11/Sv. 022

HR

Službeni list Europske unije

287

L 059/34

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.02.2007.

(1)

Vijeće je 30. studenoga 2000. Uredbom (EZ) br. 2603/2000 (3) uvelo konačnu kompenzacijsku pristojbu na uvoz određenog polietilentereftalata (PET) podrijetlom iz Indije, Malezije i Tajlanda (dotične zemlje) (početni ispitni postupak). Uvedene mjere temeljile su se na ispitnom postupku u vezi kompenzacijskih mjera pokrenutom prema članku 10. osnovne Uredbe. Istodobno, Vijeće je Uredbom (EZ) br. 2604/2000 (4) uvelo konačne antidampinške pristojbe na uvoz tog istog proizvoda podrijetlom iz tih istih zemalja. Uvedene mjere temeljile su se na ispitnom postupku u vezi antidampinških mjera pokrenutom prema članku 5. Uredbe (EZ) br. 384/96.

(2)

Izmjene Uredbe (EZ) br. 2604/2000 bile su posljedica revizije ispitnih postupaka pokrenute prema članku 11. stavcima 3. i 4. Uredbe (EZ) br. 384/96 ili obveza u vezi cijena prihvaćenih na temelju članka 8. stavka 1. te Uredbe.

(3)

Nadalje, Vijeće je Uredbom (EZ) br. 1467/2004 (5) uvelo konačne antidampinške pristojbe na uvoz određenog PET-a podrijetlom iz Australije i Narodne Republike Kine (NRK) i završilo je postupak u pogledu uvoza PET-a podrijetlom iz Pakistana.

(4)

Vijeće je 11. listopada 2005. izmijenilo razinu kompenzacijskih mjera na snazi u pogledu uvoza PET-a iz Indije (6). Izmjene su bile posljedica ubrzane revizije ispitnog postupka prema članku 20. osnovne Uredbe.

(5)

Nakon objavljivanja obavijesti o predstojećem isteku mjere, Komisija je 30. kolovoza 2005. primila zahtjev za reviziju mjere na snazi prema članku 18. osnovne Uredbe (revizija nakon isteka mjera).

(6)

Zahtjev je 30. kolovoza 2005. podnio odbor za polietilentereftalat Plastics Europe (podnositelj zahtjeva) u ime proizvođača koji predstavljaju većinski dio, u ovom slučaju preko 90 %, ukupne proizvodnje PET-a u Zajednici.

(7)

Zahtjev za reviziju nakon isteka mjera temeljio se na pretpostavki da bi nakon isteka mjera došlo do nastavka ili ponovnog subvencioniranja i štete za industriju Zajednice.

(8)

Komisija je, nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom utvrdila da postoje dostatni dokazi za pokretanje revizije prema članku 18. osnovne Uredbe, te je pokrenula revizije 1. prosinca 2007. (7)

(9)

Trebalo bi napomenuti da je Komisija, prije početka revizije nakon isteka mjera i u skladu s člankom 22. stavkom 1. i člankom 10. stavkom 9. osnovne Uredbe, obavijestila vladu Indije da je primila ispravno dokumentirani zahtjev za reviziju i pozvala Vladu Indije na savjetovanje s ciljem razjašnjenja situacije koja se odnosi na sadržaj i postizanje zajedničkog rješenja. Međutim, Komisija nije dobila nikakav odgovor od Vlade Indije u vezi sa svojom ponudom o savjetovanju.

(10)

Komisija je 1. prosinca 2005. također započela reviziju prema članku 11. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 384/96 o antidampinškim mjerama na snazi na uvoz PET-a podrijetlom iz Indije, Indonezije, Malezije, Republike Koreje, Tajlanda i Tajvana (8). Djelomična privremena revizija prema članku 11. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 384/96, ograničena na damping, pokrenuta je u istom vrijeme u pogledu uvoza tog istog proizvoda podrijetlom iz Republike Koreje i Tajvana (8).

(11)

Razdoblje revizije ispitnog postupka (RRIP) obuhvatilo je razdoblje od 1. listopada 2004. do 30. rujna 2005. Ispitivanje kretanja u kontekstu štete obuhvatilo je razdoblje od 1. siječnja 2002. do kraja RRIP-a (dalje u tekstu: „dotično razdoblje”).

(12)

Komisija je službeno obavijestila proizvođače izvoznike, zastupnike zemlje izvoznice, uvoznike, proizvođače iz Zajednice, korisnike i podnositelja zahtjeva o početku revizije nakon isteka mjera. Zainteresirane stranke dobile su priliku izraziti svoja stajališta u pisanom obliku i zahtijevati saslušanje u roku određenom u obavijesti o pokretanju postupka. Svim zainteresiranim strankama koje su to tražile te su pokazale da postoje posebni razlozi da ih se sasluša, odobreno je saslušanje.

(13)

U pogledu naočigled velikog broja proizvođača izvoznika u Indiji, proizvođača u Zajednici i uvoznika, koji su bili navedeni u zahtjevu za revizije nakon isteka mjera, smatralo se primjerenim, u skladu s člankom 27. osnovne Uredbe, ispitati treba li koristiti uzorkovanje. Da bi se odlučilo je li uzorkovanje neophodno i, ako jest, da bi se izabrao uzorak, gornje stranke bile su zamoljene, prema članku 27. osnovne Uredbe, da se jave unutar 15 dana od početka revizija i dostave Komisiji podatke zahtijevane u obavijesti o pokretanju postupka.

(14)

Nakon ispitivanja podnesenih podataka i s obzirom na veliki broj proizvođača izvoznika u Indiji koji su pokazali spremnost na suradnju, zaključeno je da uzorkovanje nije neophodno u pogledu proizvođača izvoznika u Indiji.

(15)

Nakon što su ispitani podaci koje su dostavili proizvođači iz Zajednice i uvoznici te s obzirom na relativno mali broj odgovora, smatralo se da uzorkovanje ni za jednu od tih kategorija nije opravdano.

(16)

Upitnici su stoga poslani svih poznatim proizvođačima izvoznicima u dotičnoj zemlji, uvoznicima, dobavljačima, proizvođačima iz Zajednice i korisnicima.

(17)

Odgovore na upitnike dostavili su tri proizvođača iz Indije, 12 proizvođača iz Zajednice, jedan uvoznik, jedan dobavljač i 10 prerađivača/korisnika.

(18)

Komisija je zatražila i provjerila sve podatke koje je smatrala potrebnima za analizu te je posjetila radi provjere poslovne prostore sljedećih trgovačkih društava:

(19)

Dotični proizvod isti je proizvod kao i onaj u početnom ispitnom postupku, tj. PET s viskoznim brojem 78 ml/g ili više, prema standardu ISO 1628-5, podrijetlom u dotičnoj zemlji. Trenutačno se može razvrstati unutar oznake KN 3907 60 20.

(20)

Kao i u početnom ispitnom postupku, ustanovljeno je da dotični proizvod, PET koji se proizvodi i prodaje na domaćim tržištima u dotičnoj zemlji i PET koji proizvode i prodaju proizvođači iz Zajednice, ima jednaka osnovna fizička i kemijska svojstva i uporabe. Stoga je zaključeno da su sve vrste PET-a viskoznosti 78 ml/g ili više slične u smislu članka 1. stavka 5. osnovne Uredbe.

(21)

Na temelju podataka sadržanih u zahtjevu za reviziju i odgovorima na upitnik Komisije, istraženi su sljedeći programi koji navodno uključuju dodjeljivanje subvencija.

(a)

Program prava na povrat carinskih pristojba (Duty Entitlement Passbook Scheme -DEPBS);

(b)

Program izuzeća od plaćanja poreza na dohodak (Income Tax Exemption Scheme - ITES);

(c)

Program za poticanje izvoza osnovnih sredstava (Export Promotion Capital Goods Scheme - EPCGS);

(d)

Zone proizvodnje za izvoz (Export Processing Zones – EPZ)/Posebne gospodarske zone (Special Economic Zones - SEZ)/Izvozno orijentirane jedinice (Export Oriented Units – EOU).

(e)

Program po prethodnoj dozvoli (Advance Licence Scheme - ALS);

(f)

Program kreditiranja izvoza (prije otpreme i nakon otpreme) (Export Credit Scheme – ECS);

(g)

Program poticaja pri porezu na promet Gudžarata (Gujarat Sales Tax Incentive – GSTIS);

(h)

Program izuzeća od davanja za električnu energiju Gudžarata (Gujarat Electricity Duty Exemption Scheme – GEDES);

(i)

Programi poticaja Zapadnog Bengala (West Bengal Incentive Scheme – WBIS);

(j)

Paket programa poticaja (PSI) Vlade Maharaštre (Package Scheme of Incentives of the Government of Maharashtra).

(22)

Gore navedeni programi (a) i od (c) do (e) temelje se na Zakonu o vanjskoj trgovini (razvoj i regulativa) iz 1992. (br. 22 iz 1992.) koji je stupio na snagu 7. kolovoza 1992. (Zakon o vanjskoj trgovini). Prema Zakonu o vanjskoj trgovini, Vlada Indije nadležna je za izdavanje obavijesti u vezi s izvoznom i uvoznom politikom. Te se obavijesti sažimaju u dokumentima „Izvozne i uvozne politike”, koji se od 1. rujna 2004. zove „Politika vanjske trgovine”, i koje Ministarstvo trgovine izdaje svakih pet godina i redovito unosi najnovije podatke. Za RRIP u ovom je slučaju relevantan jedan dokument Izvozne i uvozne politike, tj. petogodišnji plan koji se odnosi na razdoblje od 1. rujna 2004. do 31. ožujka 2009. (politika EXIM-a 2004. - 2009.). Nadalje, Vlada Indije također iznosi postupke kojima se uređuje politika EXIM-a 2004. - 2009. u „Priručniku o postupcima – od 1. rujna 2004. do 31. ožujka 2009., Svezak I.” (HOP I. 2004. - 2009.) Priručnik o postupcima (HOP) također se redovito dopunjava.

(23)

Program (b) temelji se na Zakonu o porezu na dohodak iz 1961., koji se svake godine mijenja Zakonom o financijama.

(24)

Program (f) temelji se na odjeljcima 21. i 35.A Zakona o regulativi banaka iz 1949., koji dozvoljava banci Reserve Bank of India (RBI) da daje komercijalnim bankama naloge u vezi s kreditiranjem izvoza.

(25)

Program (g) provodi Vlada Gudžarata, a temelji se na njezinoj politici industrijskih poticaja; program (h) temelji se na bombajskom Zakonu o pristojbi za električnu energiju iz 1958.

(26)

Programom (j) upravlja država Maharaštre, a temelji se na odlukama Ministarstva industrije, energetike i rada Maharaštre.

(27)

Program (i) uspostavila je Vlada Zapadnog Bengala putem obavijesti Ministarstva za trgovinu i industrije br. 588-CI/H od 22. lipnja 1999. (WBIS 1999.), koja je zadnje zamijenjena obaviješću br. 134-CI/O/Incentive/17/03/I od 24. ožujka 2004. (WBIS 2004.).

