1.   Ova se Direktiva primjenjuje na objekte kako su definirani u članku 3. stavku 1.

2.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na:

Ne dovodeći u pitanje točke (e) i (h) prvog podstavka, u područje primjene ove Direktive uključeno je podzemno skladištenje plina na kopnu u prirodnim slojevima, vodonosnicima, slanicima i iscrpljenim rudnicima te kemijski i toplinski postupci prerade i skladištenja povezani s postupcima koji uključuju opasne tvari, kao i pogoni za zbrinjavanje bezvrijednih ostataka eksploatacije, uključujući jezera ili nasipe, koji sadrže opasne tvari.

1.   Komisija procjenjuje, prema potrebi ili u svakom slučaju na temelju obavijesti države članice u skladu sa stavkom 2., je li u praksi nemoguće da određena opasna tvar, koja je obuhvaćena Prilogom I. dijelom 1. ili je navedena u Prilogu I. dijelu 2., uzrokuje ispuštanje tvari ili energije koje bi moglo dovesti do velike nesreće u uobičajenim i neuobičajenim uvjetima koji se razumno mogu predvidjeti. U toj se procjeni uzimaju u obzir informacije iz stavka 3. te se ona temelji na jednoj ili više sljedećih značajki:

Za potrebe prvog podstavka također bi trebalo, gdje je potrebno, voditi računa o zadržavanju sadržaja i običnoj ambalaži opasne tvari, posebno ako je obuhvaćena posebnim zakonodavstvom Unije.

2.   Ako država članica smatra da opasna tvar ne predstavlja opasnost velike nesreće u skladu sa stavkom 1., ona o tome obavješćuje Komisiju kojoj dostavlja popratno obrazloženje, uključujući informacije iz stavka 3.

3.   Za potrebe stavaka 1. i 2. informacije koje su potrebne za procjenu svojstava dotične opasne tvari u smislu opasnosti za zdravlje, fizičkih opasnosti i opasnosti za okoliš uključuju:

4.   Nakon procjene iz stavka 1. Komisija u slučaju potrebe Europskom parlamentu i Vijeću podnosi zakonodavni prijedlog za isključivanje dotične opasne tvari iz područja primjene ove Direktive.

1.   Države članice osiguravaju da je operater dužan poduzeti sve potrebne mjere da bi spriječio velike nesreće i ograničio njihove posljedice za zdravlje ljudi i okoliš.

2.   Države članice osiguravaju da je operater dužan dokazati nadležnom tijelu iz članka 6., u bilo kojem trenutku, posebno za potrebe inspekcija i kontrola iz članka 20., da je poduzeo sve potrebne mjere koje su navedene u ovoj Direktivi.

1.   Ne dovodeći u pitanje odgovornosti operatera, države članice uspostavljaju ili imenuju nadležno tijelo ili tijela odgovorna za obavljanje dužnosti utvrđenih u ovoj Direktivi („nadležno tijelo”) te, ako je potrebno, tijela koja pomažu nadležnom tijelu na tehničkoj razini. Države članice koje uspostave ili imenuju više od jednog nadležnog tijela osiguravaju da su postupci za obavljanje njihovih dužnosti u potpunosti usklađeni.

2.   Nadležna tijela i Komisija surađuju u aktivnostima kojima se podržava provedba ove Direktive, uključujući dionike prema potrebi.

3.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela prihvaćaju ekvivalentne informacije koje operateri dostave u skladu s drugim relevantnim zakonodavstvom Unije, kojima se ispunjavaju uvjeti ove Direktive, za potrebe ove Direktive. U tim slučajevima nadležna tijela osiguravaju ispunjavanje uvjeta ove Direktive.

1.   Države članice zahtijevaju da operater nadležnom tijelu pošalje obavijest koja sadrži sljedeće informacije:

2.   Obavijest ili ažurirana obavijest dostavlja se nadležnom tijelu u sljedećim rokovima:

3.   Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se ako je operater već poslao obavijest nadležnom tijelu u skladu sa zahtjevima nacionalnog zakonodavstva prije 1. lipnja 2015. te ako su informacije sadržane u obavijesti u skladu sa stavkom 1. i nisu su mijenjale.

