11/Sv. 66

HR

Službeni list Europske unije

201

---

42011X0428(01)

---

L 109/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

Samo izvorni tekstovi UN/ECE-a imaju pravni učinak prema međunarodnom javnom pravu. Status i dan stupanja na snagu ovog Pravilnika treba provjeriti u zadnjem izdanju dokumenta UN/ECE-a dokumenta TRANS/WP.29/343, koji je dostupan na: http://www.unece.org/trans/main/wp29/wp29wgs/wp29gen/wp29fdocstts.html

Pravilnik br. 14 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UN/ECE) – Jedinstvene odredbe o homologaciji vozila s obzirom na sidrišta sigurnosnih pojasa, sustave sidrišta Isofix i sidrišta gornje sigurnosne uzice Isofix

Uključuje sav važeći tekst do:

D 2. serije izmjena 07. – dan stupanja na snagu: 19. kolovoza 2010.

SADRŽAJ

PRAVILNIK

1.	Područje primjene

2.	Definicije

3.	Zahtjev za homologaciju

4.

Oznake

5.	Homologacija

6.	Ispitivanja

7.	Provjera tijekom i nakon statičkih ispitivanja sidrišta sigurnosnih pojasa

8.	Preinaka i proširenje homologacije tipa vozila

9.	Sukladnost proizvodnje

10.	Kazne za nesukladnost proizvodnje

11.	Upute za uporabu

12.	Konačna obustava proizvodnje

13.	Imena i adrese tehničkih služba odgovornih za provedbu homologacijskih ispitivanja, kao i administrativnih tijela

14.	Prijelazne odredbe

PRILOZI

Prilog 1. —

Izjava o izdavanju ili proširenju ili odbijanju ili povlačenju homologacije ili konačnoj obustavi proizvodnje tipa vozila s obzirom na sidrišta sigurnosnih pojasa, sustave sidrišta Isofix i sidrišta gornje sigurnosne uzice Isofix, ako postoji, u skladu s Pravilnikom br. 14

Prilog 2. —

Postavljanje homologacijske oznake

Prilog 3. —

Područja smještaja djelotvornih sidrišta pojaseva

Prilog 4. —

Postupak za određivanje točke H i stvarnog nagiba trupa za sjedeća mjesta u motornim vozilima

Dodatak 1. -

Opis trodimenzionalne naprave za točku H

Dodatak 2. —

Trodimenzionalni koordinatni sustav

Dodatak 3. —

Referentni podaci za sjedeća mjesta

Prilog 5. —

Vučna naprava

Prilog 6. —

Najmanji broj sidrišnih točaka i smještaj donjih sidrišta

Dodatak 1. —

Smještaj donjih sidrišta – zahtjevi jedino za kut

Prilog 7. —

Dinamičko ispitivanje kao alternativa statičkom ispitivanju čvrstoće sidrišta sigurnosnih pojasa

Prilog 8. —

Značajke ispitne lutke

Prilog 9. —

Sustavi sidrišta Isofix i sidrišta gornje sigurnosne uzice Isofix

1.   PODRUČJE PRIMJENE

Ovaj se Pravilnik primjenjuje na:

(a)	vozila kategorije M i N (1) u odnosu na njihova sidrišta sigurnosnih pojasa namijenjenih za odrasle putnike na sjedalima okrenutim prema naprijed ili prema nazad;

(b)	vozila kategorije M1 u odnosu na njihove sustave sidrišta Isofix i sidrišta gornje sigurnosne uzice Isofix namijenjene za sustave za držanje djeteta. Ostale kategorije vozila opremljene sidrištima Isofix također trebaju ispunjavati odredbe ovog Pravilnika.

2.   DEFINICIJE

Za potrebe ovog Pravilnika,

2.1.	„Homologacija vozila” znači homologacija tipa vozila opremljenog sidrištima za određene tipove sigurnosnih pojaseva;

2.2.

”Tip vozila” znači kategorija motornog vozila koja se bitno ne razlikuje u temeljnim značajkama kao što su dimenzije, linije, materijali sastavnih dijelova konstrukcije vozila ili konstrukcije sjedala na koje se pričvršćuju sidrišta sigurnosnih pojaseva i sustavi sidrišta Isofix i sidrišta gornje sigurnosne uzice Isofix, ako postoje, i ako je čvrstoća sidrišta ispitana u skladu s dinamičkim ispitivanjem, značajke svakog sastavnog dijela sustava za držanje, posebno funkcija ograničavanja težine, koje imaju utjecaj na sile koje djeluju na sidrišta sigurnosnih pojaseva;

2.3.	„Sidrišta pojaseva” znači dijelovi strukture vozila ili strukture sjedala ili bilo kojeg drugog dijela vozila za koje su učvršćeni sklopovi sigurnosnih pojasa;

2.4.

„Djelotvorno sidrište pojasa” znači točka koja se upotrebljava za određivanje, kako je navedeno u stavku 5.4., kuta svakoga dijela sigurnosnog pojasa u odnosu na korisnika, to jest točka za koju bi remen pojasa trebao biti pričvršćen da bi se osigurao položaj pojasa jednak predviđenom položaju pojasa pri njegovoj uporabi i koja može, a ne mora biti postojeće sidrište pojasa ovisno o obliku krutog dijela sigurnosnog pojasa na mjestu njegovog pričvršćenja za sidrište pojasa. 2.4.1. Na primjer, 2.4.1.1. kad se vodilica remena pojasa upotrebljava na strukturi vozila ili sjedala, srednja točka te vodilice na mjestu gdje remen pojasa izlazi iz vodilice na strani korisnika pojasa smatra se djelotvornim sidrištima pojasa; i 2.4.1.2. kad pojas ide izravno od korisnika do uvlačnog mehanizma (retraktora) pričvršćenog na strukturu vozila ili sjedala bez međuvodilice remena pojasa, djelotvornim sidrištem pojasa smatra se točka u kojoj os koluta za namatanje remena pojasa siječe ravninu koja prolazi kroz središnju crtu remena pojasa na kolutu;

2.5.	„Pod” znači donji dio nadogradnje vozila koji spaja bočne strane vozila. U tom smislu pod uključuje orebrenja, užljebljenja i druga moguća pojačanja, čak i ako su ispod poda na primjer uzdužni i poprečni nosači;

2.6.

„Sjedalo” znači struktura koja može, a ne mora biti neodjeljiv dio od strukture vozila, zajedno s opremom, namijenjena za sjedenje jedne odrasle osobe. Taj pojam obuhvaća pojedinačno sjedalo ili dio klupe za sjedenje namijenjen za sjedenje jedne osobe; 2.6.1. „Prednje (suvozačevo) sjedalo” znači bilo koje sjedalo kod kojeg se „najizbočenija H-točka nalazi u uspravnoj poprečnoj ravnini, koja prolazi kroz vozačevu R-točku ili ispred nje;

2.7.

„Skupina sjedala” znači sjedala tipa klupe ili sjedala koja su odvojena, ali smještena jedno uz drugo (to jest pričvršćena tako da su prednja sidrišta jednoga od tih sjedala u ravnini s prednjim ili stražnjim sidrištima ili između sidrišta drugog sjedala) a namijenjena su za sjedenje jedne ili više odraslih osoba;

2.8.	„Klupa za sjedenje” znači struktura zajedno s opremom, namijenjena za sjedenje najmanje dvije odrasle osobe;

2.9.

„Tip sjedala” znači kategorija sjedala koja se međusobno ne razlikuju u bitnim obilježjima kao što su: 2.9.1. oblik, dimenzije i materijali strukture sjedala, 2.9.2. tipovi i dimenzije sustava za namještanje i svih sustava za blokiranje, 2.9.3. tip i dimenzije sidrišta pojasa na sjedalu, sidrišta sjedala i tomu pripadnih dijelova strukture vozila;

2.10.

„Sidrište sjedala” označava sustav pomoću kojega je sklop sjedala učvršćen za strukturu vozila, uključujući i tome pripadne dijelove strukture vozila;

2.11.

„Sustav za namještanje” označava napravu pomoću koje se sjedalo ili njegovi dijelovi mogu namjestiti u položaj koji odgovara tjelesnoj građi korisnika sjedala; ta naprava posebno treba omogućiti: 2.11.1. uzdužno pomicanje; 2.11.2. uspravno pomicanje; 2.11.3. kutno pomicanje;

2.12.

„Sustav za pomicanje” znači naprava koja omogućuje da se sjedalo ili jedan od njegovih dijelova pomakne uzdužno ili zakrene, bez čvrsta međupoložaja, omogućujući lak pristup putnika prostoru iza sjedala;

2.13.

„Sustav za blokiranje” znači bilo koja naprava koja osigurava da sjedalo i njegovi dijelovi ostanu u bilo kojem položaju uporabe, a uključuje naprave kojima se blokira kako naslon sjedala u odnosu na sjedalo, tako i sjedalo u odnosu na vozilo.

2.14.

„Referentno područje” označava prostor između dviju uspravnih uzdužnih ravnina 400 mm međusobno udaljenih i simetričnih s obzirom na točku H, koji je određen zakretanjem iz uspravnog u vodoravni položaj naprave ispitne glave opisane u Pravilniku br. 21, Prilogu 1. Napravu treba smjestiti kako je opisano u tom prilogu Pravilniku br. 21 i postaviti na najveću duljinu od 840 mm.

2.15.

„Naprava za ograničavanje opterećenja prsnog koša” znači bilo koji dio sigurnosnog pojasa i/ili sjedala i/ili vozila namijenjenog za ograničavanje jačine sile držanja koja djeluje na prsni koš putnika u slučaju sudara.

2.16.

„Isofix” znači sustav za povezivanje sustava za držanje djeteta na vozila koja imaju dva kruta sidrišta na vozilu, dva pripadajuća kruta pričvrsnika na sustavu za držanje djeteta i ograničavaju okretanje sustava za držanje djeteta oko svoje osi.

2.17.

„Položaj Isofix” znači sustav koji omogućava postavljanje: (a) univerzalnog sustava za držanje djeteta Isofix, okrenutog prema naprijed, kako je definiran u Pravilniku br. 44; (b) poluuniverzalnog sustava za držanje djeteta Isofix, okrenutog prema naprijed, kako je definiran u Pravilniku br. 44; (c) poluuniverzalnog sustava za držanje djeteta Isofix, okrenutog prema nazad, kako je definiran u Pravilniku br. 44; (d) poluuniverzalnog sustava za držanje djeteta Isofix, okrenutog postranično, kako je definiran u Pravilniku br. 44; (e) sustava za držanje djeteta Isofixza određeno vozilo, kako je definiran u ovom Pravilniku br. 44.

2.18.