(28)

Nakon objave nalaza o navodnom subvencioniranju, Vlada Indije ponovno je iznijela zabrinutost u pogledu mogućnosti kompenzacije programâ i obračunavanja iznosâ subvencija. Također je iznijela argumente kako nastavljanje subvencioniranja u ovom slučaju nije vjerojatno. Stoga bi trebalo napomenuti da taj podnesak ne sadrži nikakve nove argumente koji bi promijenili zaključke utvrđene u ovoj Uredbi.

(29)

Detaljni opis programa DEPBS nalazi se u odjeljku 4.3. politike EXIM-a 2004. - 2009. i u odjeljcima 4.3. - 4.4. HOP-a I. 2004. - 2009.

(30)

Utvrđeno je da ni jedan proizvođač izvoznik koji surađuje nije putem DEPBS-a primio koristi protiv kojih se mogu poduzeti kompenzacijske mjere. Stoga se nije smatralo potrebnim dalje analizirati ovaj program u okviru ovog ispitnog postupka.

(31)

Utvrđeno je da ni jedan proizvođač izvoznik koji surađuje nije putem ITES-a primio koristi protiv kojih se mogu poduzeti kompenzacijske mjere. Stoga se nije smatralo potrebnim dalje analizirati ovaj program u okviru ovog ispitnog postupka.

(32)

Detaljni opis programa EPCGS nalazi se u odjeljku 5. politike EXIM-a 2004. - 2009. i u odjeljku 5. HOP-a I. 2004. - 2009.

(33)

Proizvođači izvoznici, trgovci izvoznici „povezani s” pomoćnim proizvođačima i pružateljima usluga ispunjavaju uvjete za ovaj program.

(34)

Pod uvjetom da ima izvoznu obvezu, trgovačko društvo smije uvoziti osnovna sredstva (nova i – od travnja 2003. – rabljena osnovna sredstva do 10 godina starosti) po sniženoj ili nultoj stopi carine. Radi toga Vlada Indije izdaje dozvolu EPCGS nakon podnošenja zahtjeva i plaćanja pristojbe. Kako bi se ispunila izvozna obveza, uvezena osnovna sredstva moraju se iskoristiti za proizvodnju određene količine izvozne robe tijekom određenog razdoblja.

(35)

Nositelj dozvole EPCGS također može nabavljati osnovna sredstva na domaćem tržištu. U tom slučaju domaći proizvođač osnovnih sredstava može iskoristiti uvoz komponenata oslobođen od carine, koje su potrebne za proizvodnju takvih osnovnih sredstava. Alternativno, domaći proizvođač može zahtijevati olakšicu u obliku procijenjenog izvoza u pogledu opskrbe osnovnim sredstvima nositelju dozvole EPCGS.

(36)

EPCGS predviđa subvencije u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 2. stavka 2. osnovne Uredbe. Sniženje carine predstavlja financijski doprinos vlade Indije budući da ta koncesija snižava vladi Indije prihod od carina koji bi inače bio naplativ. Osim toga, sniženje carine donosi korist izvozniku, jer ušteđene carine pri uvozu poboljšavaju njegovu likvidnost.

(37)

Osim toga, EPCGS de iure zavisi o ostvarenom izvozu budući da se takve dozvole ne mogu dobiti bez izvozne obveze. Stoga se smatra specifičnom i subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere prema članku 3. stavku 4. točki (a) osnovne Uredbe.

(38)

Slijedom toga, ovaj se program ne može smatrati dozvoljenim sustavom povrata carina ili sustavom povrata kao zamjene u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. osnovne Uredbe. Osnovna sredstva nisu uključena u područje tih dozvoljenih sustava, kao što se navodi u Prilogu I. točki (i) osnovnoj Uredbi, jer se ne koriste u proizvodnji izvoznih proizvoda.

(39)

Ni jedan od izvoznika koji surađuju nije nabavio nikakva osnovna sredstva u IP-u. Međutim, jedno trgovačko društvo nastavilo je koristiti izuzeća od carina za osnovna sredstva nabavljena prije RRIP-a u iznosu uspostavljenom u početnom ispitnom postupku. Iznos subvencije dobiven tijekom RRIP-a izračunan je, u skladu s člankom 7. stavkom 3. osnovne Uredbe, na temelju neplaćenih carina na uvezena osnovna sredstva tijekom razdoblja koje odražava stvarno vrijeme amortizacije takvih osnovnih sredstava proizvođača izvoznika. U skladu s uspostavljenom praksom, tako izračunani iznos, koji vrijedi za RRIP, prilagođen je dodavanjem kamata za to razdoblje kako bi se odrazila punu vrijednost koristi kroz vrijeme. Naknade koje se obvezno plaćaju za dobivanje subvencije bile su odbijene u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) osnovne Uredbe od te sume kako bi se dobio iznos subvencije kao brojnik. U skladu s člankom 7. stavcima 2. i 3. osnovne Uredbe, ovaj se iznos subvencije dodjeljivao prema izvoznom prometu tijekom RRIP-a kao primjereni nazivnik, jer subvencija ovisi o ostvarenom izvozu i nije se dodjeljivala u vezi s proizvedenim, prerađenim, izvezenim ili transportiranim količinama. Subvencija dobivena za trgovačko društvo koje je nastavilo koristiti program iznosila je 0,38 %.

(40)

Pojedinosti o ovom programu navedene su u Glavnom cirkularu IECD-a br. 5/04.02.01/2002-03 (Kredit za izvoz u stranoj valuti) i u Glavnom cirkularu IECD-a br. 10/04.02.01/2003-04 (Kredit za izvoz u rupijima) banke Reserve Bank of India (RBI) i koji su upućeni svim komercijalnim bankama u Indiji.

(41)

Proizvođači izvoznici i trgovci izvoznici stekli su uvjete za ovaj program. Utvrđeno je da je jedno trgovačko društvo u postupku koje surađuje primilo koristi putem ECS-a.

(42)

Prema ovom programu, RBI utvrđuje obvezne plafone za kamatne stope koje se primjenjuju na kredite za izvoz i u indijskim rupijima i u stranoj valuti, koje komercijalne banke mogu naplaćivati izvozniku s ciljem da se krediti učine dostupnima za izvoznike po međunarodno konkurentnim stopama. ECS se sastoji od dva pod-programa, Programa za kreditiranje izvoza prije otpreme (kredit za pakiranje), koji pokriva kredite predviđene za izvoznika za financiranje nabave, obrade, izrade, pakiranja i/ili prijevoza robe prije izvoza, i Programa za kreditiranje izvoza poslije otpreme, koji predviđa zajmove obrtnog kapitala u svrhu financiranja izvoznih potraživanja. RBI nalaže bankama i da osiguraju određeni iznos svojih neto bankovnih kredita za financiranje izvoza.

(43)

Zbog ovih Glavnih cirkulara RBI-a, izvoznici mogu ishoditi kredite za izvoz po povlaštenim kamatnim stopama u usporedbi s kamatnim stopama za redovne komercijalne kredite (gotovinske kredite), koje su određene isključivo prema tržišnim uvjetima.

(44)

Prvo, povlaštene kamatne stope kredita ECS-a utvrđene u Glavnim cirkularima RBI-a mogu smanjiti troškove kamata izvoznika u usporedbi s troškovima kredita koji su određeni isključivo prema tržišnim uvjetima i u tom slučaju takav izvoznik ostvaruje korist u smislu članka 2. stavka 2. osnovne Uredbe. Samo u slučaju tih izvoznika koji surađuju, kada su ustanovljene takve razlike u kamatnim stopama, zaključeno je da je ostvarena korist. Razlike u stopama između kredita odobrenih na temelju Glavnih cirkulara RBI-a i komercijalnih gotovinskih kredita ne mogu se objasniti isključivo ponašanjem komercijalnim bankama na tržištu.

(45)

Drugo, i usprkos činjenici da povlaštene kredite prema ECS-u dodjeljuju komercijalne banke, ova je korist financijski doprinos vlade u smislu članka 2. stavka 1. točke iv. osnovne Uredbe. RBI je javno tijelo, koje stoga potpada pod definiciju „vlade” kako se navodi u članku 1. stavku 3. osnovne Uredbe. U 100 %-tnom je državnom vlasništvu, ostvaruje ciljeve javnog poretka, npr. monetarnu politiku, a njime upravlja Vlada Indije. RBI usmjerava privatna tijela, budući da su komercijalne banke vezane za neke uvjete, između ostalog za najviše pragove za kamatne stope za kredite za izvoz odobrene u Glavnim cirkularima RBI-a i za odredbe RBI-a da komercijalne banke moraju osigurati određeni iznos svojih neto bankovnih kredita za financiranje izvoza. Ovo usmjeravanje obvezuje komercijalne banke da provode funkcije navedene u članku 2. stavku 1. točki (a) podtočki i. osnovne Uredbe, u ovom slučaju zajmove u obliku povlaštenog financiranja izvoza. Takav neposredan prijenos sredstava u obliku zajmova pod određenim uvjetima obično bi se povjerio vladi, a ta se praksa u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke i. osnovne Uredbe ne razlikuje bitno od praksi koje vlada normalno slijedi. Ova se subvencija smatra specifičnom subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere budući da su povlaštene kamatne stope dostupne samo u odnosu na financiranje izvoznih transakcija pa stoga ovise o ostvarenom izvozu prema članku 3. stavku 4. točki (a) osnovne Uredbe.

(46)

Iznos subvencije izračunavao se na temelju razlike između kamata plaćenih za kredite za izvoz korištene tijekom RRIP-a i iznosa koji bi se platio da su se primjenjivale iste kamatne stope kao za redovne komercijalne kredite koje koristi određeno trgovačko društvo. Ovaj se iznos subvencije (brojnik) dodjeljivao prema ukupnom izvoznom prometu tijekom RRIP-a kao primjereni nazivnik u skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne Uredbe, jer subvencija ovisi o ostvarenom izvozu i nije se dodjeljivala u vezi s proizvedenim, prerađenim, izvezenim ili transportiranim količinama. Trgovačko društvo koje je primilo korist prema ECS-u dobilo je subvenciju od 0,1 %.

(47)

Ustanovljeno je da se ni jedan proizvođač izvoznik koji surađuju nije ostvario nikakvu korist protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere na temelju programa SEZS. Međutim, dva indijska trgovačka društva imaju status EUO-a i dobila su tijekom RRIP-a subvencije protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere. Donji opis i procjena stoga su ograničeni na program EOUS-a.

(48)

Pojedinosti programa EOUS-a nalaze se u poglavlju 6. politike EXIM-a 2004. - 2009. i HOP-a I. 2004. - 2009.

(49)

Izuzev isključivo trgovinskih društava, sva poduzeća koja se načelno obvezuju izvoziti svoju proizvodnju robe ili usluga mogu se uključiti u program EOUS-a. Poduzeća u industrijskim sektorima moraju ispuniti minimalni prag ulaganja u dugotrajnu imovinu (10 milijuna indijskih rupija) kako bi ispunila uvjete za program EOUS-a.

(50)

Kao što je ustanovljeno u početnom ispitnom postupku, EOUS-i se mogu nalaziti bilo gdje u Indiji.

