EUR-Lex Access to European Union law
This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 01997R0515-20151008
Council Regulation (EC) No 515/97 of 13 March 1997 on mutual assistance between the administrative authorities of the Member States and cooperation between the latter and the Commission to ensure the correct application of the law on customs and agricultural matters
Consolidated text: Uredba Vijeća (EZ) br. 515/97 od 13. ožujka 1997. o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i o suradnji potonjih s Komisijom radi osiguravanja pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima
Uredba Vijeća (EZ) br. 515/97 od 13. ožujka 1997. o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i o suradnji potonjih s Komisijom radi osiguravanja pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima
1997R0515 — HR — 08.10.2015 — 003.001
Ovaj je dokument samo dokumentacijska pomoć za čiji sadržaj institucije ne preuzimaju odgovornost
|
UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 515/97 od 13. ožujka 1997. ( L 082 22.3.1997, 1) |
|
|
|
|||
|
br. |
stranica |
datum |
||
|
L 122 |
36 |
16.5.2003 |
||
|
UREDBA (EZ) br. 766/2008 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 9. srpnja 2008. |
L 218 |
48 |
13.8.2008 |
|
|
UREDBA (EU) 2015/1525 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 9. rujna 2015. |
L 243 |
1 |
18.9.2015 |
|
UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 515/97
od 13. ožujka 1997.
o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i o suradnji potonjih s Komisijom radi osiguravanja pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima
VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegove članke 43. i 235.,
uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EEZ) br. 729/70 od 21. travnja 1970. o financiranju zajedničke poljoprivredne politike ( 1 ), a posebno njezin članak 8. stavak 3.,
uzimajući u obzir prijedlog Komisije ( 2 ),
uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta ( 3 ),
uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora ( 4 ),
budući da suzbijanje prijevare u kontekstu carinske unije i zajedničke poljoprivredne politike zahtijeva usku suradnju između upravnih tijela odgovornih u svakoj državi članici za primjenu odredaba donesenih u tim područjima; budući da ono također zahtijeva i odgovarajuću suradnju između tih nacionalnih tijela i Komisije koja je odgovorna za primjenu Ugovora i odredaba donesenih na temelju njega; budući da učinkovita suradnja na tom području jača zaštitu financijskih interesa Zajednice;
budući da bi stoga trebalo sastaviti pravila prema kojima bi upravna tijela država članica pomagala jedna drugima i surađivala s Komisijom kako bi se osigurala pravilna primjena carinskih i poljoprivrednih propisa i pravna zaštita financijskih interesa zajednice, posebno sprečavanjem i istraživanjem povreda navedenih propisa te istraživanjem postupaka koji su ili se čine protivnim navedenim propisima;
budući da se Uredbom Vijeća (EEZ) br. 1468/81 od 19. svibnja 1981. o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i o suradnji potonjih s Komisijom radi osiguravanja pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima ( 5 ) uspostavila uska suradnja između navedenih tijela i Komisije: budući da se taj sustav pokazao učinkovitim;
budući da je ipak, u svjetlu stečenog iskustava, potrebno u cijelosti zamijeniti Uredbu (EEZ) br. 1468/81 s ciljem jačanja suradnje, kako među upravnim tijelima država članica odgovornima za primjenu odredaba donesenih u području carinske unije i zajedničke poljoprivredne politike, tako i između tih tijela i Komisije, budući da bi, u tom cilju, na razini Zajednice trebalo utvrditi nova pravila;
budući da, uvođenje odredaba Zajednice o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i njihovoj suradnji s Komisijom radi jamčenja pravilne primjene carinskih i poljoprivrednih propisa, ne dovodi u pitanje primjenu Konvencije iz 1967. o uzajamnoj pomoći carinskih uprava u područjima koja ostaju u isključivoj nadležnosti država članica; budući da navedene odredbe Zajednice nisu takve da bi utjecale na primjenu pravila o pravosudnoj suradnji u kaznenim predmetima u državama članicama;
budući da se, nadalje, opća pravila Zajednice kojima se uspostavlja sustav uzajamne pomoći i suradnje upravnih tijela država članica i njihove suradnje s Komisijom ne primjenjuju kada se preklapaju s onima utvrđenima posebnim propisima, osim u slučaju da opća pravila poboljšavaju ili učvršćuju upravnu suradnju; budući da, posebno, provedba carinskog informatičkog sustava ni na koji način ne utječe na obveze država članica da Komisiji pružaju informacije predviđene, inter alia, Uredbama (EEZ, Euratom) br. 1552/89 ( 6 ) i (EEZ) br. 595/91 ( 7 ), niti na uvedenu uporabu obrazaca s informacijama o prijevari čiji je cilj prosljeđivanje informacija od interesa Zajednice;
budući da veća suradnja između država članica zahtijeva usklađenost istraga i ostalih aktivnosti koje provode predmetna tijela; budući da je stoga nužno da države članice Komisiji pruže detaljnije informacije o takvim aktivnostima;
budući da Komisija mora osigurati da se prema gospodarskim subjektima jednako postupa i da primjena sustava o uzajamnoj upravnoj pomoći od strane država članica ne vodi diskriminaciji gospodarskih subjekata u različitim državama članicama;
budući da je primjereno definirati obveze država članica u okviru sustava uzajamne upravne pomoći s obzirom na slučajeve u kojima predstavnici nacionalnih uprava država članica vode istrage o primjeni carinskog ili poljoprivrednog zakonodavstva s nalogom dobivenim od ili u ime sudskih tijela;
budući da bi trebalo utvrditi ovlasti nacionalnih predstavnika koji vode istrage u drugim državama članicama; budući da bi se trebalo pobrinuti i za to da predstavnici Komisije budu, kada je to opravdano, nazočni u nacionalnim istragama o uzajamnoj upravnoj pomoći, te da se utvrde njihove ovlasti;
budući da je za uspješno djelovanje upravne suradnje potrebno da Komisija bude obaviještena o informacijama koje su države članice razmijenile s trećim zemljama u slučajevima od posebnog interesa za Zajednicu;
budući da, s ciljem osiguranja brze i sustavne razmjene informacija koje se prosljeđuju Komisiji, postoji potreba da se na razini Zajednice osnuje kompjutorizirani carinski informatički sustav; budući da bi, u tom kontekstu, osjetljive podatke o prijevarama i nepravilnostima u carinskom i poljoprivrednom području trebalo pohraniti u središnju bazu podataka kojoj pristup imaju države članice, istodobno osiguravajući da se poštuje povjerljiva narav razmijenjenih informacija, posebno podataka osobne naravi; budući da bi, s obzirom na opravdanu osjetljivost tih pitanja, trebala postojati jasna i transparentna pravila kojima bi se zaštitila sloboda pojedinaca;
budući da carinske uprave svakodnevno moraju primjenjivati i odredbe Zajednice i druge odredbe; budući da je stoga poželjno raspolagati jedinstvenom infrastrukturom za primjenu tih odredaba;
budući da bi se predmetna informacija mogla odnositi na fizičke osobe te da se stoga ovom Uredbom, u području koje ona uređuje, moraju provesti načela zaštite osoba s obzirom na automatsku ili drugu obradu osobnih podataka; budući da bi i sama ta načela, kako su utvrđena Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka ( 8 ) trebalo, sukladno odredbama i uvjetima ove Direktive, posebno navesti i dopuniti u ovoj Uredbi; budući da bi do provedbe nacionalnih mjera koje prenose tu Direktivu određene države članice koje nemaju pravila o zaštiti osobnih podataka koji se razmjenjuju neautomatskim sredstvima trebalo izuzeti iz primjene odredaba ove Uredbe o neautomatskoj razmjeni podataka;
budući da, kako bi sudjelovale u carinskom informatičkom sustavu, države članice i Komisija moraju donijeti zakonodavstvo o pravima i slobodama pojedinaca s obzirom na obradu osobnih podataka; budući da je, do primjene nacionalnih mjera koje prenosi Direktiva 95/46/EZ, važno da države članice i Komisija zajamče razinu zaštite na temelju načela sadržanih u toj Direktivi;
budući da bi, kako bi se osiguralo da su prava dotičnih osoba dovoljno zaštićena, trebalo postojati jamstvo neovisnog nadzora obrade osobnih podataka u carinskom informatičkom sustavu, kako na razini država članica, tako i s obzirom na Komisiju;
budući da bi Komisija, u uskoj suradnji s državama članicama, trebala olakšati uvođenje i upravljanje kompjutorskim sustavima u državama članicama;
budući da bi Komisiju trebalo obavijestiti o sudskim i upravnim postupcima pokrenutim zbog povrede prava u carinskim i poljoprivrednim pitanjima;
budući da je, s ciljem provedbe određenih odredaba ove Uredbe kojom se omogućava uvođenje i funkcioniranje carinskog informatičkog sustava i ispituju mogući problemi vezani za razvoj upravne suradnje kakva je osigurana ovom Uredbom, potrebno osnovati Odbor;
budući da se odredbe ove Uredbe odnose i na primjenu pravila zajedničke poljoprivredne politike i na primjenu carinskog zakonodavstva; budući da sustav zasnovan ovom Uredbom predstavlja jedinstvenu cjelinu Zajednice; budući da se, kako odredbe Ugovora kojima su posebno uređena carinska pitanja ne ovlašćuju Zajednicu da uspostavi takav sustav, potrebno pozvati na članak 235.,
DONIJELO JE OVU UREDBU:
Članak 1.
1. Ovom se Uredbom utvrđuju načini na koje upravna tijela odgovorna za provedbu zakonodavstva o carinskim i poljoprivrednim pitanjima u državama članicama surađuju jedna s drugima i s Komisijom kako bi se osigurala sukladnost toga zakonodavstva unutar okvira sustava Zajednice.
2. Odredbe ove Uredbe ne primjenjuju se ako se preklapaju s posebnim odredbama drugih zakonodavstava o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i o suradnji potonjih s Komisijom radi primjene carinskoga ili poljoprivrednoga zakonodavstva.
Članak 2.
