenim ili transportiranim količinama. Trgovačko je društvo tvrdilo da procijenjeni izvoz treba uključiti u ukupni izvozni promet, ali taj je zahtjev odbačen zbog razloga navedenih gore u uvodnoj izjavi 36. Iznos subvencije koji je dobiven na taj način iznosio je 1,26 %.

(57)

Dakle, ukupni iznos za subvenciju prema programu EOU-a za Jindal iznosi 1,3 %.

(58)

Detaljni opis EPCGS-a nalazi se u poglavlju 5. FTP-a 2004. - 2009. i poglavlju 5. HOP-a I. za 2004. - 2009.

(59)

Svaki proizvođač izvoznik i trgovac izvoznik „povezan s” pomoćnim proizvođačem ili pružateljem usluga stekao je uvjete za ovaj program. Ustanovljeno je da se Jindal okoristio ovim programom tijekom RRIP-a.

(60)

Pod uvjetom da ima izvoznu obvezu, trgovačko društvo smije uvoziti osnovna sredstva (nova i – od travnja 2003. – rabljena osnovna sredstva do 10 godina starosti) po sniženoj stopi carine. Radi toga Vlada Indije izdaje dozvolu EPCGS nakon podnošenja zahtjeva i plaćanja pristojbe. Od travnja 2000. ovaj program predviđa sniženu carinsku stopu za uvoz od 5 %, koja se primjenjuje na sva osnovna sredstva koja se uvoze prema tome programu. Kako bi se ispunila izvozna obveza, uvezena osnovna sredstva moraju se iskoristiti za proizvodnju određene količine izvozne robe tijekom određenog razdoblja.

(61)

EPCGS predviđa subvencije u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 2. stavka 2. Osnovne uredbe budući da Vlada Indije odustaje od naplate u uobičajenim okolnostima dospjelih prihoda. Osim toga, smanjenjem carine izvoznik ostvaruje korist, jer neplaćanje ušteđenih carina pri uvozu poboljšava njegovu likvidnost.

(62)

Osim toga, EPCGS de iure ovisi o realiziranom izvozu budući da se takve dozvole ne mogu dobiti bez preuzimanja obveze izvoza. Stoga se smatra specifičnim i protiv njega se mogu uvesti kompenzacijske mjere prema članku 3. stavku 4. točki (a) Osnovne uredbe.

(63)

Ovaj se program ne može smatrati dozvoljenim sustavom povrata carina ili sustavom zamjenskog povrata u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe. Osnovna sredstva nisu uključena u područje tih dozvoljenih sustava, kao što se navodi u Prilogu I. točki i. Osnovne uredbe, jer se ne koriste u proizvodnji izvoznih proizvoda.

(64)

Brojnik je određen na sljedeći način: iznos subvencije bio je izračunan, u skladu s člankom 7. stavkom 3. Osnovne uredbe, na temelju neplaćenih carina na uvezena osnovna sredstva tijekom razdoblja koje odražava uobičajeno vrijeme amortizacije takvih osnovnih sredstava u industriji folija od PET-a, koja se, zbog razloga navedenih gore u uvodnoj izjavi 56., smatrala stopom određenom u Zakonu o trgovačkim društvima iz 1956., a ne stopom koju je trgovačko društvo doista koristilo. Kamate su dodane na ovaj iznos kako bi se odrazila puna vrijednost olakšice kroz vrijeme. Pristojbe koje se obvezno plaćaju za ishođenje subvencije oduzimale su se u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) Osnovne uredbe.

(65)

Trgovačko društvo je tvrdilo da se osnovna sredstva uvezena bez carine na temelju programa ECPG za korištenje u jedinici Khanvel nisu više koristila i da se olakšica koja se odnosi na takva sredstva ne bi trebala uključiti u brojnik. Međutim, s obzirom da nema dokaza da trgovačko društvo više ne posjeduje takva sredstva ili da ih više neće koristiti, Komisija mora odbaciti ovaj zahtjev.

(66)

U skladu s člankom 7. stavcima 2. i 3. Osnovne uredbe, ovaj iznos subvencije dodijeljen je prema prometu od izvoza tijekom RRIP-a (nazivnik), jer subvencija ovisi o realiziranom izvozu. Trgovačko je društvo tvrdilo da procijenjeni izvoz treba uključiti u ukupni izvozni promet, no taj je zahtjev odbačen zbog razloga navedenih gore u uvodnoj izjavi 36. Subvencija koju je dobio Jindal iznosi 1,11 %.

