03/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

211

L 277/10

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

14.10.2002.

(1)

U skladu s člankom 17. stavkom 1. Uredbe (EEZ) br. 2081/92, 21. siječnja 1994. grčka nadležna tijela Komisiji su dostavila zahtjev za registraciju naziva „Feta” za jednu vrstu sira.

(2)

Naziv „Feta” upisan je kao zaštićena oznaka izvornosti prema Uredbi Komisije (EZ) br. 1107/96 od 12. lipnja 1996. o registraciji oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti u skladu s postupkom utvrđenim člankom 17. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2081/92 (3) kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 546/2002 (4).

(3)

Kraljevina Danska, Savezna Republika Njemačka i Francuska Republika nakon toga su podnijele zahtjev za poništenjem te registracije temeljem članka 230. Ugovora.

(4)

U svojoj presudi od 16. ožujka 1999. o spojenim slučajevima C-289/96, C-293/96 i C-299/96, Sud je djelomično poništio Uredbu (EZ) br. 1107/96 u mjeri u kojoj je njome naziv „Feta” registriran kao zaštićena oznaka izvornosti. Sud je smatrao da Komisija „nije uzela u obzir na odgovarajući način sve čimbenike koje je bila obvezna razmotriti u skladu s trećom alinejom članka 3. stavka 1. temeljne Uredbe”, naglašavajući osobito da je Komisija posvetila nedovoljnu pozornost stvarnom stanju u državama članicama.

(5)

Uredbom Komisije (EZ) br. 1070/1999 kojom se izmjenjuje Prilog Uredbi (EZ) br. 1107/96 (5) u skladu s navedenim izbrisan je naziv „Feta” iz navedenog Priloga i iz registra zaštićenih oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla.

(6)

Nakon toga, 15. listopada 1999., Komisija je svakoj državi članici poslala detaljni upitnik namijenjen stvaranju iscrpne i ažurne slike stanja u svim državama članicama s obzirom na proizvodnju i potrošnju sira „Feta” i poznavanje toga pojma među potrošačima na području Zajednice.

(7)

S obzirom na proizvodnju sira „Feta”, države članice su bile dužne opisati stanje u pogledu sljedećih čimbenika: postojanje nacionalnih pravila ili posebnih propisanih postupaka, uvjete u kojima je proizvodnja započeta (osobito ciljeve koje se željelo postići, je li inicijativa bila privatna ili javna, koja su bila ciljna tržišta i ciljni profili potrošača), godišnje količine proizvodnje, konačno odredište proizvoda, te točne nazive koji se koriste za odgovarajuće robne marke.

(8)

S obzirom na potrošnju sira „Feta”, države članice su bile dužne opisati stanje u pogledu sljedećih čimbenika: postojanje pravila tržišnog plasmana ovoga sira, godišnje količine potrošnje, geografskog porijekla konzumiranoga sira i posebnih oznaka koje su prisutne na tržištu.

(9)

S obzirom na poznavanje naziva „Feta” među potrošačima, države članice bile su dužne opisati stanje u pogledu sljedećih čimbenika: definicije ovog pojma, osobito u općim izdanjima poput rječnika i enciklopedija, odgovarajućih demoskopskih istraživanja ili anketa, te svih drugih dodatnih informacija.

(10)

Komisija je zaprimljene informacije sažeto obradila, sveukupno i za svaku državu članicu, a države članice naknadno su unijele niz ispravki i izmjena.

(11)