1. Za potrebe ove Uredbe:
— „carinsko zakonodavstvo” znači skup odredaba Zajednice i s njim povezane provedbene odredbe kojima se uređuje uvoz, izvoz, provoz i prisutnost robe kojom se trguje između država članica i trećih zemalja te među državama članicama u slučaju robe koja nema status robe iz Zajednice u smislu članka 9. stavka 2. Ugovora ili robe koja je podložna dodatnim provjerama ili istraživanjima s ciljem dokazivanja njezinog statusa robe Zajednice,
— „poljoprivredno zakonodavstvo” znači skup odredaba donesenih u okviru zajedničke poljoprivredne politike i posebnih pravila usvojenih s obzirom na robu dobivenu preradom poljoprivrednih proizvoda,
— „podnositelj zahtjeva” znači nadležno tijelo države članice koje upućuje zahtjev za pomoć,
— „primatelj zahtjeva” znači nadležno tijelo države članice kojoj se upućuje zahtjev za pomoć,
— „upravna istraga” znači sve provjere, pregledi i ostale aktivnosti koje poduzimaju službenici upravnih tijela navedenih u članku 1. stavku 1. u obavljanju svojih dužnosti s ciljem osiguranja pravilne primjene carinskog i poljoprivrednog zakonodavstva te, ondje gdje je to potrebno, provjeru nepravilne naravi postupaka za koje se čini da povrjeđuju to zakonodavstvo, osim mjera koje se poduzimaju na zahtjev ili pod izravnim nalogom pravosudnih tijela; izraz „upravna istraga” također obuhvaća i misije Zajednice iz članka 20.,
— „osobni podaci” znači sve informacije vezane uz identificiranog pojedinca ili pojedinca kojeg je moguće identificirati; osoba koju je moguće identificirati je ona koja se može identificirati, izravno ili neizravno, posebno pozivanjem na identifikacijski broj ili na jedan ili više čimbenika specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet,
— „operativna analiza” znači analiza djela koja predstavljaju, ili izgleda da predstavljaju, povrede carinskog ili poljoprivrednog zakonodavstva, uključujući sljedeće uzastopne faze:
—
(a) prikupljanje podataka, uključujući osobne podatke;
(b) ocjenu pouzdanosti izvora podataka i samih podataka;
(c) istraživanje, metodično predstavljanje i tumačenje veza između tih podataka ili između tih podataka i drugih značajnih podataka;
(d) oblikovanje primjedaba, pretpostavki ili preporuka koje nadležna tijela i Komisija mogu izravno upotrijebiti kao podatke o riziku radi sprečavanja i otkrivanja drugih djela koja povrjeđuju carinsko ili poljoprivredno zakonodavstvo i/ili točne identifikacije osoba ili poduzeća uključenih u takva djela,
— „strateška analiza” znači istraživanje i predstavljanje općih kretanja protivnih carinskom i poljoprivrednom zakonodavstvu putem procjene opasnosti, opsega i utjecaja određenih vrsta djela kojima se povrjeđuje carinsko i poljoprivredno zakonodavstvo, s ciljem naknadnog utvrđivanja prioriteta, boljeg razumijevanja pojave ili opasnosti, preusmjeravanja radnji za sprečavanje i otkrivanje prijevara i reorganizacije službi. Za stratešku analizu mogu se koristiti samo podaci iz kojih su uklonjeni identifikacijski elementi,
— „redovna automatska razmjena” znači sustavno prosljeđivanje unaprijed utvrđenih podataka bez prethodnoga zahtjeva, i to u unaprijed određenim pravilnim intervalima,
— „povremena automatska razmjena” znači sustavno prosljeđivanje unaprijed utvrđenih podataka bez prethodnoga zahtjeva u trenutku u kojemu su ti podaci dostupni.
2. Svaka država članica drugoj državi članici i Komisiji prosljeđuje popis nadležnih tijela koja je ona imenovala za potrebe primjene ove Uredbe.
Za potrebe ove Uredbe „nadležna tijela” znači tijela imenovana sukladno prethodnom podstavku.
Članak 2.a
Ne dovodeći u pitanje ostale odredbe ove Uredbe i radi postizanja njezinih ciljeva, posebno u slučajevima u kojima nije predana carinska deklaracija ili pojednostavnjena deklaracija, ako je ona nepotpuna ili ako postoji sumnja da su podaci navedeni u deklaraciji lažni, Komisija ili nadležna tijela svake države članice mogu razmijeniti s nadležnim tijelima drugih država članica ili Komisijom sljedeće podatke:
(a) naziv poduzeća;
(b) trgovački naziv;
(c) adresu poduzeća;
(d) identifikacijski broj poduzeća za PDV;
(e) identifikacijski broj za trošarine ( 9 );
(f) podatke o tome da li su identifikacijski broj za PDV i/ili identifikacijski broj za trošarine u uporabi;
(g) imena upravitelja, direktora i po mogućnosti glavnih dioničara poduzeća;
(h) broj i datum izdavanja računa; i
(i) iznos računa.
Ovaj se članak primjenjuje samo na kretanje robe kako je opisano u prvoj alineji članka 2. stavka 1.
Članak 3.
Ako nacionalna tijela odluče da, kao odgovor na zahtjev za upravnom pomoći ili priopćenje utemeljeno na ovoj Uredbi, poduzmu radnje koje uključuju i mjere koje bi se mogle provesti samo uz odobrenje ili na zahtjev pravosudnih tijela,:
— svaka informacija dobivena na taj način vezana za primjenu carinskog i poljoprivrednog zakonodavstva ili najmanje,
— onaj dio datoteke koji je potreban da bi se zaustavila prijevara,
treba se priopćiti kao dio upravne suradnje predviđene ovom Uredbom.
Međutim, svako takvo priopćenje mora prethodno dobiti odobrenje pravosudnog tijela ako nacionalno pravo propisuje potrebu takvog odobrenja.
GLAVA I.
POMOĆ NA ZAHTJEV
Članak 4.
1. Na traženje podnositelja zahtjeva, primatelj zahtjeva dostavlja mu sve informacije koje bi mu mogle omogućiti osiguranje usklađenosti s odredbama carinskog ili poljoprivrednog zakonodavstva, a posebno one o:
— primjeni carina i davanja koje imaju isti učinak zajedno s poljoprivrednim pristojbama i drugim pristojbama predviđenim zajedničkom poljoprivrednom politikom ili posebnim dogovorima koji se primjenjuju na određenu robu dobivenu preradom poljoprivrednih proizvoda,
— operacijama koje tvore dio sustava financiranja Europskoga fonda za usmjeravanje i jamstva u poljoprivredi.
2. Kako bi dobio traženu informaciju, primatelj zahtjeva ili upravno tijelo kojem se on obrati postupa kao da postupa za vlastiti račun ili na zahtjev drugog tijela u vlastitoj zemlji.
Članak 5.
Na traženje podnositelja zahtjeva, primatelj zahtjeva dostavlja mu sve potvrde, dokumente ili ovjerene prijepise dokumenta koje posjeduje ili koje je dobio na način iz članka 4. stavka 2. koji se odnosi na postupke koje uređuje carinsko ili poljoprivredno zakonodavstvo.
Članak 6.
1. Na traženje podnositelja zahtjeva, primatelj zahtjeva, poštujući pravila na snazi u državi članici u kojoj ima sjedište, obavješćuje adresata ili ga je obavijestio o svim instrumentima ili odlukama upravnih tijela koje se odnose na primjenu carinskog ili poljoprivrednog zakonodavstva.
2. Zahtjevi za obavješćivanjem koji navode predmet instrumenta ili odluke koju treba priopćiti, popraćeni su prijevodom na službeni jezik ili jedan od službenih jezika države članice u kojoj primatelj zahtjeva ima sjedište, ne uzimajući u obzir pravo potonjeg da se odrekne takvoga prijevoda.
Članak 7.
Na traženje podnositelja zahtjeva, primatelj zahtjeva, koliko je god to moguće, posebno prati ili organizira posebno praćenje unutar svog operativnog područja:
(a) osoba, a posebno njihovog kretanja, kada postoje osnovani razlozi za vjerovanje u to da one povrjeđuju carinsko ili poljoprivredno zakonodavstvo;
(b) mjesta na kojima se roba skladišti tako da daje razloge za sumnju da je ta roba namijenjena za opskrbu postupaka protivnih carinskom ili poljoprivrednom zakonodavstvu;
(c) kretanja robe za koju je naznačeno da je predmet potencijalne povrede carinskog ili poljoprivrednog zakonodavstva;
(d) prijevoznih sredstava kada postoje osnovani razlozi za vjerovanje u to da se njima koristi za provođenje postupaka kojima se povrjeđuje carinsko ili poljoprivredno zakonodavstvo.
Članak 8.
Na traženje podnositelja zahtjeva, primatelj zahtjeva stavlja mu na raspolaganje sve informacije koje posjeduje ili koje je dobio na način iz članka 4. stavka 2., posebno izvješća i druge dokumente ili njihove ovjerene prijepise ili izvatke, o otkrivenim ili planiranim postupcima koji predstavljaju ili za koje se podnositelju zahtjeva čini da predstavljaju povrjeđivanje carinskog ili poljoprivrednog zakonodavstva ili, gdje je to primjenjivo, o nalazima posebnog praćenja provedenog u skladu s člankom 7.
Međutim, izvorni dokumenti i predmeti trebaju se dostaviti samo onda kada to nije u suprotnosti sa zakonodavstvom na snazi u državi članici u kojoj primatelj zahtjeva ima sjedište.
Članak 9.
1. Primatelj zahtjeva na traženje podnositelja zahtjeva provodi ili organizira provedbu odgovarajućih upravnih istraga vezanih za postupke koji predstavljaju ili za koje se podnositelju zahtjeva čini da predstavljaju povrjeđivanje carinskog ili poljoprivrednog zakonodavstva.
Primatelj zahtjeva ili upravno tijelo kojem se on obrati pokreće upravne istrage kao da postupa za svoj račun ili na zahtjev drugog tijela u svojoj vlastitoj zemlji.
Primatelj zahtjeva priopćava rezultate takvih upravnih istraga podnositelju zahtjeva.
2. Dogovorom između podnositelja zahtjeva i primatelja zahtjeva službenici koje je imenovao podnositelj zahtjeva mogu nazočiti upravnim istragama iz stavka 1.
Upravne istrage uvijek provode službenici primatelja zahtjeva. Službenici podnositelja zahtjeva ne bi smjeli, na vlastitu inicijativu, preuzeti ovlasti pregleda dane službenicima primatelja zahtjeva. Međutim, oni imaju pristup istim prostorima i istim dokumentima kao i potonji putem svoga posrednika i isključivo u svrhu istrage koja se provodi.
U onoj mjeri u kojoj nacionalne odredbe o kaznenom postupku određene radnje ostavljaju službenicima koji su posebno određeni nacionalnim pravom, službenici podnositelja zahtjeva ne sudjeluju u takvim radnjama. U svakom slučaju, oni ne sudjeluju posebno u pretraživanjima prostora ili formalnom ispitivanju osoba pod kaznenim pravom. Međutim, oni imaju pristup informacijama dobivenim na taj način podložno uvjetima utvrđenima člankom 3.
Članak 10.