4.   Operater unaprijed izvješćuje nadležno tijelo o sljedećim događajima:

1.   Države članice zahtijevaju da operater izradi dokument u pisanom obliku, kojim se utvrđuje politika sprečavanja velikih nesreća i da zajamči njezinu pravilnu provedbu. Politika sprečavanja velikih nesreća namijenjena je osiguravanju visoke razine zaštite zdravlja ljudi i okoliša. Razmjerna je opasnostima od velikih nesreća i sadrži sveukupne ciljeve i načela djelovanja operatera, ulogu i odgovornost uprave te predanost stalnom unapređivanju kontrole opasnosti od velikih nesreća te osiguravanju visoke razine zaštite.

2.   Izrađuje se politika sprečavanja velikih nesreća i, ako je propisano nacionalnim pravom, dostavlja nadležnom tijelu u sljedećim rokovima:

3.   Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se ako je operater već uspostavio politiku sprečavanja velikih nesreća i, ako je propisano nacionalnim pravom, dostavio je nadležnom tijelu prije 1. lipnja 2015. te ako su informacije sadržane u njoj u skladu sa stavkom 1. i nisu se mijenjale.

4.   Ne dovodeći u pitanje članak 11., operater redovito preispituje i, ako je potrebno, ažurira politiku sprečavanja velikih nesreća najmanje svakih pet godina. Ako je propisano nacionalnim pravom, ažurirana politika sprečavanja velikih nesreća dostavlja se nadležnom tijelu bez odgađanja.

5.   Politika sprečavanja velikih nesreća provodi se odgovarajućim sredstvima, strukturama i sustavima upravljanja sigurnošću, u skladu s Prilogom III., razmjerno opasnostima od velikih nesreća i složenosti organizacije ili djelatnosti objekta. Za objekte niže razine obveza provedbe politike sprečavanja velikih nesreća može se ispuniti drugim odgovarajućim sredstvima, strukturama i sustavima upravljanja, razmjerno opasnostima od velikih nesreća, vodeći računa o načelima utvrđenim u Prilogu III.

1.   Države članice osiguravaju da nadležno tijelo, koristeći informacije koje je primilo od operatera u skladu s člancima 7. i 10. ili na temelju zahtjeva nadležnog tijela za dodatnim informacijama ili putem inspekcija u skladu s člankom 20., identificira sve objekte niže i više razine ili skupine objekata u kojima rizik ili posljedice velike nesreće mogu biti veći zbog zemljopisnog položaja i blizine tih objekata te njihovih popisa opasnih tvari.

2.   Ako nadležno tijelo ima dodatne informacije u odnosu na one koje je dostavio operater u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (g), ono ih stavlja na raspolaganje tom operateru, ako je to potrebno za primjenu ovog članka.

3.   Države članice osiguravaju da operateri objekata identificiranih u skladu sa stavkom 1.:

1.   Države članice zahtijevaju da operater objekta više razine izradi izvješće o sigurnosti za potrebe:

2.   Izvješće o sigurnosti sadrži najmanje podatke i informacije navedene u Prilogu II. U njemu se navode imena relevantnih organizacija koje su uključene u izradu izvješća.

3.   Izvješće o sigurnosti dostavlja se nadležnom tijelu u sljedećim rokovima:

4.   Stavci 1., 2. i 3. ne primjenjuju se ako je operater već poslao izvješće o sigurnosti nadležnom tijelu u skladu sa zahtjevima nacionalnog prava prije 1. lipnja 2015. te ako su informacije sadržane u njemu u skladu sa stavcima 1. i 2. i nisu se mijenjale. Radi usklađenosti sa stavcima 1. i 2., operater dostavlja sve izmijenjene dijelove izvješća o sigurnosti u obliku koji je odobrilo nadležno tijelo, u skladu s rokovima iz stavka 3.

5.   Ne dovodeći u pitanje članak 11., operater redovito preispituje i, ako je potrebno, ažurira izvješće o sigurnosti najmanje svakih pet godina.