(67)

Pravna osnova za ovaj program nalazi se u Zakonu o porezu na dohodak iz 1961. koji se svake godine izmjenjuje Zakonom o financijama. Potonjim se svake godine utvrđuje osnova za prikupljanje poreza kao i razna izuzeća i odbici koji je moguće tražiti. Izvozno usmjerene jedinice npr. mogu tražiti izuzeće prema odjeljku 10.B Zakona o porezu na dohodak iz 1961.

(68)

Budući da nije utvrđeno da se Jindal okoristio olakšicama prema EITES-u, nije potrebna daljnja analiza primjerenosti za uvođenje kompenzacijskih mjera za ovaj program.

(69)

Pojedinosti o ovom programu navedene su Glavnom cirkularu IECD-a br. 5/04.02.01/2002-03 (Kredit za izvoz u stranoj valuti) i Glavnom cirkularu IECD-a br. 10/04.02.01/2003-04 (Kredit za izvoz u rupijama) Centralne banke Indije koji je upućen svim poslovnim bankama u Indiji.

(70)

Proizvođači izvoznici i trgovci izvoznici stekli su uvjete za ovaj program. Ustanovljeno je da se Jindal okoristio ovim programom tijekom RRIP-a.

(71)

Prema ovom programu, RBI obvezno postavlja najviši prag za kamatne stope koje se primjenjuju na kredite za izvoz i u indijskim rupijima i u stranoj valuti, koje komercijalne banke mogu naplaćivati izvozniku „s ciljem da se krediti učine dostupnima za izvoznike po međunarodno konkurentnim stopama”. ECS se sastoji od dva potprograma, Programa za kreditiranje izvoza prije otpreme (kredit za pakiranje), koji pokriva kredite predviđene za izvoznika za financiranje nabave, obrade, izrade, pakiranja i/ili prijevoza robe prije izvoza, i Programa za kreditiranje izvoza poslije otpreme, koji predviđa zajmove obrtnog kapitala u svrhu financiranja izvoznih potraživanja. RBI nalaže bankama i da predvide određeni iznos svojih neto bankovnih kredita za financiranje izvoza.

(72)

Zbog ovih Glavnih cirkulara RBI-a, izvoznici mogu ishoditi kredite za izvoz po povlaštenim kamatnim stopama u usporedbi s kamatnim stopama za redovne komercijalne kredite (gotovinske kredite), koje su određene isključivo prema tržišnim uvjetima.

(73)

Prvo, smanjivanjem troškova financiranja u usporedbi s kamatnim stopama na tržištu, gore navedene povlaštene kamatne stope prenose takvim izvoznicima olakšicu u smislu članka 2. stavka 2. Osnovne uredbe. Usprkos činjenici da povlaštene kredite prema ECS-u dodjeljuju komercijalne banke, ova je olakšica financijski doprinos vlade u smislu članka 2. stavka 1. točke iv. Osnovne uredbe. RBI je javno tijelo, koje stoga potpada u definiciju „vlade” kako se navodi u članku 1. stavku 3. Osnovne uredbe i upućuje komercijalne banke da odobre povlašteno financiranje izvoznim trgovačkim društvima. Ovo povlašteno financiranje jednako je subvenciji, koja se smatra specifičnom subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere budući da povlaštene kamatne stope ovise o realiziranom izvozu prema članku 3. stavku 4. točki (a) Osnovne uredbe.

(74)

Iznos subvencije izračunan je na temelju razlike između kamata plaćenih za kredite za izvoz korištene tijekom RRIP-a i iznosa koji bi se platio da su se primjenjivale iste tržišne kamatne stope kao za redovne komercijalne kredite koje koristi trgovačko društvo. Iznos subvencije (brojnik) dodjeljivao se prema ukupnom izvoznom prometu tijekom RRIP-a (nazivnik) u skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe, jer subvencija ovisi o realiziranom izvozu i nije se dodjeljivala u vezi s proizvedenim, prerađenim, izvezenim ili transportiranim količinama. Jindal se okoristio olakšicom prema ECS-u i dobio je subvenciju od 0,1 %.

(75)

Pravna osnova za ovaj program nalazi se u stavku 4.2 FTP-a 2004. - 2009.

(76)

Budući da nije utvrđeno da se Jindal okoristio olakšicama prema DFRC-u tijekom RRIP-a, nije potrebna daljnja analiza primjerenosti za uvođenje kompenzacijskih mjera za ovaj program.