(51)

Zahtjev za statusom EOUS-a mora sadržavati pojedinosti za razdoblje od sljedećih pet godina, inter alia, o planiranim količinama proizvodnje, predviđenoj vrijednosti izvoza, uvoznim potrebama i domaćim potrebama. Nakon što vlasti prihvate zahtjev trgovačkog društva, društvu će se priopćiti uvjeti za priloženi tom prihvaćanju. Sporazum kojim se društvo prepoznaje kao trgovačko društvo prema EOUS-u vrijedi u razdoblju od pet godina. Sporazum se može obnoviti za daljnja razdoblja.

(52)

Najvažnija obveza EOUS-a, kao što se navodi u politici EXIM-a 2004. - 2009., jest ostvarivanje neto zarade u stranoj valuti (net foreign exchange - NFE), tj. u referentnom razdoblju (pet godina) ukupna vrijednost izvoza mora biti viša od ukupne vrijednosti uvezene robe.

(53)

Jedinice EOUS-a imaju pravo na sljedeće pogodnosti:

(54)

Jedinice koje djeluju prema ovim programima nalaze se pod nadzorom carinskih službenika u skladu s odjeljkom 65. Carinskog zakona.

(55)

One su zakonski obvezne voditi ispravnu evidenciju o cjelokupnom uvozu, potrošnji i korištenju svih uvezenih materijala i o ostvarenom izvozu u skladu s člankom 6. stavkom 11. podstavkom 1. HOP-a 2004. - 2009. Ovi se dokumenti trebaju periodično predavati nadležnim tijelima u obliku tromjesečnih i godišnjih izvještaja o napretku.

(56)

Međutim, „od jedinice EOUS-a nikada se neće zahtijevati da poveže svaku uvoznu pošiljku sa svojim izvozom, prijenosom na druge jedinice, prodajom na DTA ili zalihama”, prema stavku 6.11.2 HOP-a I 2004. - 2009.

(57)

Domaća se prodaja raspoređuje i bilježi na temelju samostalnog izdavanja potvrda (self-certification). Postupak raspoređivanja izvoznih pošiljki EOUS-a nadzire službenik carine/trošarine koji je trajno smješten u EOUS-u.

(58)

U ovom su slučaju program EOUS-a koristila dva izvoznika koja surađuju. Ti su izvoznici koji surađuju iskoristili program za uvoz sirovina i osnovnih sredstava bez uvoznih carina, za nabavljanje robe na domaćem tržištu bez trošarina, za dobivanje povrata poreza na promet i za prodaju dijela svoje proizvodnje na domaćem tržištu. Jedno trgovačko društvo izvoznik također je koristilo program za dobivanje djelomičnog povrata plaćenih pristojba na gorivo nabavljeno od domaćih naftnih trgovačkih društava. Stoga su ostvarili korist opisanu u uvodnoj izjavi 53. podtočkama od i. do v. Ispitni postupak pokazao je da dotični izvoznici nisu ostvarili korist na temelju odredaba programa EOUS-a o izuzeću od poreza na dohodak.

(59)

Izuzeće EOUS-a od dvije vrste uvoznih carina (osnovne carine i posebne dodatne carine) i povrat poreza na promet financijski su doprinos vlade Indije u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. osnovne Uredbe. Vlada se odriče prihoda koji bi bio dospio na naplatu u nedostatku ovog programa, na taj način dodatno ostvaruje korist putem EOUS-a u smislu članka 2. stavka 2. osnovne Uredbe, jer je jedinica sačuvala likvidnost time što nije trebala platiti carine koje bi inače bile dospjele i što je dobila povrat poreza na promet.

(60)

Međutim, izuzeće od trošarine i njezinog ekvivalenta carine na uvoz (dodatne carine) za posljedicu nemaju neostvareni prihod koji bi inače bio dospio na naplatu. Trošarine i dodatne carine, ako su plaćene, mogu se koristiti kao kredit za vlastite buduće carinske obveze (takozvani mehanizam CENVAT). Te carine stoga nisu konačne. Korištenje kredita CENVAT konačna carina tereti samo dodanu vrijednost, ne i ulazni materijali.

(61)

Stoga, samo izuzeće od osnovne carine, posebne dodatne carine, djelomični povrat pristojbe plaćene na gorivo nabavljeno od domaćih naftnih trgovačkih društava i povrat poreza na promet predstavljaju subvencije u smislu članka 2. osnovne Uredbe. One de iure ovise o ostvarenom izvozu te se stoga smatraju specifičnima i subvencijama protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere prema članku 3. stavku 4. točki (a) osnovne Uredbe. Cilj izvoza EOUS-a, kako je navedeno u stavku 6.1. politike EXIM-a 2002. - 2007., jest conditio sine qua non za dobivanje poticaja.

(62)

Jedan od izvođača koji surađuju tvrdio je da Komisija odstupa od obrazloženja korištenog u početnom ispitnom postupku u pogledu procjene izuzeća od carina za sirovine i da, ako je to uopće potrebno, treba kompenzirati samo pretjerani otpust. Međutim, kao odgovor na to treba napomenuti da je u trenutku početnog ispitnog postupka, prilikom procjene iznosa koji se može kompenzirati, pitanje je li EOUS dozvoljen sustav povrata carina ili nije postavljeno „ne dovodeći u pitanje predstavlja li program sustav povrata u skladu s odredbama osnovne Uredbe” (9). U okviru ove revizije, pažljivo je ispitan program u cjelini, zajedno sa sustavom praćenja.

(63)

Ispitni postupak pokazao je da se te subvencije ne mogu smatrati dozvoljenim sustavom povrata carina ili sustavom povrata kao zamjene u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. osnovne Uredbe. One nisu u skladu sa strogim pravilima navedenima u Prilogu I. (u točkama (h) i (i)), Prilogu II. (definicije i pravila za povrat) i Prilogu III. (definicije i pravila za povrat kao zamjenu) osnovnoj Uredbi. Ako se odredbe o povratu poreza na promet i izuzeću od uvoznih carina koriste za kupnju osnovnih sredstava, one već nisu u skladu s pravilima za dozvoljene sustave povrata budući da se osnovna sredstva ne koriste u proizvodnom postupku, kako se zahtijeva Prilogom I. točkom (h) (povrat poreza na promet) i točkom (i) (otpust uvoznih carina).

(64)

Osim toga, nije utvrđeno da je Vlada Indije uspostavila učinkoviti sustav ili postupak provjere kojim bi se potvrdilo jesu li i u kojoj količini ulazni materijali koji su nabavljeni bez carina i/ili poreza na promet iskorišteni u proizvodnji izvoznog proizvoda (Prilog II. poglavlje II. članak 4. osnovnoj Uredbi i, u slučaju programâ povrata kao zamjene, Prilog III. poglavlje II. članak 2. osnovnoj Uredbi). Uspostavljeni sustav provjere prati obvezu neto zarade u stranoj valuti, a ne potrošnju uvoza u odnosu na proizvodnju izvezene robe.

(65)

EOUS na domaćem tržištu smije prodavati znatnu količinu svoje proizvodnje, do 50 % svog godišnjeg prometa. Stoga ne postoji pravna obveza izvoza ukupne količine proizvedenih gotovih proizvoda. Osim toga, te domaće transakcije obavljaju se bez nadzora i kontrole vladinih službenika te podliježu samo postupku samostalnog ovjeravanja (self-certification). Slijedom toga, povezani prostori EOUS-a barem djelomično ne podliježu fizičkom nadzoru indijskih vlasti. Te okolnosti povećavaju važnost daljnjih elemenata provjere, to jest provjere veze između ulaznih materijala oslobođenih od carine i nastalih izvoznih proizvoda, kako bi stekle uvjete za sustav provjere povrata carine.

(66)

U pogledu daljnjih uvedenih koraka provjere treba upozoriti da EOUS već de jure i ni u kojem trenutku nije obvezan povezivati svaku uvoznu pošiljku s odgovarajućim nastalim proizvodom. Samo u slučaju da su postojale takve provjere indijske bi vlasti mogle imati dostatne podatke o krajnjem odredištu ulaznih materijala, a što bi omogućilo učinkovitu provjeru da izuzeća od carine/poreza na promet ne premašuju ulazne materijale za izvoznu proizvodnju. Mjesečni povrati poreza za domaću prodaju na temelju samoprocjene, koje periodično ocjenjuju indijske vlasti, nisu dostatni. Osim toga, svrha mjesečnih povrata poreza je pratiti trošarine, a ne nadzirati odredište ulaznih materijala. Interni sustavi trgovačkog društva, koji se vode bez pravne obveze, ne bi kao takvi bili dostatni budući da bi vlada trebala oblikovati i primijeniti sustav provjere povrata, umjesto da se to prepusti odluci uprave svakog dotičnog trgovačkog društva. Slijedom toga, ispitni je postupak ustanovio da indijska politika EXIM-a izričito ne traži od EOUS-a da bilježi veze između ulaznih materijala i gotovog proizvoda te da Vlada Indije nije uspostavila nikakve učinkovite nadzorne mehanizme s ciljem utvrđivanja koji su ulazni materijali potrošeni u izvoznoj proizvodnji i u kojim količinama.

(67)

Vlada Indije nije provela daljnje ispitivanje na temelju stvarnih ulaznih materijala koji se koriste, iako bi se to obično moralo napraviti u nedostatku učinkovitog sustava provjere (Prilog II. poglavlje II. članak 5. i Prilog III. poglavlje II. članak 3. osnovnoj Uredbi). Nadalje, Vlada Indije nije dokazala da nije došlo do pretjeranog otpusta carine.

(68)

U svjetlu navedenog, treba odbaciti tvrdnju trgovačkog društva da Komisija odstupa od obrazloženja korištenog u početnom ispitnom postupku u pogledu procjene izuzeća od carina za sirovine i da, ako je to uopće potrebno, treba kompenzirati samo pretjerani otpust.

(69)

U skladu s time, u nedostatku dozvoljenog sustava povrata carine ili sustava povrata kao zamjene, korist protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere je otpust ukupnih uvoznih carina (osnovne carine i posebne dodatne carine) koje normalno dospijevaju po uvozu, kao i povrat pristojbe plaćene na gorivo nabavljeno od domaćih naftnih trgovačkih društava i povrat poreza na promet, tijekom RRIP-a.

(70)

Iznos subvencije za izvoznike koji su EOUS-i računa se na temelju iznosa otpisa uvoznih carina (osnovne carine i posebne dodatne carine) za materijale uvezene za EOUS-a kao cjelinu, iznosa povrata poreza na promet i iznosa povrata pristojba plaćenih za gorivo nabavljeno na domaćem tržištu, sve tijekom RRIP-a. Pristojbe koje se obvezno plaćaju za ishođenje subvencije bile su odbijene u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) osnovne Uredbe od te sume kako bi se dobio iznos subvencije kao brojnik. U skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne Uredbe, ovaj se iznos subvencije dodjeljivao prema odgovarajućem izvoznom prometu ostvarenom tijekom RRIP-a kao primjereni nazivnik, jer subvencija ovisi o ostvarenom izvozu i nije se dodjeljivala u vezi s proizvedenim, prerađenim, izvezenim ili transportiranim količinama. Na taj način dobivene marže subvencije iznosile su 0,9 % i 5,8 % za ta dva trgovačka društva.