Operater također preispituje i, ako je potrebno, ažurira izvješće o sigurnosti nakon velike nesreće u svojem objektu i u bilo kojem drugom trenutku, na inicijativu operatera ili na zahtjev nadležnog tijela, ako je to opravdano novim činjenicama ili novim tehnološkim spoznajama o sigurnosnim pitanjima, uključujući spoznaje koje proizlaze iz analize nesreća ili, u najvećoj mogućoj mjeri, „jedva izbjegnutih nesreća” te razvojem spoznaja o procjeni opasnosti.

Ažurirano izvješće o sigurnosti ili njegovi ažurirani dijelovi dostavljaju se nadležnom tijelu bez odgađanja.

6.   Prije no što operater započne s izgradnjom ili radom ili u slučajevima iz stavka 3. točaka (b) i (c) te iz stavka 5. ovog članka, nadležno tijelo u razumnom roku od primitka izvješća priopćava operateru zaključke svojeg preispitivanja izvješća o sigurnosti i, gdje je potrebno, u skladu s člankom 19. zabranjuje stavljanje u pogon ili nastavak rada dotičnog objekta.

1.   Države članice osiguravaju da, za sve objekte više razine:

2.   Operateri poštuju obveze utvrđene u stavku 1. točkama (a) i (b) u sljedećim rokovima:

3.   Planovi za slučaj opasnosti izrađuju se sa sljedećim ciljevima:

Planovi za slučaj opasnosti sadrže informacije utvrđene u Prilogu IV.

4.   Države članice osiguravaju da se unutarnji planovi za slučaj opasnosti, koji su predviđeni ovom Direktivom, izrađuju u suradnji s osobljem koje radi u objektima, uključujući dotično dugoročno zaposleno osoblje relevantnih kooperanata.

5.   Države članice osiguravaju da se zainteresiranoj javnosti dovoljno rano daje mogućnost da izrazi svoje mišljenje o vanjskim planovima za slučaj opasnosti pri njihovoj izradi ili znatnoj izmjeni.

6.   Države članice osiguravaju da operateri odnosno imenovana tijela preispituju, testiraju i, ako je potrebno, ažuriraju unutarnje i vanjske planove za slučaj opasnosti u odgovarajućim razmacima koji nisu dulji od tri godine. Kod preispitivanja vodi se računa o promjenama do kojih je došlo u dotičnim objektima ili u okviru dotičnih hitnih službi, novom stručnom znanju i spoznajama vezanima uz reakciju na velike nesreće.

Što se tiče vanjskih planova za slučaj opasnosti, države članice uzimaju u obzir potrebu da se olakša pojačana suradnja u pomoći koju u kriznim situacijama pruža civilna zaštita.

7.   Države članice osiguravaju da operater i, ako je potrebno, nadležno tijelo koje je imenovano s tim ciljem provode planove za slučaj opasnosti bez odgađanja, čim dođe do velike nesreće ili nekontroliranog događaja za koji je razumno očekivati da bi po svojoj prirodi mogao dovesti do velike nesreće.

8.   S obzirom na informacije sadržane u izvješću o sigurnosti nadležno tijelo može odlučiti da se ne primjenjuje zahtjev o izradi vanjskog plana za slučaj opasnosti u skladu sa stavkom 1., obrazlažući svoju odluku.

1.   Države članice osiguravaju da se u njihovim zemljišnim politikama ili drugim odgovarajućim politikama vodi računa o ciljevima sprječavanja velikih nesreća i ograničavanja posljedica takvih nesreća za zdravlje ljudi i okoliš. One te ciljeve ostvaruju putem nadzora nad:

2.   Države članice osiguravaju da se u njihovim zemljišnim politikama ili drugim odgovarajućim politikama i postupcima za provedbu tih politika vodi računa o potrebi da se dugoročno:

3.   Države članice osiguravaju da sva nadležna tijela i zavodi za planiranje, koji su odgovorni za odluke u ovom području, uspostavljaju odgovarajuće postupke za savjetovanje da bi olakšali provedbu politika uvedenih u skladu sa stavkom 1. Postupci se sastavljaju tako da osiguravaju da, kada se donose odluke, operateri dostavljaju dostatne informacije o rizicima koji proizlaze iz objekta te da je na raspolaganju stručno mišljenje o tim rizicima, bilo za svaki slučaj posebno ili općenito.

