Predmet C-713/22

LivaNova plc

protiv

Ministero dell’Economia e delle Finanze i dr.

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Corte suprema di cassazione)

Presuda Suda (veliko vijeće) od 29. srpnja 2024.

„Zahtjev za prethodnu odluku – Trgovačka društva – Podjele dioničkih društava – Direktiva 82/891/EEZ – Članak 3. stavak 3. točka (b) – Podjela osnivanjem novih trgovačkih društava – Pojam ‚prijedlog uvjeta podjele koji ne dodjeljuje pasivu’ – Solidarna odgovornost tih novih trgovačkih društava za obveze koje proizlaze iz činidbi trgovačkog društva koje se dijeli izvršenih prije te podjele”

Sloboda poslovnog nastana – Trgovačka društva – Pravila o podjeli dioničkih društava – Direktiva 82/891 – Podjela osnivanjem novih trgovačkih društava – Prijedlog uvjeta podjele – Element pasive – Pojam – Neodređeni element poput troškova sanacije i štete u okolišu koji su utvrđeni, procijenjeni ili konsolidirani nakon predmetne podjele – Uključenost – Uvjet – Element koji proizlazi iz činidbi trgovačkog društva koje se dijeli izvršenih prije te podjele

(Direktiva Vijeća 82/891, čl. 3. st. 3. t. (b))

(t. 62., 64., 67.-69., 72.-75. i izreka)

Kratak prikaz

Sud podsjeća na uvjete u kojima je nadležan odgovoriti na prethodno pitanje koje se postavlja u okviru potpuno unutarnje situacije i pojašnjava, u okviru Šeste direktive 82/891 ( 1 ), opseg solidarne odgovornosti prijamnih trgovačkih društava u postupku podjele u pogledu dugova proizišlih iz štete koju je prouzročilo trgovačko društvo koje se dijeli, neutvrđenih u trenutku te podjele.

Društvo SNIA SpA provelo je 13. svibnja 2003. postupak podjele, kojim je prenijelo dio svoje imovine, odnosno sve udjele koje je držalo u biomedicinskom sektoru, na novoosnovano društvo Sorin SpA, koje je poslije postalo društvo LivaNova plc.

Nakon tog postupka podjele javna tijela podnijela su u odnosu na društvo SNIA zahtjeve za naknadu štete u okolišu koju je ono navodno prouzročilo u okviru svojih djelatnosti u sektoru kemikalija. Društvo SNIA i ta tijela zatražila su da se društvu LivaNova naloži solidarno podmirenje svih dugova koji proizlaze iz troškova sanacije i štete u okolišu za koje bi se odgovornost mogla pripisati društvu SNIA prije podjele.

Talijanski sudovi utvrdili su odgovornost društva SNIA za tu štetu. Međutim, budući da su djela za koja je utvrđena odgovornost počinjena prije provedbe postupka podjele, to jest prije 13. svibnja 2003., solidarna odgovornost društva LivaNova ograničena je na prenesenu aktivu, u skladu s talijanskim zakonodavstvom ( 2 ), zbog toga što su dugovi koji proizlaze iz troškova sanacije i štete u okolišu bili uključeni u pasivu društva SNIA, koja je bila poznata, ali čija se dodjela nije mogla izvesti iz predmetnog prijedloga uvjeta podjele.

Kako bi se utvrdilo može li se društvo LivaNova smatrati solidarno odgovornim za troškove sanacije i štete u okolišu koje je uzrokovala SNIA, Corte suprema di cassazione (Vrhovni kasacijski sud, Italija), pred kojim je LivaNova pokrenula postupak, pita se o dosegu pojma „prijedlog uvjeta podjele koji ne dodjeljuje pasivu” iz članka 3. stavka 3. točke (b) Šeste direktive, koji je u talijansko zakonodavstvo prenesen u okviru pojma „pasiva čija se dodjela ne može izvesti iz prijedloga uvjeta [podjele]”.

Konkretno, navedeni se sud pita može li taj prvi pojam obuhvaćati neodređenu pasivu koja nije dodijeljena prijedlogom uvjeta podjele, kao što su troškovi sanacije i štete u okolišu koji su utvrđeni, procijenjeni ili konsolidirani nakon predmetne podjele, a proizišli su iz činidbi društva koje se dijeli izvršenih prije postupka podjele ili iz činidbi koje su uslijedile nakon tog postupka, a koje su same po sebi posljedica ranijih činidbi tog društva koje se dijeli.

Sud smatra da se solidarna odgovornost prijamnih društava iz članka 3. stavka 3. točke (b) Šeste direktive primjenjuje na takvu pasivu, pod uvjetom da je proizišla iz činidbi društva koje se dijeli izvršenih prije postupka podjele.