„Donje sidrište Isofix” znači okrugla kruta šipka, promjera 6 mm, koja se nastavlja na konstrukciju vozila ili sjedala za prihvat i držanje sustava za držanje djeteta Isofix pomoću pričvršćenja Isofix.

2.19.

„Sustav sidrišta Isofix” znači sustav koji čine dva donja sidrišta Isofixkonstruiran za pričvršćenje sustava za držanje djeteta Isofixu sprezi s napravom za sprečavanje okretanja.

2.20.

„Pričvršćenje Isofix” znači jedna od dvije veze koje ispunjavaju zahtjeve Pravilnika br. 44 i koja seže od konstrukcije sustava za držanje djeteta Isofixi odgovara donjem sidrištu Isofix.

2.21.

„Sustav za držanje djeteta Isofix” znači sustav za držanje djeteta, koji ispunjava zahtjeve Pravilnika br. 44, pričvršćen na sustav sidrišta Isofix.

2.22.

„Naprava za primjenu statičke sile (NPSS)” znači ispitna naprava koja aktivira sustave sidrišta Isofix u vozilu i koja se koristi za provjeru njihove čvrstoće i sposobnosti strukture vozila ili sjedala da ograniči okretanje u statičkom ispitivanju.

2.23.

„Naprava za sprečavanje okretanja”: (a) naprava za sprečavanje okretanja za univerzalni sustav za držanje djeteta Isofix sastoji se od gornje sigurnosne uzice Isofix; (b) naprava za sprečavanje okretanja za poluuniverzalni sustav za držanje djeteta Isofix sastoji se od gornje sigurnosne uzice, ploče s instrumentima vozila ili potpornog oslonca, namijenjenih za ograničavanje okretanja sustava za držanje djeteta prilikom čelnog sudara; (c) za sustave za držanje djeteta Isofix, univerzalne ili poluuniverzalne, sjedalo vozila samo po sebi ne predstavlja napravu za sprečavanje okretanja.

2.24.

„Sidrište za gornju sigurnosnu uzicu Isofix” znači naprava kao što je npr. šipka koja je postavljena u predviđenom području, namijenjena za prihvat priključka remena gornje sigurnosne uzice Isofix i za prijenos sile držanja na konstrukciju vozila.

2.25.

„Priključna spojnica gornje sigurnosne uzice Isofix” znači naprava namijenjena za pričvršćivanje na sidrište gornje sigurnosne uzice ISOFIX.

2.26.

„Kuka gornje sigurnosne uzice Isofix” znači priključak gornje sigurnosne uzice Isofixkoji se uobičajeno upotrebljava za pričvršćivanje remena gornje sigurnosne uzice Isofix na sidrište gornje sigurnosne uzice Isofix kako je određeno na slici 3. Priloga 9. ovom Pravilniku.

2.27.

„Remen gornje sigurnosne uzice Isofix” znači pleteni remen (ili neki drugi jednakovrijedan) koji se nastavlja od vrha sustava za držanje djeteta Isofix do sidrišta za gornju sigurnosnu uzicu Isofix i koji je opremljen napravom za namještanje, napravom za otpuštanje napetosti i priključkom gornje sigurnosne uzice Isofix.

2.28.

„Naprava za navođenje” ima namjenu pomoći osobi koja postavlja sustav za držanje djeteta Isofix fizički navodeći priključenja Isofix na sustav za držanje djeteta Isofix kako bi se olakšalo njihovo ispravno priključenje na donja sidrišta Isofix.

2.29.

„Naprava za označivanje Isofix” znači nešto čime se obavješćuje osoba koja želi postaviti sustav za držanje djeteta Isofix o položajima Isofix u vozilu i o položaju svakog odgovarajućeg sustava sidrišta Isofix.

2.30.

„Naprava za držanje djeteta” znači naprava u skladu s jednom od sedam razreda veličine Isofix određenih u stavku 4. Dodatku 2. Prilogu 17. Pravilniku br. 16 i posebno čije mjere su prikazane na slikama od 1. do 7. u prethodno spomenutom stavku 4. Te naprave za držanje djeteta (CFR) se koriste u Pravilniku br. 16 za provjeru koje su veličine sustava za držanje djeteta koje su prilagodljive položajima Isofix. Također jedan od CFR, takozvani ISO/F2 (B) koji je opisan na slici 2. prethodno spomenutog stavka 4., koristi se u ovom Pravilniku za provjeru smještaja i mogućnosti pristupa svakom sustavu sidrišta Isofix.

3.   ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU

3.1.	Zahtjev za homologaciju za tip vozila u odnosu na sidrišta pojasa, sustave sidrišta Isofix i sidrišta gornje sigurnosne uzice Isofix, ako postoje, podnosi proizvođač vozila ili njegov propisno ovlašteni zastupnik.

3.2.

Zahtjevu za homologaciju se prilažu dolje navedeni dokumenti u tri primjerka i koji navode sljedeće pojedinosti: 3.2.1. crteži opće konstrukcije vozila u prikladnom mjerilu, koji prikazuju položaje sidrišta pojasa, djelotvornih sidrišta pojasa (prema potrebi), sustava sidrišta Isofix i sidrišta gornje sigurnosne uzice Isofix, ako postoji, i detaljne crteže sidrišta pojasa, sustava sidrišta Isofix, ako postoji i sidrišta gornje sigurnosne uzice Isofix, ako postoji, i točaka na koje su pričvršćeni; 3.2.2. specifikacija upotrijebljenih materijala koji mogu utjecati na čvrstoću sidrišta pojasa, sustava sidrišta Isofix i sidrišta gornje sigurnosne uzice Isofix, ako postoji; 3.2.3. tehnički opis sidrišta pojasa, sustava sidrišta Isofix i sidrišta gornje sigurnosne uzice Isofix, ako postoji; 3.2.4. za sidrišta pojasa, sustave sidrišta Isofix i sidrišta gornje sigurnosne uzice Isofix, ako je pričvršćena za konstrukciju sjedala: 3.2.4.1. detaljan opis tipa vozila s obzirom na konstrukciju sjedala, sidrišta sjedala i njihovih sustava za namještanje i blokiranje; 3.2.4.2. crteže sjedala, njihovih sidrišta u vozilu i njihovih sustava za namještanje i blokiranje, u odgovarajućem mjerilu i dovoljno detaljne. 3.2.5. dokaz da je sigurnosni pojas ili sustav držanja koji su upotrijebljeni u homologacijskim ispitivanjima sukladan s Pravilnikom br. 16, u slučaju kada proizvođač vozila odabere alternativno dinamičko ispitivanje čvrstoće.

3.3.	Na zahtjev proizvođača tehničkoj službi koja provodi homologacijska ispitivanja podnosi se vozilo predstavnik tipa koje treba homologirati ili dijelovi vozila koji se smatraju bitnima za ispitivanja sidrišta pojasa, sustava sidrišta Isofix i sidrišta gornje sigurnosne uzice Isofix, ako postoji.

4.   HOMOLOGACIJA

4.1.	Ako vozilo podneseno za homologaciju u skladu s ovim Pravilnikom ispunjava zahtjeve ovog Pravilnika izdaje se homologacija za taj tip vozila.

4.2.

Broj homologacije se dodjeljuje za svaki homologirani tip. Prve dvije znamenke (trenutačno 06, što odgovara nizu izmjena 06) ukazuju na niz izmjena koji uključuje najnovije veće tehničke izmjene Pravilnika u trenutku izdavanja homologacije. Ista ugovorna stranka ne smije dodijeliti isti broj drugom tipu vozila kako je određeno u stavku 2.2. gore.

4.3.	Izjava o izdavanju, proširenju, odbijanju ili povlačenju homologacije ili o konačnoj obustavi proizvodnje u skladu s ovim Pravilnikom dostavlja se ugovornim strankama Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik, na obrascu koji odgovara uzorku iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

4.4.

Na svako vozilo koje je u skladu s tipom vozila, homologiranim u skladu s ovim Pravilnikom, postavlja se na jasnom i lako dostupnom mjestu, predviđenom na homologacijskom certifikatu, međunarodna homologacijska oznaka sastavljena od: 4.4.1. kruga u središtu kojeg je slovo „E”, nakon kojeg slijedi oznaka države koja je izdala homologaciju; (2) 4.4.2. broja ovog Pravilnika, desno od kruga propisanog u stavku 4.4.1. 4.4.3. slovo „e”, desno od broja ovog Pravilnika u slučaju homologacije u skladu s dinamičkim ispitivanjem u prilogu 7.

4.5.

Ako vozilo ispunjava zahtjeve homologiranog vozila, prema jednom ili više pravilnika priloženih Sporazumu, u zemlji koja jeizdala homologaciju prema ovom Pravilniku, znak propisan u stavku 4.4.1. ne treba se ponavljati; u tom slučaju dodatni brojevi i znakovi iz svih Pravilnika prema kojima je izdana homologacija u zemlji koja je izdala homologaciju prema ovom Pravilniku, postavljaju se u okomite stupce na desno od znaka propisanog u stavku 4.4.1.

4.6.	Homologacijska oznaka treba biti jasno čitljiva i neizbrisiva.

4.7.	Homologacijska se oznaka postavlja pored, ili na pločicu s podacima vozila koju je postavio proizvođač.

4.8.	Primjeri postavljanja homologacijskih oznaka navedeni su u Prilogu 2. ovom Pravilniku.

5.   ZAHTJEVI

5.1.   Definicije (vidjeti Prilog 3.)

5.1.1.   Točka H je referentna točka kako je definirano u stavku 2.3. Priloga 4. ovom Pravilniku koja mora biti određena u skladu s postupkom navedenim u tom prilogu.

5.1.1.1.   Točka H’ je referentna točka koja odgovara točki H kako je definirana u stavku 5.1.1. i koju treba odrediti za sve uobičajene položaje u kojima se sjedalo upotrebljava.

5.1.1.2.   Točka R je referentna točka sjedala definirana u stavku 2.4. Priloga 4. ovom Pravilniku.

5.1.2.   Trodimenzionalni referentni sustav je definiran u Dodatku 2. Priloga 4. ovom Pravilniku.

5.1.3.   Točke L1 i L2 donja su djelotvorna sidrišta pojasa.

5.1.4.   Točka C je točka smještena 450 mm uspravno iznad točke R. Međutim, ako udaljenost S, koja je određena u stavku 5.1.6, nije manja od 280 mm i ako je proizvođač odabrao alternativnu formulu BR = 260 mm + 0,8 S, koja je određena u stavku 5.4.3.3, tada uspravni razmak između točaka C i R treba biti 500 mm.

5.1.5.   Kutovi α1 i α2 odnosni su kutovi između vodoravne ravnine i ravnina koje su okomite na srednju uzdužnu ravninu vozila i koje prolaze kroz točku H1 i točke L1 i L2.