Informacije pokazuju da u 12 država članica proizvodnja sira „Feta” nije uređena posebnim propisima koji propisuju točne definicije kakvoće, proizvodne metode ili, prema potrebi, geografska područja proizvodnje. U Grčkoj se proizvodna praksa za sir „Feta” od 1935. propisuje sve specifičnije i specifičnije, a definicija geografskog područja proizvodnje, tradicionalno temeljena na dosljednoj i nepristranoj praksi, zaštićena je 1988. Zakonodavstvo u području specifikacija kakvoće kojih se potrebno pridržavati u proizvodnji sira „Feta” u Danskoj postoji od 1963., a u Nizozemskoj je bilo na snazi između 1981. i 1998. Također treba napomenuti da se pojam „Feta” pojavljuje u propisima Zajednice o povratu izvozne naknade za mlijeko i mliječne proizvode i kombiniranoj carinskoj nomenklaturi. Ti se propisi odnose samo na carinska pitanja i nisu namijenjeni tumačenju mišljenja potrošača niti uređivanju vlasničkih prava u industriji, a nemaju ni utjecaja na naziv pod kojim se navedeni sir tržišno plasira, što pak ovisi isključivo o obzirima vezanim za očekivanja potrošača u različitim zemljama uvoznicama.

(12)

Proizvodnja sira „Feta” prema definiciji u kombiniranoj carinskoj nomenklaturi ne postoji u Luksemburgu i Portugalu. Bila je, ili je još uvijek, statistički i gospodarski marginalna ili povremena u devet drugih država članica: Italiji, Belgiji, Finskoj, Austriji, Irskoj, Švedskoj, Ujedinjenoj Kraljevini, Nizozemskoj i Španjolskoj.

(13)

Međutim, proizvodnja sira „Feta” utvrđena je u znatnom opsegu u četiri države članice. Grčka proizvodi sir „Feta”’ od davnih vremena, gotovo isključivo za grčko tržište. Službene statistike iz 1931. ukazuju na proizvodnju od 25 000 tona, dok je proizvodnja sada dostigla oko 115 000 tona godišnje. U Grčkoj sir koji nosi oznaku „Feta” proizvodi se isključivo od ovčjeg mlijeka ili od mješavine ovčjeg i kozjeg mlijeka.

(14)

Danska proizvodi sir „Feta” od 1930-tih, gotovo isključivo za izvoz. Ne postoje podaci za razdoblje prije 1967. kada je proizvedeno 133 tone. Proizvodnja je 1971. premašila 1 000 tona, a kada je Komisija 1975. počela odobravati povrat naknade na izvoz sira „Feta”, proizvodnja se izrazito povećala, s 9 868 tona u 1975. na 110 932 tone u 1989., što je najveća količina do sada. Od 1995. proizvodnja stalno pada da bi 1998. iznosila samo 27 640 tona, što je u velikoj mjeri posljedica pada potražnje iz trećih zemalja i postupnog smanjivanja povrata izvoznih naknada za ovu vrstu sira. Danska u proizvodnji gotovo isključivo koristi kravlje mlijeko.

(15)

Francuska je započela proizvodnju sira „Feta” 1931. Ne postoje podaci za razdoblje prije 1980. kada je proizvedeno 875 tona. Od 1988. do 1998. proizvodnja je varirala između 7 960 tona i 19 964 tone. Sir „Feta”, čija je proizvodnja prvotno započeta kako bi se udovoljilo potražnji armenskih i grčkih zajednica u Francuskoj, sada se proizvodi za izvoz, s time da prosječno 77,5 % proizvoda odlazi u ostale države članice i ostatak svijeta. Francuska proizvodnja temelji se na korištenju, u načelu, ovčjeg mlijeka i, u manjoj mjeri, kravljeg mlijeka.

(16)

Njemačka proizvodi sir „Feta” od 1972. (kada je zabilježena proizvodnja 78 tona). Godine 1977. proizvodnja je premašila red veličine od 5 000 tona, prešla iznos od 15 000 tona u 1980. i dostigla 24 000 tona 1985., da bi od tada varirala između 19 757 i 39 201 tone. Izvorno su jedino tržište bile balkanske useljeničke zajednice u Njemačkoj, ali se postupno razvio izvoz u zemlje Srednjeg istoka i na Balkan (uglavnom zahvaljujući povratu izvoznih naknada) te u druge države članice. U Njemačkoj se u proizvodnji gotovo isključivo koristi kravlje mlijeko.

