15/Sv. 001

HR

Službeni list Europske unije

157

---

32007R0300

---

L 081/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

19.02.2007.

---

UREDBA VIJEĆA (Euratom) br. 300/207

od 19. veljače 2007.

o uspostavljanju Instrumenta za suradnju u području nuklearne sigurnosti

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegov članak 203.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)

Europska zajednica daje veliku ekonomsku, financijsku, tehničku, humanitarnu i makroekonomsku pomoć trećim zemljama. Radi veće učinkovitosti vanjske pomoći Europske zajednice, za planiranje i pružanje pomoći razvijen je novi okvir koji obuhvaća sljedeće uredbe: Uredbu Vijeća (EZ) br. 1085/2006 od 17. srpnja 2006. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) (2) za pomoć Zajednice za zemlje kandidatkinje i zemlje potencijalne kandidatkinje, Uredbu (EZ) br. 1638/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 2006. kojom se propisuju opće odredbe o uspostavljanju Europskog instrumenta za susjedstvo i partnerstvo (3), Uredbu (EZ) br. 1905/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o uspostavljanju financijskog instrumenta za razvojnu suradnju (4), Uredbu (EZ) br. 1717/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. studenoga 2006. o uspostavljanju Instrumenta za stabilnost (5), Uredbu (EZ) br. 1889/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o uspostavljanju financijskog instrumenta za promicanje demokracije i ljudskih prava širom svijeta (6) i Uredbu Vijeća (EZ) br. 1934/2006 od 21. prosinca 2006. o uspostavljanju financijskog instrumenta za suradnju s industrijaliziranim i drugim državama i državnim područjima s velikim dohotkom (7). Ova je Uredba dodatni instrument namijenjen pružanju potpore promicanju visoke razine nuklearne sigurnosti, zaštite od zračenja i primjene efikasnih i učinkovitih zaštitnih mjera za nuklearni materijal u trećim zemljama.

(2)

Nesreća u Černobilu 1986. istakla je globalnu važnost nuklearne sigurnosti. Radi ispunjavanja cilja Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku sigurnost („Ugovor o Euratomu”) odnosno stvaranja uvjeta sigurnosti koji su potrebni za uklanjanje opasnosti za život i zdravlje stanovništva, Europska zajednica za atomsku energiju („Zajednica”) trebala bi biti u stanju poduprijeti nuklearnu sigurnost u trećim zemljama.

(3)

Odlukom Komisije 1999/819/Euratom (8) Zajednica je pristupila Konvenciji o nuklearnoj sigurnosti iz 1994. koja između ostalog ima za cilj postizanje i održavanje visoke razine nuklearne sigurnosti diljem svijeta. Odlukom Komisije 2005/510/Euratom (9) Zajednica je pristupila i Zajedničkoj konvenciji o sigurnosti zbrinjavanja istrošenoga goriva i sigurnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada koja između ostalog ima za cilj postizanje i održavanje visoke razine sigurnosti zbrinjavanja istrošenoga goriva i sigurnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada diljem svijeta. Te su dvije Konvencije usmjerene ostvarenju tih ciljeva kroz poboljšanje nacionalnih mjera i međunarodnu suradnju uključujući, kad je to primjereno, suradnju u pogledu sigurnosti.

(4)	U skladu s poglavljem 10. Ugovora o Euratomu, Zajednica već sada tijesno surađuje s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (IAEA) kako u odnosu na zaštitne mjere (u promicanju ciljeva poglavlja 7. glave druge Ugovora o Euratomu) tako i u odnosu na nuklearnu sigurnost.

(5)	Osobito je potrebno da Zajednica nastavi ulagati napore u svrhu primjene učinkovitih zaštitnih mjera za nuklearni materijal u trećim zemljama, oslanjajući se na vlastite zaštitne mjere unutar Europske unije.

(6)	Osobito je potrebno oslanjati se na iskustvo stečeno u okviru programa Tacis i Phare uključujući i kroz rad relevantnih stručnih skupina, posebno u području civilne odgovornosti za nuklearnu štetu.

(7)	Potrebno je financirati prateće mjere za potporu ciljevima ove Uredbe, uključujući osposobljavanje, istraživanje i potporu za provedbu međunarodnih konvencija i ugovora. Djelovanja u okviru takvih konvencija i ugovora poželjno je koordinirati s djelovanjima Zajednice.

(8)	Osim međunarodnih konvencija i ugovora neke države članice zaključile su i bilateralne sporazume o pružanju tehničke pomoći.