5.1.6.   S je udaljenost u milimetrima djelotvornih gornjih sidrišta pojasa od referentne ravnine P koja je usporedna sa srednjom uzdužnom ravninom vozila i koja je određena kako slijedi:

5.1.6.1.

ako je sjedeće mjesto dobro određeno oblikom sjedala, ravnina P je središnja ravnina tog sjedala;

5.1.6.2.

ako se sjedeće mjesto ne može dobro odrediti: 5.1.6.2.1. ravnina P za vozačevo sjedalo jest uspravna ravnina usporedna sa srednjom uzdužnom ravninom vozila koja prolazi kroz središte kola upravljača u ravnini obruča kola upravljača, kad je kolo upravljača, ako se može namještati, u svojem srednjem položaju. 5.1.6.2.2. ravnina P za prednjeg vanjskog putnika (suvozača) simetrična je s onom za vozača. 5.1.6.2.3. ravnina P za stražnje vanjsko sjedeće mjesto ona je ravnina koju je odredio proizvođač pod uvjetom da su poštovana sljedeća ograničenja za razmak A između srednje uzdužne ravnine vozila i ravnine P:   A je veće ili jednako 200 mm ako je klupa za sjedenje oblikovana i izvedena samo za dva putnika,   A je veće ili jednako 300 mm ako je klupa za sjedenje oblikovana i izvedena za više od dva putnika.

5.2.   Opći zahtjevi

5.2.1.   Sidrišta za sigurnosne pojase trebaju se tako oblikovati, izraditi i smjestiti:

5.2.1.1.

da omogućuju ugradbu prikladnog sigurnosnog pojasa. Sidrišta pojasa prednjih vanjskih sjedećih mjesta trebaju biti prikladna za sigurnosne pojase koji sadržavaju uvlačni mehanizam i kolut, uzimajući posebno u obzir značajke čvrstoće sidrišta pojasa, ako proizvođač ne isporučuje vozilo opremljeno drugim tipovima sigurnosnih pojasa koji uključuju uvlačne mehanizme. Ako su sidrišta prikladna samo za određene tipove sigurnosnih pojasa, ti se tipovi trebaju navesti u obrascu spomenutom u stavku 4.3. gore;

5.2.1.2.

da smanjuju na najmanju mjeru rizik od iskliznuća remena kad se on pravilno upotrebljava;

5.2.1.3.

da smanjuju na najmanju mjeru rizik od oštećenja remena sigurnosnoga pojasa kod dodira s oštrim krutim dijelovima strukture vozila ili sjedala;

5.2.1.4.

kako bi se omogućilo da vozila u uobičajenoj uporabi ispunjavaju odredbe ovog Pravilnika;

5.2.1.5.

da sidrišta koja zauzimaju različite položaje kako bi se omogućilo da osobe uđu u vozilo i da se putnici mogu držati (vezati) u vozilu, na sidrišta pojasa u djelotvornim položajima za privezivanje primjenjuju se odredbe ovog Pravilnika.

5.2.2.   Svaki sustav sidrišta Isofix i svako sidrište gornje sigurnosne uzice Isofix, ugrađeno ili koje treba ugraditi za sustav za držanje djeteta Isofix je tako konstruiran napravljen i smješten da:

5.2.2.1.

Svaki sustav sidrišta Isofix i svako sidrište gornje sigurnosne uzice Isofixtrebaju osigurati da vozilo u uobičajenoj uporabi ispunjava odredbe ovog Pravilnika. Svaki sustav sidrišta Isofix i sidrište gornje sigurnosne uzice Isofix koji se mogu postaviti u svako vozilo također ispunjavaju odredbe ovog Pravilnika. Shodno tome takva sidrišta su opisana u dokumentu zahtjeva za homologaciju.

5.2.2.2.

Sustav sidrišta Isofix i sidrište gornje sigurnosne uzice Isofix konstruirani su za svaki sustav za držanje djeteta Isofix masene skupine 0; 0+; 1 kako je određeno u Pravilniku br. 44.

5.2.3.   Sustavi sidrišta Isofix, konstrukcija i smještaj:

5.2.3.1.

Svaki sustav sidrišta Isofix je kruta, poprečna vodoravna šipka promjera 6 mm ± 0,1 mm koja obuhvaća dva područja, najmanje djelotvorne dužine 25 mm smještena na istoj osi kako je opisano u Prilogu 9., na slici 4.

5.2.3.2.

Svaki sustav sidrišta Isofix ugrađen na sjedeće mjesto u vozilu smješten je najmanje 120 mm iza konstrukcijski određene točke H kako je određeno u Prilogu 4. ovom Pravilniku, mjereno vodoravno i prema gore do središta šipke.

5.2.3.3.

Za svaki sustav sidrišta Isofix ugrađen na vozilo provjerava se mogućnost pričvršćivanja naprave za držanje djeteta Isofix „ISO/F2” (B) opisane u Pravilniku br. 16 (Prilog 17., Dodatak 2., slika 2.)

5.2.3.4.

Podna površina naprave „ISO/F2” (B) kako je definirano u Pravilniku br. 16 (Prilog 17., Dodatak 2., slika 2.) ima kutove položaja unutar sljedećih vrijednosti, pri čemu se kutovi mjere s obzirom na referentnu ravninu vozila kako su određeni u Prilogu 4. Dodatku 2. ovom Pravilniku: (a) nagib: 15° ± 10°; (b) okret: 0° ± 5°; (c) otklon: 0° ± 10°.

5.2.3.5.

Sustavi sidrišta Isofix moraju biti stalno na svojem mjestu ili ih se može pohraniti. U slučaju sidrišta koja se mogu pohraniti, zahtjevi u odnosu na sustav sidrišta Isofix moraju biti ispunjeni kad su oni u uporabnom položaju.

5.2.3.6.

Svaka šipka donjeg sidrišta Isofix (ako je namijenjena za uporabu) ili sve trajno namještene vodilice moraju biti vidljive bez stiskanja jastuka sjedala ili naslona sjedala kada je pogled usmjeren nasuprot šipke ili vodilice, u okomitoj uzdužnoj ravnini koja prolazi kroz središte šipke ili vodilice, uzduž linije koja s vodoravnom ravninom tvori kut s otklonom 30 stupnjeva prema gore. Kao alternativa gornjem zahtjevu vozila se trajno označuju pokraj svake šipke ili vodilice. Ta oznaka mora prema izboru proizvođača sadržavati nešto od sljedećeg. 5.2.3.6.1. Najmanje simbol iz Priloga 9., slike 12. koji je sastavljen od kruga s promjerom najmanje 13 mm, i piktograma koji ispunjava sljedeće uvjete: (a) piktogram se mora jasno razlučivati od pozadine kruga; (b) piktogram mora biti postavljen blizu svake šipke sustava; 5.2.3.6.2. Riječ Isofix navodi se štampanim slovima od najmanje 6 mm visine.

5.2.4.   Sustavi sidrišta gornje sigurnosne uzice Isofix, konstrukcija i smještaj

Na zahtjev proizvođača vozila, postupci opisani u stavcima 5.2.4.1. i 5.2.4.2. mogu se koristiti alternativno.

Postupak opisan u stavku 5.2.4.1. može se primijeniti samo ako je položaj Isofix smješten na sjedalu vozila.

5.2.4.1.   Podložno stavcima 5.2.4.3. i 5.2.4.4. dio svakog sidrišta gornje sigurnosne uzice Isofix koji je konstruiran za spajanje s priključnom spojnicom gornje sigurnosne uzice Isofix smješten je najmanje 2 000 mm od referentne točke ramena i unutar osjenčanog područja, kako je prikazano na slikama od 6. do 10. u Prilogu 9. dotičnog sjedećeg položaja na koji je ugrađen, pozivajući se na model opisan u AE J 826 (srpanj 1995.) i prikazan u Prilogu 9. na slici 5., u skladu sa sljedećim uvjetima:

5.2.4.1.1.

točka H modela je smještena na jedinstvenoj konstrukcijski određenoj točki H za položaj sjedala potpuno prema dolje i potpuno prema nazad, osim kad je model smješten sa strane na sredini između dvaju donjih sidrišta Isofix;

5.2.4.1.2.

Linija trupa modela je pod jednakim kutom u odnosu na poprečnu okomitu ravninu kao naslon sjedala u svojem najuspravnijem položaju; i

5.2.4.1.3.

model je postavljen u okomitoj uzdužnoj ravnini koja uključuje točku H modela.

5.2.4.2.   Druga mogućnost je da se područje sidrišta gornje sigurnosne uzice Isofix odredi pomoću naprave „ISO/F2” (B) kako je definirana u Pravilniku br. 16 (Prilog 17., Dodatak 2., slika 2.) na pričvrsnom mjestu Isofix opremljenom donjim sidrištima Isofix kako je prikazano u Prilogu 9. na slici 11.

Položaj sjedenja je položaj sjedala najviše odostraga i najniže, s naslonom sjedala u predviđenom položaju ili prema preporuci proizvođača.

Gledano sa strane, sidrište gornje sigurnosne uzice Isofix leži iza stražnje strane naprave „ISO/F2” (B).

Sjecište zadnje strane naprave „ISO/F2” (B) i vodoravne linije (prilog 9., slika 11., upućivanje 3.) koje uključuje zadnju tvrdu točku tvrdoće veće od 50 Shore A, na vrhu naslona sjedala, određuje referentnu točku 4. (prilog 9. slika 11.) na središnjoj liniji naprave „ISO/F2” (B). Na toj referentnoj liniji najveći kut od 45° iznad vodoravne linije određuje gornju granicu područja gornje sigurnosne uzice.

Gledano odozgo, na referentnoj točki 4. (prilog 9., slika 11.) najveći kut od 90° koji se širi nazad i u stranu, a gledano odostraga najveći kut od 40° određuje dva obujma koji ograničavaju područje sidrišta za gornju sigurnosnu uzicu Isofix.

Ishodište remena gornje sigurnosne uzice Isofix (5) smješteno je na sjecištu naprave „ISO/F2” (B) s ravninom 550 mm udaljenom od vodoravne stranice naprave „ISO/F2” (B), na središnjoj liniji naprave „ISO/F2” (B) (6).

Osim toga, sidrište gornje sigurnosne uzice Isofix mora biti više od 200 mm, ali ne više od 2 000 mm udaljeno od ishodišta remena za gornju sigurnosnu uzicu Isofix na zadnjoj strani naprave „ISO/F2” (B), mjereno uzduž remena kada je potegnut preko naslona sjedala do sidrišta gornje sigurnosne uzice Isofix.