(17)

Treba naglasiti da gore navedene brojke, koje se temelje na podacima koje su dostavile države članice o vlastitoj proizvodnji, treba smatrati samo naznakama jer nepostojanje posebnog zakonodavnog okvira u gotovo svim državama članicama uz vrlo općenitu definiciju pojma „Feta” u kombiniranoj carinskoj nomenklaturi ponekad dovodi do približnih procjena, a usporedbe odgovora daju statistički divergentne podatke. U stvari, mnoge države članice teško razlikuju domaću proizvodnju od ponovnog izvoza, uslijed čega mogu nastati neopravdano visoke brojke.

(18)

Što se tiče zakonodavstva država članica o potrošnji sira „Feta”, općenito važi da se na tržišni plasman, prezentaciju i označavanje primjenjuju samo odredbe Zajednice i nacionalne odredbe koje se odnose na sireve općenito. Samo Grčka i Danska imaju posebne detaljne propise o tim aspektima, dok Austrija naziv „Feta” ograničava na grčke proizvode, temeljem dvostranog sporazuma s Grčkom iz 1971.

(19)

Što se tiče količine potrošnje „Fete” u Zajednici, analiza odgovora koje su dostavile države članice pokazuje da se opća procjena dobivena zbrajanjem količina proizvedenog i uvezenog sira „Feta” te oduzimanjem od toga izvezenih količina, pokazala neprikladnom u nekim slučajevima, a u drugima čak dovela i do nepravilnih rezultata: kako je nemoguće uzeti u obzir postojeće zalihe, količine ponovnog izvoza i druge čimbenike, izračun je pokazao teoretski negativne vrijednosti potrošnje u nekim državama članicama. Štoviše, sir „Feta” prema definiciji iz kombinirane carinske nomenklature ne stavlja se sustavno na tržište pod tim nazivom, bilo da je to uslijed pravnih ograničenja kojima je korištenje toga pojma dopušteno samo za proizvode koji ispunjavaju određene specifičnije zahtjeve, ili iz komercijalnih razloga uslijed čega se radije odabiru upadljivi nazivi, prepoznatljivi potrošačima kojima je sir namijenjen. Usprkos relativnoj nesigurnosti koju ovakvo stanje stvari izaziva, odgovori država članica upućuju na to da je na Grčku, kada se pridružila Europskoj zajednici, otpadalo oko 92 % ukupne potrošnje sira „Feta” u Zajednici. Dok se potrošnja u drugim državama članicama od tada postupno povećavala, na Grčku i dalje otpada oko 73 % potrošnje sira „Feta” u Zajednici. Analitički presjek potrošnje u svakoj državi članici pokazuje da godišnja potrošnja sira „Feta” po osobi u Španjolskoj, Luksemburgu, Portugalu, Italiji i Nizozemskoj ne iznosi više od 0,010 kg ili 0,08 % potrošnje u Zajednici. U Irskoj, Ujedinjenoj Kraljevini, Austriji, Francuskoj, Švedskoj, Belgiji i Finskoj godišnja potrošnja sira „Feta” po osobi varira između 0,040 kg i 0,150 kg ili između 0,32 % i 1,22 % potrošnje u Zajednici. U Njemačkoj je to 0,290 kg (2,36 %), a u Danskoj 0,700 kg (5,0 %), u usporedbi s 10,500 kg (85,64 %) u Grčkoj.

(20)

Prema informacijama koje su dostavile države članice, oni sirevi koji nose naziv „Feta” na području Zajednice općenito sadrže neposrednu ili posrednu referencu na grčko područje, kulturu ili tradiciju, čak i kada se proizvode u drugim državama članicama osim Grčke i to uz pomoć dodavanja teksta ili crteža koji su prepoznatljivo grčki. Tako se povezanost naziva „Feta” i Grčke namjerno naglašava pri čemu je ta povezanost dio prodajne strategije kojom se ostvaruje zarada na temelju ugleda izvornog proizvoda, što dovodi do stvarne opasnosti od zbunjivanja potrošača. Oznake za sir „Feta” koji ne potječe iz Grčke, ali se u Zajednici tržišno plasira pod tim nazivom bez izravnog ili neizravnog ukazivanja na Grčku u manjini su, a količine sira koji se tržišno plasira na taj način imaju vrlo mali udio u tržištu Zajednice.

