CARINSKA KONVENCIJA

O PRIVREMENOM UVOZU PRIVATNIH CESTOVNIH VOZILA (1954.)

UGOVORNE STRANKE,

ŽELEĆI olakšati razvoj međunarodnog putovanja,

UZIMAJUĆI U OBZIR ciljeve Konvencije o cestovnom prometu, koju je donijela Konferencija Ujedinjenih naroda o cestovnom i motornom prometu održana u Ženevi od 23. kolovoza do 1. rujna 1949. te je bila otvorena za potpisivanje u Ženevi 19. rujna 1949.,

ODLUČILE SU sklopiti Konvenciju te su se sporazumjele o sljedećim odredbama:

POGLAVLJE I.

Definicije

Članak 1.

Za potrebe ove Konvencije:

POGLAVLJE II.

Uvoz bez plaćanja uvoznih carina i uvoznih poreza te oslobođen od uvoznih zabrana i ograničenja

Članak 2.

1.   Svaka ugovorna strana odobrava privremeni uvoz bez plaćanja uvoznih carina i uvoznih poreza te oslobođen od uvoznih zabrana i ograničenja, podložno ponovnom izvozu i drugim uvjetima utvrđenim ovom Konvencijom, vozila u vlasništvu osoba sa stalnim prebivalištem izvan njezinog teritorija, koja su uvezena ili korištena u njihove privatne svrhe prilikom privremenog posjeta vlasnika vozila ili drugih osoba sa stalnim prebivalištem izvan njezinog teritorija.

2.   Ugovorne strane mogu, pod uvjetima navedenim u ovoj Konvenciji, propisati da takva vozila moraju biti pokrivena ispravama za privremeni uvoz čime se jamči plaćanje uvoznih carina i uvoznih poreza ili jednakovrijednog iznosa podložnog posebnim odredbama članka 27. stavka 4., ako se vozila pokrivena ispravama za privremeni uvoz ponovo ne izvoze u propisanom roku.

Članak 3.

Gorivo sadržano u normalnim spremnicima goriva privremeno uvezenih vozila uvozi se bez plaćanja uvoznih carina i uvoznih poreza i uz oslobođenje od uvoznih zabrana i ograničenja, pri čemu se podrazumijeva da je uobičajeni spremnik onaj koji je napravio proizvođač za tip dotičnog vozila.

Članak 4.

1.   Sastavni dijelovi uvezeni za popravak određenog vozila koje je već privremeno uvezeno privremeno se uvoze bez plaćanja uvoznih carina i uvoznih poreza i uz oslobođenje od uvoznih zabrana i ograničenja. Ugovorne strane mogu zatražiti da ovi dijelovi budu pokriveni ispravama za privremeni uvoz.

2.   Zamijenjeni dijelovi koji nisu ponovno uvezeni podliježu uvoznim carinama i uvoznim porezima osim ako se, sukladno odredbama dotične države, mogu prepustiti državnoj riznici bez naknade ili uništiti, pod službenim nadzorom, na trošak dotičnih strana.

Članak 5.

Isprave za privremeni uvoz i međunarodne prometne isprave namijenjene za izdavanje osobama s boravkom u državi u koju su isprave uvezene koje žele ući u druge države i koje odgovarajuća strana udruženja, međunarodne organizacije ili carinska tijela ugovornih strana šalju ovlaštenim putničkim udruženjima, uvoze se bez plaćanja uvoznih carina i uvoznih poreza i uz oslobođenje od uvoznih zabrana i ograničenja.

POGLAVLJE III.

Izdavanje isprava za privremeni uvoz

Članak 6.

1.   Podložno takvim jamstvima i pod uvjetima koje sama određuje, svaka ugovorna stranka može ovlastiti udruženja, poput onih povezanih s međunarodnom organizacijom, da izravno ili putem odgovarajućih udruženja izdaju isprave za privremeni uvoz predviđene ovom Konvencijom.

2.   Isprave za privremeni uvoz mogu vrijediti za pojedinu državu ili carinsko područje, ili za nekoliko država ili carinskih područja.

3.   Rok valjanosti tih isprava ne smije prelaziti godinu dana od dana izdavanja.

Članak 7.

1.   Isprave za privremeni uvoz koji vrijede za teritorije svih ili nekih ugovornih strana poznati su kao CPD-karneti (carnets de passage en douane) i moraju biti u skladu sa standardnim obrascem iz Priloga I. ovoj Konvenciji.

2.   Ako CPD-karnet ne vrijedi za jedan ili nekoliko teritorija, udruženje izdavatelj to navodi na omotu i na uvoznim kuponima karneta.

3.   Isprave za privremeni uvoz koji vrijede samo za teritorij pojedine ugovorne stranke mogu biti u skladu sa standardnim obrascem iz Priloga II. ovoj Konvenciji. Ugovorne strane mogu također upotrebljavati i ostale isprave, u skladu sa svojim zakonodavstvom ili propisima.

4.   Razdoblje valjanosti isprava za privremeni uvoz, osim onih koje su izdala ovlaštena udruženja kako je predviđeno u članku 6., utvrđuje svaka ugovorna strana u skladu sa svojim zakonodavstvom i propisima.

5.   Svaka ugovorna strana drugim ugovornim stranama na zahtjev dostavlja obrasce isprava za privremeni uvoz koji vrijede za njezin teritorij, osim onih koji se pojavljuju u prilozima ovoj Konvenciji.