5.2.4.3.   Onaj dio sidrišta gornje sigurnosne uzice Isofix u vozilu koji je konstruiran za spajanje s priključnom spojnicom gornje sigurnosne uzice Isofix može biti smješten i izvan osjenčanog područja spomenutog u stavcima 5.2.4.1. ili 5.2.4.2. ako položaj unutar tog područja nije prikladan i vozilo je opremljeno napravom za usmjeravanje koja:

5.2.4.3.1.

osigurava da remen za gornju sigurnosnu uzicu Isofix djeluje tako kao da taj dio sidrišta koji je namijenjen za povezivanje s gornjom sigurnosnom uzicom Isofix smješten unutar osjenčanog područja; i

5.2.4.3.2.

nalazi se najmanje 65 mm iza linije trupa, u slučaju naprave za usmjeravanje od tkanog materijala koja nije čvrsta ili naprave za usmjeravanje koja se može premještati, ili najmanje 100 mm iza linije trupa u slučaju fiksne čvrste naprave za usmjeravanje; i

5.2.4.3.3.

kada je nakon ugradbe ispitana kao da je bila upotrebljavana, dovoljno čvrsta da sa sidrištem gornje sigurnosne uzice Isofix izdrži opterećenje navedeno u stavku 6.6. ovog Pravilnika.

5.2.4.4.   Sidrište uzice može se ugraditi u naslon sjedala, uz uvjet da nije u području obavijanja pojasa na vrhu naslona sjedala vozila.

5.2.4.5.   Sidrište gornje sigurnosne uzice Isofix ima mjere koje omogućavaju pričvršćivanje kuke gornje sigurnosne uzice Isofix kako je određeno na slici 3.

Oko svakog sidrišta gornje sigurnosne uzice Isofix treba ostaviti prostor da se omogući otvaranje i zatvaranje priključne spojnice. Kod svakog sidrišta gornje sigurnosne uzice Isofix koje je natkriveno treba označiti pokrov, na primjer jednim od znakova ili zrcalnom slikom jednog od znakova prikazanih u Prilogu 9. na slici 13.; pokrov se mora moći ukloniti bez uporabe alata.

5.3.   Najmanji broj potrebnih sidrišta pojasa i sidrišta Isofix

5.3.1.   Vozila kategorija M i N (osim vozila kategorije M2 i M3 koji pripadaju razredu I ili A (3)) moraju biti opremljena sidrištima sigurnosnih pojasa koja zadovoljavaju zahtjeve ovog Pravilnika.

5.3.1.1.   sidrišta sustava H-pojasa homologiranog kao pojas tipa S (sa ili bez uvlačnika u skladu s Pravilnikom br. 16 moraju ispunjavati zahtjeve Pravilnika br. 14, ali dodatno sidrište ilil sidrišta predviđena za ugradbu (sklopa) međunožnog remena izuzimaju se iz zahtjeva za čvrstoću i položaj prema ovom Pravilniku.

5.3.2.   Najmanji broj sidrišta sigurnosnog pojasa za svako sjedeće mjesto koje je usmjereno prema naprijed odnosno prema natrag treba biti kako je određeno u Prilogu 6.

5.3.3.   Međutim, za vanjska sjedeća mjesta, osim prednjih, u vozilima kategorije N1, koja su prikazana u Prilogu 6. i označena znakom Ø, dopuštena su dva donja sidrišta ako postoji prolaz između sjedala i najbliže bočne stjenke vozila predviđen za pristup putnika u druge dijelove vozila.

Prostor između sjedala i bočne stjenke vozila smatra se prolazom, ako je razmak između bočne stjenke, sa svim zatvorenim vratima, i uspravne uzdužne ravnine koja prolazi kroz središnju crtu dotičnog sjedala, – izmjeren od R-točke okomito na srednju uzdužnu ravninu vozila, veći od 500 mm.

5.3.4.   Za prednja srednja sjedeća mjesta prikazana u Dodatku 1. i označena znakom*, dva donja sidrišta smatraju se odgovarajućim kad je vjetrobransko staklo smješteno izvan referentnog područja određenog u Prilogu 1. Pravilniku br. 21; ako je vjetrobransko staklo smješteno izvan referentnog područja, zahtijevaju se tri sidrišta.

S obzirom na sidrišta pojasa vjetrobransko staklo smatra se dijelom referentnog područja ako je u stanju biti u statičkom dodiru s ispitnom napravom u skladu s metodom opisanom u Prilogu 1. Pravilniku br. 21.

5.3.5.   Za svako sjedeće mjesto koje je u Dodatku 1. označeno simbolom trebaju se predvidjeti tri sidrišta. Dva sidrišta mogu se predvidjeti ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

5.3.5.1.

neposredno ispred predmetnog sjedećeg mjesta nalazi se sjedalo ili drugi dijelovi vozila koji su u skladu s Pravilnikom br. 80, Dodatak 1., stavak 3.5.; ili

5.3.5.2.

ni jedan se dio vozila ne nalazi u referentnom području niti tijekom kretanja vozila može dospjeti u to područje; ili

5.3.5.3.

dijelovi vozila unutar navedenog referentnog područja u skladu su sa zahtjevima apsorpcije energije navedenim u Pravilniku br. 80., Dodatak 6.

5.3.6.   Sidrišta za pojase ne zahtijevaju se za sva sklopiva sjedala ili sjedala previđena samo za uporabu kad vozilo miruje, kao i za sjedala bilo kojeg vozila na koje se ne primjenjuju stavci 5.3.1. do 5.3.4. Međutim, ako je vozilo opremljeno sidrištima za takva sjedala, ta sidrištima moraju zadovoljavati odredbe ovog Pravilnika. Međutim, ako su vozila opremljena sidrištima za takva sjedala, ta sidrišta moraju ispunjavati zahtjeve ovog Pravilnika. Svako sidrište namijenjeno samo za uporabu zajedno s remenom osobe s invaliditetom ili bilo koji drugi sustav držanja u skladu s Pravilnikom br. 107, nizom izmjena 02, Prilog 8., ne mora ispunjavati zahtjeve ovog Pravilnika.

5.3.7.   U slučaju gornjeg kata vozila na kat, zahtjevi za srednje prednje sjedeće mjesto trebaju se primijeniti također i na vanjska prednja sjedeća mjesta.

5.3.8.   Najmanji broj položaja Isofix koje treba predvidjeti

5.3.8.1.   Svako vozilo kategorije M1 mora biti opremljeno sa najmanje dva položaja Isofix.

Najmanje dva položaja Isofix opremljena su i sustavom sidrišta Isofix i gornjom sigurnosnom uzicom Isofix.

Tip i broj uređaja Isofix, određeni u Pravilniku br. 16., koji se mogu ugraditi na svaki položaj Isofix određeni su u Pravilniku br. 16.

5.3.8.2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 5.3.8.1. ako je vozilo opremljeno samo jednim redom sjedala ne zahtijeva se položaj Isofix.

5.3.8.3.   Ne dovodeći u pitanje stavak 5.3.8.1. najmanje jedan od dva sustava položaja Isofix ugrađuju se u drugi red sjedala.

5.3.8.4.   Ako je sustav sidrišta Isofix ugrađen na prednji sjedeći položaj zaštićen prednjim zračnim jastukom, ugrađuje se uređaj za deaktiviranje zračnog jastuka.

5.3.8.5.   Ne dovodeći u pitanje stavak 5.3.8.1. u slučaju integralnih „ugrađenih” sustava za držanje djeteta predviđeni broj položaja Isofix je najmanje dva minus broj integralnih „ugrađenih” sustava za držanje djeteta masene skupine 0, ili 0 + ili 1.

5.3.8.6.   Ne dovodeći u pitanje odredbu stavka 5.3.8.1. kabrioleti, kako je određeno u Prilogu 7. stavku 8.1. Konsolidirane rezolucije o izradi vozila (R.E.3) (4), s više od jednog reda sjedala moraju biti opremljeni s najmanje dva donja sidrišta Isofix. U slučaju kad na takvim vozilima postoji gornja sigurnosna uzica Isofix, ona mora biti u skladu s odgovarajućim odredbama ovog Pravilnika.

5.3.9.   Kad je riječ o sjedalima koja se mogu zakrenuti ili postaviti u druge smjerove, za uporabu kad vozilo miruje, zahtjevi iz stavka 5.3.1. trebaju se primijeniti samo na one smjerove koji su određeni za uobičajenu uporabu kad se vozilo kreće cestom, a u skladu s ovim Pravilnikom. Odgovarajuća napomena o ovome treba biti uključena u opisni dokument.

5.4.   Položaj sidrišta pojasa (vidjeti Prilog 3., sliku 1.)

5.4.1.   Općenito

5.4.1.1.   Sidrišta pojasova za svaki pojedini pojas mogu se smjestiti u cijelosti u strukturu vozila, strukturu sjedala ili kojeg drugog dijela vozila ili se mogu raspodijeliti između tih položaja.

5.4.1.2.   Svako pojedino sidrište pojasa može se upotrijebiti za pričvršćenje krajeva dvaju susjednih sigurnosnih pojasa pod uvjetom da su zadovoljeni zahtjevi za ispitivanje.

5.4.2.   Položaj djelotvornih donjih sidrišta pojasa

5.4.2.1.   Prednja sjedala, vozila kategorije M1

U motornim vozilima kategorije M1 kut α1 (na strani gdje se ne nalazi kopča pojasa) treba biti unutar područja od 30° do 80°, a kut α2 (na strani na kojoj se nalazi kopča pojasa) treba biti unutar područja od 45° do 80°. Oba zahtjeva za kutove vrijede za sve uobičajene položaje uporabe prednjih sjedala u vožnji. Kad je najmanje jedan od kutova α1 i α2 stalan u svim uobičajenim položajima uporabe, njegova vrijednost treba biti 60° ± 10°. U slučaju sjedala koja se mogu namještati s napravom za namještanje, kako je opisano u stavku 2.12., s kutom nagiba naslona sjedala manjim od 20° (vidjeti Prilog 3., sliku 1.), kut α1 može biti ispod najmanje gore određene vrijednosti (30°) pod uvjetom da ni u jednom uobičajenom položaju uporabe nije manji od 20°.

5.4.2.2.   Stražnja sjedala, vozila kategorije M1

U motornim vozilima kategorije M1 kutovi α1 i α2 trebaju biti unutar područja od 30° do 80° za sva stražnja sjedala. Ako se stražnja sjedala mogu namještati, gore navedeni kutovi vrijede za sve uobičajene položaje uporabe stražnjih sjedala u vožnji.

5.4.2.3.   Prednja sjedala, vozila kategorija koje nisu M1

U motornim vozilima kategorija koje nisu M1 kutovi α1 i α2 moraju biti između 30° i 80° za sve uobičajene položaje uporabe prednjih sjedala u vožnji. Kad je u slučaju prednjih sjedala u vozilima čija najveća dopuštena masa ne prelazi 3,5 tona barem jedan od kutova α1 i α2 stalan u svim uobičajenim položajima uporabe, njegova vrijednost treba biti 60° ± 10°.