Države članice osiguravaju da operateri objekata niže razine na zahtjev nadležnog tijela dostavljaju dostatne informacije o rizicima koji proizlaze iz objekta, koje su nužne za potrebe planiranja korištenja prostora.

4.   Zahtjevi stavaka 1., 2. i 3. ovog članka primjenjuju se ne dovodeći u pitanje odredbe Direktive 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (15), Direktive 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2001. o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš (16) i drugog relevantnog zakonodavstva Unije. Države članice mogu predvidjeti usklađene ili zajedničke postupke radi ispunjavanja zahtjeva ovog članka i zahtjeva tog zakonodavstva da bi se između ostalog izbjeglo ponavljanje procjena ili savjetovanja.

1.   Države članice osiguravaju da su informacije iz Priloga V. stalno na raspolaganju javnosti, uključujući i elektronički. Informacije se ažuriraju prema potrebi, uključujući i u slučaju izmjena koje su obuhvaćene člankom 11.

2.   Za objekte više razine države članice također osiguravaju:

Informacije koje treba dostaviti u skladu s točkom (a) prvog podstavka ovog stavka uključuju najmanje informacije iz Priloga V. Te se informacije na isti način dostavljaju svim javnim zgradama i površinama, uključujući škole i bolnice, te svim susjednim objektima u slučaju objekata koji su obuhvaćeni člankom 9. Države članice osiguravaju da se informacije dostavljaju najmanje svakih pet godina, da se redovito preispituju i, kada je potrebno, ažuriraju, uključujući i u slučaju izmjena koje su obuhvaćene člankom 11.

3.   Države članice dostavljaju dostatne informacije državama članicama koje bi mogle biti pogođene prekograničnim učincima velike nesreće koja potječe iz objekta više razine da bi te države članice mogle primijeniti, prema potrebi, sve odgovarajuće odredbe iz članaka 12. i 13. i ovog članka.

4.   Ako je dotična država članica odlučila da objekt u blizini državnog područja druge države članice nije u stanju uzrokovati prekograničnu opasnost od velike nesreće za potrebe članka 12. stavka 8. pa zbog toga ne mora izraditi vanjski plan za slučaj opasnosti u skladu s člankom 12. stavkom 1., o svojoj obrazloženoj odluci obavješćuje drugu državu članicu.

1.   Države članice osiguravaju da se zainteresiranoj javnosti dovoljno rano pruži mogućnost da izrazi svoje mišljenje o posebnim pojedinačnim projektima vezanima uz:

2.   Što se tiče posebnih pojedinačnih projekata iz stavka 1., javnost se obavješćuje javnim objavljivanjem ili drugim odgovarajućim sredstvima, uključujući elektroničke medije, ako postoje, na početku postupka donošenja određene odluke ili najkasnije u trenutku kada se mogu razumno dostaviti informacije o sljedećim pitanjima:

3.   Što se tiče posebnih pojedinačnih projekata iz stavka 1., države članice osiguravaju da je u primjerenim rokovima na raspolaganju zainteresirane javnosti sljedeće:

4.   Države članice osiguravaju da zainteresirana javnost ima pravo izraziti komentare i mišljenja nadležnom tijelu prije donošenja odluke o posebnom pojedinačnom projektu, kako je navedeno u stavku 1., te da se pri donošenju određene odluke propisno uzimaju u obzir rezultati savjetovanja koje je održano u skladu sa stavkom 1.

5.   Države članice osiguravaju da nadležno tijelo pri donošenju bitnih odluka stavlja na raspolaganje javnosti:

6.   Ako se izrađuju opći planovi ili programi u vezi s pitanjima iz stavka 1. točke (a) ili (c), države članice osiguravaju da se javnosti dovoljno rano pruži stvarna mogućnost da sudjeluje u njihovoj pripremi i izmjeni ili preispitivanju, koristeći postupke navedene u članku 2. stavku 2. Direktive 2003/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o osiguravanju sudjelovanja javnosti u izradi određenih planova i programa koji se odnose na okoliš (18).

Države članice utvrđuju koja javnost ima pravo sudjelovati za potrebe ovog stavka, uključujući relevantne nevladine organizacije koje ispunjavaju potrebne zahtjeve u skladu s nacionalnim pravom, kao što su oni kojima se promiče zaštita okoliša.