POGLAVLJE IV.

Podaci na ispravama za privremeni uvoz

Članak 8.

Isprave za privremeni uvoz koje izdaju ovlaštena udruženja sastavljaju se na ime osoba koje posjeduju privremeno uvezena vozila ili imaju vlasništvo ili kontrolu nad njima, pod uvjetom da se, ako je vozilo unajmljeno, isprave sastave na ime najmoprimca.

Članak 9.

1.   Deklarirana težina na ispravama za privremeni uvoz je neto težina vozila. Potrebno ju je izraziti u metričkom sustavu. U slučaju isprava koji vrijede samo za jednu državu, carinska tijela te države mogu propisati uporabu drugog sustava.

2.   Vrijednost koje se carini na ispravama za privremeni uvoz koji vrijede samo za jednu državu izražava se u valuti te države. Vrijednost deklarirana na CPD-karnetu izražava se u valuti države u kojoj je karnet izdan.

3.   Potrepštine i alate koji čine standardnu opremu vozila ne treba posebno deklarirati na ispravama za privremeni uvoz.

4.   Kada carinska tijela to zahtijevaju, dijelovi (kao što su kotači, gume i zračnice) i pribor koji ne čine standardnu opremu vozila (kao što su radio aparati, prikolice koje nisu prijavljene na zasebnoj ispravi, ili prtljažnici) prijavljuju se na ispravama za privremeni uvoz s potrebnim podacima (kao što je težina i vrijednost) te ih treba pokazati pri izlasku iz posjećene države.

Članak 10.

Svi podaci koje u isprave za privremeni uvoz unosi udruženje izdavatelj mogu biti izmijenjeni samo uz odobrenje udruženja izdavatelja ili jamca. Nije moguće unositi promjene nakon što su carinska tijela države uvoza prihvatile isprave, osim uz suglasnost tih istih tijela.

Članak 11.

1.   Vozila koja su uvezena pod pokrićem isprava za privremeni uvoz mogu upotrebljavati, u privatne svrhe, treće osobe koje su nositelji isprava propisno ovlastili, pod uvjetom da te treće osobe imaju stalno prebivalište izvan države uvoza te da također ispunjavaju ostale uvjete utvrđene ovom Konvencijom. Carinska tijela ugovornih strana imaju pravo zatražiti dokaze da su nositelji isprava propisno ovlastili te osobe te da ispunjavaju gore spomenute uvjete. Ako se taj dokaz ne pokaže dovoljnim, carinska tijela mogu zabraniti uporabu vozila u njihovoj državi pod pokrićem tih isprava. U slučaju unajmljenih vozila, svaka ugovorna strana može, ako se boji zlouporabe, zatražiti da nositelj isprava za privremeni uvoz bude nazočan u trenutku uvoza vozila.

2.   Neovisno o odredbama prethodnog stavka, carinska tijela ugovornih strana mogu dozvoliti, u posebnim okolnostima i pod uvjetima koje sama određuju, da vozilo koje prometuje pod pokrićem isprava za privremeni uvoza vozi osoba s uobičajenim boravištem u državi uvoza, posebno ako vozač vozi vozilo u ime ili po uputama nositelja isprava za privremeni uvoz.

POGLAVLJE V.

Uvjeti privremenog uvoza

Članak 12.

1.   Vozila navedena u ispravama za privremeni uvoz ponovno se izvoze u istom općem stanju, osim za trošenje i habanje, u roku valjanosti tih isprava. U slučaju unajmljenih vozila, carinska tijela ugovornih strana imaju pravo zatražiti ponovni izvoz vozila čim najmoprimac napusti državu privremenog uvoza.

2.   Dokaz o ponovnom izvozu pruža izlazna viza koju su carinska tijela države u koju su vozila privremeno uvezena propisno priložila ispravama za privremeni uvoz.

Članak 13.

1.   Neovisno o zahtjevu za ponovni izvoz utvrđen člankom 12., ne zahtjeva se ponovni izvoz teško oštećenih vozila u slučaju propisno dokumentiranih nezgoda, pod uvjetom da vozila:

ovisno o zahtjevima carinskih tijela.

2.   Kada se privremeno uvezeno vozilo ne može ponovno izvesti zbog zapljene, izuzev kad se radi o zapljeni u sudskoj parnici privatnih osoba, zahtjev za ponovnim izvozom u roku valjanosti isprava za privremeni uvoz obustavlja se dok je zapljena na snazi.

3.   Carinska tijela, koliko god je to moguće, obavještavaju udruženje jamca o zapljenama koje su napravljene na njihov zahtjev ili od strane tih carinskih tijela, vozila uvezenih pod pokrićem isprava za privremeni uvoz za koje ta udruženja jamče te ih obavještavaju o mjerama koje namjeravaju poduzeti.

4.   Kada je vozilo ili predmet popisan u ispravama izgubljen ili ukraden tijekom zaplijene, izuzev kad se radi o zaplijeni u sudskoj parnici privatnih osoba, nikakve uvozne carine i uvozni porezi ne smiju se zaračunati nositelju isprava za privremeni uvoz, koji carinskim tijelima treba predočiti dokaze o zapljeni.

Članak 14.

Vozila uvezena u teritorij jedne od ugovornih strana pod pokrićem isprava za privremeni uvoz ne smiju se niti slučajno upotrebljavati za prijevoz uz naplatu, naknadu ili iz drugih razloga između točaka unutar granica tog teritorija.

Članak 15.