5.4.2.4.   Stražnja sjedala i posebna prednja ili stražnja sjedala vozila koja nisu M1

U vozilima kategorija koje nisu M1, u slučaju:

(a)	klupa za sjedenje;

(b)	sjedala koja se mogu namještati (prednja i stražnja) napravom za namještanje, kako je opisano u stavku 2.12, s kutom naslona sjedala manjim od 20° (vidjeti Prilog 3., sliku 1.); i

(c)	ostalih stražnjih sjedala,

kutovi α1 i α2 mogu biti između 20° i 80° u bilo kojem uobičajenom položaju uporabe. Kad je u slučaju prednjih sjedala u vozilima čija najveća dopuštena masa ne prelazi 3,5 tona barem jedan od kutova α1 i α2 stalan u svim uobičajenim položajima uporabe, njegova vrijednost treba biti 60° ± 10°.

U slučaju sjedala koja nisu prednja sjedala u vozilima kategorija M2 i M3, kutovi α1 i α2 trebaju biti između 45° i 90° za sve uobičajene položaje uporabe.

5.4.2.5.   Udaljenost između dvije uspravne ravnine usporedne sa srednjom uzdužnom ravninom sjedala, pri čemu svaka prolazi kroz različito jedno ili dva djelotvorna donja sidrišta L1 i L2 istog sigurnosnog pojasa, ne smije biti manji od 350 mm. u slučaju srednjih sjedećih mjesta u stražnjim redovima sjedala kod vozila kategorije M1 i N1 gore spomenuta udaljenost ne smije biti manja od 240 mm, uz uvjet da nije moguće zamijeniti srednje stražnje sjedalo s ni jednim drugim sjedalom u vozilu. Srednja uzdužna ravnina sjedala treba prolaziti između točaka L1 i L2 te treba biti udaljena najmanje 120 mm od tih točaka.

5.4.3.   Položaj djelotvornih gornjih sidrišta poja (vidjeti prilog 3.)

5.4.3.1.   Ako je upotrijebljena vodilica remena pojasa ili slična naprava koja utječe na smještaj djelotvornoga gornjeg sidrišta pojasa, taj smještaj treba odrediti na uobičajeni način uzimajući u obzir položaj sidrišta kad uzdužna središnja crta remena pojasa prolazi kroz točku J1, koja je određena postupno iz točke R sljedećim trima odsječcima:

RZ,	:	koji je odsječak referentne crte duljine 530 mm izmjeren od točke R prema gore;
ZX,	:	koji je odsječak duljine 120 mm okomit na srednju uzdužnu ravninu vozila izmjeren od točke Z u pravcu sidrišta;
XJ1,	:	koji je odsječak duljine 60 mm okomit na ravninu određenu odsječcima RZ i ZX izmjeren od točke X prema naprijed.

Točka J2 određena je simetrično točki J1 s obzirom na uzdužnu uspravnu ravninu koja prolazi kroz referentnu crtu, opisanu u stavku 5.1.2, lutke smještene u sjedalo koje se razmatra.

Kad je izvedba za vozila s dvoja vrata upotrijebljena da bi se omogućio pristup prednjim i stražnjim sjedalima, a gornje sidrište je postavljeno u položaj „B”, sustav mora biti tako oblikovan i izveden da ne priječi ulazak u vozilo ni izlazak iz vozila.

5.4.3.2.   Djelotvorno gornje sidrište pojasa mora ležati ispod ravnine FN koja prolazi okomito na srednju uzdužnu ravninu sjedala i koja s referentnom crtom čini kut od 65°. Taj kut može biti smanjen na 60° kad je riječ o stražnjim sjedalima. Ravnina FN mora biti tako smještena da presijeca referentnu crtu u točki D, tako da je DR = 315 mm + 1,8 S. Međutim, kad je S ≤ 200 mm, tada mora biti DR = 675 mm.

5.4.3.3.   Djelotvorno gornje sidrište pojasa mora ležati iza ravnine FK koja prolazi okomito na srednju uzdužnu ravninu sjedala i koja presijeca referentnu crtu pod kutom od 120° u točki B, tako da je BR = 260 mm + S. Ako je S ≥ 280 mm, proizvođač može po vlastitoj volji upotrijebiti izraz BR = 260 mm + 0,8 S.

5.4.3.4.   Vrijednost S ne smije biti manja od 140 mm.

5.4.3.5.   Djelotvorno gornje sidrište pojasa treba smjestiti iza uspravne ravnine koja je okomita na srednju uzdužnu ravninu vozila i koja prolazi kroz točku R, kako je prikazano u Prilogu 3.

5.4.3.6.   Djelotvorno gornje sidrište pojasa treba smjestiti iznad vodoravne ravnine koja prolazi kroz točku C, koja je određena u stavku 5.1.4.

5.4.3.7.   Uz gornje sidrište pojasa određeno u stavku 5.4.3.1. mogu se predvidjeti i druga djelotvorna gornja sidrišta ako je zadovoljen jedan od sljedećih uvjeta:

5.4.3.7.1.

Dodatna sidrišta zadovoljavaju zahtjeve navedene u stavcima 5.4.3.1. do 5.4.3.6.

5.4.3.7.2.

Dodatna se sidrišta mogu upotrijebiti bez pomoći alata, zadovoljavaju zahtjeve navedene u stavcima 5.4.3.5. i 5.4.3.6. i smještena su u jedno od područja određenih pomicanjem područja prikazanog na slici 1. u Prilogu 3. ovom Pravilniku, za 80 mm prema gore ili prema dolje u uspravnom pravcu.

5.4.3.7.3.

Sidrište je namijenjeno (sidrišta su namijenjena) za zatezanje ramenog pojasa, zadovoljava (zadovoljavaju) zahtjeve navedene u stavku 5.4.3.6, leži (leže) iza poprečne ravnine koja prolazi kroz referentnu crtu i smješteno je (smještena su): 5.4.3.7.3.1. ako je riječ o jednom sidrištu, u području koje je zajedničko dvama diedrima (kutnim površinama) određenim uspravnim pravcima koji prolaze kroz točke J1 i J2, kako je određeno u stavku 5.4.3.1, i čiji su vodoravni presjeci prikazani na slici 2. u Prilogu 3. ovom Pravilniku; 5.4.3.7.3.2. ako je riječ o dvama sidrištima, u bilo kojem prikladnom gore navedenu diedru, pod uvjetom da ni jedno sidrište nije više od 50 mm udaljeno od simetrično smještenoga zrcalnog položaja drugog sidrišta u odnosu na ravninu P, određenu u stavku 5.1.6, sjedala koje se razmatra.

5.5.   Dimenzije provrta sidrišta pojasa

5.5.1.   Sidrište pojasa treba imati provrt s navojem od 11,11 mm (7/16 inch) (20 UNF 2B).

5.5.2.   Ako je proizvođač opremio vozilo sigurnosnim pojasima koji su pričvršćeni za sva sidrišta propisana za dotično sjedalo, ta sidrišta ne trebaju zadovoljiti zahtjev određen u stavku 5.5.1. pod uvjetom da su u skladu s ostalim odredbama ovog Pravilnika. Osim toga ni zahtjev naveden u stavku 5.5.1. ne primjenjuje se na dodatna sidrišta koja zadovoljavaju uvjet određen u stavku 5.4.3.7.3.

5.5.3.   Mora biti moguće odvojiti sigurnosni pojas od sidrišta bez bilo kakvog oštećenja sidrišta.

6.   ISPITIVANJA

6.1.   Opća ispitivanja za sidrišta pojasa sjedala

6.1.1.   Podložno primjeni odredaba stavka 6.2. i na zahtjev proizvođača;

6.1.1.1.

Ispitivanja se mogu obaviti na strukturi vozila ili na u cijelosti dovršenom vozilu;

6.1.1.2.

Ispitivanja se mogu ograničiti na sidrišta koja pripadaju samo jednom sjedalu ili jednoj skupini sjedala pod uvjetom da: (a) dotična sidrišta imaju iste strukturne značajke kao i sidrišta koja pripadaju drugim sjedalima ili skupinama sjedala; i (b) kad su takva sidrišta u cijelosti ili djelomično postavljena na sjedalo ili skupinu sjedala, strukturne značajke sjedala ili skupine sjedala iste su kao i one za druga sjedala ili skupine sjedala.

6.1.1.3.

prozori i vrata mogu a ne moraju biti ugrađeni i/ili zatvoreni;

6.1.1.4.

može se ugraditi svaki dio opreme predviđen tipom vozila, a koji vjerojatno pridonosi čvrstoći vozila.

6.1.2.   Sjedala se trebaju ugraditi i treba ih smjestiti u položaj za vožnju ili uporabu, koji je odabrala tehnička služba koja obavlja homologacijska ispitivanja, a koji daje najnepovoljnije uvjete s obzirom na čvrstoću sustava. Položaj se sjedala treba navesti u izvještaju o ispitivanju. Naslon sjedala, ako se njegov nagib može namještati, treba učvrstiti kako je odredio proizvođač ili, u nedostatku takve odredbe, u položaj koji odgovara djelotvornom kutu naslona koji je što je moguće bliži 25° za vozila kategorija M1 i N1, odnosno 15° za vozila svih ostalih kategorija.

6.2.   Pričvršćenje vozila za ispitivanja sidrišta pojasa i za ispitivanja sidrišta Isofix

6.2.1.   Metoda upotrijebljena za pričvršćenje vozila tijekom ispitivanja ne smije biti takva da pojačava sidrišta pojasa ili područja oko sidrišta ili da smanjuje uobičajene deformacije strukture.

6.2.2.   Naprava za pričvršćenje smatra se zadovoljavajućom ako ne prouzrokuje nikakav učinak na područje koje se proteže preko cijele širine strukture i ako su vozilo ili struktura blokirani ili učvršćeni na udaljenosti ne manjoj od 500 mm ispred sidrišta pojasa koje se ispituje i držani ili učvršćeni na udaljenosti ne manjoj od 300 mm iza tog sidrišta.

6.2.3.   Preporučuje se da struktura leži na potpornjima raspoređenim približno u liniji s osovinom kotača ili, ako to nije moguće, u liniji s točkama pričvršćenja ovjesa.

6.2.4.   Ako se upotrebljava metoda ispitivanja drukčija od propisane u stavcima 6.2.1. i 6.2.3. ovog Pravilnika, moraju se priložiti dokazi o njezinoj istovrijednosti.

6.3.   Zahtjevi za opća ispitivanja za sidrišta pojasa

6.3.1.   Sva se sidrišta pojasa iste skupine sjedala trebaju ispitati istodobno. Međutim, ako postoji opasnost da nesimetrično opterećenje sjedala i/ili sidrišta može prouzročiti kvarove, može se obaviti dodatno ispitivanje s nesimetričnim opterećenjem.