Dogovorom između podnositelja zahtjeva i primatelja zahtjeva te u skladu s postupcima koje je utvrdio potonji, službenici koje je propisno ovlastio podnositelj zahtjeva bi mogli, iz ureda u kojima upravna tijela država članica u kojoj predmetno tijelo ima sjedište obavljaju svoju funkciju, dobiti informacije o primjeni zakona o carinskim i poljoprivrednim pitanjima koji je potreban podnositelju zahtjeva i koji se izvodi iz dokumentacije kojoj službenici tih ureda imaju pristup. Ti službenici su ovlašteni kopirati navedenu dokumentaciju.
Članak 11.
Službenici podnositelja zahtjeva nazočni u drugoj državi članici u skladu s člankom 9. i 10. moraju uvijek moći predočiti pisano ovlaštenje koje dokazuje njihov identitet i službenu funkciju.
Članak 12.
Nadležna tijela država članica podnositelja zahtjeva mogu pozivati na nalaze, potvrde, informacije, dokumente, ovjerene prijepise i sve obavještajne podatke koje su službenici primatelja zahtjeva dobili i koji su priopćeni podnositelju zahtjeva tijekom pomoći predviđene člancima 4. do 11. kao dokaz.
GLAVA II.
SPONTANA POMOĆ
Članak 13.
Nadležna tijela svake države članice, kako je to utvrđeno člancima 14. i 15., pružaju pomoć nadležnim tijelima druge države članice bez prethodnoga zahtjeva.
Članak 14.
Ako nadležna tijela svake države članice to smatraju korisnim za osiguranje usklađenosti sa carinskim ili poljoprivrednim zakonodavstvom, ona:
(a) koliko je to moguće provode ili organiziraju provedbu posebnog praćenja opisanog u članku 7.;
(b) nadležnim tijelima druge države članice priopćuju sve informacije koje posjeduju, a posebno izvješća i druge dokumente ili njihove ovjerene prijepise i izvatke vezane uz postupke koji predstavljaju ili za koje se njima čini da predstavljaju povrjeđivanje carinskog ili poljoprivrednog zakonodavstva.
Članak 15.
►M2 1. ◄ Nadležna tijela svake države članice odmah šalju nadležnim tijelima druge države članice sve relevantne informacije o postupcima koji predstavljaju ili za koje se njima čini da predstavljaju povrjeđivanje carinskoga ili poljoprivrednoga zakonodavstva, a posebno one o robi i novim načinima i sredstvima provođenja takvih postupaka.
2. Nadležna tijela država članica mogu također putem redovnih ili povremenih automatskih razmjena proslijediti nadležnom tijelu druge uključene države članice podatke o unosu, iznosu, provozu, skladištenju i uporabi robe u posebne svrhe, uključujući poštanski promet, koja se prevozi između carinskog područja Zajednice i drugih područja, te o prisutnosti i kretanju robe koja ne potječe iz Zajednice i robe za uporabu u posebne svrhe unutar carinskog područja Zajednice, ako je to potrebno za sprečavanje ili otkrivanje djela kojima se povrjeđuje, ili se čini da povrjeđuje carinsko ili poljoprivredno zakonodavstvo.
Članak 16.
Informacije koje službenici jedne države članice dobiju i priopće drugoj državi članici tijekom pomoći predviđene člancima 13. do 15. nadležna tijela države članice koja je primila informacije mogu izložiti kao dokaz.
GLAVA III.
ODNOSI S KOMISIJOM
Članak 17.
1. Nadležna tijela svake države članice priopćavaju Komisiji odmah po primitku:
(a) sve informacije koje smatraju relevantnim vezane uz:
— robu koja je bila ili za koju se sumnja da je bila predmetom povrjeđivanja carinskog ili poljoprivrednog zakonodavstva,
— metode ili prakse kojima se koristilo ili za koje se sumnja da se njima koristilo s ciljem povrjeđivanje carinskog ili poljoprivrednog zakonodavstva,
— zahtjeve za pomoći, mjere poduzete i informacije razmijenjene u primjeni članaka 4. do 16.,koje mogu otkriti prijevarne tendencije u području carine ili poljoprivrede;
(b) sve informacije o nedostacima i pravnim prazninama u carinskom i poljoprivrednom zakonodavstvu koje postaju očitima ili koje se mogu izvesti iz primjene tog zakonodavstva.
2. Komisija nadležnim tijelima u svakoj državi članici odmah po primitku priopćava sve informacije koje bi im mogle pomoći u primjeni carinskog ili poljoprivrednog zakonodavstva.
Članak 18.
1. Kada nadležna tijela države članice postanu svjesna postupaka koji predstavljaju ili za koje se njima čini da predstavljaju povrjeđivanje carinskog ili poljoprivrednoga zakonodavstva koje je od posebne važnosti na razini Zajednice, a posebno:
— ako su proširene ili ako postoji mogućnost njihova širenja u druge države članice ili treće zemlje, ili
— kada se gore navedenim tijelima čini mogućim da su se slični postupci već provodili i u drugim državama članicama,
ona što je moguće prije Komisiji priopćuju, bilo na svoju vlastitu inicijativu ili kao odgovor na obrazloženi zahtjev Komisije, sve relevantne informacije, bilo u obliku dokumenata ili njihovih preslika ili izvadaka, potrebne za utvrđivanje činjenica kako bi Komisija mogla koordinirati mjere koje poduzimaju države članice.
Komisija te informacije prosljeđuje nadležnim tijelima drugih država članica.
U roku od šest mjeseci od primitka podataka koje je poslala Komisija, nadležna tijela država članica dužna su Komisiji proslijediti sažetak mjera protiv prijevara koje su poduzela na temelju tih podataka. Na temelju tih sažetaka Komisija je dužna redovito pripremati i dostavljati državama članicama izvješća o rezultatima mjera koje su poduzele države članice.
2. Kada se nadležna tijela države članice pozovu na stavak 1., one nadležnim tijelima drugih država članica ne moraju priopćiti informacije predviđene člankom 14. stavkom (b) i člankom 15.
3. Kao odgovor na obrazloženi zahtjev Komisije, nadležna tijela države članice postupaju na način predviđen u člancima 4. do 8.
4. Kada Komisija smatra da je u jednoj ili više država članica došlo do nepravilnosti, ona o tome obavješćuje dotičnu državu ili države članice, a ta država ili te države članice prvom prilikom provode istragu kojoj mogu nazočiti i službenici Komisije prema uvjetima utvrđenima u članku 9. stavku 2. i članku 11. ove Uredbe.
Dotična država ili države članice Komisiji priopćuju, što je prije moguće, rezultate istrage.
5. Službenici Komisije mogu prikupljati informacije posebno navedene u članku 10. pod uvjetima utvrđenima tim člankom zajedničkom suglasnošću.
6. Ovaj članak ne dovodi u pitanje pravo Komisije na informacije i kontrolu u skladu s ostalim zakonodavstvima na snazi.
7. Ne dovodeći u pitanje odredbe Carinskoga zakonika Zajednice u vezi s uspostavom zajedničkog okvira za upravljanje rizikom, podatke koje su razmijenile Komisija i države članice u skladu s člancima 17. i 18. moguće je pohraniti i koristiti za potrebe strateške i operativne analize.
8. Države članice i Komisija mogu razmjenjivati rezultate operativnih i strateških analiza izvršenih u skladu s ovom Uredbom.
Članak 18.a
1. Ne dovodeći u pitanje ovlasti država članica, s ciljem pružanja pomoći tijelima iz članka 1. stavka 1. u otkrivanju kretanja robe koja je predmet djela koja bi moguće povrjeđivala carinsko ili poljoprivredno zakonodavstvo, kao i prijevoznih sredstava, uključujući kontejnere koji se koriste u tu svrhu, Komisija je dužna uspostaviti bazu podataka i upravljati njome, a koji podaci će se prikupljati od javnih ili privatnih pružatelja usluga koji su djelatni u međunarodnom lancu nabave. Predmetna tijela moraju imati izravan pristup toj bazi podataka.
2. Pri upravljanju tom bazom podataka Komisija će imati sljedeće ovlasti:
(a) pristupiti podacima ili izdvojiti ih na bilo koji način ili u bilo kojem obliku, te ponovno upotrijebiti te podatke u skladu s propisima koji se odnose na prava intelektualnog vlasništva; uvjeti i postupci za pristup podacima ili njihovo izdvajanje uređuju se tehničkim sporazumom između Komisije, koja djeluje u ime Zajednice i pružatelja usluga;
(b) usporediti dostupne podatke ili podatke koji su izdvojeni iz baze podataka, razvrstati ih, dopuniti drugim izvorima podataka i analizirati ih u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom protoku takvih podataka ( 10 );
(c) učiniti podatke u toj bazi podataka dostupnima tijelima iz članka 1. stavka 1. putem tehnika elektroničke obrade podataka.
3. Podaci iz ovog članka odnose se posebno na kretanje kontejnera i/ili prijevoznih sredstava, te robe i osoba uključenih u ta kretanja. Po mogućnosti, to uključuje sljedeće podatke:
(a) za kretanje kontejnera:
— broj kontejnera,
— status utovara kontejnera,
— datum kretanja,
— način kretanja (utovaren, istovaren, prekrcan, unesen, iznesen itd.),
— ime broda ili registracijski broj prijevoznoga sredstva,
— broj putovanja,
— mjesto,
— teretnicu ili drugu prijevoznu ispravu;
(b) za kretanje prijevoznoga sredstva:
— ime broda ili registracijski broj prijevoznoga sredstva,
— teretnicu ili drugu prijevoznu ispravu,
— broj kontejnera,
— težinu tereta,
— opis i/ili šifre robe,
— broj rezervacije,
— broj plombe,
— mjesto prvoga istovara,
— mjesto konačnoga istovara,
— mjesta prekrcaja,
— očekivani datum dolaska na mjesto konačnoga istovara;
(c) za osobe uključene u kretanje na koje se odnose točke (a) i (b): prezime, djevojačko ime, imena, prethodna prezimena, nadimke, datum i mjesto rođenja, državljanstvo, spol i adresu;
(d) za poduzeća uključena u kretanje na koje se odnose točke (a) i (b): naziv poduzeća, trgovački naziv, adresu poduzeća, broj registracije, identifikacijski broj za PDV i identifikacijski broj za trošarine, te adresa vlasnika, pošiljatelja, primatelja, špeditera, prijevoznika i drugih posrednika ili osoba uključenih u međunarodni lanac nabave.
4. U sklopu Komisije samo su imenovani analitičari ovlašteni za obradu osobnih podataka na koje se odnosi stavak 2. točke (b) i (c).
Osobni podaci koji nisu potrebni za postizanje dotičnog cilja istom se brišu ili se iz njih uklanjaju identifikacijski elementi. U svakom slučaju ih je moguće čuvati najviše tri godine.