Osobe koje imaju pravo na pogodnosti privremenog uvoza mogu, tijekom razdoblja valjanosti isprava za privremeni uvoz, uvesti vozila pokrivena tim ispravama koliko je to potrebno, pod uvjetom da imaju vizu odnosnog carinskog službenika za svaki prolaz (ulazak i izlazak) ako carinska tijela to zatraže. Isprave za privremeni uvoz mogu vrijediti samo za jedno putovanje.

Članak 16.

Kada se za svaki prolaz upotrebljavaju isprave za privremeni uvoz bez kupona koji se mogu otrgnuti, vize koje izdaju carinski službenici između prvog ulaska i zadnjeg izlaska su privremene. Bez obzira na to, kada je zadnja viza privremena izlazna viza, ona se prihvaća kao dokaz ponovnog izvoza privremeno uvezenog vozila ili sastavnih dijelova.

Članak 17.

Kada se za svaki prolaz upotrebljavaju isprave za privremeni uvoz bez kupona koji se mogu otrgnuti, svaki ulazak se odnosi na prolaz dokumenta na carini, a svaki sljedeći izlaz predstavlja njihovo konačno razduženje, osim kako je predviđeno u članku 18.

Članak 18.

Kada su carinska tijela države konačno i bezuvjetno razdužila isprave za privremeni uvoz, više ne mogu tražiti od udruženja jamca plaćanje uvoznih carina i uvoznih poreza, osim ako je potvrda o razduženju dobivena nepropisno ili uz prijevaru.

Članak 19.

Vize na ispravama za privremeni uvoz koje se upotrebljavaju pod uvjetima utvrđenim ovom Konvencijom ne podliježu plaćanju naknada za rad carinske službe u ovlaštenom radnom vremenu carinarnica i postaja.

POGLAVLJE VI.

Produljenje valjanosti i obnova isprava za privremeni uvoz

Članak 20.

Pomanjkanje dokaza o ponovnom izvozu privremeno uvezenih vozila u danom vremenskom roku zanemaruje se kada se vozila predoče carinskim tijelima za ponovni izvoz u roku od 14 dana od isteka krajnjeg roka privremenog ulaska vozila te se daju zadovoljavajuća objašnjenja o kašnjenju.

Članak 21.

Svaka ugovorna strana priznaje valjanima produljenja valjanosti CPD-karneta koje je odobrila druga ugovorna stranka u skladu s postupkom utvrđenim u Prilogu 3. ovoj Konvenciji.

Članak 22.

1.   Zahtjevi za produljenje valjanosti isprava za privremeni uvoz podnose se nadležnim carinskim tijelima prije isteka razdoblja valjanosti dotičnih isprava, osim ako je to onemogućeno višom silom. Ako je ispravu za privremeni uvoz izdalo ovlašteno udruženje, zahtjev za produljenje podnosi udruženje koje jamči isprave.

2.   Produljenja vremenskog roka potrebnog za ponovni izvoz privremeno uvezenih vozila ili sastavnih dijelova odobravaju se kada odnosne osobe na zadovoljstvo carinskih tijela mogu dokazati da su zbog više sile spriječeni ponovno izvesti navedena vozila ili sastavne dijelove u danom vremenskom roku.

3.   Valjanost isprava za privremeni uvoz može se produljiti samo jednom za najviše jednu godinu. Po isteku tog roka, mora se izdati i dostaviti novi karnet u zamjenu za raniji karnet.

Članak 23.

Svaka ugovorna strana može, osim ako uvjeti privremenog uvoza više nisu udovoljeni, ovlastiti, podložno bilo kakvim kontrolnim mjerama koje smatraju potrebnim, obnovu isprava za privremeni uvoz koje izdaju ovlaštena udruženja, a u vezi s vozilima ili sastavnim dijelovima privremeno uvezenim na njezin teritorij. Zahtjeve za obnovu podnosi udruženje jamac.

POGLAVLJE VII.

Zakonsko uređenje isprava za privremeni uvoz

Članak 24.

1.   Ako isprave za privremeni uvoz nisu propisno razdužene, carinska tijela države uvoza prihvaćaju (bilo da su isprave istekle ili ne) kao dokaz ponovnog izvoza vozila ili sastavnih dijelova predočenje potvrde koja se temelji na standardnom obrascu prikazanom u Prilogu 4. ovoj Konvenciji, koju izdaje službeno tijelo (konzul, carina, policija, gradonačelnik, sudski činovnik itd.), a kojom se potvrđuje da su im odnosna vozila ili sastavni dijelovi predočeni i da se nalaze izvan države uvoza. Kao alternativa, prihvaćaju bilo koji drugi valjani dokumentirani dokaz da se vozila ili sastavni dijelovi nalaze izvan države privremenog uvoza. U slučaju isprava koje nisu istekle, izuzev CPD-karneta, isprave se podnose u isto vrijeme kao i gore navedeni dokaz. U slučaju karneta, carinska tijela kao dokaz ponovnog izvoza vozila ili sastavnih dijelova prihvaćaju vize koje su na njih unijela carinska tijela naknadno posjećenih država.