(21)

Opća referentna izdanja poput rječnika i enciklopedija i stručna izdanja koja su dostavile države članice pokazuju da se pojam „Feta” ne pojavljuje u izdanjima na talijanskom i portugalskom jeziku, dok sva izdanja na grčkom, španjolskom i nizozemskom jeziku upućuju isključivo na grčki sir proizveden od ovčjeg i kozjeg mlijeka. Švedska izdanja upućuju na sir grčkog podrijetla proizveden od ovčjeg i kozjeg mlijeka, koji se sada proizvodi i u drugim državama članicama od kravljeg mlijeka, pri čemu se osobito navode Danska i Švedska. U izdanjima na danskom jeziku pretežno ga se navodi kao grčki sir proizveden od ovčjeg i kozjeg mlijeka, ali i kao sir koji se proizvodi u Danskoj i na Balkanu, a navodi se čak i bez neke posebne geografske odrednice. Finska izdanja navode ga isključivo kao grčki sir ili sir grčkog podrijetla proizveden od ovčjeg mlijeka ili od ovčjeg i kozjeg mlijeka, s izuzetkom jednog djela koje ne navodi zemljopisno podrijetlo. Njemačka izdanja navode ga kao sir koji se proizvodi u Grčkoj i u većini zemalja jugoistočne Europe, te u prekomorskim zemljama. Četrnaest od 17 dostavljenih izdanja na francuskom jeziku navode ga kao grčki sir proizveden od ovčjeg mlijeka i/ili kozjeg mlijeka, dok ga jedno izdanje navodi kao sir koji se proizvodi u Grčkoj i na Balkanu, jedno kao sir grčkog podrijetla koji se oponaša diljem Europe, a jedno kao grčki sir proizveden od ovčjeg mlijeka i kozjeg mlijeka, čija se proizvodnja proširila na druge zemlje u istoj regiji, a u posljednje vrijeme i na ostatak Europe i Sjevernu Ameriku, uz korištenje kravljeg mlijeka. Među izdanjima na engleskom jeziku, četiri ga navode kao sir proizveden od ovčjeg mlijeka, osobito u Grčkoj, četiri druga kao grčki sir proizveden od ovčjeg mlijeka ili kozjeg mlijeka, jedno ga navodi kao sir koji potječe iz Grčke i sa Srednjeg istoka, koji se tradicionalno proizvodi od ovčjeg mlijeka ili kozjeg mlijeka, ali se sada ponekad proizvodi i od kravljeg mlijeka, dva izdanja navode „Fetu” kao sir koji potječe iz Grčke, koji se proizvodi od ovčjeg ili kozjeg mlijeka, a sada se proizvodi u drugim zemljama, iako i dalje najčešće kao sastojak u grčkim jelima, jedno izdanje navodi proizvodnju „Fete” na Novom Zelandu, u Bugarskoj, Jugoslaviji, Cipru, Danskoj i Grčkoj, zemlji njegovog porijekla, jedno izdanje navodi ga kao sir koji se proizvodi u Grčkoj i na Balkanu, još jedno ga navodi kao grčki sir proizveden od ovčjeg ili kozjeg mlijeka, ali koji se u Sjedinjenim Državama proizvodi od kravljeg mlijeka, dok četiri izdanja upućuju na to da je sir koji su proizvodili stari Grci bio neposredni prethodnik sira „Feta” koji se danas proizvodi u Grčkoj. U svim jezicima, način na koji se definicija sira „Feta” s vremenom razvijala nije umanjio njegovo povezivanje i poistovjećivanje s Grčkom.

(22)

Sve informacije koje su dostavile države članice također su proslijeđene Znanstvenom odboru, u daljnjem tekstu „Odbor”, koji je donio jednoglasno mišljenje o ovom pitanju 24. travnja 2001.