Članak 18.b
1. Komisija je ovlaštena za organizaciju izobrazbe i pružanje svih oblika pomoći, osim financijske pomoći, djelatnicima zaduženim za kontakt u trećim zemljama, te u europskim i međunarodnim organizacijama i agencijama.
2. Komisija može staviti na raspolaganje državama članicama stručno znanje, tehničku ili logističku pomoć, djelatnosti izobrazbe ili priopćavanja, ili bilo koju drugu vrstu operativne potpore radi postizanja ciljeva ove Uredbe te za obavljanje zadataka država članica u okviru provedbe suradnje u području carine iz članaka 29. i 30. Ugovora o osnivanju Europske unije.
Članak 18.c
Komisija putem provedbenih akata donosi odredbe u pogledu učestalosti prijavljivanja, formata podataka u CSM-ovima te metoda prijenosa CSM-ova.
Ti se provedbeni akti donose do 29. veljače 2016. u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 43.a stavka 2.
GLAVA IV.
ODNOSI S TREĆIM ZEMLJAMA
Članak 19.
Pod uvjetom da se dotična treća zemlja pravno obvezala da će pružiti pomoć potrebnu za prikupljanje dokaza o nepravilnoj naravi djela koja se čine da povrjeđuju carinsko ili poljoprivredno zakonodavstvo, ili za određivanje opsega djela za koje je utvrđeno da povrjeđuju takvo zakonodavstvo, podatke prikupljene u skladu s ovom Uredbom mogu joj priopćiti:
— Komisija ili dotična država članica, prema potrebi, uz prethodnu suglasnost nadležnih tijela države članice koja su prikupila te podatke, ili
— Komisija ili dotične države članice u okviru zajedničke akcije ako je podatke prikupilo više država članica, uz prethodnu suglasnost nadležnih tijela država članica koja su prikupila te podatke.
Država članica prosljeđuje takve podatke u skladu s nacionalnim odredbama koje se odnose na priopćavanje osobnih podataka trećim zemljama.
U svim slučajevima potrebno je osigurati da se pravilima dotične treće zemlje ponudi jednaka razina zaštite kao ona predviđena člankom 45. stavcima 1. i 2.
Članak 20.
1. U provođenju ciljeva ove Uredbe Komisija može, pod uvjetima utvrđenim u članku 19., provoditi misije upravne i istražne suradnje Zajednice u trećim zemljama u koordinaciji i uskoj suradnji s nadležnim tijelima država članica.
2. Misije Zajednice u trećim zemljama iz stavka 1. uređuju se sljedećim uvjetima:
(a) mogu se poduzimati na inicijativu Komisije, a kada je to primjereno i na temelju informacija koje pruža Europski parlament ili na zahtjev jedne ili više država članica;
(b) provode ih službenici Komisije imenovani u tu svrhu i službenici koje je u tu svrhu imenovala dotična država članica (države članice);
(c) mogu ih također, dogovorom s Komisijom i dotičnim državama članicama, provoditi u ime Zajednice i službenici države članice, posebno prema sporazumu o dvostranoj pomoći potpisanim s trećom zemljom; u tom slučaju Komisiju se obavještava o rezultatima misije.
▼M2 —————
3. Komisija obavješćuje države članice i Europski parlament o rezultatima misija provedenih na temelju ovog članka.
Članak 21.
1. S nalazima i informacijama dobivenim tijekom misija Zajednice iz članka 20. ove Uredbe, a posebno s dokumentima koje predaju nadležna tijela dotičnih trećih zemalja, postupa se u skladu s člankom 45. ove Uredbe.
2. Članak 12. primjenjuje se mutatis mutandis na nalaze i informacije iz stavka 1.
3. Za potrebe njihove uporabe na temelju članka 12., dobivene izvorne dokumente ili njihove ovjerene prijepise Komisija prosljeđuje nadležnim tijelima država članica ako one to zatraže.
Članak 22.
Države članice obavješćuju Komisiju o informacijama razmijenjenim u okviru uzajamne upravne pomoći s trećim zemljama uvijek kada je to, u smislu članka 18. stavka 1., posebno relevantno za učinkovitost carinskog ili poljoprivrednog zakonodavstva u skladu s ovom Uredbom i kada je ta informacija iz područja primjene ove Uredbe.
GLAVA V.
CARINSKI INFORMATIČKI SUSTAV
Uspostava carinskog informatičkog sustava
Članak 23.
1. Ovime se uspostavlja automatizirani informatički sustav, „Carinski informatički sustav”, dalje u tekstu „CIS”, kako bi ispunio potrebe upravnih tijela odgovornih za primjenu zakonodavstva o carinskim ili poljoprivrednim pitanjima, kao i zakonodavstva Komisije.
2. U skladu s odredbama ove Uredbe, cilj CIS-a je pružiti pomoć pri sprečavanju, istraživanju i kaznenom progonu djela kojima se povrjeđuje carinsko ili poljoprivredno zakonodavstvo tako da se omogući brži pristup podacima, a time i poveća učinkovitost suradnje i postupaka nadzora nadležnih tijela iz ove Uredbe.
3. Carinska tijela država članica mogu se koristiti tehničkom infrastrukturom CIS-a u obavljanju svojih dužnosti u okviru carinske suradnje ►M2 iz članaka 29. i 30. ◄ Ugovora o Europskoj uniji.
U takvom slučaju Komisija osigurava tehničko upravljanje infrastrukturom.
4. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 43. o utvrđivanju tih postupaka u vezi s primjenom poljoprivrednih odredaba koje zahtijevaju unos informacija u CIS.
Ti delegirani akti donose se do 29. veljače 2016.
▼M2 —————
6. Države članice i Komisija, dalje u tekstu „partneri CIS-a”, sudjeluju u CIS-u prema uvjetima utvrđenima u ovoj glavi.
Upravljanje CIS-om i korištenje CIS-a
Članak 24.
CIS se sastoji od središnje baze podataka i njoj se pristupa preko terminala u svakoj državi članici i u Komisiji. Ona obuhvaća isključivo podatke potrebne za ispunjavanje njezinog cilja navedenog u članku 23. stavku 2., uključujući i osobne podatke, u sljedećim kategorijama:
(a) roba;
(b) prijevozna sredstva;
(c) poslovanje;
(d) osobe;
(e) trendovi prijevare;
(f) dostupnost stručnoga znanja;
(g) zadržana, zaplijenjena ili oduzeta roba;
(h) zadržana, zaplijenjena ili oduzeta gotovina, kako je utvrđeno člankom 2. Uredbe (EZ) br. 1889/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o kontroli ulaska i izlaska gotovine iz Zajednice ( 11 ).
Članak 25.
1. Komisija putem provedbenih akata donosi odredbe koje se odnose na stavke koje treba uključiti u CIS u odnosu na svaku od kategorija iz članka 24. u onoj mjeri u kojoj je to potrebno za postizanje cilja CIS-a. Osobni podaci ne smiju se nalaziti u kategoriji iz članka 24. točke (e). Ti se provedbeni akti donose do 29. veljače 2016. u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 43.a stavka 2.
2. Za kategorije iz članka 24. točaka (a) do (d) osobni podaci koji se unose moraju biti ograničeni na sljedeće:
(a) prezime, djevojačko ime, imena, prethodna prezimena i nadimke;
(b) datum i mjesto rođenja;
(c) državljanstvo;
(d) spol;
(e) broj, mjesto i datum izdavanja osobnih isprava (putovnice, osobne iskaznice, vozačke dozvole);
(f) adresu;
(g) posebna objektivna i trajna fizička obilježja;
(h) šifru upozorenja kojom se ukazuje na to da je osoba u prošlosti bila naoružana, nasilna ili da je pobjegla;
(i) razlog za uvrštavanje podataka;
(j) predložene mjere;
(k) registracijski broj prijevoznog sredstva.
3. Za kategoriju iz članka 24. točke (f) osobni podaci koji se unose moraju biti ograničeni na prezimena i imena stručnjaka.
4. Za kategorije iz članka 24. točaka (g) do (h) osobni podaci koji se unose moraju biti ograničeni na sljedeće:
(a) prezime, djevojačko ime, imena, prethodna prezimena i nadimke;
(b) datum i mjesto rođenja;
(c) državljanstvo;
(d) spol;
(f) adresu;
5. U svim slučajevima nije dopušteno unositi osobne podatke koji otkrivaju rasnu ili etničku pripadnost, politička stajališta, vjerska ili filozofska uvjerenja, članstvo u sindikatima i podatke o zdravlju ili seksualnom životu pojedinca.
Članak 26.
Sljedeća načela moraju se poštivati pri primjeni CIS-a vezano uz osobne podatke:
(a) prikupljanje i svi drugi postupci obrade osobnih podataka moraju se provoditi pravedno i zakonito;
(b) podaci se moraju prikupljati u svrhe određene u članku 23. stavku 2. i ne smiju se naknadno obrađivati na način koji nije u skladu s tim svrhama;
(c) podaci moraju biti potpuni, relevantni i ne pretjerani vezano uz svrhe u koje se obrađuju;
(d) podaci moraju biti točni i, kada je to potrebno, ažurirani;
(e) podaci se moraju čuvati u obliku koji ne dopušta identifikaciju subjekta podataka dulje nego što je to neophodno za očite svrhe.
Članak 27.
1. Osobni podaci iz kategorija iz članka 24. unose se u CIS isključivo za potrebe poduzimanja sljedećih predloženih mjera:
(a) promatranja i obavješćivanja;
(b) prikrivenog nadzora;
(c) posebne provjere; i
(d) operativne analize.
2. Osobne podatke iz kategorija iz članka 24. moguće je unijeti u CIS samo ako na temelju prethodnih protuzakonitih radnji ili podataka prikupljenih u okviru pomoći postoje stvarne naznake da je odnosna osoba izvršila, da vrši ili da namjerava izvršiti djela kojima se povrjeđuje carinsko ili poljoprivredno zakonodavstvo, koje su od posebne važnosti na razini Zajednice.
Članak 28.
1. Ako se provedu mjere iz članka 27. stavka 1., sljedeće informacije se mogu, djelomično ili u cijelosti, prikupljati i prenijeti partneru CIS-a koji je predložio tu mjeru:
(a) činjenica da je pronađena prijavljena roba, prijevozno sredstvo, poslovanje ili osoba;
(b) mjesto, vrijeme i razlog provjere;
(c) ruta i odredište putovanja;
(d) osobe u pratnji dotične osobe ili putnici u prijevoznom sredstvu;
(e) korišteno prijevozno sredstvo;
(f) nošeni predmeti;
(g) okolnosti pod kojima su pronađeni roba, prijevozno sredstvo, poslovanje ili osoba.
