Predmet C‑609/13 P

Duravit AG i dr.

protiv

Europske komisije

„Žalba – Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme – Usklađivanje prodajnih cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija – Uredba (EZ) br. 1/2003 – Članak 31. – Obveza obrazlaganja”

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 26. siječnja 2017.

1. Tržišno natjecanje–Novčane kazne–Iznos–Određivanje–Sudski nadzor–Neograničena nadležnost suda Unije–Doseg

   (čl. 261. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 31.)

2. Žalba–Razlozi–Nedostatnost obrazloženja–Implicitno obrazloženje Općeg suda–Dopuštenost–Pretpostavke

   (čl. 256. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 36. i čl. 53. st. 1.)

3. Žalba–Nadležnost Suda–Preispitivanje zbog razlogâ pravičnosti ocjene Općeg suda o iznosu novčanih kazni izrečenih poduzetnicima koji su povrijedili pravila o tržišnom natjecanju iz Ugovora–Isključenost

   (čl. 256. UFEU‑a i čl. 261. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 31.)

4. Tržišno natjecanje–Upravni postupak–Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda koja se sastoji u sklapanju protutržišnog sporazuma–Odluka koja se temelji na dokazima dostatnima za dokazivanje postojanja povrede–Obveze koje u području dokazivanja ima poduzetnik koji osporava postojanje povrede

   (čl. 101. st. 1. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 2.)

5. Zabranjeni sporazumi–Usklađeno djelovanje–Pojam–Koordinacija i suradnja koje su nespojive s obvezom svakog od poduzetnika da samostalno odredi svoje ponašanje na tržištu–Pokušaj postizanja sporazuma

   (čl. 101. st. 1. UFEU‑a)

6. Žalba–Razlozi–Nedostatnost obrazloženja–Opseg obveze obrazlaganja–Obveza Općeg suda da obrazloži razlike između različitih presuda o istoj Komisijinoj odluci–Nepostojanje

   (čl. 256. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 36. i čl. 53. st. 1.)

7. Tržišno natjecanje–Upravni postupak–Poštovanje prava obrane–Pristup spisu–Doseg

   (čl. 101. st. 1. UFEU‑a)

8. Sudski postupak–Mjere upravljanja postupkom–Pisana pitanja postavljena strankama–Pisani odgovor koji služi za pojašnjenje nekih točaka o kojima će se raspravljati na raspravi–Dopuštenost

   (Poslovnik Općeg suda, čl. 48. st. 2.)

9. Sudski postupak–Mjere izvođenja dokaza–Saslušanje svjedoka–Diskrecijska ovlast Općeg suda–Utjecaj načela prava na pošteno suđenje

10. Zabranjeni sporazumi–Zabrana–Povrede–Sporazumi i usklađena djelovanja koji čine jedinstvenu povredu–Pripisivanje odgovornosti za cjelokupnu povredu jednom poduzetniku–Pretpostavke–Protupravna djelovanja i protupravne radnje koje su dio sveobuhvatnog plana–Ocjena–Potreba postojanja natjecateljskog odnosa među poduzetnicima sudionicima–Nepostojanje

    (čl. 101. st. 1. UFEU‑a)

1.  Neograničena nadležnost koja je sudu Unije priznata člankom 31. Uredbe br. 1/2003 isključivo se odnosi na izrečenu sankciju, a ne na čitavu spornu odluku. Osim toga, ni neograničena nadležnost ni nadzor nad zakonitošću ne znači da se nadzor provodi po službenoj dužnosti i stoga ne nalažu da Opći sud po službenoj dužnosti pristupi novom sveobuhvatnom preispitivanju spisa, neovisno o prigovorima koje je žalitelj iznio.

   Neograničena nadležnost osim toga se izvršava u skladu s kontradiktornim postupkom. Stoga, osim razloga javnog poretka, nije na Općem sudu da izvrši nadzor po službenoj dužnosti, neovisno o konkretnim tužbenim razlozima koji su pred njim istaknuti, te da donese samostalnu diskrecijsku ocjenu o novčanoj kazni koju je odredila Komisija, nego da donese odluku o tužbenim razlozima koji su istaknuti.

   (t. 31., 36., 42., 43.)