2.   U slučaju uništenja, gubitka ili krađe isprave za privremeni uvoz koja nije propisno razdužena, ali se odnosi na vozilo ili sastavne dijelove koji su ponovno izvezeni, carinska tijela države uvoza prihvaćaju kao dokaz ponovnog izvoza predočenje potvrde koja se temelji na standardnom obrascu prikazanom u Prilogu 4. ovoj Konvenciji i koju izdaje službeno tijelo (konzul, carina, policija, gradonačelnik, sudski činovnik itd.), a kojom se potvrđuje da su im dotična vozila ili sastavni dijelovi predočeni i da se nalaze izvan države uvoza nakon datuma isteka isprave. Kao alternativa, prihvaćaju bilo koji drugi valjani dokumentirani dokaz da se vozila ili sastavni dijelovi nalaze izvan države privremenog uvoza.

3.   U slučaju uništenja, gubitka ili krađe CPD-karneta dok se vozilo ili sastavni dijelovi na koje se on odnosi nalaze na teritoriju jedne od ugovornih strana, carinska tijela te stranke, na zahtjev dotičnog udruženja, prihvaćaju zamjensku ispravu, čija valjanost ističe na dan isteka roka valjanosti karneta koji zamjenjuje. Tim se prihvaćanjem poništava prijašnje prihvaćanje uništenog, izgubljenog ili ukradenog karneta. U slučaju zlouporabe karneta nakon što ga carinska tijela i udruženje izdavatelj ponište, potonji se ne smije smatrati odgovornim za plaćanje uvoznih carina i uvoznih poreza. Ako je, umjesto zamjenske isprave, za ponovni izvoz vozila ili sastavnih dijelova izdana izvozna dozvola ili neka slična isprava, izlazna se viza na toj dozvoli ili ispravi smatra dovoljnim dokazom za ponovni izvoz.

4.   Ako je vozilo ukradeno nakon što je ponovno izvezeno iz države privremenog uvoza, bez da je izlaz propisno ovjeren na ispravama za privremeni uvoz te ako na ispravama ne postoje ulazne vize carinskih tijela naknadno posjećenih država, isprave se unatoč tome mogu zakonski urediti pod uvjetom da udruženje jamac predoči isprave zajedno sa zadovoljavajućim dokazom o krađi. Ako isprave za privremeni uvoz nisu istekle, carinska tijela mogu zatražiti njihovu predaju.

Članak 25.

U slučaju navedenom u članku 24., carinska tijela imaju pravo naplatiti upravnu pristojbu.

Članak 25.(a)

Nadležna carinska tijela ne zahtijevaju plaćanje uvoznih carina i uvoznih poreza ako je, na njihovo zadovoljstvo, dokazano da se vozilo uvezeno pod pokrićem isprava za privremeni uvoz više ne može ponovno izvesti zato što je uništeno ili nepovratno izgubljeno zbog više sile.

Članak 26.

Carinska tijela nemaju pravo zahtijevati od udruženja jamca plaćanje uvoznih carina i uvoznih poreza na privremeno uvezena vozila ili sastavne dijelove ako udruženju jamcu nije upućena službena obavijest o nerazduženosti isprava za privremeni uvoz u roku od godine dana od datuma isteka roka valjanosti navedenih isprava. Carinska tijela udruženju jamcu pružaju pojedinosti o iznosu uvoznih carina i uvoznih poreza u roku od godine dana od obavijesti o nerazduženosti. Obveza udruženja jamaca glede tih iznosa prestaje ako se ti podaci ne pruže u roku od tog jednogodišnjeg razdoblja.

Članak 27.

1.   Udruženja jamci imaju razdoblje od godinu dana od dana obavijesti o nerazduženosti isprava za privremeni uvoz u kojoj treba dostaviti dokaze o ponovnom izvozu dotičnih vozila ili sastavnih dijelova pod uvjetima utvrđenim u ovoj Konvenciji. Međutim, to razdoblje može stupiti na snagu tek od dana isteka valjanosti isprava za privremeni uvoz. U slučaju da carinska tijela ospore valjanost predočenih dokaza, moraju o tome obavijestiti jamca u roku koji nije dulji od godine dana.

2.   U slučaju da takav dokaz ne bude dostavljen u dozvoljenom roku, udruženje jamac deponira ili privremeno plaća, i to u roku od najviše tri mjeseca, dugovane uvozne carine i uvozne poreze. Isti polog odnosno plaćanje postaje konačno nakon razdoblja od jedne godine od dana deponiranja ili privremenog plaćanja. Tijekom potonjeg razdoblja, udruženje jamac još uvijek može iskoristiti pogodnosti povrata deponiranog ili plaćenog iznosa predviđene prethodnim stavkom.

3.   Za države čije odredbe ne predviđaju polaganje ili privremeno plaćanje uvoznih carina i uvoznih poreza, smatra se da je plaćanje izvršeno sukladno odredbama prethodnog stavka konačno, što podrazumijeva da se može ostvariti povrat plaćenih iznosa ako se ispune uvjeti navedeni u ovom članku.

4.   U slučaju nerazduženosti isprava za privremeni uvoz, od udruženja jamca se ne zahtijeva plaćanje iznosa koji je veći od ukupnog iznosa uvoznih carina i uvoznih poreza koji se primjenjuju na vozila ili sastavne dijelove koji nisu ponovno izvezeni, zajedno s kamatom ako se ista naplaćuje.

Članak 28.

U slučaju prijevare, prekršaja ili zlouporabe, i bez obzira na odredbe ove Konvencije, ugovorne su strane slobodne pokrenuti postupak protiv osoba koje koriste isprave za privremeni uvoz radi povrata uvoznih carina i uvoznih poreza te izricanja kazni za koje su te osobe odgovorne. U tim slučajevima udruženja jamci su dužna pružiti pomoć carinskim tijelima.