Kada se takve informacije prikupe tijekom diskretnog nadzora, moraju se poduzeti koraci kako bi se osiguralo da nije ugrožena tajna narav nadzora.
2. U kontekstu posebnih provjera iz članka 27. stavka 1. osobe, prijevozna sredstva i predmeti mogu se pretraživati u dopuštenoj mjeri i u skladu sa zakonom, propisima i postupanjima u državi članici u kojoj se pretraživanje odvija. Ako zakonom te države članice nisu dopuštene posebne provjere, ta ih država članica automatski pretvara u promatranje i izvješćivanje ili diskretni nadzor.
Članak 29.
1. Izravan pristup podacima koji su sadržani u CIS-u rezerviran je isključivo za nacionalna tijela koja imenuje svaka država članica i za odjele koje imenuje Komisija. Ta nacionalna tijela su carinska tijela, ali mogu uključivati i druga tijela koja su u skladu sa zakonom, propisima i postupanjima u predmetnoj državi članici nadležna za postupanje s ciljem navedenim u članku 23. stavku 2.
2. Svaka država članica Komisiji šalje popis svojih imenovanih nadležnih tijela koja imaju izravan pristup podacima CIS-a te za svako tijelo podatke o tome kojim podacima smije imati pristup i u koju svrhu.
Komisija o tome obavještava druge države članice. Ona također obavještava sve države članice o sličnim pojedinostima vezanima za odjele Komisije ovlaštene da imaju pristup CIS-u.
Popis nacionalnih tijela i odjela Komisije imenovanih na taj način objavljuje Komisija za informaciju u Službenom listu Europskih zajednica.
3. Neovisno o odredbama stavaka 1. i 2. Vijeće, postupajući na prijedlog Komisije, može odlučiti da međunarodnim ili regionalnim organizacijama dopusti pristup CIS-u, pod uvjetom da se, prema potrebi, s tim istim organizacijama istodobno sklopi protokol u skladu s člankom 7. stavkom 3. Konvencije između država članica i Zajednice o uporabi informatičke tehnologije u carinske svrhe. U donošenju te odluke u obzir se posebno uzimaju svi postojeći dvostrani sporazumi ili sporazumi zajednice te adekvatnost razine zaštite podataka.
Članak 30.
1. Partneri CIS-a mogu se koristiti podacima dobivenima iz CIS-a samo kako bi ostvarili cilj naveden u članku 23. stavku 2. Međutim, mogu se koristiti njima u upravne i druge svrhe uz prethodno odobrenje onog partnera CIS-a koji je te podatke ubacio u sustav podložno uvjetima koje on nameće ili, kada je to primjereno, Komisije koja ih je uključila u taj sustav. Takva ostala uporaba mora biti u skladu sa zakonom, propisima i postupanjima države članice koja traži njihovu uporabu te, kada je to primjereno, s odgovarajućim odredbama koje se s tim u vezi primjenjuju na Komisiju te treba uzeti u obzir načela utvrđena u Prilogu.
2. Ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 4. ovog članka i članak 29. stavak 3., podacima dobivenim iz CIS-a trebala bi se koristiti samo nacionalna tijela koja odredi svaka država članica te odjeli koje je Komisija imenovala nadležnima, u skladu sa zakonom, propisima i postupanjima koji se na njih primjenjuju, za postupanje s ciljem ostvarivanja cilja navedenog u članku 23. stavku 2.
3. Svaka država članica Komisiji šalje popis tijela ili odjela iz stavka 2.
Komisija o tome obavještava ostale države članice. Ona također obavještava sve države članice o sličnim pojedinostima vezanima uz odjele Komisije ovlaštene da imaju pristup CIS-u.
Popis tijela ili odjela imenovanih na taj način Komisija objavljuje za informaciju u Službenom listu Europskih zajednica.
4. Podaci dobiveni iz CIS-a mogu se, uz prethodno odobrenje države članice koja ih je uključila u sustav te podložno svim uvjetima koje ona nameće, priopćiti nacionalnim tijelima radi uporabe, osim one iz stavka 2., trećim zemljama i međunarodnim ili regionalnim organizacijama koje se njima žele koristiti. Svaka država članica poduzima posebne mjere kako bi osigurala zaštitu takvih podataka kada se oni prenose ili pružaju odjelima izvan njezinoga državnog područja.
Odredbe iz prvoga stavka primjenjuju se mutatis mutandis na Komisiju ako je ona te podatke unijela u sustav.
Članak 31.
1. Uključivanje podataka u CIS uređeno je zakonom, propisima i postupanjima države članice koja pruža te podatke te, kada je to primjereno, odgovarajućim odredbama koje se s tim u vezi primjenjuju na Komisiju, osim ako su ovom Uredbom predviđene strože odredbe.
2. Obrada podataka dobivenih iz CIS-a, uključujući i njihovu uporabu ili obavljanje bilo koje djelatnosti iz članka 27. stavka 1. koju je predložio partner CIS-a koji pruža te podatke, uređeni su zakonom, propisima i postupanjima države članice koja obrađuje te podatke ili se njima koristi te odgovarajućim odredbama koje se s tim u vezi primjenjuju na Komisiju, osim kada su ovom Uredbom predviđene strože odredbe.
Izmjena podataka
Članak 32.
1. Samo partner CIS-a koji pruža podatke ima pravo na izmjenu, dopunu, ispravak ili brisanje podataka koje je uvrstio u CIS.
2. Ako partner CIS-a koji pruža podatke primijeti ili mu se pozornost skrene na činjenicu da su podaci koje je on uvrstio činjenično netočni ili da su uključeni ili pohranjeni protivno ovoj Uredbi, on mora, ovisno o slučaju, izmijeniti, dopuniti, ispraviti ili izbrisati te podatke, te o tome obavijestiti druge partnere CIS-a.
3. Ako partner CIS-a posjeduje dokaze koji upućuju na to da je neki podatak činjenično netočan ili da je uključen ili pohranjen u CIS protivno ovoj Uredbi, on mora što je prije moguće o tome obavijestiti onog partnera CIS-a koji je pružio taj podatak. Potonji provjerava predmetni podatak te ga, ako je to potrebno, ispravlja ili briše bez odgode. Partner CIS-a koji je pružio taj podatak obavješćuje druge partnere o svim počinjenim ispravcima ili brisanjima.
4. Ako prilikom uključivanja podataka u CIS, partner CIS-a primijeti da je njegovo izvješće u suprotnosti s prethodnim izvješćem s obzirom na sadržaj ili predloženu mjeru, on mora smjesta o tome obavijestiti onog partnera koji je podnio prethodno izvješće. Tada bi ta dva partnera trebala pokušati riješiti to pitanje. U slučaju neslaganja zadržava se prvo izvješće, ali se oni dijelovi novog izvješća koji nisu u suprotnosti uključuju u sustav.
5. Podložno ostalim odredbama ove Uredbe, kada u bilo kojoj državi članici sud ili druga tijela imenovana u tu svrhu u toj državi članici donesu konačnu odluku da se izmijeni, dopuni, ispravi ili briše podatke u CIS-u, partneri CIS-a moraju tome prilagoditi svoje djelovanje.
U slučaju nesuglasja između takvih odluka sudova ili drugih tijela imenovanih u tu svrhu, uključujući i one iz članka 36. vezane uz ispravak ili brisanje, država članica koja je uključila predmetne podatke briše ih iz sustava.
Odredbe iz podstavka 1. primjenjuju se mutatis mutandis onda kada odluku Komisije o podacima sadržanima u CIS-u Sud proglasi ništavnom.
Zadržavanje podataka
Članak 33.
1. Podaci uključeni u CIS čuvaju se samo onoliko vremena koliko je neophodno da bi se ostvarila svrha u koju su bili uključeni. Potrebu za njihovim zadržavanjem najmanje jednom godišnje revidiraju partneri CIS-a koji pružaju te podatke.
2. Partner CIS-a koji pruža podatke može, u okviru razdoblja revizije, odlučiti zadržati podatke do sljedeće revizije ako je njihovo zadržavanje neophodno za svrhu u koju su bili uključeni. Ne dovodeći u pitanje članak 36., ako se ne donese odluka o zadržavanju podataka, oni se automatski prenose u onaj dio CIS-a kojemu je pristup ograničen u skladu sa stavkom 4.
3. CIS automatski obavješćuje partnera CIS-a koji pruža podatke o planiranom prijenosu podataka iz CIS-a prema stavku 2., dajući mu rok od mjesec dana.
4. Podaci preneseni prema stavku 2. i dalje se zadržavaju sljedećih godinu dana unutar CIS-a, ali, ne dovodeći u pitanje članak 36., pristup njima ima samo predstavnik Odbora iz članka 43. vezano uz primjenu sedme, osme i devete alineje njegovog stavka 4. i njegovog stavka 5., ili nadzorna tijela iz članka 37. Tijekom toga razdoblja podaci se smiju pregledavati samo s ciljem provjere njihove točnosti i zakonitosti. Nakon toga oni se moraju brisati.
Zaštita osobnih podataka
Članak 34.
1. Svaki partner CIS-a koji ima namjeru primiti osobne podatke iz CIS-a ili ih uključiti u CIS ne kasnije od datuma početka primjene ove Uredbe usvaja nacionalni zakon ili interna pravila koja se primjenjuju na Komisiju.
2. Partner CIS-a može primiti osobne podatke iz CIS-a ili ih uključiti u CIS samo onda kada dogovori o zaštiti takvih podataka predviđeni stavkom 1. stupe na snagu. Svaka država članica trebala bi prethodno imenovati nacionalno nadzorno tijelo ili tijela kao što je to predviđeno člankom 37.
3. S ciljem pravilne provedbe odredaba o zaštiti podataka iz ove Uredbe, države članice i Komisija dužni su smatrati CIS sustavom za obradu osobnih podataka na koji se primjenjuju:
— nacionalne odredbe za provedbu Direktive 95/46/EZ;
— Uredba (EZ) br. 45/2001, i
— bilo koje strože odredbe ove Uredbe.
Članak 35.
1. Pridržavajući se članka 30. stavka 1. korisnicima CIS-a nije dopuštena uporaba osobnih podataka iz CIS-a za nikakve potrebe osim onih navedenih u članku 23. stavku 2.
2. Podatke je moguće umnožavati isključivo u tehničke svrhe, i to pod uvjetom da je takvo umnožavanje neophodno tijelima iz članka 29. za potrebe pretraživanja.
3. Osobne podatke koje je u CIS unijela država članica ili Komisija nije dopušteno kopirati u sustave za obradu podataka za koje su odgovorne države članice ili Komisija, osim u sustavima za upravljanje rizikom koji se koriste za usmjeravanje nacionalnih carinskih kontrola ili sustava za operativnu analizu koji se koristi za koordinaciju mjera na razini Zajednice.