(71)

Osnovna sredstva nisu fizički ugrađena u gotove proizvode. U skladu s člankom 7. stavkom 3. osnovne Uredbe, korist za trgovačka društva iz ispitnog postupka izračunana je na temelju iznosa neplaćenih carina na uvezena osnovna sredstva tijekom razdoblja koje odražava uobičajeno vrijeme amortizacije takvih osnovnih sredstava u trgovačkim društvima iz ispitnog postupka. Kako bi se utvrdilo takvo uobičajeno vrijeme amortizacije, kao referentno razdoblje koristilo se razdoblje stvarne amortizacije koje su koristila ta dva dotična izvoznika koja surađuju, tj. 18 godina. Tako izračunani iznos zatim vrijedi za RRIP-a i prilagođen je dodavanjem kamata za to razdoblje kako bi odrazio vrijednost koristi u tom razdoblju, utvrđujući na taj način punu korist ovog programa za primatelja. U skladu s člankom 7. stavcima 2. i 3. osnovne Uredbe, ovaj iznos subvencije dodijeljen je prema odgovarajućem izvoznom prometu ostvarenom tijekom RRIP-a kao primjereni nazivnik, jer subvencija ovisi o ostvarenom izvozu i nije dodijeljena u vezi s proizvedenim, prerađenim, izvezenim ili transportiranim količinama. Marže subvencije koje su za ta dva trgovačka društva dobivene na taj način iznosile su 1,8 % i 0,4 %.

(72)

Stoga ukupna marža subvencije prema EOUS-u za dotična trgovačka društva iznosi 2,7 % i 6,2 %.

(73)

Detaljni opis programa nalazi se u odjeljcima 4.1. do 4.1.14. politike EXIM-a 2004. - 2009. i u odjeljcima 4.1. do 4.30. HOP-a I. 2004. - 2009.

(74)

ALS se sastoji od šest pod-programa, kako je detaljnije opisano niže u tekstu. Ti se pod-programi, inter alia, razlikuju prema području prihvatljivosti. Proizvođači izvoznici i trgovci izvoznici koji su „povezani s” pomoćnim proizvođačima stekli su uvjete za fizički izvoz prema ALS-u i za ALS za godišnji zahtjev. Proizvođači izvoznici koji opskrbljuju krajnjeg izvoznika stekli su uvjete za ALS za intermedijarnu opskrbu. Glavni nositelji ugovora koji opskrbljuje „procijenjene izvozne” kategorije navedene u stavku 8.2. politike EXIM-a 2004. - 2009., kao što su dobavljači izvozno orijentiranih jedinica (EOUS), stekli su uvjete za ALS za procijenjeni izvoz. Konačno, intermedijarni dobavljači proizvođača izvoznika stekli su uvjete za „procijenjene izvozne” olakšice prema pod-programima „Nalog za prethodno propuštanje” (Advance Release Order – ARO) i prenesenom akreditivu za potrebe domaće trgovine.

(75)

Prethodne dozvole mogu se izdati za:

(76)

Utvrđeno je da se tijekom RRIP-a jedan izvoznik koji surađuje primio povlastice prema trima pod-programima povezanima s dotičnim proizvodom, tj. i. fizičkim izvozom ALS-a, v. ARO-om i iv. procijenjenim izvozom ALS-a. Stoga nije potrebno utvrditi mogućnost kompenzacije za ii. godišnji zahtjev, iii. intermedijarnu opskrbu i vi. preneseni akreditiv za potrebe domaće trgovine.

(77)

U svrhu provjere koju obavljaju indijske vlasti, nositelj dozvole zakonom je obvezan voditi „točnu i primjerenu evidenciju o potrošnji u vezi s dozvolom i iskorištavanju uvezene robe” u posebnom formatu (poglavlje 4.30. i Dodatak 23. HOP-a I. 2004. - 2009.), tj. registar stvarne potrošnje (Dodatak 23. registar). Od svibnja 2005. Dodatak 23. mora se pohraniti u trgovačkom društvu, mora ga potpisati ovlašteni računovođa i mora se poslati indijskim vlastima. Obveza dostavljanja Dodatka 23. primjenjuje se na dozvole izdane nakon stupanja na snagu novih pravila u svibnju 2005. Praktična primjena ovog novog sustava stoga se nije mogla provjeriti budući da u vrijeme ispitnog postupka nije dospio nikakav izvještaj koji se odnosi na te dozvole.

(78)

Što se tiče gornjih pod-programa i., iv. i v., Vlada Indije određuje obujam i vrijednost uvoznog odobrenja i izvozne obveze (uključujući procijenjeni izvoz) te su oni upisani u dozvoli. Osim toga, u vrijeme uvoza i izvoza, vladini službenici trebaju upisati odgovarajuće transakcije na dozvolu. Vlada Indije na temelju standardnih ulazno-izlaznih norma (Standard input-output norms - SION-i) određuje obujam dozvoljenog uvoza prema ovom programu. SION-i postoje za većinu proizvoda uključujući dotični proizvod i objavljeni su u HOP-u II. 2004. - 2009.

(79)

Uvezeni ulazni materijali ne mogu se prenositi i moraju se iskoristiti za proizvodnju nastalog izvoznog proizvoda. Izvozna obveza mora se ispuniti unutar određenog roka nakon izdavanja dozvole (18 mjeseci uz dva moguća produljenja od po šest mjeseci).

(80)

Nositelj prethodne dozvole koji namjerava nabaviti ulazne materijale iz domaćih izvora, umjesto izravnim uvozom, ima mogućnost nabaviti ih na temelju naloga za prethodno puštanje (Advance Release Order – ARO). U takvim se slučajevima prethodne dozvole smatraju valjanima kao dozvole ARO i priznaju se domaćemu dobavljaču po isporuci robe koje su u njima navedene.

(81)

Tijekom ispitnog postupka u vezi s revizijom ustanovljeno je da su ulazni materijali, koje je izvoznik koji surađuje uvozio u skladu sa SION-ima za uvoz oslobođen od carine na temelju raznih pod-programa, premašile materijal potreban za proizvodnju referentne količine nastalog izvoznog proizvoda. Stoga SION-i za dotični proizvod nisu bili točni.

(82)

Izuzeće od uvoznih carina je subvencija u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 2. stavka 2. osnovne Uredbe, tj. financijski doprinos vlade Indije kojim su izvoznici iz ispitnog postupka ostvarili korist.

(83)

Osim toga, ALS za „fizički izvoz” jasno de iure ovisi o ostvarenom izvozu te se stoga smatra specifičnim i subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere prema članku 3. stavku 4. točki (a) osnovne Uredbe. Bez izvozne obveze, prema ovim programima trgovačko društvo ne može ostvariti korist.

(84)

ALS za „procijenjeni izvoz”de facto ovisi o ostvarenom izvozu. Koristilo ga je samo jedno trgovačko društvo, u manjoj mjeri i samo prilikom opskrbljivanja EOUS-a ili jedinica u SEZS-u, koje su obje kategorije navedene u stavku 82. točki (b) politike EXIM-a 2002. - 2007. Trgovačko je društvo izjavilo da su njegovi kupci u konačnici izvozili dotični proizvod. Cilj EOUS-a/SEZS-a je izvoz kako je određen u stavku 6.1. politike EXIM-a 2002. - 2007. Domaći dobavljač stoga ostvaruju korist na temelju ALS-a za procijenjeni izvoz budući da Vlada Indije očekuje posljedičnu zaradu koje ostvaruje izvoznik koji se nalazi u EOUS-u/SEZS-u. U skladu s člankom 3. stavkom 4. točkom (a) osnovne Uredbe, subvencija se smatra činjenično uvjetovanom ostvarenjem izvoza kada činjenice pokazuju da je odobravanje subvencije, a da nije zakonski regulirana njezina uvjetovanost ostvarenim izvozom, u stvari povezana sa stvarnom ili predviđenom zaradom od izvoza.

(85)

U ovom slučaju trgovačko društvo koje surađuje nije iskoristilo prethodnu dozvolu za potrebe uvoza oslobođenog od carine. Umjesto toga, trgovačko je društvo ostvarilo korist tako što je nabavljalo sirovine od domaćih dobavljača pretvarajući dozvole u ARO. Na temelju ovog programa pravo izuzeća od poreza i carina dobiva dobavljač umjesto krajnjeg izvoznika u obliku povrata/povrata carina. Povrat poreza/carina raspoloživ je i za domaće ulazne materijale i za uvezene ulazne materijale. Ispitni je postupak otkrio postojanje značajne razlike u cijenu između sirovina nabavljenih od domaćeg nepovezanog dobavljača korištenjem programa ARO i sirovina nabavljenih od domaćeg dobavljača kada dozvola nije korištena. Korist od izuzeća od carina i poreza prenesena je preko nižih cijena s dobavljača na trgovačko društvo koje koristi sirovine i na koju se odnosi taj postupak. Trgovačko bi društvo moglo napraviti jasnu razliku između nabavnih cijena sirovina kada se dozvola koristi i cijene plaćene za istu sirovinu kada dozvola nije korištena. Trgovačko društvo na taj je način definiralo ostvarenu korist kao razliku u cijeni između isporuka nabavljenih na temelju ARO-a i cijeni isporuka nabavljenih bez takve dozvole.

(86)

Ni jedan od tri pod-programa koji se koriste u ovom slučaju ne mogu se smatrati dozvoljenim sustavima povrata carine ili sustavima povrata kao zamjene u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. osnovne Uredbe. One nisu u skladu sa strogim pravilima navedenima u Prilogu I. točki (i), Prilogu II. (definicije i pravila za povrat) i Prilogu III. (definicije i pravila za povrat kao zamjenu) osnovnoj Uredbi. Iako je Vlada Indije napomenula da je sustav promijenjen od svibnja 2005., treba biti jasno da te promjene nisu utjecale na programe tijekom RRIP-a budući da novi sustav provjere još nije bio u potpunosti proveden. Neovisno o mogućoj promjeni sustava provjere od strane vlade Indije, ispitni postupak otkrio je da Vlada Indije tijekom RRIP-a nije učinkovito primjenjivala svoj sustav provjere. Ona također nije primjenjivala postupke za potvrđivanje jesu li i u kojem iznosu ulazni materijali potrošeni u proizvodnji izvoznog proizvoda (Prilog II. poglavlje II. članak 4. osnovnoj Uredbi i, u slučaju programa povrata kao zamjene, Prilog III. poglavlje II. članak 2. osnovnoj Uredbi). SION-i za dotični proizvod nisu bili dovoljno precizni i precijenili su potrošnji sirovina. Ispitni je postupak otkrio da se SION-i izmjenjuju kako bi se bolje odražavala potrošnja ulaznih materijala, ali ti novi SION-i nisu bili uvedeni tijekom RRIP-a. Stoga je potvrđeno da se sami SION-i ne mogu smatrati sustavom provjere stvarne potrošnje, jer te previše izdašne standardne norme ne omogućuju vladi Indije da dovoljno precizno provjeri koja je količina ulaznih materijala stvarno potrošena u proizvodnji za izvoz. Nadalje, Vlada Indije za dozvole korištene tijekom RRIP-a nije provela učinkovitu kontrolu na temelju ispravno vođenog registra stvarne potrošnje (Dodatak 23. registar, ranije Dodatak 18.) Osim toga, Vlada Indije nije provela daljnje ispitivanje na temelju stvarnih ulaznih materijala koji se koriste, iako bi to obično trebalo provesti u nedostatku učinkovito primijenjenog sustava provjere (Prilog II. poglavlje II. članak 5. i Prilog III. poglavlje II. članak 3. osnovnoj Uredbi), niti je dokazala da nije došlo do pretjeranog otpusta carine.