(9)

U svojoj Rezoluciji od 18. lipnja 1992. o tehnološkim problemima nuklearne sigurnosti Vijeće „naglašava posebnu važnost koju pridaje nuklearnoj sigurnosti u Europi i stoga od država članica i Komisije zahtijeva da kao temeljni i prioritetni cilj suradnje Zajednice u području nuklearne energije, posebno s ostalim europskim zemljama, a naročito onima iz središnje i istočne Europe i republikama bivšeg Sovjetskog Saveza, usvoje cilj podizanja razina sigurnosti svojih nuklearnih postrojenja na razine koje su jednake postojećim razinama u Zajednici i olakšaju provedbu kriterija i zahtjeva u pogledu sigurnosti koji su već prepoznati u cijeloj Zajednici”. Financijsku pomoć treba pružiti uzimajući u obzir te ciljeve, uključujući i potporu postojećim elektranama koje još nisu u pogonu.

(10)	Prema Konvenciji o nuklearnoj sigurnosti „dozvola” znači odobrenje koje regulatorno tijelo izdaje podnositelju zahtjeva koji time postaje odgovoran za odabir lokacije, projektiranje, izgradnju, puštanje u pogon, rad ili razgradnju nuklearnog postrojenja.

(11)	Kad se dotičnom nuklearnom postrojenju daje pomoć, podrazumijeva se da je to s ciljem postizanja maksimalnog učinka te pomoći, ali bez odstupanja od načela prema kojem odgovornost za sigurnost postrojenja treba ostati kod nositelja odobrenja i države u čijoj je nadležnosti to postrojenje.

(12)	Smjernicama koje su usvojene 2001. za jačanje operativne koordinacije u području vanjske pomoći naglašava se potreba za pojačanom koordinacijom vanjske pomoći EU-a.

(13)	Za donošenje mjera potrebnih za provedbu ove Uredbe Komisiji treba pomoć odbora.

(14)

Ovom se Uredbom zamjenjuje Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 99/2000 od 29. prosinca 1999. o pružanju pomoći partnerskim državama u istočnoj Europi i središnjoj Aziji (10), Odluka Vijeća 98/381/EZ, Euratom od 5. lipnja 1998. o doprinosu Zajednice Europskoj banci za obnovu i razvoj za Fond za černobilski sarkofag (11) i Odluka Vijeća 2001/824/EZ, Euratom od 16. studenoga 2001. o daljnjem doprinosu Europske zajednice Europskoj banci za obnovu i razvoj za Fond za černobilski sarkofag (12). Stoga bi te instrumente trebalo staviti izvan snage.

(15)	Ovom Uredbom, kojom se predviđa financijska pomoć kao potpora ciljevima Ugovora o Euratomu, ne smiju se dovoditi u pitanje odgovarajuće nadležnosti Zajednice i država članica u dotičnim područjima, posebno u odnosu na nuklearne zaštitne mjere.

(16)

Referentni financijski iznos u smislu točke 38. Međuinstitucionalnog sporazuma od 17. svibnja 2006. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini i dobrom financijskom upravljanju (13) uključen je u ovu Uredbu tijekom cjelokupnog trajanja instrumenta s tim da to ne utječe na ovlasti proračunskog tijela kako su utvrđene Ugovorom o Euratomu.

(17)	Ugovor o Euratomu ne predviđa druge ovlasti za donošenje ove Uredbe osim ovlasti iz članka 203.

(18)	Radi osiguranja učinkovite provedbe Instrumenta za suradnju u području nuklearne sigurnosti, ovu Uredbu treba primjenjivati od 1. siječnja 2007.,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

GLAVA I.

CILJEVI

Članak 1.

Opći ciljevi i područje primjene

Zajednica financira mjere za pružanje potpore promicanju visoke razine nuklearne sigurnosti, zaštite od zračenja i primjene efikasnih i učinkovitih zaštitnih mjera za nuklearni materijal u trećim zemljama u skladu s odredbama ove Uredbe.

Članak 2.

Svrha

Financijska, ekonomska i tehnička pomoć koja se pruža na temelju ove Uredbe dopunjuje pomoć koju Europska zajednica pruža na temelju instrumenta humanitarne pomoći, Instrumenta za pretpristupnu pomoć, Europskog instrumenta za susjedstvo i partnerstvo, instrumenta za razvojnu suradnju, Instrumenta za stabilnost, Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava i instrumenta za suradnju s industrijaliziranim i drugim državama i državnim područjima s velikim dohotkom. U provođenju tih ciljeva ovom se Uredbom daje potpora sljedećim mjerama:

(a)

promicanju učinkovite kulture nuklearne sigurnosti na svim razinama, posebno kroz: — trajnu potporu regulatornim tijelima, organizacijama za tehničku potporu i jačanjem regulatornog okvira, posebno u pogledu aktivnosti izdavanja dozvola, — oslanjanje posebno na iskustva nositelja odobrenja, programe pomoći na terenu i vanjske programe pomoći kao i na konzultacije i povezane aktivnosti usmjerene na poboljšanja sigurnosti projekta, rada i održavanja nuklearnih elektrana za koje trenutačno imaju dozvole i drugih postojećih nuklearnih postrojenja kako bi se mogle postići visoke razine sigurnosti, — potporu za siguran prijevoz, obradu i odlaganje istrošenog nuklearnoga goriva i radioaktivnog otpada, i — razvoj i provedbu strategija za razmontiranje postojećih postrojenja i sanaciju bivših nuklearnih lokacija;

(b)	promicanju učinkovitih regulatornih okvira, postupaka i sustava za osiguravanje zaštite protiv ionizirajućih zračenja iz radioaktivnih materijala, posebno iz radioaktivnih izvora visoke aktivnosti, i njihovo sigurno odlaganje;

(c)	uspostavljanju potrebnog regulatornog okvira i metodologija za provedbu nuklearnih zaštitnih mjera, uključujući i za pravilnu evidenciju i kontrolu fisibilnih materijala na razini države i razini nositeljâ odobrenja;

(d)	uspostavljanju učinkovitih rješenja za sprečavanje nesreća s radiološkim posljedicama kao i ublažavanje tih posljedica ako do njih dođe, te za planiranje, pripremljenost i odgovor u slučaju opasnosti, civilne zaštite i mjera sanacije;

(e)	mjerama za promicanje međunarodne suradnje (uključujući i u okviru relevantnih međunarodnih organizacija, posebno IAEA-e) u gornjim područjima, uključujući provedbu i praćenje međunarodnih konvencija i ugovora, razmjenu informacija te osposobljavanje i istraživanje.

Komisija osigurava da su donesene mjere u skladu s okvirom opće strateške politike Europske zajednice za zemlju partnera, a posebno s ciljevima njezinih politika i programa razvojne i gospodarske suradnje donesenih na temelju članaka 179. i 181.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice.

GLAVA II.

PROVEDBA: IZRADA PROGRAMA I DODJELA SREDSTAVA

Članak 3.

Strateški dokumenti i indikativni programi

1.   Pomoć Zajednice na temelju ove Uredbe provodi se na temelju višegodišnjih strateških dokumenata i indikativnih programa.

2.   Višegodišnji strateški dokumenti, koji obuhvaćaju jednu ili više zemalja, predstavljaju opću osnovu za provedbu pomoći u okviru članka 2. i uspostavljaju se za razdoblje od najviše sedam godina. U njima se, uzimajući u obzir potrebe dotičnih zemalja, prioritete Zajednice, međunarodnu situaciju i aktivnosti glavnih partnera, određuje strategija Zajednice za pružanje pomoći na temelju ove Uredbe.

3.   Pri sastavljanju tih strateških dokumenata Komisija osigurava da su oni budu u skladu sa strategijama i mjerama usvojenima u okviru drugih instrumenata Europske zajednice za vanjsku pomoć.

4.   Strateški dokumenti sadrže višegodišnje indikativne programe u kojima se određuju prioritetna područja odabrana za financiranje od strane Zajednice, posebni ciljevi i očekivani rezultati i indikativne dodjele sredstava, sveukupne i za svako prioritetno područje posebno. Kad je to primjereno, dodjele sredstava mogu se navesti u obliku raspona. Ti se indikativni programi uspostavljaju u savjetovanju s dotičnom zemljom partnerom ili zemljama partnerima.

Članak 4.

Usvajanje programskih dokumenata

1.   Strateški dokumenti i indikativni programi iz članka 3. usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 19. stavka 2. Oni obuhvaćaju razdoblje koje nije dulje od razdoblja primjene ove Uredbe.

2.   Strateški dokumenti preispituju se na polovini razdoblja ili kad god je to potrebno i mogu se revidirati u skladu s postupkom iz članka 19. stavka 2.

3.   Indikativni programi revidiraju se prema potrebi na temelju eventualnog preispitivanja relevantnih strateških dokumenata. U izuzetnim slučajevima, prilagođavanje višegodišnjih dodjela može se primijeniti u svjetlu posebnih okolnosti, kao što su važni nepredviđeni razvoj događaja ili izuzetni rezultati. Preispitivanje indikativnih programa provodi se u skladu s postupkom iz članka 19. stavka 2.

GLAVA III.

PROVEDBA: DRUGE ODREDBE

Članak 5.

Programi djelovanja

1.   Komisija usvaja programe djelovanja sastavljene na temelju strateških dokumenata i indikativnih programa iz članka 3. Tim se programima djelovanja, koji se obično sastavljaju na godišnjoj osnovi, određuju posebni detalji o provedbi pomoći na temelju ove Uredbe.