POGLAVLJE VIII.

Ostale odredbe

Članak 29.

Ugovorne strane nastoje ne uvesti carinske postupke koji bi mogli ometati razvoj međunarodnog putovanja.

Članak 30.

Da bi ubrzale carinske postupke, susjedne ugovorne strane nastoje postaviti svoje odgovarajuće carinske postaje blizu jedne drugima te ih držati otvorenim u isto vrijeme.

Članak 31.

U slučaju povrede odredbi ove Konvencije, bilo kakve zamjene, lažnog iskazivanja ili čina koji osobu ili predmet tjera na nepropisno korištenje uvoznog sustava utvrđenog ovom Konvencijom, prekršitelj podliježe kaznama propisanim zakonodavstvom države u kojoj je prekršaj napravljen.

Članak 32.

Niti jedna odredba Konvencije ne sprečava ugovorne stranke koje pripadaju carinskoj ili gospodarskoj uniji da donesu posebne odredbe koje se odnose na stanovnike država koje pripadaju navedenoj uniji.

Članak 32. a

Ova Konvencija ne sprečava primjenu većih pogodnosti koje ugovorne strane odobravaju ili žele odobriti unilateralnim odredbama ili bilateralnim i multilateralnim sporazumima, pod uvjetom da te pogodnosti ne ometaju primjenu odredbi ove Konvencije. Ugovornim se stranama predlaže da se odreknu zahtjeva za ispravama za privremeni uvoz i za jamstva.

POGLAVLJE IX.

Završne odredbe

Članak 33.

1.   Ova je Konvencija otvorena za potpisivanje do 31. prosinca 1954. u ime bilo koje države članice Ujedinjenih naroda i bilo koje druge države koja je pozvana na prisustvovanje Konferenciji Ujedinjenih naroda o carinskim postupcima za privremeni uvoz privatnih cestovnih motornih vozila i za turizam, održanoj u New Yorku u svibnju i lipnju 1954., u daljnjem tekstu konferencija.

2.   Ova Konvencija podliježe ratifikaciji, a isprave o ratifikaciji deponiraju se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

Članak 34.

1.   Od 1. siječnja 1955. ovoj Konvenciji mogu pristupiti sve države navedene u članku 33. stavku 1. i sve druge države koje je tako pozvalo Ekonomsko i socijalno vijeće Ujedinjenih naroda. Također je otvorena za pristup svakom starateljskom području na kojem su Ujedinjeni narodi upravna vlast.

1.a   Svaka regionalna organizacija za ekonomsku integraciju može, u skladu sa stavkom 1. ovog članka, postati ugovorna stranka ove Konvencije. Takva organizacija koja je pristupila ovoj Konvenciji glavnog tajnika Ujedinjenih naroda obavještava o svojoj nadležnosti i svim njezinim naknadnim promjenama glede pitanja koja uređuje ova Konvencija. Organizacija i njezine države članice mogu, bez odstupanja od obveza iz ove Konvencije, odlučiti o svojim odgovarajućim odgovornostima za izvršavanje obveza iz ove Konvencije.

2.   Pristupanje se obavlja deponiranjem isprava o pristupanju kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

Članak 35.

1.   Ova Konvencija stupa na snagu devedesetog dana od dana deponiranja 15. isprave o ratifikaciji ili pristupanju bez rezerve ili s rezervama prihvaćenim u skladu s člankom 39.

2.   Za svaku državu ili regionalnu organizaciju za ekonomsku integraciju koja ratificira ili pristupi Konvenciji nakon dana deponiranja 15. isprave o ratifikaciji ili pristupanju u skladu s prethodnim stavkom, Konvencija stupa na snagu 90. dana od dana kada ta država ili regionalna organizacija za ekonomsku integraciju deponira svoju instrument ratifikacije ili pristupanja, bez rezerve ili s rezervama prihvaćenim u skladu s člankom 39.

Članak 36.

1.   Nakon što je ova Konvencija bila na snazi tri godine, svaka je ugovorna strana može otkazati obaviješću upućenom glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

2.   Otkaz počinje djelovati 15 mjeseci od dana kada glavni tajnik Ujedinjenih naroda primi obavijest o otkazu.

Članak 37.

Ova Konvencija prestaje biti pravovaljana ako se nakon stupanja na snagu broj ugovornih strana za bilo koje razdoblje ili u 12 uzastopnih mjeseci smanji na manje od osam.

Članak 38.

1.   Svaka država može, u trenutku deponiranja svojeg instrumenta ratifikacije ili pristupanja ili u bilo koje vrijeme nakon toga, putem obavijesti koja se upućuje glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, izjaviti da se ova Konvencija primjenjuje na sve ili na nekoliko teritorija za čije je međunarodne odnose odgovorna. Ova se Konvencija primjenjuje na teritorije navedene u obavijesti od devedesetog dana nakon što ju je glavni tajnik primio ako obavijest nije popraćena rezervom, ili od devedesetog dana od dana stupanja na snagu obavijesti u skladu s člankom 39., ili na dan stupanja na snagu Konvencije za odnosnu državu, prema tome koji je kasniji.

2.   Svaka država koja je prema prethodnom stavku dala izjavu kojom proširuje primjenu ove Konvencije na teritorij za čije je međunarodne odnose ona odgovorna može zasebno otkazati Konvenciju glede navedenog teritorija u skladu s odredbama članka 36.