(87)

Protiv ova tri pod-programa mogu se stoga uvesti kompenzacijske mjere.

(88)

U nedostatku dozvoljenog sustava povrata carina ili sustava povrata kao zamjene, iznos subvencije utvrđen je kako je demonstriralo trgovačko društvo, na temelju razlike u cijeni između sirovine nabavljene s dozvolom i sirovine nabavljene bez dozvole.

(89)

U skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne Uredbe, ovaj iznos subvencije dodijeljen je prema ukupnom ostvarenom izvoznom prometu kao primjereni nazivnik, jer subvencija ovisi o ostvarenom izvozu i nije dodijeljena u vezi s proizvedenim, prerađenim, izvezenim ili transportiranim količinama.

(90)

Jedno je društvo ostvarilo korist od ovog programa tijekom RRIP-a i primilo subvencije od 20,9 %.

(91)

Utvrđeno je da ni jedan proizvođač izvoznik koji surađuje nije putem programa GSTIS ili programa GEDES ostvario korist protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere. Stoga se nije smatralo potrebnim dalje analizirati ovaj program u okviru ovog ispitnog postupka.

(92)

Detaljni opis WBIS-a odredila je Vlada Zapadnog Bengala (GOWB) putem obavijesti Ministarstva za trgovinu i industrije br. 588-CI/H od 22. lipnja 1999. (WBIS 1999.), koja je zadnje zamijenjena obaviješću br. 134-CI/O/Incentive/17/03/I od 24. ožujka 2004. (WBIS 2004.). Putem tog programa primatelji su ostvarili brojne koristi, poput odgođenog plaćanja poreza na promet, subvencije za instalaciju osnovnih sredstava i subvencije za razvoj. Ispitni je postupak ustanovio da se jedno trgovačko društvo ostvarilo korist od tog programa u prošlosti. Međutim, utjecaj tih olakšica tijekom RRIP-a bio je zanemariv. Iz tog se razloga nije smatralo potrebnim dalje analizirati ove programe u okviru ovog ispitnog postupka.

(93)

Radi poticanja širenja industrije u Maharaštri na manje razvijena područja države, Vlada Maharaštre od 1964. dodjeljuje poticaje jedinicama koje su se nedavno proširile i koje se osnivaju u regijama te države u razvoju. Program je nekoliko puta izmijenjen od njegovog uvođenja, a Program iz 2001. bio je operativan od 1. travnja 2001. do 31. ožujka 2006., nakon čega je produžen za jednu godinu do 31. ožujka 2007. PSI vlade Maharaštre sastoji se od nekoliko pod-programa između kojih su glavni: i. povrat lokalnog poreza/ulaznog poreza, ii. izuzeće od plaćanja pristojbe za električnu energiju i iii. izuzeće od lokalnog poreza na promet, koje je prestalo važiti 24. listopada 2004. Ispitni je postupak otkrio da se jedan proizvođač izvoznik koji surađuje koristio samo jedan pod-program, i to izuzeće od lokalnog poreza na promet.

(94)

Kako bi stekla uvjete, trgovačka društva u pravilu moraju ulagati u slabije razvijena područja i to osnivanjem novih industrijskih postrojenja ili velikim ulaganjem u širenje ili diversifikaciju postojećih industrijskih postrojenja. Ta su područja u skladu s njihovim gospodarskim razvojem klasificirana u razne kategorije, (npr. slabo razvijena područja, slabije razvijena područja, najslabije razvijena područja). Glavni kriterij za utvrđivanje iznosa poticaja je područje na kojem poduzeće jest ili će biti smješteno i veličina ulaganja.

(95)

Prema programu za izuzeće od lokalnog poreza na promet koji je prestao važiti u listopadu 2004., određene jedinice nisu morale plaćati porez na promet u poslovima prodaje. Slično tome, određene su jedinice bile izuzete od plaćanja lokalnog poreza na promet za nabavu robe od dobavljača koji sam po sebi ispunjava uvjete za program. Dok izuzećem u odnosu na poslove prodaje određene prodajne jedinice ne ostvaruju koristi, izuzećem u odnosu na poslove kupovine određene prodajne jedinice ostvaruju koristi. Ispitnim je postupkom utvrđeno da je dotično trgovačko društvo koristilo izuzeće od poreza na promet do 24. listopada 2006.

(96)

PSI vlade Maharaštre predviđa subvencije u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 2. stavka 2. osnovne Uredbe. Ispitani pod-program predstavlja financijski doprinos vlade Indije budući da ova koncesija smanjuje prihod vlade Indije koji bi inače bio naplativ. Osim toga, ovim izuzećem/povratom trgovačko društvo ostvarilo je korist s obzirom da poboljšava likvidnost društva.

(97)

Pod-program je dostupan samo trgovačkim društvima koja su uložila u određena navedena geografska područja u sudskoj nadležnosti države Maharaštre. Nije dostupan trgovačkim društvima koja su smještena izvan ovih područja. Visina olakšice razlikuje se ovisno o području o kojem se radi. Program je specifičan u skladu s člankom 3. stavkom 2. točkom (a) i člankom 3. stavkom 3. osnovne Uredbe i stoga se protiv njega mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(98)

Što se tiče izuzeća od poreza na promet, iznos subvencije se računao na temelju iznosa poreza na promet koji je uobičajeno dospio tijekom RRIP-a, ali koji je ostao nenaplaćen prema ovome programu. S obzirom da je program za izuzeće poreza na promet prestao važiti 24. listopada 2004., u obzir su uzete samo prodaje koje su bile neplaćene tijekom razdoblja od 1. do 24. listopada 2004. budući da je samo to razdoblje bilo tijekom RRIP-a. Prema članku 7. stavku 2. osnovne Uredbe, iznos subvencije (brojnik) zatim je dodijeljen prema ukupnom prometu trgovačkog društva tijekom RRIP-a kao primjereni nazivnik, jer subvencija ne ovisi o izvozu i nije dodijeljena u vezi s proizvedenim, prerađenim, izvezenim ili transportiranim količinama. Tijekom RRIP-a jedno je trgovačko društvo ostvarilo korist pod-programom; međutim, iznos dobivene subvencije bio je manji od 0,1 %, tj. bio je zanemariv.

(99)

Iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, u skladu s odredbama osnovne Uredbe, izražen ad valorem, za proizvođače izvoznike iz ispitnog postupka iznosi između 2,7 % i 20,9 %.

(100)

Iako je suradnja u vezi s omjerom izvoza u Zajednicu bila na visokoj razini, treba napomenuti da nekoliko proizvođača izvoznika nije surađivalo u postupcima, uključujući proizvođača izvoznika s najvećom maržom subvencije u početnom ispitnom postupku. Mogućnost i proizvodnja proizvođača u Indiji koji ne sudjeluju značajna je i također je izgledno da će se ti proizvođači izvoznici nastaviti ostvarivati korist na temelju programa subvencioniranja iz ispitnog postupka barem po istoj stopi kao i onoj ustanovljenoj u početnom ispitnim postupku.

(101)

U skladu s člankom 18. stavkom 2. osnovne Uredbe, ispitalo se je li vjerojatno da će prestanak važenja mjera na snazi dovesti do nastavljanja ili obnavljanja subvencioniranja.

(102)

Kako je određeno u uvodnim izjavama od 21 do 100, utvrđeno je da su se tijekom RRIP-a indijski izvoznici dotičnog proizvoda nastavili ostvarivati korist od subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, koje dodjeljuju indijske vlasti. De facto, iznosi subvencija ustanovljeni tijekom revizije viši su od onih ustanovljenih tijekom početnog ispitnog postupka, osim za jednog proizvođača izvoznika. Dotični programi subvencioniranja pružaju stalne koristi i nema naznaka da će ovi programi u doglednoj budućnosti biti ukinuti. U nedostatku podataka o tome kako će se izmjena sustava provjere ALS-a provesti u praksi, ne mogu se izvući nikakvi zaključci o mogućem učinku ovih promjena. Pod tim uvjetima izvoznici dotičnog proizvoda nastavit će primati subvencije protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere. Svaki izvoznik ispunjava uvjete za nekoliko programa subvencioniranja. Pod tim se okolnostima smatralo opravdanim zaključiti da će se subvencioniranje vjerojatno nastaviti u budućnosti.

(103)

Budući da se pokazalo da je subvencioniranje nastavljeno u vrijeme revizije i vjerojatno će se nastaviti u budućnosti, pitanje vjerojatnosti obnavljanja subvencioniranja je nevažno.

(104)

PET u Zajednici proizvode sljedeća trgovačka društva:

(105)

PET koji su proizvela ta trgovačka društva čini ukupnu proizvodnju Zajednice u smislu članka 9. stavka 1. osnovne Uredbe.

(106)

Komisija je ispitala predstavljaju li proizvođači iz Zajednice koji surađuju i koji traže ili podupiru zahtjev za revizijama nakon isteka mjere većinski dio ukupne proizvodnje PET-a u Zajednici. Ti proizvođači zastupaju 88 % ukupne proizvodnje PET-a u Zajednici. Oni proizvođači iz Zajednice koji nisu potpuno surađivali isključeni su iz definicije industrije Zajednice. Komisija je stoga uzela u obzir da 12 proizvođača iz Zajednice koji potpuno surađuju predstavljaju industriju Zajednice u smislu članka 9. stavka 1. i članka 10. stavka 8. osnovne Uredbe. U početnim ispitnim postupcima industrija Zajednice činila je više od 85 % ukupne proizvodnje PET-a u Zajednici u to vrijeme.

(107)

Sljedećih 12 proizvođača iz Zajednice čine industriju Zajednice.

(108)

Potrošnja Zajednice utvrđena je na temelju obujma prodaje industrije Zajednice, procjena prodaje drugih proizvođača iz Zajednice na tržištu Zajednice na temelju podataka dostavljenih u fazi žalbe i podataka Eurostata za sav uvoz Zajednice iz trećih zemalja.

(109)

Između 2002. i RRIP-a, potrošnja Zajednice dotičnog proizvoda u Zajednici neprestano je rasla i ostvarila je ukupno 2 400 000 tona u RRIP-u. Ukupni rast tijekom razdoblja iznosio je 18 %. Razlog rasta djelomično je nova primjena (boce za pivo i vino, inter alia), a djelomično povećanje potrošnje u državama pristupnicama.