U tom su slučaju samo analitičari imenovani od strane nacionalnih tijela svake države članice i od strane službi Komisije ovlašteni za obradu osobnih podataka dobivenih iz CIS-a, i to u okviru sustava za upravljanje rizikom koji se koristi za usmjeravanje carinskih kontrola nacionalnih tijela odnosno sustava za operativnu analizu koji se koristi za koordinaciju mjera na razini Zajednice.
Države članice Komisiji šalju popis odjela za upravljanje rizikom, čiji su analitičari ovlašteni za kopiranje i obradu osobnih podataka unesenih u CIS. Komisija o tome obavještava ostale države članice i također svim državama članicama pruža odgovarajuće podatke o vlastitim službama koje su nadležne za operativnu analizu.
Popis imenovanih nacionalnih tijela i službi Komisije objavljuje Komisija u Službenom listu Europske unije.
Osobni podaci kopirani iz CIS-a čuvaju se samo onoliko vremena koliko je potrebno za postizanje cilja za koji su kopirani. Korisnik CIS-a koji je kopirao podatke dužan je najmanje jednom godišnje pregledati potrebu za pohranom istih. Razdoblje pohrane ne smije biti dulje od 10 godina. Osobni podaci koji nisu potrebni za nastavak analize istom se brišu ili se iz njih uklanjaju identifikacijski elementi.
Članak 36.
1. Pravâ osoba vezana uz osobne podatke u CIS-u, a posebno njihovo pravo pristupa, stupaju na snagu:
— u skladu sa zakonima, propisima i postupanjima države članice u kojoj se poziva na ta prava,
— u skladu s internim pravilima koja se primjenjuju na Komisiju iz članka 34. stavka 1.
Ako je utvrđeno zakonima, propisima i postupanjima dotične države članice, nacionalno nadzorno tijelo predviđeno člankom 37. odlučuje o tome mogu li se informacije priopćiti i o postupanju kod takvog priopćavanja.
2. Partner CIS-a koji primi zahtjev za pristup osobnim podacima može odbiti taj pristup ako bi njihovo priopćavanje moglo dovesti u pitanje sprečavanje, istraživanje i kaznenu istragu o postupcima koji predstavljaju povredu carinskog ili poljoprivrednog zakonodavstva. Država članica može također odbiti pristup kako je predviđeno njezinim zakonima, propisima i postupanjima vezano uz slučajeve u kojima takvo odbijanje predstavlja mjeru neophodnu za zaštitu nacionalne sigurnosti, obrane, javne sigurnosti i prava i sloboda drugih. Komisija može odbiti pristup kada takvo odbijanje predstavlja mjeru neophodnu za zaštitu prava i sloboda drugih.
U svakom slučaju, pristup je moguće zabraniti bilo kojoj osobi čiji se podaci obrađuju tijekom razdoblja u kojemu se provode mjere u svrhu promatranja i obavješćivanja ili prikrivenog nadzora i tijekom razdoblja u kojemu se obavlja operativna analiza podataka ili upravna ili kriminalistička istraga.
3. Ako je osobne podatke za čiji je pristup podnesen zahtjev pružio drugi partner CIS-a, pristup se dopušta samo ako se tome partneru da prilika da se izjasni o svom stajalištu.
4. Svaka osoba može, u skladu sa zakonima, propisima i postupanjima svake države članice ili s internim pravilima koja se primjenjuju na Komisiju, zahtijevati od partnera CIS-a ispravak ili brisanje navedenih podataka koji se odnose na nju ukoliko su ti podaci činjenično netočni ili ako su uključeni ili pohranjeni u CIS protivno cilju navedenom u članku 23. stavku 2. ili ako se nisu poštovala načela članka 26.
5. Na državnom području svake države članice svaka osoba može, u skladu sa zakonima, propisima i postupanjima u dotičnoj državi članici, pokrenuti postupak ili podnijeti tužbu pred sudom ili tijelom imenovanim u tu svrhu, u skladu s zakonima, propisima i postupanjima, s obzirom na osobne podatke u CIS-u vezane uz tu osobu, kako bi:
(a) ispravila ili izbrisala činjenično netočne osobne podatke;
(b) ispravila ili izbrisala osobne podatke koji su uključeni ili pohranjeni u CIS protivno ovoj Uredbi;
(c) dobila pristup osobnim podacima;
(d) dobila odštetu prema članku 40. stavku 2.
S obzirom na podatke koje je uključila Komisija, postupak se može pokrenuti pred Sudom u skladu s člankom 173. Ugovora.
Države članice i Komisija uzajamno se obvezuju na izvršenje pravomoćne odluke koju donese sud, Sud ili drugo tijelo imenovano s tim ciljem, a koja se odnosi na točke (a), (b) i (c) podstavka 1.
6. Pozivanja u ovome članku i u članku 32. stavku 5. na „pravomoćnu odluku” ne povlače za sobom nikakvu obvezu bilo koje države članice ili Komisije da se žali na odluku koju je donio sud ili drugo tijelo imenovano u tu svrhu.
Nadzor zaštite osobnih podataka
Članak 37.
1. Svaka država članica imenuje nacionalno nadzorno tijelo ili tijela odgovorna za zaštitu osobnih podataka kako bi provodile neovisan nadzor takvih podataka uključenih u CIS.
Nadzorna tijela, u skladu s njihovim dotičnim nacionalnim zakonodavstvom, provode neovisan nadzor i provjere kako bi osigurala da se obradom i korištenjem podataka sadržanih u CIS-u ne povrjeđuju prava subjekata tih podataka. U tu svrhu nadzorna tijela imaju pristup CIS-u.
2. Svaka osoba može zatražiti od nacionalnog nadzornog tijela iz članka 28. Direktive 95/46/EZ ili od europskog nadzornika za zaštitu podataka iz članka 41. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 pristup osobnim podacima koji se odnose na nju kako bi provjerila njihovu točnost i na koji način se koriste ili su bili korišteni. To je pravo uređeno zakonima, uredbama i postupcima države članice u kojoj je uložen zahtjev ili Uredbom (EZ) br. 45/2001, ovisno o slučaju. Ako je podatke unijela druga država članica ili Komisija, provjera se vrši u uskoj suradnji s nacionalnim nadzornim tijelom te države članice ili europskim nadzornikom za zaštitu podataka.
3. Komisija unutar svojih odjela poduzima sve mjere kako bi osigurala nadzor zaštite osobnih podataka koji nudi zaštitu jednake razine kao i ona koja proizlazi iz stavka 1.
3.a Europski nadzornik za zaštitu podataka nadzire sukladnost CIS-a s Uredbom (EZ) br. 45/2001.
4. Europski nadzornik za zaštitu podataka najmanje jednom godišnje saziva sastanak sa svim nacionalnim nadzornim tijelima za zaštitu podataka nadležnima za rješavanje pitanja povezanih s nadzorom CIS-a.
Sigurnost podataka
Članak 38.
1. Sve odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere neophodne za održavanje sigurnosti poduzimaju:
(a) države članice i Komisija, svaka u onoj mjeri u kojoj se to odnosi na nju, s obzirom na terminale CIS-a smještene na njihovim dotičnim državnim područjima i u uredima Komisije;
(b) Odbor iz članka 43. s obzirom na CIS i terminale smještene u istim prostorijama kao i CIS i korištene u tehničke svrhe i provjere koje zahtijeva stavak 3;
(c) Komisija za elemente Zajednice u zajedničkoj komunikacijskoj mreži.
2. Posebice države članice, Komisija i Odbor iz članka 43. trebali bi poduzimati mjere:
(a) sprečavanja pristupa neovlaštenim osobama instalacijama kojima se koristi za obradu podataka;
(b) zaštite podataka i medija s podacima od čitanja, kopiranja, izmjene ili brisanja od strane neovlaštenih osoba;
(c) sprečavanja neovlaštenog unosa podataka i svakog neovlaštenog pregledavanja, izmjene ili brisanja podataka;
(d) sprečavanja pristupa neovlaštenim osobama podacima u CIS-u pomoću opreme za prijenos podataka;
(e) jamčenja da, s obzirom na korištenje CIS-a, ovlaštene osobe imaju pravo pristupa samo onim podacima za koje su nadležne;
(f) jamčenja da je moguće provjeriti i ustanoviti kojim se tijelima podaci mogu prenijeti opremom za prijenos podataka;
(g) jamčenja da je moguće provjeriti i ustanoviti ex post facto koji su podaci bili uvršteni u CIS, kada i tko ih je uvrstio te nadgledati ispitivanje;
(h) sprečavanja neovlaštenoga čitanja, kopiranja, izmjene ili brisanja podataka tijekom prijenosa podataka i transporta medija s podacima.
3. U skladu s člankom 43. Odbor potvrđuje da su provedena pretraživanja bila odobrena i da su ih proveli ovlašteni korisnici. Najmanje 1 % svih provedenih pretraživanja trebalo bi se potvrditi. Evidencija o takvim pretraživanjima i potvrdama trebala bi se unijeti u sustav, a njome bi se smjelo koristiti samo za gore navedene potvrde. Trebala bi se izbrisati poslije šest mjeseci.
Članak 39.
1. Svaka od država članica imenuje odjel odgovoran za sigurnosne mjere utvrđene člankom 38. u odnosu na terminale smještene na njezinom državnom području, funkcije revizije utvrđene člankom 33. stavcima 1. i 2. te, općenito, za pravilnu provedbu ove Uredbe u onoj mjeri u kojoj je to neophodno prema zakonima, propisima i postupanjima.
2. Komisija sa svoje strane imenuje one odjele koji će biti odgovorni za mjere iz stavka 1.
.
Odgovornosti i objavljivanje
Članak 40.
1. Svaki partner CIS-a koji je uvrstio podatke u sustav odgovoran je za točnost, aktualnost i zakonitost tih podataka. Svaka država članica ili, kada je to primjereno Komisija, također su odgovorni za sukladnost s odredbama članka 26. ove Uredbe.
2. Svaki partner CIS-a odgovoran je, u skladu s nacionalnim zakonima, propisima i postupanjima ili istovrijednim odredbama Zajednice, za štetu nanesenu osobama korištenjem CIS-a u dotičnoj državi članici ili u Komisiji.
To je slučaj i onda kada je tu štetu uzrokovao partner CIS-a koji pruža podatke unošenjem netočnih podataka ili unošenjem podataka protivno ovoj Uredbi.
3. Ako partner CIS-a protiv kojega je podnesena tužba zbog netočnih podataka nije pružio te podatke, dotični partneri postižu dogovor o tome koji će dio svote isplaćene kao odšteta, partner koji je pružio te podatke nadoknaditi drugom partneru. Svaka takva dogovorena svota nadoknađuje se na zahtjev.