6.3.2.   Vučna sila treba djelovati u pravcu koji odgovara sjedećem mjestu pod kutom od 10° ± 5° iznad vodoravne ravnine usporedne sa srednjom uzdužnom ravninom vozila.

Primjenjuje se predopterećenje od 10 % s odstupanjem od ± 30 % od ciljnog opterećenja; opterećenje se povećava na 100 % od relevantnog ciljnog opterećenja.

6.3.3.   Puno se opterećenje treba postići što je brže moguće i unutar vremena primjene najvećeg opterećenja od 60 sekunda.

Međutim, proizvođač može zatražiti da se primjena opterećenja postigne unutar 4 sekunde.

Sidrišta pojasa moraju izdržati propisano opterećenje ne manje od 0,2 sekunde.

6.3.4.   Vučne naprave koje se upotrebljavaju pri ispitivanjima opisane su u stavku 6.4. dolje i prikazane u Prilogu 5. Naprave prikazane u Prilogu 5. su postavljene na jastuk sjedala i zatim, ako je moguće, odgurnute nazad u naslon sjedala pri čemu su čvrsto opasane pojasom. Naprava prikazana u Prilogu 5. na slici 2. je postavljena u položaj, remen pojasa je opasan oko naprave i čvrsto stegnut. Tijekom ovog postupka ne uvodi se predopterećenje na sidrišta sigurnosnog pojasa osim najmanjeg nužnog za ispravno postavljanje ispitne naprave.

Vučna naprava od 254 mm ili 406 mm upotrijebljena na svakom sjedećem mjestu mora biti takva da je njezina širina što bliža udaljenosti između donjih sidrišta.

Položaj vučne naprave mora spriječiti bilo kakve međusobne utjecaje tijekom vučnog ispitivanja, koji negativno utječu na opterećenje i raspodjelu opterećenja.

6.3.5.   Sidrišta pojasa za sjedala za koja su predviđena gornja sidrišta pojasa trebaju se ispitati pod sljedećim uvjetima:

6.3.5.1.

Prednja vanjska sjedala: Sidrišta pojasa trebaju se podvrgnuti ispitivanju propisanom u stavku 6.4.1, pri kojemu se opterećenja na njih prenose pomoću naprave koja reproducira geometriju sigurnosnoga pojasa s tri točke opremljenog uvlačnim mehanizmom s koloturom ili vodilicom remena pojasa na gornjemu sidrištu pojasa. Osim toga, ako je broj sidrišta veći od propisanog u stavku 5.3, ta se sidrišta trebaju podvrgnuti ispitivanju navedenom u stavku 6.4.5, pri kojem se opterećenja na sidrišta prenose pomoću naprave koja reproducira geometriju tipa sigurnosnog pojasa kakav se predviđa pričvrstiti na ta sidrišta. 6.3.5.1.1. Kad uvlačni mehanizam nije pričvršćen na zahtijevano vanjsko donje sidrište pojasa ili kad je uvlačni mehanizam pričvršćen na gornje sidrište pojasa, donja sidrišta pojasa trebaju se također podvrgnuti ispitivanju propisanom u stavku 6.4.3. 6.3.5.1.2. U gornjem slučaju ispitivanja propisana u stavcima 6.4.1. i 6.4.3. mogu se obaviti na dvije različite strukture ako to zahtijeva proizvođač.

6.3.5.2.

Stražnja vanjska sjedala i sva srednja sjedala: Sidrišta pojasa trebaju se podvrgnuti ispitivanju propisanom u stavku 6.4.2, pri kojemu se opterećenja na njih prenose pomoću naprave koja reproducira geometriju sigurnosnoga pojasa s tri točke bez uvlačnog mehanizma te ispitivanju propisanom u stavku 6.4.3, pri kojemu se opterećenja na dva donja sidrišta pojasa prenose pomoću naprave koja reproducira geometriju preklopnoga pojasa. Ta dva ispitivanja mogu se obaviti na dvije različite strukture ako to zahtijeva proizvođač.

6.3.5.3.

Ako proizvođač opremi svoje vozilo sigurnosnim pojasevima, odgovarajuća se sidrišta pojasa mogu, na zahtjev proizvođača podvrgnuti samo onom ispitivanju pri kojem se opterećenja na njih prenose pomoću naprave koja reproducira geometriju onog tipa pojasa koji će biti pričvršćen na ta sidrišta.

6.3.6.   Ako gornja sidrišta pojasa nisu predviđena za vanjska sjedala i za srednja sjedala, donja sidrišta pojasa trebaju se podvrgnuti ispitivanju propisanu u stavku 6.4.3, pri kojemu se opterećenja na ta sidrišta prenose pomoću naprave koja reproducira geometriju preklopnog pojasa.

6.3.7.   Ako je vozilo oblikovano i izvedeno za prihvaćanje drugih naprava, koje ne omogućuju da se remeni pojasa mogu izravno pričvrstiti na sidrišta pojasa bez posredovanja kolotura ili drugih sličnih naprava, ili ako te naprave zahtijevaju dodatna sidrišta uz ona navedena u stavku 5.3, sigurnosni pojas ili sklop od žica, kolotura ili druge slične naprave koje čine opremu sigurnosnog pojasa trebaju se pričvrstiti pomoću takve naprave na sidrišta pojasa u vozilu, a sidrišta pojasa trebaju se, prema potrebi, podvrgnuti ispitivanjima propisanim u stavku 6.4.

6.3.8.   Može se upotrijebiti metoda ispitivanja drukčija od onih propisanih u stavku 6.3, ali se moraju predočiti dokazi o njezinoj istovrijednosti.

6.4.   Zahtjevi za posebna ispitivanja sidrišta sigurnosnih pojasa

6.4.1.   Ispitivanje izvedbe pojasa s tri točke koji sadržava uvlačni mehanizam s remenicom ili vodilicom remena pojasa na gornjem sidrištu pojasa

6.4.1.1.   Posebna prekretna vodilica ili vodilica za čelično uže ili remen pojasa, prikladni za prijenos opterećenja s vučne naprave, ili kolotur ili vodilica remena pojasa koje je dostavio proizvođač, trebaju se postaviti na gornje sidrište pojasa.

6.4.1.2.   Za vozila kategorija M1 i N1 ispitnim opterećenjem od 1 350 daN ± 20 daN treba djelovati na vučnu napravu (vidjeti Prilog 5., slika 2.) koja je pričvršćena na sidrišta tog istog pojasa pomoću naprave koja reproducira geometriju gornjeg remena trupa istog takvog sigurnosnog pojasa. Za vozila ostalih kategorija osim M1 i N1 ispitno opterećenje treba biti 675 daN ± 20 daN, osim za vozila kategorija M3 i N3 za koja ispitno opterećenje treba biti 450 daN ± 20 daN.

6.4.1.3.   Za vozila kategorija M1 i N1 istodobno se djeluje vučnom silom od 1 350 daN ± 20 daN na vučnu napravu (vidjeti Prilog 5. slika 1.) koja je pričvršćena na dva donja sidrišta pojasa.

Za vozila ostalih kategorija osim M1 i N1 to ispitno opterećenje treba biti 675 daN ± 20 daN, osim za vozila kategorija M3 i N3 za koja ispitno opterećenje treba biti 450 daN ± 20 daN.

6.4.2.   Ispitivanje izvedbe pojasa s tri točke bez uvlačnog mehanizma ili s uvlačnim mehanizmom na gornjem sidrištu pojasa

6.4.2.1.   Ispitno opterećenje od 1 350 daN ± 20 daN treba se uspostaviti na vučnoj napravi (vidjeti Prilog 5., slika 2.) koja je pričvršćena na gornje sidrište pojasa i na nasuprotno donje sidrište istog pojasa uporabom, uvlačnog mehanizma učvršćenog na gornje sidrište pojasa, ako ga je dostavio proizvođač. Za vozila ostalih kategorija osim M1 i N1 to ispitno opterećenje treba biti 675 daN ± 20 daN, osim za vozila kategorija M3 i N3 za koja ispitno opterećenje treba biti 450 daN ± 20 daN.

6.4.2.2.   U isto se vrijeme vučna sila od 1 350 daN ± 20 daN treba uspostaviti na vučnoj napravi (vidjeti Prilog 5., slika 1.), koja je pričvršćena na donja sidrišta pojasa. Za vozila ostalih kategorija osim M1 i N1 to ispitno opterećenje treba biti 675 daN ± 20 daN, osim za vozila kategorija M3 i N3 za koja ispitno opterećenje treba biti 450 daN ± 20 daN.

6.4.3.   Ispitivanje izvedbe preklopnog pojasa

Ispitnim opterećenjem od 2 225 daN ± 20 daN treba djelovati na vučnu napravu (vidjeti Prilog 5., slika 1.), koja je pričvršćena na dva donja sidrišta pojasa. Za vozila ostalih kategorija osim M1 i N1 to ispitno opterećenje treba biti 1 110 daN ± 20 daN, osim za vozila kategorija M3 i N3 za koja ispitno opterećenje treba biti 740 daN ± 20 daN.

6.4.4.   Ispitivanje sidrišta pojasa smještenih u cijelosti u strukturu sjedala ili raspodijeljenih između strukture vozila i strukture sjedala.

6.4.4.1.   Ispitivanja navedena u stavcima 6.4.1, 6.4.2. i 6.4.3. trebaju se, prema potrebi, provesti tako da svako sjedalo i svaka skupina sjedala bude istodobno opterećena silom koja je navedena gore.

6.4.4.2.   Opterećenja navedena u stavcima 6.4.1, 6.4.2. i 6.4.3. gore, trebaju se dopuniti silom dvadeset puta većom od težine cjelokupnog sjedala. Inercijskim opterećenjem treba djelovati na sjedalo ili na odgovarajuće dijelove sjedala koji odgovaraju fizičkom učinku mase dotičnog sjedala na sidrišta sjedala. O primjeni dodatnog opterećenja ili više opterećenja ili raspodjeli opterećenja odlučuje proizvođač a tehnička služba mora biti suglasna.

U slučaju vozila kategorija M2 i N2 ta sila mora biti deset puta veća od težine cjelokupnog sjedala; za vozila kategorija M3 i N3 ona mora biti 6,6 puta veća od težine cjelokupnog sjedala.

6.4.5.   Ispitivanje izvedbe pojasa posebnog tipa

6.4.5.1.   Ispitnim opterećenjem od 1 350 daN ± 20 daN treba djelovati na vučnu napravu (vidjeti Prilog 5., slika 2.) koja je pričvršćena na sidrišta istog takvog sigurnosnog pojasa pomoću naprave koja reproducira geometriju gornjeg remena (gornjih remena) trupa.