Tablica 1.

(110)

Između 2002. i RRIP-a, ukupni uvoz iz Indije povećao se za 13 %. Dok se uvoz u 2003. smanjio za 17 % u odnosu na 2002., povećao se za 100 postotnih bodova u 2004. te se ponovno smanjio tijekom RRIP-a na približno 6 800 tona, tj. za približno 70 postotnih bodova. Cijene uvoza porasle su za pet postotnih bodova u 2003. te za dodatna tri postotna boda u 2004. i za sedam postotnih bodova tijekom RRIP-a. To kretanje cijene samo djelomično održava znatno povećanje troškova sirovina. Tržišni udio indijskih uvoznika ostao je relativno malen tijekom razmatranog razdoblja, tj. 0,3 % u 2002., 0,2 % u 2003., 0,5 % u 2004. i 0,3 % u RRIP-u.

Tablica 2.

(111)

Obujam uvoza iz drugih trećih zemalja porastao je za 25 postotnih bodova tijekom razmatranog razdoblja. Najveći je porast zabilježen 2003. kada je uvoz porastao za 41 postotni bod. Nakon što su 2004. uvedene antidampinške mjere na izvoz iz Kine, uvoz se smanjio za 14 postotnih bodova u 2004. i za dodatna dva postotna boda u RRIP-u. Tržišni udjeli slijedili su sličan trend, krećući se od 15,9 % u 2002. do 20,6 % u 2003., do 18,5 % u 2004. i do 16,9 % tijekom RRIP-a. Povećanje tržišnog udjela uvoza bilo je manje od povećanja apsolutnog uvoza zbog veće potrošnje. Cijene uvoza u prosjeku su stalno bile niže od cijena u EU-u između 2002. i 2004. Samo su tijekom RRIP-a bile neznatno više od cijena industrije Zajednice.

Tablica 3.

(112)

Na početku revizije bilo je predviđeno uzorkovanje proizvođača iz Zajednice, ali, s obzirom da ih nije bilo jako puno, odlučeno je da ih se sve uključi, a čimbenici štete ocijenjeni su na temelju podataka prikupljenih na razini čitave industrije Zajednice.

(113)

Prema članku 8. stavku 5. osnovne Uredbe, Komisija je ispitala sve relevantne gospodarske čimbenike i pokazatelje koji imaju utjecaj na stanje industrije Zajednice.

(114)

Proizvodnja Zajednice porasla je za 20 % između 2002. i RRIP-a, tj. s razine od 1 465 000 tona u 2002. na 1 760 000 u RRIP-u. Godišnje povećanje iznosilo je 4,8 % u 2003. i 4,6 % u 2004. Daljnje povećanje zabilježeno je u RRIP-u kada je proizvodnja porasla za 150 000 tona, tj. za 10,8 %. Uzrok tome je postupak restrukturiranja koji je industrija provela s ciljem boljeg nadzora proizvodnje, a time i iskorištavanja rastuće potrošnje na tržištu Zajednice koja je, kako je navedeno, porasla za 19 % između 2002. i RRIP-a (s 2 milijuna tona u 2002. na 2,4 milijuna tona u RRIP-u.)

Tablica 4.

(114)

Proizvodni kapacitet porastao je za 22 % između 2002. i RRIP-a, tj. s razine od 1 760 000 tona u 2002. na 2 156 000 u razdoblju ispitnog postupka. Do povećanja je uglavnom došlo u RRIP-u kada se proizvodni kapacitet, u usporedbi s 2004., povećao za 300 000, tj. 16,7 %. Znatno povećanje proizvodnog kapacitet bilo je usporedno s povećanjem proizvodnje tijekom istog razdoblja (vidjeti uvodnu izjavu 114). Povećanje proizvodnog kapaciteta rezultat je dodatnih ulaganja u proizvodne linije s ciljem iskorištavanja rasta tržišta. Iskorištenost kapaciteta porasla je za četiri postotna boda u 2003., ostalo je na toj razini u 2004., a zatim se u RIP-u smanjilo za pet postotnih bodova na razinu od 82 %. Smanjenje između 2004. i RIP-a rezultat je rasta proizvodnog kapaciteta u tom razdoblju. Sukladno tome, veći obujam proizvodnje u RIP-u, u usporedbi s 2004., odgovarao je nižoj stopi iskorištenosti kapaciteta.

Tablica 5.

(116)

Obujam koji je industrija Zajednice prodala na tržištu Zajednice povećao se za 21 % između 2002. i RRIP-a. Nakon rasta od 2 % uslijedilo je povećanje za 11 postotnih bodova u 2004. i za 11 postotnih bodova u RRIP-u. Neovisno o povećanju prodaje, tržišni udio industrije Zajednice pao je u 2003. za četiri postotna boda zbog veće potrošnje, a zatim se postepeno povećao za pet postotnih bodova u 2004. i za jedan postotni bod u RRIP-u.

Tablica 6.

(117)

Općenito treba napomenuti da se tržišni udio industrije Zajednice povećao za 2 % u razmatranom razdoblju, što pokazuje da je njezin rast zaostajao iza rasta potrošnje na čitavom tržištu.

(118)

Razina zaposlenosti u industriji Zajednice pala je za 18 % u razmatranom razdoblju. Glavno je povećanje zabilježeno 2003. (11 postotnih bodova) i 2004. (dodatnih šest postotnih bodova). Iako se taj trend rasta nastavio u RRIP-u, povećanje je iznosilo samo dva postotna boda. Povećanje od 18 % tijekom čitavog razdoblja povezano je s razinom proizvodnje koja se povećala za 20 %.

Tablica 7.

(119)

Produktivnost industrije Zajednice, mjerena kao proizvodnja u tonama po zaposlenoj osobi godišnje, ukupno se povećala tijekom razmatranog razdoblja. Nakon što je konačno pala za 6 % u 2003. u usporedbi s 2002. i što je ostala na toj razini u 2004. kada se produktivnost u RRIP-u znatno povećala za više od 8 % u usporedbi s 2004., uslijedilo je razdoblje kada se produktivnost znatno povećala.

Tablica 8.

(120)

Treba napomenuti da je proizvodnja granulata PET-a kapitalno intenzivna industrija i da, stoga, troškovi radne snage imaju ograničeni učinak na ukupne troškove proizvoda. Tijekom razdoblja plaće su porasle za 12 % u usporedbi s porastom od 20 % ukupnih troškova proizvodnje. Drugi bitan pokazatelj je trošak plaća potrošenih po proizvedenoj toni. Tijekom razdoblja ovaj se trošak smanjio za 6 %.

Tablica 9.

(121)

Jedinične prodajne cijene porasle su s 924 EUR/tona u 2002. na 1 058 EUR/tona u RIP-u. Općenito je zabilježen trend rasta (za 15 % u čitavom razdoblju). To je povećanje uglavnom posljedica povećanja cijene sirovina, koje je uzrokovano povećanjem cijene nafte. Iako je industrija Zajednice povećala cijene, nije bila u položaju to povećanje prenijeti na sektor daljnje proizvodnje i potpuno odraziti povećanje cijena sirovina u svojim prodajnim cijenama. To je načelno posljedica činjenice da je povećanje cijene sirovina veće od povećanja cijena PET-a. Kako bi zadržala svoj tržišni udio, industrija Zajednice mogla je samo blago povećati svoje cijene što je dovelo do sprečavanja rasta cijena.

Tablica 10.

(122)

Imajući na umu da je za proizvodnju jedne tone PET-a potrebno približno 850 kg pročišćene tereftalne kiseline (PTA) i 350 kg monoetilenglikola (MEG) (glavne sirovine), troškovi sirovina (PTA-e i MEG-a) znatno su se povećali, i to za 67 % za PTA i 31 % za MEG između 2002. i RRIP-a te su postigli razinu od 770 EUR/tona (PTA) i 721 EUR/tona (MEG) (prosjek RRIP-a). Iako je u trećem tromjesečju 2005., kada su cijene pale na razinu od 700 EUR/tona, zabilježen mali pad cijena PTA-a, a cijena MEG-a bila je izrazito stabilna, treba istaknuti da su sirovine nabavljene unaprijed na temelju dugoročnih ugovora. Kao posljedica, unatoč malom smanjenju cijene PTA-a na kraju RRIP-a, industrija Zajednice za razmatrano razdoblje još uvijek snosi posljedice znatnog povećanja troškova. Osim toga, zbog stanja na globalnom tržištu nafte, cijene sirovina za proizvodnju PET-a podložne su nepredvidivim promjenama, ali najvjerojatnije će se zadržati na najvećoj razini. Svi ti čimbenici doprinose povećanju razine ranjivosti proizvođača PET-a u Zajednici. Međutim, treba napomenuti da se glavnim sirovinama i proizvodima trguje na globalnoj razini pa, stoga, u istoj mjeri trebaju utjecati i na indijske proizvođače izvoznike.

Tablica 11.

(123)

U usporedbi, prosječna jedinična cijena za tonu granulata PET-a koje je proizvela industrija Zajednice bila je kako slijedi:

Tablica 12.

(124)

Tijekom razmatranog razdoblja, kako je navedeno u tablicama 11. i 12., trošak glavnih sirovina neprestano se povećavao (PTA za 67 %, MEG za 31 %), dok se ukupni trošak proizvodnje povećao samo za 21 %. Međutim, kako je prikazano u tablici 10., cijene su se povećalo samo za 15 % zbog činjenice da industrija Zajednice nije bila u mogućnosti to povećanje prenijeti na sektor daljnje proizvodnje i potpuno odraziti povećanje cijena sirovina u svojim prodajnim cijenama.

(125)

Kretanje zaliha tijekom čitavog razmatranog razdoblja, tj. između 2002. i RRIP-a, bilo je negativno za 10 %. Međutim, kao i u početnim ispitnim postupcima, zalihe ne bi trebalo uzeti u obzir kao značajan pokazatelj u pogledu PET-a koji je proizvela industrija Zajednice, s obzirom na sezonski karakter tržišta PET-a tijekom godine. U usporedbi s proizvodnjom, zalihe predstavljaju približno 5 ili 6 % proizvodnje.

Tablica 13.

(126)

Profitabilnost od prodaje predstavlja dobit ostvarenu prodajom dotičnog proizvoda u Zajednici. Povrat ukupnih sredstava i novčani tok mogu se mjeriti samo na razini najuže skupine proizvoda koja je uključivala istovjetan proizvod, prema članku 8. stavku 8. osnovne Uredbe. Nadalje, povrat ulaganja izračunavao se na temelju povrata ukupnih sredstava imovine, s obzirom da se povrat ukupnih sredstava smatra relevantnim za analizu trenda.

Tablica 14.

(127)

Nastavno da sprečavanje rasta cijene koje je započelo 2002. i usporedno uz znatno povećanje dampinškog uvoza iz NRK-a, Tajvana, Malezije, Koreje i Australije (do 2004.) te subvencioniranog uvoza iz Indije, financijsko stanje industrije Zajednice pogoršalo se i u 2003. pretvorilo u poslovanje s gubitkom Nakon malog oporavka 2004. i zbog antidampinških mjera koje su uvele NRK i Australija, gubici su u RRIP-u porasli na – 3,2 %. Stoga se bilježi jasan negativan trend.