Članak 41.
Komisija priopćenje vezano za provedbu CIS-a objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica.
GLAVA V.a
IDENTIFIKACIJSKA BAZA PODATAKA CARINSKIH DOSJEA
Uspostava identifikacijske baze podataka carinskih dosjea
Članak 41.a
1. CIS uključuje i posebnu bazu podataka pod nazivom Identifikacijska baza podataka carinskih dosjea („FIDE”). Sukladno odredbama ove glave, sve odredbe ove Uredbe u vezi s CIS-om primjenjuju se i na bazu podataka FIDE, a svaka uputa na CIS odnosi se i na bazu podataka FIDE.
2. Ciljevi baze podataka FIDE jesu pružiti pomoć pri sprečavanju djela kojima se povrjeđuje carinsko ili poljoprivredno zakonodavstvo koja se primjenjuju na robu koja se unosi ili iznosi iz carinskog područja Zajednice, te olakšati i ubrzati njihovo otkrivanje i kazneni progon.
3. Svrha baze podataka FIDE je omogućiti da Komisija prilikom otvaranja koordinacijskog dosjea u smislu članka 18. ili pripreme misije Zajednice u trećoj zemlji u smislu članka 20., te nadležna tijela države članice imenovana za provođenje upravnih istraga u skladu s člankom 29. prilikom otvaranja istražnog dosjea ili prilikom provođenja istrage nad jednom ili više osoba ili poduzeća, utvrdi koja nadležna tijela drugih država članica ili koji odjeli Komisije provode ili su provodili istragu nad odnosnim osobama ili poduzećima, i to kako bi se na temelju podataka o postojanju istražnih dosjea moglo postići ciljeve iz stavka 2.
4. Ako je državi članici ili Komisiji prilikom pretraživanja baze podataka FIDE potrebno više podataka o unesenim istražnim dosjeima o osobama ili poduzećima, traži pomoć države članice koja je unijela dotične podatke.
5. Carinska tijela država članica mogu koristiti bazu podataka FIDE u okviru carinske suradnje iz stavaka 29. i 30. Ugovora o osnivanju Europske unije. U takvom slučaju Komisija osigurava tehničko upravljanje bazom podataka.
Vođenje i uporaba baze podataka FIDE
Članak 41.b
1. Nadležna tijela mogu unositi podatke iz istražnih dosjea u bazu podataka FIDE za potrebe predviđene člankom 41.a stavkom 3., i to o slučajevima kojima se povrjeđuje carinsko ili poljoprivredno zakonodavstvo koji se primjenjuju na robu koja se unosi ili iznosi iz carinskog područja Zajednice, a koji slučajevi su od posebne važnosti na razini Zajednice. Podaci obuhvaćaju samo sljedeće kategorije:
(a) osobe i poduzeća koja jesu ili koja su bila predmet upravne ili kriminalističke istrage nadležne službe države članice, i
— za koje se sumnja da čine ili su počinila djela kojima se povrjeđuje carinsko ili poljoprivredno zakonodavstvo, ili da sudjeluju ili da su sudjelovala u djelu kojim se povrjeđuje navedeno zakonodavstvo,
— za koje je bilo utvrđeno da su povezani s takvim djelom, ili
— kojima je izrečena upravna odluka ili upravna kazna, ili sudska kazna za takvo djelo;
(b) područje na koje se odnosi istražni dosje;
(c) ime, državljanstvo i podaci nadležne službe u državi članici, te broj dosjea.
Podaci iz točaka (a), (b) i (c) unose se posebno za svaku osobu ili poduzeće. Zabranjeno je stvaranje poveznica između tih podataka.
2. Osobni podaci iz stavka 1. točke (a) moraju biti ograničeni samo na sljedeće:
(a) za osobe: prezime, djevojačko ime, imena, prethodna prezimena i nadimke, datum i mjesto rođenja, državljanstvo, spol i adresu;
(b) za poduzeća: naziv poduzeća, trgovački naziv, adresu poduzeća, identifikacijski broj za PDV i identifikacijski broj za trošarine.
3. Podaci se unose na ograničeno razdoblje u skladu s člankom 41.d.
Članak 41.c
1. Unos podataka i pristup bazi podataka FIDE ograničeni su isključivo na tijela iz članka 41.a.
2. Pri svakome pristupu bazi podataka FIDE moraju se navesti sljedeći osobni podaci:
(a) za osobe: ime i/ili prezime i/ili djevojačko ime i/ili prethodna prezimena i/ili nadimke i/ili datum rođenja;
(b) za poduzeća: naziv poduzeća i/ili trgovački naziv i/ili identifikacijski broj za PDV i/ili identifikacijski broj za trošarine.
Pohrana podataka
Članak 41.d
1. Rok pohrane podataka ovisi o zakonima, uredbama i postupcima države članice koja ih je unijela. U nastavku su navedeni najdulji rokovi, koji se računaju od datuma unosa podataka u istražni dosje i koje nije moguće prekoračiti:
(a) podaci koji se odnose na dosjee istraga u tijeku ne mogu se čuvati dulje od tri godine ako nije otkriveno nijedno djelo kojem se povrjeđuje carinsko ili poljoprivredno zakonodavstvo; podaci se moraju izbrisati prije isteka toga roka ako je prošla jedna godina od posljednjeg opažanja;
(b) podaci o upravnim ili kriminalističkim istragama u okviru kojih je otkriveno djelo kojim je povrijeđeno carinsko ili poljoprivredno zakonodavstvo, ali u tom pogledu nije donesena nijedna upravna odluka, izrečena presuda ili naložena novčana ili upravna kazna, ne mogu se čuvati dulje od šest godina;
(c) podaci o upravnim ili kriminalističkim istragama na temelju kojih je donesena upravna odluka, izrečena presuda ili naložena novčana ili upravna kazna ne mogu se čuvati dulje od deset godina.
Ovi se rokovi ne mogu zbrajati.
2. U svim fazama istražnog dosjea iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c) potrebno je odmah izbrisati podatke koji se odnose na osobu ili na poduzeće iz članka 41.b čim se s te osobe i poduzeća otkloni sumnja u skladu sa zakonima, uredbama i postupcima države članice koja je unijela dotične podatke.
3. Baza podataka FIDE automatski briše podatke u trenutku isteka najduljeg roka pohrane podataka iz stavka 1.
GLAVA VI.
FINANCIRANJE
Članak 42.a
1. Ova je Uredba temeljni akt za financiranje svih djelatnosti Zajednice utvrđenih u ovoj Uredbi, uključujući:
(a) sve troškove izgradnje i održavanja trajne tehničke infrastrukture, putem koje se državama članicama stavljaju na raspolaganje logistički, uredski i informacijski resursi za koordinaciju zajedničkih carinskih djela, a posebno djela posebnoga nadzora iz članka 7.;
(b) naknadu troškova prijevoza, smještaja i dnevnica predstavnika država članica koji sudjeluju u misijama Zajednice iz članka 20., zajedničkim carinskim akcijama koje organizira ili u čijoj organizaciji sudjeluje Komisija, te tečajevima izobrazbe, ad hoc sastancima i pripremnim sastancima za upravne istrage ili operativne akcije koje provode države članice, ako ih organizira ili u čijoj organizaciji sudjeluje Komisija.
Ako se trajna tehnička infrastruktura iz točke (a) koristi za potrebe carinske suradnje iz članaka 29. i 30. Ugovora o osnivanju Europske unije, troškove prijevoza, smještaja i dnevnica predstavnika država članica snose države članice;
(c) troškove povezane s nabavom, proučavanjem, razvijanjem i održavanjem računalne infrastrukture (hardware), programske opreme (software) i posebnih mrežnih priključaka, te troškove povezane sa službama za opskrbu, potporu i izobrazbu u svrhu vršenja radnji predviđenih ovom Uredbom, a posebno sprečavanja i suzbijanja prijevara;
(d) troškove povezane s pružanjem podataka i troškove s tim povezanih radnji, kojima se omogućuje pristup informacijama, podacima i izvorima podataka u svrhu vršenja radnji predviđenih ovom Uredbom, a posebno sprečavanja i suzbijanja prijevara;
(e) troškove povezane s uporabom CIS-a, koji su predviđeni instrumentima donesenim u skladu s člancima 29. i 30. Ugovora o osnivanju Europske unije, a posebno Konvencijom o korištenju informacijske tehnologije u carinskim pitanjima, donesene Aktom Vijeća od 26. srpnja 1995. ( 12 ), u mjeri u kojoj je tim instrumentima predviđeno da se ti troškovi pokrivaju sredstvima iz općeg proračuna Europske unije.
2. Troškovi povezani s nabavom, proučavanjem, razvijanjem i održavanjem elemenata Zajednice u zajedničkoj komunikacijskoj mreži, koji se koriste za potrebe stavka 1. točke (c), također se pokrivaju sredstvima iz općeg proračuna Europske unije. Komisija je dužna zaključiti potrebne ugovore u ime Zajednice kako bi osigurala operativnost tih elemenata.
3. Ne dovodeći u pitanje troškove povezane s radom CIS-a i iznose predviđene za odštetu u skladu s člankom 40., države članice i Komisija neće prihvatiti zahtjeve za povrat troškova povezanih s pružanjem podataka ili dostavom dokumenata, ili s provođenjem upravnih istraga ili drugih mjera u skladu s ovom Uredbom, koji su izvršeni na zahtjev države članice ili Komisije, uz iznimku mogućih naknada koje se isplaćuju stručnjacima.
GLAVA VII.
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 43.
1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima ovim člankom.
2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 23. stavka 4. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 8. listopada 2015. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.
3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 23. stavka 4. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave Odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.
5. Delegirani akt donesen na temelju članka 23. stavka 4. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.
Članak 43.a
1. Komisiji pomaže Odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća ( 13 ).
2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.
Članak 43.b
Komisija do 9. listopada 2017. provodi procjenu:
— potrebe da se prošire podaci o izvozu sadržani u registrima iz članaka 18.a i 18.d tako da se uključe podaci o robi osim one utvrđene u članku 18.a stavku 4. prvom podstavku točki (b) i članku 18.d. stavku 1. točki (c), i
— izvedivosti proširenja podataka sadržanih u registru prijevoza tako da se uključe podaci o uvozu, izvozu i provozu robe kopnom i zrakom.
Članak 44.
Ne dovodeći u pitanje odredbe ►M2 iz glava V. i V.a ◄ , dokumenti predviđeni ovom Uredbom mogu se zamijeniti kompjutoriziranim informacijama proizvedenima u bilo kojem obliku u istu svrhu.
Članak 45.