Članak 39.

1.   Rezerve stavljene na ovu Konvenciju prije potpisivanja Završnog akta dopuštaju se ako ih je prihvatila većina članova konferencije i ako su upisane u Završni akt.

2.   Rezerve stavljene nakon potpisivanja Završnog akta ne dopuštaju se ako je jedna trećina država potpisnica ili ugovornih strana uložila primjedbu kako je u daljnjem tekstu predviđeno.

3.   Tekst svake rezerve koju je glavnom tajniku Ujedinjenih naroda predala država ili regionalna organizacija za ekonomsku integraciju u trenutku potpisivanja, deponiranja instrumenta ratifikacije ili pristupa ili neke druge obavijesti iz članka 38. glavni tajnik šalje svim ugovornim strankama koje su u tome trenutku potpisale Konvenciju, ratificirale je ili joj pristupile. Ako jedna trećina tih ugovornih strana uloži primjedbu u roku od devedeset dana od dana slanja, rezerve se ne prihvaćaju. Glavni tajnik sve ugovorne strane navedene u ovom stavku obavješćuje o svim prigovorima koje je dobio, ali i o prihvaćanju ili odbacivanju rezerve.

4.   Prigovor države koja je potpisala, ali nije ratificirala Konvenciju prestaje biti pravovaljan ako, u roku od devet mjeseci od dana ulaganja prigovora, država koja ulaže prigovor ne ratificira Konvenciju. Ako se, kao posljedica prestanka pravovaljanosti prigovora, rezerva prihvati primjenom prethodnog stavka, glavni tajnik o tome obavješćuje sve ugovorne strane navedene u dotičnom stavku. Tekst se svake rezerve ne šalje svakoj državi potpisnici iz prethodnog stavka ako dotična država ne ratificira Konvenciju u roku od tri godine od dana potpisivanja u njezino ime.

5.   Ugovorna stranka koja polaže rezervu može, u razdoblju od 12 mjeseci od dana obavijesti glavnog tajnika iz stavka 3. da je rezerva odbačena u skladu s postupkom predviđenim u tom stavku, povući rezervu, u kojem slučaju instrument ratifikacije ili pristupanja, ili obavijest iz članka 38., ovisno o slučaju, stupa na snagu u odnosu na tu ugovornu stranu počevši od dana povlačenja. U očekivanju takvog povlačenja, instrument ili obavijest, ovisno o slučaju, prestaju biti pravovaljani, osim ako se, primjenom odredbi stavka 4., rezerva naknadno prihvati.

6.   Rezerve prihvaćene u skladu s ovim člankom mogu se povući u bilo kojem trenutku putem obavijesti upućene glavnom tajniku.

7.   Od nijedne se ugovorne strane ne zahtijeva da ugovornoj strani koja stavlja rezervu pruži povlastice odredbi na koje se te rezerve primjenjuju. Svaka ugovorna strana koja to pravo iskoristi o tome obavješćuje glavnog tajnika, a potonji o toj odluci obavješćuje sve države potpisnice i ugovorne strane.

Članak 40.

1.   Svaki spor između dviju ili više ugovornih strana koji se odnosi na tumačenje ili primjenu ove Konvencije treba rješavati, ako je moguće, pregovorima između strana u sporu.

2.   Svaki spor koji se ne riješi pregovorima podvrgava se arbitraži ako to zahtijeva bilo koja od ugovornih strana u sporu i upućuje se, ovisno o slučaju, jednom ili više arbitara koje dogovorno odaberu strane u sporu. Ako se u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva za arbitražu stranke u sporu ne uspiju sporazumjeti o odabiru arbitra ili arbitara, svaka ugovorna strana može tražiti od predsjednika Međunarodnog suda da imenuje samo jednog arbitra kojemu se spor upućuje na rješavanje.

3.   Odluka arbitra ili arbitara imenovanih prema prethodnom stavku obvezujuća je za dotične ugovorne strane.

Članak 41.

1.   Nakon što je ova Konvencija bila na snazi tri godine, svaka ugovorna stranka može, putem obavijesti upućene glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, zahtijevati da se sazove konferencija u svrhu razmatranja Konvencije. Glavni tajnik sve ugovorne strane obavješćuje o zahtjevu te saziva revizijsku konferenciju ako ga, u roku od četiri mjeseca od dana obavijesti glavnog tajnika, najmanje polovica ugovornih strana obavijesti o njihovom slaganju sa zahtjevom.

2.   Ako se konferencija sazove u skladu s prethodnim stavkom, glavni tajnik o tome obavješćuje sve ugovorne strane te ih poziva da u roku od tri mjeseca predaju prijedloge za koje žele da se razmotre na konferenciji. Glavni tajnik svim ugovornim stranama najmanje tri mjeseca prije datuma održavanja konferencije prenosi privremeni dnevni red konferencije zajedno s tekstovima takvih prijedloga.

3.   Glavni tajnik na sve konferencije sazvane u skladu s ovim člankom poziva sve ugovorne strane i sve ostale države članice Ujedinjenih naroda ili bilo kojih drugih specijaliziranih agencija.

Članak 42.

1.   Svaka ugovorna strana može predložiti jednu ili više izmjena ove Konvencije. Tekst svake predložene izmjene dostavlja se glavnom tajniku Ujedinjenih naroda koji ih prenosi svim ugovornim stranama.