Ovaj se stavak ne primjenjuje na planove i programe za koje se postupak sudjelovanja javnosti provodi u skladu s Direktivom 2001/42/EZ.

7.   Pojedinosti u vezi s obavješćivanjem javnosti i savjetovanjem sa zainteresiranom javnošću utvrđuju države članice.

Utvrđuju se razumni vremenski okviri za različite faze da bi bilo dovoljno vremena za informiranje javnosti i da bi se zainteresirana javnost mogla pripremiti i djelotvorno sudjelovati u donošenju odluka o okolišu u skladu s odredbama ovog članka.

1.   Radi sprečavanja i ublažavanja velikih nesreća države članice informiraju Komisiju o velikim nesrećama koje ispunjavaju kriterije Priloga VI. i do kojih je došlo na njihovom državnom području. One Komisiji dostavljaju sljedeće podatke:

2.   Informacije iz stavka 1. ovog članka dostavljaju se što prije, a najkasnije u roku od jedne godine od datuma nesreće, koristeći bazu podataka iz članka 21. stavka 4. Ako se u navedenom roku za uvrštenje u bazu podataka mogu dostaviti samo privremene informacije u skladu sa stavkom 1. točkom (e), informacije se ažuriraju kada postanu raspoloživi rezultati daljnje analize i preporuke.

Države članice mogu odgoditi izvješćivanje o informacijama iz stavka 1. točke (e) da bi omogućile završetak sudskih postupaka na koje bi to izvješćivanje moglo utjecati.

3.   Za potrebe dostave informacija iz stavka 1. ovog članka od strane država članica utvrđuje se obrazac izvješća u obliku provedbenih akata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 27. stavka 2.

4.   Države članice informiraju Komisiju o imenu i adresi svih tijela koja bi mogla imati relevantne informacije o velikim nesrećama i koja bi mogla savjetovati nadležna tijela drugih država članica, koja moraju intervenirati u slučaju takve nesreće.

1.   Države članice zabranjuju poslovanje ili početak poslovanja bilo kojeg objekta, postrojenja ili skladišta ili bilo kojeg njihovog dijela ako su mjere koje je operater poduzeo radi sprečavanja i ublažavanja velikih nesreća jasno manjkave. U tom smislu države članice između ostalog uzimaju u obzir ozbiljne propuste da se poduzmu potrebne radnje utvrđene u inspekcijskom izvješću.

Države članice mogu zabraniti poslovanje ili početak poslovanja bilo kojeg objekta, postrojenja ili skladišta ili bilo kojeg njihovog dijela ako operater nije u navedenom roku dostavio obavijesti, izvješća ili druge informacije koje su propisane ovom Direktivom.

2.   Države članice osiguravaju da se operateri mogu nadležnom tijelu koje je utvrđeno u skladu s nacionalnim pravom i postupcima žaliti protiv naloga o zabrani koji je izdalo nadležno tijelo u skladu sa stavkom 1.

1.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela organiziraju sustav inspekcija.

2.   Inspekcije su primjerene vrsti dotičnog objekta i provode se neovisno o primitku izvješća o sigurnosti ili bilo kojeg drugog podnesenog izvješća. One su dovoljne za planirano i sustavno ispitivanje tehničkih i organizacijskih sustava ili sustava upravljanja koji se koriste u objektu, posebno da bi se osiguralo da:

3.   Države članice osiguravaju da su planom inspekcija na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini obuhvaćeni svi objekti te osiguravaju da se taj plan redovito preispituje i, gdje je potrebno, ažurira.

Svaki plan inspekcija uključuje sljedeće:

4.   Na temelju planova inspekcije iz stavka 3. nadležno tijelo redovito izrađuje programe za redovne inspekcije za sve objekte, uključujući učestalost obilazaka mjesta za različite vrste objekata.

Razdoblje između dvaju uzastopnih obilazaka mjesta nije dulje od godine dana za objekte više razine i tri godine za objekte niže razine, osim ako je nadležno tijelo izradilo program inspekcije koji se temelji na sustavnoj procjeni opasnosti od velikih nesreća dotičnih objekata.