(23)

Odbor je započeo izjavom da „[…] se za oznaku izvornosti ili oznaku zemljopisnog podrijetla može smatrati da je postala uobičajenim imenom nekog proizvoda samo ako na dotičnom području ne postoji značajan dio zainteresirane javnosti koji i dalje određenu oznaku smatra oznakom zemljopisnog podrijetla […]; što se tiče područja na kojem je moralo doći do pretvorbe, potrebno je razmotriti stanje u Europskoj zajednici kao cjelini, budući da se Uredba primjenjuje na cijelom područje Zajednice i budući da Europska zajednica ima jedinstveno tržište. Stoga nije moguće razmatrati isključivo ni prvenstveno stanje u pojedinim državama članicama zasebno od drugih. Članak 3. Uredbe predviđa uzimanje u obzir države članice koja je država podrijetla, država članica koje su države potrošnje i drugih država članica, uključujući važeće propise Zajednice i nacionalne propise. […] Što se tiče zainteresirane javnosti, procjena će ovisiti o vrsti proizvoda i o javnosti kojoj je namijenjen taj proizvod. U ovom slučaju u kojem je dotični proizvod sir prvenstveno namijenjen potrošnji konačnog potrošača (ali i komercijalnim kupcima poput restorana, tvornica prehrambenih proizvoda itd.), bitna je šira javnost. Stoga je oznaka o kojoj se radi morala izgubiti svoje izvorno zemljopisno značenje upravo s obzirom na širu javnost. Pri utvrđivanju percepcije šire javnosti bitna su i ‚izravna’ mjerenja kao što su istraživanja javnog mnijenja i druge ankete, kao i ‚neizravna’ mjerenja poput razina proizvodnje i potrošnje, vrste i prirode označavanja koje se koristi, vrste i prirode oglašavanja koje se koristi za takve proizvode, korištenja pojma u rječnicima itd.”.

(24)

Vezano uz proizvodnju sira „Feta”, Odbor je napomenuo da proizvodnja u Grčkoj predstavlja 60 % ukupne proizvodnje ovog sira u Zajednici 90 % proizvodnje uz korištenje ovčjeg i kozjeg mlijeka u Zajednici; sir „Feta” proizveden od kravljeg mlijeka predstavlja 34 % ukupne proizvodnje u Zajednici i uglavnom je namijenjen trećim zemljama.

(25)

Što se tiče potrošnje, Odbor je naglasio da se 73 % potrošnje sira „Feta” zapravo događa u Grčkoj gdje godišnja potrošnja iznosi 10,5 kg po osobi, za razliku od 1,76 kg u ostatku EU-a. Iako je Odbor priznao da je potrošnja sira „Feta” svakako mnogo veća od toga u Danskoj i Njemačkoj, ipak je 15 odnosno 36 puta manja nego u Grčkoj. Prema Odboru, udio potrošnje „Fete” u ukupnoj potrošnji sira po glavi stanovnika također je značajan: samo u Grčkoj, od godišnje potrošnje od 14 kg sira po osobi 10,5 kg je „Feta”; u Danskoj je taj odnos 0,7 kg „Fete” prema 15 kg sira; u Francuskoj 0,13 kg „Fete” prema 20 kg sira; u Njemačkoj 0,29 kg „Fete” prema 19 kg sira.

(26)

Odbor je napomenuo da se „znatan dio proizvodnje izvan Grčke izvozi u države nečlanice i nema utjecaja na stanje oznake ‚Feta’ na jedinstvenom tržištu” i da „nepostojanje proizvodnje i potrošnje u nizu država članica ne utječe na generičku, odnosno negeneričku prirodu te oznake”.

(27)

Vezano uz analizu odgovarajućih nacionalnih propisa i propisa Zajednice, Odbor je primijetio da 12 država članica nema specifičnih propisa i da se na sir „Feta” primjenjuju opći propisi Zajednice i nacionalni propisi za sireve. Primijetio je da Grčka ima propise o „Feti” od 1935. a Danska od 1963., dok Austrija oznaku „Feta” koristi isključivo za određeni grčki proizvod prema bilateralnom sporazumu iz 1971.