(77)

Radi poticanja rasprostranjivanja industrije na manje razvijena područja države, vlade Maharaštre od 1964. dodjeljuje poticaje jedinicama koje su se nedavno proširile i koje se osnivaju u regijama te države u razvoju, prema programu koji je opće poznat kao „Paket programa poticaja”. Program je nekoliko puta izmijenjen od njegovog uvođenje, a „Program 1993.” primjenjivao se od 1. listopada 1993. do 31. ožujka 2001., kada je kao zadnja izmjena, PSI 2006., uveden u okviru programa „Industrijska politika, politika ulaganja i infrastrukturna politika Maharaštre 2006.” u proljeće 2006. i predviđa se da će se primjenjivati do 31. ožujka 2011. PSI vlade Maharaštre sastoji se od nekoliko potprograma između kojih su glavni izravna bespovratna sredstva putem subvencije za poticanje industrije, izuzeće od lokalnog poreza na promet i davanja za električnu energiju te povrat lokalnog poreza „oktroj”.

(78)

Jindal nastavlja koristiti poticaje na temelju PSI-a 1993. do svibnja 2011., a ne na temelju programa koji su ga naslijedili. Stoga je samo PSI 1993. ocijenjen u kontekstu tog slučaja.

(79)

Kako bi stekla uvjete, trgovačka društva moraju ulagati u slabije razvijena područja ili osnivanjem novih industrijskih postrojenja ili velikim ulaganjem u širenje ili diversifikaciju postojećih industrijskih postrojenja. Ta su područja klasificiranja u razne kategorije, u skladu s njihovim gospodarskim razvojem (npr. slabo razvijeno područje, slabije razvijeno područje, najslabije razvijeno područje). Glavni kriterij za utvrđivanje iznosa poticaja je područje na kojem poduzeće jest ili će biti smješteno i veličina ulaganja.

(80)

Smanjenje lokalnog poreza na promet za prodaju dovršene robe: roba je obično podložna središnjem porezu na promet (za prodaju između država) ili, u prošlosti, državnom porezu na promet (za prodaju unutar države) po promjenjivim stopama ovisno o državi/državama u kojima se obavlja poslovanje. U travnju 2005. zakonodavstvo o porezu na promet za prodaju unutar države u Maharaštri zamijenjeno je sustavom poreza na dodanu vrijednost (PDV). Prema programu za izuzeće, određene jedinice ne moraju plaćati porez na promet za njihove prodajne poslove. Slično tome, određene se jedinice izuzimaju od plaćanja lokalnog poreza na promet za nabavu robe od dobavljača koji sam po sebi ispunjava uvjete za program. Utvrđeno je da se Jindal tijekom RRIP-a okoristio ovim izuzećem u odnosu na prodajne poslove.

(81)

Povrat davanja za električnu energiju: jedinice koje ispunjavaju uvjete mogu dobiti povrat pristojbe za električnu energiju potrošenu u svrhu proizvodnje za razdoblje od sedam godina od datuma komercijalne proizvodnje. U slučaju trgovačkog društva Jindal, ovo sedmogodišnje razdoblje isteklo je 31. ožujka 2003. Stoga Jindal više nije ispunjavao uvjete za povrat pristojbe za električnu energiju.

(82)

Povrat poreza „octroi”: „octroi” je porez koji uvode lokalne vlade u Indiji, uključujući vladu Maharaštre, na robu koja prelazi teritorijalne granice grada. Industrijska poduzeća imaju pravo na povrat poreza „octroi” od vlade Maharaštre ako je njihov objekt smješten u određenim gradovima unutar državnog područja države. Ukupni iznos koji se može vratiti ograničen je na 100 % fiksnog kapitalnog ulaganja. Pogon trgovačkog društva Jindal smješten je izvan granica grada i stoga je per se izuzet od poreza „octroi” tako da se ovaj potprogram ne primjenjuje u danom slučaju.

(83)

Jindal je dobio samo pravo na otpust poreza na promet za prodaju gotove robe tijekom RRIP-a, za što je ranije utvrđeno da time primatelj ne ostvaruje korist (uvodna izjava 114. Uredbe (EZ) br. 367/2006). Stoga PSI u ovom slučaju nije primjeren za uvođenje kompenzacijskih mjera.

(84)

Iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, određen u skladu s Osnovnom uredbom, izražen ad valorem, za ispitanog proizvođača izvoznika iznosi 17,1 %. Ovaj iznos subvencioniranja prelazi prag de minimis koji se spominje u članku 14. stavku 5. Osnovne uredbe.