Izuzetno, primjerice u slučajevima kad program djelovanja još nije donesen, na temelju strateških dokumenata i indikativnih programa iz članka 3., mjere koje nisu predviđene programom djelovanja Komisija može usvojiti prema istim postupcima koji vrijede za programe djelovanja.

2.   U tim se programima djelovanja navode ciljevi koje se želi postići, područja intervencije, predviđene mjere, očekivani rezultati, postupci upravljanja i ukupni planirani iznos financiranja. Oni sadrže sažeti opis aktivnosti koje treba financirati, iznos raspoređen za svaku aktivnost i indikativni raspored provedbe. Kad je to relevantno, oni mogu uključivati svako iskustvo stečeno u prethodnim akcijama pružanja pomoći.

3.   Programi djelovanja i sve njihove revizije ili proširenja donose se u skladu s postupkom iz članka 19. stavka 2. nakon, kad je to primjereno, savjetovanja sa zemljom partnerom ili zemljama partnerima iz dotične regije.

Članak 6.

Posebne mjere

1.   Neovisno o člancima 3. do 5., u slučaju nepredviđenih ili hitnih potreba ili okolnosti, Komisija može donijeti posebne mjere koje nisu predviđene strateškim dokumentima i indikativnim programima iz članka 3. ili programima djelovanja iz članka 5.

2.   U posebnim mjerama navode se ciljevi koje se želi postići, područja aktivnosti, predviđene mjere, očekivani rezultati, primijenjeni postupci upravljanja i ukupni planirani iznos financiranja. Oni sadrže opis aktivnosti koje treba financirati, iznose raspoređene za svaku aktivnost i indikativni raspored provedbe.

3.   Kad trošak posebnih mjera prelazi EUR 5 000 000, Komisija te mjere donosi u skladu s postupkom iz članka 19. stavka 2. nakon, kad je to primjereno, savjetovanja sa zemljom partnerom ili zemljama partnerima iz dotične regije.

4.   Kad trošak posebnih mjera iznosi EUR 5 000 000 ili manje, u roku od mjesec dana od donošenja takvih mjera Komisija u pisanom obliku obavještava Vijeće i Odbor osnovan u skladu s člankom 19.

Članak 7.

Podobnost

1.   Za financiranje na temelju ove Uredbe, a u svrhu provedbe programa djelovanja iz članka 5. i posebnih mjera iz članka 6. u mjeri u kojoj oni mogu stvarno doprinijeti svrsi Uredbe kako je utvrđena člankom 2., podobni su sljedeći subjekti:

(a)	zemlje i regije partneri i njihove institucije;

(b)	decentralizirana tijela u zemljama partnerima, kao što su regije, departmani, pokrajine i općine;

(c)	zajednička tijela koja su osnovale zemlje i regije partneri i Zajednica;

(d)	međunarodne organizacije, uključujući regionalne organizacije, tijela, odjele te misije UN-a, međunarodne financijske institucije i razvojne banke, u mjeri u kojoj doprinose ciljevima ove Uredbe;

(e)	Zajednički istraživački centar Zajednice i agencije Europske unije;

(f)

sljedeći subjekti i tijela država članica, zemalja i regija partnera i treće zemlje u mjeri u kojoj doprinose ciljevima ove Uredbe: i. javna i paradržavna tijela, lokalne vlasti ili uprave i njihovi konzorciji; ii. trgovačka društva, poduzeća i druge privatne organizacije i gospodarski subjekti; iii. financijske institucije koje odobravaju, promiču ili financiraju privatna ulaganja u zemljama i regijama partnerima; iv. nedržavni subjekti kako su definirani u stavku 2.; v. fizičke osobe.

2.   Nedržavni subjekti podobni za financijsku potporu na temelju ove Uredbe uključuju: nevladine organizacije, organizacije koje predstavljaju autohtone narode, skupine lokalnih građana i udruženja trgovaca, zadruge, sindikate, organizacije koje zastupaju gospodarske i socijalne interese, lokalne organizacije (uključujući i mreže) obuhvaćene decentraliziranom regionalnom suradnjom i integracijom, organizacije potrošača, organizacije žena i mladih, obrazovne, kulturne, istraživačke i znanstvene organizacije, sveučilišta, crkve i vjerska udruženja i zajednice, medije i nevladina udruženja i neovisne fondacije koji bi mogli doprinijeti razvoju ili vanjskoj dimenziji unutarnjih politika.

Članak 8.