6.4.5.2.   Istodobno se djeluje vučnom silom od 1 350 daN ± 20 daN na vučnu napravu (vidjeti Prilog 5., slika 3.) koja je pričvršćena na dva donja sidrišta pojasa.

6.4.5.3.   U slučaju vozila ostalih kategorija osim M1 i N1 to ispitno opterećenje treba biti 675 daN ± 20 daN osim za vozila kategorija M3 i N3 za koja to ispitno opterećenje treba biti 450 daN ± 20 daN.

6.4.6.   Ispitivanje u slučaju sjedala okrenutih prema natrag:

6.4.6.1.   Točke sidrenja trebaju se ispitati, prema potrebi, u skladu sa silama propisanim u stavcima 5.4.1, 5.4.2. ili 5.4.3. U svakome slučaju ispitno opterećenje treba odgovarati opterećenju propisanom za vozila kategorija M3 ili N3.

6.4.6.2.   Ispitno opterećenje treba biti usmjereno prema naprijed u odnosu na dotično sjedeće mjesto, u skladu s postupkom propisanim u stavku 6.3.

6.5.   U slučaju skupine sjedala kako je opisano u Prilogu 7. stavak 1., provodi se dinamičko ispitivanje iz Priloga 7., po volji proizvođača vozila, kao alternativa statičkom ispitivanju propisanom u stavcima 6.3. i 6.4.

6.6.   Zahtjevi za statičko ispitivanje

6.6.1.   Čvrstoća sustava sidrišta Isofix ispituje se primjenom sila kako je opisano u stavku 6.6.4.3., na napravu za primjenu statičke sile (NPSS) s dobro pričvršćenim priključcima Isofix.

U slučaju gornje sigurnosne uzice provodi se dodatno ispitivanje kako je opisano u stavku 6.6.4.4.

Svi položaji Isofix u istom redu sjedala koji se mogu koristiti istodobno ispituju se istodobno.

6.6.2.   Ispitivanje se može provesti ili na potpuno dovršenom vozilu ili na dostatnim dijelovima vozila koji su reprezentativni s obzirom na čvrstoću i krutost konstrukcije vozila.

Prozori i vrata mogu ili ne moraju biti ugrađeni ili zatvoreni.

Svi uobičajeni pričvrsni elementi koji bi pridonijeli konstrukciji vozila mogu se ugraditi.

Ispitivanje se može ograničiti na položaj Isofix koji se odnosi na samo jedno sjedalo ili skupinu sjedala pod uvjetom da:

(a)	dotični položaj Isofix ima iste konstrukcijske značajke kao i položaj Isofix za ostala sjedala ili skupinu sjedala; i

(b)	ako su ti položaji Isofix ugrađeni u cijelosti ili djelomično na sjedalo ili skupinu sjedala konstrukcijske značajke sjedala ili skupine sjedala ostaju iste kao i značajke ostalih sjedala ili skupine sjedala.

6.6.3.   Ako se sjedala i nasloni za glavu mogu namještati, ispituju se u položaju koji odredi tehnička služba unutar ograničenog raspona koji je propisao proizvođač vozila kako je predviđeno u Dodatku 3. Prilogu 17. Pravilniku br. 16.

6.6.4.   Sile, smjerovi i dopušteni otklon

6.6.4.1.   Silom od 135 N ± 15 N djeluje se na središte donje prednje prečke naprave za primjenu statičkih sila (NPSS) kako bi se namjestio uzdužni položaj zadnjeg produžetka NPSS-a i otklonila moguća labavost ili napetost između NPSS-a i njegovog potpornja.

6.6.4.2.   Na napravu za primjenu statičke sile (NPSS) djeluje se u smjeru prema naprijed i pod kutom u skladu s tablicom 1.

Tablica 1.

Smjerovi ispitnih sila

Naprijed	0° ± 5°	8 kN ± 0,25 kN
Pod kutom	75° ± 5° (s obje strane pri čemu kut mjerimo s prednje strane, a ako je jedna strana nepravilna ili su obje strane simetrične, samo s jedne strane)	5 kN ± 0,25 kN

Svako od ovih ispitivanja može se provesti na različitim konstrukcijama ako proizvođač to zatraži.

Sile u smjeru prema naprijed usmjere se pod kutom djelovanja početne sile od 10 ± 5° iznad vodoravne ravnine. Kutne sile usmjere se vodoravno 0° ± 5°. Sila predopterećenja od 500 N ± 25 N usmjeri se u propisanu točku predopterećenja označenu na slici 2. Priloga 9. Puno djelovanje sile postiže se u roku od 2 s ili manjem. Sila se održava u razdoblju od najkraće 0,2 s.

Sva se mjerenja provode u skladu sa standardom ISO 6487 s razredom kanalske frekvencije (CFC) 60 Hz ili nekom drugom jednakovrijednom metodom.

6.6.4.3.   Ispitivanja isključivo sustava sidrišta Isofix:

6.6.4.3.1.

Ispitivanje silom u smjeru prema naprijed: Vodoravni uzdužni otklon (nakon predopterećenja) točke X na napravi za primjenu statičkih sila mora biti tijekom djelovanja sile od 8 kN ± 0,25 kN ograničena na 125 mm, a trajna deformacija uključujući puknuće ili lom bilo kojeg donjeg sidrišta Isofix ili okolnog područja ne predstavlja kvar ako se propisana sila održi određeno vrijeme.

6.6.4.3.2.

Ispitivanje silom u smjeru pod kutom: Otklon u smjeru sile (nakon predopterećenja) točke X na napravi za primjenu statičkih sila mora biti tijekom djelovanja sile od 5 kN ± 0,25 kN ograničen na 125 mm, a trajna deformacija uključujući puknuće ili lom bilo kojeg donjeg sidrišta Isofix ili okolnog područja ne predstavlja kvar ako se propisana sila održi određeno vrijeme.

6.6.4.4.   Ispitivanje sustava sidrišta Isofix i gornje sigurnosne uzice Isofix:

Između naprave za primjenu statičkih sila i gornje sigurnosne uzice Isofix treba djelovati silom napinjanja od 50 N ± 5 N. Vodoravni otklon (nakon predopterećenja) točke X na napravi za primjenu statičkih sila mora biti tijekom djelovanja sile od 8 kN ± 0,25 kN ograničen na 125 mm, a trajna deformacija uključujući puknuće ili lom bilo kojeg donjeg sidrišta Isofix i gornje sigurnosne uzice ili okolnog područja ne predstavlja kvar ako se propisana sila održi određeno vrijeme.

Tablica 2.

Dopušteni otkloni

Smjer sile	Najveći otklon točke X na NPSS
Naprijed	125 mm uzdužno
Pod kutom	125 mm u smjeru sile

6.6.5.   Dodatne sile

6.6.5.1.   Inercijske sile sjedala

Za položaj ugradbe na kojem se prenosi opterećenje u sklop sjedala vozila a ne izravno na konstrukciju vozila, provodi se ispitivanje da bi se osiguralo da je čvrstoća sidrišta sjedala vozila na konstrukciji vozila zadovoljavajuća. U tom ispitivanju se na sjedalo ili odgovarajući dio sklopa sjedala vodoravno i uzdužno u smjeru prema naprijed djeluje silom jednakom 20 puta težine odgovarajućih dijelova sklopa sjedala. O primjeni dodatnog opterećenja ili više opterećenja i raspodjeli opterećenja odlučuje proizvođač i potvrđuje je tehnička služba.

Na zahtjev proizvođača tijekom gore opisanih statičkih ispitivanja može se djelovati dodatnim opterećenjem na točku X naprave za primjenu statičkih sila.

Ako je u sjedalo vozila ugrađeno sidrište za gornju sigurnosnu uzicu, ovo se ispitivanje provodi pomoću remena gornje sigurnosne uzice Isofix.

Ne smije doći do puknuća i moraju biti ispunjeni zahtjevi u odnosu na otklon dani u tablici 2.

Napomena: Ovo se ispitivanje ne treba provoditi kada je u konstrukciju sjedala vozila ugrađeno sidrište sustava sigurnosnih pojasa vozila, a sjedalo vozila je već ispitano i homologirano i zadovoljava ispitivanja opterećenjem sidrišta koja se ovim Pravilnikom zahtijevaju za sustav za držanje odraslih putnika.

7.   PREGLED TIJEKOM I NAKON STATIČKIH ISPITIVANJA SIDRIŠTA SIGURNOSNIH POJASA

7.1.   Sva sidrišta moraju moći izdržati ispitivanje propisano u stavcima 6.3. i 6.4. Trajna deformacija uključujući puknuće ili lom bilo kojeg sidrišta ili okolnog područja ne predstavlja kvar ako se propisana sila održi određeno vrijeme. Tijekom ispitivanja se poštuju najmanji razmaci za djelotvorna donja sidrišta pojasa određeni u stavku 5.4.2.5. i zahtjevi stavka 5.4.3.6. za djelotvorna gornja sidrišta pojasa.

7.1.1.   Za vozila kategorije M1 ukupne dopuštene mase koja ne prelazi 2,5 tone, ako je gornje sidrište sigurnosnog pojasa pričvršćeno na konstrukciju sjedala, djelotvorno gornje sidrište sigurnosnog pojasa ne smije se tijekom ispitivanja pomaknuti ispred poprečne ravnine koja prolazi kroz točku R i točku C dotičnog sjedala (vidjeti sliku 1. u Prilogu 3. ovom Pravilniku)

Za ostala vozila osim gore navedenih, djelotvorno gornje sidrište sigurnosnog pojasa ne smije se pomaknuti tijekom ispitivanja ispred poprečne ravnine koja je nagnuta 10° prema naprijed i prolazi kroz točku R sjedala.

Najveći pomak djelotvornog gornjeg sidrišta sigurnosnog pojasa mjeri se tijekom ispitivanja.

Ako pomak točke djelotvornoga gornjeg sidrišta prekoračuje gore navedena ograničenja proizvođač mora tehničkoj službi dokazati da ne postoji opasnost za putnika. Kao primjer može se provesti ispitni postupak u skladu s Pravilnikom br. 94. ili ispitivanje na ispitnim kolicima s odgovarajućim impulsom, da se pokaže da postoji dovoljno prostora za preživljavanje.

7.2.   U vozilima u kojima se upotrebljavaju takve naprave mora biti moguće i nakon uklanjanja vučne sile ručno upravljanje napravom za pomicanje i napravom za blokiranje sjedala, koje omogućavaju putnicima na svim sjedalima da napuste vozilo.

7.3.   Nakon ispitivanja treba zabilježiti svaku štetu nastalu na sidrištima i konstrukciji koji su bili pod opterećenjem tijekom ispitivanja.