5.   Sustavna procjena opasnosti dotičnih objekata temelji se najmanje na sljedećim kriterijima:

Kada je potrebno, vodi se računa i o relevantnim rezultatima inspekcija koje su provedene u skladu s drugim zakonodavstvom Unije.

6.   Izvanredne inspekcije provode se da bi se čim prije istražile ozbiljne pritužbe, ozbiljne nesreće i „jedva izbjegnute nesreće”, incidenti i slučajevi nesukladnosti.

7.   U roku od četiri mjeseca nakon svake inspekcije nadležno tijelo operateru priopćava zaključke inspekcije i sve utvrđene potrebne radnje. Nadležno tijelo osigurava da operater provodi sve te potrebne radnje u razumnom roku nakon primitka priopćenja.

8.   Ako je inspekcijom utvrđen važan slučaj nepoštovanja ove Direktive, u roku od šest mjeseci provodi se dodatna inspekcija.

9.   Inspekcije se po mogućnosti usklađuju i, kada je potrebno, povezuju s inspekcijama prema drugom zakonodavstvu Unije.

10.   Države članice potiču nadležna tijela da osiguraju mehanizme i alate za razmjenu iskustava i učvršćivanje znanja te da, kada je potrebno, sudjeluju u tim mehanizmima na razini Unije.

11.   Države članice osiguravaju da operateri pružaju nadležnim tijelima svu potrebnu pomoć da bi tim tijelima omogućili provođenje svih inspekcija i prikupljanje svih informacija koje su potrebne za izvršavanje njihovih dužnosti za potrebe ove Direktive, posebno da bi tijelima omogućili da u potpunosti procijene mogućnost velike nesreće i utvrde u kojem se opsegu mogu povećati vjerojatnost ili pogoršati posljedice velikih nesreća, pripreme vanjski plan za slučaj opasnosti i da vode računa o tvarima koje možda iziskuju dodatno razmatranje zbog njihovog fizičkog oblika, posebnih uvjeta ili lokacije.

1.   Države članice i Komisija razmjenjuju informacije o iskustvu stečenom u pogledu sprečavanja velikih nesreća i ograničavanja njihovih posljedica. Te se informacije odnose posebno na funkcioniranje mjera predviđenih u ovoj Direktivi.

2.   Do 30. rujna 2019. i nakon toga svake četiri godine države članice Komisiji dostavljaju izvješće o provedbi ove Direktive.

3.   Za objekte obuhvaćene ovom Direktivom države članice Komisiji dostavljaju najmanje sljedeće informacije:

Komisija uspostavlja i ažurira bazu podataka koja sadrži informacije koje su dostavile države članice. Pristup bazi podataka ograničen je na osobe koje su ovlastili Komisija ili nadležna tijela država članica.

4.   Komisija uspostavlja i drži na raspolaganju država članica bazu podataka koja ponajprije sadrži podatke o velikim nesrećama do kojih je došlo na državnom području država članica, u svrhu:

5.   Komisija do 1. siječnja 2015. donosi provedbene akte kojima se utvrđuju obrasci koje države članice koriste za priopćavanje informacija iz stavaka 2. i 3. ovog članka i odgovarajuće baze podataka iz stavaka 3. i 4. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 27. stavka 2.

6.   Baze podataka iz stavka 4. sadrže najmanje:

7.   Komisija stavlja na raspolaganje javnosti one podatke koji nisu povjerljivi.

1.   Države članice radi transparentnosti osiguravaju da nadležno tijelo ima obvezu staviti informacije koje čuva u skladu s ovom Direktivom na raspolaganje svim fizičkim ili pravnim osobama koje to zatraže u skladu s Direktivom 2003/4/EZ.

2.   Otkrivanje informacija zatraženih na temelju ove Direktive, uključujući i na temelju članka 14., nadležno tijelo može odbiti ili ograničiti ako su ispunjeni uvjeti iz članka 4. Direktive 2003/4/EZ.