Vrste mjera

1.   Financiranje od strane Zajednice može imati sljedeće oblike:

(a)	projekti i programi;

(b)	sektorska potpora;

(c)	doprinosi jamstvenim fondovima u skladu s člankom 16.;

(d)	programi za otpis dugova u izuzetnim slučajevima, na temelju međunarodno dogovorenog programa otpisa dugova;

(e)	donacije za financiranje mjera;

(f)	donacije za pokriće operativnih troškova;

(g)	financiranje twinning programa između javnih institucija, nacionalnih javnih tijela ili subjekata privatnog prava koji u državi članici ili zemlji ili regiji partneru obavljaju zadaću javne službe;

(h)	doprinosi međunarodnim fondovima, posebno fondovima kojima upravljaju međunarodne ili regionalne organizacije;

(i)	doprinosi nacionalnim fondovima koje su osnovale zemlje ili regije partneri kako bi privukle zajedničko financiranje većeg broja donatora ili doprinosi fondovima koje je izvršio jedan ili više donatora u svrhu zajedničke provedbe aktivnosti;

(j)	ljudski i materijalni resursi potrebni za učinkovito upravljanje i nadzor projekata i programa od strane zemalja i regija partnera.

2.   Aktivnosti koje su obuhvaćene i podobne za financiranje na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 1257/96 od 20. lipnja 1996. o humanitarnoj pomoći (14) ne smiju se financirati na temelju ove Uredbe.

3.   Financiranje od strane Zajednice u načelu se ne koristi za plaćanje poreza, carina i drugih fiskalnih nameta u zemljama korisnicama.

Članak 9.

Mjere potpore

1.   Financiranje od strane Zajednice može obuhvaćati izdatke povezane s aktivnostima izrade, praćenja, nadzora, revizije i ocjenjivanja koje su izravno potrebne za provedbu ove Uredbe i ostvarivanje njezinih ciljeva, primjerice, izdatke studija, sastanaka, informiranja, podizanja svijesti, aktivnosti osposobljavanja i objavljivanja, izdatke povezane s računalnim mrežama za razmjenu informacija i druge izdatke administrativne ili tehničke pomoći koje Komisija može imati u vezi s upravljanjem programom. Ono može obuhvaćati i izdatke za osoblje za administrativnu potporu zaposleno u delegacijama Komisije za upravljanje projektima koji se financiraju na temelju ove Uredbe.

2.   Budući da nijedna od mjera potpore nije nužno obuhvaćena višegodišnjim programima, one se mogu financirati izvan područja primjene strateških dokumenata i višegodišnjih indikativnih programa. Međutim, one se isto tako mogu financirati na temelju višegodišnjih indikativnih programa. Mjere potpore koje nisu obuhvaćene višegodišnjim indikativnim programima Komisija donosi u skladu s člankom 6.

Članak 10.

Sufinanciranje

1.   Mjere koje se financiraju na temelju ove Uredbe mogu biti predmetom sufinanciranja, među ostalim, od strane:

(a)	država članica, a posebno njihovih javnih i paradržavnih agencija;

(b)	drugih zemalja donatora, a posebno njihovih javnih i paradržavnih agencija;

(c)	međunarodnih i regionalnih organizacija, a posebno međunarodnih i regionalnih financijskih institucija;

(d)	trgovačkih društava, poduzeća, drugih privatnih organizacija i gospodarskih subjekata te drugih nedržavnih subjekata iz članka 7. stavka 2.;

(e)	zemalja i regija partnera koje su korisnici financiranja.

2.   U slučaju paralelnog sufinanciranja, projekt ili program dijeli se na određeni broj jasno prepoznatljivih potprojekata koje odvojeno financiraju različiti partneri koji osiguravaju sufinanciranje tako da krajnja uporaba financiranja može uvijek biti prepoznatljiva. Ako je riječ o zajedničkom sufinanciranju, ukupan trošak projekta ili programa dijeli se između partnera koji osiguravaju sufinanciranje, a resursi se udružuju tako da izvor financiranja ni za koju aktivnost koja se poduzima kao dio projekta ili programa nije moguće utvrditi.

3.   U slučaju zajedničkog sufinanciranja, Komisija može primati sredstva i upravljati sredstvima u ime tijela iz točaka (a), (b) i (c) stavka 1. ovog članka u svrhu provedbe zajedničkih mjera. U tom slučaju Komisija provodi mjere centralizirano, bilo izravno ili neizravno, delegiranjem te zadaće agencijama Zajednice ili tijelima koje je Zajednica osnovala. S tim se sredstvima postupa kao s namjenskim prihodom u skladu s člankom 18. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. o Financijskoj uredbi primjenjivoj na opći proračun Europskih zajednica (15).

Članak 11.

Postupci upravljanja

1.   Mjere koje se financiraju na temelju ove Uredbe provode se u skladu s Uredbom (EZ, Euratom) br. 1605/2002.

2.   U propisno opravdanim slučajevima, Komisija može, u skladu s člankom 54. Uredbe (EZ, Euratom) br. 1605/2002, odlučiti da zadaće javne vlasti, a posebno zadaće provedbe proračuna, povjeri tijelima iz članka 54. stavka 2. točke (c) Uredbe (EZ, Euratom) br. 1605/2002 ako ta tijela imaju priznati međunarodni status, ako su usklađena s međunarodno priznatim sustavima upravljanja i kontrole i pod nadzorom su javne vlasti.