7.4.   Iznimno, gornja sidrišta ugrađena na jedno ili više sjedala vozila kategorije M3 i kategorije M2 najveće mase koja prelazi 3,5 tone, koja ispunjavaju zahtjeve Pravilnika br. 80 ne trebaju ispunjavati zahtjeve stavka 7.1. u vezi sa sukladnošću iz stavka 5.4.3.6.

8.   PREINAKE I PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE TIPA VOZILA

8.1.   O svakoj preinaci tipa vozila treba obavijestiti nadležno tijelo koje je homologirala taj tip vozila. To tijelo tada može:

8.1.1.

smatrati da učinjene preinake neće bitno štetiti i da vozilo još uvijek ispunjava zahtjeve; ili

8.1.2.

zahtijevati od tehničke službe nadležne za obavljanje ispitivanja, dodatno izvješće o ispitivanju.

8.2.   Potvrđivanje ili odbijanje homologacije s navedenim preinakama dostavlja se strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik postupkom koji je određen u gornjem stavku 4.3.

8.3.   Nadležno tijelo koje izdaje produljenje homologacije dodjeljuje serijski broj za to produljenje i o tome obavješćuje druge stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem formulara s izjavom koji je sukladan predlošku u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

9.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

Postupci provjere sukladnosti proizvodnje u skladu su s postupcima određenim u Sporazumu, Dodatak 2., (E/ECE/324-E/ECE/TRANS/505/Rev.2), i poštuju sljedeće zahtjeve:

9.1.	Svako vozilo koje ima homologacijsku oznaku kako je propisano ovim Pravilnikom sukladno je tipu homologiranom s obzirom na detalje koji utječu na značajke sidrišta sigurnosnih pojasa i sustava sidrišta Isofix i sidrišta gornje sigurnosne uzice Isofix.

9.2.	Kako bi se provjerila sukladnost kako je propisana u stavku 9.1. gore, dovoljan broj serijski proizvedenih vozila koja imaju homologacijsku oznaku u skladu s ovim Pravilnikom, podvrgava se nasumičnim provjerama.

9.3.	U pravilu prethodno spomenute nasumične provjere odnose se na uzimanje mjera. Međutim, prema potrebi vozila se mogu podvrgnuti nekom od ispitivanja opisanih u stavku 6. gore, koje odabere tehnička služba koja provodi homologacijska ispitivanja.

10.   KAZNE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE

10.1.   Homologacija izdana za sustav za držanje djeteta na temelju ovog Pravilnika može se ukinuti ako sustav za držanje djeteta, koji nosi oznake iz stavka 9.1., ne prođe nasumične provjere opisane u stavku 9., odnosno nije sukladan s homologiranim tipom.

10.2.   Ako ugovorna stranka Sporazuma koja primjenjuje ovaj Pravilnik povuče homologaciju koju je prethodno izdala, ona o tome odmah obavješćuje druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca s izjavom koji je sukladan predlošku u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

11.   UPUTE ZA UPORABU

Nadležna nacionalna tijela mogu zatražiti od proizvođača vozila koje su sami registrirali da u uputama za uporabu vozila jasno navedu:

11.1.   gdje se nalaze sidrišta; i

11.2.   za koje tipove pojasa su sidrišta predviđena (vidjeti Prilog 1. točka 5.).

12.   KONAČNA OBUSTAVA PROIZVODNJE

Ako nositelj homologacije u potpunosti prestane proizvoditi poseban tip sidrišta sigurnosnih pojasa ili tip sustava sidrišta Isofix i sidrište gornje sigurnosne uzice Isofix u skladu s ovim Pravilnikom, o tome mora obavijestiti tijelo koje je izdalo homologaciju. Po primitku predmetne izjave to tijelo o tome odmah mora obavijestiti druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca s izjavom koji je sukladan predlošku iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

13.   IMENA I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBI ODGOVORNIH ZA PROVEDBU HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA KAO I TIJELA ZA HOMOLOGACIJU

Stranke iz Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik, dostavljaju Tajništvu Ujedinjenih naroda imena i adrese tehničkih službi koje su odgovorne za provođenje homologacijskih ispitivanja i administrativnih tijela koja izdaju homologaciju i kojima se moraju poslati formulari izjave koji potvrđuju homologaciju ili proširenje, odbijanje ili povlačenje homologacije, a koji su izdani u drugim državama.

14.   PRIJELAZNE ODREDBE

14.1.

Od službenog dana stupanja na snagu niza izmjena 06, nijedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik ne smije odbiti izdati ECE homologaciju prema ovom Pravilniku kako je izmijenjen nizom izmjena 06.

14.2.

S početkom dvije godine od stupanja na snagu niza izmjena 06 ovog Pravilnika, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik izdaju ECE homologacije samo ako su zahtjevi ovog Pravilnika kako je izmijenjen nizom izmjena 06 ispunjeni.

14.3.

S početkom sedam godina nakon stupanja na snagu niza izmjena 06 ovog Pravilnika, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik mogu odbiti priznati homologacije koje nisu izdane u skladu s nizom izmjena 06 ovog Pravilnika. Međutim postojeće homologacije za vozila onih kategorija na koje ne utječe niz izmjena 06 ovog Pravilnika ostaju važeće, a ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik ih nastavljaju primjenjivati.

14.4.

Za vozila na koja ne utječe stavak 7.1.1. gore, homologacije izdane u skladu s nizom izmjena 04 ovog Pravilnika ostaju važeće.

14.5.

Za vozila na koja ne utječe Dopuna 4. niza izmjena 05 ovog Pravilnika, postojeće homologacije ostaju važeće ako su izdane u skladu s nizom izmjena 05 uključujući njihovu Dopunu 3.

14.6.

Od službenog dana stupanja na snagu Dopune 5. niza izmjena 05 nijedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik ne smije odbiti izdati ECE homologacije prema Pravilniku kako su izmijenjene Dopunom 5. niza izmjena 05.

14.7.

Za vozila na koja ne utječe Dopuna 5. niza izmjena 05 ovog Pravilnika, postojeće homologacije ostaju važeće ako su izdane u skladu s nizom izmjena 05 uključujući njihovu Dopunu 3.

14.8.

Od 20. veljače 2005. za vozila kategorije M1, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik izdaju ECE homologacije samo ako su ispunjeni zahtjevi ovog Pravilnika, kako je izmijenjen Dopunom 5. niza izmjena 05.

14.9.

Od 20. veljače 2007. za vozila kategorije M1, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik mogu odbiti priznati homologacije koje nisu izdane u skladu s Dopunom 5. niza izmjena 05 ovog Pravilnika.

14.10.

Od 16. srpnja 2006. za vozila kategorije N, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik izdaju homologaciju samo ako vozilo ispunjava zahtjeve ovog Pravilnika, kako je izmijenjen Dopunom 5. niza izmjena 05.

14.11.

Od 16. srpnja 2008. za vozila kategorije N, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik mogu odbiti priznati homologacije koje nisu izdane u skladu s Dopunom 5. niza izmjena 05 ovog Pravilnika.

14.12.

Od službenog dana stupanja na snagu niza izmjena 07, nijedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik ne smije odbiti izdati ECE homologacije prema ovom Pravilniku kako je izmijenjen nizom izmjena 07.

14.13.

24 mjeseca nakon dana stupanja na snagu niza izmjena 07, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik izdaju ECE homologacije samo ako su zahtjevi ovog Pravilnika, kako je izmijenjen nizom izmjena 07, ispunjeni.

14.14.

36 mjeseca nakon stupanja na snagu niza izmjena 07, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik mogu odbiti priznati homologacije koje nisu izdane u skladu s nizom izmjena 06 ovog Pravilnika.

14.15.

Ne dovodeći u pitanje stavke 14.13. i 14.14., homologacije kategorija vozila prema prethodnim nizovima izmjena Pravilnika na koje ne utječe niz izmjena 07, ostaju važeće i ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik ih i dalje primjenjuju.

14.16.

Ako ne postoje zahtjevi za obveznu ugradbu sidrišta sigurnosnog pojasa za sklopiva sjedala u nacionalnim propisima u vrijeme pristupanja ovom Pravilniku, ugovorne stranke mogu i dalje dopuštati neugrađivanje za potrebe nacionalne homologacije i u tom slučaju kategorije autobusa ne mogu se homologirati prema ovom Pravilniku.

---

(1)  Kako je definirano u Prilogu 7. Konsolidiranoj rezoluciji o izradi vozila (R.E.3), dokument TRANS/WP29/78/Rev.1/Amend.2, kako je zadnje izmijenjen izmjenom 4.

(2)  za Njemačku, 2 za Francusku, 3 za Italiju, 4 za Nizozemsku, 5 za Švedsku, 6 za Belgiju, 7 za Mađarsku, 8 za Češku, 9 za Španjolsku, 10 za Srbiju i Crnu Goru, 11 za Ujedinjenu Kraljevinu, 12 za Austriju, 13 za Luksemburg, 14 za Švicarsku, 15 (prazno), 16 za Norvešku, 17 za Finsku, 18 za Dansku, 19 za Rumunjsku, 20 za Poljsku, 21 za Portugal, 22 za Rusku Federaciju, 23 za Grčku, 24 za Irsku, 25 za Hrvatsku, 26 za Sloveniju, 27 za Slovačku, 28 za Bjelarus, 29 za Estoniju, 30 (prazno), 31 za Bosnu i Hercegovinu, 32 za Latviju, 33 (prazno), 34 za Bugarsku, 35 (prazno), 36 za Litvu, 37 za Tursku, 38 (prazno), 39 za Azerbajdžan, 40 za bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju, 41 (prazno), 42 za Europsku zajednicu (homologacije izdaju države članice korištenjem svog ECE simbola), 43 za Japan, 44 (prazno), 45 za Australiju, 46 za Ukrajinu, 47 za Južnu Afriku i 48 za Novi Zeland, 49 za Cipar, 50 za Maltu, 51 za Republiku Koreju, 52 za Maleziju i 53 za Tajland. Naredni se brojevi dodjeljuju drugim državama kronološkim redom, prema kojem ratificiraju ili pristupaju Sporazumu o usvajanju jedinstvenih tehničkih propisa za vozila na kotačima, opremu i dijelove, koji se mogu ugraditi u vozila s kotačima i/ili se koriste na njima te uvjetima za uzajamno priznavanje homologacije, koja je izdana na osnovi tih propisa te tako dodijeljene brojčane oznake generalni tajnik Ujedinjenih naroda priopćava ugovornim strankama Sporazuma.

(3)  Vidjeti napomenu 1.

(4)  Dokument TRANS/WP29/78/Rev.1/Amend.2, kako je zadnje izmijenjen izmjenom 4.

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---