2.   Svaka predložena izmjena prenesena u skladu s prethodnim stavkom smatra se prihvaćenom ako nijedna ugovorna stranka ne stavi primjedbu u roku od šest mjeseci od dana kada je glavni tajnik prenio predložene izmjene. Regionalne organizacije za ekonomsku integraciju koje su ugovorne strane ove Konvencije unutar djelokruga svojih ovlasti koriste pravo na stavljanje primjedbi. U tom slučaju države članice navedenih organizacija koje su ugovorne strane ove Konvencije nisu ovlaštene pojedinačno koristiti to pravo.

3.   Glavni tajnik obavješćuje sve ugovorne strane što je prije moguće je li stavljena primjedba na predložene izmjene, a ako nije stavljena nijedna primjedba, izmjena stupa na snagu za sve ugovorne strane tri mjeseca nakon isteka razdoblja od šest mjeseci navedenog u prethodnom stavku.

Članak 43.

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda sve ugovorne strane i države članice Ujedinjenih naroda obavješćuje o sljedećem:

Članak 44.

Izvornik ove Konvencije deponira se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda koji njezine ovjerene preslike dostavlja svim ugovornim stranama i svim državama članicama Ujedinjenih naroda.

PRILOZI

Annex 1/Annexe 1

MODEL OF CARNET DE PASSAGE EN DOUANE

MODÈLE DE CARNET DE PASSAGE EN DOUANE

The carnet is issued in English and French

The dimensions of the carnet are 21 × 29,7 cm

The issuing association shall insert its name on each voucher and shall include the initials of the international organization to which it belongs

Toutes les mentions imprimées du carnet de passage en douane sont rédigées en français et en anglais

Les dimensions sont de 21 × 29,7 cm

L'association qui délivre le carnet doit faire figurer son nom sur chacun des volets et faire suivre ce nom des initiales de l'organisation internationale à laquelle elle est affiliée

Prilog II.

TRIPTIH

Triptih je tiskan na nacionalnom jeziku države uvoza i, prema želji, također i na nekom drugom jeziku.

Dimenzije su 13 × 29,5 cm.

Annex 4/Annexe 4

MODEL CERTIFICATE FOR THE ADJUSTMENT OF UNDISCHARGED, DESTROYED, LOST OR STOLEN TEMPORARY IMPORTATION PAPERS (CERTIFICATE OF LOCATION)

MODÈLE DE CERTIFICAT POUR LA RÉGULARISATION DES TITRES D′IMPORTATION TEMPORAIRE NON DÉCHARGÉS, DÉTRUITS, PERDUS OU VOLÉS (CERTIFICAT DE PRÉSENCE)

PRIHVAĆANJE REZOLUCIJE UJEDINJENIH NARODA

od 2. srpnja 1993.

o primjenljivosti karneta za prolaz preko carine i CPD karneta za privatna cestovna vozila

Radi primjene Carinske konvencije o privremenom uvozu privatnih cestovnih vozila (New York, 1954.), Zajednica ovime obavješćuje glavnog tajnika Ujedinjenih naroda da prihvaća rezoluciju Ujedinjenih naroda od 2. srpnja 1993. o primjenljivosti karneta za prolaz preko carine i CPD karneta za privatna cestovna vozila.

Zajednica rezoluciju primjenjuje, u okviru svojih odnosa s ugovornim stranama, na svaku od strana koje su također prihvatile instrument.

Zajednica također primjenjuje preporuku Vijeća za carinsku suradnju od 25. lipnja 1992. o CPD karnetu (1) ako se odnosi na privatna cestovna vozila.

Tekst rezolucije Ujedinjenih naroda navodi se u daljnjem tekstu.

(1)  SL L 289, 24.11.1993., str. 42.

REZOLUCIJA UJEDINJENIH NARODA

od 2. srpnja 1993.

o primjenljivosti karneta za prolaz preko carine i CPD karneta za privatna cestovna vozila

Za ugovorne strane Carinske konvencije iz 1954. o privremenom uvozu privatnih cestovnih vozila (4. lipnja. 1954.)

RADNA SKUPINA UN-a/EEZ-a ZA CARINSKA PITANJA KOJA UTJEČU NA PRIJEVOZ,

PODSJEĆAJUĆI se odredbi članka 7. stavka 1. Carinske konvencije o privremenom uvozu privatnih cestovnih vozila (4. lipnja 1954.) (u daljnjem tekstu Konvencija o vozilima iz 1954.),

PODSJEĆAJUĆI da se Prilogom I. ovoj Konvenciji utvrđuje obrazac za isprave za privremeni uvoz (karnete za prolaz preko carine) koji se upotrebljavaju za privremeni uvoz privatnih cestovnih vozila te da su ovaj obrazac, kao i uvjeti za njegovu uporabu, praktički jednaki onima za isprave za privremeni uvoz (CPD karnet) utvrđenim Konvencijom o privremenom uvozu, Prilogom A Dodatkom II. (u daljnjem tekstu Istanbulska konvencija),

PRIMJEĆUJUĆI da su udruženja izdavatelji i udruženja jamci, koja djeluju u skladu s Konvencijom o vozilima iz 1954., jednaka onima koja djeluju u skladu s Istanbulskom konvencijom,

SVJESNA važnosti da se osigura neometani prijelaz s Konvencije o vozilima iz 1954. na Prilog C Istanbulskoj konvenciji te da udruženja izdavatelja i udruženja jamaca izbjegnu nepotrebne neprilike,