3.   Kad je riječ o decentraliziranom upravljanju, Komisija može odlučiti da primijeni postupke javne nabave ili postupke za donacije iz zemlje ili regije korisnice financiranja.

Članak 12.

Proračunske obveze

1.   Proračunske obveze provode se na temelju odluka koje donese Komisija u skladu s člancima 5., 6. i 9.

2.   Financiranje od strane Zajednice može imati sljedeće pravne oblike:

—	financijski sporazumi,

—	sporazumi o donacijama,

—	ugovori o nabavi,

—	ugovori o zapošljavanju.

Članak 13.

Zaštita financijskih interesa Zajednice

1.   Svi sporazumi koji proistječu iz ove Uredbe sadrže odredbe kojima se osigurava zaštita financijskih interesa Zajednice, posebno s obzirom na prijevaru, korupciju i sve ostale nepravilnosti u skladu s Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (16) i (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (17) i Uredbom (Euratom) br. 1074/99 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o istragama koje vodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) (18).

2.   Sporazumima izričito predviđa da Komisija i Revizorski sud imaju ovlasti provoditi reviziju, na temelju dokumenata i na terenu, svih izvoditelja i podizvoditelja koji su primili sredstva Zajednice. Isto tako, sporazumima se Komisiji izričito odobrava provođenje provjera i kontrola na terenu, kako je predviđeno Uredbom (Euratom, EZ) br. 2185/96.

3.   Svim ugovorima koji proistječu iz provedbe pomoći osigurava se pravo Komisije i Revizorskog suda kako je predviđeno stavkom 2., tijekom i nakon provedbe ugovora.

Članak 14.

Pravila o sudjelovanju i podrijetlu

1.   Sudjelovanje u postupcima javne nabave ili ugovorima o donacijama koji se financiraju na temelju ove Uredbe otvoreno je za sve fizičke osobe koje su državljani države članice Europske unije, zemlje koja je određena kao korisnik pomoći u okviru programa djelovanja donesenog na temelju ove Uredbe, zemlje koja je korisnica pretpristupnog instrumenta ili Europskog instrumenta za susjedstvo i partnerstvo ili države članice Europskoga gospodarskog prostora koja nije članica EU-a, kao i za pravne osobe koje u njima imaju poslovni nastan.

2.   U propisno argumentiranim slučajevima Komisija može odobriti sudjelovanje fizičkih osoba koje su državljani zemlje koja sa zemljom korisnicom financiranja ima tradicionalne gospodarske, trgovačke ili geografske veze, kao i pravnih osoba koje u takvoj zemlji imaju poslovni nastan.

3.   Sudjelovanje u postupcima javne nabave ili ugovorima o donacijama koji se financiraju na temelju ove Uredbe otvoreno je i za sve fizičke osobe koje su državljani bilo koje druge zemlje koja nije navedena u stavku 1., kao i za pravne osobe koje u njima imaju poslovni nastan, kad god je njihovoj vanjskoj pomoći utvrđen uzajamni pristup. Uzajamni pristup odobren je kad god jedna zemlja odobri iste uvjete prihvatljivosti državama članicama i dotičnoj zemlji korisnici financiranja.

Uzajamni pristup postupcima javne nabave ili ugovorima o donacijama koji se financiraju na temelju ove Uredbe ili na temelju drugih instrumenata vanjske pomoći Zajednice utvrđuje se posebnom odlukom u pogledu dotične zemlje ili dotične regionalne skupine zemalja. Tu odluku donosi Komisija u skladu s postupkom utvrđenim u članku 19. stavku 2. i ona ostaje na snazi najmanje jednu godinu.

Odobravanje uzajamnog pristupa postupcima javne nabave ili ugovorima o donacijama koji se financiraju na temelju ove Uredbe i na temelju drugih instrumenata vanjske pomoći Zajednice zasniva se na usporedbi između Zajednice i drugih donatora i provodi se na sektorskoj razini ili na razini čitave zemlje, bilo zemlje donatorice ili zemlje primateljice. Odluka o odobravanju te uzajamnosti zemlji donatorici zasniva se na transparentnosti, dosljednosti i proporcionalnosti pomoći koju pruža taj donator, posebno u kvantitativnom i kvalitativnom smislu. Kao dio postupka opisanog u ovom stavku provodi se savjetovanje sa zemljama korisnicama financiranja.