3.   Nadležno tijelo može odbiti otkriti cjelokupne informacije iz članka 14. stavka 2. točaka (b) i (c), koje to nadležno tijelo čuva, ne dovodeći u pitanje stavak 2. ovog članka, ako je operater zatražio da se ne otkriju određeni dijelovi izvješća o sigurnosti ili popisa opasnih tvari iz razloga predviđenih u članku 4. Direktive 2003/4/EZ.

Nadležno tijelo iz istih razloga može odlučiti i da se ne otkriju određeni dijelovi izvješća ili popisa. U takvim slučajevima i po odobrenju tog tijela operater nadležnom tijelu dostavlja izmijenjeno izvješće ili popis, iz kojih su isključeni ti dijelovi.

1.   Ovlast donošenja delegiranih akata prenosi se na Komisiju u skladu s uvjetima koji su utvrđeni u ovom članku.

2.   Ovlast donošenja delegiranih akata iz članka 25. prenosi se na Komisiju u razdoblju od pet godina od 13. kolovoza 2012. Komisija izrađuje izvješće o prijenosu ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja petogodišnjeg razdoblja. Prijenos ovlasti prešutno se produljuje u razdobljima jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće usprotivi takvom produljenju najkasnije četiri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće može u bilo kojem trenutku opozvati prijenos ovlasti iz članka 25. Odlukom o opozivu prestaje prijenos ovlasti naveden u toj odluci. Ona proizvodi učinke sljedećeg dana nakon dana objave odluke u Službenom listu Europske unije ili naknadno, na dan koji je u njoj naveden. Ona ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno prijavljuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt koji je donesen u skladu s člankom 25. stupa na snagu samo ako se u roku od dva mjeseca nakon prijave tog akta Europskom parlamentu i Vijeću ni Europski parlament ni Vijeće ne suprotstave ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da se neće suprotstaviti. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

1.   Komisiji pomaže odbor uspostavljen Direktivom 96/82/EZ. Taj odbor jest odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Prilikom upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

1.   Do 30. rujna 2020. i svake četiri godine nakon toga Komisija na temelju informacija koje su podnijele države članice u skladu s člankom 18. i člankom 21. stavkom 2. te informacija pohranjenih u bazama podataka iz članka 21. stavaka 3. i 4., i uzimajući u obzir provedbu članka 4., Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o provedbi i učinkovitom funkcioniranju ove Direktive, uključujući informacije o velikim nesrećama do kojih je došlo u Uniji i njihovom mogućem utjecaju na provedbu ove Direktive. Komisija u prvo takvo izvješće uključuje procjenu potrebe da se izmijeni područje primjene ove Direktive. Svako izvješće može, kada je potrebno, pratiti zakonodavni prijedlog.

2.   U okviru relevantnog zakonodavstva Unije Komisija može razmotriti potrebu da se riješi pitanje financijske odgovornosti operatera u vezi s velikim nesrećama, uključujući pitanja vezana uz osiguranje.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 31. svibnja 2015. One te mjere primjenjuju od 1. lipnja 2015.

Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak, države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s člankom 30. ove Direktive do 14. veljače 2014. One te mjere primjenjuju od 15. veljače 2014.

One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.

Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

1.   Direktiva 96/82/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 1. lipnja 2015.

2.   Upućivanja na Direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu VII.

PRILOG I.

OPASNE TVARI

Opasne tvari koje su obuhvaćene kategorijama opasnosti iz stupca 1. dijela 1. ovog Priloga podliježu propisanim količinama utvrđenim u stupcima 2. i 3. dijela 1.

Ako je opasna tvar obuhvaćena dijelom 1. ovog Priloga, a navedena je i u dijelu 2., primjenjuju se propisane količine utvrđene u stupcima 2. i 3. dijela 2.

DIO 1.

Kategorije opasnih tvari

Ovim su dijelom obuhvaćene sve opasne tvari koje potpadaju pod kategorije opasnosti iz stupca 1.:

DIO 2.

Imena opasnih tvari

BILJEŠKE UZ PRILOG I.

17.   Kalijev nitrat (5 000/10 000)

Ovo se odnosi na kombinirana gnojiva na bazi kalijevog nitrata (u kuglicama/granulama), koja imaju ista opasna svojstva kao i čisti kalijev nitrat.