(85)

U skladu s člankom 19. stavkom 2. Osnovne uredbe, ispitivalo se hoće li nastavljanje s postojećom mjerom biti dovoljno za suzbijanje subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere i koja nanosi štetu.

(86)

Utvrđeno je da se tijekom RRIP-a Jindal nastavio koristiti subvencijama protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, koje dodjeljuju indijske vlasti. Nadalje, stopa subvencije utvrđena tijekom ove revizije znatno je viša od one utvrđene tijekom početnog ispitnog postupka. Dokazi da se programi neće nastaviti ili da će se postupno ugasiti nisu dostupni.

(87)

Budući da se pokazalo da trgovačko društvo prima mnogo višu subvenciju nego ranije i da će vjerojatno nastaviti primati subvencije u iznosu višem od onoga koji je utvrđen u početnom ispitnom postupku, zaključuje se da nastavljanje s postojećom mjerom nije dovoljno za sprečavanje subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere i koja nanosi štetu te da visinu mjere stoga treba izmijeniti kako bi odražavala nove zaključke.

(88)

S obzirom na zaključke donesene u vezi s visinom subvencioniranja trgovačkog društva Jindal i nedostatka postojećih mjera za sprečavanje subvencija koje se mogu kompenzirati, kompenzacijsku pristojbu u odnosu na Jindal treba izmijeniti tako da odražava nove stope utvrđenog subvencioniranja.

(89)

Izmijenjenu kompenzacijsku pristojbu treba odrediti prema novoj stopu subvencioniranja koja je utvrđena tijekom ove revizije budući da šteta, izračunana u početnom ispitnom postupku, ostaje viša.

(90)

Prema članku 24. stavku 1. Osnovne uredbe i članku 14. stavku 1. Uredbe (EZ) 384/96, ni jedan proizvod ne podliježe niti antidampinškim niti kompenzacijskim pristojbama s ciljem rješavanja jedne te iste situacije koja proizlazi iz dampinga ili subvencioniranja izvoza. Međutim, budući da Jindal podliježe antidampinškoj pristojbi od 0 % u pogledu dotičnog proizvoda, te se odredbe ne primjenjuju u ovom slučaju.

(91)

Jindal, Vlada Indije i industrija Zajednice bili su obaviješteni o osnovnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjeravalo preporučiti izmjenu mjera na snazi i imali su priliku iznijeti svoje primjedbe. Vlada Indije nije dostavila nikakve primjedbe, a o primjedbama trgovačkog društva Jindal raspravljalo se u uvodnim izjavama koje su važne za svaku posebnu gore navedenu primjedbu.

(92)

Trgovačko je društvo u svojim primjedbama nakon objavljivanja zahtijevalo od Komisije da prihvati obvezu u vezi cijene s ciljem prijeboja ondje sadržanih subvencija koje se mogu kompenzirati. Komisija je ispitala prijedlog trgovačkog društva i smatra da se obveza u vezi cijene ne može prihvatiti. Obveze u vezi cijene koje se temelje na skupinama proizvoda, prema prijedlogu trgovačkog društva, dopuštaju veliki stupanj fleksibilnosti za promjenu tehničkih karakteristika proizvoda unutar skupine. Folija od PET-a sadrži brojne različite značajke koje se mijenjaju i koje u velikom dijelu određuju prodajnu cijenu. Stoga promjene tih značajki imaju značajan učinak na cijene. Pokušaj podjele u podskupine koje bi bile homogenije u smislu fizičkih karakteristika doveo bi do multipliciranja skupina čime bi se otežalo praćenje, a posebno bi bilo teško carinskim tijelima otkriti razliku između vrsta proizvoda i klasifikacije proizvoda po skupinama prilikom uvoza. Zbog toga se prihvaćanje obveze smatra nepraktičnim u smislu članka 13. stavka 3. Osnovne uredbe. Jindal je bio obaviješten i imao je priliku uputiti primjedbu. Međutim, njegove primjedbe nisu promijenile gornji zaključak.

(93)

Budući da se India Polyfilms Limited, trgovačko društvo koje je prije bilo povezano s trgovačkim društvom Jindal, 1. travnja 1999. pripojilo trgovačkom društvu Jindal i više ne čini zasebni subjekt, uklonjeno je s popisa određenog u članku 1. stavku 2.,