Uzajamni pristup postupcima javne nabave ili ugovorima o donacijama koji se financiraju na temelju ove Uredbe u korist najslabije razvijenih zemalja prema definiciji Odbora za razvojnu pomoć OECD-a automatski se odobrava članicama Odbora za razvojnu pomoć OECD-a.

4.   Sudjelovanje u postupcima javne nabave ili ugovorima o donacijama koji se financiraju na temelju ove Uredbe otvoreno je za međunarodne organizacije.

5.   Stručnjaci mogu biti bilo koje nacionalnosti. To ne dovodi u pitanje kvalitativne i financijske uvjete utvrđene pravilima Zajednice o javnoj nabavi.

6.   Sve isporuke i svi materijali koji se nabavljaju u okviru ugovora koji se financiraju na temelju ove Uredbe moraju biti podrijetlom iz Zajednice ili zemlje koja je prihvatljiva na temelju ovog članka. Pojam „podrijetlo” u smislu ove Uredbe određen je u mjerodavnom zakonodavstvu Zajednice o pravilima podrijetla u carinske svrhe.

7.   U propisno argumentiranim slučajevima Komisija može odobriti sudjelovanje fizičkih osoba koje su državljani drugih zemalja, koje nisu zemlje iz stavaka 1., 2. i 3., ili pravnih osoba koje u tim drugim zemljama imaju poslovni nastan, ili nabavu zaliha ili materijala drukčijeg podrijetla od onog utvrđenog stavkom 6. Odstupanja se mogu opravdati na temelju nedostupnosti proizvoda i usluga na tržištima dotičnih zemalja, zbog krajnje hitnosti ili ako bi pravila o podobnosti onemogućila ili izuzetno otežala izvršenje projekta, programa ili aktivnosti.

8.   Kad god je financiranjem od strane Zajednice obuhvaćena aktivnost koja se provodi putem međunarodne organizacije, sudjelovanje u odgovarajućim postupcima ugovaranja otvoreno je za sve fizičke ili pravne osobe koje su podobne u skladu sa stavcima 1., 2. i 3. kao i za sve fizičke ili pravne osobe koje su podobne u skladu s pravilima te organizacije, s tim da treba voditi brigu da se za sve darivatelje osigura jednak tretman. Ista pravila važe za isporuke, materijale i stručnjake.

Kad god financiranje od strane Zajednice obuhvaća aktivnost koja se sufinancira s nekom trećom zemljom, podložno uzajamnosti kako je definirana stavkom 2., nekom regionalnom organizacijom ili državom članicom, sudjelovanje u odgovarajućim ugovornim postupcima otvoreno je za sve fizičke ili pravne osobe koje su podobne u skladu sa stavcima 1., 2. i 3. kao i za sve fizičke ili pravne osobe koje su podobne u skladu s pravilima te treće zemlje, regionalne organizacije ili države članice. Ista pravila važe za isporuke, materijale i stručnjake.

9.   Ponuditelji s kojima su sklopljeni ugovori na temelju ove Uredbe poštuju temeljne standarde rada kako su definirani relevantnim konvencijama ILO-a.

Članak 15.

Bespovratna sredstva

U skladu s člankom 114. Uredbe (EZ, Euratom) br. 1605/2002, fizičke osobe mogu biti primatelji bespovratnih sredstava.

Članak 16.

Sredstva stavljena na raspolaganje Europskoj investicijskoj banci ili drugim financijskim posrednicima

Sredstvima iz članka 8. stavka 1. točke (c) i točke (h) upravljaju financijski posrednici, Europska investicijska banka ili bilo koja druga banka ili organizacija koje imaju mogućnosti za upravljanje tim sredstvima. Provedbene odredbe za ovaj članak Komisija donosi od slučaja do slučaja kako bi utvrdila podjelu rizika, naknadu za posrednika kojem je povjerena zadaća provedbe, korištenje i povrat kamata na sredstva te uvjete zatvaranja aktivnosti.

Članak 17.

Ocjenjivanje

Komisija redovno ocjenjuje rezultate politika i programa i učinkovitost izrade programa kako bi utvrdila jesu li ciljevi postignuti i sastavila preporuke radi poboljšanja budućih aktivnosti. Komisija dostavlja važna izvješća o ocjeni odboru osnovanom u skladu s člankom 19. Ti rezultati služe kao povratne informacije o koncepciji programa i dodjeli sredstava.

GLAVA IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 18.

Izvješće

Komisija preispituje napredak postignut u provedbi mjera poduzetih u skladu s ovom Uredbom i dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću godišnje izvješće o provedbi pomoći. To se izvješće upućuje i Gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija. Izvješće sadrži informacije o financiranim mjerama za proteklu godinu, informacije o rezultatima provedbe nadzora i ocjenjivanja i o izvršavanju proračunskih obveza i plaćanja, raščlanjeno po zemljama, regijama i sektoru suradnje.