(128)

Trend povrata ukupnih sredstava i novčanog toka slično se razvijao, tj. zabilježeno je relativno dobro stanje u 2002., znatno pogoršanje u 2003., mali oporavak u 2004 i daljnje pogoršanje u RIP-u.

(129)

Ulaganja su djelomično provedena u povećanje kapaciteta, a djelomično u poboljšanje proizvodnog postupka. Dio rashoda zabilježen je 2004. i tijekom RRIP-a, što se poklapalo s povećanjem kapaciteta i s ciljem očuvanja tržišnog udjela s obzirom na povećanju proizvodnju. Pa ipak, trenutačno stanje industrije Zajednice te razvoj tržišta Zajednice i svjetskih tržišta PET-a koja su obilježena smanjenjem profitabilnosti nisu bili poticaj za velika ulaganja. Iako su u nekim okolnostima proizvođači Zajednice mogli prikupiti kapital (posebno od povezanih trgovačkih društava), nedostatak profitabilnosti PET-a nije potaknuo ulaganje, a odluka je u nekim slučajevima odgođena.

(130)

Što se tiče utjecaja visine stvarne marže subvencije indijskih uvoznika na industriju Zajednice, s obzirom na tržišnu osjetljivost cijena za ovaj proizvod, ovaj se utjecaj ne može smatrati zanemarivim. Treba napomenuti da je ovaj pokazatelj relevantniji u kontekstu analize vjerojatnosti ponovnog pojavljivanja štete. Ako mjere prestanu vrijediti, vjerojatno je da će se subvencionirani uvozi vratiti u takvom obujmu i po takvim cijenama da bi utjecaj visine marže subvencije bio znatan.

(131)

Dok gore ispitani pokazatelji pokazuju lagano poboljšanje industrije Zajednice u nekim gospodarskim pokazateljima, nakon uvođenja konačnih kompenzacijskih mjera 2001., oni također pokazuju da je industrija Zajednice još uvijek krhka i ranjiva.

(132)

Stalno povećanje potrošnje djelomično zbog novih primjena (, inter alia, boce za pivo i vino), a djelomično zbog povećanja potrošnje u državama pristupnicama, obvezalo je industriju Zajednice da poveća kapacitete i proizvodnju kako ne bi izgubila tržišni udio. Kako bi to učinila, važan postupak restrukturiranja, praćen čestim promjenama vlasništva raznih proizvođača, proveden je 2004. i tijekom RRIP-a. Usporedno s time, mnoge proizvodne linije općenito su se povećale kako bi slijedile povećanje potrošnje i postigle ekonomije obujma. Stoga su se neki gospodarski pokazatelji, npr. potrošnja, proizvodni kapacitet, proizvodnja, prodaja EU-a i zaposlenost, zaista pozitivno razvijali. Osim toga, prodajne cijene također su porasle tijekom razmatranog razdoblja. Međutim, svi ti gore opisani napori restrukturiranja nisu mogli uravnotežiti utjecaj stalnog i velikog povećanja cijena sirovina u razmatranom razdoblju. Veće cijene sirovina nisu se mogle prenijeti na sektor daljnje proizvodnje u mjeri u kojoj bi to bilo potrebno radi održavanja određene razine profitabilnosti. To je uzrokovalo ozbiljno pogoršanje profitabilnosti koje se smanjilo s 2,7 % u 2002. na - 3,2 % tijekom RRIP-a. Sličan negativan trend zabilježen je za povrat od ulaganja i za novčani tok.

(133)

To se podudaralo s niskim cijenama uvoza iz dotične zemlje, što je jasno doprinijelo pritisku na snižavanje cijena u industriji Zajednice. Međutim, s obzirom na mali obujam subvencioniranih uvoza u okviru ove revizije nakon isteka mjere, fokus je na analizi vjerojatnosti ponovnog pojavljivanja štete. Stoga, unatoč naočigled pozitivnih razvoja u pogledu proizvodnje, prodaje i prodajne cijene, sveukupno financijsko stanje Zajednice pogoršalo se i odražava se u negativnim razvojima profitabilnosti (od 2,7 % dobiti u 2002. do 3,2 % gubitaka u RRIP-u), izvozne prodaje, troška proizvodnje, povrata od ulaganja i novčanog toka.

(134)

Ako se usporede gornja kretanja s onima koja su opisana u uredbama o uvođenju privremenih i konačnih kompenzacijskih mjera, procjena je ponovno miješana. Što se tiče tržišnog udjela, industrija Zajednice izgubila je jedan postotni bod između 2002. i RRIP-a, dok je zaradila pet postotnih bodova tijekom četiri godine prije usvajanja konačnih kompenzacijskih mjera. S druge strane, profitabilnost industrije Zajednice tijekom RRIP-a manje je negativna nego prije uvođenja konačnih kompenzacijskih mjera. Slijedom toga, unatoč nekim naočigled pozitivnim trendovima razvidnima iz pokazatelja štete, stanje industrije Zajednice još je uvijek daleko od razina koje bi se mogle očekivati da se potpuno oporavila od štete ustanovljene u početnom ispitnom postupku.

(135)

Stoga se zaključuje da se stanje industrije Zajednice lagano popravilo u usporedbi s razdobljem prije uvođenja mjera, ali industrija Zajednice i dalje je jako krhka i ranjiva. Nadalje, cjenovni pritisak od strane uvoza dotične zemlje nije dopustio industriji Zajednice da u svojim prodajnim cijenama u potpunosti odražava povećanje cijena sirovina.

(136)

Utvrđeno je da je prosječna izvozna cijena indijskog izvoza zemljama koje nisu članice EU-a bila znatno ispod prosječne izvozne cijene za Zajednicu i ispod cijena na domaćem tržištu. Prodaja indijskih izvoznika zemljama koje nisu članice EU-a obavljena je u značajnoj količini, te čini preko 95 % ukupne izvozne prodaje. Stoga se smatralo da će, ako mjere isteknu, indijski izvoznici na taj način dobiti poticaj da preusmjere značajne količine izvoza iz ostalih trećih zemalja na privlačnije tržište Zajednice, po cijenama koje su, ako ih i podignu, mogle još uvijek biti ispod aktualnih cijena izvoza u Zajednicu.

(137)

Kao što je navedeno niže u tekstu u uvodnoj izjavi 140, proizvođači izvoznici u Indiji potencijalno mogu povećati obujam izvoza na tržište Zajednice. Indija je zabilježila znatan rast svojih proizvodnih kapaciteta s razine od 330 000 tona u 2003. do razine od 600 000 tona u 2005. Prema prognozama tržišta, u 2008. očekuje se povećanje za daljnjih 220 000 tona. Domaća je prodaja 2005. iznosila 220 000 tona, a izvoz je iznosio 290 000 tona (uključujući 6 831 tona u EU). Na temelju raspoloživih podataka, aktualni prosječni slobodni kapacitet trebao bi iznositi oko 90 000 tona i smatra se značajnim budući da predstavlja približno 4 % aktualne potrošnje Zajednice. Ta je procjena potvrđena rezultatima indijskih proizvođača koji surađuju, koji su imali značajne slobodne kapacitete.

(138)

Što se tiče razine zaliha, ispitni je postupak pokazao neznačajnu razinu zaliha indijskih proizvođača koji surađuju. Međutim, treba napomenuti da razina zaliha nije značajan čimbenik s obzirom na cikličnost tržišta PET-a.

(139)

Zaključno, iako su uvozi u EU bili niski, postoji opasnost da se značajna količina izvoza preusmjeri u EU.

(140)

Proizvođači u dotičnoj zemlji imaju stoga mogućnost povećati i/ili preusmjeriti količine za izvoz na tržište Zajednice. Ispitni je postupak pokazao da su proizvođači izvoznici koji surađuju prodali dotični proizvod po nižoj cijeni od cijene industrije Zajednice. Te bi se niske cijene vjerojatno i dalje naplaćivale ili bi čak pale u skladu s nižim cijenama koje su se naplaćivale ostatku svijeta, kao što se spominje u uvodnoj izjavi 137, također radi ponovnog osvajanja tržišnoga udjela koji je imala u razdoblju prije uvođenja mjera. Takvo bi ponašanje prema cijenama, zajedno sa sposobnošću izvoznika u dotičnoj zemlji da isporuče značajne količine dotičnog proizvoda na tržište Zajednice, najvjerojatnije imalo učinak ojačavanja trenda pada cijena na tržištu, uz očekivani negativni utjecaj na gospodarsko stanje industrije Zajednice.

(141)

Kao što se vidjeti iz gore navedenoga, stanje industrije Zajednice ostaje ranjivo i krhko. Vjerojatno je da bi, da je industrija Zajednice bila izložena povećanom obujmu uvoza iz dotične zemlje po subvencioniranim cijenama, to rezultiralo opadanjem njezine prodaje, tržišnog udjela, prodajnih cijena, kao i pogoršavanjem financijske situacije koja iz toga proizlazi, na razine koje su utvrđene u početnom ispitnom postupku. Na temelju toga se stoga zaključuje da bi ukidanje mjera, prema svim vjerojatnostima, rezultiralo pogoršanjem već ionako osjetljivog stanja i ponovnom pojavom još štetnijeg stanja industrije Zajednice.

(142)

Na temelju navedenoga zaključuje se da bi cijene uvoza najvjerojatnije bile niže na tržištu Zajednice u nedostatku mjera protiv subvencioniranog izvoza budući da bi proizvođači u Indiji možda pokušali povećati svoje tržišne udjele. Takvo ponašanje prema cijenama, zajedno sa sposobnošću proizvođača izvoznika u Indiji da prodaju značajne količine PET-a na tržište Zajednice, najvjerojatnije bi utjecalo na jačanje pritiska na cijene, uz očekivani negativni utjecaj na gospodarsko stanje industrije Zajednice.

(143)

U skladu s člankom 31. osnovne Uredbe, ispitano je bi li održavanje postojećih mjera protiv subvencioniranog uvoza bilo protivno interesu Zajednice u cijelosti. Utvrđivanje interesa Zajednice temeljilo se na procjeni svih različitih uključenih interesa. Ovaj ispitni postupak analizira stanje u kojem su mjere protiv subvencioniranog uvoza već bile na snazi i dozvoljava procjenu svakog nepotrebnog negativnog utjecaja važećih mjera protiv subvencioniranog uvoza na dotične stranke.

(144)

Na ovoj je osnovi ispitano postoje li, bez obzira na zaključke o vjerojatnosti za nastavljanjem ili ponovnim pojavljivanjem štetnog subvencioniranja, razlozi koji bi prisilno doveli do zaključka da zadržavanje mjera u ovom konkretnom slučaju nije u interesu Zajednice.

(145)

Kako je navedeno gore u tekstu, postoji jasna vjerojatnost za ponovnim pojavljivanjem štetnog subvencioniranja u slučaju prestanka važenja mjera. Svi proizvođači iz Zajednice osim dvojice potpuno su surađivali i dali svoju potporu mjerama na snazi.