Ocjena Suda

Sud najprije ističe da postupak podjele u ovom slučaju nije izravno obuhvaćen područjem primjene Šeste direktive jer je SNIA prenijela samo dio svoje imovine na Sorin, koji je postao LivaNova, a ne cjelokupnu svoju imovinu kako je predviđeno člankom 21. Šeste direktive, u kojem se definira pojam „podjela osnivanjem novih trgovačkih društava”.

Međutim, Sud podsjeća na to da je, na temelju ustaljene sudske prakse, nadležan za odlučivanje o zahtjevima za prethodnu odluku koji se odnose na odredbe prava Unije u situacijama u kojima se činjenice u glavnom postupku nalaze izvan područja izravne primjene prava Unije, pod uvjetom da su odredbe prava Unije čije se tumačenje u prethodnom postupku traži nacionalnim pravom učinjene izravno i bezuvjetno primjenjivima, kako bi se osiguralo istovjetno postupanje u unutarnjim situacijama i u onima koje su uređene pravom Unije, te pod uvjetom da sud koji je uputio zahtjev istakne poveznicu između spora koji se pred njim vodi i tih odredbi prava Unije ( 3 ).

U ovom slučaju, sud koji je uputio zahtjev naglasio je da je tekst nacionalne odredbe o kojoj je riječ, a koja je primjenjiva u glavnom postupku, u biti istovjetan tekstu članka 3. stavka 3. točke (b) Šeste direktive, koji se njome prenosi u nacionalno pravo. Prema tome, prenoseći na opisani način Šestu direktivu, talijanski zakonodavac odlučio je izravno i bezuvjetno primijeniti članak 3. stavak 3. točku (b) te direktive i na postupke u kojima dioničko društvo dodjeljuje samo dio svoje imovine drugom trgovačkom društvu.

Nadalje, kad je riječ o tumačenju pojma „pasiva” iz članka 3. stavka 3. točke (b) Šeste direktive, Sud pojašnjava, kao prvo, da se tim pojmom želi, u širem smislu, obuhvatiti svaki dug trgovačkog društva koje se dijeli, bez obzira na to je li on nesporan ili nije, je li određen ili neodređen, te bez obzira na njegov izvor i vrstu.

Kao drugo, budući da na temelju Šeste direktive u prijedlogu uvjeta podjele treba navesti točan opis i dodjelu pasive koju valja prenijeti, potonja mora u načelu nastati prije predmetne podjele. U slučaju troškova sanacije i štete u okolišu, taj zahtjev stoga podrazumijeva da su povreda ili događaj koji je prouzročio tu štetu nastali prije podjele, ali ne i da je na taj datum navedena šteta utvrđena, procijenjena ili čak konsolidirana.

Kao treće, jedan od ciljeva Šeste direktive zaštita je trećih osoba. Pojam „treća osoba” širi je od pojma „vjerovnici, uključujući i držatelje zadužnice te osobe koje imaju [druga prava] u vezi društava koja su uključena u podjelu”. Tako pod treće osobe potpadaju subjekti koji na datum predmetne podjele još nisu kvalificirani kao vjerovnici ili osobe koje imaju druga prava, ali se mogu tako kvalificirati nakon te podjele zbog okolnosti nastalih prije nje, poput počinjenja povreda prava okoliša koje su utvrđene tek nakon navedene podjele.

To tumačenje pojma „treća osoba” potvrđuje tumačenje pojma „pasiva” na način da obuhvaća i neodređene obveze koje su posljedica činidbi izvršenih prije nje.

Prema tome, pojam „pasiva” iz prve rečenice članka 3. stavka 3. točke (b) Šeste direktive obuhvaća ne samo točno određene nego i neodređene obveze, kao što su troškovi sanacije i štete u okolišu koji su utvrđeni, procijenjeni ili konsolidirani nakon predmetne podjele, a proizlaze iz činidbi izvršenih prije nje.

S druge strane, Šestom direktivom predviđen je tek sustav minimalne zaštite interesa trećih osoba u pogledu pasive koja je rezultat isključivo činidbi izvršenih prije predmetne podjele. Stoga na pitanje mogu li se činidbe izvršene nakon te podjele, koje su posljedica činidbi društva koje se dijeli izvršenih prije nje, pripisati tom društvu – što dovodi do toga da se obveza naknađivanja tako prouzročene štete, kao pasiva, prenosi na prijamna trgovačka društva u skladu s pravilima određenima u Šestoj direktivi – valja odgovoriti na temelju nacionalnog prava.

( 1 ) Šesta direktiva Vijeća 82/891/EEZ od 17. prosinca 1982. na temelju članka 54. stavka 3. točke (g) Ugovora [o EEZ-u], koja se odnosi na podjelu dioničkih društava (SL 1982., L 378, str. 47.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 37., u daljnjem tekstu: Šesta direktiva)

( 2 ) Članak 2506.bis treći stavak Codicea civile (Građanski zakonik)

( 3 ) U skladu s člankom 94. Poslovnika Suda i Preporukama Suda Europske unije namijenjenima nacionalnim sudovima koje se odnose na pokretanje prethodnog postupka.