2.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 47.)

3.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 49.)

4.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 56.‑62.)

5.  Pojam usklađenog djelovanja, u smislu članka 101. stavka 1. UFEU‑a, odnosi se na oblik usklađivanja između poduzetnika koji, iako nije doveo do stvaranja sporazuma u užem smislu, svjesno zamjenjuje rizike tržišnog natjecanja praktičnom međusobnom suradnjom. Stoga kriterije koordinacije i suradnje koji su konstitutivni za usklađeno djelovanje, u smislu navedene odredbe, treba tumačiti u skladu s koncepcijom inherentnom odredbama UFEU‑a koje se odnose na tržišno natjecanje, prema kojoj svaki gospodarski subjekt mora samostalno odrediti politiku koju namjerava slijediti na zajedničkom tržištu.

   Taj zahtjev samostalnosti snažno se protivi svakom izravnom ili neizravnom kontaktu između takvih subjekata koji bi mogao kako utjecati na tržišno ponašanje sadašnjih ili potencijalnih konkurenata tako i otkriti jednom takvom konkurentu ponašanje za koje se sam poduzetnik odlučio ili koje namjerava provoditi na tržištu, kada je cilj ili posljedica tih kontakata stvaranje uvjeta tržišnog natjecanja koji ne odgovaraju normalnim uvjetima na predmetnom tržištu, uz vođenje računa o naravi proizvoda ili pruženih usluga, o važnosti i broju poduzetnika te o veličini navedenog tržišta. Iz toga proizlazi da je već kontakt koji se sastoji od pokušaja postizanja sporazuma o cijenama usklađeno djelovanje zabranjeno tom odredbom.

   (t. 70.‑73.)

6.  Obveza Općeg suda da obrazloži svoje presude načelno se ne može proširiti do te mjere da mora opravdati rješenje doneseno u jednom predmetu u odnosu na rješenje doneseno u drugom predmetu koji se vodio pred njime, čak i ako se odnosilo na istu Komisijinu odluku o postupku primjene članka 101. UFEU‑a.

   (t. 90.)

7.  Nema povrede prava pristupa spisu ako Komisija u svojoj odluci kojom se utvrđuje povreda članka 101. stavka 1. UFEU‑a upućuje na bilješke o sastanku kojima je, prvo, predmetnim strankama omogućen pristup prije sudskog postupka, drugo, koje su navedene u Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku koja je prethodila Komisijinoj odluci i, treće, o kojima se raspravljalo pred Općim sudom. Osim toga, okolnost da se u navedenoj odluci ne upućuje na te bilješke u cijelosti, nego isključivo na jednu njihovu stranicu ili njihov prilog, ne može dovesti do povrede prava obrane. Naime, takva navođenja dovoljna su za utvrđivanje predmetnog dokumenta.

   (t. 101., 103.)

8.  Argumentacija se ne može smatrati nepravovremenom ako se iznosi u pisanom obliku na zahtjev Općeg suda te ako služi za pojašnjenje nekih točaka za raspravu prije nego što se o njima raspravljalo na raspravi.

   (t. 104.)

9.  Samo Opći sud ocjenjuje potrebu za dopunom podataka kojima raspolaže u predmetima o kojima odlučuje. Iako su u zahtjevu za saslušanje svjedoka koji je podnijela jedna stranka točno navedene činjenice u vezi s kojima treba saslušati svjedoka ili svjedoke te razlozi zbog kojih je to saslušanje opravdano, na Općem je sudu da ocijeni važnost tog zahtjeva u vezi s predmetom spora i s nužnošću saslušanja navedenih svjedoka. To je diskrecijsko pravo Općeg suda u skladu s temeljnim pravom na pošteno suđenje i, osobito, s člankom 6. stavkom 3. točkom (d) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava. Naime, potonjom odredbom ne zahtijeva se pozivanje svih svjedoka, nego se njezin cilj sastoji u potpunoj jednakosti oružja kojim se jamči da se u spornom postupku, razmatranom kao cjelina, optuženiku ponudi odgovarajuća i dostatna mogućnost da otkloni sumnje sa sebe.

   (t. 108.‑110.)

10.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 117.‑125., 134.‑139.)