18.   Kalijev nitrat (1 250/5 000)

Ovo se odnosi na kombinirana gnojiva na bazi kalijevog nitrata (u kristalnom obliku), koja imaju ista opasna svojstva kao i čisti kalijev nitrat.

19.   Poboljšani bioplin

Radi provedbe ove Direktive poboljšani se bioplin može razvrstati u unos 18. dijela 2. Priloga I. ako je prerađen u skladu s važećim normama za pročišćeni i poboljšani bioplin, čime se osigurava kvaliteta koja je jednaka kvaliteti prirodnog plina, uključujući sadržaj metana, i ako sadrži najviše 1 % kisika.

20.   Poliklorirani dibenzofurani i poliklorirani dibenzodioksini

Količine polikloriranih dibenzofurana i polikloriranih dibenzodioksina izračunavaju se pomoću sljedećih faktora:

(1)  CAS broj naveden je samo kao pokazatelj.

(*1)  Pod uvjetom da smjesa bez natrijevog hipoklorita ne bi bila razvrstana u 1. kategoriju akutne toksičnosti za vodeni okoliš [H400].

(2)  Dodatne smjernice o odustajanju od ispitivanja nalaze se u opisu metode A.14, vidjeti Uredbu Komisije (EZ) br. 440/2008 od 30. svibnja 2008. o utvrđivanju ispitnih metoda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o registriranju, ocjenjivanju, odobravanju i ograničavanju kemikalija (REACH) (SL L 142, 31.5.2008., str. 1.).

(3)  SL L 147, 9.6.1975., str. 40.

(4)  Maseni udio od 15,75 % dušika koji potječe iz amonijevog nitrata odgovara 45 %-tnom amonijevom nitratu.

(5)  Maseni udio od 24,5 % dušika koji potječe iz amonijevog nitrata odgovara 70 %-tnom amonijevom nitratu.

(6)  SL L 304, 21.11.2003., str. 1.

(7)  Maseni udio od 28 % dušika koji potječe iz amonijevog nitrata odgovara 80 %-tnom amonijevom nitratu.

PRILOG II.

Minimum podataka i informacija koje treba razmotriti u izvješću o sigurnosti iz članka 10.

PRILOG III.

Informacije iz članka 8. stavka 5. i članka 10. o sustavu upravljanja sigurnošću i organizaciji objekta radi sprečavanja velikih nesreća

Radi provedbe operaterovog sustava upravljanja sigurnošću uzimaju se u obzir sljedeći elementi:

PRILOG IV.

Podaci i informacije koje treba uključiti u planove za slučaj opasnosti iz članka 12.

PRILOG V.

Informacije za javnost kako su predviđene u članku 14. stavku 1. i članku 14. stavku 2. točki (a)

DIO 1.

Za sve objekte koji su obuhvaćeni ovom Direktivom:

DIO 2.

Za objekte više razine, uz informacije iz dijela 1. ovog Priloga:

PRILOG VI.

Kriteriji za obavješćivanje Komisije o velikoj nesreći u skladu s člankom 18. stavkom 1.

I.   Komisija mora biti obaviještena o svim velikim nesrećama koje su obuhvaćene stavkom 1. ili imaju najmanje jednu od posljedica opisanih u stavcima 2., 3., 4. i 5.

1.   Uključene opasne tvari

Svaki požar ili eksplozija ili nenamjerno ispuštanje opasne tvari, kada se radi o količini od najmanje 5 % propisane količine iz stupca 3. dijela 1. Priloga I. ili stupca 3. dijela 2. Priloga I.

2.   Ozljede osoba i šteta na nekretninama:

3.   Neposredna šteta za okoliš:

4.   Materijalna šteta:

5.   Prekogranična šteta

Svaka velika nesreća u koju je izravno uključena opasna tvar i koja uzrokuje učinke izvan državnog područja dotične države članice.

II.   Komisiju bi trebalo obavijestiti o nesrećama ili „jedva izbjegnutim nesrećama” koje države članice s tehničkog stajališta smatraju posebno važnima za sprečavanje velikih nesreća i ograničavanje njihovih posljedica, a koje ne zadovoljavaju gore spomenute kvantitativne kriterije.

PRILOG VII.

KORELACIJSKA TABLICA