1. Bez obzira na oblik, svaka informacija koja se prenese na temelju ove Uredbe povjerljive je naravi, uključujući i podatke pohranjene u CIS-u. Ona je predmet obveze na profesionalnu tajnu i uživa zaštitu koja obuhvaća slične informacije i prema nacionalnom pravu države članice koja je prima i prema odgovarajućim odredbama koje se primjenjuju na tijela Zajednice.
Posebno se informacije iz podstavka 1. ne smiju slati drugim osobama, osim onih u državama članicama ili unutar institucija Zajednice čija funkcija od njih zahtijeva da ih poznaju ili da se koriste njima. Ne smiju se upotrebljavati niti u druge svrhe osim onih predviđenih ovom Uredbom, izuzev ako se država članica ili Komisija, koja ih je pružila ili ih unijela u CIS, izrijekom slože, podložno uvjetima koje je utvrdila ta država članica ili Komisija i u onoj mjeri u kojoj odredbe na snazi u državi članici u kojoj vlast primatelja ima sjedište, ne zabranjuju takvo priopćenje ili korištenje.
2. Ne dovodeći u pitanje odredbe ►M2 iz glava V. i V.a ◄ , informacije o fizičkim i pravnim osobama prenose se prema ovoj Uredbi samo onda kada je to neophodno potrebno radi sprečavanja, istraživanja ili pokretanja postupka s obzirom na postupke koji predstavljaju povredu carinskog ili poljoprivrednog zakonodavstva.
3. Stavci 1. i 2. ne isključuju mogućnost korištenja informacija dobivenih prema ovoj Uredbi u bilo kojem kaznenom ili istražnom postupku koji je naknadno pokrenut s obzirom na nesukladnost s carinskim ili poljoprivrednim zakonodavstvom.
Nadležno tijelo koje je pružilo te informacije odmah se obavještava o takvoj uporabi.
4. Kada država članica obavijesti Komisiju da su daljnje istrage oslobodile od upletenosti u nepravilnosti fizičku ili pravnu osobu čije je ime preneseno prema ovoj Uredbi, Komisija o tome smjesta obavješćuje sve strane kojima su ti osobni podaci preneseni na temelju ove Uredbe. Dotična osoba se tada prestaje smatrati upletenom u nepravilnosti koje su potaknule prvu obavijest.
Kada se osobni podaci o dotičnoj osobi nalaze u CIS-u, oni se uklanjaju iz njega.
Članak 46.
Za potrebe primjene ove Uredbe države članice poduzimaju sve potrebne korake kako bi se:
(a) osigurala učinkovita interna koordinacija između upravnih tijela iz članka 1. stavka 1.;
(b) u njihovim uzajamnim odnosima uspostavila sva potrebna izravna suradnja između tijela posebno ovlaštenih u tu svrhu.
Članak 47.
Države članice mogu sporazumno odlučiti jesu li potrebna postupanja za osiguranje nesmetanog funkcioniranja sporazuma o uzajamnoj pomoći predviđenih ovom Uredbom, posebno kako bi se izbjegao prekid nadziranja osoba ili robe ako bi to moglo biti štetno za otkrivanje postupaka koji predstavljaju povredu carinskog i poljoprivrednog zakonodavstva.
Članak 48.
1. Ova Uredba ne obvezuje upravna tijela država članica na pružanje pomoći jedna drugoj ako postoji vjerojatnost da bi to bilo štetno za javni red (ordre public) ili za druge osnovne interese, posebno s obzirom na zaštitu podataka države članice u kojoj imaju sjedište.
2. Za svako odbijanje pružanja pomoći navode se razlozi.
Komisiju se obavještava što je moguće ranije o svakom odbijanju pružanja pomoći i razlozima danima za to odbijanje.
Članak 49.
Ne dovodeći u pitanje pravo Komisije na obaviještenost prema drugim propisima na snazi, države članice Komisiji prenose upravne ili pravne odluke ili njihove glavne elemente koji se odnose na primjenu kazni za povredu carinskog ili poljoprivrednog zakonodavstva u slučajevima koji su bili predmetom priopćavanja prema članku 17. ili 18.
Članak 50.
Ne dovodeći u pitanje izdatke povezane s primjenom CIS-a ili odštete iz članka 40., države članice i Komisija odustaju od zahtjeva za naknadom štete ili izdataka nastalih prema ovoj Uredbi osim, kada je to primjereno, naknada plaćenih stručnjacima.
Članak 51.
Ova Uredba ne utječe na primjenu u državama članicama pravila o kaznenom postupku i uzajamnoj pomoći u kaznenim pitanjima, uključujući i ona o tajnosti istražnih postupaka.
Članak 51.a
Komisija u suradnji s državama članicama dostavlja svake godine Europskome parlamentu i Vijeću izvješće o mjerama poduzetima za provedbu ove Uredbe.
Članak 52.
1. Ovime se Uredba (EEZ) br. 1468/81 stavlja izvan snage.
2. Pozivanja na Uredbu stavljenu izvan snage smatraju se pozivanjima na sadašnju Uredbu.
Članak 53.
►M2 ————— ◄ Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.
Primjenjuje se od 13. ožujka 1998.
▼M2 —————
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
PRILOG
PRIOPĆAVANJE PODATAKA
(Članak 30. stavak 1.)
1. Priopćavanje drugim javnim tijelima
Priopćavanje podataka javnim tijelima trebalo bi biti dopušteno samo ako, u posebnom slučaju:
(a) postoji jasna pravna obveza ili ovlaštenje, ili uz odobrenje nadzornog tijela; ili
(b) su ti podaci nužni kako bi primatelj ispunio svoju zakonitu zadaću, pod uvjetom da cilj prikupljanja ili obrade koje provodi primatelj nije nespojiv s izvornim ciljem i da ga ne isključuju pravne obveze tijela koje priopćava podatke.
Priopćavanje je iznimno dopušteno ako je, u posebnom slučaju:
(a) to priopćavanje nedvojbeno u interesu subjekta podataka i ako je subjekt podataka na to pristao ili ako su okolnosti takve da dopuštaju jasnu pretpostavku takvog pristanka; ili
(b) priopćavanje je neophodno kako bi se spriječila ozbiljna i izravna opasnost.
2. Priopćavanje fizičkim osobama
Priopćavanje podataka fizičkim osobama trebalo bi biti dopušteno samo ako, u posebnom slučaju, postoji jasna pravna obveza ili ovlaštenje, ili uz odobrenje nadzornog tijela.
Priopćavanje fizičkim osobama je iznimno dopušteno ako je, u posebnom slučaju:
(a) priopćavanje nedvojbeno u interesu subjekta podataka i ako je subjekt podataka na to pristao ili ako su okolnosti takve da dopuštaju jasnu pretpostavku takvoga pristanka; ili
(b) priopćavanje je neophodno kako bi se spriječila ozbiljna i izravna opasnost.
3. Međunarodno priopćavanje
Priopćavanje podataka stranim tijelima trebalo bi biti dopušteno samo:
(a) ako postoji jasna pravna odredba u nacionalnom ili međunarodnom pravu;
(b) u odsustvu takve odredbe, ako je priopćavanje neophodno kako bi se spriječila ozbiljna i izravna opasnost;
te pod uvjetom da nisu dovedeni u pitanje domaći propisi o zaštiti subjekta podataka.
4.1 Zahtjev za priopćavanjem
Podložno posebnim odredbama sadržanim u nacionalnom zakonodavstvu ili u međunarodnim sporazumima, zahtjevi za priopćavanjem podataka trebaju pružiti podatke o tijelu ili osobi koja upućuje zahtjev, kao i o razlogu za taj zahtjev i njegovome cilju.
4.2 Uvjeti kojima je uređeno priopćavanje
Koliko je god to moguće, kakvoća podataka trebala bi se potvrditi najkasnije prije njihovog priopćavanja. Koliko je god to moguće, u priopćavanjima svih podataka trebale bi biti naznačene sudske odluke, kao i odluke o napuštanju progona, a podaci utemeljeni na mišljenjima ili osobnim procjenama bi se trebali provjeriti u izvoru podataka prije nego što ih se priopći te bi se trebao naznačiti njihov stupanj točnosti i pouzdanosti.
Ako se otkrije da podaci više nisu točni i ažurirani, ne bi ih se smjelo priopćiti; ako se priopće zastarjeli ili netočni podaci, tijelo koje ih je priopćilo trebalo bi, ako je moguće, obavijestiti sve primatelje podataka o njihovoj neusklađenosti.
4.3 Jamstva priopćavanja
Podaci priopćeni drugim tijelima, fizičkim osobama i stranim tijelima ne bi se trebali upotrebljavati u druge svrhe osim onih naznačenih u zahtjevu za priopćavanje.
Uporaba podataka u druge svrhe trebala bi, ne dovodeći u pitanje stavke 1. do 4.2., biti predmetom dogovora s tijelom koje priopćava podatke.
( 1 ) SL L 94, 28.4.1970., str. 13. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EEZ) br. 2048/88 (SL L 185, 15.7.1988., str. 1.).
( 2 ) SL C 56, 26.2.1993., str. 1.; SL C 262, 28.9.1993., str. 8., i SL C 80, 17.3.1994., str. 12.
( 3 ) SL C 20, 24.1.1994., str. 85., i Mišljenje od 16. siječnja 1997. (SL C 33, 3.2.1997.).
( 4 ) SL C 161, 14.6.1993., str. 15.
( 5 ) SL L 144, 2.6.1981., str. 1. Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EEZ) br. 945/87 (SL L 90, 2.4.1987., str. 3.).
( 6 ) Uredba Vijeća (EEZ, Euratom) br. 1552/89 od 29. svibnja 1989. o provedbi Odluke 88/376/EEZ, Euratom, o sustavu vlastitih sredstava Zajednice (SL L 155, 7.6.1989., str. 1). Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ, Euratom) br. 2729/94 (SL L 293, 12.11.1994., str. 5.).
( 7 ) Uredba Vijeća (EEZ) br. 595/91 od 4. ožujka 1991. o nepravilnostima i povratu pogrešno plaćenih iznosa u vezi s financiranjem zajedničke poljoprivredne politike i organizacije informatičkog sustava u ovom području te kojom se stavlja izvan snage Uredba (EEZ) br. 283/72 (SL L 67, 14.3.1991., str. 11.).
( 8 ) SL L 281, 23.11.1995., str. 31.
( 9 ) Kako je predviđeno u članku 22. stavku 2. točki (a) Uredbe Vijeća (EZ) br. 2073/2004 od 16. studenoga 2004. o upravnoj suradnji u području trošarina (SL L 359, 4.12.2004., str. 1.).
( 10 ) SL L 8, 12.1.2001., str. 1.
( 11 ) SL L 309, 25.11.2005., str. 9.
( 12 ) SL C 316, 27.11.1995., str. 33.
( 13 ) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).