PRIZNAJUĆI volju udruženja izdavatelja i udruženja jamaca, koja djeluju u skladu s Konvencijom o vozilima, da omoguće odgovarajućim izdavačkim i jamstvenim lancima da također djeluju u skladu s Prilozima A i C Istanbulskoj konvenciji, ako se tiče cestovnih motornih vozila za privatnu upotrebu i prikolica, te njihovu obvezu da jamče za CPD karnete predviđene dvjema konvencijama,

PREPORUČUJE da one ugovorne stranke Konvencije o vozilima iz 1954. koje prihvaćaju karnet za privremeni uvoz privatnih cestovnih vozila prihvate i obrazac karneta utvrđen Prilogom I. Konvenciji o vozilima iz 1954. i dokumente o privremenom uvozu (CPD karnet) utvrđene Istanbulskom konvencijom, Dodatkom 11. Prilogu A;

ZAHTIJEVA od izvršnog tajnika Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu da ugovorne stranke Konvencije o vozilima iz 1954. obavijesti o obvezi udruženja izdavatelja i udruženja jamaca da jamče, vis-à-vis carinske uprave, za karnete predviđene dvjema konvencijama. Izvršni je tajnik također dužan takvoj obavijesti priložiti ovu rezoluciju;

ZAHTIJEVA od svake ugovorne strane Konvencije o vozilima iz 1954. da izvršnog tajnika Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu obavijesti prihvaća li ili ne prihvaća ovu rezoluciju. Takvu obavijest treba poslati u roku od godine dana od dana kada izvršni tajnik ugovorne strane obavijesti o obvezi udruženja izdavatelja i udruženja jamaca da jamče za karnete predviđene dvjema konvencijama;

U slučaju prihvaćanja, ugovorna strana također obavješćuje izvršnog tajnika o datumu početka primjene preporuke i uvjetima za primjenu iste.

Neobavješćivanje izvršnog tajnika Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu u roku od godine dana znači da ugovorna strana nije u mogućnosti prihvatiti rezoluciju. Međutim, ugovorna strana ovu rezoluciju može prihvatiti kasnije.

Izvršni tajnik ove informacije prenosi carinskim upravama ugovornih strana Konvencije o vozilima iz 1954. Također ih prenosi glavnom tajniku Vijeća za carinsku suradnju, regionalnim organizacijama za gospodarsku integraciju koje mogu postati ugovorne stranke te Međunarodnom turističkom savezu i Međunarodnom automobilskom savezu.

31994D0110

VIJEĆE ODLUKA VIJEĆA

od 16. prosinca 1993.

o zaključivanju Carinske konvencije o privremenom uvozu privatnih cestovnih vozila (1954.) i prihvaćanju rezolucije Ujedinjenih naroda od 2. srpnja 1993. o primjenljivosti karneta za prolaz preko carine i karneta CPD za privatna cestovna vozila

(94/110/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 113., u vezi s njegovim člankom 228. stavkom 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da Carinska konvencija o privremenom uvozu privatnih cestovnih vozila, o kojoj se pregovaralo pod pokroviteljstvom Organizacije Ujedinjenih naroda te koja je potpisana u New Yorku 4. lipnja 1954., uključuje uvjete i postupke privremenog uvoza privatnih cestovnih vozila na carinskom području Zajednice i trećih zemalja, te koja predstavlja carinski sporazum koji može pomoći međunarodnoj trgovini;

budući da je, prema članku 34. stavkom 1. točki (a) Konvencija otvorena za pristupanje regionalnim organizacijama za ekonomsku integraciju;

budući da su, nadalje, sve države članice Zajednice, osim Grčke, ugovorne strane Konvencije;

budući da Zajednica, ako želi postati ugovorna strana, mora položiti instrument o pristupanju glavnom tajniku Organizacije Ujedinjenih naroda;

budući da su postojeće odredbe Zajednice o privremenom uvozu cestovnih vozila za privatnu uporabu u skladu s odredbama Konvencije te stoga nema potrebe izraziti ikakve rezerve u vezi s Konvencijom;

budući da je primjereno odobriti Konvenciju;

budući da bi bilo primjereno istodobno prihvatiti rezoluciju Ujedinjenih naroda od 2. srpnja 1993. o primjenljivosti karneta za prolaz preko carine i karneta CPD za privatna cestovna vozila,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

1.   Ovim se, u ime Zajednice, odobrava Carinska konvencija o privremenom uvozu privatnih cestovnih vozila.

Tekst Konvencije naveden je u Prilogu I.

2.   Ovim Zajednica prihvaća rezoluciju Ujedinjenih naroda od 2. srpnja 1993. o primjenljivosti karneta za prolaz preko carine i karneta CPD za privatna cestovna vozila, ovisno o uvjetima navedenim u Prilogu II. ovoj Odluci.

Članak 2.

1.   Ovim je, u ime Zajednice, predsjednik Vijeća ovlašten imenovati osobu ovlaštenu za polaganje instrumenta o pristupanju Konvenciji.

2.   Tako imenovana osoba obavješćuje glavnog tajnika Organizacije Ujedinjenih naroda o prihvaćanju rezolucije.

3.   Komisija je ovim ovlaštena glavnom tajniku Ujedinjenih naroda prenijeti informacije predviđene člankom 34. stavkom 1. točkom (a) Konvencije, nakon savjetovanja s državama članicama i nakon polaganja instrumenta o pristupanju iz stavka 1.

PRILOG I.

PRILOG II.