(28)

Što se tiče metoda tržišnog plasmana sira „Feta” u Zajednici, Odbor je primijetio da se potrošaču nude „dva proizvoda, različitog sastava i organoleptičkih svojstava, pod istom oznakom”. Odbor je istaknuo da etikete za sir „Feta” koji ne potječe iz Grčke, izravno ili neizravno upućuju na Grčku, što podrazumijeva da se pojam „Feta” ne koristi kao „uobičajeno ime, bez ikakvog zemljopisnog značaja, istoznačno s bijelim sirom (od ovčjeg ili kravljeg mlijeka) u salamuri […]”; prema Odboru, „Feta” je „općenito predstavljena kao da ima grčko podrijetlo […]”.

(29)

Odbor jednoglasno zaključuje da oznaka „Feta” nije generička, osobito iz sljedećih razloga.

(30)

Proizvodnja i potrošnja „Fete” u velikoj su mjeri koncentrirane upravo u Grčkoj. Proizvodi koji se proizvode u drugim državama članicama (Njemačkoj, Danskoj i Francuskoj) koji možda nose naziv „Feta” prvenstveno se proizvode od kravljeg mlijeka, pomoću različite tehnologije, i izvoze u velikim količinama u države nečlanice. Stoga se ne može zaključiti da je oznaka „Feta” generička, jer na tržištu Zajednice dominira izvorni grčki proizvod. Također valja napomenuti da se u onim državama članicama koje nisu značajni proizvođači ni potrošači ne može smatrati da je oznaka „Feta” postala generička jer se ta riječ ne koristi kao uobičajeno ime. Kod potrošača naziv „Feta” uvijek budi pomisao na grčko podrijetlo i stoga nije nešto što je postalo uobičajenim a tako ni generičkim imenom u Zajednici.

(31)

S obzirom na odgovarajuće propise Zajednice i nacionalne propise, Znanstveni odbor napominje da u većini država članica ne postoje posebni propisi ni pravila za navedeni proizvod. Posebni propisi postoje samo u Grčkoj i Danskoj. Dansko zakonodavstvo koje dopušta proizvodnju proizvoda zvanog „Danska feta” znatno se razlikuje od grčkih propisa s obzirom na tehnička pitanja (korištenje ultrafiltriranog kravljeg, a ne ovčjeg ili kozjeg mlijeka i korištenje aditiva do 1994.). Uz to, Danska nije dostavila nikakav dokaz o tome da je oznaka „Feta” postala uobičajenim imenom koje bi se moglo koristiti uz ime zemlje koja ga proizvodi („Danska feta”) u vrijeme kada je ta država članica dopustila njegovo korištenje (1963.). Slično, nije dostavljen nikakav dokaz o njegovoj generičkoj prirodi u razdoblju nakon toga.

(32)

Činjenica da se oznaka „Feta” koristi u nomenklaturi zajedničke carinske tarife ili u zakonodavstvu Zajednice u području povrata izvoznih naknada nema utjecaja na percepciju, znanje i zaštitu te oznake na jedinstvenom tržištu jer to zakonodavstvo u ovom smislu nije bitno.

(33)

Komisija je primila na znanje savjetodavno mišljenje Znanstvenog odbora. Ona zauzima stajalište da iscrpna ukupna analiza pravnih, povijesnih, kulturoloških, političkih, društvenih, gospodarskih, znanstvenih i tehničkih informacija koje su dostavile države članice ili su prikupljene istraživanjem koje je provela ili financirala Komisija, dovodi do zaključka da nije ispunjen niti jedan od kriterija potrebnih prema članku 3. Uredbe (EEZ) br. 2081/92 za dokazivanje generičke prirode nekog naziva i da slijedom toga naziv „Feta” nije postao „nazivom poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda koji je, bez obzira na to što se odnosi na mjesto ili regiju u kojem je taj proizvod izvorno proizveden ili plasiran na tržište, postao uobičajenim imenom poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda”.