Članak 19.

Odbor

1.   Komisiji pomaže odbor sastavljen od predstavnika država članica kojem predsjeda predstavnik Komisije.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se sljedeći postupak:

(a)

predstavnik Komisije odboru dostavlja prijedlog mjera koje treba poduzeti. Odbor daje svoje mišljenje o prijedlogu u roku koji predsjednik može odrediti s obzirom na hitnost predmeta. Mišljenje se donosi većinom utvrđenom člankom 118. stavkom 2. Ugovora o Euratomu, kad je riječ o odlukama koje donosi Vijeće na prijedlog Komisije. Glasovi predstavnika država članica u odboru ponderiraju se na način određen tim stavkom. Predsjednik ne glasuje;

(b)	Komisija donosi mjere koje se primjenjuju odmah. Međutim, ako te mjere nisu u skladu s mišljenjem odbora, Komisija ih odmah priopćava Vijeću. U tom slučaju, primjenu mjera o kojima je donijela odluku Komisija može odgoditi za 30 dana;

(c)	Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, može u roku predviđenom u točki (b) odlučiti drukčije.

3.   Na prijedlog svojeg predsjednika, odbor donosi svoj poslovnik na temelju standardnog poslovnika kako je objavljen u Službenom listu Europske unije. U svojem poslovniku odbor utvrđuje posebna pravila o savjetovanju koja omogućuju Komisiji da prema potrebi donosi posebne mjere hitnim postupkom.

Na odbor se primjenjuju načela i uvjeti koji u pogledu javnog pristupa dokumentima važe za Komisiju.

Komisija redovito obavještava Europski parlament o radu odbora. U tu se svrhu Parlamentu dostavljaju dnevni redovi sastanaka odbora, rezultati glasovanja i sažeci zapisnikâ sa sastanaka te popisi nadležnih tijela i organizacija u koje su države članice imenovale svoje predstavnike.

4.   U pogledu pitanja koja se tiču Europske investicijske banke, u radu odbora može sudjelovati promatrač iz te banke.

Članak 20.

Referentni financijski iznos

Referentni financijski iznos za provedbu ove Uredbe u razdoblju od 2007. do 2013. iznosi EUR 524 000 000.

Godišnja sredstva odobrava proračunsko tijelo u granicama višegodišnjeg financijskog okvira.

Članak 21.

Preispitivanje

Najkasnije 31. prosinca 2010. Komisija dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću izvješće u kojem ocjenjuje provedbu ove Uredbe u prve tri godine, prema potrebi zajedno sa zakonodavnim prijedlogom za uvođenje potrebnih promjena u instrument.

Članak 22.

Stavljanje izvan snage

1.   Počevši od 1. siječnja 2007. sljedeći instrumenti se stavljaju izvan snage:

—	Uredba (EZ, Euratom) br. 99/2000,

—	Odluka 98/381/EZ, Euratom,

—	Odluka 2001/824/EZ, Euratom.

2.   Instrumenti stavljeni izvan snage i dalje se primjenjuju za pravne akte i obaveze kojima se izvršavaju proračunske godine prije 2007.

Članak 23.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2013.

---

(1)  Mišljenje od 14. prosinca 2006. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  SL L 210, 31.7.2006., str. 82.

(3)  SL L 310, 9.11.2006., str. 1.

(4)  SL L 378, 27.12.2006., str. 41.

(5)  SL L 327, 24.11.2006., str. 1.

(6)  SL L 386, 29.12.2006., str. 1.

(7)  SL L 405, 30.12.2006., str. 41. Uredba kako je ispravljena u SL L 29, 3.2.2007., str. 16.

(8)  SL L 318, 11.12.1999., str. 20. Odluka kako je izmijenjena Odlukom 2004/491/Euratom (SL L 172, 6.5.2004., str. 7.).

(9)  SL L 185, 16.7.2005., str. 33.

(10)  SL L 12, 18.1.2000., str. 1. Uredba kako je zamijenjena Uredbom (EZ) br. 1638/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 310, 9.11.2006., str. 1.).

(11)  SL L 171, 17.6.1998., str. 31.

(12)  SL L 308, 27.11.2001., str. 25.

(13)  SL C 139, 14.6.2006., str. 1.

(14)  SL L 163, 2.7.1996., str. 6. Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 284, 31.10.2003., str. 1.).

(15)  SL L 248, 16.9.2002., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ, Euratom) br. 1995/2006 (SL L 390, 30.12.2006., str. 1.).

(16)  SL L 312, 23.12.1995., str. 1.

(17)  SL L 292, 15.11.1996., str. 2.

(18)  SL L 136, 31.5.1999., str. 8.

---