(146)

Nastavak mjera protiv subvencioniranog uvoza iz Indije povećao bi mogućnost industrije Zajednice da postigle opravdanu profitabilnost budući da je vjerojatno da će kratkoročno moći povećati svoje prodajne količine, a time se i korist ekonomije obujma, a istodobno će vjerojatno moći blago povećati svoje prodajne cijene i time postići zadovoljavajuću profitabilnost. Čak i da je subvencionirani uvoz u RIP-u podrijetlom iz Indije bio nizak i, stoga, nije mogao uzrokovati znatnu štetu, vjerojatno će negativno utjecati na stanje industrije Zajednice u slučaju prestanka važenja mjera protiv subvencioniranog uvoza. Ove su mjere stoga ključne za osiguranje održivosti industrije Zajednice granulata PET-a koja se već godinama bori s konkurencijom od strane subvencioniranog uvoza iz Indije.

(147)

Uvoznici/trgovci slabo su surađivali, a ni jedan od tih uvoznika koji surađuju nije nabavljao iz Indije. Međutim, uvoznici/trgovci koji surađuju mogli bi se smatrati reprezentativnima budući da njihove prodajne količine predstavljaju približno 5 % potrošnje EU-a. Oni bi preferirali tržište s nultom stopom carine čak i kada neprestano ostvaruju dobre financijske rezultate.

(148)

Ispitni je postupak pokazao da još uvijek postoje alternativni izvori opskrbe bez mjera protiv subvencioniranog uvoza ili antidampinških mjera, npr. iz Meksika, Brazila, SAD-a, Turske, Pakistana, Irana, Saudijske Arabije. Uvoznici/trgovci stoga bi se mogli osloniti (ili prebaciti) na značajne alternativne izvore opskrbe.

(149)

Imajući na umu da mjere na snazi nisu značajno utjecale na uvoznike, zaključuje se da zadržavanje postojećih kompenzacijskih mjera na uvoz podrijetlom iz Indije neće imati nikakav loš učinak na stanje uvoznika u Zajednici.

(150)

Komisija je poslala upitnike za 47 poznatih proizvođača/korisnika. Samo je 10 proizvođača/korisnika odgovorilo na upitnik s ukupnom niskom reprezentativnošću. Prema podacima o nabavkama iz njihovih odgovora u upitniku, proizvođači/korisnici koji surađuju tijekom razdoblja ispitnog postupka predstavljaju približno 20 % ukupne potrošnje PET-a u Zajednici. Oni su tijekom razdoblja ispitnog postupka nabavili 95 % svog PET-a od proizvođača Zajednice, a ostatak od uvoza podrijetlom iz zemalja koje nisu zemlja koja podliježe ovoj reviziji. Predstavljeni su brojni argumenti protiv uvođenja pristojba.

(151)

Pet proizvođača (koji granulat PET-a transformiraju u polu proizvode i boce te predstavljaju 10 % potrošnje) odgovorilo je na upitnik. Trošak granulata PET-a čini 35 % njihovog konačnog proizvoda (većinom polu proizvodi). Ustanovljeno je da oni uvoze zanemarive količine iz Indije i ostalih trećih zemalja. Međutim, oni se ipak protive nastavku primjene pristojba tvrdeći da bi mjere mogle umjetno povećati cijene u Europi.

(152)

Pet korisnika koji čine približno 10 % potrošnje dostavili su poprilično nepotpune podate. Niska razina suradnje velikih korisnika vjerojatno je posljedica činjenice da je posljednji ispitni postupak u vezi uvoza PET-a iz NRK-a, Australije i Pakistan proveden prije samo dvije godine. Trošak PET-a čini približno 6 ili 7 % ukupnog troška i stoga je poprilično ograničen. Iako nisu prijavili uvoz iz Indije, slično kao i prerađivači, protive su uvođenju carina tvrdeći da bi mjere mogle umjetno povećati cijene u Europi.

(153)

Uzimajući u obzir poprilično dobro financijsko stanje daljnje proizvodnje, u suprotnosti s onim industrije Zajednice, ni jedan prerađivač/korisnik nije iznio argument da bi zadržavanje važećih carina moglo dovesti do gubitka radnih mjesta ili preseljenje proizvodnih pogona.

(154)

Nadalje, u pogledu proizvodnje, industrija Zajednice prilagodila je svoju veličinu kako bi odgovarala povećanoj potrošnji i stoga je vrlo vjerojatno da bi neiskorišteni kapacitet industrije Zajednice mogao u potpunosti pokriti uvozne količine.

(155)

Imajući na umu da još uvijek postoje alternativni izvori opskrbe bez mjera protiv subvencioniranog uvoza ili antidampinških mjera, npr. iz Meksika, Brazila, SAD-a, Turske, Pakistana, Irana i Saudijske Arabije, korisnici iz Zajednice mogli bi se osloniti (ili prebaciti) na različite dobavljače dotičnog proizvoda.

(156)

U pogledu uspješnosti industrije korisnika, ispitni je postupak pokazao da su korisnici koji surađuju povećali svoj promet tijekom razmatranog razdoblja, zadržali razinu zaposlenosti i poboljšali svoju ukupnu profitabilnost. Stoga je ustanovljeno da na njih nisu negativno utjecale mjere protiv subvencioniranog uvoza.

(157)

Na temelju gore navedenog zaključuje se da zadržavanje postojećih mjera protiv subvencioniranog uvoza podrijetlom iz Indije neće imati značajan negativan učinak na stanje korisnika u Zajednici.

(158)

Dobavljači sirovina (monoetilenglikola (MEG) i pročišćene tereftalne kiseline (PTA), DMT-a i IPA-e, svih petrokemijskih proizvoda iz naftnih derivata) jasno su pokazali svoju potporu mjerama i osigurali dobru suradnju. Oni bi imali koristi od zadržavanja mjera budući da bi se industrija Zajednice vjerojatno mogla oporaviti, omogućujući im da poboljšaju svoje rezultate.

(159)

Uzimajući u obzir sve gornje čimbenike, zaključuje se da ne postoje utemeljeni razlozi protiv zadržavanja važećih mjera protiv subvencioniranog uvoza iz Indije.

(160)

Sve su zainteresirane stranke bile obaviještene o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjerava preporučiti da se postojeće mjere zadrže. Nakon te obavijesti također im je osiguran rok za podnošenje prigovora. Vlada Indije komentirala je aspekte štete tvrdeći da nije bilo dokazano da je industriji Zajednice nanesena trajna šteta i da pritisak na uvoz iz Indije nije bio razlog što europski proizvođači u svojoj prodajnoj cijeni nisu u potpunosti održavali povećanje troška sirovina. Treba podsjetiti da, kako je navedeno u analizi stanja industrije Zajednice, njezino se financijsko stanje pogoršalo i, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 127., niske cijene uvoza iz dotične zemlje jasno su doprinijele snižavanju cijene industrije Zajednice. Međutim, s obzirom na mali obujam subvencioniranih uvoza u okviru ove revizije nakon isteka mjere, trebalo je ispitati vjerojatnosti ponovnog pojavljivanja štete. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 127., u tom se pogledu zaključuje da, u nedostatku mjera, povećane količine uvoza iz Indije po niskim cijenama imale bi negativan utjecaj na stanje industrije Zajednice. Nadalje, jedan indijski izvoznik tvrdio je da u nedostatku mjera Indija vjerojatno neće preusmjeriti prodaju u Zajednicu. Taj je izvoznik tvrdio da su tržišta u razvoju privlačnija od Zajednice, da indijska potražnja brzo raste i da, stoga, na raspolaganju nema slobodnih kapaciteta. Međutim, treba uzeti u obzir da, neovisno o povećanju potražnje na indijskom tržištu, ispitni postupak na razini trgovačkog društva pokazao je postojanje slobodnih kapaciteta, kao što su također potvrdile tržišne informacije. Stoga se zaključuje da ni jedan izneseni komentar nije promijenio zaključke sadržane u ovoj Uredbi.

(161)

Iz gore navedenoga slijedi da se, kao što je predviđeno člankom 21. stavkom 2. osnovne Uredbe, kompenzacijske mjere koje se primjenjuju na uvoz granulata PET-a, podrijetlom iz Indije, trebaju zadržati. Napominje se da se te mjere sastoje od posebnih carina.

(162)

Stope kompenzacijskih pristojba za pojedinačno trgovačko društvo navedene u ovoj Uredbi odražavaju stanje utvrđeno tijekom revizije u odnosu na izvoznike koji surađuju. Stoga se one primjenjuju jedino na uvoz dotičnog proizvoda koji ta trgovačka društva proizvode i posebno navedene pravne osobe. Uvoz dotičnog proizvoda, koji proizvodi neko drugo trgovačko društvo koje se posebno ne spominje u izvršnom dijelu ove Uredbe sa svojim imenom i adresom, uključujući subjekte koji se odnose na ove koje se posebno spominju, ne mogu koristiti te stope i podložne su stopama carine koje se primjenjuju na „sva ostala trgovačka društva”.

(163)

Svaki zahtjev kojim se traži primjena ovih pojedinačnih stopa kompenzacijskih pristojba (npr. nakon promjene imena subjekta ili nakon osnivanja novog proizvodnog ili prodajnog tijela) upućuje se bez odlaganja Komisiji (10) sa svim relevantnim podacima, posebno o promjenama djelatnosti trgovačkog društva u vezi s proizvodnjom, domaćom ili izvoznom prodajom povezanom s, na primjer, takvom promjenom imena ili takvom promjenom proizvodnog ili prodajnog tijela. U slučaju potrebe, a nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom, Uredba će se primjereno izmijeniti tako što će se nadopuniti popis trgovačkih društava za koje vrijede pojedinačne stope.

(164)

Radi osiguranja ispravnog izvršavanja kompenzacijske pristojbe, visina preostale carine ne bi se trebala primjenjivati samo na izvoznike koji ne surađuju, nego i na ona trgovačka društva koja tijekom RIP-a nisu uopće izvozila. Međutim, potonja društva se pozivaju, kada ispune uvjete iz članka 20. osnovne Uredbe, da predaju zahtjev za revizijom prema tom članku kako bi se njihova situacija pojedinačno ispitala,

1.

Broj računa na temelju preuzete obveze.

2.

Dodatna oznaka TARIC prema kojoj je roba na računu ocarinjena na granicama Zajednice (kako je definirano u Uredbi).

3.

Točan opis robe, uključujući:

4.

Opis uvjeta prodaje, uključujući:

5.

Naziv trgovačkog društva koje nastupa kao uvoznik kojem je trgovačko društvo izravno izdalo račun.

6.

Ime službenika trgovačkog društva koji je izdao račun na temelju preuzete obveze i sljedeću potpisanu izjavu:

„Ja, niže potpisani, potvrđujem da se prodaja robe koja je obuhvaćena ovim računom za izravan izvoz u Europsku zajednicu obavlja u okviru područja primjene i uvjeta obveze koju je ponudio … (trgovačko društvo) i da ju je Europska komisija prihvatila Odlukom 2000/754/EZ. Izjavljujem da su podaci na ovom računu potpuni i ispravni.”