(34)

S obzirom da pojam „Feta” nije utvrđen kao generički, Komisija je potvrdila u skladu s člankom 17. stavkom 2. Uredbe (EEZ) br. 2081/92 da je prijava grčkih nadležnih tijela za upis naziva „Feta” kao zaštićene oznake izvornosti u skladu s njezinim člancima 2. i 4.

(35)

Naziv „Feta” je tradicionalan nezemljopisni naziv u smislu članka 2. stavka 3. Uredbe (EEZ) br. 2081/92. Pojmovi „regija” i „mjesto” navedeni u toj odredbi mogu se tumačiti samo s geomorfološkog i neadministrativnoga gledišta, budući da je vjerojatno da prirodni i ljudski čimbenici sadržani u dotičnom proizvodu prelaze administrativne granice. Prema gore navedenom članku 2. stavku 3., međutim, geografsko područje sadržano u oznaci ne može obuhvatiti cijelu zemlju. Stoga se u slučaju naziva „Feta” napominje da utvrđeno geografsko područje navedeno u drugoj alineji članka 2. stavka 2. točke (a) Uredbe (EEZ) br. 2081/92 obuhvaća samo kopneno područje Grčke i prefekturu Lezbos; svi su ostali otoci i otočja isključeni jer potrebni prirodni i/ili ljudski čimbenici ondje nisu primjenljivi. Štoviše, administrativna je definicija zemljopisnog područja pročišćena i razrađena jer specifikacija proizvoda koju su dostavila grčka nadležna tijela sadrži obvezne kumulativne uvjete: posebice, područje porijekla sirovina znatno je ograničeno jer mlijeko koje se koristi za proizvodnju sira „Feta” mora biti od ovaca i koza lokalnih pasmina iz tradicionalnog uzgoja, čija se ispaša mora temeljiti na biljkama koje uspijevaju na pašnjacima prikladnih regija.

(36)

Geografsko područje obuhvaćeno administrativnom definicijom koje udovoljava uvjetima specifikacije proizvoda dovoljno je jednolično da bi ispunilo uvjete iz članka 2. stavka 2. točke (a) i članka 4. stavka 2. točke (f) Uredbe (EEZ) br. 2081/92. Ekstenzivna i pregonska ispaša, ključne za metodu uzgoja ovaca i koza od kojih se dobivaju sirovine za proizvodnju sira „Feta”, rezultat su naslijeđene tradicije koja dopušta prilagodbu klimatskim promjenama i njihovom utjecaju na raspoloživu vegetaciju. To je dovelo do razvoja malih autohtonih pasmina ovaca i koza koje su izrazito jake i otporne, prilagođene opstanku u okolini koja nudi male količine hrane, ali je u smislu kakvoće bogata izrazito raznovrsnim biljnim svijetom, što gotovom proizvodu daje njegovu specifičnu aromu i okus. Tako su međudjelovanje navedenih prirodnih čimbenika i specifičnih ljudskih čimbenika, a osobito tradicionalna metoda proizvodnje koja zahtijeva cijeđenje bez pritiska, siru „Feta” donijeli njegov izvanredan međunarodni ugled.

(37)

S obzirom da specifikacija proizvoda koju su dostavila grčka nadležna tijela sadrži sve informacije potrebne u skladu s člankom 4. Uredbe (EEZ) br. 2081/92 a formalnom analizom te specifikacije nisu otkrivene nikakve očite pogreške u procjeni, naziv „Feta” treba regisrirati kao zaštićenu oznaku izvornosti.

(38)

Stoga Uredbu (EZ) br. 1107/96 treba u skladu s tim izmijeniti.

(39)

Odbor predviđen člankom 15. Uredbe (EEZ) br. 2081/92 nije donio mišljenje unutar roka koji je odredio njegov predsjednik. U skladu s četvrtim stavkom članka 15. Uredbe (EEZ) br. 2081/92, Komisija je prijedlog proslijedila Vijeću. Budući da Vijeće nije poduzelo nikakve korake unutar tromjesečnog roka predviđenog petim stavkom članka 15. iste Uredbe (EEZ) br. 2081/92, Komisija je dužna usvojiti predložene mjere,